trento

Work in

Modna insajderica Irène Silvagni svoj dom - plemićki ljetnikovac star više od 350 godina, čiji je izvorni tlocrt sačuvala - uređuje i dan-danas TEKST Ivan LozIć

progreSS

48 ELLE DECORATION

PhO

TO ©

PRI

vATN

I ALb

um

avIgnon

MUSt &.KOR.indd 48 11/15/13 9:54 AM

ELLE DECORATION 49

sred Provanse, koju su odavno prozvali dokazom da rajski vrt postoji, nadomak Avignonu, nalazi se dom jednog od najzanimljivijih insajdera francuske modne scene, Irène Silvagni, koja se ujedno može pohvaliti (iako joj samoj to ne pada na pamet) i jednom od najduljih karijera na tom području. Svoje

je gnijezdo tamo svila sa životnim partnerom, filmskim producentom Giorgiom Silvagnijem koji je bio ljubav njezina života. Iako ga nema već sedam godina, njegova se supruga u zajedničkom domu ponaša kao da je on još uvijek uz nju. „Pa i jest, proživjeli smo zajedno 46 godina i imali ispunjen, radostan zajednički život,“ rezolutno ali s nježnošću priča Irène, ”a ova je kuća u svakom smislu 'Kuća ljubavi' koju smo zajedno otkrili prije 23 godine, i samo nekoliko dana nakon što smo je razgledali, postala je naš dom.” Iako se na muža najprije dobro izvikala jer je, privučen oglasom „ruševina na prodaju”, odlučio istu i razgledati na povratku iz obližnjeg Tarascona gdje su bili u posjetu prijateljima, ljubav na prvi pogled prema kući bila je zajednička. Otpočetka su je doživljavali kao vrlo pozitivno mjesto, što su u godinama koje su uslijedile potvrđivali i mnogobrojni prijatelji koji su im dolazili posjete, podjednako se oduševljavajući samim zdanjem, interijerom koji je vjerno dočaravao svu duhovnost, svestranost i životnu radost para vlasnika, te vrtom i voćnjakom koji okružuje imanje Silvagnijevih. „Iako sam čitav život odjevena u crno, to nipošto nije odredilo moj ukus i stil kod opremanja interijera. Volim boje i to se na svakom koraku vidi. Giorgio je bio Talijan, a ja sam ruskih korijena, rođena u

UBudući da su Avignon i okolica izrazito intelektualno poticajni, jer čitav kraj obiluje značajnim kulturnim događanjima, izložbama, koncertima i filmskim projekcijama tijekom čitave godine, bračni par Silvagni je od prvog dana dodatno zavolio život u svom provansalskom domu, stalno otvorenom prijateljima. Chesterfield kožni naslonjač u biblioteci za svoje zimsko ruho ima vezene vunene prekrivače iz 1920-ih koje je Irène poklonio antikvar i interijerist Michel Biehn, danas vlasnik hotela u Fezu (gore) u 'žutom hodniku' u kojem su, kao i svim ostalima, namjerno vidljivima ostavljeni slojevi nekadašnjih boja za zidove, zajedno funkcioniraju okvir od obojenog drva iz Indije, metalni luster od kovanog željeza iz 1920-ih i vintage Wassily stolci Marcela Breuera.

MUSt &.KOR.indd 49 11/15/13 9:59 AM

50 ELLE DECORATION

Cannesu, pa su naš nomadski duh i multikulturalna estetika definirali i prostor našeg doma”, otkriva ova energična dama, inače kreativna direktorica francuskog Ellea s početka 1980-ih, dopisnica američkog Voguea iz sredine te dekade, modna urednica francuskog Voguea s prijelaza u 1990-e, europska desna ruka Yohjija Yamamota punih četvrt stoljeća nakon toga te posljednjih godina - otkada on djeluje samostalno i kreira pod vlastitim imenom - konzultantica i siva eminencija Giambattiste Vallija. Kao ultimativna potvrda teze da su istinski veliki ljudi u pravilu jednostavni, Irène Silvagni svoj dom onome koga u njega primi pokazuje iskreno i srdačno, a informacije koje usput dobijete nisu razmetanje imenima, što bi nedvojbeno bio adut nekoga tko je kao statist samo primirisao svijet čiji je ona autentični

protagonist tako dugo. Pri obilasku kuće u jednoj će kupaonici samo napomenuti da je ta „najfotogeničnija, zbog čega je Grace baš u toj kadi snimila Stellu za jedan editorijal”. Kad to sebi prevedete pa shvatite da je Grace - Coddington, Stella - Tennant, a editorijal objavljen u američkom Vogueu, lakše postajete svjesni činjenice kakvu vam golemu čast ukazuje ta energična, rafinirana sugovornica. Čiji karakterni portreti, obiteljske fotografije i snimke s brojnih setova krase zidove salona i soba kroz koje prolazite. Sasvim nepretenciozno izloženi kao panorama dragih uspomena, to su autorski radovi njezinih nekadašnjih dragih suradnika i dugogodišnjih prijatelja fotografa, među kojima su Sheila Metzner, Steven Maisel, Dominique Issermann, Ellen von Unwerth i Peter Lindbergh.

Žuti salon, koji zbog Suzani kreveta iz 18. stoljeća Irène zove 'Turskom sobom', s portreta nadzire nona Paolina, baka Giorgija Silvagnija, a na stolovima su zbirka crne keramike te egzotično voće od terakote kupljeno u južnoj Indiji.

MUSt &.KOR.indd 50 11/15/13 9:59 AM

ELLE DECORATION 51

Sobu vlasnice definiraju 'belle epoque' sofa presvučena crvenom sirovom svilom, pretrpani radni stol i bijelo-crna komoda od oslikanog metala koju joj je izradio suprug (gore). Glavni ulaz vremešnog zdanja je, netipično za vrijeme kada je izgrađen, okrenut sjeveru, a razlog za to je što se radilo o ljetnikovcu, a ne primarnom domu aristokrata iz Avignona (gore desno). Neveliki bazen u vrtu je Irènin muž zamislio kao 'pojilo za životinje usred polja' želeći izbjeći 'nešto što bi dimenzijama i izgledom spadalo u Los Angeles' (desno).

MUSt &.KOR.indd 51 11/15/13 9:59 AM

52 ELLE DECORATION

Kupaonica plave sobe s naslikanim 'pločicama' oduševljava rijetke sretnike koji vilu sa 6 soba s kupaonicama, kuhinjom, bibliotekom i dva salona uspiju iznajmiti tijekom Irèninih izbivanja radi aktivnosti u svijetu mode (lijevo) 'Plava soba' ima najzanimljiviji namještaj: uzglavlje kreveta su zapravo vrata, iznad njega visi drveni paravan oslikan sakralnim motivom a s obje strane kreveta su uokvirene antikne zidne tapete (gore)

Crveni salon s kaminom, zimi najtoplija a ljeti najsvježija prostorija u kući, opremljen je krevetom od kovanog željeza iz 17. stoljeća, tabureima iz '50-ih i lampama iz '40-ih.

MUSt &.KOR.indd 52 11/15/13 10:00 AM

ELLE DECORATION 53

Kad su Irène i Giorgio Silvagni kupili kuću, čiji neki dijelovi datiraju još iz 16. stoljeća, iako je sagrađena 1660., 90 godina je zjapila prazna pa je pred njima bio golem posao. Napušteni ljetnikovac aristokrata iz Avignona koji ih je toliko osvojio, naprosto je čekao ovakvo dvoje idealista da mu udahnu novi život i vrate staru ljepotu pomognuti novim metodama. „Ali samo tamo gdje treba, kao u slučaju prozora gdje smo si odličnom izolacijom omogućili ugodan boravak u kući tijekom cijele godine. Obožavam vjetar, ali je provansalski mistral puno lakše voljeti kada ti je u kući toplo i suho”, duhovito se osvrće na golemi posao odrađen u kompleksnom zdanju svog doma. Volumen prostora nisu nimalo mijenjali, ni u glavnoj niti u dvorišnoj zgradi, tlocrt je ostao isti. Za bojenje zidova koristili su boje tipične za taj kraj i proizvedene u njemu: oker, crvenu,

blijedo zelenu i plavu. Potonju samo u jednoj sobi koju su sami koristili, a u kupaonici vezanoj uz tu sobu Giorgio Silvagni je, umjesto da ih kupi, naslikao „pločice” na zidu bijelom, plavom i žutom bojom. Izradio je i brojne police, biblioteku, pojedina rasvjetna tijela i ormare, domišljato spajajući jednostavne drvene plohe s komadima metala izvorno namijenjenim nečem sasvim drugom. Ostalo je stizalo - i stiže još uvijek, jer Irène smatra da čovjek umre kad je sve gotovo, a obožava work in progress - kako iz njihova tadašnjeg pariškog stana, tako s brojnih putovanja i svih sajmova antikviteta na kojima su se ikada zatekli. „I istina je ono što je moj Giorgio tvrdio,” odano zaključuje Silvagni, ”da svaki predmet odbija onaj uz koji je postavljen kada s njim nije sretan. Ovdje sve funkcionira, a pomiješati i postaviti jedno uz drugo, kao što vidite, možete gotovo sve.”

MUSt &.KOR.indd 53 11/15/13 10:00 AM