27.poglavlje
ARISTOTELOV ŽIVOT I SPISI
Aristotel se rodio 384./383. godine stare ere u Stagiri (Trakija). Sa 17
godina otišao je u Atenu i tamo stekao osnovno obrazovanje te je
368./367. godine postao član akademije u kojoj je bio zajedno sa svojim
učiteljem Platonom.
Aristotelov spisi nastali su u tri glavna razdoblja njegova života:
a) u periodu bliske povezanosti s Platonom
b) u godinama djelovanja u Asosu i Mitileni
c) u periodu kada je rukovodio likejom u Ateni
Njegovi spisi dijele se u dvije skupine:
1. egzotična djela-napisana u obliku dijaloga i bila su namjenjena općoj
upotrebi; sačuvana su samo u fragmentima.
2. pedagoška djela- koja su bila osnova Aristotelovog predvanja u
likeju; prvi put su objavljena u izdanju Andronika s Rodosa- s ovim
spisima Aristotel je postao pisac s prostim stilom bez nekih
književnih ukrasa
U prvom periodu svog stvaranja bio je blizak s Platonom kako po sadržaju
tako i po obliku svojih spisa,najvjerojatnije je da se držao Platonove
filozofije,a kasnije je promijenio shvaćanja.
Ovom periodu pripada dijalog Eudem ili O Duši u kojem zastupa Platonovo
učenje o sjećanju i sagledavanju duše u prethodnom životu duše.
Pretpostavlja prethodno postojanje i bivstvenost duše-također i ideja. Baš
kao ljudi kada se razbole mogu izgubiti pamćenje,tako duša ulazeći u ovaj
život zaboravlja stanje prethodne egzistencije.
Spis Protreptik, pripada prvom radoblju. U njemu se zastupa platonsko
učenje o idejama,a filozof se opisuje kao onaj koji opaža forme ili ideje ,a
ne njihove odraze.
Razboritost također zadržava platonski smisao budući da označava
metafizičko umovanje,pa ima prema tome teorijsko značenje,a ne često
praktični smisao iz Nikomanove etike. Naglašava bezvrijendost zemaljskih
1
dobara,a ovaj život prikazuje kao smrt ili gorobnicu duše koja stupa u
istinski život poslije smrti.
U svom drugom periodu počeo je odstupati od prethodnog
prevladavajućeg platonizma i znatno kritičnije se odnosi prema učenju
akademije. Prezentira ga dijalog O filozofiji, djelo koje spaja jasan platonski
utjecaj i kritiku nekih Platonovih najkarakterističnijih teorija.
U ovaj period spadaju Eudemova etika, O nebu i O nastajanju i propadanju.
Aristotelov treći period označava njegovo djelovanje u likeju.,pojavljuje se
kao empirijski istraživač i naučnik.
Spisi iz ovog perioda mogu se podijeliti na:
1. LOGIČKI SPISI- Kategorije,O tumačenju,Prva analitika,Druga
analitika,Topika, O sofističkim pobijanjima
2. METAFIZIČKI SPISI- Metafizika- zbirka predavanja koja su
nastala u različito vrijeme,naslovljena je tako zbog njenog
položaja u aristotelovom korpusu
3. RADOVI O FILOZOFIJI PRIRODE I PRIRODNIM
NAUKAMA ,PSIHOLOGIJI- Fizika- sastoji se od osam knjiga,
Metafizika, O nebu i O nastajanju i propasanju,O hodu
životinja, O kretanju životinja, O rađanju životinja, O
duši,Problemi...
4. ETIČKI I POLITIČKI SPISI- Velika etika,Nikomahova etika-u
deset knjiga,poslije Aristotelove smrti izdao njegov sin
Nikomah. Politika
5. SPISI O ESTETICI ,POVIJESTI I KNJIŽEVNOSTI- Retorika,
zbornik Didaskalija
28.poglavlje
ARISTOTELOVA LOGIKA
2
Aristotel dijeli filozofiju na:
1. TEORIJSKU FILOZOFIJU- u kojoj se teži saznanju kao takvom, a ne kao
nekoj praktičnoj svrsi dijeli se na : a) fiziku ili filozofiju prirode; treba se
baviti materijalnim stvarima podložnim kretanju.
b) matematika- nepokretne i nedvojene (od materije) stvari
c) metafizika- odvojenim (transcedentnim) i nepokretnim
stvarima
2. PRAKTIČNA FILOZOFIJA- bavi se političkom naukom,ali za pomoćne
discipline ima ekonomiju i retoriku
3. POETIČKA FILOZOFIJA- treba se baviti proizvodnjom,a ne djelovanjem
kao takvim
Aristotelova logika se često naziva formalnom logikom.( zato što je to
analiza oblika mišljenja)
Zanimaju ga uglavnom oblici dokaza i on pretpostavlja da zaključak
naučnog dokaza daje pouzdano znanje o stvarnosti. Polazi od realističke
teorije saznanja i za njega logika,uz to što predstavlja razlaganje oblika
mišljenja jeste analiza mišljenja koje shvaća stvarnost.
Sa logičkog gledanja kategorije obuhvačaju oblike našeg poimanja stvari-
iskazivanja svojstva stvari. Kategorije ne zahtjevaju samo logičko nego i
metafizičko razmatranje. Aristotel ne postavlja „kritički problem“ on usvaja
realističku epistemologiju i vjeruje da kategorije mišljenja iskazujemo
jezikom.
U Kategorijama i Topikama navodi se ukupno deste kategorija, a u Drugoj
analitici nalazimo osam.
U Kategorijama više razmatra kategorije kao klasifikaciju rodova,vrsta i
pojedinačnosti počevši od općih rodova,pa sve do pojedinačnih entiteta.
Kategorije ,prema Ariatotelovom mišljenju nisu bile oblici mentalnog
predstavljanja ,nekakvi obrasci pojmova: one predstavljaju stvarne oblike
bivstvujućeg u eksperimentalnom svijetu i tvore most logike i metafizike,
imaju i logičku i ontološku dimenziju.
Samo pojedinačnost stvarno postaje izvan nas, a da bi pojedinačno na taj
način postojalo nezavisno,ono mora biti bivstvo.
3
U Drugoj analitici raspravlja o predikabilijama ili o različitim odnosima u
kojima opći termini mogu biti prema subjektima o kojima se oni izriču. To
su ROD, VRSTA,RAZLIKA,SVOJSTVA,ONO PRIDOLAZEĆE.
Suštinske definicije jesu stroge definicije preko roda i razlike: smatrao je
da definicija podrazumijeva proce diobe sve do najnižih vrsta (infimae
species)
Naučno znanje,par exellence za Aristotela predstavlja izvođenje
pojedinačnog iz općeg ili uslovljenog iz njegovog uzroka,tako da se pri
tome znaju i uzrok od kojeg zavisi određena činjenica.
Bavio se i indukcijom i dedukcijom.
U Prvoj analitici ispituje formu zaključka i tu određuje silogizam kao „govor
u kojem ako se nešto postavi iz toga nužno slijedi nešto drugo od onog što
je izloženo“ on razmatra tri figure silogizma:
1. Srednji termin je subjekt u jednoj a predikat u drugoj premisi. Dakle M je
P, S je M zato S je P. Svaka životinja je bivstvo. Svaki čovjek je životinja.
Stoga svaki čovjek jest bivstvo.
2. Srednji termin je predikat u obe premise P je M, S nije M, dakle S nije P.
Svaki čovjek se može smijati. Ali nijedan konj se ne može smijati. Stoga
nijedan konj nije čovjek.
3. Srednji termin je subjekt u obe premise: M je P, M je S, stoga S je P.
Svaki čovjek se može smijati, Svaki čovjek jest jedna životinja. Dakle, neke
životinje se mogu smijati.
Aristotel je jasno uvidio da je u dedukciji potrebno dokazati i same
premise;s druge strane,ako je potrebno dokazati svako načelo to će nas
dovesti u jedan processus in infinitum i ništa više neće biti dokazano.
Za Aristotelovu logiku bitno je djelo ORGANON
29.poglavlje
ARISTOTELOVA METAFIZIKA
4
„Svi ljudi po prirodi žude za saznanjem“ ovom rečenicom Aristotel
optimistički započinje Metafiziku. Postoje različite vrste saznanja. Postoji
čovjek iskustva i čovjek umenja(ne znam prijevod ) Umenje teži da
proizvede nešto,prema Aristoteku ono nije mudrost jer najviša mudrost ne
teži da proizvede išta niti omogući neki učinak-teži ka shvaćanju prvih
načela stvarnosti.
U prvoj knjizi Metafizike ispituje gledišta svojih prethodnika,da bi vidio jesu
li oni razmatrali bilo koju drugu vrstu uzorka osim ona 4 poznata.
Tales i rani grčki filozofi bili su zaokupljeni materijalnim uzrokom,pokušali
su otkriti krajnju osnovu stvari.
Optuživao je Anaksagoru da je pojam Uma koristio,kao zastor za
prikrivanje neznanja.
Platon se prema Aristotelu služi s sva uzorka „stastvenim i tvarnim
uzorkom“
U knjizi 3 (Beta) naveo je neke od glavnih problema filozofije,a u knjizi 4
(Gama) izjavljuje da se metafizička nauka zanima za bivstvujuće kao
takvo,da je ona izučavanje bivstvujućeg qua bivstvujućeg.
Ono što jest za Aristotela je jedno: jednost je stoga suštinska oznaka
bivstvujućeg i baš kao što se bivstvujuće nalazi u svim kategorijama tako
se i jedno nalazi u svim kategorijama.
Jedno i dobro jesu transcendetalni atributi bivstvujućeg.
U knjizi E dijeli bivstva na promjenjiva i nepromjenjiva,a u knjizi Λ razlikuje
3 vrste bivstva 1. čulno i propadljiva
2. čulna i vječna tj. Nebeska tijela
3. nečulna i vječna
Metafizika izučava bivstvujuće a bivstvujuće se prvenstveno izučava
unutra kategorije bivstva
IDEJE
Prema Aristotelu ideje su samo nepotrebno podvostručenje vidljivih stvari.
One bi trebale objasniti zašto u svijetu postoji množina stvari
Ideje su beskorisne za naše saznavanje stvari.
Ideje su beskorisne i kada je riječ o objašnjavanju kretanja stvari
5
Aristotel nije bio pravedan prema Platonu,jer je Platon uveo pojam
stvaratelja upravo zato što je bio svjestan da ideje nisu uzroci kretanja.
Aristotel primječuje da će i same ideje biti čulne,ideje će biti slične
antropomorfnim bogovima: oni su bili samo vječni ljudi,a tako su i ideje
samo vječne čulne stvari.
Teorija o idejama ili formama prema Aristotelu nije moguća kao teorija
U Metafizici je potpuno zanemario demijurga iako se bavio platinskim
teorijama,za njega je bio neprihvatljiv pojam nadzemaljskog eficijentog
uzorka jer je kranji uzrok kretanja bio finalni uzork.
Aristotel se osvrče i na teoriju prema kojoj ideje jesu brojevi.
Pita se kako mogu postojati dvije vrste brojeva. Ako pored brojeva .ideja
nužno pretpostaviti i drugu vrstu brojeva kao matematičkih objekata,na
čemu se onda zasniva razlikovanje između te dvije vrste brojeva
Ako je bivstvo stvari matematičko,što je onda izvor kretanja. Ako će veliko
i malo biti kretanje ,očevidno je da će ideje biti pokrenute:ali ako one nisu
kretanje,otkud je onda to došlo,jer time se ruši cijelo proučvanje prirode.
Bez obzira što Aristotel kritizita Platona,on se slaže s Platonom da ono
opće nije tek subjektivan pojam niti obli oralnog izraza jer opće u našem
duhu odgovara specifična suština u objketu iako ovdje suština ne postoji ni
u kakvom stanju odvojenosti extra mentem.,ona je odvojena samo u
našem umu djelovanjem toga uma.
Opće je stvarno,ono posjeduje zbiljnost ne samo u duhu nego i u
stvaarima,mada posotjanje općosti u stvarima ne povlači za sobom onu
formalnu općost koju opće ima u duhu.
Pojedinačnosti koje pridaju istoj vrsti jesu stvarna bivstva,ali ona nemaju
udjela u jednoj objektivnoj općosi koja je numerički ista kod svih članova
klase.
Pojedinačne stvari su istinsko bivstvo
Aristotel pojedinačne stvari naziva prva bivstva,a vrste druga bivstva
Bivstvo (supstancija) u prvotnom smislu jeste pojedinačno
bivstvo,sastavljeno od materije i forme: bivstvo u drugostepenom smislu
jest formalan element ili specifična suština koja odgovara općem pojmu.
6
Prva bivstva jesu objekti koji se ne iskazuju o drugim objektima,nego o
njima predicira nešto drugo.
Bivstva u sekundarnom smislu jesu bit i priroda u smislu specifične suštine
,ono što odgovara općem pojmu.
Pojedinačno čulno bivstvo složeno je od podmeta ili tvari i suštinske forme.
Pojedinačnom bivstvu pripadaju stanje i odnosi,oni se razlučuju u skladu s
devet akcidentalnih kategorija.
Aristotel nije htio da stvari matematike i općosti prizna kao bivstva
Navodi četiri načela ili materijala ili formi: izvor kretanja ili eficijalni uzrok,
„ono radi čega“ ili finalni uzrok.
U devetoj knjizi Metafizike raspravlja o pojmovima mogućnosti (potencije) i
ostvarenosti (aktualnosti)
Aktualnost prethodi potenciji. Ostvarenost se uvijek proizvodi iz
potencialnog,a potencijalno se dovodi u ostvarenost uvijek nečim
ostvarenim,naime ono što je je već u ostvarenosti,kao što čovjeka
proizvodi čovjeka.
Aktualno je vremenski prije potencijalnog
Ono je prije od potencijonalnog čak i logički,jer aktualnost jest cilj,ono zbog
čega potencija postoji ili se stječe.
Distiinkcija između potencije i akta vodi ka učenju o hijerahiji ili ljestvici
bivstvovanja jer je jasno da jedan objekt koji se prema svom vlastitom
terminus a quo u aktualnosti, može biti u potenciji što se tiče nekog
daljnjeg terminus ad quem.
Pokazuje da načelo kretanja mora biti čisti akt,akt bez potencijalnosti
Nije imao baš neko određeno uvjerenje kada je riječ o broju nepokretnih
pokretača.
Postavlja se pitanje je li Aristotelov bog personalan Bog.
Ponekad govori o bogu kso prvom nepokretnom pokretaču,ponekad samo
kao o bogu dok u Nikomahovoj etici govori o bogovima.
I u drugim Aristotelovim spisima nalazimo dokaze za egzistenciju Boga.
Aristotelovo shvačanje boga je daleko od zadovoljavajućeg
7
Pokazuje jasnije poimanje Boga od Platona ali u knjzi Λ Metafizike on ne
uzima u obzir ono božansko djelovanje u svijetu,na kojem je uporno
inzistirao Platon
8
Recommended