UNIVERZITET U BANJOJ LUCI
PRAVNI FAKULTET
BANJALUKA
FUNDAMENTALIZAM-REAKCIJA NA GLOBALIZACIJU
Seminarski rad iz predmeta Sociologija
MENTOR: STUDENT:
mr Dragana Vilić Nenad Komjenović
Broj Indeksa:132/10
Banja Luka,Januar,2010.
1
SADRŽAJ
UVOD.........................................................................................................................................3
1. ŠTA JE GLOBALIZACIJA...................................................................................................5
1.1POSLJEDICE GLOBALIZACIJE...................................................................................6
2.FUNDAMENTALIZAM........................................................................................................4
2.1.FUNDAMENTALIZAM I POSTMODERNA..............................................................5
2.2. FUNDAMENTALIZAM U RELIGIJI..............................................................................6
2.3. RAZVOJ FUNDAMENTALIZMA I FUNDAMENTALIZAM U SAVREMENOM
SVIJETU…………………………………………………………………………………………10
ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………………
14
2
UVOD
Posljedice razvoja svjetskog tržišta,duboko zadiru u kulture, identitete i životne stilove.
Globalizaciju ekonomskog djelovanja prate talasi ekonomske,političke,društvene I, na onu na
koju ćemo se posebno osvrnuti,kulturnu transformaciju. Pri tome se sigurno radi i o proizvodnji
kulturnih simbola – procesu koji se pak može primijetiti već duže vrijeme. To pokriva teza o
konvergenciji globalne kulture, te se naziva mecdonaldizacija u smislu ujednačavanja životnih
stilova, kulturnih simbola i transnacionalnih oblika ponašanja. Globalna kulturna industrija sve
više znači konvergenciju kulturnih simbola i životnih oblika. U njemu su lokalne kulture i
identiteti iskorijenjeni i zamijenjeni simbolima svijeta robe, koji potiču iz reklamnog dizajna i
dizajna imidža multinacionalnih koncerna. Koncerni koji ciljaju na vlast nad tržištem u
proizvodnji univerzalnih kulturnih simbola, na svoj način koriste neograničeni svijet
informacijskih tehnologija. Sateliti omogućuju savladavanje svih nacionalnih i klasnih granica i
usađivanje brižno smišljenog svijeta blještavila bijele Amerike u srca ljudi u svim uglovima
svijeta.Ta raširena teza o linearno rastućoj konvergenciji kulturnih sadržaja i infomacija kao
dijela koncentracijskih tendencija na svjetskim medijskim tržištima ne uzima u obzir paradokse i
3
ambivalentnosti koje je cultural theory teorijski obradila i empirijski istražila– dijalektiku
kulturne globalizacije. Kao što naglašava Roland Robertson, jedan od otaca teorije i istraživanja
kulturne globalizacije; kod globalizacije se uvijek radi i o lokalizaciji.Osnovni uvid glasi:
globalizacija ne znači automatski i jednostranu, jednodimenzionalnu globalizaciju. Već suprotno,
svuda dolazi do novog naglašavanja lokalnog. Globalizacija ne podrazumijeva samo de-
lokalizaciju već pretpostavlja re-lokalizaciju; proizlazi već iz same ekonomske računice, jer
globalne proizvodne kompanije i one koje prodaju njihove proizvode, moraju razviti lokalne
veze, tako što njihova proizvodnja prvo nastaje i stoji na lokalnim nogama, a drugo zato što i
simboli koji se mogu globalno prodavati moraju biti «izvučeni» iz sirovina lokalnih kultura koje
ostaju i razvijaju se živo, eruptivno i disparatno, kaže U. Beck; objašnjavajući šta je
globalizacija uopšte kao i globalizacija kulture.Svjetska politika ulazi u novu fazu, a intelektualci
nisu oklijevali namnožiti vizije onoga šta će se dogoditi – kraj istorije, povratak tradicionalnim
suparništvima između nacija-država i pad nacija-država pod suprostavljenim silama plemenstva i
globalizma, među ostalima. Svaka od ovih vizija hvata aspekte stvarnosti koja dolazi. Ipak, sve
one previđaju ključni, zaista, središnji aspekt onoga što će globalna politika postati u
nadolazećim godinama.Pretpostavka je da temeljni uzrok sukoba u ovom novom svijetu neće biti
ni prevladavajuće ideološki ni prevladavajuće ekonomski. Velike podjele među ljudskom vrstom
i prevladavajući izvor sukoba biće kulturni. Nacije-države ostati će najmoćniji igrači u svjetskim
zbivanjima, ali glavni sukobi globalne politike pojaviće se između nacija i grupa različitih
civilizacija. Sukob civilizacija će dominirati globalnom politikom. u čitavom svijetu procesi
ekonomskih modernizacija i socijalnih promjena odvajaju ljude od starih lokalnih identiteta. U
većini svijeta religija se pokrenula popuniti ovu prazninu, često u obliku pokreta koji su označeni
kao “fundamentalistički”. Takvi se pokreti mogu naći u Zapadnom Hrišćanstvu, Judaizmu,
Budizmu i Hinduizmu, kao i u Islamu.S krajem Hladnog Rata, međunarodna politika izlazi iz
svoje zapadne faze, a njezino središte postaje interakcija između Zapada i ne-zapadnih
civilizacija i među ne-zapadnim civilizacijama. U politici civilizacija, narodi i vlade ne-zapadnih
civilizacija prestaju biti objekti istorije kao mete zapadnog kolonijalizma te se pridružuju
Zapadu kao njezini pokretači i oblikovatelji.Ipak,zapadne civilizacije su glavni oblikovatelji
svjetskog fenomena poznatog pod imenom globalizacija,a ne-zapadnim civilizacijama ostaje ili
da se prilagode ili da se suprotstave tom fenomenu.Kada je u pitanju ovaj drugi slučaj,jedna od
nuspojava I reakcija koje se javljaju kao otporna sila je fundamentalizam.
4
1. ŠTA JE GLOBALIZACIJA
Kako je Piter Versli 1984. napisao-“Ljudsko društvo sve do danas nije postojalo”,misleći na
društvo koje obuhvata čitav svijet,nastalo kao posljedica jedinstvenog sistema u okviru kojeg je
vremenom dolazilo do sve tiješnje uzajamne zavisnosti I koja danas obuhvata gotovo svakog
pojedinca.Taj globalni sistem nije sredina u kojem se razvija samo konkretno društvo jer državne
granice nisu nepremostive prepreke za društvene,političke I ekonomske veze sa drugim
državama I civilizacijama.Ove veze će se naročito ispoljavati u 20. vijeku,te će tako nastati sve
veći trend opšte međuzavisnosti svjetskog društva koji će se nazvati globalizacija.
Globalizacija označava dinamično-ekonomski, politički i kulturni proces koji je omogućen brzim
razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen željom velikih korporacija
za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan proces.
Ekonomska globalizacija označava u prvom redu stvaranje i utvrđivanje pravila
jedinstvenog svjetskog tržišta sa slobodnim podstiče konkurenciju i razvoj. Protivnici sa
druge strane tvrde da velike multinacionalne korporacije koriste već zarađeni kapital da
onemoguće stvaranje konkurenata sa kojima bi morali dijeliti tržište.
-Politička globalizacija je tijesno vezana uz ekonomsku globalizaciju. Postojanje
jedinstvenog svjetskog tržišta smanjuje mogućnost nacionalnih država da direktno
podstiču razvoj vlastite ekonomije postavljanjem pravila koja daju prednost vlastitim
firmama. Mjesto donošenja odluka se prenosi iz državnih u međunarodne institucije čime
5
se smanjuje mogućnost ljudi da direktnim izborima predstavnika vlasti utiču na vlastiti
razvoj.
-Kulturna globalizacija je susret različitih svjetskih kultura i običaja. Protok robe,
kapitala i ljudi preko državnih granica nosi sa sobom i protok navika, običaja i kultura.
Ovaj proces kod različitih ljudi često izaziva različite reakcije. Neki smatraju uticaj nove
kulture pozitivnim razvojem koji obogaćuje postojeću kulturu dok drugi u novoj kulturi
vide prijetnju utvrđenim vrijednostima i pravilima.
Globalizacija se karakteriše kroz:
Intenziviranje društvenih veza širom svijeta, i to tako da veoma udaljena mjesta bivaju
povezana u toj mjeri da događaji u jednom mjestu mogu biti uzrokom ili posljedicom
događaja u nekom drugom, koje je stotinama kilometara udaljeno, i obrnuto.
Najveća ekonomska i društvena promjena još od industrijske revolucije.
Proces porasta veza između društava i problema.
Proces kojim se intenzivira konkurentnost na tržištu.
Pokretanje snaga svjetskog tržišta i ekonomsko slabljenje država.
1.1. POSLJEDICE GLOBALIZACIJE
Nacionalne države su premale za velike i prevelike za male probleme.Erozija nacionalne
države, npr. Evropska Unija ; države Unije su svoje nadležnosti prenijele nadnacionalnim
organizacijama pa je tako stvoren euro koji je postao simobl monetarne unije i novac koji se
koristi u svim zemljama Evrope.‘‘Društveni otpad’’, npr. radnici u Indiji zarađuju manje nego u
Evropi, njihova je plata mala (jeftina radna snaga), tada poduzeća prijete sindikatima
preseljenjem u zemlje jeftine radne snage što može biti i pogrešna odluka jer cilj nije da se samo
6
proizvodi, već da proizvodi budu što bliže tržištu.Globalizacija stvara jaz između bogatih i
siromašnih tako što se velike i moćne privatne firme spajaju i šire, dok se mala preduzeća gube i
nestaju u globaliziranju poslova koje rade.Na isti taj način stvaraju se milioneri koje je teško
kontrolisati jer zbog svog ulaganja kapitala žele još više, traže, kupuju, prodaju.Uništavanje
okoliša postojalo je kao i nepravedna raspodjela i prije globalizacije, ali je globalizacija zaoštrila
ove probleme pa danas postoji globalno zagđenje vazduha, uništavanje prirodnih
ljepota.Ugrožavanje kulturnog I nacionalnog identiteta malih naroda u kojima preovladava
tradicionalno društvo,takođe je jedna od posljedica globalizacije.Po Hantingtonu upravo
pripadnost određenoj kulturi I civilizaciji biće izvor budućih sukoba. Kulturni identitet
predstavlja sintezu, a ne puki zbir svih duhovno-kulturnih tvorevina, djelatnosti i procesa,
ukupnost datih i traženih odgovora na bitna ljudska pitanja i potrebe određenog socio-kulturnog
prostora i vremena. kulturni identitet je struktura (ne kao konglomerat) svih konkretnih
čovjekovih materijalnih i duhovnih tvorevina, vrednosti, simbola, oblika duha (mit, religija,
umjetnost, filozofija i nauka), te modela ponašanja i procesa.Ugrožavanje lokalnih identiteta se
nerijetko manifestuje kroz pojavu I porast fundamentalizma.
2. FUNDAMENTALIZAM
u čitavom svijetu procesi ekonomskih modernizacija i socijalnih promjena odvajaju ljude
od starih lokalnih identiteta. U većini svijeta religija se pokrenula popuniti ovu prazninu, često u
obliku pokreta koji su označeni kao “fundamentalistički”. Takvi se pokreti mogu naći u
zapadnom hrišćanstvu, Judaizmu, Budizmu i Hinduizmu, kao i u Islamu.(lat. fundamentum -
osnova) jeste način mišljenja u kome se određena načela smatraju za suštinske istine koje, bez
obzira na njihovu sadržinu imaju nepromenljiv i neprikosnoven autoritet. Supstancijalni
fundamentalizmi imaju malo ili ništa zajedničkog osim što njihove pristalice obično pokazuju
ozbiljnost i vatrenost koje proističu iz doktrinarne čvrstine. Iako se obično dovodi u vezu
sa religijom i doslovnom istinom svetih spisa fundamentalizam se susreće i u političkim
doktrinama. Štaviše i za liberalni skepticizam može se reći da sadrži fundamentalno verovanje da
sve teorije treba dovesti u pitanje. Iako se termin često koristi pejorativno da bi označio
nefleksibilnost, dogmatizam i autoritarizam, fundamentalizam može da izrazi i nesebičnost i
odanost načelima.
7
Glavna obilježja fundamentalizma su:
Nastoji ljude uvjeriti u vlastitu autentičnost
Apsolutni autoritet – lišen svakog kritičkog propitivanja
Vlastiti identitet nalazi suprotstavljajući se svakoj tradiciji koja ugrožava njegov autoritet
Druge pristupe prosuđuje kao pogrešne
Ne povlači se iz svijeta, već teži promjenama svijeta namećući mu svoju istinu
Mogućnosti za pravi dijalog – gotovo i nema
Fundamentlizam se najjasnije prepoznaje kroz napade na liberalizam,posebno protiv
pluralizma i relativizma
‘Sveti rat’ – borba za istinu
2.1. FUNDAMENTALIZAM I POSTMODERNA
Fundamentalizam nastaje i kao sporedna strana postmoderne i kao društvena pojava
danas je u porastu.Kao takav predstavlja neizvjesnost i haos pluralističkog postmodernog svijeta
– plodno tlo za jačanje raznih oblika fundamentalizma.
Postmoderna – donosi dvije osnovne i suparničke ideologije:
Nesposobnost preuzimanja ma kakve obaveze ili vjere u bilo šta
Poticanje vjerovanja u neupitnu istinu jednog jedinog specifičnog pogleda
Fundamentalizam se danas nudi kao rješenje krize koju nosi modernizacija
(kao utočište , sigurnost, orijentacija).
2.2. FUNDAMENTALIZAM U RELIGIJAMA
Fundamentalizam se parazitski naslanja na druge ustaljene religijske tradicije,a neke od
osnovnih karakteristika su:
Hrišćanstvo-Razne sekte i kultovi koji se oslanjaju na hrišćanstvo (fundamentalistički
duh na senzacionalistički način) Hrišćanstvo .Hrišćanski fundamentalisti smatraju
biblijski Stari Zavjet i Novi Zavjet nepogrešivim i istorijski tačnim. Američki istoričar
8
George G. Marsden pokušao je definirati hrišćanske fundamentaliste kao "militantne
antimodernističke protestantske evanđeliste".
Judaizam -Hasidski Židovi - snažan fundamentalistički pokret
-Ograničenja uloga žene
-Tajno duhovno znanje, mistična tradicija – samo rijetki imaju pristup
Mnoge židovske sekte vjeruju da Tanakh (hebrejska Biblija) ne može biti shvaćena samo
čitanjem, već treba biti nadopunjena usmenom predajom Tore i zapisima koje
sadrže Mishnah, Talmud, Gemara i Midrash kao tradicijski izvor istine. Ortodoksni
Židovi smatraju te tekstove svetim, božanskim i nepogrešivim; prenesenim suštinski tačno od
riječi do riječi.
Budizam
Jedna od japanskih škola budizma, Nichiren koja ima nekoliko sekti smatra da su sve druge
forme budizma jeretičke.
Dalaj Lama se također slaže s činjenicom da u Budizmu postoje "ekstremisti i fundamentalisti"
koji ne mogu čak ni prihvatiti ideju o mogućem dijalogu.
Hinduizam
Hinduizam kao konglomerat raznih religijskih tradicija, sadrži široku lepezu filozofskih gledišta i
uopšteno je smatran doktrinarno tolerantnim prema varijantama Hindu i drugih vjerovanja. Dok
se hinduizam smatra religijom, Hindutva je kovanica nastala 1923.g. koja označava militantni
pokret čija je glavna politička ideologija Hindu nacionalizam.
Islam
-Suštinski fundamentalističko porijeklo
-Ograničavanje ženske uloge u društvu
9
-Šerijatsko pravo umjesto svjetovnih zakona
-Izrazito protivzapadnjački stav
Muslimani vjeruju da je Allah otkrio tajnu vjeroispovijesti svom posljednjem zemaljskom
proroku Muhamedu. Islamski ekstremizam kojeg se često naziva islamskim
fundamentalizmom obuhvata :
-Muslimani bi trebali cijeli svoj život posvetiti i uskladiti sa doslovnim tumačenjem svojih svetih
zapisa Kur'anu i Hadithu.
-Individualno ili kao dio grupe koja zagovara i propagira islamizam, političku ideologiju koja
teži da državne sekularne zakone nadomjesti islamskim šerijatskim zakonom, muslimani bi se
trebali maksimalno angažirati.
Za razliku od liberalnih pokreta unutar islama, žestoko su im suprotstavljeni konzervativni
pokreti kao selefizam i vehabizam.
2.3. RAZVOJ FUNDAMENTALIZMA I FUNDAMENTALIZAM U
SAVREMENOM SVIJETU
U novijoj istoriji Zapada, nastankom modernog doba i snaženjem moderne, te pojavom
protestantske religije kao jedne od propratnih pojava prodora moderniteta u katoličko
hrišćanstvo, postepeno se razvijaju suprotnosti i suprotstavljanje između hrišćanstva i
modernizma. Ova konfrontacija posebno je izražena među protestantima, jer ovo religijsko
učenje više korespondira sa modernitetom pa su i veliki filozofi utemeljitelji nove filozofske
misli, poput Kanta i Hegela, mahom bili protestanti.Konfrontacije između modernog mišljenja i
protestantske vjere posebno su se intenzivirale tokom posljednjih decenija dvadesetog stoljeća i u
tom razdoblju profiliraju se tri osnovna toka mišljenja:
1. Liberalna teologija, čiji pobornici vjeruju kako je religija u potpunosti racionalna kategorija i
kao takvu je treba “osavremeniti”.
10
2. Kao reakcija na ovakvu interpretaciju religije nastao je drugi tok mišljenja prema kojem treba
sačuvati hrišćanstvo i odbaciti ono što je novo i moderno i hrišćanska religija mora biti onakvom
kakva je bila na samom početku. Modernitet i sve moderno je satansko i mora se anatemisati i
tražiti utočište kod Boga. Prema pristalicama ove interpretacije, hrišćanstvu su određena
temeljna (fundamentalna) načela i hrišćanska religija treba oživjeti upravo vraćanjem tim
načelima.
3. U međuvremenu došlo je i do pojave trećeg toka mišljenja - prema kojem je nužno čuvanje
hrišćanske tradicije i ortodoksije, ali ne treba zaboraviti ni na modernitet.
Za fundamentaliste svih religija Sveto Pismo (ili sveti spisi bilo kojeg naziva) se smatraju
autentičnom Božjom riječi ili riječi bogova njihove religije i niko ih nema pravo promijeniti ili
osporiti. Misiju širenja svoje istine smatraju kosmički važnom. Sebe vide ne samo kao
zaštitnike različitosti doktrina, već i kao vitalni princip, način života i spasenje. Fundamentalisti
vjeruju u doktrinu da je Bog artikulisao svoju volju kroz riječi proroka, kako bi sljedbenici
takođe imali tačan i pouzdan zapis o Otkrivenju. Skloni su bukvalnom tumačenju svetih spisa,
striktnom poštivanju propisanih zakona, za razliku od liberalnijih teologa koji drevne zapise
tumač ealegorijski ili metaforički.Ideal svih fundamentalističkih pokreta je društvo sve
obuhvatno usredotočeno na strogo definisani religiozni način života u svim svojim aspektima.
Beskompromisni fundamentalistički "zid vrlina" koji utapa u masi individualne identitete, nije
podignut samo protiv drugih religija, nego i protiv svoje vlastite, ako je moderna, liberalna i
sekularna.
Fundamentalisti savremenu tehnologiju posmatraju potpuno utilitaristički, ne
razumijevajući vezu između te tehnologije i modernizma kao načina mišljenja. Zato oni
proklinju modernu, ali istovremeno maksimalno koriste njene plodove. Ili pokušavaju savremena
naučna dostignuća koja se temelje upravo na modernizmu dovesti u vezu sa religijom.U
fundamentalizmu, kao svojevrsnom formalizmu, religija se ograničava na njenu spoljašnju
dimenziju, vjerski zakon i niz pravnih propisa. Prvi naziv za hrišćanski fundamentalizam bio je
evanđelizam, tj. vjerovanje u izvornost Svete Knjige, što je bilo osnovna parola fundamentalista.
No, oni pod knjigom misle na spoljašnjost - egzoterijsku dimenziju Svete Knjige. Fundametalisti
pozivaju na povratak tradiciji, ističući kako je u novom dobu ona izložena potpunom razaranju. S
11
obzirom na njihovo površno formalističko razumijevanje religije, fundamentalisti tradiciju
razumijevaju kao formalni vjerski zakon i korpus propisa svoje religije, odnosno zbir suvoparnih
religijskih načela bez imalo duha u sebi. A ono što je nasuprot tradicionalnog svijeta je
modernizam. Za fundamentaliste „pošast" modernizma usmjerena je isključivo na njihov vjerski
zakon. fundamentalisti imaju sasma ekskluzivistički pristup i samo svoju religiju smatraju
pravom. Za fundamentaliste prioritet svih prioriteta je „promijeniti - ispraviti društvo i njegove
članove" Zato, kada govore o religiji, oni, ustvari, misle na ideologiju zasnovanu na vjerskom
zakonu, a kada kažu vjerski zakon, uglavnom misle na izvršavanje propisa i sankcija koje im on
nalaže. Ratobornost i sklonost nasilničkom pristupu toliko su izraženi među fundamentalistima
da u medijima na Zapadu ove odrednice nalazimo kao njihove suštinske osobenosti.
Politički gledano najznačajniji moderni fundamentalizam je bez sumnje islamski. Postao
je poznat zahvaljujući islamskoj revoluciji 1979, koja je dovela do stvaranja islamske republike
pod ajatolahom Homeinijem (1900—1989). Zatim se postepeno širio po bliskom istoku, u
severnoj Africi i u delovima Azije. Iako je iranski šiitski fundamentalizam doveo do vatrenog
posvećivanja i ubjeđenja, opšte gledajući islam je sredstvo za ispoljavanje antizapadnjaštva i to
kao antipatija prema neokolonijalizmu zapadnih sila i pokušaj da se suprostavi širenju tolerancije
i materijalizma. Ovo se najjasnije odrazilo u talibanskom režimu u Avganistanu 1997 —
2001. Islamski fundamentalizam posebno je bio uspješan u iskazivanju težnji gradske sirotinje u
zemljama u razvoju, koje su do sedamdesetih godina dvadesetog veka veoma često bile
privučene socijalizmom bilo u islamskom ili marksističko-lenjinističkom odliku.
Kako pripadnici islamskog fundamentalizma shvataju,proces “širenja istine” mora
započeti unutar islamske zajednice,zatim se proširiti na svijet.Kako bi se pobijedilo bezboštvo
može biti nužno nastaviti džihad protiv nevrernika i moguće pribjegavanje svetom ratu. Krajnji
cilj ljudskog djelovanja mora biti uspostavljanje Božjeg zakona nad čovječanstvom i privođenje
kraju protivljnja između muslimanskog i nemuslimanskog stanovništva. Samo umni pojedinac
može ostvariti uzajamnu podršku, solidarnost i zajednički smisao. Čini se kako su
fundamentalisti ponovno izgradili i ojačali islamski identitet nasuprot kapitalizmu,socijalizmu i
nacionalizmu.
12
Šahova Bijela revolucija pokrenuta 1963 pokušala je modernizovati ekonomiju i društvo.
Tako su oslabljene temeljne strukture tradicionalnog društva. Nakon mnogih previranja došlo je
do radikalizacije islamskog režima, došlo je do „pročišćavanja“ društva i postavljanja posebnih
vjerskih sudija za različite prestupe(preljuba,homoseksualnost). U Islamu, kao glavnom primjeru,
religija i država spojeni su u jedno. Muslimanima je car bog, a državni vladar njegov namjesnik
na zemlji, tako da je i neprijatelj države, naravno, državni i vjerski neprijatelj.Teško je objasniti i
islamske poglede razvijene u doticaju sa zapadom, a protiv njega, ali možemo slobodno reći
kako oni vide zapad kao neprijatelja, Evropljane i Amerikance kao dekadentne osobe i moralne
bezbožnike čiji utjecaj treba minimalizirati svim raspoloživim sredstvima. Stoga se i javljaju tzv.
šehidi, samoubice koji sudjeluju u islamskom džihadu, a kojima je po tom sudjelovanju
zagarantovano mjesto u Džennetu (raju). Tim činom ujedno podižu ugled svojih porodica i
obezbjeđuju im novčanu pomoć. Religija, kao što vidimo, utiče na terorističko djelovanje, ali ne
religija kao takva, već religijski duh spojen s nekim drugim ciljevima.
Među najistaknutijim sukobima koji se mogu pripisati fundamentalističkoj
nepopustljivosti,je Izraelsko-arapski spor koji još uvijek predstavlja opasno žarište u svijetu.Za
racionalnu osobu,kakva god je posrijedi vjerska orijentacija,bliski istok ilustruje ambis u kojem
se fundamentalistička politika pokazuje kao potpuno nerazumna.Monoteizam,(kojem pripadaju I
Jevreji,I hrišćani I muslimani),podrazumijeva vjerovanje u jednog boga-Jehova,Sveto trojstvo I
Alah.Ali kada je u pitanju tumačenje božje volje,ili namjere,njegovi samoproklamovani
sljedbenici usvajaju različite stavove.Fundamentalizam I terorizam danas predstavljaju goruće
probleme savremenog društva,I sve češće su tijesnoj sprezi. Terorizam je korištenje ozbiljnog
nasilja protiv lica ili imovine, ili pretnja korištenjem istog nasilja da se zastraši ili prinudi država,
javnost ili bilo koji deo javnosti, u cilju da se promovišu politički, socijalni ili ideološki ciljevi
Najspektakularniji od svih fundamentalističko-terorističkih zločina, bio je otmica tri
putnička aviona od strane islamskih militanata 11. Septembra 2001., pripadnika al-kaide, čiji je
glavni vođa Saudijska disident Osama bin Laden. Gotovo 3.000 ljudi je poginulo kada su se
avioni zabili u Svjetski trgovinski centar u New Yorku i Pentagon u blizini Washingtona. Taj
zločin je bio klasični primjer "propagande djelom": slika implodirajuće zgrade, simbola
zapadnog kapitalizma, je ugravirana u javnoj svijesti kao ikona islamističkog terora ili
otpornosti na Američku hegemoniju.Ali šta je to što je navelo ove ljude da se žrtvuju u ime
13
“prave islamske ideologije?”Pri razmatranju ovog pitanja veoma je važan pojam kulturnog
identiteta.
Religiozni fundamentalizam,je glavni izvor sukoba od kasnih 1980-ih I početkom
1990-ih,kada je došlo do pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza, što je dovelo do
kraja hladnog rata s pratećim efektima u Aziji,Africi I LatinskojAmerici. Lokalni faktori,
uključujući I etnicitet i nacionalizam, izbili su u prvi plan. Ali čini se da je religija,kao izvor
motivacije I identiteta,zamijenila stare ideologije kao što su Marksizam-Lenjinizam,nacional-
socijalizam I anti-kolonijalizam kao principijelne izazove svjetskog poretka baziranog na
hegemonističkoj moći.
ZAKLJUČAK
Huntington iznosi kako su velike političke ideologije 20. stoljeća liberalizam,
socijalizam, anarhizam, korporativizam, marksizam, nacionalizam, fašizam i hrišćanska
demokratija proizvod zapadne civilizacije. Niti jedna druga civilizacija nije stvorila neku
znatniju političku ideologiju. Zapad, pak nikad nije stvorio veću religiju. Sve su svjetske religije
proizvod nezapadnjačkih civilizacija i u većini slučajeva, nastale su prije zapadne civilizacije. A
sad svijet izlazi iz svoje zapadnjačke faze, te su na zalasku ideologije koje su obilježavale kasnu
zapadnu civilizaciju. Njihovo mjesto zauzimaju vjerski i drugi, na kulturi utemeljeni oblici
pripadnosti i predanosti. Razdvajanje vjere od međunarodne politike (Vestfalski mir, 1648)
jedinstveni je proizvod zapadne civilizacije, i primiče se svom kraju, te će religija sve
vjerojatnije prodirati u međunarodne poslove. Huntington navodi kako je jedan istaknuti indijski
musliman predvidio 1992. da će “slijedeća konfrontacija sa Zapadom zacijelo poteći iz
muslimanskog svijeta. Borba za novi svjetski poredak počet će upravo s pohodom islamskih
nacija od Magreba do Pakistana”.Huntington takođe smatra da je islam još više od hrišćanstva,
apsolutistička vjera. Naime, islam spaja vjeru i politiku, te povlači oštru granicu između onih u
Dar-al Islamu i onih Dar-al herbu.
Rast civilizacijske svijesti pojačan je dvostrukom ulogom Zapada. Na jednoj strani,
Zapad je na vrhuncu moći. Međutim istovremeno, a možda i kao posljedica toga, među ne-
zapadnim civilizacijama pojavljuje se fenomen povratka korijenima. Sve se više može čuti
14
spominjanje trendova okretanja prema unutra i “Azijanizacije” u Japanu, kraja Nehruova
naslijeđa i “Hinduizacije” Indije, sloma Zapadnih ideja socijalizma i nacionalizma i stoga “re-
Islamizacije” Srednjeg Istoka, a sada i rasprava o pozapađivanju protiv Rusijanizacije u zemlji
Borisa Jeljcina. Zapad se na vrhu svoje moći suočava sa ne-Zapadom koji sve više ima želju,
volju i sredstva da oblikuje svijet na ne-Zapadne načine.
Središnja osa svjetske politike u budućnosti će vjerovatno, kao u frazi Kishorea
Mahbubanija, biti sukob “Zapada i Ostalih” i u odgovoru ne-zapadnih civilizacija na zapadnu
moć i zapadne vrijednosti. Vjerovatno je kako će ti odgovori biti kombinacija tri oblika. Na
jednoj krajnosti, ne-zapadne države, poput Burme i Sjeverne Koreje, pokušati će voditi politiku
izolacije, kako bi svoja društva izolirali od zapadnog proboja ili “korupcije” te će se, u stvari,
isključiti iz sudjelovanja u globalnoj zajednici pod zapadnom dominacijom. Međutim, cijena
ovoga je visoka i malo je država koje su se odlučile isključivo na tu opciju. Druga alternativa,
ekvivalent “hvatanja priključka na željezničku kompoziciju” u teoriji međunarodnih odnosa,
pokušaj je priključenja Zapadu i prihvaćanja njegovih vrijednosti i institucija. Treća je
alternativa pokušaj “uravnotežavanja” Zapada razvijanjem vlastite ekonomske i vojne snage te
protivzapadnom suradnjom sa drugim ne-zapadnim društvima, uz istovremeno čuvanje
urođeničkih vrijednosti i institucija; ukratko, modernizacija, ali bez pozapađivanja.
15
LITERATURA:
Huntington, S.P.; „Sukob civilizacija“; Izvori, Zagreb, 1998. Giddens , Anthony (2005.),Sociologija,Ekonomski fakultet,Beograd Beck, Ulrich; Što je globalizacija?; Vizura, Zagreb, 2001. Fundamentalism,a very short introduction,(2007.), Oxford University
Press
16