HRSKAVIČNJAČE

Razred hrskavičnjača obuhvaća oko 790 vrsta. Među njima su najpoznatije prečnouste, u koje pripadaju morski psi, rađe i morske mačke. To su morske ribe, no neke izumrle vrste su bile i slatkovodne. Sam naziv hrskavičnjače kaže da cijelog života imaju embrionalni hrskavični skelet.

Morski psi: Morski psi postoje više od 300 milijuna godina-nastali su mnogo prije dinosaura. Svi su morski psi mesožderi što znači da jedu životinje pa čak jedu i druge morske pse! Njihov kostur sastavljen je od hrskavice, a ne kostiju. Oni nemaju plivaći mjehur koji ih održava na površini pa moraju ili plivati ili potonuti. Škrge im nisu zaštićene zaštitnim poklopcima ili kožom. Većina mladih morskih pasa se raša živa. Imaju izuzetno oštro osjetilo njuha. Nisu sve vrste morskih pasa krvoločne ubojice, a većina ih nije opasna po ljude. Morski psi mogu biti vrlo korisni. Njihova se hrskavica koristi u liječenju tumora, jetra im je bogata vitaminom C, a oči su im se koristile kod ljudi kojima je bila potrebna transplantacija rožnice.Njihova koža je prekrivena sitnim, poput britvice oštrim točkicama koje su sličnije zubima nego li ljuskama. One prekrivaju morskog psa od glave do repa i tako mu omogućuju zaštitu i lakše optjecanje vode s kože tijela.Morski psi i raže koriste električnu energiju kako bi locirale lovinu. Nalaze se u malenim dubokim udubinama na glavi morskih pasa. One mogu uhvatiti i najslabije električne signale koje odašilju druga bića. Čekićati morski pas ima ova udubljenja cijelom dužinom njegove široke vilice.

Velika bijela psina:Ova vrsta morskog psa živi u svim oceanima, a dugačka je 11 metara. Ženka je veća od mužjaka, a koti žive mlade. U Jadranskom moru pojavljuje se rijetko, uglavom ako zaluta u potrazi za hranom, posebno tunom, no ona je ionako rijetka u našemu moru. U posljednjih više od stotinu godina zabilježeno je tek nekoliko napada bijele psine. Ljudi nisu zdrava hrana za velike bijele, jer im je probava prespora da probavi pljen sa velikim udjelom kosti, mišića i masti u ljudskom tijelu. Živi u svim oceanima, a prednost daje obalnim vodama umjerenih područja. Napada ljude.

Kitopsina:

Najveća je živuća riba na svijetu i bezopasan div. Dugačak oko 15 metara i do 18 tona težine. Svojim 2 metra širokim ustima on kupi velike količine sićušnog planktona i malih riba kao što su inćuni i sardine. Ralje su mu pune sitnih zuba i resica. Za razliku od drugih morskih pasa vrlo su spori. Navodno se nisu mijenjali zadnjih 60 milijuna godina, a tamo gdje žive more nije zagađeno. Potpuno su neopasni za ljude.

Morska mačka:

jedna je od vrsta morskih pasa, a u Jadranu ih ima 3 vrste, od kojih jedino mrkulja obitava na dubinama dostupnim podvodnom ribolovcu. Mrkulja naraste do 1,2 m dužine, težine do 7 kg. Sivkaste je boje, sa tamnosmeđim okruglim pjegama. Mrkulju nalazimo na mjestima gdje se pijesak miješa sa kamenim procijepima, u zatvorenim unutrašnjim kanalima, te sjevernim obalama otoka.

Pas Kostelj:

U Jadranu ga se može naći na svim dijelovima, a gušće je naseljen u sjevernom i srednjem dijelu Jadrana. Najčešće obitava na samom dnu. Tijelo je duguljasto, vitko i u obliku vretena. Peraje su

skladno raspoređene, a veličinom se posebno ističu prsne peraje. Repna peraja je asimetrična, a gornji dio je znatno veći od donjeg. Glava mu je spljoštena, na vrhu zaobljena. Na donjoj strani glave nalaze se usta u obliku polumjeseca. Ima tri reda zuba, dugih, šiljastih i nazubljenih, karakterističnih za morske pse. Boja tijela kostelja je tamnosiva do svijetlosiva, mjestimice s bijelim pjegama, a u donjem dijelu tijela boja prelazi u bjelkastu. Kostelj se ne smatra opasnom vrstom morskih pasa ali na početku leđnih peraja ima bodlje čiji je ubod bolan.

RAŽE

Za razliku od morskih pasa koji plivaju pomicanjem repa naprijed i natrag, raže izgledaju kao da lete ili jedre kroz vodu, pomičući vrhove leđnih ili prsnih peraja gore i dolje. Raže žive na dnu morskog oceana. Oči im se nalaze s gornje strane tijela umjesto sa strane što im omogućuje dobar pregled situacije iznad i oko njih, ali i ne ono što je ispod njih. S donje strane tijela nalaze im se škrge i usta. Zbog toga disanje može predstavljati problem za ribu koja živi na muljevitom dnu oceana. Stoga raže usisavaju čistu vodu kroz otvore koji se nalaze na vrhu glave, tik iza njenih očiju, a zatim izbacuje vodu kroz škrge na dnu tijela.

Golub uhan:

To je riba iz reda pravih raža, porodice morskih golubova. Uhan je relativno česta riba u našem moru, a živi najčešće na otvorenom moru, gdje se hrani malim pelagijskim račićima i ribicama. Tamne je boje leđa, a vrlo svijetlog, skoro bijelog trbuha. Krila mu završavaju oštro, a ime je dobio po karakterističnim nastavcima koji rastu iz glave i podsjećaju na rogove ili velike uši. Ima dugačak, tanak rep, a blizu baze repa je smještena nazubljena bodlja.

Golub Ćukan:

Tijelo mu je spljošteno kao i kod svih golubova, s izduljenim bočnim perajama, kao krilima koje završavaju oštro. Ima izduljenu njušku, ravnu, koja podsječa na pačji kljun, a u ustima ima 7 redova ravnih zubi. Rep mu je dugačak i oblika biča. Uz sam početak repa, nalazi se velika i dobro razvijena bodlja. Živi većinom sam, a ponekad i u manjim grupama.

Golub kosir:

Ovo je najpoznatija vrsta goluba u Jadranu, a i najzastupljenija. Tijelo mu je slično kao i kod goluba ćukana. Bočne peraje su mu izdužene i završavaju oštrim rubom. Rep je dugačak, ima oblik biča, a pri korijenu repa nalazi se dobro razvijena bodlja. Hrani se beskralješnjacima sa dna, ali i ribama koje uhvati. Najčešće se hrani noću, dok je danju zakopan ispod pijeska ili mulja. U prvim danima života mladunci imaju svijetle pjege po leđima.

Drhtulja:

Ima plosnato tijelo, okruglog oblika, debeli rep i veliku repnu peraju. Koža joj je glatka, smeđe crvenkaste boje s mnoštvom svijetlijih pjegica na gornjem dijelu tijela. Trbuh joj je bijel. Najkarakterističnije obilježje na tijelu su velike, skoro crne pjege po leđima. Ima ih točno devet, tri

prednje su nešto manje, a stražnjih šest je veće. Hrani se ribama i račićima, hvatajući ih tako da ih paralizira elektricitetom koji ispušta. Električna pražnjenja mogu imati napon i do 200-250 V.

Žutulja:

Veoma je česta vrsta u Jadranu. Romboidnog su oblika, što znači da nemaju naglašenu glavu a druga najvažnija razlika je u tome što nemaju leđne peraje koje su golubima na početku repa. Poput svih ražolikih vrsta noću je aktivna i hrani se svim organizmima koje pronađe na dnu, ribama, rakovima, mekušcima itd. Nastanjuje područje čitave Europe, a u sjevernim morima se dosta lovi radi ulja jetre koje se pokazalo dobrim kod liječenja reumatskih tegoba.

Leptirica:

Obitava u Jadranu, iako je dosta rijetka ne samo kod nas nego i u ostalim morima Mediterana. Žućkasto sive i mramorne je boje, a sa donje strane bijelo crvene. Po obliku glave i nedostatku leđne peraje je bliže opisu žutuljama. Od ostalih raži se razlikuje po veličini krila koje im je i dva puta duže nego dužina tijela od vrha repa do glave.

Sklatovi:

Imaju razdvojenu pelvičnu peraju i deblji rep, obično s dvije male leđne peraju i repnom perajom na kraju. Većina raža rađa žive malade, ali sklatovi poležu jaja.

Zanimljivosti

Raža gitara:

Očito je dobila ime po instrumentu na koji podsjeća oblikom. Ona ima plosnatu glavu i tijelo raže, ali i repnu peraju i rep morskog psa. Raža gitara se nije mnogo mijenjala zadnjih 35 milijuna godina i možda je upravo ona najstarija vrsta raže.

Manta:

Najveća od svih raža, manta može narasti i do 8 metara u promjeru. Velike peraje koje strše s prednje strane glave daju manti nadimak đavolska riba ili morski demon. Mante nisu opasne za ljude; one se hrane samo planktnom, škampima i sitnom ribom.