707. SLAVNA BRDSKA BRIGADA U BORBENIM DJELOVANJIMA
1995. GODINE
Gotovo punih deset godina od okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu svakako da
zaslužuje podsjećanje na taj izuzetno težak period borbe za opstanak Bošnjaka i Bosne na
ovim prostorima. Težak, ali istovremeno i slavan period koji predstavlja konačnu potvrdu i
garanciju budućnost Bosne i Hercegovine. Namjera ovog teksta je da nas podsjeti na ne tako
davna ratna dešavanja, koja su zaslugom našeg mentalnog sklopa već prilično potisnuta u
zaborav, na našu 707. slavnu brigadu, njene heroje i herojske podvige.
Početak 1995. godine protjecao je u znaku prave sibirske zime. Snježne padavine su
bile izuzetno visoke. Na objektu Demirovac snježni smetovi su dostizali visinu i do tri metra.
Intenzivne snježne padavine praćene izuzetno niskim temperaturama u znatnom su
usložnjavali odbranu. Na prvim linijama zbog visokih snježnih nanosa i čestih vijavica,
osmatranje i borbeno djelovanje je bilo gotovo onemogućeno. Logističko obezbjeđenje
jedinica je provođeno uz krajnje naprezanje svih elemenata logističkog obezbjeđenja. Poseban
problem predstavljalo je raščišćavanje snježnih padavina sa komunikacija za dotur i
evakuaciju, zbog nedostatka inžinjerijskih mašina, ali i pogonskog goriva. Smjene ljudstva na
prvim linijama su vršene u uslovima ograničenog kretanja teretnih motornih vozila, ali i uz
duge i naporne marševe pješice po teško prohodnom planinskom zemljištu.
Tokom januara 1995. godine, nisu izvođena posebna borbena djelovanja. Srpski
agresor je u nekoliko navrata provokativno djelovao pješadijskim naoružanjem, uglavnom po
širem rejonu Demirovca.
Dvanaestog januara 1995. godine, na osnovu Odluke Predsjedništva RBiH,
Generalštab OS RBiH je naredio preformiranje i preimenovanje 307. brdske brigade u 707.
brdsku brigadu1. Od tada, do okončanja agresije na RBiH, brigada će egzistirati pod nazivom
707. brdska brigada (707. bbr).
Krajem januara su izvršene i određene kadrovske promjene u komandnoj strukturi 1. i
3. brdskog bataljona. Radi odlaska na novu dužnost dotadašnjeg Komandanta 3. bataljona,
Akifa Tupe, na dužnost Komandanta je imenovan Ibrahim Mašić2. Na dužnost zamjenika
komandanta 1. bataljona je imenovan Safet Omanović3, a za zamjenika komandanta 3.
1 Naredba Komandanta GŠ OS RBiH, broj: 04/19-7 od 12. januara 1995. godine2 Naredba Komandanta 7. korpusa broj: 05-2/12-33 od 30. januara 1995. godine3 Isto
bataljona Elvir Bajrić4. Kadrovske promjene su izvršene radi odlaska dijela starješina na
nove dužnosti, kao i u cilju poboljšanja efikasnosti sistema rukovođenja i komandovanja.
Sedmog februara 1995. godine, povodom završetka obuke
jedinica 7. korpusa, kao i preimenovanja jedinica 7. korpusa, i
dodjeljivanja počasnih naziva jedinicama 7. korpusa, održano je
svečano postrojavanje i defile jedinica u kasarni Armije RBiH u
Travniku. Na svečanom postrojavanju i defileu jedinica
učestvovala je i 707. brigada.
Na svečanom postrojavanju, brigadi je dodijeljen počasni
naziv "SLAVNA"5. Svakako da je to priznanje stiglo kao rezultat
svega onoga što je brigada postigla u toku 1994. godine, a
naročito u toku Kupreške operacije. Međutim, i ako zasluženo i
očekivano, predstavljalo je značajan podstrek za naredna oslobodilačka djelovanja, kojih će
biti i u toku 1995. godine.
Od samog početka godine, i pored intenzivnog angažovanja na izvođenju odbrane,
brigada je organizovala i izvodila obuku svojih jedinica. Kruna jedne od tih obuka, svakako je
i pokazna vježba "helikopterski desant", izvedena 20. februara 1995. godine u rejonu Ravnog
Rostova.
27. februara 1995. godine, Komanda 7. korpusa je, na osnovu Odluke Predsjedništva
RBiH o šemi organizacije Armije RBiH i Naređenja Komandanta Generalštaba Armije RBiH,
izdala naredbu o formiranju 77. Vrbaske divizije sa sjedištem u Bugojnu6. U sastav 77.
Vrbaske divizije ušle su sljedeće brigade 7. korpusa:
- 708. lahka brigada,
- 717. Slavna brdska brigada,
- 707. Slavna brdska brigada (707. Sbbr)i
- 770. Slavna brdska brigada.
Zona odgovornosti 77. Vrbaske divizije je obuhvatala teritorije općina Novi Travnik,
Gornji Vakuf, Donji Vakuf i Bugojno.
Od prvog marta 1995. godine, Komanda 77. Vrbaske divizije i praktično počinje sa
funkcijom.
4 Isto5 Odluka Predsjedništva RBiH od 18. januara 1995. godine6 Naredba Komandanta 7. korpusa broj: 05-1/163 od 27. februara 1995. godine
1
Faruk Aganović - Jupi Komandant 707. Slavne
Od marta 1995. godine započinje intenzivno angažovanje 707. Sbbr u izvođenju
borbenih djelovanja u i van osnovne zone odgovornosti, koje će potrajati sve do potpisivanja
Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Početkom marta 1995. godine srpski agresor intenzivira borbena djelovanja po
linijama odbrane 707. Sbbr, a nisu rijetka ni artiljerijsko – tenkovska djelovanja po užem
gradskom području Bugojna.
Petnaestog marta dolazi do kadrovskih promjena i u komadnoj strukturi 2. bataljona.
Radi odlaska Komandanta Edina Novalića i zamjenika komandanta Nermina Durakovića
na nove dužnosti, na dužnost Komandanta je imenovan Admir Ljubuškić – Šutak, a
zamjenika Abdulah Rustempašić – Braco7.
UČEŠĆE BRIGADE U VLAŠIĆKOJ OPERACIJI I BORBENIM DJELOVANJIMA
NA TURBETSKOM PRAVCU
Neposredno po otpočinjanju aktivnih borbenih djelovanja jedinica 7. korpusa na
Vlašićkom platou i postizanju izuzetnih rezultata u oslobađanju privremeno zaposjednute
teritorije i objekata operativno-strategijskog značaja, Komanda 77. Vrbaske divizije je
naredila angažovanje i dijela snaga 707. Sbbr na tom pravcu. 25. marta 1995. godine na
vlašićki pravac je upućena jedinica jačine tri brdske čete sa privremeno formiranom
komandom, na čelu koje se nalazio Načelnik štaba 707. Sbbr, Almir Idrizović. U vrlo
kratkom vremenskom periodu na vlašićki pravac su upućene i dodatne snage iz sastava 707.
Sbbr jačine dvije brdske čete. Jedinice 707. Sbbr angažovane na Vlašićkom pravcu, na platou
Galice postigle su značajne rezultate, kako u odbrani novooslobođenih prostora, tako i u
napadnim borbenim djelovanjima. U toku tih djelovanja, jedan borac brigade je poginuo.
Početkom aprila borbena djelovanja srpskog agresora u osnovnoj zoni odgovornosti
707. Sbbr, vjerovatno kao posljedica uspjeha jedinica 7. korpusa na Vlašiću, se intenziviraju.
Izraženija su djelovanja iz pješadijskog naoružanja, ali i iz protiv-avionskih topovaova i
minobacača.
U aprilu 1995. godine dolazi i do promjene zone odgovornosti brigade. Kao posljedica
oslobodilačkih djelovanja jedinica 7. korpusa na Vlašićkom platou, izvedenih u izuzetno
teškim i složenim vremenskim i zemljišnim uslovima, ukazala se potreba za dodatnim
angažovanjem ljudstva na turbetsko-komarskom pravcu. Jedinice 707. Sbbr su preuzele dio
zone odgovornosti 712. bbr, a brigada je zaposjela s. Priće (širi rejon Turbeta).
7 Naredba Komandanta 7. korpusa broj: 05-2/12-208-1 od 27. marta 1995. godine
2
U drugoj polovici aprila, srpski agresor je bio izuzetno aktivan u izvođenju napadnih
djelovanja, ali su borci 707. Sbbr sve pokrete na vrijeme uočavali i uspješno zaustavljali.
Paralelno sa aktivnostima preuzimanja dijela zone odgovornosti 712. bbr, dio osnove zone
odgovornosti je predat 770. Sbbr.
27. aprila 1995. godine, u rejonu Ganićkog potoka, na turbetskom pravcu, prilikom
definisanja fizičkog spoja između jedinica na terenu, uslijed aktiviranja protiv-pješadijske
mine, smrtno je stradao Abdulah Rustempašić – Braco, zamjenik komandanta 2. bataljona.
Već početkom maja, na turbetskom pravcu, brigadne i bataljonske izviđačke jedinice,
intenziviraju aktivnosti na prikupljanju podataka o neprijatelju. Svakodnevnim izviđanjima se
nastoje otkriti raspored i jačina neprijatelja, locirati minska polja i ostale zapreke, te
eventualno pronaći nepokriveni međuprostor u sistemu odbrane agresora.
13. maja, na dužnost zamjenika komandanta 2. bataljona, umjesto Abdulaha
Rustempašića – Brace, je imenovan Nermin Duraković.
Napadna djelovanja su otpočela 17. maja u 10,00 sati. I pored detaljnih priprema, a
vjerovatno kao posljedica dugotrajnog angažovanja, prilikom uvođenja jedinica na jurišne
položaje, uslijed aktiviranja protiv-pješadijske mine, smrtno je stradao komandir izviđačkog
jedinice 2. bataljona.
Napadna djelovanja su trajala do 11,20 sati, a brigada je imala teške gubitke u živoj
sili, 3 borca su poginula, a 12 ih je ranjeno. Nakon izvlačenja jedinica ispred vlastitih
položaja, izvršene su pripreme, za smjenu ljudstva, a 18. maja ljudstvo je smijenjeno na liniji
odbrane vlastitim jedinicama, i upućeno na odmor.
BRIGADA U OPERACIJI DEBLOKADA SARAJEVA
Početkom juna, 707. Sbbr vrši intenzivne pripreme za izmještanje kompletne brigade u
novo dodijeljenu zonu odgovornosti, na visočkom pravcu, gdje je brigadu čekalo učešće u
operaciji "Deblokada Sarajeva".
Trećeg juna, u ranim jutarnjim satima izvršen je pokret jedinica iz s. Prići, u novo
dodijeljeni rejon razmještaja s. Buci, Visoko. Do 06. juna, u s. Buke pristižu i borbene
jedinice brigade. Odmah po pristizanju i posjedanju logorskih prostorija jedinice su započele
pripremne aktivnosti za predstojeća napadna djelovanja.
Paralelno sa izviđačkim aktivnostima provođene su pripreme na uspostavi sistema
vatrene podrške, uređenju vatrenih položaja, ali i materijalne i moralne pripreme osnovnih
borbenih jedinica.
3
Prvi, u nizu napada na ovom pravcu, je izveden 15. juna. Jedinice brigade su dobile
zadatak da izvedu napad na pravcima Mandino brdo k.646 i Spasovnica tt 613. U ranim
jutarnjim satima, snage 2. bataljona i brigadni izviđači su izvršili snažan napad na objekat
Spasovnica i uspjele ovladati istim bez gubitaka. Međutim, uslijedilo je žestoko, koordinirano
četničko granatiranje sa više vatrenih položaja, koje u prvi mah ima za posljedicu ranjavanje
5, a potom još 7 boraca. Zbog siline četničkog granatiranja, ali i otežanog iznošenja ranjenih,
jedinice su izvršile izvlačenje na polazne položaje. Jedinice 1. bataljona i dio boraca ptoriv-
oklopne čete, angažovani u napadnim djelovanjima, zbog snažne artiljerijske, minobacačke i
pješadijske vatre, te budnosti neprijatelja nisu uspjele probiti neprijateljske položaje i takođe
su izvučene na polazne položaje. Posljedice prvog napada na ovom pravcu su jedan poginuli i
21 ranjeni borac.
I narednog dana, 16. juna, jedinice brigade su nastavile sa izvođenjem aktivnih
borbenih djelovanja. Borbena djelovanja su ponovo vršena na pravcima prema tt 708, rejonu
Kruškovina, Mandinom brdu i Spasovnici. Djelovanja su izvodile snage 1. bataljona, sa
pridodanim udarnim grupama iz sastava drugih brigadnih jedincia. Napadna djelovanja su
otpočela oko 11,00 sati i u kratkom roku su postignuti rezultati na pravcu prema Mandinom
brdu, gdje su naše snage uspjele ovladati dijelom neprijateljske linije. Međutim, ponovo zbog
izuzetno kvalitetnog sistema vatre srpskog agresora i intenzivnog artiljerijsko-pješadijskog
djelovanja po našim snagama, jedinice se izvlače na polazne položaje. I tokom ovog dana je 8
boraca brigade ranjeno.
Brigadne snage su i 17. juna izvodile napadna borbena djelovanja, ali bez značajnijih
rezultata i ponovo uz gubitke u živoj sili, 8 ranjenih boraca.
18. juna, brigada po naredbi Komade 7. korpusa, realizuje aktivnosti na promjeni zone
napadnih borbenih djelovanja. Brigadi je dodijeljena zona napada Dobranjsko brdo tt 751 – tt
708. Odmah se pristupilo neophodnim pripremama za izvođenje napadnih djelovanja u
dodijeljenoj zoni. Izviđanje terena, izbor glavnog i pomoćnog pravca napada brigade,
razmještaj sredstava vatrene podrške i uspostava sistema vatre. Već 19. juna, snage brigade, iz
sastava 3. bataljona izvode napadna djelovanja prema Dobranjskom brdu. Zbog kratkoće
priprema za napadna djelovanja, ali i siline agresorskog otpora, naše jedinice nisu postigle
rezultate i vraćene su na polazne položaje. I snage 1. i 2. bataljona su izvodile napadna
djelovanja na ranije datim pravcima ka tt 708 i Spasovnici, ali bez rezultata. I tog dana je
ranjeno 5 boraca brigade. 20. juna su vršene pripreme za nastavak napadnih borbenih
djelovanja. Brigada je težište izrazila na pravcu prema Dobranjskom brdu. Vršena su dodatna
izviđanja, te određivan sastav udarnih grupa.
4
21. juna u prijepodnevnim satima su izvođena napadna djelovanja na pravcima prema
Dobranjskom brdu tt 751 i prema tt 708. I pored jačine napada brigadnih jedinica
neprijateljska linija nije probijena. Napad je ponovljen i u popodnevnim satima, ali ponovo
bez rezultata, nakon čega su jedinice izvučene na polazne položaje. U toku napadnih
djelovanja brigada je imala značajne gubitke u živoj sili. Poginuli su Admir Ljubuškić –
Šutak, Komandant 2. bataljona i borac Huso Čivić, a ranjeno je 14 boraca.
Nakon pogibije komandanta 2. bataljona, Admira
Ljubuškića – Šutka, komandu nad bataljonom preuzima
Nermin Duraković, do tada zamjenik komandanta, koji će
11. jula i zvanično biti imenovan na tu dužnost8.
U periodu do 10. jula 1995. godine 707. Sbbr izvest će
napadna djelovanja u još četiri navrata, ali bez postizanja
značajnijih rezultata. U periodu angažovanja brigade na
Visočkom pravcu, brigada je imala 4 poginula i 69 ranjenih i
povrijeđenih, što dovoljno govori o silini vođenih borbenih
djelovanja.
Desetog jula brigada je započela aktivnosti za izmještanje u novo dodijeljenu zonu,
pravac napada, na igmanskom pravcu – Donja i Gornja Presjenica u općini Trnovo. Do 19.
jula vršene su aktivnosti na premještanju jedinica u novu zonu, te pripremne radnje za
izvođenje napadnih borbenih djelovanja. Provođene su intenzivne izviđačke aktivnosti,
aktivnosti na uspostavi sistema vatrene podrške, te precizirani pravci napada i pravci uvođenja
jedinica. U periodu 19. – 27. jula jedinice brigade su izvodile napadna borbena djelovanja
prema objektima Trogir tt 837, Gradina tt 920, Očađelo, Zvijezda, Orepak i Borovac. Prvog
dana djelovanja, 19. jula, oko 09,00 sati izveden je snažan artiljerijsko – pješadijski napad
jedinica brigade na neprijateljske položaje. U toku napada snage brigade su uspjele ovladati
objektom Trogir tt 837 i uspostaviti liniju odbrane na istom. Na ostalim pravcima napada
brigade nisu postignuti značajniji rezultati.
Napadna djelovanja su nastavljena i narednog dana oko 15,00 sati. Djelovanja su
usmjerena na objekte tt 920 i Orepak tt 865. U prvoj fazi napada postignuti su početni uspjesi
na pravcu prema objektu tt 920, ali zbog siline neprijateljskog artiljerijskog djelovanja
8 Naredba Komandanta 7. korpusa broj: 05-2/12-368-1 od 11. jula 1995. godine
5
Admir Ljubuškić – Šutak
jedinice su prisiljene na povlačenje. U periodu do 27. jula jedinice su radile na uvezivanju
novodostignutih linija i pripremi za nastavak napadnih borbenih djelovanja. 27. jula brigada je
ponovila napad na ranije dodijeljenim pravcima, ali zbog snažnog otpora srpskog agresora
uspjesi nisu postignuti. U toku izvođenja napadnih borbenih djelovanja na igmanskom
pravcu, 3 borca 707. Sbbr su poginula, a 34 su ranjena i povrijeđena.
OSLOBOĐENJE DONJEG VAKUFA
Cijeneći uspjeh jedinica 77. Vrbaske divizije na pravcu prema Donjem Vakufu,
postignut 23. – 25. jula 1995. godine, Komanda 7. korpusa odlučuje vratiti i 707. Sbbr u
matičnu zonu, kako bi se angažovala u nastavku borbenih djelovanja prema Donjem Vakufu.
Povratak brigade, na prostor općine Bugojno, poslije više od četiri i pol mjeseca
izbivanja, izvršen je od 27. – 31. jula.
Već 31. jula, prvopridošli dio snaga 707. Sbbr, preuzima zonu odgovornosti na
kupreškom pravcu. U narednih nekoliko dana i pored premorenosti ljudstva, brigada radi na
preuzimanju linija odbrane u zoni odgovornosti od Demirovca do Košćana, pri tome
provodeći dodatne aktivnosti na inžinjerijskom uređenju linija odbrane i pripreme za nastavak
napadnih djelovanja.
U skladu sa Zapoviješću za napad Komandanta 77. Vrbaske divizije od 08. augusta
1995. godine, 707. Sbbr je dobila zadatak izvođenja odbrane u dodijeljenoj zoni odgovornosti
i napadnih djelovanja pravcem Velika Semešnica – Ivik k.1518 s ciljem ovladavanja
objektima Tisova kosa i Miliševac u bližem zadatku, a u narednom objektima Ivik,
Sjenokošić i Dekala. U skladu sa dobijenim zadatkom i vremenom gotovosti za napad, 12.
august u 14,00 sati, brigada intenzivira pripremne aktivnosti. Zbog izuzetno nepristupačnog
terena posebna pažnja je posvećena organizaciji sanitetskog obezbjeđenja, odnosno sistemu
evakuacije ranjenih i povrijeđenih.
U ranim jutarnjim satima, započelo se sa uvođenjem jedinica na polazne i jurišne
položaje. Zbog izuzetno nepristupačnog terena jedinice su za borbu bile spremne tek oko
10,00 sati, kada je i ostvaren kontakt sa neprijateljem i u prvi mah, neprijateljske snage
zbačene sa dijela Tisove kose. Kako je srpski agresor kvalitetno uspostavio sistem vatre i
pravovremeno uveo rezervu prema Tisovoj kosi, snage brigade nisu se uspjele spojiti sa
desnim susjedom, 770. Sbbr, i nastaviti sa eksploatacijom početnih uspjeha. Zbog snažne
vatre koju su jedinice trpile i pretrpljenih gubitaka, jedan poginuli i sedam ranjenih boraca,
6
Komandant 77. Vrbaske divizije je odobrio izvlačenje jedinica polazne položaje, uz
obezbjeđenje dostignutih položaja u rejonu Džolića koša, ispod Tisove kose.
Snage brigade su i 14. augusta pokušale proboj agresorskih linija u rejonu Junuzovca,
ali bez uspjeha. U periodu do kraja augusta jedinice 707. Sbbr su radile na poboljšanju
sistema odbrane, izviđanju neprijateljskih položaja, a dijelovi jedinica su upućivani na planski
odmor.
Početkom septembra, u cilju pripreme brigade za dalja napadna djelovanja prema
Donjem Vakufu, ali i odmora, i onako premorenih jedinica 707. Sbbr, brigada je predala dio
z/o od rijeke Semešnice do sela Ilići, desnom susjedu 770. Sbbr.
Petog septembra izvršene su kadrovske promjene na
čelu 707. Sbbr. Dotadašnji Komandant 707. Sbbr, major
Faruk Aganović – Jupi, radi odlaska na dužnost Komandanta
717. Slavne lahke brigade, predao je dužnost nadkapetanu
Almiru Idrizoviću, dotadašnjem Načelniku štaba 707. Sbbr9.
Dužnost Načelnika štaba 707. Sbbr je primio Nahid Bašić, do
tada Načelnik inžinjerije u Komandi 77. Vrbaske divizije10.
Osmog septembra, Komandant 77. Vd, je izdao borbeno naređenje za napad11 kojim je
pred 707. Sbbr postavljen zadatak : izvršiti napad na pravcu r. Semešnica – Junuzovac tt 1112
– Zekonjina kosa i u bližem zadatku ovladati kompletnim objektom Junuzovac, a u narednom
Zekonjinom kosom. Gotovost za napad je određena za 09. septembar u 06,00 sati.
U toku jutarnjih sati 09. septembra jedinice 707. Sbbr su izvodile napadna djelovanja,
koja su se zbog loše vidljivosti, ali i nedovoljne pripremljenosti svela na djelovanja
pješadijskim naoružanjem, minobacačima i artiljerijom sa distance, po ranije utvrđenim
položajima srpskog agresora.
U skladu sa promjenama borbene situacije kod lijevog i desnog susjeda 77. Vrbaske
divizije, snage HVO na kupreškom pravcu i snage 7. korpusa na komarsko-vlašićkom
9 Naredba Predsjedništva RBiH broj : 02-111-692/95 od 30. oktobra 1995. godine.10 Naredba Komandanta Generalštaba ARBiH broj : 8-1/1-50 od 18. septembra 1995. godine.11 Komanda 77. Vrbaske divizije, Borbeno naređenje za napad Op.br. 15-19-508 od 08. septembra 1995. godine.
7
Almir Idrizović Komandant 707. Sbbr
pravcu, Komanda 77. Vrbaske divizije je 09. septembra izdala Zapovjest za gonjenje12 pod
kodnim nazivom LAHOR-95. Prema toj zapovijesti, 707. Sbbr je imala zadatak : u
povoljnom razvoju situacije na pravcu napada lijevog i desnog susjeda i probijanju prednjeg
kraja odbrane neprijatelja, preći u gonjenje pravcem : Križ – Javorak – Čučkovine –
Sjenokoščić, s ciljem oslobađanja Donjeg Vakufa.
U toku 10. septembra brigadne snage su vršile pripreme za nastavak napadnih
djelovanja po već dobijenim zadacima. U noći 10./11. septembra vršena su napadna
djelovanja u rejonu Demirovca. Kako u ranim jutarnjim satima 11. septembra, dolazi do
povlačenja srpskog agresora sa položaja na Velikoj Plazenici, snage brigade prelaze u
gonjenje. Do 12,00 sati brigada je uspjela ovladati objektom Demirovac tt 1765, Križ k.1714 i
Semešnica tt 1724, a do 14,00 sati i rejonom Javorak tt 1473 i Javorov pod. Jedinice brigade
su u ranim večernjim satima izbile u rejon Čučkovina tt 1482. Ovim djelovanjima brigada je
gotovo u potpunosti realizovala zadatak dobiven zapoviješću za gonjenje od strane Komande
77. Vrbaske divizije.
Narednog dana, 12. septembra, jedinice brigade su vršile pretres šireg rejona
Čučkovina, konsolidovale svoje snage i uvodile pojačanja, te vršile pripreme na nastavak
napadnih djelovanja prema objektima Bukvir i Dekala. U rejonu Bukvir, srpski agresor je
uspio zaustaviti i konsolidovati svoje snage i uspostaviti liniju odbrane. U ponoć, 12.
septembra Komandant 77. Vd, cijeneći prethodno postignute uspjehe u gonjenju neprijatelja,
ali i povoljan razvoj situacije na pravcima napada lijevog i desnog susjeda izdaje borbeno
naređenja za nastavak napadnih djelovanja13. 707. Sbbr je dobila zadatak : "… u ranim
jutarnjim satima izvršiti neophodne pripreme za napad kao i uspostavljanje elemenata
borbenog rasporeda u rejonu Čučkovina, koristeći raspoložive snage brigade izvršiti napad
pravcem : Čučkovine – Bukvir – Dekala, a istovremeno dijelom snaga izvršiti posjedanje
objekta Branik i izviđanje na pravcu Čučkovine – Crni osredak…"
Od ranih jutarnjih sati, 13. septembra, započelo se sa izvođenjem napadnih b/d.
Brigada je u skladu sa dobijenim zadatkom od Komande 77. Vrbaske divizije i odlukom
Komandanta 707. Sbbr, napadala na tri pravca :
- Čučkovine – Bukvir – Dekala,
- Čučkovine – Sjenokoščić – Stolovaš i
- Mali Osredak – Junuzovac.
12 Komanda 77. Vrbaske divizije, Zapovjest za gonjenje Op.br. 15-20-524 od 09. septembra 1995. godine.13 Komanda 77. Vrbaske divizije, Borbeno naređenje za napad Op.br. 15-22-538 od 12. septembra 1995. godine.
8
U silovitom napadu jedinice 707. Sbbr su oko 13,00 sati uspjele probiti linije srpskog
agresora u rejonu Bukvira. Napad se potom, još većim intenzitetom usmjerava prema objektu
Dekala. Oko 15,00 sati jedinice 2. bataljona uspijevaju ovladati objektom Sjenokoščić i
dijelom objekta Stolovaš, a dio snaga upućuju prema selu Slatina, koje istim uspijevaju
ovladati do 16,00 sati. 1. bataljon do 17,00 sati u potpunosti ovladava objektom Dekala,
Tisovom kosom i Junuzovcem, a do 17,30 dijelom snaga ulazi i u selo Jablan. U večernjim
satima iz sela Jablan upućena je jedinica jačine 20 – 30 boraca prema samom gradu Donjem
Vakufu, i isti u grad ulaze oko 22,30 sati. Jedinice 707. Sbbr, tog 13. septembra 1995. godine,
poslije gotovo tri i po godine, uspijevaju osloboditi Donji Vakuf od okupacije srpskog
agresora. Po ulasku u grad jedinica 707. Sbbr, u grad ulaze i jedinice 770. Sbbr iz pravca
Prusca. U toku završnih borbi za oslobođenje Donjeg Vakufa, 13. septembra 1995. godine, u
rejonu Dekala poginula su dva pripadnika brigade, Almir Čankušić – Miško, pomoćnik
komandanta 707. Sbbr za obavještajne poslove i Suad Kasum, pomoćnik komandanta 2.
bataljona za bezbjednosne poslove.
I narednog dana brigada nastavlja sa gonjenjem razbijenih agresorskih snaga. Jedinice
brigade se angažuju na pravcu prema Jajcu, i uspijevaju ovladati dijelom magistralnog puta
Donji Vakuf – Jajce, do mjesta Babin potok.
Nakon ovih djelovanja borci 707. Sbbr su upućeni na kraći, zasluženi odmor, dok su
komanda brigade i komande bataljona pristupile pripremama za naredna borbena djelovanja.
18. septembra je izvršeno prikupljanje i smotra jedinica 707. Sbbr. Vršene su pripreme
za posjedanje nove zone. 21. septembra dio snaga 707. Sbbr preuzima dio linija odbrane od
705. Sbbr, u rejonima Potajnica i Katanski kamen, u rejonu Dnolučke planine. Istovremeno
dio snaga 707. Sbbr se locira u rejonu Palež – Karaula, u ulozi rezerve Komande 7. korpusa.
22. septembra dio jedinica 707. Sbbr je lociran u kasarnu Armije RBiH u Travniku. Tu se
provode intenzivne aktivnosti na prikupljanju ljudstva i pripremi za predstojeća djelovanja u
z/o 5. korpusa Armije RBiH.
BORBENA DJELOVANJA U ZONI ODGOVORNOSTI 5. KORPUSA ARMIJE RBIH
28. septembra, po naređenju Komande 77. Vrbaske divizije, prvi konvoj jedinica 707.
Sbbr je upućen u zonu 5. korpusa. Jedinice su marševale pravcem : Travnik – Bugojno –
Kupres – Livno – Bosansko Grahovo – Drvar – Bosanski Petrovac. Po pristizanju u Bosanski
Petrovac, jedinice su razmještene u rejonu Dobro Selo, u ulozi rezerve Komandanta 5.
korpusa.
9
29. septembra jedinice 707. Sbbr dobijaju svoj prvi zadatak u z/o 5. korpusa,
preuzimanje dijela zone 17. Krajiške brigade, u rejonu Sitnice. Jedinice se upućuju na zadatak
u večernjim satima 29. septembra.
Paralelno sa aktivnostima brigade u zoni 5. korpusa, Komanda 707. Sbbr u matičnoj
zoni provodi aktivnosti na prikupljanju ljudstva i organizaciji konvoja prema Krajini. Tako je
i 30. septembra upućen jedan takav konvoj.
Po pristizanju brigade u rejon Sitnice, jedinice odmah zaposjedaju dodijeljenu zonu,
istočno od s. Sitnica. Odmah se započelo sa aktivnostima na uvezivanju i uređivanju linija.
Težište je izraženo na zaprečavanje tenkoprohodnih pravaca i uspostavu sistema vatrene
podrške. Zbog čestih izmjena borbene situacije u tom rejonu, jedinice su morale biti u stalnoj
gotovosti za eventualna pomjeranja. Materijalno-tehnička sredstva, oprema, hrana i sve ostalo
što je jedinica imala držano je na motornim vozilima, kako bi u slučaju potrebe moglo biti
brzo izmješteno na drugu lokaciju.
Prvog oktobra, oko 08,00 sati, srpski agresor je izvršio silovit napad na zonu 707.
Sbbr. Tokom čitavog dana su vođene žestoke borbe. Srpski agresor je pokušavao locirati
međuprostore i ostvariti prodor u dubinu naših snaga. U toku tih djelovanja srpski agresor je
uspio ovladati dijelom odbrane naših snaga u zoni 2. bataljona. U toku dana brigada je
pretrpila znatne gubitke u ljudstvu. Dva borca su poginula, a četvorica su nestala (vjerovatno
zarobljena). Među nestalim borcima se nalazio i Arif Mlivo, pomoćnik komandanta 2.
bataljona za moral. Tijela nestalih boraca su pronađena tek nakon ponovnog ovladavanja tim
prostorima od strane jedinica ARBiH i HVO. Pored toga, šest boraca je ranjeno i povrijeđeno.
U večernjim satima srpski agresor u više navrata ponovo pokušava probiti odbranu naših
snaga, napadajući u zahvatu komunikacije s. Stojići – s. Sitnica, ali snage brigade uspješno
odbijaju te napade.
I pored maksimalnog angažmana članova komande brigade, komandi bataljona i
prisutnih boraca 707. Sbbr u zoni izvođenja djelovanja, situacija je bila složena i teška.
Neprijatelj 02. i 03. oktobra nastavlja sa kontinuiranim napadnima na odbrane naše brigade. U
djelovanjima masovno koristi artiljeriju i tenkove, a povremeno i avijaciju. Zbog širine zone,
ali i nedostatka ljudstva postojalo je dosta međuprostora, što je dodatno unosilo nemir u
redove boraca.
Četvrtog oktobra, oko 02,00 sata, Komandant 707. Sbbr, na osnovu dobijenog
naređenja od pretpostavljene komande, izdaje naređenje za izvlačenje jedinica 707. Sbbr na
rezervne položaje. Izvlačenje je izvršeno pravcem Sitnica – Mačkići – Medari – Kneževići.
Izvlačenje do Kneževića je trajalo 5 sati, pod izuzetno teškim uslovima ograničene vidljivosti
10
i osjećaja nesigurnosti među borcima zbog stalne prijetnje iznenadnih napada srpskog
agresora. Jedinice su se u s. Kneževići, po naredbi Komandanta 707. Sbbr, trebale razmjestiti i
uspostaviti borbeno osiguranje. Međutim, kako je u tom momentu započeo opći napad
srpskog agresora, jedinice nastavljaju sa izvlačenjem prema Ključu. Izvlačenje je izvršeno
pravcem s. Kneževići – s. Josići – ispod obronaka Ljubinske planine – s. Halilovići – Ključ.
Jedinice su pristigle u Ključ nešto prije ponoći 04. oktobra. U toku povlačenja jedinica 707.
Sbbr, u rejonu Ljubinske planine, lakše je ranjen Komandant 2. bataljona, Nermin
Duraković. Povlačenje jedinica je praćeno nastupanjem pješadije srpskog agresora i stalnim
artiljerijskim i minobacačkim djelovanjima.
Petog oktobra komandanti i komandiri nižih jedinica vršili su postrojavanje jedinica i
utvrđivanje brojnog stanja. Izuzetno složena borbena situacija u odbrani Ključa od napada
srpskog agresora nalagala je detaljno informisanje kompletnog sastava, što je i učinjeno.
Članovi komade brigade i komadi bataljona su razgovarali sa borcima, pojašnjavali situaciju i
neophodnost daljeg intenzivnog angažovanja brigade u odbrani Ključa. U toku dana komande
bataljona i komandiri četa se angažuju na izviđanju i pripremi za uspostavljanje linije odbrane
na lijevoj obali rijeke Sane, od Ključa, preko objekta Lubica tt 521, s. Humići, s. Ljutići, s.
Islamagići, do s. Gromile. Paralelno su vršene aktivnosti na popuni jedinica neophodnim
sredstvima. U noćnim satima 05. oktobra jedinice su uvedene na liniju odbrane, duž lijeve
obale rijeke Sane, i odmah su započele sa radovima na inžinjerijskom uređenju linija.
U toku 06. oktobra, jedinice intenzivno izvode inžinjerijske radove, a ostvaruju se i
fizički kontakti susjednih bataljonskih jedinica. Uspostavlja se sistem vatre, težišno sistem
vatre protivoklopnih sredstava i sredstava vatrene podrške. Srpski agresor intenzivira
djelovanja po jedinicama brigade u toku dana. Djelovanje ostvaruje tenkovima i pragama, što
upućuje na njegove namjere i daljeg izvođenja napadnih djelovanja. U toku dana tri borca
brigade su ranjena. U večernjim satima Komandant 707. Sbbr je u s. Humići održao
referisanje sa potčinjenim komandantima, na kojem ih je upoznao sa situacijom i izdao
zadatke za dalja djelovanja, sa težištem na uspostavi sistema osmatranja, dograđivanja sistema
vatrene podrške, maksimalnom inžinjerijskom uređenju linija odbrane, uspostavi rezerve na
svim nivoima, isturanju borbenih osiguranja ispred linija odbrane i osiguranju rejona
razmještaja jedinica zbog mogućnosti diverzantskih djelovanja srpskog agresora.
U toku 08. i 09. oktobra, srpski agresor nastavlja sa intenzivnim djelovanjem
minobacačima, pragama, artiljerijom i tenkovima po linijama odbrane brigade. Paralelno sa
tim dešavanjima, brigada vrši pripreme za prelazak u napadna djelovanja. Informacije o
11
uspjesima jedinica Armije RBiH i HV/HVO pozitivno utiču na borbeni moral boraca i
jedinica u cjelini.
U popodnevnim satima brigadni izviđači i dijelovi snaga 1. bataljona prelaze rijeku
Sanu i posjedaju s. Haliloviće. U toku djelovanja 1. bataljona dva borca su poginula, a jedan
je ranjen, uslijed djelovanja artiljerije srpskog agresora. Ostalim jedinicama brigade izdato je
naređenje o pripravnosti za pokret.
U zoru 10. oktobra, jedinice su upućene na zadatke. Zadatak brigade je bio
potiskivanje neprijatelja i napredovanje prema Donjem i Gornjem Ratkovu, istočno od
Ključa. U toku dana jedinice brigade se uspijevaju prebaciti na desnu obalu rijeke Sane i
ostvariti ograničena napredovanja. Jedinice su često bile izložene neprijateljskoj artiljerijskoj
vatri, ali i pješadijskoj vatri odstupnica srpskog agresora.
Jedanaestog oktobra snage brigade nastavljaju sa napredovanjem na datom pravcu
napada. U toku dana jedinice zaposjedaju s. Ljubinje, Ljubinsku glavu, s. Crljeni, Kikelj tt
758 i stavljaju pod kontrolu putnu komunikaciju s. Crljeni – Crni vrh tt 1046. Narednog dana
brigada zaposjeda objekte Crni vrh tt 1046 i Glavica tt 925 i realizuje aktivnosti na uvezivanju
susjednih bataljonskih jedinica. Trinaestog oktobra ostvaren je fizički spoj sa desnim
susjedom, 770. Sbbr u rejonu tt 944, iznad s. Popovići. Snage brigade, tog dana, su zaposjele i
objekat Jejevac tt 1000.
U toku 14. oktobra, u prijepodnevnim satima, snage 2. bataljona, zaposjedaju objekat
Marića vrh tt 1067. Jedinice se odmah angažuju na izradi objekata za djelovanje i zaštitu, a
manji dio snaga se upućuje prema s. Voganac, koje je kontrolisao srpski agresor. Prilikom
nailaska na borbeni položaj srpskog agresora ispred s. Voganac, jedinica upućena na taj
pravac, uslijed žestoke agresorske vatre se povlači na novodostignute linije na objektu Marića
vrh tt 1067. Srpski agresor izuzetno snažnom vatrom iz praga, artiljerijskih oruđa i tenkova
djeluje po Marića vrhu, što ima za posljedicu jednog nestalog i četiri ranjena pripadnika 2.
bataljona, među kojima zamjenika komandanta Vahidina Meškina – Peje i komandira čete
Izeta Berića. Tijelo nestalog borca, Rašida Hodžića, je naknadno razmijenjeno sa srpskim
agresorom. 15. oktobra, u jutarnjim satima, srpski je agresor izveo snažan pješadijski napad,
podržan minobacačima i artiljerijom, na položaje jedinica brigade na Marića vrhu. Borbe su
vođene tokom čitavog dana. U žestokim borbama 2. bataljon i brigadni izviđači su imali 4
ranjena. U dva navrata je ranjen Komandant 2. bataljona Nermin Duraković, a ranjen je i
Komandir izviđačke jedinice Abduselam Kico. Krajem dana naše snage su bile prisiljene na
povlačenje sa objekta Marića vrh i formiranje linije na obroncima Jejevca.
12
Do 21. oktobra, jedinice brigade se intenzivno angažuju na inžinjerijskom uređenju
linija odbrane i planskom odmoru ljudstva unutar brigade, u rejonima razmještaja. 21. oktobra
jedinice 707. Sbbr su zamijenjene na liniji odbrane i upućene na kraći odmor u matičnu zonu
– Bugojno.
Od 01. novembra 1995. godine do prve polovine januara 1996. godine brigada je bila
agažovana u izvođenju odbrambenih djelovanja ključkom ratištu. Uglavnom su realizovane
aktivnosti na inžinjerijskom uređenju linija odbrane, uz povremene provokacije od strane
srpskog agresora. Potom su aktivnosti usmjerene na izmještanje i uređenje linija odbrane u
dubinu, u skladu sa odredbama Mirovnog sporazuma iz Dejtona.
SLAVNI PUT – SLAVNE BRIGADE
Ratni put 707. Slavne brdske brigade, teško je rezimirati.
Nemoguće je ne spomenuti jedinice koje su udarile kvalitetne temelje za formiranje
707. Sbbr, Općinski štab odbrane Bugojno sa svojim jedinicama i 307. motorizovanu brigadu.
Svakako da su te dvije formacije iznijele teret organizacije i izvođenja odbrane zemlje od
13
Smotra i defile jedinica 707. Sbbr u povodu 2. godišnjice formiranja, Bugojno
Smotra jedinica 77. Vrbaske divizije u povodu oslobođenja Donjeg Vakufa,30. decembar 1995. godine, Donji Vakuf
agresije tokom 1992. i 1993. godine, ali i izvojevale značajne vojničke pobjede. Nezaobilazno
je spomenuti uspješnu odbranu teritorije općine Bugojno od agresije srpskog agresora iz
pravca privremeno okupiranih općina Donji Vakuf i Kupres. Izuzetnu pobjedu u bitci za
Bugojno, ovih formacija, kada su formacije hrvatskog agresora oličene u bugojanskom HVO-
u izvršile napad na jedinice Armije RBiH u Bugojnu i Bošnjake Bugojna, ali i značajan
doprinos ovih jedinica u odbrani teritorije susjedne općine Gornji Vakuf od agresije
HV/HVO. Način organizacije odbrane zemlje, te postignuti rezultati u izvođenju borbenih
djelovanja, kako odbrambenih, tako i napadnih, daju nam za pravo da ove jedinice nazivamo
SLAVNIM jedinicama, i pored toga što za to nisu i formalno proglašene.
707. Sbbr nastavila je svijetlu tradiciju jedinica prethodnica njenog formiranja, i na
najbolji način verifikovala njihove, ranije postignute rezultate, u svojim brojnim pobjedama.
Od svog formiranja, 21. oktobra 1993. godine, brigada je težila izvođenju ofanzivnih
borbenih djelovanja i oslobađanju privremeno okupirane teritorije od srpskog agresora. 707.
Sbbr je svoje najveće pobjede utkala u oslobođenje Kupresa, oktobar/novembar 1994.
godine i oslobođenje Donjeg Vakufa, septembra 1995. godine.
Pored pomenutih briljantnih pobjeda, brigada je učestvovala u izvođenju velikog broja
odbrambenih i napadnih borbenih djelovanja. Spomenut ćemo samo ona značajnija :
- odbrana sjevero-zapadnih prostora općine Gornji Vakuf, a dijelom i samog grada
Gornjeg Vakufa od agresije HV/HVO u periodu oktobar 1993. – februar 1994.
godine,
- oslobođenje platoa Hotigošća u martu 1994. godine,
- ovladavanje objektima Crni vrh tt 1370 i Šapčenica, na kupreškom pravcu, u maju
1994. godine,
- angažovanje u odbrambeno-napadnim djelovanjima na komarskom pravcu –
ovladavanje objektima Kik tt 1145 i Vis k.1152, u junu 1994. godine,
- napadna djelovanja prema objektima Križ i Javorak, na kupreškom pravcu, u toku
novembar/decembar 1994. godine,
- učešće u izvođenju Vlašićke operacije, u rejonu Galice, u aprilu 1995. godine,
- napadna djelovanja na turbetskom pravcu, u maju 1995. godine,
- učešće u operaciji "Deblokada Sarajeva", u toku juna i jula 1995. godine,
- učešće u odbrambeno-napadnim borbenim djelovanjima u zoni odgovornosti 5.
korpusa Armije RBiH, ključko ratište, u periodu septembar – decembar 1995.
godine.
14
Brigada je u svojim ratnim pobjedama obišla veći dio države Bosne i Hercegovine, i
svugdje ostala zapamćena po uspješnim, i smjelo izvedenim borbenim djelovanjima.
Pored oslobođenja Kupresa i Donjeg Vakufa, svakako, da u najveće pobjede brigade
možemo uvrstiti i uspješnu odbranu grada i općine Bugojno od srpskog agresora i u
konačnom oslobođenje kompletne privremeno okupirane teritorije općine Bugojno.
U toku egzistiranja brigade (21.10.1993. – 15.04.1996. godine), kroz brigadu je prošlo
3.014 boraca. Brigada je imala 87 poginulih i umrlih boraca, a 498 boraca je ranjeno ili
povrijeđeno.
Za postignute rezultate u oslobađanju zemlje od srpskog i hrvatskog agresora, brigadi
je u januaru 1995. godine dodijeljen počasni naziv "SLAVNA". Mnogobrojnim pripadnicima
brigade su dodijeljena razna ratna priznanja, nagrade i pohvale.
Komandant brigade, Faruk Aganović – Jupi, je odlikovan ordenom "Zlatni ljiljan sa
zlatnim vijencem".
Šesnaestorici pripadnika brigade je dodijeljeno ratno priznanje "Zlatni ljiljan".
Dobitnici ratnog priznanja "Zlatni ljiljan", kojima je priznanje dodijeljeno posthumno ili su
poginuli nakon dodjeljivanja priznanja su :
TAHIR, Mehmed, BEGANOVIĆ, rođen 19. jula 1960. godine u selu Drvetine,
općina Bugojno. Po zanimanju KV vozač. Poginuo 20. jula 1993. godine u selu Gredine,
općina Bugojno, kao vojnik, na dužnosti komandira prateće čete 2. motorizovanog bataljona
307. mtbr. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" posthumno mu je dodijeljeno 1993. godine.
RAIF, Mustafa, CETIN, rođen 16. marta 1965. godine u Bugojnu. Poginuo 20. jula
1993. godine u naselju Vrbanja, općina Bugojno, kao vojnik, na dužnosti zamjenika
komandira izviđačke čete Protivdiverzantskog odreda – 1, Općinskog štaba odbrane Bugojno.
Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" posthumno mu je dodijeljeno 1995. godine.
VAHID, Vehab, ČOLIĆ, rođen 01. januara 1954. godine u selu Skrti, općina
Bugojno. Po zanimanju zidar. Poginuo 28. jula 1993. godine u rejonu Livadice, općina
Bugojno, kao vojnik, pripadnik Protivdiverzantskog odreda – 2, Općinskog štaba odbrane
Bugojno. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" posthumno mu je dodijeljeno 1995. godine.
DERVO, Meho, KIŠIJA, rođen 01. juna 1943. godine u selu Nuhići, općina Bugojno.
Po zanimanju KV bravar. Poginuo 24. januara 1993. godine u mjestu Bistrica, općina Gornji
Vakuf, kao vojnik, na dužnosti pomoćnik komandanta za operativno-nastavne poslove 3.
15
motorizovanog bataljona, 307. mtbr. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" posthumno mu je
dodijeljeno 1994. godine.
ADMIR, Sulejman, LJUBUŠKIĆ – ŠUTAK, rođen 10. marta 1966. godine u
Bugojnu. Po zanimanju KV metalostrugar. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dodijeljeno mu
1994. godine. Poginuo 21. juna 1995. godine u rejonu Dobranjsko brdo, općina Visoko, u čini
nadkapetana, na dužnosti Komandanta 2. brdskog bataljona 707. Sbbr.
ELVEDIN, Abdulah, MEMIĆ – MEČAK, rođen 29. juna 1970. godine u Bugojnu.
Poginuo 15. maja 1993. godine u okolini Busovače, kao vojnik, pripadnik
Protivdiverzantskog odreda – 1, Općinskog štaba odbrane Bugojno. Ratno priznanje "Zlatni
ljiljan" posthumno mu je dodijeljeno 1993. godine.
MEHMED, Zaim, TRAKO, rođen 23. maja 1950. godine u selu Preočica, općina
Zenica. Po zanimanju tehničar. Poginuo 23. septembra 1993. godine u rejonu Barakovac,
općina Gornji Vakuf, kao vojnik, na dužnosti pomoćnika komandanta za operativno-nastavne
poslove 1. motorizovanog bataljona, 307. mtbr. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" posthumno
mu je dodijeljeno 1994. godine.
RAMIZ, Tahir, TUPO, rođen 04. oktobra 1974. godine u selu Karadže, općina
Bugojno. Poginuo 07. oktobra 1995. godine u rejonu Prusca, općina Donji Vakuf, kao vojnik,
na dužnosti u 7. inžinjerijskom bataljonu. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" posthumno mu je
dodijeljeno 1996. godine.
Dobitnici ratnog priznanja "Zlatni ljiljan", koji su preživjeli agresiju na RBiH :
FARUK, Muharem, AGANOVIĆ – JUPI, rođen 28. jula 1956. godine u selu
Dražev Dolac, općina Gornji Vakuf. Po zanimanju mašinski tehničar. Ratno priznanje "Zlatni
ljiljan" dobio je 1993. godine, kao Komandant 307. bbr.
HAŠIM, Alija, BUŠATLIĆ, rođen 29. januara 1952. godine u selu Zastinje, općina
Gornji Vakuf. Po zanimanju vjerski službenik – imam. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio
1996. godine, kao Načelnik artiljerije 707. Sbbr.
NIHAD, Kasim, DAUTBEGOVIĆ – MEKENZI, rođen 01. maja 1964. godine u
Bugojnu. Po zanimanju mašinbravar. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio 1995. godine, kao
Komandir lahkog artiljerijsko-raketnog voda PVO, 707. Sbbr.
NEDŽAD, Muhamed, DURAKOVIĆ – REGAN, rođen 15. jula 1963. godine u
Bugojnu. Po zanimanju ložač. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio 1995. godine, kao
pripadnik 707. Sbbr.
16
SEID, Hasan, KALTAK, rođen 26. jula 1973. godine u Duvnu. Po zanimanju KV
mašinbravar. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio 1995. godine, kao pripadnik 707. Sbbr.
VAHIDIN, Dževad, MEŠKIN – PEJA, rođen 05. aprila 1971. godine u Bugojnu. Po
zanimanju matematički tehničar. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio 1994. godine, kao
Komandir protivoklopne čete 307. bbr.
NERMIN, Bećir, MURATSPAHIĆ, rođen 07. aprila 1970. godine u Bugojnu. Po
zanimanju KV mašinbravar. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio 1995. godine, kao
pripadnik 707. Sbbr.
ADMIR, Hamdija, ŠKANDRO, rođen 06. novembra 1972. godine u Bugojnu. Po
zanimanju metalostrugar. Ratno priznanje "Zlatni ljiljan" dobio 1994. godine, kao Komandir
izviđačko-diverzantskog voda 307. bbr.
Četvorici pripadnika brigade je dodijeljeno ratno priznanje "Srebreni štit". Dobitnici
ratnog priznanja "Srebreni štit" su :
AZEM, Hasan, DURAKOVIĆ, rođen 16. januara 1968. godine u Bugojnu. Po
zanimanju mehaničar mašina i postrojenja. Ratno priznanje "Srebreni štit" dobio 1995.
godine, kao komandir 3. brdske čete, 1. brdskog bataljona, 707. Sbbr.
NERMIN, Salih, DURAKOVIĆ, rođen 15. februara 1964. godine u Bugojnu. Po
zanimanju mašinbravar. Ratno priznanje "Srebreni štit" dobio 1996. godine, kao Komandant
2. brdskog bataljona, 707. Sbbr.
ALMIR, Salih, IDRIZOVIĆ, rođen 09. juna 1971. godine u Bugojnu. Pitomac vojne
akademije. Ratno priznanje "Srebreni štit" dobio 1996. godine, kao Komandant 707. Sbbr.
JUSUF, Adem, MURATSPAHIĆ, rođen 16. januara 1964. godine u Bugojnu. Po
zanimanju radnik. Ratno priznanje "Srebreni štit" dobio 1995. godine, kao komandir
izviđačkog odjeljenja, 3. brdskog bataljona, 707. Sbbr.
I na kraju ovog ratnog puta, možemo reći da je 707. Sbbr, kao i jedinice čije tradicije
baštini, u potpunosti ispunila cilj zbog kojeg je i formirana. Odbranila je integritet, suverenitet
i cjelovitost države Bosne i Hercegovine, ali i oslobodila veliki dio privremeno zaposjednute
teritorije od raznih agresora. Ova je jedinica je u potpunosti opravdala povjerenje, kako ono
od državnog i vojnog vodstva, tako i povjerenje naroda. U svim pripadnicima ratne 707. Sbbr,
kao i jedinicama čiji je pravni nasljednik, Općinski štab odbrane Bugojno i 307. motorizovana
brigada, kao i u porodicama šehida i poginulih boraca, živi nada da ratne pobjede i trnoviti, ali
17
slavni put ove brigade neće biti zaboravljene. Nadamo se da će naredne generacije znati
prepoznati herojska djela učinjena u odbrani svoje zemlje od agresije, da neće zaboraviti
hrabrost šehida i poginulih borcaca, ratnih vojnih invalida, ali i živih heroja – spomenika
jednom teškom vremenu u historiji Bosne i Hercegovine. Ovi ljudi očekuju da naredne
generacije nastave borbu, svojim radom i učenjem, za dalje jačanje i izgrađivanje naše
domovine Bosne i Hercegovine.
Edin Ramić
18
Recommended