VISOKA POSLOVNA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ČAČAK
SEMINARSKI RAD
Predmet: FINANSIJSKI MENADŽMENT
FINANSIJSKI SISTEM I FINANSIJSKI INSTRUMENTI
Mentor: Student:Prof. Dr Vid Ristanović Ivan Senić
Broj indeksa: 100-005/10
U Čačku, maja 2013. godineSadržaj
UVOD...........................................................................................................................2
1. FINANSIJSKI SISTEM............................................................................................31.1. Pojam finansijskog sistema.................................................................................31.2. Uloga finansijskog sistema...................................................................................4
2. FINANSIJSKO-TRŽIŠNI SISTEM..........................................................................6
3. FINANSIJSKI INSTRUMENTI I TOKOVI............................................................73.1. Pojam finansijskih instrumenata i finansijskih tokova........................................7
3.1.1. Složeni finansijski instrumenti.......................................................................93.1.2. Kamate, dividende, gubici i dobici.................................................................93.1.3. Finansijska sredstva i finansijske obaveze.........................................................103.1.4. Instrumenti kapitala....................................................................................113.1.5. Derivatni finansijski instrumenti.................................................................11
3.2. Vrste finansijskih instrumenata.........................................................................12
ZAKLJUČAK.............................................................................................................15
LITERATURA............................................................................................................16
1
UVOD
Razvijenu tržišnu privredu nemoguće je zamisliti bez razvijenog finansijskog
sistema koji mora da omogući efikasno povezivanje subjekata koji imaju viškove sa
jedinicama koje imaju manjkove finansijskih sredstava i kapitala. Na taj način se pomoću
njega ostvaruju mnoge ekonomske funkcije. Razvijeni finansijski sistem podrazumeva
postojanje skladne razvijenosti najmanje tri osnovna elementa - finansijskih tržišta,
finansijskih institucija i finansijskih instrumenata. Analiza navedena tri elementa
predstavlja bazičnu strukturu ovog završnog rada, pri čemu je težište usmereno ka analizi
finansijskih tržišta. U tom smislu detaljno se analiziraju kako primarna, tako i sekundarna,
kako berzanska, tako i vanberzanska tržišta. Jedan od ciljeva je i detaljno upoznavanje sa
pojedinim segmentima finansijskih tržišta, kao što su: tržišta novca, kapitala, derivata,
deviza, itd. Sa aspekta teorije sistema poznato je da svaku zemlju možemo posmatrati kao
jedan sistem koji se sastoji iz većeg broja podsistema. Otuda, možemo govoriti o pravnom,
političkom, privrednom i drugim podsistemima jedne zemlje. Međutim, gledano sa
ekonomskog aspekta posebno je značajan privredni sistem, bez čijeg funkcionisanja ne bi
bio moguć opstanak zemlje. Takođe, njegov značaj posebno se ogleda upravo u oblasti
izučavanja nauke o finansijama, obzirom da je za finansije karakteristično da ih treba
izučavati kao integralni deo ukupnog privrednog sistema.
Na osnovu prethodno izloženog, nesumnjivo je da finansijski sistem predstavlja
skup finansijskih institucija, instrumenata i mehanizama koje utvrduju i donose monetarne
i finansijske vlasti, a kojima se reguliše ukupna problematika finansija zemlje. Zbog toga,
on se uslovno može podeliti na finansijski sistem u širem i užem smislu. Finansijski sistem
u širem smislu uglavnom obuhvata fiskalni sistem, zatim monetarno-kreditni, bankarski,
devizni, poslovno-finansijski i sistem finansijskog osiguranja. Medutim, finansijski sistem
u užem smislu obuhvata samo javne finansije i njihove instrumente i institucije. Dakle, kao
što se može videti, u savremenim uslovima privređivanja finansijski sistem pokazuje svu
svoju složenost, pre svega, zbog obima usmerenja njegove delatnosti, kao i stepena
obuhvatnosti finansija i različitosti finansijskih odnosa.
U ovom seminarskom radu će biti više reči o osnovnim segmentima finansijskog
sistema. Najpre je u prvom delu pojašnjen sam termin finansijski sistem, u drugom
finansijsko-tržišni sistema, a u drugom delu seminarskog rada biće opisani finansisjki
instrumenti i tokovi kojima se odvijaju finansijski sistemi.
2
1. FINANSIJSKI SISTEM
Finansije predstavljaju sveukupnost odnosa nastalih u procesu stvaranja novčanih
fondova privrednih subjekata i države, kao i njihovog korišćenja u cilju reprodukcije,
podsticanja i zadovoljenja socijalnih potreba društva. Proces društvene reprodukcije je
moguće podeliti na četiri osnovna stadijuma: proizvodnju, razmenu, raspodelu i potrošnju.
Nastanak i funkcionisanje finansija vezani su za drugi stadijum procesa reprodukcije kada
nastaje razmena proizvedene robe. U tom stadijumu nastaju finansijski odnosi koji su
vezani za akumulaciju novca, koja dobija specifičnu formu finansijskih resursa.
Potencijalno finansijski resursi se stvaraju u stadijumu proizvodnje kada nastaje nova
vrednost. Međutim, realno formiranje finansijskih resursa nastaje samo u stadijumu
razmene, kada se novostvorena vrednost realizuje. Celina finansijskih odnosa deli se na tri
veće povezane oblasti: finansije privrednih subjekata (preduzeća, organizacije, ustanove),
osiguranje i državne finansije. U zavisnosti od karaktera subjekata, unutar svake od ovih
oblasti moguće je izdvajati posebne grupe. Svaka grupa ima svoje specifičnosti i sopstvenu
organizacionu strukturu finansijskog aparata.
1.1. Pojam finansijskog sistema
Finansijsko tržište predstavlja organizovan prostor gde se na određenom mestu, u ,
u odrđenom vremenu I pod jasno definisanim pravilima susreću ponuda I tražnja, kao
osnovni elementi svakog tržišta.1 Finansijski sistem jedne zemlje predstavlja skup tržišta,
institucija, zakona, propisa i tehnika pomoću kojih se trguje finasijskim instrumentima,
određuje cena finansijskim instrumentima i pružaju druge finasijske usluge.
Finansijski sistem predstavlja sastavni deo društveno-ekonomskog sistema. Shodno
tome, njegov stepen razvoja u direktnoj je zavisnosti od razvoja proizvodnih snaga i stanja
proizvodnih odnosa u određenom društveno-eknomskom sistemu zemlje. Osnova
finansijskog sistema su propisi sa kojima se reguliše finansijski sistem. Međutim,
finansijske institucije i organi predstavljaju osnovne nosioce finansijske prakse, pa otuda,
njihovo iskustvo takođe predstavlja izuzetno značajan faktor finansijskog sistema. Prema
tome, proizlazi da osnove finansijskog sistema čine: s jedne strane, finansijsko pravo kao
skup finansijskih normi, pravila ponašanja, finansijskih institucija, instrumenata i
postupaka, donesenih radi uspešnog sprovođenja finansijske aktivnosti, i s druge strane,
finansijska praksa koja ulazi u sastav finansijskog sistema kao celine. Međutim, one 1 Vasiljević B.: Osnovi finansijskih tržišta, Beograd, 2002., str. 84
3
sveukupno obrazuju finansijski sistem jedne države. Uzajamna povezanost između
pojedinih delova finansijskog sistema ostvaruje se, po pravilu, pri posredovanju institucija
bankarskog sistema, koji ima posebno važnu ulogu za funkcionisanje finansija preduzeća.
Finansije privrednih subjekata predstavljaju značajan deo finansijskog sistema. Prema
izvorima stvaranja, finansijski resursi dele se na:2 one koji se obrazuju na račun
sopstvenih sredstava (akcionarski kapital, deoničarski ulozi, prihod od osnovne delatnosti,
posebni prihodi i sl.), one koji su mobilisani na finansijskom tržištu kao rezultat operacija
sa hartijama od vrednosti, pozajmljivanja i sl. i one koji se ponovo raspodeljuju (budžetske
subvencije, naknade kod osiguranja i sl.).
Finansijski sistem čini poseban mehanizam kojim se vrši transfer sredstava između
različitih grupa subjekata u privredi. Prema jednoj podeli, sve učesnike u privrednom
sistemu moguće je podeliti u četiri osnovna sektora:
1. Sektor privrede - koji sačinjavaju privredni subjekti različitih vlasničkih oblika. Svi
oni mogu biiti grubo svrstani u dve osnovne podgrupe i to: finansijske i nefinansijske, u
zavisnosti od prirode njihove osnovne delatnosti;
2. Javni sektor - ili sektor države sačinjavaju vlade, lokalni organi vlasti, kao i javna t.j.
državna preduzeća;
3. Sektor domaćinstava - ili sektor stanovnistva sačinjava veliki broj pojedinaca i
porodica, odnosno stanovništvo;
4. Inosektor - ili eksterni sektor koji čine svi subjekti privrednog i društvenog života koji
dolaze iz drugih zemalja.
1.2. Uloga finansijskog sistema
Osnovna uloga finansijskog sistema sastoji se u tome da omogući nesmetani tok
sredstava u nacionalnoj ekonomiji i to kako između subjekata u okviru svakog od
pomenutog sektora, tako i između samih sektora. Da bi ovu funkciju mogao da obavlja na
što efikasniji način, finansijski sistem svake zemlje morao bi pored do sada navedenog,
takođe da sadrži i veći broj tzv. finansijskih posrednika.
Posebno značajna uloga finansijskog sistema jeste da obezbedi nesmetani tok
sredstava između dve vrlo značajne grupe koji se mogu naći u okviru sva četiri posmatrana
sektora. Jednu grupu čine svi subjekti koji raspolažu sa viškovima finansijskih sredstava u
određenom trenutku 3, a drugu grupu čine svi subjekti koji imaju manjkove finansijskih
2 Jeremić Zoran: Finansijska tržišta, FFMO, Beograd, septembar 2003.str. 114-116.3 Tzv. štedne jedinice
4
sredstava4. Analogno ovome, finansijski sistem ima funkciju povezivanja dve značajne
makroekonomske kategorije i to štednje i investicija, što može imati izuzetno veliki značaj na
vođenje ekonomske politike i ukupan privredni razvoj nacionalne privrede. Na ovaj način
dolazimo do osnovnih tzv. kvantitativnih elemenata finansijskog sistema. U tom kontekstu,
na sledećoj slici moguće je sagledati uprošćen prikaz osnovnih tokova sredstava između
subjekata, i to u okviru sva četiri prethodno pomenuta sektora.
Slika 1 - Tokovi sredstava između osnovnih privrednih sektora
Izvor: Erić Dejan, „Finansijska tržišta i njihovi instrumenti“, Viša poslovna škola,
Beograd, i Naučna knjiga, Beograd, 1997.
Finansijski sistem predstavlja kostur ili krvotok svake privrede i društva. Zbog
toga, finansijski sistem igra jednu od osnovnih uloga u odvijanju i regulisanju tokova
reprodukcije. Naime, finansijski tokovi reprodukcije u osnovi predstavljaju cirkulaciju novca
i dohotka (štednje, akumulacije) u privredi. Pri tome, sama cirkulalacija može se odvijati
uglavnom na sledeće načine5:
1. Od jednog do drugog subjekta unutar istog sektora;
2. Između dva različita sektora, i
3. Izmedu više sektora, pri čemu jedan od njih ima ulogu tzv. prolaznog ili transmisionog
mehanizma cirkulacije.
Na primanjima i izdavanjima novčanih sredstava baziraju se finansijski tokovi koji
sa finansijskim institucijama čine osnovu finansijskog sistema.
2. FINANSIJSKO-TRŽIŠNI SISTEM
4 Tzv. investicione jedinice5 Erić Dejan: Finansijska tržišta i njihovi instrumenti, Viša poslovna škola, Beograd, i Naučna knjiga,
Beograd, 1997., str 14.
5
Finansijsko-tržišni sistem, koji u stvari obuhvata finansijska tržišta sastavni je
element finansijskog sistema svake razvijene zemlje i on predstavlja ujedno jedan od
osnovnih postulata tržišne privrede.
Drugim rečima razvijenost tržišne privrede može se pratiti preko razvijenosti
njenih osnovnih segmenata, kao što su: tržište roba i usluga, tržiste faktora proizvodnje,
tržište rada, tržište menadžera, tržište za kontrolu preduzeća itd. Međutim, generalno
gledano sve segmente tržišne privrede možemo svrstati u dve osnovne grupe:
1.Tržište proizvoda, roba i usluga koje je vidljivo golim okom, po različitim pojavnim
oblicima (popunjenost prodavnica, odnosno nestašicama, konkurenciji, cenama itd);
2.Tržište faktora kao što su rad, kapital, menadžeri itd. Ovo tržište nije tako vidljivo kao
prethodno, ali je vrlo značajno i većina subjekata privrednog i društvenog života oseća
njegovo dejstvo. U okviru ove grupe, jedan od najvažnijih elemenata predstavlja
upravo finansijsko tržište. U skladu s tim, slobodno možemo reći da bez njegove
razvijenosti nema razvijene tržišne privrede. Stepen razvijenosti finansijskih tržišta
najviše govori o ukupnoj razvijenosti tržišne privrede u jednoj zemlji.6
Finansijska tržišta imaju ogroman i širok značaj za gotovo sve segmente ekonomskog
i društvenog života zemlje, a posebno za sledeće:
1.Formiranje što višeg nivoa štednje (S) i finansijske štednje kao razvojnog potencijala,
kao i za formiranje adekvatne tražnje za finansijskim instrumentima (Dfi);
2.Efikasno predupređivanje neravnoteže u smislu nedovoljne sklonosti investiranju (I<S),
odnosno predupređivanje nedovoljnosti ponude finansijskih instrumenata (Sfi < Dfi);
3.Neinflatorno finansiranje deficita u javnoj potrošnji (za pokriće iz tzv realnih izvora); i
4. Za efikasno sprovođenje monetarne politike.
Procesi globalizacije, stalne i intenzivne promene u okruženju, nameću nove i sve
veće zahteve za prilagođavanjem zemalja koje teže da postanu deo svetskog tržišta.
Promene na globalnom nivou direktno se reflektuju na prilike na finansijskom tržištu.
3. FINANSIJSKI INSTRUMENTI I TOKOVI
6 U zemljama razvijene tržišne privrede, finansijsko tržište predstavlja najznačajniji i najosetljiviji segment
ukupnog ekonomskog i privrednog sistema. Kao sastavni deo finansijskog sistema jedne zemlje, finansijsko tržište
omogućava normalno i nesmetano funkcionisanje privrede. Preko njega se odražavaju sva zbivanja u realnim
tokovima društvene reprodukcije.
6
Integracija u svetsku privredu predstavlja značajan instrument ekonomskog rasta
svake zemlje. Posmatrano sa stanovišta privrede, integracija predstavlja uslov opstanka.
Upravo iz tog razloga trgovinska liberalizacija i razvoj izvoznih potencijala osnove
reformi kako razvijenih tako i zemalja u razvoju. Akumulacija sredstava i rast tržišta
kapitala predstavlja važan podsticaj za evoluciju finansijskih inovacija. Novi finansijski
instrumenti uključuju dugoročne instrumente, hartije od vrednosti iz novih sektora
ekonomije kao i investiranje na strana tržišta.
3.1. Pojam finansijskih instrumenata i finansijskih tokova
Sa stanovišta njihove materijalne sadržine i monetarnog prava, finansijski
instrumenti predstavljaju oblike u kojima se iskazuje deo imovine privrednih subjekata. S
obzirom na to da finansijska struktura predstavlja naličje ekonomske strukture poslovanja
privrednog subjekta, samim tim postoji njihova snažna zavisnost i uslovljenost. Analiza
finansijskih instrumenasta može se vršiti prema kriterijumu: obima, strukcure, po
rokovima, po načinu formiranja i sl., pri čemu je bitan odnos rasta i strukture finansijskih
instrumenata prema nominalnom rastu društvenog proizvoda.
Finansijski instrument je svaki ugovor na osnovu koga nastaje finansijsko sredstvo
jednog entiteta i finansijska obaveza ili instrument kapitala drugog entiteta. Finansijski
instrumenti po vrstama mogu biti: bilateralni (krediti, depozit) i multilateralni (hartije od
vrednosti - obveznice, i dr.). Finansijski instrumenti kod nefinansijskog sektora su7: novac
(gotov novac, depozitni novac), depoziti (depoziti bez roka, oročeni depoziti, devizni
depoziti), hartije od vrednosti (državne obveznice i obveznice banaka), akcije o učešću u
fondovima banaka, krediti za prodaju robe i dr.
Kod finansijskog sektora (banaka) finansijske instrumente čine: kratkoročni krediti
banaka, srednjoročni i dugoročni krediti banaka i fondova, inostrana aktiva (krediti, hartije
od vrednosti i dr.), ostali plasmani (ograničena sredstva i dr.).
Različiti finansijski instrumenti po pojedinim sektorima uslovljeni su obeležjem
delatnosti pojedinih sektora. Zavisno od stepena ekonomske samostalnosti privrednih
subjekata, finansijski instrumenti su u većoj ili manjoj meri decentralizovani, odnosno
definisani kao dobrovoljni ili obavezni.
Prema roku finansijski instrumenti mogu biti karatkročni, što pretežno i jesu u
primeni, ili pak dugoročnog karaktera.
7 Vujović S.: Osnove finansijskog sistema, Megatrend, 2005, Beograd, str.139.
7
Finansijski tokovi izražavaju način cirkulacije finansijskih sredstava od jednog
subjekta ka drugom unutar istog sektora ili između subjekata različitih sektora, pri čemu
ovi tokovi mogu biti direktni ili posredni putem finansijskih institucija. Po svom
osnovnom obeležju i ekonomskom odredenju finansijski tokovi mogu biti8: fiskalni,
regulativni i tržišni.
Fiskalni finansijski tokovi su uslovljeni merama fiskalne polkike, odnosno javljaju
se najvećim delom u sklopu finansiranja javnog sektora i alimentiranja državnih fondova.
Regulativni finansijski tokovi javljaju se najvećim delom u finansijskom sektoru po
osnovu odnosa regulacije (mere monetarno-kreditnog regulisanja kod banaka i dr.).
Tržišni finansijski tokovi treba da su u najvećoj meri zastupljeni i razvijeni u
uslovima tržišnog načina poslovanja privrede.
Finansijsko sredstvo je svako sredstvo koje je:
a) gotovina;
b) instrument kapitala drugog entiteta;
c) ugovorno pravo: primanja gotovine ili drugog finansijskog sredstva od drugog
entiteta ili razmene finansijskih sredstava ili finansijskih obaveza s drugim
entitetom pod uslovima koji su potencijalno povoljni; ili
d) ugovor koji će biti ili može biti izmiren instrumentima sopstvenog kapitala
entiteta i koji je: nederivatni, za koji entitet jeste ili može biti u obavezi da primi
promenljiv broj instrumenata sopstvenog kapitala entiteta ili derivatni, koji će
biti ili može biti izmiren drugačije nego razmenom fiksnog iznosa gotovine ili
drugog finansijskog sredstva za fiksni broj instrumenata sopstvenog kapital
entiteta. Za ovu potrebu, instrumenti sopstvenog kapitala entiteta ne obuhvataju
instrumente koji su i sami ugovori za buduće primanje ili davanje instrumenata
sopstvenog kapitala entiteta.
Finansijska obaveza je svaka obaveza koja je:
a) ugovorna obaveza:
davanja gotovine ili drugog finansijskog sredstva drugom entitetu; ili
razmenjivanja finansijskih sredstava ili finansijskih obaveza s drugim entitetom
prema uslovima koji su potencijalno nepovoljni za entitet; ili
b) ugovor koji će biti ili može biti izmiren instrumentima sopstvenog kapitala
entiteta i koji je: nederivatni, za koji entitet jeste ili može biti u obavezi da dostavi
promenljiv broj instrumenata sopstvenog kapitala entiteta ili derivatni, koji će biti
8 Vujović S.: Osnove finansijskog sistema, Megatrend, 2005, Beograd, str.140.
8
ili može biti izmiren drugačije, a ne razmenom fiksnog iznosa gotovine ili
drugog finansijskog sredstva za fiksni broj instrumenata sopstvenog kapitala
entiteta.
Instrument kapitala jeste svaki ugovor kojim se dokazuje rezidualno učešće u
sredstvima entiteta nakon odbijanja svih njegovih obaveza. Fer vrednost je iznos za koji se
sredstvo može razmeniti, ili obaveza izmiriti, između obaveštenih, voljnih strana u okviru
nezavisne transakcije. Instrument se kvalifikuje kao instrument kapitala ako, i samo ako su
ispunjena oba uslova, odnosnoako instrument ne sadrži nikakvu ugovornu obavezu i ako će
instrument biti ili može biti izmiren instrumentima sopstvenog kapitala emitenta. Suština
finansijskog instrumenta, a ne njegov pravni oblik, određuje njegovu klasifikaciju u
bilansu stanja emitenta. Iako se suština i pravni oblik obično podudaraju, to nije uvek
slučaj.
3.1.1. Složeni finansijski instrumenti
Emitent nederivatnog finansijskog instrumenta treba da proceni uslove finansijskog
instrumenta da bi odredio da li instrument sadrži i komponentu obaveze i komponentu
kapitala. Takve komponente treba zasebno klasifikovati kao finansijske obaveze,
finansijska sredstva ili instrumente kapitala. Entitet priznaje zasebno komponente
finansijskog instrumenta koji:9 entitetu stvara finansijsku obavezu i imaocu instrumenta
daje opciju da ga konvertuje u instrument kapitala entiteta. Klasifikovanje komponenti
obaveze i kapitala konvertibilnog instrumenta ne menja se kao rezultat promene
verovatnoće da će se opcija konverzije izvršiti, čak i kad izvršenje te opcije može doneti
ekonomske koristi nekim imaocima.
3.1.2. Kamate, dividende, gubici i dobici
Kamate, dividende, gubici i dobici koji se odnose na neki finansijski instrument, ili
neku njegovu komponentu klasifikovanu kao finansijsku obavezu, treba da se priznaju u
bilansu uspeha kao rashod ili prihod. Raspodele imaocima instrumenata kapitala treba da
se knjiže od strane entiteta direktno na teret kapitala, neto od svih koristi po osnovu poreza
na dobitak u vezi sa njima. Troškovi transakcija nastali pri kapitalnoj transakciji treba da se
računovodstvno obuhvate kao odbitak od kapitala, neto od svih koristi po osnovu poreza na
dobitak u vezi sa njima. Klasifikacija finansijskog instrumenta kao finansijske obaveze ili
9 www.e-magazin.com
9
kao instrumenta kapitala određuje da li se kamate, dividende, gubici i dobici, koji se
odnose na taj instrument, priznaju kao prihod ili rashod u bilansu uspeha.
Dividende klasifikovane kao rashod mogu se prezentovati u bilansu uspeha, ili sa
kamatom na druge obaveze ili kao zasebna stavka. U nekim okolnostima, zbog razlika
između kamata i dividendi u pogledu pitanja kao što je mogućnost poreskog odbitka,
poželjno je da se zasebno obelodane u bilansu uspeha.
Dobici i gubici koji se odnose na promene knjigovodstvene vrednosti neke
finansijske obaveze se priznaju kao prihod ili rashod u bilansu uspeha čak i kad se odnose
na instrument koji obuhvata pravo na rezidualno učešće u sredstvima entiteta u zamenu za
gotovinu ili drugo finansijsko sredstvo.
3.1.3. Finansijska sredstva i finansijske obaveze
Valuta (gotovina) je finansijsko sredstvo jer predstavlja sredstvo razmene i zbog
toga je osnova na kojoj se odmeravaju i priznaju sve transakcije u finansijskim izveštajima.
Gotovinski depozit kod banke ili slične finansijske institucije finansijsko je sredstvo jer
predstavlja ugovorno pravo deponenta da dobije gotovinu od finansijske institucije ili da
izda ček ili sličan instrument na teret svog računa, a u korist poverioca u plaćanju
finansijske obaveze. Uobičajeni primeri finansijskih sredstava koji predstavljaju ugovorno
pravo na dobijanje gotovine u budućnosti i odgovarajuće finansijske obaveze koja
predstavlja ugovornu obavezu isplate gotovine u budućnosti su: potraživanja od kupaca i
obaveze prema dobavljačima, potraživanja i obaveze po osnovu menica, potraživanja i
obaveze po osnovu kredita i potraživanja i obaveze po osnovu obveznica. U svakom
slučaju, ugovorno pravo jedne strane da primi gotovinu je povezano sa odgovarajućom
obavezom druge strane da gotovinu isplati. Druga vrsta finansijskog instrumenta je ona za
koju ekonomska korist koja će biti primljena ili data predstavlja finansijsko sredstvo koje
nije gotovina. Obveznice su finansijska sredstva jer predstavljaju obavezu države koja ih je
emitovala da isplati gotovinu.
Ugovorno pravo ili ugovorna obaveza primanja, isporuke ili razmene finansijskih
instrumenata je samo po sebi finansijski instrument. Niz ugovornih prava ili obaveza
zadovoljava definiciju finansijskog instrumenta ako na kraju dovodi do primanja ili
plaćanja gotovinom ili do sticanja ili emitovanja instrumenta kapitala.
Lizing, finansijski lizing smatra se prvenstveno pravom davaoca lizinga da primi i
obavezom korisnika lizinga da izmiri niz plaćanja koja su suštinski ista kao i spojenim
isplatama glavnice i kamate po ugovoru o kreditu. Davalac lizinga obračunava svoju
10
investiciju u iznosu potraživanja prema ugovoru o lizingu, a ne samo prema samom
sredstvu koje je predmet lizinga. Poslovnim lizingom smatra se prvenstveno nedovršen
ugovor koji obavezuje davaoca lizinga da obezbedi upotrebu sredstva u budućim
periodima u zamenu za naknadu sličnu naknadi za uslugu.
Fizička sredstva (kao što su zalihe, nekretnine, postrojenja i oprema), pa sredstva
koja su predmet lizinga i nematerijalna imovina (kao što su patenti i robne marke) nisu
finansijska sredstva. Kontrola takvih fizičkih sredstava i nematerijalne imovine pruža
mogućnost stvaranja priliva gotovine ili drugog finansijskog sredstva, ali ne dovodi do
sadašnjeg prava da se primi gotovina ili drugo finansijsko sredstvo.
3.1.4. Instrumenti kapitala
Primeri instrumenata kapitala obuhvataju obične akcije koje se ne mogu ponovo
(pro)dati emitentu, neke vrste prioritetnih akcija, kao i varante ili upisane kupovne opcije
koje daju mogućnost imaocu da upiše ili kupi fiksni broj običnih akcija entiteta koji ih je
emitovao koje se ne mogu ponovo (pro)dati emitentu, u zamenu za fiksni iznos gotovine ili
drugog finansijskog sredstva. Obaveza entiteta da emituje ili kupi fiksni broj instrumenata
sopstvenog kapitala u zamenu za fiksni iznos gotovine ili drugog finansijskog sredstva je
instrument kapitala tog entiteta. Međutim, ako takav ugovor sadrži obavezu entiteta da
plati gotovinom ili nekim drugim finansijskim sredstvom, tako nastaje obaveza za sadašnju
vrednost otkupnog iznosa. Emitent običnih akcija koje se ne mogu ponovo (pro)dati
emitentu preuzima obavezu kad postupa formalno vršeći distribuciju i tako zakonski
postaje obavezan prema akcionarima da to uradi.
3.1.5. Derivatni finansijski instrumenti
Finansijski instrumenti uključuju primarne instrumente (kao što su potraživanja,
obaveze i instrumenti kapitala), kao i derivatne finansijske instrumente (kao što su
finansijske opcije, fjučersi i forvardsi, kamatni i valutni svopovi). Derivatni finansijski
instrumenti zadovoljavaju definiciju finansijskog instrumenta i stoga su pod delokrugom
ovog standarda. Derivatni finansijski instrumenti stvaraju prava i obaveze koje među
stranama uključenim u instrument imaju efekat prenošenja jednog ili više finansijskih
rizika svojstvenih primarnom finansijskom instrumentu. Na početku, derivatni finansijski
instrumenti daju jednoj strani pravo razmene finansijskih sredstava ili finansijskih obaveza
za drugom stranom pod uslovima koji su potencijalno povoljni, ili ugovornu obavezu
razmene finansijskih sredstava ili finansijskih obaveza sa drugom stranom pod uslovima
11
koji su potencijalno nepovoljni. Neki instrumenti sadrže i pravo i obavezu razmene. Pošto
se uslovi razmene utvrđuju na početku derivatnog instrumenta, ti uslovi mogu postati ili
povoljni ili nepovoljni, zavisno od menjanja cena na finansijskim tržištima. Prodajna ili
kupovna opcija za razmenu finansijskih sredstava ili finansijskih obaveza daje imaocu
pravo na dobijanje potencijalnih budućih ekonomskih koristi koje proizlaze iz promena fer
vrednosti finansijskog instrumenta koji je osnova ugovora. Suprotno tome, emitent opcije
preuzima obavezu da se odrekne potencijalnih budućih ekonomskih koristi ili da snosi
potencijalne gubitke ekonomskih koristi proizašlih iz promena fer vrednosti osnovnog
finansijskog instrumenta.
3.2. Vrste finansijskih instrumenata
Različiti finansijski instrumenti po pojedinim sektorima uslovljeni su obeležjem
delatnosti pojedinih sektora. Zavisno od stepena ekonomske samostalnosti privrednih
subjekata, finansijski instrumenti su u većoj ili manjoj meri decentralizovani, odnosno
definisani kao dobrovoljni ili obavezni. Postoje sledeće vrste finansijskih instrumenata:10
a) Hartije od vrednosti - Pisani dokument ili isprava koja svom držaocu daje određeno
imovinsko pravo. U najširem smislu, postoje dve vrste hartija od vrednosti: dužničke
hartije (komercijalni zapisi, blagajnički zapisi, certifikati o depozitu) – obveznice i
vlasničke hartije – akcije. Kratkoročne akcije imaju rok dospeća godinu dana ili manje,
uključuju manji rizik i visokog su stepena utrživosti.
Vlasničke hartije od vrednosti- Vlasnička hartija od vrednosti nastala na osnovu
udela u akcionarskom društvu, sa naznakom visine učešća u akcionarskom kapitalu
(nominalna vrednost akcije). Akcije mogu biti obične ( sa pravom glasa i učešća u
dobiti) i prioritetne (pravo učešća u dobiti), prioritetne konvertabilne (zamenljive za
obične akcije). Preduzeće vrši emitovanje akcija, radi prikupljanja kapitala za
osnivanje akcionarskog društva ili radi uvećanja već postojećeg akcionarskog
kapitala. Izdavalac (emitent) je uvek akcionarsko društvo. Svaka akcija nosi određena
prava imaocu – akcionaru. Nominalna vrednost akcije određena je njenim udelom u
akcionarskom kapitalu.
Dužničke hartije od vrednosti - Dužničke hartije od vrednosti odražavaju
kreditne, tj. dužničko-poverilačke odnose. One svome vlasniku garantuju isplatu
kamate i glavnice po unapred utvrđenom redosledu, u određenom periodu vremena.
10 www.e-magazin.com
12
Za obveznice se često sreće naziv hartije od vrednosti sa fiksnim prinosom.
Obveznice se dele prema sledećim kriterijumima:
1. prema načinu obezbeđenja prava, na garantovane i negarantovane obveznice,
2. prema roku dospeća, na kratkoročne i dugoročne,
3. prema načinu ostvarivanja prava na kamatu, na obveznice bez kupona i
obveznice sa kuponima,
4. prema prinosu, na obveznice sa fiksnom i sa varijabilnom kamatom,
5. prema načinu ostvarivanja prava na povraćaj nominalne vrednosti, na
jednokratne i u anuitetima,
6. prema posebnim pravima, na participativne i zamenljive.
b) Obveznice
Državne obveznice- Njih emituje država ili neki njeni organi ili agencije.
Obveznice preduzeća - U ulozi emitenta pojavljuju se firme.
Obveznice lokalnih organa vlasti (municipalne obveznice)- Njih emituju organi
lokalne vlasti: regioni, opštine, gradovi, itd. One svojim vlasnicima nose poreske olakšice.
Osigurane obveznice - Radi povećanja zaštite vlasnika obveznica, tj. u cilju
smaljenja rizika, vrši se osiguranje obveznica određenom aktivom.
Neosigurane obveznice - Osnovna karakteristika ovih obveznica je da ne postoji
formalno osiguranje nekom aktivom.
Obveznice sa i bez kupona - Najčešći tip obveznica – periodično plaćanje kamate,
najčešće dva puta godišnje.
Obveznice bez dospeća- Nikada ne dospevaju.
c) Zapisi
Komercijalni zapis - Kratkoročna hartija od vrednosti – instrument duga, koju
emituju preduzeća u cilju prikupljanja novčanih sredstava za finanasiranje svog
poslovanja.
Blagajnički zapis - Kratkoročna hartija od vrednosti – instrument duga, koja se
emituje sa svrhom prikupljanja slobodnih novčanih sredstava.
Državni zapis - Kratkoročna hartija od vrednosti koju mogu emitovati Savezna
država ili republike članice sa ciljem prikupljanja slobodnih novčanih sredstava za
pemošćivanje vremenske neusklađenosti između prihoda i rashoda u svojim budžetima.
Trezorski zapis - Trezorski zapis je kratkoročna hartija od vrednosti koju emituje
Ministarstvo finansija sa rokom dospeća 91 do 180 dana. Emituje se radi finansiranja
budžetskog deficita.
13
Hipotekarna založnica - Vrsta hartija od vrednosti pod kojom se podrazumevaju
različite vrste obveznica osiguranih zalogom portfolia hipoteka ( odobrenih hipotekarnih
kredita.
Certifikat o depozitu (depozitne potvrde) - Instrument duga, čiji se emitent
obavezuje da će se imaocu certifikata isplatiti iznos deponovanih sredstava sa
pripadajućom kamatom u utvrđenom roku. Kao emitent najčešće se pojavljuju banke.
d) Finansijski derivati (izvedene hartije od vrednosti)
Terminski ugovor (forvard)- Ugovor o kupo prodaji određene aktive po unapred
definisanoj ceni na određeni dan u budućnosti
Fjučersi - Terminski ugovor o kupo prodaji određene aktive po unapred definisanoj
ceni na određeni dan u budućnosti. Razlikuje se od forvarda po likvidnosti, odnosno
mogućnosti trgovine na berzi ovom hartijom
Opcije - Izvedena hartija od vrednosti koja svom vlasniku daje pravo da kupi ili
proda odreženu aktivu po unapred dogovorenoj fiksnoj ceni u određenom periodu
vremena. Opcionim ugovorom se određuje tip aktive, količina, cena i datum do kada opcija
važi.
Varanti (ovlašćenja)- Njihovim emitovanjem postojećim akcionarima daje se
ovlašćenje da do određenog datuma kupi nove akcije po određenoj ceni.
e) Sekjuritizacija
Sekjuritizacija je jedna od najvažnijih finansijskih inovacija koja se javlja 70-tih
godina u Americi.11 Osnova sekjuritizacije su hipotekarni stambeni krediti od kojih se
formiraju pulovi i na osnovu njih emituju hartije od vrednosti (MBS-Morgage backed
securities). U drugom slučaju najčešće korišćena aktiva za sekjuritizaciju su lizing ugovori,
krediti za vozila i potraživanja po kreditnim karticama –sekjuritizacija hartija od vrednosti
obezbeđena aktivom (ABS-Asset Backed Securities). Smisao sekjuritizacije je veća
utrživost aktive. Značaj se ogleda u oslobađanju kapitala koji može da se upotrebi za druge
poslove kao i smanjenju kreditnog rizika.
ZAKLJUČAK
Finansijski sistem je odgovarajući skup institucija, instrumenata i mehanizama,
putem kojih se ostvaruje mobilizacija, koncentracija, transfer i alokacija finansijskih
11 Prvobitno ona je značila zamenu bankarskih kredita emitovanjem hartija od vrednosti. Kasnije
sekjuritizacija postaje proces transformacije nelikvidne finansijske aktive banke u utržive hartije od
vrednosti.
14
resursa i novčane štednje društva Finansijski sistem je kolevka tržišta, institucija, zakona,
regulativa i tehnika kroz koja se trguje obveznicama, akcijama i drugim hartijama od
vrednosti, određuju kamatne stope, i finansijske usluge i proizvodi isporučuju širom sveta.
Tržište novca čine tržište žiralnog novca i tržište kratkoročnih hartije od vrednosti.
U razvijenim privredama tržište novca obuhvata i devizno tržište, a u nerazvijenim je
poseban deo finansijskog tržišta.
Novčano tržište je takva vrsta tržišta na kome se traže i nude kratkoročna novčana
sredstva. Na njemu se odvija davanje i uzimanje kratkoročnih kredita i kupoprodaja
kratkoročnog novca i određenih hartija od vrednosti u cilju osiguranja likvidnosti,
ostvarivanja kamatne arbitraže i realizacije špekulativnih aktivnosti.
Tržište kapitala je specijalizovano tržište na kome se trguje dugoročnim novčanim
sredstvima – kapitalom i dugoročnim hartije od vrednosti, odnosno vrednosnim papirima i
onim finansijskim instrumentima čiji je rok dospeća duži od jedne godine.
Devizno tržište na specifičan način prožima i novčano tržište i tržište kapitala, zbog
čega se ono i tretira kao sastavni deo i jednog i drugog.
Na finansijskom tržištu se pojavljuju finansijske institucije koje obavljaju funkciju
prikupljanja novčanih sredstava i njihovog usmeravanja u finansijske plasmane. One su
zapravo posrednici u transferu sredstava između različitih preduzeća ili domaćinstava.
Finansijski instrument je svaki ugovor na osnovu koga nastaje finansijsko sredstvo
jednog entiteta i finansijska obaveza ili instrument kapitala drugog entiteta. Finansijski
instrumenti po vrstama mogu biti: bilateralni (krediti, depozit) i multilateralni (hartije od
vrednosti - obveznice, i dr.). Finansijski instrumenti kod nefinansijskog sektora su: novac
(gotov novac, depozitni novac), depoziti (depoziti bez roka, oročeni depoziti, devizni
depoziti), hartije od vrednosti (državne obveznice i obveznice banaka), akcije o učešću u
fondovima banaka, krediti za prodaju robe i dr. Dobar i efikasan finansijski sistem treba da
omogući nesmetano funkcionisanje privrednog sistema, opstanak, rast i razvoj nacionalne
ekonomije i ukupan društveni prosperitet zemlje. Preko finansijskog sistema i njegovih
osnovnih elemenata različiti privredni subjekti dolaze do sredstava neophodnih za
finansiranje svakodnevnog poslovanja, investicija, rasta i razvoja.
LITERATURA
1. Erić Dejan, Finansijska tržišta i njihovi instrumenti, Viša poslovna škola, Beograd, i
Naučna knjiga, Beograd, 1997.
15
2. Jeremić Zoran, Finansijska tržišta, FFMO, Beograd, septembar 2003.
3. Vujović Slavoljub, Osnove finansijskog menadžmenta, Megatrend, Beograd, 2005.
4. Vasiljević Branko, Osnovi finansijskih tržišta, Zavet, Beograd, 2002.
Internet adresa:
- www.e-magazin .com (preuzeto sa stranice dana 05.05.2013.g)
16