Novina knjige. Čitatelj drži u ruci takav udžbenik povijesti koji pokušava obraditi povijesnu prošlost pomoću izvora i pruža priliku za predavanje povijesti koje se temelji na aktivnosti učenika. U središtu udžbenika je zadovoljavanje promijenjenog obrazovnog programa i uvjeta maturalnog ispita. Bit novih ispitnih zahtjeva sastoji se od razvijanja razumijevanja teksta, raščlambe (analize) izvora i slika, sposobnosti za vođenje rasprave, odnosno nove i učinkovite obrade spoznaja putem razne učeničke aktivnosti (samostalan, skupni i projektni rad itd.).
Ova, na prvi pogled jednostavna, preinaka zahtijeva znatne promjene pri vođenju nastavnih sati i u ustrojstvu udžbenika, što treba izvesti ponajviše zbog ograničenog vremena za nastavu. Samostalno ili skupno stjecanje znanja, raščlamba izvora, razumijevanje i raspravljanje pitanja i zadataka dugotrajan je tijek koji autori udžbenika trebaju omogućiti na više načina, i to tako da usput uzimaju u obzir zahtjeve nastavnoga programa.
Vjerojatno je najuočljivija promjena drastično sma-njenje teksta u odnosu na tradicionalne udžbenike. Svaka lekcija sastoji se od teksta dugog otprilike jednu i pol stranice, koji sadrži ono najbitnije što doista treba naučiti, odnosno razumjeti. Ovi tekstovi pružaju one činjenice i povezanosti o određenom razdob lju ili problematici koje učenici trebaju upotrijebiti. Kraćenje, sažimanje i znatno smanjenje leksičke građe (imena, datumi itd.) nije bio lak zadatak. Naime, svima nam je dobro poznato da samo potanko poznavanje događaja omogućuje shvaćanje šarolike povijesti. Što više skraćujemo tekst, sve više se približavamo besmislenim teznim rečenicama. Nadamo se da smo uspjeli izbjeći ovu opasnost. Prihvaćanje smanjenja gradiva za sve nas može olakšati iskustvo koje nam dokazuje da manje katkad može značiti više ako to uistinu uspijemo prenijeti učenicima.
Drugi važan korak u oslobađanju vremena bilo je smanjenje broja lekcija za približno dvadeset posto. To smo morali učiniti iz više razloga. Zahtjevi danas već iziskuju obradu cijele povijesti XX. stoljeća. Gradivo četvrtog razreda (12. godišta) završiti možemo doista samo onda ako učenici shvaćaju promjene koje su se dogodile potkraj XX. stoljeća, raspad bipolarnoga svijeta i promjena društvenog poretka u Mađarskoj. Istodobno moramo osigurati dovoljno vremena za pripremu na maturu. Da nismo
smanjili broj lekcija, opet bismo se suočili s nesavladivom količinom znanja, ponovno bismo se natjecali s vremenom, a dodatni sadržaji knjige (izvori, slike, ilustracije i zemljovidi) ne bi pomogli, nego odmogli. Ove dvije promjene – smanjenje teksta i broja lekcija – samo zajedno mogu omogućiti postizanje očekivanog rezultata.
Sadržajni omjeri. Zbog navedenih promjena, a djelomično i zbog ustrojstva udžbenika, željeli smo znatno poboljšati prikazivanje političke povijesti i drugih sadržaja (gospodarska, demografska i društvena povijest itd.). Odavno mnogi zahtijevaju smanjenje nad-moći političke povijesti, što očekuju i od udžbenika. Nikako nismo htjeli ovu opravdanu želju ostvariti tako da već ionako golemoj građi javne povijesti pridodajemo opsežne dijelove povijesti načina života i znanosti, pa tako za njihovo svladavanje ne bi ostalo dovoljno prostora, jer politička povijest odnosi previše vremena. Također nismo kanili tezne rečenice o nekoliko umjetnika i znanstvenika predstaviti kao kulturološku povijest. Kako nismo željeli slijediti navedene metode, problem smo pokušali riješiti znatnim smanjenjem leksičke građe, pa je tako ostalo dovoljno prostora za ostale teme. Posljednje veliko poglavlje, koje čini petinu udžbenika, ponajviše sadrži gradivo koje u strogom smislu riječi ne pripada političkoj povijesti. Ovim smo rješenjem udovoljili maturalnim zahtjevima, a istodobno se znatan dio sažimanja na kraju školske godine i pripreme na maturu ugrađuju u gradivo udžbenika. Smanjenje značaja političke povijesti pokazuju izvori: razumijevanje određenog razdoblja pomažu pravna i gospodarska povijest, ali i tekstovi koji se odnose na način života.
Struktura udžbenika. Lekcije se sastoje od tri dijela: nakon teksta udžbenika od približno stranicu i pol, slijedi arhiv, koji sadrži izvore, ilustracije, zemljovide i slike, a na kraju nalazimo gledišta, koja nam pomoću spornih pitanja, osoba ili problema omogućuju „povratak u povijest”.
Građa arhiva nudi obilje mogućnosti za rad na satu. Svako potpoglavlje u glavnom tekstu povezano je s izvorom određenog tipa. Naravno, nije potrebno obraditi sve izvore! Stručni nastavnik, ovisno o sastavu učenika, može odlučiti što i na koji način će obraditi. Uz izvore se nalaze pitanja i zadaci, pa je svaki izvor prikladan za stjecanje vještina i sposobnosti, odnosno za pripremu na nove zahtjeve.
Predgovor
31592_v4.1_nyomda2013.indd 4 2013.10.29. 14:32
Predgovor / 5
politička, događajna, državna, pravna i institucionalna povijest;
povijest društva, načina života, mentaliteta i kulture;
povijest gospodarstva i tehnike, okolišna kultura;
ideološka i vjerska povijest.
Izvore udžbenika (mislimo na tekstove, slike, ilustracije, zemljovide) radi lakše uporabe označili smo rednim brojevima unutar svih lekcija. Boja rednog broja ujedno prikazuje i sadržajne značajke izvora.
Kako bi stručni nastavnici – osim obrade sadržajnih elemenata – mogli svjesno težiti razvijanju kompetencija koje su iznimno važne u ispitnim zahtjevima, uz pitanja i zadatke nalaze se piktogrami – dobro nam poznati iz zbirke zadataka za maturu – koji prikazuju one kompetencije koje se mogu razvijati pomoću ovih izvora.
Budući da se radi o udžbeniku koji posebnu pozornost posvećuje izvorima, smatrali smo potrebnim prikazivanje mogućih oblika aktivnosti učenika. Na kraju pitanja i zadataka smo s plavim slovima označili oblike obrade koje mi predlažemo.
Navedene metode mogu se pronaći i u trećem dijelu, u tzv. gledištima. Ovdje je, međutim, naglasak na oblikovanju samostalnog i jedinstvenog mišljenja. U
gledištima učenici mogu upoznati pojedina sporna pitanja (npr. revolucija ili puč), osobe (npr. Mihály Károlyi) ili pojave (npr. „buntovnička mladost”), s različitim pristupima i pitanjima koja potiču na raspravu. Nadamo se da će ova nova jedinica udžbenika potaknuti učenike na oblikovanje samostalnog stajališta, rasprave i razmišljanja. Zorno prikazuje ono čime se susreću i u svakodnevnom životu: pitanjima se može pristupiti s različitih stajališta. Gledišta također predstavljaju dodatnu ponudu, pa stručni nastavnik može odlučiti koliko od njih može ili želi ugraditi u rad s učenicima.
Potrebno je naglasiti da građa arhiva i gledišta služi za obradu, razumijevanje i formiranje samostalnog stajališta, stoga nije posrijedi građa koju treba memorizirati.
Udžbenik smo izradili u nadi kako tražimo manje, ali ipak nudimo više, odnosno da na taj način naš rad pomaže u tome da povijest postane razumljiviji, zanimljiviji i tako za sve učenike omiljeniji predmet.
1
1
1
1
Sadržajne karakteristike izvora
uporaba i ocjenjivanje izvora;
uporaba stručnog jezika;
snalaženje u prostoru i vremenu;
otkrivanje čimbenika koji oblikuju događaje.
Kompetencije za razvijanje
Prijedlozi za obradu zadataka
Oznake u udžbeniku
[Z] = zadaci koje treba riješiti pojedinačno, u parovima ili u skupinama;
[S] = skupljanje informacija pojedinačno ili u skupinama;
[U] = usmeni prikaz (kratko predavanje, rasprava, dogovor);
[P] = pismeni rad (esej, projekt, domaća pismena zadaća).
Miklós Száray – József Kaposi
31592_v4.1_nyomda2013.indd 5 2013.10.29. 14:32
IZBIJANJE RATA Početkom XX. stoljeća u Europi su formirana dva saveznička sustava: Francuska, Rusija i Velika Britanija bile su članice Antante, dok su Njemačka, AustroUgarska Monarhija i Italija utemeljile Trojni savez (kasnije: Centralne sile).
Najznačajniji razlog nesuglasica između dva suparnička bloka – uslijed zakonitosti nejednakoga gospodarskog rasta – bio je između Njemačke koja je proživljavala snažan uspon, odnosno u gospodarskom razvoju stagnirajuće Velike Britanije i Francuske koja je sve više zaostajala. Njemačka je zahtijevala udio u ko-lonijalnom sustavu, koji je osigurao i svjetsku vlast, ali Francuzi i Englezi to nisu dopuštali.
Osim temeljnih nesuglasica bilo je i drugih sukoba interesa između pojedinih država: Francuzi su se već godinama nastojali revanširati Nijemcima za gubitak Elzasa i Lotaringije. Rusija je htjela proširiti svoju interesnu zonu prema Balkanu, te je na taj način dovela u opasnost sigurnost AustroUgarske Monarhije.
Sam povod ratu bili su hici ispaljeni 1914. na Balkanu, koji su zbog čestih međunacionalnih sukoba nazivali „bačvom baruta”. U Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine, koju je nedugo prije toga anektirala AustroUgarska Monarhija, ubijen je austrougarski prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Atentat je izvršio Gavrilo Princip, srpski nacionalist, koji je prebjegao iz Srbije. Nakon što su velesile smatrale da je stigao trenutak sukoba, Nijemci su poticali Monarhiju na odlučnije korake, a Rusija je stala na stranu Srbije. Nakon toga Monarhija je uputila čvrst ultimatum Srbiji, što su Srbi odbili. Monarhija je objavila rat Srbiji (28. srpnja 1914.). Uslijed savezničkih sporazuma, – budući da su i ostale velesile smatrale da je stigao trenutak za ostvarenje svojih ciljeva – u roku od nekoliko dana gotovo cijela Europa stupila je u rat, (sa strane Antante: Rusija, Francuska i Velika Britanija, dok sa strane Centralnih sila: Njemačka, AustroUgarska Monarhija i ubrzo Turska). Izbio je svjetski rat.
POZICIJSKI RAT U Europi već nekoliko naraštaja unazad nije bilo većeg rata. Vojni stožeri i većina stanovnika na obje strane očekivali su brzu pobjedu. Na ulicama diljem Europe slavili su rat. Međutim, svi su se preračunali! Kada su stigli prvi vlakovi s ranjenim vojnicima, zatim ubrzo došlo do poteškoća u opskrbi, ras-položenje ljudi se promijenilo.
I vojnici su bili razočarani. Mislili su da će uporabom novih oružja rat ubrzo završiti, ali dogodilo se
upravo obratno. Razvojem vatrenih oružja poboljšala se obrana, pa su umjesto brzih napada, vojske bile prisiljene zakopati se u rovove, došlo je do pozicij-skog rata.
Njemačko vojno zapovjedništvo željelo je iskoristiti početnu prednost, odnosno izbjeći rat na dvije fronte. Stoga je na temelju plana munjevitog rata, koji je bio izrađen početkom XX. stoljeća (Schlieffenov plan), željela napasti Francusku preko Belgije. Njemačka je računala na to da će snage Monarhije uspjeti zaustaviti napad Rusije. Međutim, ruska mobilizacija bila je brža od očekivane, pa je dio njemačkih snaga pregrupiran na istočnu frontu. Zahvaljujući tome Francuzi u tzv. prvoj bitki na rijeci Marni (u rujnu 1914.) uspjeli su zau-staviti njemačke postrojbe 22 kilometra od Pariza.
Sljedećih godina rat se odvijao s promjenljivim uspjehom: katkad je jedna, a katkad druga vojska probila bojišnicu, ali nijedna strana nije mogla izboriti konačnu pobjedu. Oba tabora pokušavala su postići odlučujuću prednost pronalaženjem novih saveznika, njih su najčešće pridobili obećanjima na štetu neprijatelja. Godine 1915. u rat su stupile Italija – u nadi da će proširiti svoj teritorij na štetu Monarhije – na strani Antante, odnosno Bugarska – koja je imala teritorijalne pretenzije prema Srbiji – na strani Centralnih sila. Zbog toga je Monarhija bila prisiljena boriti se na novoj fronti podno Alpa, ali pomoću Bugarske uspjeli su zauzeti Srbiju.
Nijemci su 1916. krenuli u napad kod Verduna, dok je Antanta napredovala kod rijeke Somme. Ovi napadi rezultirali su neznatnim pomakom bojišnice, no broj žrtava na obje strane premašio je milijun. Za Antantu previše rezultata nije donijelo ni stupanje Rumunjske u rat (1916.) jer su Rumunji ubrzo pretrpjeli poraz.
NOVE METODE RATOVANJA Bojišnice za vrijeme svjetskog rata bile su zapravo rovovski sustavi koji su stajali jedan naspram drugoga. Masovno su se koristila nova oružja s povećanom paljbenom moći, na primjer strojnice, a za upravljanje divizija duž više stotina kilometara dugačke bojišnice koristili su se najsuvremenijim dostignućima telekomunikacije. Pokušaji probijanja bojišnice zahtijevali su primjenu novog oruž-ja, koja je zbog ubrzanoga tehničkog razvoja bila na raspolaganju. U drugoj polovici Prvoga svjetskog rata neka od novih dostignuća vojne industrije, kao što su na primjer zrakoplovi, oklopna vozila ili podmornice, imale su važnu ulogu, ali će tek u Drugome svjetskom
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovoriI.
POG
LAV
LJE
1. Prvi svjetski rat
31592_v4.1_nyomda2013.indd 6 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 7
ratu rezultirati pokretljivije ratovanje. Zrakoplovi su se u početku upotrebljavali samo za izviđačke svrhe. Nakon što su ih opskrbili strojnicama, sudjelovali su i u zračnim bitkama, te bombardirali neprijateljske položaje. Oklopno vozilo – pseudonim ovoga novog izuma u engleskom jeziku bio je tenk – prvi put je upotrijebila britanska vojska. Neprijateljske strane kao novo oružje koristile su se ratnim plinom, ali ubrzo su pronašli i prikladnu zaštitu protiv ovog ubojitog oružja (plinska maska).
Kako je rat sve više odmicao, pobjeda više nije ovi-sila isključivo o međusobnoj borbi vojnika na bojišnici, već sve više o produktivnosti zaleđa koje je opskrbljivalo vojske. Zaraćene države sve svoje nacionalno gospodarstvo prilagodile su ratnim potrebama, dakle uveli su ratno gospodarstvo, koje je bilo pod strogim državnim nadzorom. U ovom natjecanju slabija gos-podarstva sve više su se iscrpljivala. Došlo je do poteškoća u opskrbi stanovništva, koje je sve više oskudijevalo. Prvo je propala država s najmanje zaliha – Rusija, koja nakon revolucije u veljači 1917. sve manje sudjeluje u ratu. Znakovi iznemoglosti pojavili su se i u AustroUgarskoj Monarhiji i Njemačkoj.
STUPANJE SJEDINJENIH DRŽAVA U RAT – POBJEDA ANTANTE Antanta je od početka rata stavila pod blo-kadu luke Centralnih sila, koje su tako bile odsječene od svjetskog tržišta. To je u borbi nacionalnih gospodarstava imalo golemu ulogu, pogotovo zato što nje
mački pokušaj probijanja engleske pomorske blokade nije urodio plodom. Tako Njemačka nije mogla nabaviti potrebne sirovine, a Velika Britanija mogla je računati na Sjedinjene Države i svoje kolonije. Prijevoz robe u Englesku Nijemci su pokušali onemogućiti upo-rabom podmornica (Ubrodovi).
Budući da su Sjedinjene Države Antantu opskrbljivale ponajviše na zajam – Centralne sile zbog blokade gotovo ništa nisu mogle kupovati – američkom gigantu sve je više bilo u interesu pobjeda Antante. Sjedinjene Države također su se pribojavale da će Njemačka – koja je od sredine XIX. stoljeća ostvarila znatan gospodarski razvoj – poslije eventualne pobjede postati jači konkurent. Oslabljenje Rusije početkom 1917. Antantu je dovelo u težak položaj. Američko vodstvo donijelo je odluku. Nakon što su uslijed napada njemačkih podmornica pridobili američku javnost, u trav-nju 1917. Sjedinjene Države stupile su u rat na stra-ni Antante.
Njemačka je 1918. – još prije dolaska američkih vojnih snaga u Europu – pokušala izboriti pobjedu na zapadnoj fronti. Nijemci su se ponovno približili Parizu, ali je Antanta uz američku pomoć ipak uspjela odbiti i taj napad. Nakon toga sve je više do izražaja došla materijalna i ljudska nadmoć Antante, pa se do jeseni 1918. godine obrana Centralnih sila potpuno raspala. Zatraži-li su primirje (AustroUgarska Monarhija 3. studenog, a Njemačka 11. studenog potpisala je bezuvjetnu kapitulaciju), i time su priznale da su rat izgubile.
Japan
Sjedinjene Države
Njemačka
Francuska
Engleska
Španjolska
PortugalItalija
Belgija ХоландијаBelgijaNizozemska
Ustanovite koje su velesile posjedovale najveća kolonijalna područja. Odredite koje velesile raspolažu s malo kolonija. Ustanovite koja je međusobna povezanost između sukoba pojedinih velesila i veličine njihova kolonijalnog pod
ručja. Obrazložite odgovor! Prikupite one činjenice – osim već navedenih – koje su potrebne za odgovor koji uzima u obzir više činjenica. [Z]
IzbIjanje rata
Velesile i njihova kolonijalna područja
1
Arhiv
31592_v4.1_nyomda2013.indd 7 2013.10.29. 14:32
8 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori
„Aneksija Bosne i Hercegovine samo je jedan od brojnih udaraca pomoću kojih neprijatelji Srbije žele nauditi našoj državi. I dosad je bilo brojnih udaraca, a i nakon ovog će uslijediti novi. Potreban je rad i odgovarajuće pripreme da novi udarci ne pogode nepripremljenu Srbiju.
Glavna stvar, koju trebaju izvršiti pripadnici svih društvenih slojeva, jest priprema za rat na svim područjima nacionalnog rada, i to u skladu s najsuvremenijim zahtjevima. Ovo trebamo dostići jačanjem nacionalne svijesti, tjelovježbom, poboljšanjem tjelesne i materijalne pripravnosti, razvojem kulture, itd.
Sličnom udarcu kao što je bila aneksija, treba se suprotstaviti jedna nova Srbija u kojoj će svaki Srbin uzeti pušku u ruke.
Stari Turci na jugu postupno nestaju, i samo dio našeg naroda pati pod jarmom tuđinske vlasti. Međutim, dolaze novi Turci sa sjevera, strašniji i opasniji nego prijašnji, civiliziraniji i gospodarski napredniji (...)
Narodna obrana proglašava narodu da je naš glavni i najveći neprijatelj Austrija (...) Kada Narodna obrana naglašava važnost borbe protiv Austrije, zapravo naglašava kako je opstojnost nacije za nas svetinja.”
(Iz programa Narodne obrane, 1911.)
Ustanovite koga tekst naziva novim Turcima. Obja
snite što možete ustanoviti o programu ove organizacije na temelju navedenog teksta. Na temelju dosadašnjih povijesnih spoznaja opišite karakteristične metode ove organizacije, sakupite konkretne primjere o djelovanju sličnih organizacija. [Z]
Usporedite pomoću zemljopisne karte odnos snaga sukobljenih strana. Objasnite na temelju zemljovida suštinu Schlieffenova plana. Ustanovite koje su bile slabe točke toga plana. [S]
Saveznički sustavi i odnos snaga 1914.
„(...) Svi vojni analitičari (...) suglasni su da je Moltke [Helmuth Moltke, zapovjednik glavnog stožera njemačke vojske
od 1906. do 1914.] pojačao lijevo ili obrambeno krilo u Elzasu i Lotaringiji, u odnosu na Schlieffenove [Alfred von Schlieffen, zapovjednik glavnog stožera njemačke vojske od 1891. do 1906.] planove, te da je to učinio na štetu desnoga krila koje (...) je trebalo pomesti francuske snage iza istočnih graničnih utvrda i sve do švicarske granice. Brojne mjerodavne njemačke osobe (npr. general Wilhelm Gröner) ukazale su na to da je Schlieffen omjer jednoga krila prema drugom odredio u omjeru
POzICIjSKI rat
Na temelju izvora objasnite ukratko bit (suštinu) Schlie
ffenova plana. Ustanovite u kojoj mjeri je Moltkeova promjena utjecala na temelje plana. Objasnite da od promijenjenih čimbenika koje su navedene u izvoru, koji je bio jedan od uzroka propasti Schlieffenova plana. Objasnite odgovor. [U]
2
3
4
31592_v4.1_nyomda2013.indd 8 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 9
1 : 7, dok je Moltke taj omjer promijenio u 1 : 3, no nisu se izjasnili kako su dobili ove brojke. General Gröner u svom djelu „Oporuka grofa Schlieffena” piše da je (...) Schlieffen za istočno bojište planirao 10, a Moltke 8 divizija. Međutim, Moltke – a pogotovo Gröner – nikad nije imao na raspolaganju toliku vojsku koliku je pretpostavljao Schlieffenov plan, jer taj plan bio je samo prijedlog. (...)
Osim toga trebam naglasiti da je Schlieffenov plan bio izrađen isključivo za rat na zapadnom bojištu. U doba kada je nastao, Rusija je još uvijek bila znatno oslabljena zbog rata u Mandžuriji. (...)” (Engleska analiza iz 1929. godine)
„Za vrijeme dok smo tjerali neprijatelja istočno od Pariza preko rijeke Marne, naše trupe između Meauxa i Montmiraila napala je neprijateljska vojska. U teškim borbama koje su trajale dva dana uspjeli su zaustaviti neprijatelja, dapače, još su i napredovali. Nakon što smo dobili informacije o novim snažnim kolonama neprijateljskih snaga, povukli smo naše krilo. Neprijatelj nigdje nije jurio naše trupe. Ratni plijen u ovim borbama dosada je 50 topova i nekoliko tisuća zarobljenika.
Trupe koje se bore zapadno od Verduna u terenskoj su inicijativi. Na istočnom bojištu borbe su ponovno započele.” (Njemačko ratno izvješće 10. rujna 1914.)
„11. rujna, navečer. Engleskofrancuske postrojbe na lijevom krilu prešle su rijeku Marne da bi progonile neprijatelja koji se povlači.
12. rujna. Bitka koju smo započeli prije pet dana, sada već sigurno postaje pobjeda. Povlačenje 1., 2. i 3. armije njemačke vojske ispred našega lijevog krila i glavne vojske postaje sve sigurnije. Sada je na redu 4. neprijateljska armija koja je (...) već započela povlačenje.
13. rujna. Naša pobjeda sve više postaje jasnija; neprijatelj se povlači sa svih položaja.” (Francusko ratno izvješće)
Fronte Prvoga svjetskog rataUstanovite prednosti, odnosno kakve negativne posljedi
ce je uzrokovao rat na dvije fronte za Njemačku. Objasnite kakvu je ulogu igrala pomorska blokada u tijeku rata, te kome je štetila u prvo me redu. Ustanovite što je bio cilj podmorničkog rata. Odredite kako je stupanje pojedinih država u rat utjecalo na tijek rata. Ustanovite koji dio bojišnice je imao odlučujuću ulogu. Obrazložite odgovore. [S]
Ustanovite: navodi li njemač ko ratno izvješće prije
svega pobjede ili poraze. Kako su utjecali događaji iz njemačkoga ratnog izvješća na Schlieffenov plan? Zašto? [U]
Navedite što je zajedničko u dva ratna izvješća. Odredi
te koja se činjenica ne spominje u njemačkome ratnom izvješću, makar je ona od osnovnog značenja. Odredite koja se činjenica ne spominje u francuskome ratnom izvješću, makar je ona od osnovnog značenja. [U]
5
6
7
31592_v4.1_nyomda2013.indd 9 2013.10.29. 14:32
10 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori
Engleski tenk, engleski vojnici u rovu, napad bojnim otrovom i zračna bitka na zapadnoj bojišnici
nOve MetODe ratOvanja
Objasnite zašto je došlo do formiranja rovovskog rata. Ustanovite kako je rovovski rat utjecao na vojnike. Ukratko objasnite kako su
duga bojišta, milijunske vojske i pojava novih vrsta oružja promijenili ulogu zaleđa. Analizirajte kakvu su ulogu odigrala nova oružja u tijeku rata. Za analizu koristite se informacijama s ovih slika. [U]
8
9
11
10
31592_v4.1_nyomda2013.indd 10 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 11
„(...) 8. kolovoza rano ujutro, Englezi i Francuzi između Alberta i Moreuila pokrenuli su napad. Bila je gusta magla, a u jurišu su sudjelovale jake tenkovske je
dinice. Neprijatelj je između rijeke Somme i potoka Luce duboko probio našu crtu. Tamošnje naše divizije nisu uspjele zadržati svoje položaje. (...) Naše trupe, koje su se kod Moreuila još viteški borile, u potpunosti su razbijene. (...)
Već u ranim prijepodnevnim satima 8. kolovoza imao sam podrobnu sliku o stanju koje je bilo doista mračno. (...)
(...) Pozvao sam sve zapovjednike divizija i časnike koji su služili na fronti u Avesnésu da podrobno analiziramo to stanje. Oni su me izvijestili o sjajnim junaštvima, ali su me također izvijestili i o takvim događanjima za koje, iskreno govoreći, nisam vjerovao da se mogu dogoditi u njemačkoj vojsci: naši su se vojnici predali neprijateljskim konjanicima, cijele jedinice položile su oružje pred jednim tenkom. Za vrijeme povlačenja iz jedne jedinice dovikivali su novoj diviziji koja se hrabro spremala na juriš: »štrajkolomci« i »samo ćete produljiti rat«. Te su se riječi i ponavljale poslije. U mnogim jedinicama časnici više nisu imali nikakvog utjecaja. (...) 8. kolovoza mi je postalo jasno da nam se vojska raspala. (...) Trebamo okončati rat.” (Iz Ludendorffovih memoara)
StUPanje SaD-a U rat – PObjeDa antante
Na temelju teksta ustanovite koji su čimbenici uzrokovali propast njemačke vojske. Objasnite zbog kojih se razloga 8. kolovoza 1918. može nazvati „crnim da
nom njemačke vojske”! [U]
Objasnite ukratko poruku plakata. Ustanovite koji je
cilj plakata, i navedite sredstva kojim se koristi! [Z]
Američki propagandni plakat
„Dana 3. veljače predočio sam Vam izvanredno priopćenje njemačke carske vlade po kojem se od prvog dana veljače žele poništiti sva ograničenja pravnog i humanitarnog karaktera, odnosno da će svoje podmornice upotrijebiti za poništenje svih brodova koji se približe britanskim ili irskim lukama, zapadnoj Europi, te lukama Sredozemnog mora koje su u rukama neprijatelja Njemačke. (...)
Trenutačni njemački podmornički rat koji se vodi protiv trgovine zapravo je rat protiv čovječanstva.
Ovaj se rat vodi protiv svih nacija. Potopili su američke brodove. Oduzeli su američke živote, na taj način da kad smo saznali za to, bili smo duboko uzrujani. Na sličan način uništili su i potopili i brodove prijateljskih država, zajedno s njihovom posadom. (...)
Predlažem da Kongres ovo ponašanje njemačke carske vlade ocijeni kao rat protiv vlade i naroda Sjedinjenih Država; da i formalno prihvati ratno stanje na koje je bilo prisiljeno; da poduzme sve korake za jačanje obrane, te da iskoristi svu svoju moć i zalihe kako bi prisilio njemačku vladu na okončanje rata. (...)” (Go-vor predsjednika Wilsona u Kongresu, 2. trav-nja 1917.)
Kojim činjenicama predsjednik opravdava stupanje Sjedinjenih Država u rat? Spomenimo kako je definirao cilj rata. Objasnimo
što je cilj ovakve definicije. Kada su Sjedinjene Države dospjele u sličnu situaciju, kada nije bilo ni riječi o stupanju u rat? [U]
Potapanje Lusitanije. Taj engleski putnički brod, prema brodskim knjigama, bio je naoružan, a prevozio je i vojnu opremu, o čemu putnici – među njima 120 Ameri-kanaca – nisu bili informirani. Međutim, zapovjednik njemačke podmornice U-20 znao je za oružje, pa je bez upozorenja potopio brod. Churchill, glavni zapovjed-nik britanske mornarice, od Lusitanije je povukao i prateće brodove. Torpedira-nje broda imalo je bitnu ulogu u tome što je američka javnost podupirala stupa-nje SAD-a u rat.
Raspravimo političku i vojnu ulogu potapanja broda. [U]
Prikupimo moguće odgovore na temelju teksta i grupirajmo ih po različitim uzrocima i gledištima. [Z]
12
13
14
15
Godine 1917. Sjedinjene Američke Države stupile su u rat na strani Antante. Zašto se SAD uključio u rat? Je li on bio vođen solidarnošću anglosaksonskih država? Zna se da su znatan dio stanovništva SADa činili upravo doseljenici iz država Centralnih sila. Je li u tom ratu Antanta zastupala demokraciju, a Centralne sile tiraniju? Istodobno na strani Antante borila se i Rusija.
Gle
dišt
a
31592_v4.1_nyomda2013.indd 11 2013.10.29. 14:32
12 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori
RUSKA REVOLUCIJA Od svih velesila koje su stupile u rat, Rusija je imala najslabije gospodarstvo i naj-zaoštrenije društvene probleme. Seljake, a i njihove zaprežne životinje odveli su u rat, tako se smanjila poljoprivredna proizvodnja, poremećena je opskrba stanovništva, pogotovo u gradovima. Društvo se već do kraja 1916. izmorilo, ljudima je već bilo dosta rata. Istovremeno Rusiji su nedostajali politički kanali za smanjenje društvene napetosti (parlamentarizam, sloboda tiska itd.), ali postojala je jedna snažna, dobro organizirana stranka (boljševici), koja je bila spremna i nasilno preuzeti vlast.
Prosvjedi i štrajkovi postali su stalna pojava. Kada vojnici više nisu bili spremni pucati u civile, carski sustav se raspao. I staro državno vodstvo ključ rješenja nastalog stanja vidjelo je u promjenama, u jednom novom političkom vodstvu. Revolucija u Petrogradu srušila je cari-zam (23. veljače 1917.).
Članovi formirajuće Privremene vlade mahom su dolazili iz tradicionalno vladajućega društvenog sloja, koji su željeli stvoriti ustavne prilike. Njihova su nastojanja podupirali eseri (pristaše seljačke stranke) i menj-ševici (socijaldemokrati), koji su imali snažnu društvenu bazu. Revolucionarni socijaldemokrati, tzv. boljše-vici su se suprotstavili formirajućem ustavnom sustavu, te su u novonastalom stanju željeli prigrabiti vlast. Ciljeve im je izradio Lenjin u svojoj teoriji o permanentnoj (stalnoj) revoluciji.
Za vrijeme revolucije u Rusiji su se formirali svojstveni organi vlasti, tzv. sovjeti (vijeća). Sovjete su formirale vojne jedinice, tvornice, stambene zajednice, koje su usred kaotičnih prilika obavljale i ulogu mjesne uprave. Sovjeti nisu bili političke stranke, njihova je politička orijentacija ovisila o tome koja je skupina imala većinu među njihovim članovima. Početkom revolucije najsnažniji su bili eseri i menjševici. Sovjeti se nisu ukinuli ni nakon formiranja Privremene vlade, pa je tako u Rusiji nastalo svojstveno stanje: dvojaka vlast.
U interesu stabilizacije nastale situacije vlada je trebala zadovoljiti dva osnovna zahtjeva mase: potpisivanjem mirovnog ugovora odmah okončati rat, odnosno dijeliti zemlju seljacima, koji su činili najveći dio ruskog društva. Vlada je zakonom osigurala građan-ska slobodarska prava, ali nije sklopila primirje, a di-oba zemlje bila je tek u fazi planiranja. Tako je situacija postala sve teža. Sastav vlade u više navrata se mijenjao, pa je nakon svake promjene bilo sve više eserskih i menjševičkih ministara, ali se osnovna pitanja ni nadalje nisu riješila. Nisu dijelili zemlju, a nisu potpisali ni primirje, dapače, vlada koju je vodio pripadnik esera Kerenski, u ljeto 1917. pokrenula je novi napad na istočnoj bojišnici, koji je ubrzo propao.
BOLJŠEVIČKI DRŽAVNI UDAR Dok Privremena vlada pod pritiskom Antante nije istupila iz rata, a zbog protivljenja menjševika nije započela ni dioba zemlje,
boljševici, iskoristivši sve goru situaciju, znatno su oja-čali. Boljševička propaganda, osim vizije budućnosti koja se temeljila na jednakosti i demokraciji, nudila je upravo ono što menjševici i eseri nisu ostvarili: mir i zem lju. (Ostvarenje oba obećanja bilo je neizvjesno jer je za preuzimanje vlasti značio građanski rat, a o podjeli zemlje stranka je imala potpuno druge planove.)
Zahvaljujući svojoj propagandi, boljševici su ojačali položaje ponajviše u sovjetima velikih gradova, ali to im nije uspjelo na državnoj razini. Za razliku od boljševika, Kerenski se pokušao osloniti na vojsku, no njegova zamisao nije urodila plodom jer u očima bivšega carskog časničkog kadra nije bilo bitne razlike između vladajućih menjševika, odnosno boljševika koji su željeli prigrabiti vlast. Privremenu vladu napadali su i s lijeve i s desne strane: prvo je carski general Kornilov pokušao izvršiti puč (u kolovozu 1917.), a poslije toga, za vrijeme drugoga sveruskoga kongresa sovjeta, od vlade koja nije imala znatnu oružanu snagu u Petrogradu, boljševici su preuzeli vlast (25. listopada), što je kongres sovjeta odmah morao i izglasovati. Osim preuzimanja vlasti, prihvatili su i dekret (odluku) o miru i zemlji: dakle odlučili su odmah istupiti iz rata, te na temelju eserskoga programa objavili su i podjelu zem lje. Formirano je novo vladino tijelo pod vodstvom Lenjina, tzv. Vijeće narodnih povjerenika, koje je uvelo diktaturu proletarijata.
Umjesto mira započeo je dugogodišnji krvavi gra-đanski rat iz kojeg su kao pobjednici izašli boljševici. S jedne strane zato što su se, zahvaljujući središnjoj upravi stranke, uspješno borili protiv nesložnih i slabije organiziranih protivnika, a s druge strane, nakon podjele zemlje brojni seljaci stali su na njihovu stranu. U boljševičkoj pobjedi značajnu ulogu odigrala je i činjenica da zbog svjetskog rata i mnogih svojih unutarnjih problema velesile nisu se mogle uključiti u borbu s dovoljnim snagama.
Europske komunističke partije, koje su nastale od radikalnih skupina socijaldemokratskih stranaka i čiji je cilj bio nasilno ostvarenje diktature proletarijata, od sada su mjerodavnom smatrale Lenjinovu boljševičku partiju, odnosno ideologiju i političke smjernice te partije.
NJEMAČKA REVOLUCIJA Unatoč snažnoj privredi Njemačku je potpuno iscrpio dugotrajni rat. Većina stanovništva je gladovala, oskudijevalo se u svim namirnicama, a umalo je svaka obitelj imala ratne žrtve. Imućnije slojeve nisu u tolikoj mjeri pogodile poteškoće, pa se zbog toga društvena napetost zaoštrila. Kada je svima postalo jasno da je Njemačka izgubila rat, napetost je bila na vrhuncu.
Nakon što je Antanta probila zapadnu bojišnicu (8. kolovoza 1918.), njemačka vojska izgubila je sve izglede za pobjedu. Kada su početkom studenog po cijeloj državi započeli masovni prosvjedi protiv rata i postojeće vlasti, vodeći krugovi stare Njemačke povukli su se u pozadinu. Kao posljedica Berlinske revo-
2. Revolucije – u hipnozi svjetske revolucije
31592_v4.1_nyomda2013.indd 12 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 13
lucije car se odrekao prijestolja (9. studenog), građanske snage proglasile su republiku, te su u compiegneskoj šumi (kompjenskoj) potpisali primirje s Antantom (11. studenog).
Zbog vojnih poraza i sve radikalnijih revolucionarnih zahtjeva postojala je opasnost daljnjeg slabljenja središnje vlasti ili čak građanskog rata. Njemačka je stigla do raskrižja demokracije i anarhije, te diktature koju su željeli uvesti ekstremisti. Međutim, socijalde-mokrati, koji su raspolagali snažnim organizacijskim okvirima, a imali su odlučujuću ulogu i u vladi, ipak su s pomoću građanskih stranaka, koje su opet imale potporu srednjih slojeva, uspjeli kontrolirati kriznu situa-ciju i očuvati demokraciju. Ovo je omogućila i činjeni
ca da su se pripadnici radikalne ljevice samo razmjerno kasno organizirali u samostalnu stranku (Njemačka komunistička partija – NJKP, u prosincu 1918.), te da je časnički kadar njemačke vojske – makar nije bio oduševljen socijaldemokratskom strankom i njihovom građanskom demokracijom – shvatio razliku između njih i komunista, pa je pružio pomoć protiv pokušaja preuzimanja vlasti radikalne ljevice. Uspješno su ugušili ber-linski komunistički ustanak (u siječnju 1919.), a nakon toga i u proljeće iste godine u Münchenu utemeljenu Bavarsku Sovjetsku Republiku (u svibnju 1919.). Uz potporu demokratskih snaga i širokih narodnih masa vlada se uspješno suprotstavila i radikalnoj desnici koja je također htjela uspostaviti diktaturu.
ustavni sustav desničarska diktaturaljevičarska diktatura
boljševici(komunisti)
ustavni monarhisti
menjševici(socijaldemokrati)
eseri(seljačka stranka)
monarhisti(pristaše carskog
poretka)Stranački odnosi u Rusiji 1917.
U kakve skupine možemo svrstati ruske političke sna
ge 1917. godine? Koje stranke je jačalo „nasljedstvo” carizma i gospodarsko stanje koje je nastalo uslijed rata? [U]
„2. Svojstvenost današnjega stanja u Rusiji je, što je prijelaz iz prve faze revolucije, koja je zbog nedostatka svijesti i organiziranosti proletarijata prepustila vlast buržoaziji, u dru
gu fazu, koja vlast mora predati proletarijatu i najsiromašnijim slojevima seljaštva. Ovo prijelazno razdoblje karakterizira, s jedne strane, potpuni legalitet, a s druge strane, da se ne koriste nasiljem protiv narodnih masa, odnosno da ove široke mase vjeruju kapitalistima, dakle vladama najopakijih neprijatelja mira i socijalizma, te da ne istupaju protiv njih svjesno. (...)
3. Nikakvu potporu Privremenoj vladi; trebamo objasniti da su sva obećanja Privremene vlade, pogotovo ona da će se odreći aneksija, potpuna laž. Razotkrivanje Privremene vlade (...)
4. Naša je partija najčešće u manjini, i to u znatnoj manjini u sovjetima radničkih izaslanika (deputata) u odnosu na blok malograđanskih elemenata, koji su pod utjecajem buržoazije, koja to proširuje i na proletarijat. (...)
Sve dok smo u manjini, moramo kritizirati i ukazati na pogreške, ali istodobno želimo naglasiti da kompletna državna vlast treba pripasti sovjetima radničkih izaslanika (deputata).
5. Ne parlamentarna republika – nakon sovjeta radničkih izaslanika ovo bi bio korak unazad – već republika sovjeta radničkih i seljačkih izaslanika, građena od dolje prema gore u cijeloj državi.” (Iz Lenjinovih travanjskih teza, 1917.)
rUSKa revOlUCIja
Lenjin na plakatu. Natpis znači: Lenjin je živio, Lenjin je živ, Lenjin će živjeti!
1
2
3
Objasnite zašto su ove Lenjinove misli nazvali permanentnom (neprestanom) revolucijom? Kakve borbene metode predlaže u raznim fazama revolucije? Odredi
te Lenjinov odnos prema dvojnoj vlasti. Obrazložite odgovor! [Z]
Arhiv
Kakvom osobom prikazuje plakat vođu boljševika? Kakvi su simboli vidljivi na plakatu? [Z]
31592_v4.1_nyomda2013.indd 13 2013.10.29. 14:32
14 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori
Na koje osjećaje želi utjecati proglas? Odredite koga
je napadao Kornilov. Prikupite na što se sve pozivao prigodom napada. Otkrijte koju je političku struju na kraju ojačao njegov napad, te objasnite uzroke toga. [P]
„Riječ je o tome da trebamo pojasniti zadatak partije: treba staviti na dnevni red oružani ustanak u Petrogradu i Moskvi, preuzeti vlast i svrgnuti vladu. Moramo razmisliti kako možemo agitirati za ostvarenje tih ciljeva, a da se u tisku ne koristimo ovim izrazima. (...)
Naivnost je čekati na »formalnu« većinu boljševika: to nijedna revolucija neće dočekati. Kerenski i društvo neće čekati, već će pripremiti predaju Petrograda. Moramo ukinuti bijedno kolebanje Demokratske konferencije, upravo će to značiti kraj strpljenju petrogradskih i moskovskih radnika! Povijest nam nikad neće oprostiti ako sad ne preuzmemo vlast. (...)
Ako ćemo u Petrogradu i Moskvi istovremeno preuzeti vlast u svoje ruke, zasigurno ćemo pobijediti.” (Lenjinovo pismo petrogradskom i moskovskom partij-skom vodstvu, u rujnu 1917.)
„Ruski narode, naša velika država će propasti!Približava se posljednji čas!Ja, general Kornilov, (...) izjavljujem da Privremena vlada djeluje pod pritiskom
sovjetskoboljševičke većine u suglasnosti s planovima glavnog stožera njemačke vojske. (...)
U ovome prijetećem trenutku spoznaja neizbježne propasti naše države me obvezuje da cijeli narod pozovem u pomoć za spašavanje naše umiruće države. (...)
Ja, general Kornilov, dijete kozačkih seljaka, izjavljujem svima da mi je jedini cilj očuvanje velike Rusije, i kunem se da ću nakon pobjede nad neprijateljem sazvati Ustavotvorni sabor, gdje će narod sam moći odlučiti o svojoj sudbini i odabrati državni poredak.” (Iz Kornilovljeva proglasa, u rujnu 1917.)
(zasjeda godišnje dva puta)Središnji izvršni odbor
(zasjeda godišnje dva puta)Sveruski kongres sovjeta
Vijeće narodnih povjerenika(vlada)
vojskaVČK
(organi državne sigurnosti)
uput
a
sovjeti (po tvornicama, mjestu stanovanja, vojnim jedinicama itd.)
sovjeti namjesništava
imenuje
Državno i političko ustrojstvo Sovjetske Rusije
Navedite gdje se mogu otkriti misli Montesquieuove kla
sične državne teorije u ruskome državnom sustavu! [U]
„1. Feudalno (zemljoposjedničko) vlasništvo odmah se ukida, i to bez ikakve naknade.2. Upravljanje feudalnim posjedima, krunskim posjedima, svim
zemljištima samostana i crkava, njihovom živom i mrtvom opremom, zgradama poljoprivrednih gospodarstava, sve do sazivanja Ustavotvorne skupštine, preuzet će općinski zemljišni odbori i okružni sovjeti seljačkih izaslanika. (...)
Radi upravljanja državom, sve do sazivanja Ustavotvorne skupštine, treba formirati privremenu radničku i seljačku vladu, čije će ime biti Vijeće narodnih povjerenika. Za upravljanje pojedinim područjima državnog života bit će zaduženi razni odbori. (...) Državna vlast će biti u rukama predsjednika ovih odbora, dakle Vijeća narodnih povjerenika.
Nadzor rada narodnih povjerenika, odnosno pravo njihova smjenjivanja preuzet će kongres sovjeta radničkih, seljačkih i vojničkih izaslanika, te njegov Središnji izvršni odbor.” (Dekret o zemlji i novoj vlasti, 8. studenoga 1917.)
BOLJŠEVIČKI DRŽAVNI UDAR
Kakvu taktiku predlaže Lenjin? Analizirajmo kako je
Lenjin prosudio vezu između načela i politike. [Z]
Objasnite bit (suštinu) dekreta. Objasnite zašto su ovo
bile prve mjere nove vlasti. Otkrijte kako se ove odluke odnose prema boljševičkoj ideologiji. [Z]
4
5
6
7
31592_v4.1_nyomda2013.indd 14 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 15
Intervencija u Rusiji
„Berlinski radnici i vojnici!Osigurajte vlast koju ste vi izborili!Iznad Berlina vijori se crvena zastava! Ali svijet koji je do
sad promatrao hoćete li riješiti svoj zadatak, sada već promatra na koji način ćete to izvršiti! Za provedbu revolucionarnoga socijalističkog programa trebate temeljito raditi! Smjenom nekoliko Hohenzollerna još ništa nije riješeno! Još manje ako vlast preuzme nekoliko socijalista! Oni su četiri godine podupirali buržoaziju, pa ni sad im ne preostaje drugo nego tako nastaviti. Nemojte vjerovati onima koji misle da s pozicije saveznoga kancelara ili ministra mogu upravljati vašim životima. Rješenje nije popuna državnih funkcija odozgo, već potpuno novo organiziranje vlasti odozdo! Ne izgubite vlast koju ste sad osvojili, te da ju iskoristite za ostvarenje svojih istinitih ciljeva. Jer vaš je cilj ostvarenje građanskosocijalističkog mira, takvog mira koji će biti sklopljen protiv imperijalizma i koji će biti još jedan korak k ostvarenju socijalističke revolucije. (...)” (Iz berlinskoga proglasa Spartakove udruge, 10. studenoga 1918.)
NJEMAČKA revOlUCIja
Ustanovite u prvom redu protiv koga agitira taj tekst. Ot
krijte u što želi uvjeriti čitatelje. Objasnite kakva se politička nastojanja kriju u tekstu. [Z]
„(...) Spartakova udruga zahtijeva donošenje ovih zakona za očuvanje revolucije:1. Razoružanje cijele policije, svih časnika, odnosno onih vojnika koji ne pripa
daju proletarijatu. Razoružanje svih osoba koje pripadaju vladajućim slojevima.2. Preuzimanje oružja i streljiva, odnosno tvornica vojne industrije pod nadzor
radničkih i vojničkih vijeća.
Zašto se boljševik Trocki protivio potpisivanju mira u
BrestLitovskom, odnosno zašto je to isto odobravao Lenjin? Kakvi su čimbenici odlučivali o tome koja su se područja trajno odvojila od Rusije, a koja su samo privremeno postala samostalna? Koji su uzroci poraza bijelih? [Z]
8
9
10
31592_v4.1_nyomda2013.indd 15 2013.10.29. 14:32
16 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori
Na političkom i socijalnom polju:2. Ukinuće svih parlamenata i seoskih vijeća; njihovu dužnost trebaju preuze
ti radnička i vojnička vijeća, odnosno njihovi odbori i organi.3. Izbor radničkih vijeća u cijeloj Njemačkoj. (...)4. Izbor izaslanika radničkih i vojničkih vijeća iz cijele države u središnji od
bor radničkih i vojničkih vijeća, koji treba izabrati izvršni odbor kao najviše tijelo zakonodavne i izvršne vlasti. (...)
Najhitniji gospodarski zahtjevi:1. Konfiskacija (oduzimanje, zapljena) svih dinastijskih imovina i prihoda.3. Konfiskacija zemlje svih poljoprivrednih veleposjeda i srednjih posjeda; ujed
no formiranje socijalističkih poljoprivrednih zadruga pod središnjim nadzorom.4. Konfiskacija svih banaka, rudnika i topionica, odnosno svih privrednih i tr
govačkih poduzeća. Međunarodni zadaci:Hitno uspostavljanje veza s inozemnim prijateljskim strankama, da se socijalis
tička revolucija podigne na međunarodnu razinu, te da se mir ostvari i očuva pomoću revolucionarnog podizanja svjetskog proletarijata i međunarodnog bratstva.” (Iz programa Spartakove udruge, 31. prosinca 1918.)
Grupirajmo zahtjeve i njihove ciljeve. Ustanovimo što
zapravo želi ostvariti ovaj program. Otkrijmo kako se odnosi prema gospodarskoj, trgovinskoj i poljoprivrednoj imovini. Objasnite ukratko kakav bi državni poredak nastao na osnovi ovoga programa. Ustanovimo kakva bi trebala biti njemačka vanjska politika na osnovi tog programa. [Z]
„Možemo dati na znanje kako Vrhovno zapovjedništvo njemačke vojske podupire kancelara Eberta, dosadašnjeg vođu umjerene socijaldemokratske stranke, zato da spriječimo širenje terorističkog boljševizma u Njemačkoj.” (Hindenburg, vrhovni zapovjednik njemačke vojske, 10. studenoga 1918.)
„Nakon što smo preuzeli vlast, trebali smo uočiti da se imperijski aparat nije raspao. Trebali smo vidjeti da sustav djeluje, osigurava opskrbu hranom i funkcioniranje gospodarstva. (...) Mi vjerojatno ne bismo to mogli postići, bila nam je potrebna suradnja stručnjaka. Da smo odstranili iskusne ljude iz imperijskih ureda, te da smo te položaje popunili ljudima bez potrebnog znanja i iskustva, u roku od nekoliko dana svemu bi bio kraj.” (Ebert, 25. studenoga 1918.)
„U listopadu u Petrogradu zapravo nije trebalo srušiti postojeći „sustav” jer se on sam od sebe raspao. Zauzimanje Zimske palače, gdje su navodno poginule dvije osobe, zapravo je bila puka formalnost.” (Márta Font – Tamás Krausz – Emil Ni-ederhauser – Gyula Szvák: Povijest Rusije, 1997.)
„Revolucija je najčešće nasilna promjena postojećega gospodarskodruštvenopolitičkog sustava. Revolucija obično rezultira promjenu gospodarskih, društvenih, političkih odnosa i dolazi do značajnih promjena i u duhovnom životu. Revoluciju ponajprije karakterizira kakve suprotnosti otklanja, odnosno koje okolnosti uništava ili stvara.
Državni udar: svojstven oblik puča kada državnu vlast svrgava neka manja skupina koristeći se neustavnim sredstvima i nasiljem. Izvršitelji (npr. oružane snage, pojedini političari ili političke organizacije, skupine itd.) redovito su i sami dio svrgnutoga državnog sustava.” (Iz pojmovnika objavljenog 1992. godine)
Usporedimo pojam revolucije i puča. Otkrijmo sličnosti i razlike. Potražimo povijesne primjere za oba pojma, te ih usporedimo na osnovi uzroka i posljedica. [P]
Opsada Zimske palače na slici
Usporedite tijek događaja prikazan na slici s tekstom. Obja
snite razlike. [Z]
Koja je logična veza između ta dva izvora? [U]
11
12
13
14
16
15
U životu Rusije, ali i cijeloga svijeta, 7. studenoga 1917. počelo je novo poglavlje. Međutim, tadašnja zbivanja već od prvog dana drugačije su ocijenili pripadnici različitih političkih struja.
Od brojnih spornih pitanja izdvojit ćemo dva: kronološki raspored konkretnih događaja i kategorizaciju toga velikog dana.
Temu toga velikog dana obrađuju brojni filmovi, romani i umjetničke slike, no istovremeno na osnovi dokumenata mnogi smatraju da su ti detalji isključivo plod revolucionarne romantike, te da se mnogi od njih uopće nisu ni dogodili. Različita su mišljenja i o samom preokretu: 7. studenoga po nekima je revolucija, a po drugima samo boljševički državni udar, dakle puč.
Gle
dišt
a
31592_v4.1_nyomda2013.indd 16 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 17
PROPAGANDA I POKUŠAJI POTPISIVANJA MIRA Svaka zaraćena strana slijedila je svoje interese, koji su se često poklapali s propagandistički najavljenim ci-ljevima, kao npr. kod Francuza povratak Elzasa i Lotaringije, ali često su služili isključivo kao dokaz za postojanje neprijatelja. Za Nijemce i narode Monarhije postavljen je cilj oslobađanja od ruske carske tiranije, dok su Francuzima i Englezima – na svojstven način u savezništvu s carizmom – govorili o važnosti širenja demokracije, odnosno oslobađanje potlačenih naroda. Naravno. svaka strana – barem na razini fraza – borila se i za postizanje trajnog mira, dakako, takvoga trajnog mira koji će služiti svojim interesima.
Već od 1915. bilo je više pokušaja za okončanje rata, međutim, nijedan od njih nije bio uspješan jer nijedna strana nije bila spremna učiniti bitne ustupke. Zbog sličnih razloga nisu urodili plodom ni mirovni pregovori vođeni posredstvom trećih strana (Danska, SAD, papa). Najozbiljniji pokušaj sklapanja primirja vezan je za Karla IV., nasljednika Franje Josipa, koji se početkom 1917. obratio Antanti, ali i ovaj pokušaj je propao.
Američki predsjednik Wilson početkom 1918. izradio je mirovni prijedlog od 14 točaka. Čuvene Wil-sonove točke sadržavale su slobodu trgovine i pravo na samoodređenje naroda, uz formuliranje umjerenih pretenzija pobjednika. Za očuvanje trajnog mira Wilson je predložio utemeljenje Društva naroda (Liga naroda). Međutim, prijedloge, koji su bili vrlo popularni među ljudima željnih mira, nijedna strana nije prihvatila. Kasnije, na pragu poraza, Centralne sile pregovo-re su željele temeljiti na Wilsonovim načelima, no pobjednici, naravno, time se više nisu složili.
NACIONALNA NASTOJANJA U MONARHIJI One nacionalne manjine koje su živjele na tlu višenacionalne AustroUgarske Monarhije, a istodobno je postojala i njihova nacionalna država – kao Rumunji i Srbi – već su se početkom rata orijentirale prema svojim matičnim državama. Česi i Hrvati – u nadi veće samostalnosti – svoju budućnost zamišljali su unutar granica Monarhije. Nadali su se zaštiti od ruske i njemačke ekspanzije, a Monarhija je osigurala i povoljne gospodarske uvjete za njih. Vojni poraz Monarhije, međutim, donio je mogućnost nacionalnog osamostaljenja, a i Njemačka i Rusija znatno su oslabjele nakon završetka rata. Na-stojanja za osamostaljenjem ojačala su.
Mnogi nacionalni političari emigrirali su – poput Čeha Masaryka i Beneša – koji su u Parizu i Londonu pokušali pridobiti Antantine državne čelnike za podršku svojim nacionalnim nastojanjima. Neprestano su propagirali protiv Monarhije, koja je uz opravdane kritike sadržavala i brojne neistinitosti. Zahvaljujući njihovoj propagandi, brojni engleski i francuski političari simpatizirali su s njima.
INTERESI VELESILA Pobjedničke sile naglašavale su pravo na nacionalno samoodređenje, ali su zapravo
nastojale ostvariti svoje interese. Na mirovnoj kon-ferenciji sazvanoj u siječnju 1919. godine u Parizu, prigodom utvrđivanja novih granica najvažniju ulogu imala su nastojanja velesila i borba protiv širenja boljševizma, dok su Wilsonova načela o nacionalnom samoodređenju zanemarena. Odluke su najčešće donijeli Francuzi (Clemenceau) i Englezi (Lloyd George) jer Sjedinjene Države (Wilson) nisu imale svoje interese na ovim prostorima, a Talijani (Orlando) nisu uspjeli ostvariti svoje težnje. Francuzi su prije svega željeli onemogućiti ponovno jačanje Njemačke, a Britance su motivirala pitanja o kolonijama. Gubitnike su pozvali tek na potpisivanje mirovnog sporazuma.
Francuske težnje donekle su ublažili Englezi, kojima je u interesu bila određena ravnoteža. Njemačka je pretrpjela znatne, ali ne i elementarne teritorijalne gubitke. Pokušali su slomiti njezinu vojnu snagu, pa su zabranili opću vojnu obvezu i upotrebu modernih oružja. Njemačka je trebala platiti znatnu ratnu odštetu, ali određena je tek prva rata, pa tako ni ovo pitanje nije bilo riješeno na zadovoljavajući način. Njemačku su dakle ponizili, ali je i nadalje ostala potencionalno jedna od najjačih europskih velesila, zbog čega je budućnost ostala neizvjesna.
Raspad Monarhije u početku nije bio u interesu zapadnih sila. One su i u prijašnjim stoljećima učinile sve za njezino očuvanje (npr. 1848. – 1849.) jer su smatrale da je ona glavni temelj europske ravnoteže. Tijekom rata njihovo stajalište postupno se mijenjalo. Zauzvrat za stupanje u rat na strani Antante, Italija i Rumunjska dobile su znatna teritorijalna obećanja, potonja cijelu Transilvaniju i istočnu Mađarsku, sve do Tise. Do kraja rata oblikovala se nova srednjoeuropska koncepcija. Francuzi su se za vrijeme pregovora brinuli o dva bitna čimbenika: o stva-ranju savezničkih država u njemačkom zaleđu koje priznaju vodstvo Francuske, odnosno o zaustavljanju svjetske boljševičke revolucije. Nova Čehoslovačka, Jugoslavija, Poljska i povećana Rumunjska činile su se dobrim rješenjem. Ovim državama bila je potrebna francuska potpora protiv Njemačke, dok je ostvarenje snova o samostalnosti trebalo biti dovoljno za sprečavanje širenja boljševičke ideologije.
Jedan od temelja nove Srednje Europe bio je utjecaj francuske velesile, a drugi je trebala biti snaga novo-nastalih država. Naravno, pojavila se bojazan da raskomadana Srednja Europa neće značiti dovoljnu ravnotežu nasuprot Njemačkoj, odnosno da neće uspjeti zaustaviti ni nadiranje boljševizma. Utemeljitelji novih država, kao što je bio i Masaryk, radi umirivanja skeptika naglašavali su važnost buduće gospodarske i po-litičke suradnje ovih država. Već se kod utemeljenja nove Austrije vidjela slabost ovog sustava. Nakon što je njemačka Austrija napustila srednjoeuropsku Monarhiju, željela se ujediniti s Njemačkom (Anschluss), zato su u Saintgermainskom [sen žemenskom] mirovnom ugovoru zabranili i tu mogućnost.
3. Mirovni sporazumi koji su okončali Prvi svjetski rat
31592_v4.1_nyomda2013.indd 17 2013.10.29. 14:32
18 / Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori
Arhiv
FORMIRANJE MODERNE TURSKE U mirovnom sporazumu sklopljenom s Otomanskim Imperijem (Sevres) iza načela nacionalnog samoodređenja krili su se i interesi pobjedničkih sila. Arapska područja dospjela su pod francuski i britanski protektorat (pokroviteljstvo), dakle zapravo su postale kolonije. Dodjelom znatnih turskih područja htjeli su zadovoljiti Grčku i Italiju. Protiv sultanske vlasti, koja je bila spremna prihvatiti mir, izbio je ustanak vojnih časnika, koji su proglasili re-publiku. Nacionalni pokret pod vodstvom Kemal-pa-še modernizirao je Tursku (razdvajanje crkve i države, ravnopravnost žena, uvođenje europskih standarda i latinice), odnosno sukobio se s Antantinim postrojbama, koje su intervenirale radi očuvanja mira.
Budući da zapadne države – slično ruskoj revoluciji – nisu mogle mobilizirati znatne snage, borbu su odlučili mjesni odnosi snaga. Talijani su se povukli već na početku, a Grci su nakon krvavih borbi pretrpjeli po-raz. Turskogrčki rat vodio se na području s mješovitim stanovništvom, a osim regularnih snaga u borbu se uključilo i civilno stanovništvo. Nakon mirovnog sporazuma (Lausanne, 1923.) više milijuna izbjeglica napus-
tilo je svoje domove: Turci su se preselili s Balkanskog poluotoka u Malu Aziju, a Grci su krenuli u obrnutom smjeru. Kemalpaša je htio utemeljiti nacionalnu državu, pa je nakon protjerivanja Grka napao Armence, od kojih je više stotina tisuća poginulo ili pobjeglo.
ZAŠTITA MANJINA Mirovni sporazumi u okolici Pariza obvezali su nove države na donošenje propisa o zaštiti nacionalnih manjina, djelomično zbog pritiska predsjednika Wilsona, a djelomično i zato što su velesile shvatile da nije prestalo potlačivanje nacionalnih manjina, dapače, ono je često postalo brutalnije.
Propisi su zabranili negativnu diskriminaciju na nacionalnoj osnovi, omogućili su slobodnu uporabu jezika u osobnom, poslovnom i vjerskom životu, odnosno u tisku. Novonastale države obvezale su se da će uves ti nastavu na materinskom jeziku u osnovnim školama. Nacionalne manjine imale su pravo obratiti se žalbom Ligi naroda.
Ostalo je otvoreno pitanje budućnosti kako će se ove naredbe usred pojačanog nacionalizma provesti u svagdašnjem životu.
„1. Javni, javno prodiskutirani mirovni ugovori. Nakon njihova potpisivanja neće biti više nikakvih tajnih međunarodnih ugovora, a diplomacija će uvi
jek djelovati otvoreno i pred očima javnosti. 2. Apsolutna sloboda pomorske plovidbe za vrijeme rata i mira izvan teritorijal
nih voda, izuzev ako su mora u potpunosti ili djelomično zatvorena zbog međunarodnih akcija čiji je cilj provedba međunarodnih sporazuma.
3. Dokidanje svih mogućih gospodarskih prepreka i stvaranje podjednakih trgovačkih uvjeta za one narode koji daju svoj doprinos stvaranju i očuvanju mira.
4. Pružanje i preuzimanje garancije koja će omogućiti sniženje nacionalnih naoružanja na najmanju mjeru koja je spojiva sa sigurnošću zemlje.
5. Slobodno, pravedno i potpuno nepristrano rješavanje svih kolonijalnih potraživanja, na osnovi strogog pridržavanja načelima, po kojem pri rješavanju pitanja suvereniteta treba podjednako uzeti u obzir interese naroda o kojima je riječ i pravedne zahtjeve onih vlada koje su u konkretnom slučaju zainteresirane.
8. Čitav teritorij Francuske treba biti oslobođen, a sva okupirana područja treba obnoviti. Nepravda koju su Francuskoj, glede Elzasa i Lotaringije, nanijeli Prusi 1871., i koja je umalo pedeset godina onemogućavala uspostavu svjetskog mira, treba da bude ispravljena, kako bi se ponovno za svakoga osigurao mir.
9. Uspostava Italije u njezinim nacionalnim granicama.10. Narodima AustroUgarske, čije mjesto među nacijama moramo sačuvati i
osigurati, trebamo pružiti punu slobodu autonomnog razvoja.11. Evakuacija Rumunjske, Srbije i Crne Gore; treba obnoviti okupirana područ
ja; Srbiji osigurati slobodan prilaz do mora; međusobne odnose pojedinih balkanskih država treba odrediti putem prijateljskih pregovora, i to na temelju povijesnih nacionalnih granica; političku i gospodarsku neovisnost i teritorijalnu samostalnost pojedinih balkanskih država treba osigurati međunarodnim garancijama.
PrOPaGanDa I MIrOvnI POKUŠajI
Češka propagandna zemljopisna kar-ta nastala za vrijeme mirovnih pregovo-ra. Za opravdanje čeških zahtjeva isko-ris tili su uspomenu na bivšu „Veliku Mo-ravsku”, nasilno iskrivivši povijesnu istinu
Odredite kojim su se argumente koristili Česi za opravdanje svojih zahtjeva. Odlučite u kojoj mjeri je opravdano korištenje tim argumentima. Obrazložite odgovor. Ustanovite zašto su Česi dospjeli u proturječnost. Analizirajte kako je
na Antantine odluke moglo utjecati iskrivljavanje činjenica. [Z]
1
2
31592_v4.1_nyomda2013.indd 18 2013.10.29. 14:32
Prvi svjetski rat, revolucije i mirovni ugovori / 19
12. Treba osigurati potpuni suverenitet za turska područja Osmanskog Carstva, ali za ostale narode koji trenutno žive pod turskom vlašću, treba osigurati bezuvjetnu sigurnost, odnosno mogućnost potpunog i nesmetanog samostalnog razvoja. (...)
Dardanele trebaju biti stalno otvorene. Međunarodnim garancijama treba osigurati prijelaz za brodove i trgovinu svih naroda.
13. Priključivši sva područja s nedvojbeno poljskim stanovništvom, treba stvoriti neovisnu poljsku državu, Političku i gospodarsku neovisnost, odnosno teritorijalnu samostalnost treba osigurati međunarodnim sporazumima.
14. Treba osnovati Opće društvo naroda koje će i malim i velikim državama pružiti uzajamnu garanciju za političku i teritorijalnu nezavisnost. (Iz 14 točaka američkog predsjednika Wilsona, 8. siječnja 1918.)
Koja su bila glavna načela Wilsonovih 14 točaka? Usta
novimo zašto su drugačije tumačili pojedine točke pobjedničke, odnosno poražene države. Objasnimo zašto je francuski premijer Clemenceau mogao izreći ove riječi: „Wilson je sa svojih 14 točaka gori nego sam Bog jer je on imao samo 10 točaka”! Objasnimo zašto je Monarhija u „posljednjim satima” rata pokušala započeti pregovore na temelju Wilsonovih načela. [U]
Granice u Europi nakon potpisivanja Versailleskog mira
Uvrstite u tablicu teritorijalne promjene. Nabrojite koje je države najosjetljivije pogodila promjena granica. Ustanovite kako su se teritorijalne promjene odnosile prema etničkim odnosima. Obrazložite odgovor. Odredite koja su nače
la mogla igrati ulogu kod određenja novih granica. Analizirajte kako se preoblikovala struktura moći. [S]
3
31592_v4.1_nyomda2013.indd 19 2013.10.29. 14:32