UNIVERZITET U NIU
EKONOMSKI FAKULTET NI
SEMINARSKI RAD Tema: Privredni ciklusi
Mentor: Kandidat:
Duan Savi
U Niu, 2015.
-2-
SADRAJ
UVOD........................................................................................................................................ 3
1. Privredni ciklusi ................................................................................................................... 4
2. Faze privrednog ciklusa ....................................................................................................... 6
3. Teorije privrednih ciklusa .................................................................................................... 8
3.1. Teorija realnih privrednih ciklusa ...................................................................................11
4. Korelacija ekonomskih varijabli sa autputom tokom privrednog ciklusa ..........................12
ZAKLJUAK ...........................................................................................................................14
LITERATURA: ........................................................................................................................15
-3-
UVOD
Privredni rast, kao neprekidni proces proirenja drutvene proizvodnje, nije konstantna i
ujednaena tendencija. Iako je uveanje drutvenog proizvoda uslovljeno tehnolokim
progresom i porastom produktivnosti, iji je uticaj tokom vremena sve vei usled sticanja
novih saznanja i njihove primene u proizvodnom procesu, u privredi se u odreenim
vremenskim razdobljima javljaju kolebanja koja mogu imati negativne efekte kako na
pojedine delove privrede , tako i na ekonomsku aktivnost u celini.
Te pojave ciklinih oscilacija privrede smatraju se kljunim smetnjama za postizanje ciljeva
makroekonomske politike da obezbedi makroekonomsku stabilnost, odnosno dinamiku
stabilnost opteg nivoa cena, punu zaposlenost, ravnoteu u platnom bilansu, ravnoteu u
budetu drave i kao pozitivna posledica prethodno ostvarenih ciljeva rast standarda
graana.
Sve trine privrede izloene su privrednim ciklusima koji se meusobno smenjuju veom ili
manjom pravilnou, tako da jedan od znaajnih i uvek aktuelnih problema jesu ekonomske
fluktuacije privrede.
-4-
1. PRIVREDNI CIKLUSI
Privredni ciklusi nastaju usled naglih promena u odredjenim ekonomskim veliinama (pre
svega u agregatnoj tranji) koje se putem lanane reakcije prenose i na ostale ekonomske sfere
stvarajuci zatvoren krug uzroka i posledica koji dovodi do opteg ekonomskog blagostanja ili
nestabilnosti.
Poznati makroekonomski teoretiari Semjuelson i Nordhaus pod privrednim ciklusom
podrazumevaju ,, sveprisutne fluktuacije u ukupnoj nacionalnoj proizvodnji, dohotku i zaposlenosti
koje traju od dve do deset godina1 .
Varijabla koja se najvie koristi za praenje kratkoronih promena u ekonomiji i koja
predstavlja najobuhvatniju meru proizvodnje neke privrede je bruto drutveni proizvod (BDP). To
je mera svih finalnih dobara i usluga proizvedenih u nekoj zemlji za godinu dana. Razlikujemo
nominalni i realni BDP, pri emu je nominalni izraen u tekuim trinim cenama i menja se kako
pod uticajem cena tako i pod uticajem fizikog obima proizvodnje. Realni BDP se izraunava u
stalnim cenama i menja se iskljuivo pod uticajem fizikog obima proizvodnje. Tako da iskazivanje
rezultata proizvodnje preko nominalnog drutvenog proizvoda nije pogodno za ekonomske analize,
jer se drutveni proizvod moe poveati uveanjem proizvodnje, ali i sa poveanjem cena robe.
Zbog toga, ekonomisti koriste realne veliine da bi eliminisali uticaj promena cena.
Potencijalni proizvod predstavlja koliinu dobara i usluga koju je mogue proizvesti uz
stabilne cene i prirodnu stopu nezaposlenosti. On se vremenom uveava, uveavanjem proizvodnih
mogunosti privrede, odnosno poveavanjem radne snage, kapitala, i slino.
Proizvodne mogunosti jednog drutva se ne poveavaju ravnomerno, mogue je da u nekim
godinama proizvodnja raste, dok u nekim stagnira, ili opada. Dugorono posmatrano, potencijalni
proizvod se moe predstaviti rastuom linijom, jer se dugorono kratkorone fluktuacije meusobno
potiru. Stvarni proizvod na kratak rok fluktuira oko pretpostavljenog trenda. Upravo te fluktuacije
su privredni ciklusi.
1 Samjuelson, P. , Nordhaus, V., Ekonomija, 18. Izdanje, Mate Beograd, 2009, str. 468.
-5-
Slika 1. Privredni ciklus
Privredni ciklusi stvaraju nezaposlenost i inflaciju, a pogrena dravna intrvencija moe
dodatno da pogora stabilnost trita.
Privreda prolazi stalno kroz ciklus:
faze u kojima se privreda ''pregrejava'' i javlja se inflacija,
faze u kojima proizvodnja opada i raste nezaposlenost , a
mogue je postojanje i inflacije i nezaposlenosti tj. nema pravilnosti u ispoljavanju
faza.
Cilj drave je da ostvari nisku stopu nezaposlenosti, nisku stopu inflacije-stabilnost cena i da
ostvari to vei drutveni proizvod. Za razliku od perioda trajne nezaposlenosti, privredni ciklusi
predstavljaju kratkorone varijacije proizvodnje i nezaposlenosti, koje po pravilu traju 3-4 godine.
Kljuna karakteristika privrednog ciklusa jeste da znaajne makroekonomske varijable imaju
tendenciju da se sistematski kreu u istom pravcu. Privredni ciklusi predstavljaju dinamiku
neravnoteu inflacije, privredne aktivnosti i nezaposlenosti.
Oblici privrednih ciklusa, utvruju se i prema: uzrocima ( kriza tranje, pekulativna kriza,
panina kriza), intenzitetu ( kriza i recesija ), obuhvatnosti ( parcijalna i opta privredna,
pojedinana i globalna ).
-6-
2. FAZE PRIVREDNOG CIKLUSA
Privredni ciklusi se razlikuju. Te razlike se pre svega odnose na dubinu promena i duini trajanja,
ali i pored tih razlika uoavaju se i njihove slinosti, odnosno zajednike karakteristike.
Privredni ciklus ine dve uzastopne faze u kretanju privredne aktivnosti:
kontrakcija (faza pada) koja traje do nove faze rasta i
ekspanzija (faza rasta) sa kojom privredni ciklus poinje
Slika 2. Faze privrednog ciklusa
-7-
Na osnovu pomenutih zajednikih karakteristika, podfaze kroz koje privreda prolazi u svom
ciklinom kretanju jesu:
kriza
depresija,
oporavak
prosperitet.
U fazi krize se javlja gomilanje zaliha neprodate robe. Zbog prestanka prodaje se smanjuje
profitna stopa, jer prodavci smanjuju svoje cene kako bi podstakli prodaju. Kako je profitna stopa
smanjena, dolazi i do pada proizvodnje, investicija i rasta nezaposlenosti. U ovakvoj situaciji, mnoga
preduzea bankrotiraju. Opstale kompanije, kako bi poveala svoju konkurentnost, pokuavaju da
dou do dodatnog kapitala kako snizili svoje trokove, modernizovali proizvodni proces, i slino.
Dolazi do rasta tranje za zajmovnim kapitalom, kao i do rasta kamatne stope.
U fazi depresije se zaustavljaju negativna kretanja iz prethodne faze. Zaustavlja se pad
cena, zalihe robe se nude na kredit, modernizuju se kapaciteti, rastu investicije. Sve to potstie i rast
zaposlenosti i rast tranje. Ovim investicionim ciklusom, privreda ulazi u fazu oivljavanja.
Faza oivljavanja (prosperiteta) se odlikuje odvijanjem privrednog ciklusa na novoj
tehniko-tehnolokoj osnovi. Nastavlja se rast prodaje, proizvodnje, zaposlenih i slino. Dolazi do
rasta nominalnih i realnih zarada, odnosno ivotnog standarda. U ovoj fazi, uslovi dobijanja kredita
su bolji i raste interes za nova investiciona ulaganja.
U fazi prosperiteta nastavlja se rast investicija, zaposlenosti, otvaraju se novi kapaciteti i
cene poinju blago da rastu. Zbog velike ponude zajmovnog kapitala, smanjuje se kamatna stopa,
-8-
dok profitna stopa raste. Zbog veeg obima proizvodnje, raste ponuda robe, pa je trite
prezasieno. To dovodi do gomilanja zaliha neprodate robe, to ponovo dovodi do smanjenja obima
prozvodnje, smanjenja profitne stopa, otputanja radnika, i drugog. Tako privreda dolazi u fazu krize
i privredni ciklus ponovo poinje.
Period koji protekne od sredine jedne faze do sredine sledee faze naziva se segment
privrednog ciklusa. Razlika izmeu vrha i dna privrednog ciklusa predstavlja amplitudu privrednog
ciklusa. Vremensko trajanje jednog privrednog ciklusa zavisi od duine pojedinih faza, a njihova
duina pak zavisi od dve grupe faktora: primarni efekti i odloeni efekti.
3. TEORIJE PRIVREDNIH CIKLUSA
U ekonomskim teorijama devetnaestog veka, kratkoronim fluktuacijama se nije pridavala
odgovarajua panja, s obzirom da je panja bila usmerena na druga ekonomska pitanja, te da se
smatralo da je stopu rasta ekonomske aktivnosti bilo mogue odrediti i bez razmatranja ovih
fluktuacija. Meutim, shvatanje znaaja postojanja privrednih ciklusa za razumevanje
makroekonomskih kretanja i njihovo eksplicitno integrisanje u makroekonomsku analizu, nije
znailo i stvaranje koncenzusa meu razliitim ekonomskim kolama po ovom pitanju. Naprotiv,
objanjenja fluktuacija su bila potpuno razliita, uz este promene u pravcu u kome je usmeren
istraivaki napon pa i samo definisanje teorije privrednih ciklusa.
Prvi znaajni pokuaj objanjenja privrednih ciklusa potie od Veslija Miela, i njegovog dela
,,Privredni ciklusi iz 1913. godine.
Do pojave opte teorije gledalo se kao na glavni izazov ekonomskoj teoriji. Pri tome je
postojala izvesna saglasnost kako ovaj problem reiti. Dakle sve do kejnzijanske revolucije, postojala
je tenja ekonomista da ekonomske fluktuacije objasne u kontekstu teorije ravnotee. To su teorije
koje u objanjavanju privrednih ciklusa polaze od eksternih faktora: ratova, revolucija, migracija,
tehnolokih otkria i slino. Privreda je u osnovi stabilna, a rast proizvodnje je rezultat delovanja
faktora na strani ponude. Povremene fluktuacije , odnosno odstupanja od stanja ravnotee pune
zaposlenosti rezultat su navedenih egzogenih okova, tj ratova, fluktuacija cena uvoznih dobara,
-9-
tehnoloke promene. U takvim uslova snane uravnoteujue snage sistema, pod uticajem promena
nivoa cena na tritu brzo vraaju privredu u ravnoteu pune zaposlenosti. Klasiari su smatrali da je
u privredi sa stabilnim cenama i zaradama, uvek prisutna ravnotea uz punu zaposlenost. Jedini
faktori koji mogu uticati na stanje ravnotee jesu okovi na strani ponude koji pomeraju dugoronu
krivu agregatne ponude. Prema ovom modelu klasiara, privredni ciklusi nisu mogui. Meutim,
kako je oigledno postojanje privrednih ciklusa, ovaj model je naiao na veliku prepreku.
Drugu grupu ine teorije koje privredne cikluse objanjavaju odreenim mehanizmima
unutar ekonomskog sistema. Ravnotea u uslovima pune zaposlenosti je samo poseban sluaj, a ne
pravilo, jer je privreda potencijalno nestabilna. Fluktuacije ekonomskih aktivnosti su rezultat
endogenih procesa koji se odvijaju u fazi ekspanzije. Svaka ekspanzija izaziva recesiju i kontrakciju, a
svaka kontrakcija oivljavanje i ekspanziju. Problem je to su stabilizujue snage trita slabe, a
proces povratka stanja ravnotee pune zaposlenosti je spor. Veina faktora koji deluju kao uzronici
ciklusa deluju preko agregatne tranje.
Klasiari su u svojoj analizi polazili od postojanja samoreguliuih snaga trinog
mehanizma. Adam Smit je smatrao da nema dravne regulacije, konkurencija bi obezbedila
automatski usklaivanje interesa pojedinaca i drutva. Meusobna konkurencija i odnosi ponude i
tranje prisiljavaju proizvoae da se prilagode drutvenim potrebama. To regulie takozvana
,,nevidljiva ruka trita, koja savreno funkcionie bez intervencije drave.
U periodu od 1850. do 1930. godine su se razvile etiri razliite teorije ciklusa i to:
monetarna teorija,
teorija preteranog investiranja,
teorija nedovoljne potronje,
teorija inovacije.
Modeli monetarnih privrednih ciklusa dominirali su novom klasinom
makroekonomijom od 70-ih do 80-ih godina, odreujui novu klasinu makroekonomiju.
Monetarna politika ima znaajnu ulogu u objanjenju ekonomskih flutuacija. Tvorac ove teorije je R.
Hatri. Monetarna teorija objanjava privredne cikluse ekspanzijom i kontrakcijom novca i kredita.
Naime, poveanje obima kredita dovodi do pada kamatne stope, to dovodi do rasta investicija u
fiksne fondove i zalihe. Zaposlenost i proizvodnja se poveavaju dok traje monetarna ekspanzija.
Kada bankarski sistem postane nelikvidan dolazi do poveanja kamatne stope, smanjenja tranje za
kreditima, proizvodnje, rasta nezaposlenosti i privreda ide u recesiju. Postojale su razlike u shvatanju
prirode i naina uticaja monetarne politike, ali je prihvaeno da znaajni empirijski pokazatelji
-10-
ukazuju na pozitvnu korelaciju izmeu kretanja novane mase i kretanja proizvoda-dohotka.
Makroekonomisti su se sloili da loa monetarna politika moe biti uzrok destabilizacije ekonomije.
Tugar Baranovski je tvorac teorije preteranog investiranja, i on je zastupao stav da
investicioni bum, uzrokovan vikom aktivnosti u bankarskom sistemu vodi formiranju vika
kapaciteta u poreenju sa kupovnom moi na tritu. Za razliku od njega, F. Hajek je razvio model u
kome je naglasak stavljen na interakciju monetarne i realne dimenzije privrede. Stoga, prekomerno
kreiranje novca vodi padu kamatne stope ispod tzv.,,prirodne stope to distorzira strukturu
proizvodnje kroz preteranu akumulaciju kapitala.2
Teoriju inovacije je utemeljio J. umpeter. U svojoj knjizi Privredni ciklusi on iznosi stav
da inovacija proizvoda prouzrokovana tehnoloskim razvojem dovodi do tzv. ,,stvaralakog
razaranja, gde novi industrijski sektori nastaju dok istovremeno stare brane nestaju . Kako se
inovacije javljaju povremeno, a ne konstantno, tako ni privredni razvoj ne tee kontinuirano, ve
oscilira oko trenda. Oni koji se prvi prilagode novom nainu organizacije rada, koji diktira inovacija,
ostvaruju ekstraprofit. Taj ekstraprofit privlai i ostale da se prilagode novonastaloj situaciji, to vodi
padu profitne stope. Neka preduzea e bankrotirati, proizvodnja e se smanjiti, do pojave novih
inovacija, zatim proces poinje ispoetka.
Tvorac teorije nedovoljne potronje je Hobson. Prema teoriji nedovoljne potronje,
krizu uzrokuje nedovoljna lina potronja, koja je uzrokovana nepravednom raspodelom dohotka.
Kako rastu dohoci najbogatijih slojeva stanovnitva dolazi do rasta tednje, a takoe i do rasta
investicija to dovodi do hiperprodukcije.
Kejnzijanska revolucija je kao i u drugim elementima makroekonomske analize i u teoriji
koja je razmatrala postojanje privrednih ciklusa uvela odreene novine. U ovom modelu, odreivanje
nivoa investicija zavisi od marginalne efikasnosti kapitala i preferencija likvidnosti. U uslovima
rastuih neizvesnosti u privredi, dolazi do fluktuacijama u investicijama. Zbog pada investicija, usled
delovanja efekta multiplikatora, dolazi do pada zaposlenosti, proizvodnje, i poinje faza krize. Dakle,
za razliku od stavova Adama Smita, u ovom modelu agregatna tranja determinie agregatnu
ponudu.
M. Kalecki je etrdesetih godina formulisao teoriju politikog privrednog ciklusa, a
sredinom sedamdesetih je oiveo W. Nordhaus. Ova teorija povezuje privredne cikluse sa
manipulisanjem fiskalnom i monetarnom politikom od strane politiara. Naime, da bi poveala svoje
anse na izborima, vlast moe prvo primenjivati restriktivnu monetarnu i fiskalnu politiku, kako bi
2 D. Kitanovi, N. Golubovi, Osnovi ekonomije, Ekonomski fakultet Ni, 2006., str. 529.
-11-
izazvala vetaku recesiju, a zatim pred izbore poinju sa ekspanzivnom politikom, kako bi poveali
proizvodnju i zaposlenost.
3.1. TEORIJA REALNIH PRIVREDNIH CIKLUSA
Teorija realnih privrednih ciklusa je imala svoje ishodite, u prvom redu u realnim
ekonomskim kretanjima jer su kretanja u razvijenom makroekonijama 70-ih godina, optereena
naftnim okovima uticala na poveanje interesovanja makroekonomista da makroekonomsku
nestabilnost objasne delovanjem faktora na strani agregatne ponude. S druge strane, empirijski
podaci o kretanju drutvenog proizvoda, zaposlenosti, industrijske proizvodnje i mnogih drugih
vanih agregata privrede SAD-a, direktno su ukazivala na zakljuak da su za objanjenje kretanja
agregatnog proizvoda realni okovi vaniji od monetarnih okova. Vana karakteristika modela
realnih privrednih ciklusa je da su to dinamini modeli to direktno proizlazi iz istraivakog
programa nove klase.Zagovornici ovih teorija su: C. Ploser, E. Preskot, R. Lukas i T. Sargent.
Polazna pretpostavka ove teorije je daje ciklino kretanje privrede uzrokovano okovima na
strani ponude vezanim za privrednu tehnologiju. Pod time se podrazumevaju: pronalasci, inovacije,
nova otkria, poboljanje performansi proizvoda. Prvenstveno, pod uticajem pozitivnog oka na
strani ponude, dolazi do rasta granine produktivnosti rada i kapitala. Granina produktivnost
kapitala raste zato to je ponuda kapitala u kratkom roku neelastina, to znai da raste stopa prinosa
na kapital. Takoe se pretpostavlja da e i ponuda rada biti neelastina, to vodi rastu realnih zarada.
Na strani ponude, kako ista koliina rada i kapitala postaje produktivnija, raste i proizvodnja. Na
strani tranje raste potronja, jer raste i bogatstvo.
Rast granine produktivnosti kapitala podstie njegovu akumulaciju. Ali kako je tehnoloki
ok privremen, njegov nestanak uzrokuje pad produktivnosti kapitala, izazivajui pad proizvodnih
kapaciteta na inicijalni nivo. Tako se javlja privredni ciklus u uslovima fleksibilnih cena i zarada.
Kako je pretpostavka da je ponuda rada neelastina, u toku ciklusa stopa zaposlenosti bi trebalo da
ostane ista. Meutim, praksa pokazuje drugaije. Naime, i zaposlenost u toku privrednog ciklusa
fluktuira, to implicira da je agregatna ponuda rada elastina. To dalje uslovljava da e inicijalni
okovi na strani ponude biti praeni promenama ponude rada, to poveava efekat na proizvodnju.
Stoga se od ove teorije zahtevalo da objasni zbog ega bi elastinost ponude rada morala da bude
visoka. Polazei od izbora izmeu potronje i dokolice, kao primarne determinante nagiba krive
ponude rada, ova teorija je dola do zakljuka da je intertemporalni izbor izmeu dokolice danas i
-12-
dokolice sutra onaj faktor koji utie na stepen elastinosti ukupne ponude rada3. Privremeni ok na
strani ponude podie tekue zarade i realnu kamatnu stopu. Meutim, dananja dokolica je skuplja
nego to e biti u buduem periodu. Preovladavanje supstitucionog efekta znai da domainstva
poveavaju ponudu rada, a dohodnog da e pojedinci manje raditi u oba perioda, jer se istim radom
moe obezbediti vea dokolica. Ako je u poetku supstitucioni efekat jai od dohodnog, kriva
ponude rada e biti elastina i ponuda e porasti, ime se potstie rast drutvenog proizvoda. U
narednom perioda radnici e raditi manje, pod uticajem dohodnog efekta, to dovodi do smanjenja
ponude rada, i pada drutvenog proizvoda. Sve ovo se dogaa bez ikakve rigidnosti na planu cena i
zarada.
4. KORELACIJA EKONOMSKIH VARIJABLI SA
AUTPUTOM TOKOM PRIVREDNOG CIKLUSA
Adekvatna analiza ciklinog kretanja privrede mora da se zasniva na kretanju mnogih
kljunih ekonomskih varilabli, a ne samo na kretanju drutvenog proizvoda. Drugim reima, ocena
stanja privrede mora da se zasniva na analizi ponaanja irokog spektra kljunih ekonomskih
varijabli. To je i uslov za dalji razvoj teorija o privrednom ciklusu, kao i za proveru uspenosti
postojeih. Zato, uspena teorija privrednih ciklusa treba da obuhvati dva veoma vana aspekta
ciklinog ponaanja kljunih makroekonomskih varijabli. Prvi je smer u kome se varijabla kree u
odnosu na smer agregatne ekonomske aktivnosti. Naime, ona ekonomska varijabla koja se kree u
istom smeru kao i agregatna ekonomska aktivnost, odnosno ako raste u ekspanzijama i opada u
kontrakcijama je prociklina. Varijabla koja se kree suprotno agregatnoj ekonomskoj aktivnosti,
odnosno na gore u kontrakcijama i na dole u ekspanzijama je kontraciklina, a one varijable koje
ne pokazuju jasnu emu tokom ciklusa su acikline.
Drugi vaan aspekt, predstavlja vremenski trenutak kada pojedine varijable dostiu krajnje
take prekretnice (vrh i dno) u odnosu na take preokreta tokom privrednog ciklusa. Ekonomska
varijabla je vodea ako tei da prethodi u odnosu na agregatnu ekonomsku aktivnost. Ove varijable
su znaajne jer mogu posluiti u predvianju budueg smera privrednih aktivnosti. Koincidentna (ili
3 D. Kitanovi, N. Golubovi, Osnovi ekonomije, Ekonomski fakultet, Ni 2006., str. 531.
-13-
podudarna) ekonomska varijabla je ona iji vrhovi i dna se javljaju skoro u isto vreme sa
odgovarajuim ciklusom, dok je zaostajua varijabla ona iji vrhovi i dna se javljaju kasnije od
odgovarajuih vrhova i dna privrednog ciklusa.
Potronja predstavlja najznaajniju komponentu agregatne tranje. Potronja trajnih
potroakih dobara raste tokom ekonomskih ekspanzija i pod velikim je uticajem privrednih ciklusa.
Privredni ciklusi se jako oseaju na tritu rada, tako to u recesiji zaposlenost opada, mnogi radnici
dobijaju otkaze i sve je tee pronai posao. Zaposlenost je prociklina poto vie ljudi ima posao u
bumovima, nego u recesijama. Stopa nezaposlenosti je izrazito kontraciklina, mada se otro
poveava u kontrakcijama ekonomske aktivnosti, ali se i sporije smanjuje u ekspanzivnom periodu.
Dve znaajne varijable trita rada jesu prosena produktivnost rada i realna najamnina. Prosenu
produktivnost rada dobijamo kada ukupni realni autput podelimo sa brojem sati za proizvodnju tog
autputa, i ona je prociklina i vodea varijabla u odnosu na ciklino kretanje ukupne privrede.
Prosenu realnu najamninu moemo utvrditi za privredu kao celinu tako to se ukupna realna
najamnina isplaena svim radnicima u privredi podeli sa ukupnim brojem radnih sati utvrena na
ovaj nain, i ona je blago prociklina.
Takoe, mnoge analize ukazuju da je novani rast prociklian i da prethodi ciklusu. Inflacija
je prociklina uz izvesno zaostajanje i obino raste tokom ekonomske ekspanzije i dostie vrh neto
nakon vrha privrednog ciklusa, zatim opada. Veoma znaajnim i korisnim vodeim indikatorom
smatraju se i finansijske varijable. Na primer, cene akcija su procikline, odnosno rastu u dobrim
ekonomskim vremenima i vodee - obino padaju pre recesije. S obzirom da su nominalne kamatne
stope procikline i zaostajue imaju istu optu ciklinu emu kao inflacija, dok realna kamatna stopa
nema oiglednu ciklinu emu.
Pojednini privredni ciklusi imaju razliite uzroke i oni imaju razliite efekte na realnu
kamatnu stopu. Za zemlje EU i SAD vai pravilo da cene manje variraju od autputa. Takoe,
potronja manje varira od autputa, a autput manje varira od investicija, dok je razmena (izvoz i uvoz)
najmanje stabilna komponenta BDP-a.
-14-
ZAKLJUAK
Istorija ekonomije pokazuje nam da ekonomija nikad ne raste bez zastoja i
uravnoteeno. Nakon nekoliko godina ekspanzije i napretka dolazi recesija. Tada se
drutveni proizvod smanjuje, opadaju profiti i realni dohoci i stopa nezaposlenosti skae, a
veliki broj radnika gubi svoja radna mesta. Konano se dolazi na dno i zapoinje oporavak
koji moe biti brz ili spor. Moe biti nepotpun ili tako jak da dovede do novog poleta.
Napredovanje moe biti uzok sve veeg ivotnog standarda ili ga mogu obeleavati
rasplamsale inflacije nakon ega dolazi do jo jedne krize.
Kolebljiva kretanja proizvodnje, inflacije, nezaposlenosti i ostalih navedenih inilaca
ine privredni ciklus koji karakterie sve trine ekonomije.
Na osnovu analize privrednih ciklusa uoljivo je da je svaka privreda je izloena
varijacijama najvanijih ekonomskih kategorija gde u odreenim vremenskim trenucima
autput opada, dok stopa nezaposlenosti raste, da bi kasnije autput rastao, dok se stopa
nezaposlenosti smanjuje. Iako su ovakva kretanja karakteristina za sve trine privrede,
ovom problematikom najvie su se bavili ameriki ekonomisti, zato to je njihova privreda
doivela jake fluktuacije i ozbiljne potrese u periodima privrednih depresija, naroito u
pogledu nezaposlenosti. Vodei poloaj ove zemlje u savremenom zapadnom svetu,
povezanost i zavisnost ostalih privreda utiu da stanje i promene u privredi ove zemlje
imaju znaajne efekte na privrede ostalih zapadnih zemalja.
-15-
LITERATURA:
1) Kitanovi, D.,Golubovi N., Osnovi ekonomije, Ekonomski fakultet, Ni, 2006.,
2) Samjuelson, P. , Nordhaus, V., Ekonomija, 18. Izdanje, Mate Beograd, 2009.
3) Cvetanovi, S. ., Makroekonomija, Ekonomski fakultet, Ni, 2012.,
4) Savkovi, R., Osnovi ekonomije, Impres Kragujevac, 2006.,
5) Sandmu, A., Istorija ekonomskih ideja, Slubeni glasnik, Beograd, 2013.
6) http://www.eknfak.ni.ac.rs/dl/2009/et2009-2.pdf