U poslijeratnom razdoblju Kosovo se mnogo sporije razvijalo od ostalih dijelova jugoslavenske drave. Zastupljenost Albanaca u sredinjim organima vlasti, kao i u asnikom kadru JNA, bila je mnogo manja od proporcionalne. K tome Kosovo je bilo izloeno snanom pritisku i diskriminaciji Rankovievih policijskih organa. Stoga je nakon Rankovieva pada zapoela otra kritika unitaristiko-centralistike politike u medunacionalnim odnosima, posebno postupaka prema albanskoj naaonalnosti. O tome je raspravljao i CK Srbije, naelno osudujui Rankovievu diskriminatorsku politiku. I SK na Kosovu osudio je nositelje srpskog hegemonizma i postavio pitanje autonomije i gospodarskog razvoja Kosova. Tako je kosovsko pitanje dospjelo u sredite politike pozomosti pa su zapoele i rasprave o poboljanju poloaja albanske narodnosti u Jugoslaviji. U proljee 1967. Kosovo je posjetio Tito. U svojim govorima on je isticao duboke korijene stanja na Kosovu u prolosti i nagovjetavao rjeenja, uz napomenu da ona ne mogu biti prove-dena preko noi. Na Kosovu je zapoela iroka akcija za razvitak nacionalne kulture. Vodile su se rasprave o tome jesu li Albanci u Jugoslaviji nacija ili narodnost (kako se u Jugoslaviji nazivala nacionalna manjina). Traenje ravnopravnosti i autonomnosti Kosova postajala su sve glasnija, to je izazivalo otpore na srpskoj strani. U Srbiji su se tom traenju suprotstavljali parolom o ugroavanju srpstva. Napetosti su rasle, pa je potkraj studenoga 1968. u Pritini dolo do velikih demonstracija studenata i uenika. Demonstracije su se proirile na Uroevac, Gnjilane i Podujevo te na ne ke dijelove Makedonije u kojima ive Albanci (bilo je nekoliko desetaka ozlijedenih i jedan poginuli Albanac). U travnju 1969. u Pritini je odrana jezina konzultacija o jeziku i pravopisu kosovskih Albanaca, a 1970. osnovano je u Pritini sveuilite na kojemu se nastava izvodila na srpskom i albanskom jeziku.Tim tenjama Albanci nisu bili zadovoljni. Albanski prvaci u komunistikimstrukturama Kosova istupali su protiv radikalne struje koja se zalagala za posebnu repu- bliku Kosovo. Fadil Hoda je npr. takve zahtjeve ocijenio kao demagoku propagandu. On je traio samo punu ravnopravnost s ostalim narodima i narodnostima u Jugoslaviji