SVEUČILIŠTE U RIJECI
TEHNIČKI FAKULTET
Stručni studij brodogradnje
DIPLOMSKI RAD
OPREMA TERMINALA ZA PREKRCAJ TEKUĆEG TERETA
Mentor: red. prof. dr. sc. Nikša Fafandjel, dipl. ing.
Komentor: pred. Rajko Rubeša, dipl. ing.
Rijeka, srpanj, 2009. Vedran Budimir
0069009622
SVEUCILISTE U RIJECl TEHNICKI FAKULTET Povjerenstvo za zavrsne ispite strucnog studija brodogradnje Klasa: 602-04/09-06/02 Ur. br.: 2170-15-17·09-3 Rijeka, 2. o7.:ujka 2009.
ZADATAK za zavrsni rad
Pristupnica: VEDRAN BUDIMlR JMBAG: 0069009622
Naziv zadatka: OPREMA TERMINALA ZA PREKRCAJ TEKUCEG TERETA
Sadrzaj zadatka: Radom je potrebno:
definirati, sistematizirati i opisati opremu tenninala za prekrcaj tekuceg tereta, sistematizirati i opisati opremu terminala za vez brodova, analizirati protupozarnu opremu i sustave protupozame zastite prekrcajnih tenninala, opisati proces prekrcaja tekuceg tcreta.
Zadano: 2. ozujka 2009. Rok za predaju: 17. srpnja 2009.
Mentor: Predsjednik Povjerenstva:
Red. prof. dr. sc. Niksa Fafandjel, dipl. ing. Red. prof. dr. sc. Niksa Fafandjel, dipJ. ing.
ff4Li//I } *~~!
Komentor: Zadatak preuzeo dana: 02. ozujka 2009.
Pred. Rajko Rubesa, dip!. ing.
(j21k;c (potpis pristupnika)
Dostaviti: Mentor Evidencija studija Pristupnik Predsjednik Povjerenstva Djelovoda Komentor
SVEUCILISTE U RIJECI
TEHNlCKI FAKULTET
IZJAVA
Sukladno clanku 94. Pravilnika () dodiplomskom sludiju Tehnickog fakulteta Sveucilista u
Rijeci od svibnja 2003., izjavljujem da sam samostalno izradio diplomski rad pod naslovom
Oprema (ermina/a za prekrcaj tekuceg tere/a uz konzultiranje sa mentorom i komentorom
rada.
Student
Vedran Budimir
~~ U Rijeci, srpanj, 2009. Maticni broj: 0069009622
ZAHVALA
Ovim putem zelio bi se zahvaliti svojem mentoN red. prof. dr. sc. Niksi FafandjeIu,
dip!. ing. i komentoru pred. Rajku RubeSi, dipl. ing. Na pomoci koju su mi pruzilj prilikom
pisanja ovoga rada.
Vedran Budimir
U Rijeci, srpanj, 2009. ~
Sadržaj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 1
1.1. Povijest pomorskog transporta ........................................................................................ 1
1.2. Sigurnost ljudi i okoliša ................................................................................................... 3
1.3. Brodovi za prijevoz tekućeg tereta - tankeri ................................................................... 3
2. Terminali za prekrcaj tekućeg tereta ...................................................................................... 6
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta ......................................................................................... 9
3.1. Istakačka ruka .................................................................................................................. 9
3.2. Hidraulička spojka ......................................................................................................... 15
3.3. Drenažni spremnik ........................................................................................................ 18
3.4. Instrumentacija, ventili i cjevovodi ............................................................................... 19
3.5. Hidraulička jedinica za pokretanje istakačkih ruku ...................................................... 20
3.6. Upravljački sklop .......................................................................................................... 21
3.7. Automatika za izvanredne slučajeve ............................................................................. 23
3.8. SCADA - Supervisory Control And Data Acquistion .................................................. 26
3.9. VRU - Vapour Recovery Unit ....................................................................................... 29
3.9.1. Princip rada ............................................................................................................ 30
4. Oprema za privez broda ....................................................................................................... 32
4.1. Općenito o privezu broda .............................................................................................. 32
4.2. Bitve .............................................................................................................................. 34
4.3. Vitla ............................................................................................................................... 36
4.4. Privezni toranj ............................................................................................................... 40
4.5. Sistemi za nadziranje i upravljanje pristajanjem ........................................................... 41
5. Protupožarna oprema ............................................................................................................ 44
5.1. Sustav za detekciju i dojavu požara .............................................................................. 44
5.2. Sustav za početno gašenje ............................................................................................. 47
5.3. Sustav za gašenje ........................................................................................................... 47
5.3.1. Spremnik za pjenilo ................................................................................................ 49
5.3.2. Generatori pjene ..................................................................................................... 51
5.3.3. Ostala protupožarna oprema ................................................................................... 51
5.4. Sustav za hlađenje ......................................................................................................... 55
6. Ostala oprema ....................................................................................................................... 56
7. Proces prekrcaja tekućeg tereta ............................................................................................ 58
7.1. Uplovljavanje tankera i pristajanje u luci ...................................................................... 58
7.2. Prihvat tankera ............................................................................................................... 61
7.3. Prekrcaj tekućeg tereta .................................................................................................. 62
7.4. Isplovljavanje tankera iz luke ........................................................................................ 63
7.5. Sigurnosni uvjeti ........................................................................................................... 64
8. Zaključak .............................................................................................................................. 68
9. Literatura .............................................................................................................................. 70
10. Popis slika .......................................................................................................................... 71
1. Uvod
1
1. Uvod
Od kada je čovjek sagradio prvi brod pa sve do danas pomorski promet ima veliku
ulogu u povijesti i razvoju čovječanstva. Na more se više ne gleda samo kao resurs prirodnih
dobara već i kao medij komunikacije.
Osnovni medij pomorskog prometa jest svjetsko more. Ono povezuje sve kontinente, a
uz zrakoplovni promet, pomorski je promet najvažniji oblik međusobnog povezivanja
kontinenata. Važna je činjenica kako je pomorski promet najjeftiniji promet jer osim
izgradnje prihvatnih terminala (luka) te sigurnosnih uređaja nije potrebno ulagati u pomorske
putove. Osim toga, ekonomskoj isplativosti pomorskog prometa pridonose veliki prijevozni
kapaciteti brodova. U načelu, pomorski su putovi dostupni korisnicima svih zemalja, premda,
prednost imaju zemlje s izlazom na more. U posebnoj su prednosti države s izlazom na tzv.
topla mora te zemlje s većom duljinom obale i većom razvedenošću obalne. Zemlje koje
nemaju izlaz na more ovisne su na različite načine o zemljama putem kojih imaju veze s
ostatkom svijeta. Te države nastoje pravo korištenja tranzitnih luka regulirati posebnim
ugovorima (npr. Austrija, Švicarska, Bolivija, Zambija, DR Kongo i dr.).
1.1. Povijest pomorskog transporta
Gledajući unatrag kroz povijest možemo vidjeti da prvi počeci prijevoza tereta
pomorskim putovima sežu daleko u ljudsku povijest. Međutim prve stalne pomorske rute se
javljaju tek za vrijeme Egipćana negdje oko 3200. g. p.K. kada oni održavaju stalne pomorske
rute čak do Sumatre u Indoneziji. Nakon toga pomorski promet se ubrzano razvija i sve
vodeće zemlje od tog doba pa sve do današnjih dana svoj napredak i razvitak mogu jednim
dijelom zahvaliti i pomorskoj trgovini (od Rimskog carstva pa sve do velikih kolonijalističkih
sila - Velike Britanije, Španjolske i Portugala).
Pomorski promet je imao puno prednosti, ali i neke velike nedostatke. Kao najveći
nedostatak, osim nedovoljnog prostora za teret, pokazala se ovisnost o vjetru kao jedinom
načinu kretanja svjetskim morima. Tek sredinom 19. stoljeća, a nakon izuma parnog stroja, taj
nedostatak je otklonjen te pomorski promet više nije ovisio o vjetru i morskim strujama. To je
1. Uvod
2
bio početak boljeg i učinkovitijeg pomorskog prijevoza. Izumom parnog stroja odjedanput su
se otvorile i mogućnosti za prijevoz tereta koji se prije nije mogao prevoziti zbog dugog puta
plovidbe. Samim time otvorile su se i nove pomorske rute. Počela je izgradnja sve većih i sve
boljih brodova namijenjenih za prijevoz različitog tereta. To je bilo doba kada se dogodila
ekspanzija u razvoju pomorskog prometa i pomorskog inženjerstva što je u konačnici dovelo
do izuma dizelskih motora kakve imamo i danas. Pojavom dizelskih motora ponovno je došlo
do ekspanzije pomorskog prometa i pomorskog inženjerstva te se je u tom periodu do došlo
mnogih značajnih postignuća i poboljšanja u pomorskom prijevozu. Od izrade brodova od
čeličnih materijala pa do izrade brodova usko specijaliziranih za prijevoz pojedine vrste
tereta.
Pomorski prijevoz trenutačno zauzima oko 90-95% cjelokupnog svjetskog prometa.
Najveći dio toga zauzima prijevoz brodovima za prijevoz kontejnera iako se iz godine u
godinu povećava udio prijevoza tekućeg tereta u brodovima za prijevoz tekućeg tereta -
tankerima.
Kao najveći problem pomorskog prijevoza sadašnjice javlja se mogućnost ukrcaja i
iskrcaj, odnosno prekrcaja tereta u što kraćem vremenu. Kontejnerski prijevoz zahtijeva puno
prostora za lučke operacije, a budući da su brodovi sve veći i veći, sa sve većim gazom,
zahtijevaju i luke s dovoljnom dubinom mora da ih mogu prihvatiti. Isto tako i prijevoz
rasutih tereta se sve više povećava. Sve to vodi ka prilagodbi postojećih i izgradnji novih
luka. Jednako tako zahtjevi za prijevozom na geografski nepovoljnim područjima ( npr.
sjeverno-istočna obala Kanada) zahtijevaju da i brodovi koji prijevoze različite terete mogu
ploviti u otežanim uvjetima ( npr. kroz led u zimskim mjesecima ).
Kao novi segment u pomorskom prijevozu je pojava brodova za prijevoz tekućeg
tereta - tankera. Ti brodovi, posebno konstruirani za prijevoz tekućeg tereta, zahtijevaju i
posebne luke prilagođene što bržem i jednostavnijem iskrcaju ili ukrcaju tereta. Kao
najrašireniji brodovi za prijevoz tekućeg tereta javljaju se brodovi za prijevoz fosilnih goriva.
Zahtjevi za fosilnim gorivom kao energijom učinili su tu vrstu prijevoza jednom od najbrže
rastućih grana pomorskog transporta. Kao potkategorija ove vrste brodova javljaju se i
brodovi za prijevoz kemikalija te ostalih vrsta tekućeg tereta ( voda, mlijeko, ... ), ali u puno
manjoj mjeri.
1. Uvod
3
1.2. Sigurnost ljudi i okoliša
Budući da je glavni prioritet današnjeg pomorskog transporta dovesti teret od mjesta
ukrcaja do mjesta iskrcaja u što kraćem vremenskom roku, veliku ulogu ima način iskrcaja i
ukrcaja tereta. Naprednim tehnološkim rješenjima i dobrom organizacijom vrijeme ukrcaja i
iskrcaja svelo se je na minimum. To se najbolje očituje u lukama za ukrcaj, odnosno iskrcaj
tekućeg tereta. Ali kao što je već prije napomenuto, najveći udio u toj vrsti prijevoza čine
brodovi za prijevoz fosilnih goriva što ukrcaj, odnosno iskrcaj tereta čini opasnom radnjom
pri kojoj se moraju uzeti u obzir svi čimbenici koji bi mogli utjecati na sigurnost ljudi i
okoliša.
Kao specijalizirana UN-ova organizacija odgovorna za unapređenje pomorske
sigurnosti i sprječavanje zagađenja mora, IMO - International Maritime Organization donijela
je dvije važne konvencije - SOLAS i MARPOL.
SOLAS ( Saftey of Life at Sea ) kao ključna konvencija za zaštitu ljudi na moru
uključuje specijalne zahtjeve za tankere kao što je povećana sigurnost od izbijanja požara ili
dupliranje važnih sustava za upravljanje tankerima. Isto tako MARPOL ( Prevention of
Pollution by Ships) kao ključna konvencija za zaštitu okoliša uključuje specijalne zahtjeve
kao što su zahtjevi za stabilnošću, zahtjevi za izmjenama balasnih voda i zahtjevi za
dvostrukom oplatom. Iako se te dvije konvencije odnose na brodove neki njihovi dijelovi
odnose se i na luke.
Zbog svega toga luke, odnosno terminali za prekrcaj tekućeg tereta, a naročito fosilnih
goriva, su opremljene različitim sustavima za što brži i sigurniji privez broda, ukrcaj, odnosno
iskrcaj tereta te sprječavanje zagađenja, odnosno smanjenje štetnih posljedica u slučaju
havarije za vrijeme dok se brod nalazi na vezu i vrši ukrcaj, odnosno iskrcaj tereta.
1.3. Brodovi za prijevoz tekućeg tereta - tankeri
Tanker je brod za prijevoz tekućih tereta kojemu je čitav prostor za teret podijeljen
uzdužnim i poprečnim pregradama na nepropusna odjeljenja, koja se nazivaju tankovima. Za
ukrcavanje i iskrcavanje tekućeg tereta iz pojedinih tankova tankeri imaju poseban sustav
1. Uvod
4
cjevovoda i pumpnih uređaja. Prvi tankeri su se pojavili krajem 19. stoljeća i prevozili su
naftu iz Meksičkog zaljeva za Englesku. Od tada pa do danas, tankeri su prisutni na svim
morima. Tankere možemo podijeliti po veličini i po vrsti tereta koji prevoze.
Prema vrsti tekućeg tereta možemo ih podijeliti na:
• tankere za prijevoz sirove nafte,
• tankere za prijevoz naftnih derivata,
• tankere za prijevoz ukapljenog prirodnog plina,
• tankere za prijevoz raznih kemikalija,
• tankere za prijevoz pitke vode,
• tankere za prijevoz posebnih tereta.
Tankeri po pravilu imaju manje nadvođe od ostalih teretnih brodova, ali pregrade i
stabilitet u slučaju prodora vode moraju udovoljavati naročitim zahtjevima, propisanim u
Međunarodnoj konvenciji o teretnim linijama, 1966, i u Međunarodnoj konvenciji za zaštitu
ljudskog života na moru, 1974. Tankeri se grade za prijevoz određene vrste tereta, najčešće
sirove nafte ili njezinih derivata. Postoje i tankeri za druge vrste tekućih tereta, koji ponekad
iziskuju posebnu konstrukciju i opremu. Međutim, tipičnim tankerom smatra se onaj što
prevozi sirovu naftu, koji i po tonaži i po broju brodova nadmašuje sve ostale vrste tankera.
Tankeri koji prevoze sirovu naftu dijele se:
• 10 000 - 60 000 dwt - manji tankeri (ovaj tip se najčešće upotrebljava za prijevoz
derivata - do 200m - broj 1 na slici 1. ),
• 60 000 - 80 000 dwt - Panamax tankeri1,
• 80 000 - 120 000 dwt - Aframax tankeri2 ( do 245m - broj 2 na slici 1 ),
• 120 000 - 200 000 dwt - Suezmax tankeri3 ( do 350 m - broj 3 na slici 1 ),
• 200 000 - 315 000 dwt - VLCC4 ( do 350 m - broj 4 na slici 1 ),
• 320 000 - 550 000 dwt - ULCC5 ( do 450 m - broj 5 na slici 1 ).
1 Panamax tankeri - tankeri maksimalnih dimenzija koje mu omogućavaju prolaz kroz Panamski kanal 2 Aframax tankeri - Tankeri nosivosti između 80 000 i 120 000 dwt s gazom većim od 32,31m 3 Suezmax tankeri - tankeri maksimalnih dimenzija koje mu omogućavaju prolaz kroz Sueski kanal 4 VLCC (eng. Very Large Crude Carrier) supertankeri od 150 000 i 320 000 dwt nosivosti 5 ULCC (eng. Ultra Large Crude Carrier), veliki supertankeri od 320 000 i 550 000 dwt nosivosti
1. Uvod
5
Slika 1. Prikaz veličina tankera
Krajem 19. stoljeća pojavili su se prvi brodovi za prijevoz tekućeg tereta u tankovima,
izrađeni da bi se omogućio prijevoz nafte iz bazena Meksičkog zaljeva na tržište u Velikoj
Britaniji. Otada, pa do danas traje razvoj brodova za prijevoz tekućih tereta. Usporedo s
razvojem prijevoza tekućeg tereta bilo je potrebno riješiti i problem skladištenja, ukrcaja i
iskrcaja tereta. Sustavi za skladištenje tereta (tankovi) nisu se mijenjali tijekom razvoja.
Velike promjene u izvedbi su pretrpjeli uređaji za manipulaciju teretom, kako zbog povećanja
veličine broda za prijevoz tekućeg tereta, tako i zbog zahtjeva što kraćeg zadržavanja broda
pri ukrcaju i iskrcaju i ekoloških zahtjeva. U početku razvoja, kada je veličina broda bila puno
manja od današnje, uređaji za manipulaciju teretom na tankerima su bili puno jednostavniji od
današnjih.
2. Terminali za prekrcaj tekućeg tereta
6
2. Terminali za prekrcaj tekućeg tereta
Terminali za prekrcaj tekućih tereta (nafte i naftnih derivata) i ukapljenih plinova
razlikuju se od terminala za prekrcaj ostalih tereta po zahtjevima o udaljenosti od naseljenih
područja, potrebnoj dubini mora, prekrcajnim uređajima, tehničko-tehnološkom procesu
prekrcaja, konstrukciji skladišnog prostora, itd. Uglavnom se nalaze u zasebnim lučkim
bazenima kod kojih se poduzimaju povećane mjere sigurnosti od požara, eksplozije i zaštite
mora i okoliša. U sklopu ovih lučkih bazena - terminala, često se nalaze rafinerije i
postrojenja petrokemijske i metalne industrije.
Odlučujući čimbenici o kojima ovisi prijem tankera su dužina pristana i dubina mora
uz pristan. Budući da tankeri imaju nosivost od 10 000 do 700 000 dwt i zahtjeve glede
potrebne duljine pristana i dubine mora, visoki stupanj specijalizacije luka, odnosno terminala
rezultirao je izgradnjom dva osnovna tipa terminala:
1. konvencionalni terminali (terminali na morskoj obali),
2. off shore terminali (terminali na otvorenom moru).
Slika 2. Off Shore terminal
2. Terminali za prekrcaj tekućeg tereta
7
Pri izgradnji off shore terminala potrebno je zadovoljiti određene uvjete, a to su:
• lokacija s dovoljnom dubinom mora i dobrim klimatskim i hidrografskim uvjetima,
• postojanje manje luke u blizini, kojoj se može lako prići i koja može poslužiti kao
sklonište,
• morsko dno bez abrazije i stijena, koje se naglo ne spušta i gdje dubine nisu prevelike
za postavljanje potrebnih instalacija,
• dovoljna morska površina - prostor za manevriranje, prilaženje i napuštanje pristana.
Skladišni prostori omogućuju akumulaciju (uskladištenje) cjelokupnog brodskog
tereta, kada je to potrebno. Na tipičnom terminalu za tekuće terete nalazi se niz čeličnih
cilindričnih ili sferičnih, te armirano betonskih podzemnih ili nadzemnih spremnika. Tankovi
prema namjeni mogu biti: tankovi u koje se može uskladištiti veći broj različitih tereta
istovremeno i namjenski tankovi dizajnirani posebno za određenu vrstu tereta.
Jedan od najvećih terminala za naftu i naftne derivate u Mediteranu je terminal
Jadranskog naftovoda u Omišlju. Terminal je osposobljen za prihvat brodova veličine do 350
000 dwt. Tankerska luka u Omišlju je zaštićena luka dubine 29,5 metara uz stupove pristana,
a 35 metara na udaljenosti 5 metara od priveza. Dva tankerska veza s dubinom mora od 29,5
metara mogu bez ograničenja prihvatiti i najveće tankere. Pomoću peljara i tegljača čitava
operacija okretanja i vezivanja čak i VLCC tankera ne traje duže od 3 sata.
Na svakom vezu su četiri istakačke ruke za sirovu naftu i dvije za naftne derivate s
mogućnošću prekrcaja od 5.000 m3/h svaka, odnosno 20.000 m3/h nafte po vezu. Tankeri
mogu ukrcavati i iskrcavati naftu 24 sata na dan, 365 dana godišnje.
Tankeri koji pristaju redovito imaju vlastite crpne stanice kapaciteta 1000 do 3000 t/h,
ali se prekrcaj može izvoditi i crpnim stanicama terminala. Proces iskrcaja tankera je vrlo brz,
tako npr. za iskrcaj tankera od 100 000 t i uz učinak crpki 4x2000 = 8000 t/h, iskrcaj tereta se
obavi za 12,5 sati.
Od terminala u Omišlju vodi cjevovod JANAF-a, koji povezuje ovaj terminal sa
mađarskim i srednjoeuropskim naftovodima. U projektu je spajanje ovog terminala sa
sustavom naftovoda istočnoeuropskih zemalja.
2. Terminali za prekrcaj tekućeg tereta
8
Slika 3. Terminal Omišalj - JANAF Hrvatska
Mjesto i položaj za privez tankera moraju biti takvi da isključe ili umanje opasan
utjecaj otvorenog mora, jačih struja ili drugih čimbenika na tanker, što bi moglo otežavati
njegov privez ili prouzročiti prekomjerno pomicanje tankera na vezu. Mjesto za privez
tankera mora imati dovoljno uporišta za postavljanje vezova i dovoljno bokobrana, kako bi se
spriječilo prekomjerno pomicanje privezanog tankera i štete koje bi time mogle nastati.
Budući da je terminal za prekrcaj tekućeg tereta vrlo kompleksan objekt i sastoji se od
više tehnoloških cjelina (prihvat broda, prekrcaj tereta, skladištenje, daljnji transport, obrada)
ovdje ćemo obraditi samo one dijelove koji su nama zanimljivi i to podijeljene na četiri
cjeline:
• oprema za prekrcaj tekućeg tereta,
• oprema za privez broda,
• protupožarna oprema na vezovima za privez broda,
• ostala oprema.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
9
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
Oprema za prekrcaj tekućeg tereta čini glavnu cjelinu na terminalima za prekrcaj
tekućeg tereta. Budući da imamo različite vrste tekućeg tereta tako imamo i različitu opremu
prilagođenu za svaku vrstu tereta. Kao što je prije navedeno, najrašireniji brodovi za prijevoz
tekućeg tereta su oni namijenjeni za prijevoz fosilnih goriva. Shodno tome najrašireniji
terminali su oni za prekrcaj fosilnih goriva. Zbog toga će ovdje biti opisana oprema za
prekrcaj fosilnih goriva, ali razlike između te opreme i opreme namijenjene za prekrcaj drugih
vrsta tekućeg tereta su male i mogu se zanemariti.
Opremu za prekrcaj tekućeg tereta možemo podijeliti na sljedeće veće cjeline:
• istakačka ruka,
• hidraulička spojka,
• drenažni spremnik,
• instrumentacija i ventili,
• hidraulička jedinica,
• upravljački sklop,
• automatika za izvanredne slučajeve,
• SCADA (Supervisory Control And Data Acquistion),
• VRU (Vapour Recovery Unit).
3.1. Istakačka ruka
Istakačka ruka je sklop metalnih gibljivih cijevi (zglobni istakač ), balansiranih "u
prazno" koji se rotira oko stupa nosača. Sastoje se od unutarnje grane, vanjske grane, sistema
za balansiranje i stupa nosača sa svim potrebnim elementima za ispravno funkcioniranje
istakačke ruke. Dijelimo ih prema:
• načinu pokretanja ( ručno ili hidraulično ),
• orijentaciji ( lijeva ili desna - zbog prilagodbe manifoldu na tankeru ),
• izvedbi sistema za balansiranje.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
10
Kod podjele pri načinu pokretanja treba napomenuti da je ručno pokretanje istakačkih
ruku skoro svugdje u svijetu napušteno te se koristi hidrauličko. Pokretanje pomoću
elektromotora se ne koristi zbog svojih nedostataka: kod prekrcaja fosilnih goriva postoji
povećana opasnost od pojave požara ili eksplozija te bi zbog toga elektromotori morali biti
izvedeni u S izvedbi što ih poskupljuje. Također, budući da su terminali uglavnom na moru,
zbog utjecaja agresivne okoline oni bi morali biti dodatno zaštićeni što isto poskupljuje
njihovu izvedbu. Zbog toga, ali i zbog jednostavnosti održavanja uglavnom se koristi
hidrauličko pokretanje ruku.
Prema izvedbi sistema za balansiranje razlikujemo četiri osnovna modela:
1. RCMA (Rotary Counterweighted Marine Arm) - istakačka ruka s rotirajućim
protuutegom. Jedan protuuteg služi za balansiranje i unutarnje i vanjske grane,
2. DCMA (Double Counterweighted Marine Arm) - istakačka ruka s dvostrukim
protuutegom. Jedan protuuteg služi za balansiranje unutarnje, a jedan vanjske grane,
3. RCMA-S / DCMA-S - istakačke ruke tipa RCMA ili DCMA s dodatnim ukrućenjem
strukture,
4. FBMA (Fully Balanced Marine Arm) - istakačka ruka s dva odvojena protuutega.
Svi gore navedeni model istakačkih ruku se mogu izvesti i s dodatnim cjevovodom
koji nam služi za hvatanje para. Preko tog cjevovoda se uhvaćene pare šalju u VRU (Vapor
Recovery Unit) jedinicu gdje se obrađuju te se ponovno ukapljuju i vraćaju nazad u tankove
broda ili u spremišne prostore terminala. Ovo je relativno nova tehnologija koja se još uvijek
malo primjenjuje na terminalima za prekrcaj nafte i njenih derivata. Glavni uzrok tome je
njezina visoka cijena iako se primjenom te tehnologije znatno čuva okoliš, a i manji su gubici
zbog isparavanja.
Glavni dijelovi istakačkih ruku su: gornji kolotur (1), gornja spojnica (2), unutarnja
ruka (3), nosač unutarnje ruke (4), vodilica unutarnje ruke (5), protuuteg (6), vodilica vanjske
ruke (7), doljnji kolotur (8), zaporni mehanizam (9), konekcijska spojnica (10), drenažni otvor
(11), postolje (12), stup-nosač (13), okretna vodilica (14), zamjenjivo koljeno (15), vanjska
ruka (16) i nosač vanjske ruke (17).
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
11
Slika 4. RCMA istakačka ruka
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
12
Unutarnja grana je pojačana cjevasta zavarena sekcija koja prenosi naftu između stupa
nosača i vanjske grane ruke. Okretni zglob koji povezuje vanjsku i unutarnju granu nazvan je
gornji kolotur. Unutarnja grana nosi preko toga zgloba vanjsku granu.
Blokiranje unutarnje grane, a time i cijele istakačke ruke u mirovanju izvodi se
pričvršćivanjem unutarnje grane za stup nosač pomoću zaporne poluge i čeličnim lancem.
Vanjska grana čini vezu između unutarnje grane i priključnih cijevi na tankeru.
Povezana je s unutarnjom granom preko zglobnog spoja. Sastoji se od ravnog cjevastog
dijela, vanjskog kraja na kojem se nalazi zglobni spoj koji omogućava da ruka slobodno
slijedi kretanje tankera unutar radnog područja. Vanjski kraj povezan je s priključnim
cijevima tankera pomoću hidrauličke spojke za spajanje brodske prirubnice sa sustavom
cjevovoda na terminalu.
Sistem za balansiranje je vrlo važan čimbenik kod istakačkih ruku. Kao što je prije
navedeno imamo raznih sistema za balansiranje, a glavni zadatak sistema za balansiranje,
odnosno protuutega je da kompenziraju težinu unutarnje i vanjske grane. Također uz jedan ili
dva glavna protuutega postoje i sekundarni protuutezi postavljeni na koloture pričvrščene na
rub grede protuutega unutarnje grane koji, pomoću pantografskog kabla, balansiraju vanjsku
granu kad se diže iznad vertikale.
Na istakačkim rukama se nalaze i hidraulički cilindri koji su montirani na svakoj grani,
a omogućuju okretanje cijele ruke, podizanje i spuštanje unutarnje grane i podizanje i
spuštanje vanjske grane.
Okretanje se vrši pomoću jednog dvoradnog cilindra koji je spojen na ženski dio
okretnog zgloba. Pokretanje unutarnje grane vrši se pomoću dvoradnog cilindra i sklopa sajli i
kolotura montiranih uzduž unutarnje cijevi. Pokretanje vanjske grane vrši se pomoću
dvoradnog cilindra direktno spojenog na koloturu pantografa.
Na postolju istakačke ruke nalazi se i sklop selektor ventila koji nam služe za puštanje
u rad glavnog ventila na ruci i puštanje u rad hidrauličke spojke.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
13
Slika 5. RCMA istakačka ruka
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
14
Slika 6. DCMA istakačka ruka
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
15
Budući da se na većini terminala nalazi više istakačkih ruku, na postolju istakačke
ruke može postojati još jedan dodatni selektor ventil kojim nam služi za izbor ruke u radu. Taj
ventil kontrolira vezu između regulacionih ventila u hidrauličkoj jedinici i hidrauličkih
cilindara. Kad je selektor ventil u mirovanju ( ruka nije odabrana ), nema komunikacije
između regulacionih ventila i hidrauličkih cilindara, te suprotne komore svakog cilindra
komuniciraju i tako omogućavaju da ruka ima slobodan hod kad je spojena na tanker. Klip
selektor ventila se zadržava u položaju mirovanja pomoću povratne opruge. Kad je na
upravljačkoj ploči odabrana odgovarajuća ruka, komora na jednom kraju ventila se stavlja
pod pritisak, a klip je gurnut na povratnu oprugu. U ovom položaju klipa svaki cilindar je u
vezi s jednim od kontrolnih ventila hidrauličke jedinice. Istakačka ruka se sada može
pokrenuti pomoću upravljačke ručice na upravljačkoj ploči ili na daljinskom upravljaču.
3.2. Hidraulička spojka
Hidraulička spojka nalazi se na kraju vanjske ruke, a služi za brzo spajanje istakačke
ruke na prirubnicu tankera. Pokreće se s zajedničke upravljačke ploče ili pomoću daljinskog
upravljača.
Glavni dijelovi hidrauličke spojke su:
• vodilica s kandžama i oprugama,
• noseća cijev,
• kuglasta slavina,
• klizni ležaj,
• hidraulički cilindar,
• metalne poluge,
• brtve i ostalo.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
16
Slika 7. Hidraulička spojka
Vodilice prirubnice su smještene na vanjskom obodu lica spojke i postavljene su da bi
dobili precizno poravnanje između spojke i brodske manifold prirubnice. Svaka vodilica može
biti rotirana oko vlastite osi do određene pozicije. Vodilice su jasno označene za pojedinu
veličinu prirubnice. Vodilice prirubnice su učvršćene na nosaču koji se nalazi na vanjskom
obodu spojke. To je izvedeno na taj način da bi se dobila potrebna veličina oboda prirubnice
manifolda te za dobivanje precizne pozicije spojke.
Vrhovi kandži su smješteni na krajevima nosača i izrađeni su tako da odgovaraju
veličinama standardnih promjera prirubnica ( 10", 12", 14" i 16" ). Ove veličine su jasno
označene na površini vrhova kandži. Željena veličina se podešava zakretanjem vrha kandži.
Vrhovi kandži se fiksiraju u željenoj poziciji pomoću trna i rascjepe.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
17
Slika 8. Hidraulička spojka
Slika 9. Otvorena hidraulička spojka
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
18
Slika 10. Zatvorena hidraulička spojka
3.3. Drenažni spremnik
Drenažni spremnik služi za prihvat tekućine koja je ostala u istakačkim rukama,
budući da istakačke ruke kada nisu spojene na brod moraju biti prazne. Također nam služi i za
prihvat otpadnih tekućina s priveza. Spremnik može bit različite veličine, ali je uobičajeno da
mu se veličina kreće između 10 i 30m3.
Sastavni dijelovi drenažnog spremnika su:
• ulazne cijevi za drenažu i ispuštanje sigurnosnih ventila,
• jedna ventilaciona cijev sa zadržačem plamena ("flame arrestor"),
• jedan detektor nivoa s automatikom za pokretanje i zaustavljanje drenažne pumpe kod
visokog ili niskog nivoa,
• jedan detektor nivoa s indikatorima i prekidačima povezanim na kontrolnu ploču u
centru za upravljanje s alarmom niskog nivoa, alarmom visokog nivoa i alarmom vrlo
visokog nivoa koji zatvara sve drenažne ventile,
• glavnu i rezervnu drenažnu pumpu s lokalnim ili automatskim pogonom,
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
19
• jedan priključak za ukrcaj kamiona - cisterni,
• drenažni ventil u kaljužni zdenac.
3.4. Instrumentacija, ventili i cjevovodi
Da bi za vrijeme prekrcaja tekućine imali sve potrebne informacije o procesu prekrcaja
služi nam instrumentacija koja se nalazi na privezu.
Ta instrumentacija se dijeli na instrumentaciju koja pokazuje određene podatke samo
lokalno, odnosno očitavanje podataka se vrši na samom privezu i na instrumentaciju koja
podatke prenosi u centar za upravljanje procesom prekrcaja tereta.
Najčešće su to različiti indikatori i mjerači pritiska, temperature ili protoka.
Jednako tako na privezu se nalaze i određeni ventili koji služe za zatvaranje cjevovoda
na vezu. Najčešće su to jedan glavni ventil koji se nalazi između istakačke ruke i cjevovoda te
jedan drenažni ventil koji omogućava ispuštanje u drenažni spremnik.
Bez sustava cjevovoda prekrcaj ne bi bio moguć. Oni su potrebi za bilo kakvo
povezivanje istakačke ruke s skladišnim prostorom. Njihove dimenzije i načini izvođenja
ovise o njihovoj namjeni ( vrsta medija, broj istakačkih ruku, traženi protok, ... ).
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
20
Slika 11. Cjevovodi
3.5. Hidraulička jedinica za pokretanje istakačkih ruku
Hidraulička jedinica za pokretanje istakačkih ruku promatra se kao zasebna cjelina u
opremi za prekrcaj tekućeg tereta jer nam ista služi za pokretanje bilo koje istakačke ruke koja
se nalazi na privezu.
Glavni zadatak hidrauličke jedinice je pokretanje istakačkih ruku i to kako je prije
navedeno u tri pokreta: okretanje cijele ruke, podizanje i spuštanje unutarnje grane te
podizanje i spuštanje vanjske grane. Osim toga hidraulička jedinica služi i za otvaranje,
odnosno zatvaranje glavnog ventila na vanjskoj ruci, te za otvaranje, odnosno zatvaranje
hidrauličke spojke ako je istakačka ruka opremljena njome.
Hidraulička jedinica se sastoji od sljedećeg:
• dva motora u protueksplozivnoj izvedbi ( S izvedbi ),
• dvije pogonske pumpe za postizanje odgovarajućeg pritiska i kapaciteta za sustav
hidraulike istakačkih ruku,
• jedna ručna pumpa za hitne slučajeve,
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
21
• tri ventila koji pokreću istakačke ruke preko hidrauličnog cilindra, a opremljeni su
jednom ručkom za nuždu i limitatorom protoka ulja,
• jedan prekidač ( preostat ) pritiska za reguliranje pritiska u tlačne boce,
• jedan odušni ventil,
• jedan reduktor pritiska s kontrolnim ventilom,
• jedan hidro-pneumatski akumulator montiran na sigurnosnom bloku,
• spremnik ulja.
Hidraulička jedinica kako je gore navedeno ima dva motora i dvije pogonske pumpe.
Od toga je jedan motor i jedna pogonska pumpa glavna, a drugi motor i druga pumpa
rezervna. Upravljački mehanizam motora onemogućava istovremeni rad oba dva motora.
3.6. Upravljački sklop
Upravljački sklop služi za upravljanje i nadzor rada istakačkih ruku dok je instalacija u
pogonu, tj. dok su ruke spojene na tanker. Upravljački sklop se sastoji od kontrolne ploče
istakačkih ruku, kontrolne ploče ventila, daljinskog upravljača te ormarića za startanje i
napajanje upravljačkog sklopa.
Kontrolna ploča istakačkih ruku služi za određivanje kontrole upravljanja ( lokalno ili
daljinski ), za upravljanje istakačkim rukama, hidrauličkom spojkom, ventilima na istakačkim
rukama te za svjetlosnu signalizaciju.
Kao glavni dijelovi kontrolne ploče ističu se:
• prekidač za pokretanje/zaustavljanje pumpe,
• prekidač za izbor istakačke ruke,
• prekidač za određivanje kontrole upravljanja,
• dvije ručice za pokretanje istakačke ruke i hidrauličke spojke,
• prekidač za odvajanje hidrauličke spojke,
• prekidač za poništavanje alarma,
• prekidač za prekid iskrcaja,
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
22
• prekidač za početak iskrcaja pri izvanrednom stanju (premošćivanje automatike),
• prekidač za kontrolu svjetlosne signalizacije na kontrolnoj ploči,
• svjetlosna indikacija uključenog pogona,
• svjetlosna indikacija odstupanja kod izvanrednog stanja,
• svjetlosna indikacija kod prekida iskrcaja.
te kao dijelovi koji se odnose svaki za svoju istakačku ruku:
• jedan pogonski pretvarač glavnog ventila,
• jedan pogonski pretvarač drenažnog ventila,
• svjetlosna indikacija položaja glavnog ventila ( otvoreno/zatvoreno ),
• svjetlosna indikacija nedozvoljenog položaja istakačke ruke,
• svjetlosna indikacija izabrane ruke,
• svjetlosna indikacija deblokade ruke,
• svjetlosna indikacija položaja drenažnog ventila ( otvoreno/zatvoreno ).
Kontrolna ploča ventila služi za daljinsko upravljanje ventilima na privezu.
Daljinski upravljač služi za upravljanje istakačkim rukama u slučaju da je pogled na
istakačke ruke s kontrolne ploče upravljačkog sklopa onemogućen. Daljinski upravljač sadrži
sljedeće:
• prekidač za pokretanje/zaustavljanje pumpe,
• prekidač za izbor istakačke ruke,
• dvije ručice za pokretanje istakačke ruke i hidrauličke spojke,
• prekidač za uključivanje/isključivanje hidrauličke pumpe,
• sigurnosni prekidač za hidrauličku spojku.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
23
3.7. Automatika za izvanredne slučajeve
Automatika za izvanredne slučajeve igra veliku ulogu u sigurnom prekrcaju tekućeg
tereta. U većini slučajeva do incidenata tijekom prekrcaja tekućeg tereta dolazi zbog ljudske
greške i nepažnje. U takvim slučajevima automatika za izvanredne slučajeve spašava i živote
ljudi i sprječava moguće ekološke ili druge vrste incidenata.
Glavni dijelovi automatike za izvanredne slučajeve su senzori i upravljačko računalo.
Pomoću senzora upravljačko računalo dobiva signal o nekom izvanrednom slučaju kao
što je npr. preveliki nagib istakačke ruke ili blokiranje glavnog ili drenažnog ventila. Nakon
što upravljačko računalo dobije takav podatak od nekog senzora pokreće unaprijed definirani
automatski postupak. Taj postupak se može sastojati samo od obavješćivanja ljudi koji rade
na prekrcaju o nastaloj grešci ili kvaru pa sve do zaustavljanja prekrcaja tekućeg tereta i
odspajanja istakačkih ruku s manifolda broda.
U današnje doba računala skoro sve funkcije koje se obavljaju na privezu, a vezane su
uz prekrcaj tekućeg tereta, mogu se u toj mjeri automatizirati i povezati sa sustavima za
izvanredne slučajeve da skoro pa ne ostaje mjesta mogućim pogreškama koje će dovesti do
katastrofe. Jedini problem ovakvih sustava je što je i njih dizajnirao i napravio čovjek pa
postoji mogućnost da nisu savršeni.
Jedan od izvrsnih primjera automatike za izvanredne slučajeve je spojka za hitno
odspajanje. Ta spojka se nalazi između hidrauličke spojke i zamjenjivog koljena na istakačkoj
ruci. U slučaju bilo kakve izvanredne situacije spojka se nakon signala iz upravljačkog
računala u vrlo kratkom vremenu odspoji te se gubi konekcija između istakačke ruke i
hidrauličke spojke.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
24
Slika 12. Spojka za hitno odspajanje
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
25
Slika 13. Spojka za hitno odspajanje nakon odspajanja
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
26
Također, veliku ulogu u automatici za izvanredne slučajeve imaju i ventili s
elektromotorima za daljinsko upravljanje. Budući da se ne mora takve ventile ručno zatvarati
upravljačko računalo samo pošalje pobudu na elektromotor i ventil se zatvara.
Slika 14. Ventil s elektromotorom
3.8. SCADA - Supervisory Control And Data Acquistion
SCADA (Supervisory Control And Data Acquistion) je računalni sustav za
prikupljanje i analizu podataka u stvarnom vremenu. Koristi se za nadgledanje i kontrolu
postrojenja ili opreme u industriji kao što su telekomunikacije, pročišćavanje voda i
recikliranje otpada, proizvodnja energije, proizvodnja maziva, goriva i plina, te transport nafte
i njenih derivata.
Pomoću ovog sustava može se pratiti položaj i kretanje istakačkih ruku. Pomoću
raznih senzora koji su postavljeni na istakačke ruke mjeri se rotacija istakačkih ruku, kut
između postolja i unutarnje grane i kut između unutarnje grane i vanjske grane istakačke ruke.
Računalnom obradom ti podaci se prenose na ekran i pokazuju stvarni položaj istakačkih
ruku. Također se ti podaci mogu snimati te se mogu naknadno upotrijebiti za analizu
provedenih operacija te utvrđivanje mogućih nedostataka ili grešaka.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
27
Sustav omogućava praćenje više istakačkih ruku odjedanput.
Sustav funkcionira nezavisno od sustava za izvanredne slučajeve i služi samo za
prikupljane i analizu podataka o prekrcaju tereta, te omogućava lakše praćenje istoga. U
program se ubacuju svi relevantni podaci ( dužina vezova, broj i tip istakačkih ruku, dubina
gaza, odbojnici, područje djelovanja, ... ) te se svi ti podaci međusobno povezuju u jednu
cjelinu.
Osnovna namjena mu je prikupljanje i analiza podataka u stvarnom vremenu, ali s
određenim proširenjima može služiti i kao sustav za automatsko upravljanje procesa prekrcaja
tekućeg tereta. Međutim isto kao i kod svih ostalih sustava koje je napravio čovjek postoji
mogućnost greške te je i dalje potrebna prisutnost ljudi radi sprječavanja mogućeg incidenta.
Na ekranu se prikazuju sljedeći podatci:
• područje operacije istakačke ruke,
• alarmi upozorenja,
• položaj najviše točke istakačke ruke,
• položaj rotacije istakačke ruke,
• točna pozicija istakačke ruke po x, y i z osi,
• prikaz zadnjih podataka,
• izbornik za prikaz podataka unazad određenog vremena.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
28
Slika 15. SCADA - Prikaz jedne istakačke ruke
Slika 16. Prikaz četiri istakačke ruke
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
29
3.9. VRU - Vapour Recovery Unit
VRU (Vapour Recovery Unit- VRU) - JEDINICA ZA OBRADU UGLJIKOVODIČNIH
PARA
Zbog izravnog rukovanja naftom i naftnim derivatima te stvaranja njihovih
eksplozivnih i zapaljivih plinova privezi se smatraju potencijalno najopasnijim dijelom
naftnih terminala. Pri prekrcaju nafte dolazi do stvaranja eksplozivnih i zapaljivih plinova. Do
nedavno ti su se plinovi ispuštali u atmosferu. Sa stajališta sigurnosti, a i sa stajališta zaštite
okoliša, to više nije prihvatljivo.
Kako bi se smanjila opasnost od eksplozija i zapaljenja, povećala zaštita okoliša, a
ujedno i iskoristile ispuštane pare, mnogi svjetski terminali uveli su jedinicu za obradu
ugljikovodičnih para.
Jedinica za obradu ugljikovodičnih para dizajnirana je da minimalizira sve opasnosti
koje mogu nastati uslijed ljudske greške te utjecaja okoline.
VRU jedinica je opremljena sa analizatorom kisika koji omogućava konstantno
nadgledanje mogućnosti nastanka eksplozija za vrijeme upotrebe jedinice. Također na
strateški važnim točkama VRU sistema nalaze se protueksplozijski uređaji koji u slučaju
zapaljenja ugljikovodičnih para automatski isključuju VRU jedinicu.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
30
Slika 17. VRU jedinica
3.9.1. Princip rada
Para se stvara prilikom prekrcaja nafte i naftnih derivata. Takve pare skupljaju se
pomoću specijalnih ruku (1) dizajniranih za sakupljanje pare. Para, koja se skuplja pomoću
okretnog kompresora (2), šalje se u VRU jedinicu. Pare prvo prolaze kroz filtre aktivnog
ugljena (3) koji ih čiste od vodikovog-sulfida te ih se putem vakumskih pumpi (4) tlači i
pumpa u apsorpcijsku posudu (5). Unutar apsorpcijske posude mješavina para i nafte nastala
kompresijom se razdvaja. Tekuća nafta skuplja se na dnu, a naftne pare na vrhu posude.
3. Oprema za prekrcaj tekućeg tereta
31
Dodatnim ubrizgavanjem sirove nafte pomoću pumpe (6) u gornji dio posude kondenzira se i
ostatak para.
Nafta potrebna za ubrizgavanje uzima se direktno iz rezervoarskih spremnika
terminala te tako dobivena nafta se vraća pomoću pumpe (7) natrag u rezervoare (8).
Apsorpcijska posuda dizajnirana je tako da apsorbira 99% ugljikovodičnih para.
Slika 18. Princip rada VRU jedinice
4. Oprem
4. Opr
4.1. Op
O
njegove
obavljan
brodova
B
vezivanj
dati bro
vezivanj
dolazi. T
te altern
termina
K
N
1. p
2. p
3. p
ma za prive
rema za p
ćenito o pr
Operacije v
e posade. P
nje operaci
a za koje je
Budući da
nje i njihovi
odu sve pot
nje. Termina
Taj plan mo
nativno rješ
alu.
Karakteristi
Na slici su b
pramčana li
prednja linij
pramčana li
ez broda
privez bro
rivezu brod
vezane uz p
Pravilno p
ija na term
namijenjen
terminal
im karakter
trebne infor
al je dužan
ora sadržava
šenje ako b
ičan plan ve
brojevima o
inija priveza
ija priveza -
inija za okre
oda
da
privezivanje
rivezan bro
minalu. Raz
n privez.
raspolaže
ristikama te
rmacije rad
pripremiti p
ati gore nav
rodska opre
ezivanja pok
Slika 19. Kar
od 1 do 6 pr
a - sprječav
- drži brod b
et broda - sp
e broda ugla
od je jeda
zmještaj op
s podacim
e o prevlada
i optimizac
plan pozicij
vedene poda
ema za vez
kazna je na
rakterističan p
rikazane kar
va moment k
blizu privez
prječava bro
avnom se s
an od najv
preme za v
a o razmj
avajućim vr
cije raspored
ja opreme z
atke, opis za
zivanje ne z
doljnjoj slic
plan vezivanja
rakteristične
krme,
a,
od od poma
matraju odg
važnijih zah
vezivanje o
eštaju inst
remenskim
da, pravaca
za vezivanje
ahtijevane o
zadovoljava
ci.
a
e linije priv
aka unaprije
govornošću
htijeva za
određen je
alirane opr
prilikama d
a i broja ko
e za svaki b
opreme za v
a uvijete op
eza:
ed,
32
u broda i
sigurno
vrstama
reme za
dužno je
onopa za
brod koji
vezivanje
preme na
4. Oprema za privez broda
33
4. krmena linija za okret broda - sprječava brod od pomaka unazad,
5. zadnja linija priveza - drži brod blizu priveza,
6. krmena linija priveza - sprječava moment pramca.
Za vrijeme dok je brod privezan uz terminal na brod djeluju razne sile. Te sile se dijele
na sile nastale pod utjecajem okoline (vjetar, morska struja, promjena plime i oseke) i sile
nastale izvršavanjem operacija na samom terminalu ili u njegovoj okolici (sile nastale
prolaskom drugog broda, promjene u trimu broda, promjene u gazu broda uzrokovane
iskrcajem ili ukrcajem tereta). Pri vezivanju broda moraju se uzeti u obzir sve te sile jer u
slučaju lošeg vezivanja može doći do oštećenja terminala, broda ili i jednog i drugog.
U zaštićenim lukama najčešći uzrok sila nastalih pod utjecajem okoline je vjetar.
Magnituda sile, uzrokovane vjetrom, na brod uvjetovana je brzinom vjetra i površinom broda
koja je izložena vjetru. Sile uzrokovane vjetrom će se udvostručiti ako se površina borda koja
je izložena vjetru udvostruči. Isto tako sile uzrokovane vjetrom će se kvadrirati ako se brzina
vjetra udvostruči. Sile uzrokovane vodenim strujama su slične silama uzrokovanim vjetrom.
Sile uzrokovana vodenim strujama ovise o brzini vodene struje i površini trupa koja je
izložena vodenim strujama.
U nezaštićenim lukama, osim gore navedenih sila, još se pojavljuju i sile uzrokovane
valovima. Brod uobičajeno ne reagira na jedan val nego na cijeli sustav valova. Efekt
zbrajanja svakog vala uzrokuje pomicanje broda.
Sile koje nastaju promjenom plime i oseke su predvidljive budući da se unaprijed zna
dolazak plime ili oseke. Jednako kao i sile nastale promjenom plime i oseke i sile koje
uzrokuje promjena gaza broda uslijed iskrcaja ili ukrcaja tereta su predvidljive.
Sve te sile treba uzeti u obzir kod vezivanja broda tu u slučaju potrebe potrebno je
izvršiti korekcije na konopima za vezivanje njihovim skraćivanjem ili produživanjem.
Kao što je već rečeno operacije vezane uz vezivanje broda uglavnom se smatraju kao
brodska odgovornost. Zbog toga se oprema za vezivanje na privezu uglavnom sastoji samo od
bitvi i vitala te gumenih odbojnika radi ublažavanja sile nastale udarcem broda o terminal.
Međutim kod off-shore terminala može postojati i način vezivanja preko priveznih tornjeva.
4. Oprema za privez broda
34
4.2. Bitve
Bitve su standardna oprema kako na brodu tako i na terminalu. Nalaze se na svakoj od
priveznih točaka. Budući da su fiksirane i zahtijevaju da se konopi za vezivanje podignu
preko njih da bi se opasale ili da bi se konop oslobodio tijekom procesa priveza. Isto tako u
slučaju da konopi olabave preko bitvi ih je teško zategnuti. Zbog toga nisu prikladne za privez
velikih tankera.
Bitve razlikujemo prema maksimalnom opterećenju te prema izvedbi. Maksimalno
opterećenje koje bitve trebaju izdržati ovisi o vrsti brodova koji trebaju pristajati na terminal
te o utjecaju okoline. Nije dovoljno u proračun uzeti samo veličinu broda, jer ako zanemarimo
utjecaj morskih struja ili vjetra bitve neće biti dobro dimenzionirane.
Prema izvedbi razlikujemo sljedeće bitve:
1. "Horn" bitve,
2. "Kidney" bitve,
3. "Pillar" bitve,
4. "T" bitve.
Slika 20. "Horn" bitva
4. Oprema za privez broda
35
Slika 21. "Kidney" bitva
Slika 22. "Pillar" bitva
4. Oprema za privez broda
36
Slika 23. "T" bitva
4.3. Vitla
Osim bitvi na terminalima se često i nalaze vitla. Nalaze se na svakoj točki priveza.
Vitla su mehanički uređaji koji omogućuju potezanje ili otpuštanje konopa za privez.
Najjednostavnija izvedba se sastoji od bubnja vitla s ručnom polugom za namotavanje.
Međutim ta izvedba nije prilagođena za velike brodove. Vitla koja su prilagođena za velike
brodove pogonjena su ili elektromotorima ili hidraulički. Zbog svoje pozicije na terminalu,
gdje su uglavnom smještena izvan zone opasnosti, uglavnom su pogonjena elektromotorom.
Razlikujemo dvije osnovne vrste vitla: vitla za namotavanje (winches) i vitla za
zatezanje (capstans).
Vitla za namotavanje se rjeđe koriste na terminalima, a češće na brodovima. Sastoje se
od:
• vitlenog bunja,
• bubnja za spremanje konopa,
• pogonskog motora,
4. Oprema za privez broda
37
• reduktora,
• ručne kočnice.
Slika 24. Vitlo za namotavanje
Karakteristično za vitla za namotavanje je njihova horizontalna izvedba bubnjeva.
Vitla za zatezanje se puno češće koriste na terminalima. Glavna razlika između njih i
vitala za namotavanje je što nam ona ne služe i za spremanje konopa. Osim toga njihova
izvedba bubnja je vertikalna.
Sastoje se od:
• bubnja za zatezanje,
• pogonskog motora,
• reduktora,
• ručne kočnice.
4. Oprema za privez broda
38
Ona se nalaze ili samostalno na točkama priveza ili su integrirana u uređaje za brzo
otpuštanje priveznih konopa. Ova vitla trebaju imati minimalnu silu zatezanja od cca. 20 kN
pri brzini od 24 metra po minuti. U uvjetima gdje se zahtijeva duže zatezanje, te zatezanje
konopa namočenog morskom vodom zahtijeva se i veći kapacitet. Na Terminalu Omišalj se
nalazi 6 takvih vitla po svakom privezu kapaciteta povlačenja 100 kN pri brzini od 24 metra u
minuti.
Slika 25. Vitlo za zatezanje
U zadnje vrijeme kao standardna oprema, uz vitla i bitve, na točkama priveza su i kuke
za brzo otpuštanje. Kuke za brzo otpuštanje služe da bi se brod u vrlo kratkom vremenu
mogao odvezati s priveza. Za svaki konop kojim je brod privezan mora biti osigurana jedna
kuka za brzo otpuštanje. Kuke se mogu otpustiti ručno ili daljinski te se u njih može i
integrirati senzor opterećenja radi kompjuterskog praćenja opterećenja.
4. Oprema za privez broda
39
Slika 26. Dvostruka i trostruka kuka za brzo otpuštanje
Slika 27. Kuka za otpuštanje s integriranim vitlom
4. Oprema za privez broda
40
4.4. Privezni toranj
Privezni toranj spada u kategoriju SPM (Single Point Mooring) sustava za
privezivanje. SPM sustav za privezivanje, koji se još naziva i SBM ( Single Buoy Mooring)
sustav, je sustav gdje se tanker privezuje na samo jednu točki. Ovaj sustav privezivanja
pojavljuje se kod off-shore terminala. Tanker se slobodno rotira oko točke priveza pod
utjecajem vjetra, valova i morskih struja. Zbog toga što je tanker slobodan da se poravna sa
silama koji nastaju tim utjecajima ukupna sila koja djeluje na tanker je manja nego da je
tanker fiksiran na jednom mjestu.
Privezni toranj ima okretnu platformu na koju je spojen rotirajući cjevovod. Na
okretnu platformu je pričvršćena i nesavitljiva prekrcajna ruka koja se postavi uz bok broda.
Okretna platforma je postavljena na čvrstu strukturu koja je se drži pričvršćena za morsko dno
pomoću pilona. Takva konstrukcija omogućava pomicanje prekrcajne ruke zajedno s brodom.
Slika 28. Privezni toranj
4. Oprema za privez broda
41
4.5. Sistemi za nadziranje i upravljanje pristajanjem
Sistemi za nadziranje i upravljanje pristajanjem je oprema zasnovana na najnovijim
tehnološkim dostignućima. Ne nalazi se u širokoj primjeni iako sve više terminala uviđa
prednosti koje im ta oprema pruža. Glavne prednost ove opreme je što omogućuje pregled
podataka o poziciji broda, njegovoj brzini i udaljenosti od priveza u realnom vremenu. S tim
podatcima kapetan broda i lučki peljar mogu lakše i bolje upravljati tegljačima i brodskim
osobljem.
Postoji više vrsta sistema za nadziranje i upravljanje pristajanja, a najrašireniji su
sistemi pomoću lasera i GPS signala. Također postoje i software-ski programi pomoću kojih
se nadzire proces pristajanja.
Sistem za nadziranje i upravljanje pristajanjem pomoću lasera radi na principu dva ili
više lasera koji mjere udaljenost broda od priveza. Potrebna su najmanje dva lasera (jedan
usmjeren na pramac, a drugi na krmu broda) da bi se postigli odgovarajući rezultati. Glavne
komponente tog sustava su:
• laserski senzori - koji mogu biti montirani na rubovima priveza,
• kontroler - koji je smješten unutar potpalublja,
• radna stanica s monitorom - smještena u kontrolnoj sali terminala,
• ručni monitor - bežično povezan s kontrolerom,
• veliki monitor - smješten na privezu,
• svjetlosni indikator brzine - može biti smješten posebno na privezu ili integriran
zajedno s velikim monitorom.
4. Oprema za privez broda
42
Slika 29. Veliki monitor smješten na privezu
GPS sistem za nadziranje i upravljanje pristajanjem broda radi na principu GPS
signala. Sistem dobiva podatke o poziciji broda preko GPS sustava te vrši računanje brodske
pozicije i brzine. Ti podatci se zatim prikazuju na prijenosnom računalu lučkog peljara.
Kako se svi podatci prenose u prijenosno računalo lučkog peljara to mu omogućava
nesmetano kretanje cijelim mostom uz stalnu dostupnost podataka.
4. Oprema za privez broda
43
Slika 30. Prikaz pozicije broda pomoću GPS sustava
Osim gore navedenih sistema za nadziranje i upravljanje pristajanjem postoje još i sistemi za
nadgledanje opterećenosti konopa za vezivanje dok je brod privezan. Pomoću tih programa
djelatnici terminala mogu navrijeme uočiti povećanje opterećenosti na određenom konopu te
u skladu s time i reagirati.
Sastavni dijelovi ovakvog sustava su senzori i radna stanica s monitorom.
Slika 31. Prikaz slike na monitoru za praćenje opterećenosti konopa za vezivanje
5. Protupožarna oprema
44
5. Protupožarna oprema
Protupožarna oprema čini sljedeću cjelinu nakon opreme za prekrcaj tekućeg tereta i
opreme za privez broda. Jednako kao i kod opreme za prekrcaj tekućeg tereta, protupožarna
oprema koja se nalazi na privezu ovisi o vrsti tereta koji se prekrcava.
Kod fluida koji su nezapaljivi (voda, mlijeko, sok) protupožarna oprema na vezu je
prilagođena samo za gašenje manjih požara koji eventualno mogu nastat uslijed nepažnje
čovjeka ili greške na nekoj od opreme za prekrcaj tekućeg tereta. Ti požari, uglavnom, ne
mogu izazvati havariju većih razmjera pa je tako i oprema na tim privezima jednostavna.
Uglavnom se sastoji od nekoliko vatrogasnih aparata S9 i CO25 koji služe za početno gašenje
požara. U slučaju da se požar i dalje širi u pomoć se pozivaju profesionalni vatrogasci, te se
uz pomoć njih i protupožarne opreme na brodu dalje gasi požar.
Međutim kod fluida koji su zapaljivi kao što su nafta i njeni derivati protupožarna
oprema je puno kompleksnija i sastoji se od više sustava i to:
• sustav za detekciju i dojavu požara,
• sustav za početno gašenje,
• sustav za gašenje,
• sustav za hlađenje.
Osim navedenih sustava vrlo važnu ulogu u sprječavanju nastanka požara te u slučaju
njegovog nastanka brzom gašenju imaju operativni planovi i upute koje se odnose na prekrcaj
tereta i nastanak požara.
Kao jedna od tih mjera je i stalno dežurstvo vatrogasaca s vatrogasnim vozilom za
vrijeme procesa prekrcaja nafte.
5.1. Sustav za detekciju i dojavu požara
Sustav za detekciju i dojavu požara je jedan od najbitnijih čimbenika u sprječavanju
proširenja požara. Ako sustav dobro funkcionira požar će biti otkriven u najranijoj fazi te će
samim time i mogućnost da će požar biti ugašen bez većih posljedica biti najveća.
5. Protupožarna oprema
45
Sustav za detekciju i dojavu požara se sastoji od:
• ručnih javljača požara,
• automatskih javljača požara,
• vatrodojavne centrale,
• signalizacije i alarma.
Ručni javljači požara su najosnovniji i najjednostavniji dio ovog sustava. Nalaze se
razmješteni na privezu te su svi zaposlenici terminala upoznati s njihovim pozicijama. Njihov
broj i razmještaj određuje se Planom zaštite od požara i tehnološke eksplozije u skladu s
Procjenom opasnosti od požara i tehnološke eksplozije koju izrađuje ovlaštena projektna
kuća, a sukladno pozitivnim zakonima i normama države u kojoj se nalazi terminal. Najčešće
se aktiviraju razbijanjem zaštitnog stakla i pritiskom na gumb. Njihovom aktivacijom šalje se
signal na vatrodojavnu centralu.
Slika 32. Ručni javljač požara
Automatski javljači požara čine sljedeći korak u dojavi i detekciji požara. Kao što im i
ime kaže - oni automatski detektiraju požar i šalju signal na vatrodojavnu centralu. Postoje
različite vrste automatskih javljača požara i nisu svi prikladni za upotrebu na privezu za
prekrcaj tekućeg tereta.
Kao najčešće korišteni pojavljuju se dimni i termički automatski javljači odnosno
detektori požara.
5. Protupožarna oprema
46
Najviše korišteni su optički dimni detektori dima koji detektiraju pojavu dima i drugih
produkata gorenja u prostoru u relativno ranoj fazi razvoja požara. Optički detektori imaju
komore unutar kojih se mjeri količina dima i ako ona prijeđe postavljenu granicu detektor
generira alarm. U analogno adresabilnim sustavima za dojavu požara ta se granica, to jest
osjetljivost detektora, može prilagoditi uvjetima u prostoru. To u praksi znači da se u
prostorima gdje su prisuti dim i prašina u normalnim uvjetima razina detekcije može postaviti
na veće vrijednosti, to jest potrebna je veća količina dima da bi se signalizirao požar, a u
prostorima velikog rizika razina će se smanjiti tako da se već kod male količine dima generira
požarni alarm. Ovi detektori su prikladni za zatvorene prostore te se zbog toga koriste u
takvim prostorima na privezu - potpalublju, kućicama s opremom i sl.
Zbog ograničavajućeg područja primjene optičkih i drugih vrsta dimnih detektora, na
otvorenom području priveza najčešće se koriste termički automatski javljači požara, a mogu
se koristiti i detektori plamena.
Detektor plamena je vrlo koristan za detekciju na otvorenom prostoru ili u
industrijskim postrojenjima. On mora biti imun na neželjene utjecaje (sunčeva svjetlost,
brodska rasvjeta, rasvjeta priveza) što se postiže korištenjem multisenzorske tehnologije, kod
koje su senzori osjetljivi na različite valne duljine. U praksi se točno zna kakav je spektar
plamena te se na osnovi spektralne analize, odnosno kompariranjem signala sa senzora i
njihovim procesiranjem može razlučiti pravi plamen od npr. sunčeve svjetlosti ili umjetne
svjetlosti, toplog stroja u industriji i sl.
Termički detektori omogućuju pouzdanu detekciju požara u uvjetima brzog ili sporog
porasta temperature. Rade na principu senzora temperature koji bilježi svaku promjenu
temperature. Programiraju se da pri određenoj nagloj promjeni temperature na više generiraju
alarm. Isto tako može im se odrediti i granična vrijednost temperature nakon koje generiraju
alarm.
Vatrodojavna centrala je "mozak" cijelog sustava za detekciju i dojavu požara. Nakon
što javljači i detektori generiraju alarm, odnosno pošalju signal u vatrodojavnu centralu ona
prema oznaci odnosno adresi javljača vrši aktiviranje signalizacije i pokretanje alarma.
Istovremeno korisnika obavještava o području, odnosno zoni u kojoj je detektiran požar te
koji ga je tip javljača detektirao. Isto tako u poluautomatiziranim ili potpuno automatiziranim
sustavima može započeti proces gašenja požara.
5. Protupožarna oprema
47
5.2. Sustav za početno gašenje
Sustav za početno gašenje se sastoji od vatrogasnih aparata za početno gašenje
različitih tipova. Najčešće se koriste aparati tipa S9 i CO25 budući da su oni najpogodniji za
gašenje požara zapaljivih tekućina.
Osim navedenih aparata na privezu se mogu nalaziti i aparati tipa S6 i S50.
Slika 33. Vatrogasni aparat S9
Jednako kao i kod ručnih javljača njihova pozicija određuje se Planom zaštite od
požara i tehnološke eksplozije u skladu s Procjenom opasnosti od požara i tehnološke
eksplozije. S njihovim brojem, pozicijama i načinom korištenja trebaju biti upoznati svi
djelatnici terminala koji imaju pristup privezu.
Na Terminalu Omišalj, po svakom privezu, raspoređeno je po pet S9 aparata, jedan
S50, jedan CO25 te jedan S6 aparat.
5.3. Sustav za gašenje
Sustav za gašenje čini najvažniju i najkompleksniju komponentu protupožarne
opreme na privezu za prekrcaj tekućeg tereta.
5. Protupožarna oprema
48
Sustav se sastoji od dvije cjeline, sustava za gašenje pjenom i sustava za gašenje
vodom. Oba dva sustava su usko povezana i koriste iste komponente.
Dijelovi sustava su:
• spremnik za pjenilo,
• elektromotorni ventili,
• generatori pjene,
• pumpe za osiguravanje pritiska,
• cjevovodi,
• vatrogasni monitori,
• prijevozni vatrogasni topovi,
• zidni ili nadzemni hidrant,
• upravljački sklop.
Sustav za gašenje se koristi u slučaju nastanka požara na privezu ili na brodu, a koji
nije ugašen pomoću sustava za početno gašenje. Prema uzroku i vrsti požara, te o njegovoj
veličini određuje se koji će se dio sustava koristiti - gašenje vodom ili pjenom.
Prvi uvjet uspješnog gašenja je opskrbljenost dostatnom količinom vode u određenom
vremenskom periodu te pritiskom u cjevovodu. Voda se uzima iz hidrantske mreže terminala.
Dostatna količina vode se određuje prema maksimalnoj potrošnji vode instalirane opreme i
vremenskom trajanju opskrbljenosti vodom. U slučaju nedostatne količine vode mora se
izgraditi spremnik za vodu. Pritisak koji je tražen osigurava se pomoću pumpe za
osiguravanje pritisak.
Primjer izračuna potrebne količine vode izgleda:
• dva vatrogasna monitora - 2 x 4 000 l/min,
• prijevozni vatrogasni top - 3 000 l/min,
• vanjski generatori pjene - 4 x 700 l/min,
• unutarnji generatori pjene - 3 x 700 l/min,
• jedan zidni ili nadzemni hidrant - 400 l/min,
• sustav za hlađenje - 3756 l/min.
Ukupno - 20 056 l/min.
5. Protupožarna oprema
49
5.3.1. Spremnik za pjenilo
Spremnik za pjenilo povezan je na sustav cjevovoda te se u slučaju gašenja pjenom iz
njega pušta pjenilo. Najčešće korišteno pjenilo je tip FP80. Nakon što se pjenilo ubaci u
sustav ono zajedno s vodom dolazi do generatora pjene.
Slika 34. Spremnik za pjenilo
Dijelovi spremnika za pjenilo su sljedeći:
1. manometar,
2. kuglasti ventil,
3. sigurnosni ventil,
4. prirubnica,
5. tank,
6. kuglasti ventil pokazivača napunjenosti,
7. priključak za brzo punjenje pjenila,
8. kuglasti ventil za drenažu pjenila,
9. kuglasti ventil za drenažu vode,
5. Protupožarna oprema
50
10. nosači spremnika,
11. ojačanje,
12. vijci za spajanje,
13. unutarnja membrana,
14. prirubnica,
15. troputni ventil,
16. pokazivač napunjenosti.
Slika 35. Spremnik za pjenilo
5. Protupožarna oprema
51
5.3.2. Generatori pjene
Generatori pjene su fiksirani po cijelom području priveza, a u položaj se određuje
Planom zaštite od požara i tehnološke eksplozije u skladu s Procjenom opasnosti od požara i
tehnološke eksplozije. Generatori pjene služe i kao mlaznice za ispuštanje vode u slučaju da se
gašenje vrši samo vodom.
Slika 36. Generator pjene
Generatori pjene se nalaze, osim na vanjskom dijelu priveza, i u potpalublju.
5.3.3. Ostala protupožarna oprema
Na sustavu cjevovoda nalaze se elektromotorni ventil koji nam služe za otvaranje ili
zatvaranje određenog dijela sustava. Tim ventilima se upravlja pomoću upravljačkog sklopa.
Radi veće sigurnosti postoje dva identična upravljačka sklopa. Jedan se nalazi na samom
privezu, dok se drugi nalazi na udaljenoj lokaciji. Upravljački sklop koji se nalazi na
udaljenoj lokaciji je sklop koji se koristi u slučaju da zbog požara nije moguće pristupiti
upravljačkom sklopu na privezu. Preko tih upravljačkih sklopova se upravlja cijelim sustavom
za gašenje.
Budući da sustav za gašenje nije namijenjen samo za gašenje požara na privezu nego i
na brodu, na privezu se nalaze i vatrogasni monitori na vatrogasnim stupovima. Vatrogasni
5. Protupožarna oprema
52
monitori se mogu pomicati po x i y osi (gore-dolje, lijevo-desno). Njihovo pomicanje se
izvodi pomoću hidrauličkih cilindara. Isto kao i kod pomicanja istakačkih ruku ovdje se ne
upotrebljavaju elektromotori.
Slika 37. Vatrogasni monitori
Kao još jedan dio sustava za gašenje izdvaja se i prijevozni vatrogasni top. Prijevozni
vatrogasni top se postavlja odmah kod ulaza na privez. U sebi ima i spremnika pjenila u
slučaju potrebe za gašenje pjenom.
5. Protupožarna oprema
53
Slika 38. Vatrogasni monitor s mlaznicom
Slika 39. Vatrogasni monitor s mlaznicom
5. Protupožarna oprema
54
Slika 40. Prijevozni vatrogasni top
Slika 41. Nadzemni hidrant
5. Protupožarna oprema
55
5.4. Sustav za hlađenje
Glavna zadaća sustava za hlađenje sastoji se u tome da pomoću obične vode ili morske
vode hladi sve instalacije na privezu kao i njegovu strukturu.
Sustav se sastoji od:
• pumpe za osiguranje pritiska,
• pumpi morske vode,
• sustava cjevovoda i ventila,
• mlaznica.
Cjevovodi s mlaznicama su postavljeni uzduž cijelog priveza. U slučaju požara sustav
se aktivira te se pomoću mlaznica radi vodena maglica koja je ravnomjerno raspoređena po
cijelom privezu. Sustav se napaja iz hidrantske mreže ili preko pumpi morske vode iz mora.
Kod napajanja iz hidrantske mreže javlja se ista problematika kao i kod sustava za gašenje.
Osim vode iz hidrantske mreže u ovaj sustav se može ubaciti i voda iz mora. To kod sustava
za gašenje nije moguće jer morska voda nije pogodna za stvaranje pjene. Ubacivanje morske
vode u sustav se vrši pomoću pumpi morske vode. Uglavnom postoje dvije pumpe i to jedna
električan i jedna dizelska. Električna pumpa je glavna pumpa, a dizelska pomoćna. Izbjegava
se stavljanje dvije električne pumpe jer uslijed požara može doći do iskapčanja električne
energije na privezu ili cijelom terminalu.
6. Ostala oprema
56
6. Ostala oprema
Osim prije navedene opreme na privezu se nalazi i sljedeća oprema:
• pristupni most (stepenice),
• dizalica,
• telefonski priključak,
• skladište materijala,
• prostorije za osoblje,
• priključak za vodu.
U većini slučajeva pristupni most čini s dizalicom jednu cjelinu koja se može podijeliti
na tri djela:
• prilazni toranj,
• dizalica,
• zglobne stepenice.
Karakterističan izgled prilaznog tornja čini njegova četvrtasta osnovica s podištima između
kojih idu čvrste stepenice s koso usmjerenim nogostupom. Na njegovoj konstrukciji nalazi se
prolaz na vanjskoj strani, kako bi se omogućio prijelaz sa stepenica tornja na zglobne
stepenice kod dvije fiksne pozicije na kojima je moguće zadržati pokretni most aktiviranjem
kliznog kotača (kolica). Na gornjem dijelu tornja nalazi se horizontalna konstrukcija koja nosi
pogonski mehanizam kliznog kola (kolica) kao i pokretni okvir centralnog rotacionog zgloba
dizalice.
Dizalica je montirana na vrhu tornja kompletno sa svim uređajima te cijela
konstrukcija može rotirati za 360° na centralnom rotacionom postolju dizalice. Karakteristike
dizalice ovise o tipu dizalice, a uobičajena podizna moć je oko 2 tone što zadovoljava većinu
potreba broda. Također njezin domet mora biti odgovarajući. Dizalica je izvedena od dva
rešetkasta nosača postavljena kao stranice istokračnog trokuta. Cijela ova konstrukcija je
zglobno pričvršćena na rotirajuću platformu.
Na dizalici se nalazi sljedeća oprema:
• vitlo za dizanje tereta,
6. Ostala oprema
57
• vitlo za dizanje i spuštanje grane dizalice,
• užad za dizanje tereta i grane dizalice,
• električni motori u S izvedbi,
• reduktori brzine okretanja,
• protuuteg,
• upravljačka kabina.
Pod pojmom zglobnih stepenica obuhvaćeno je sljedeće:
• krajnji dio zglobnih stepenica,
• zglobne stepenice,
• mehanizam nagibanja stepenica,
• vitlo za nagibanje stepenica,
• pokretna konstrukcija koja nosi stepenice,
• vitlo za dizanje i spuštanje.
Zglobne stepenice nam služe za dolazak i odlazak ljudi na brod. Konstruirane su tako
da se pomoću pokretne konstrukcije koja obuhvaća toranj te ima kotače koji klize po
vodilicama mogu podizati odnosno spuštati kako se brod podiže odnos spušta prilikom
iskrcaja ili ukrcaja tereta. Također stepenice mogu pratiti i male horizontalne pomake broda
koji nastaju uslijed pomicanja labavo vezanih užadi broda. Vitlom za dizanje i spuštanje može
se upravljati ručno preko upravljačke kutije ili automatski preko niza senzora. Sva pomicanja
stepenica preko užadi vrši se pomoću elektromotora koji moraju biti u S izvedbi i otporni na
korozivno djelovanje soli.
7. Proces prekrcaja nafte
58
7. Proces prekrcaja tekućeg tereta
Proces prekrcaja nafte nije jednostavan postupak. Cijeli proces se sastoji od nekoliko
cjelina i to:
• uplovljavanje tankera i pristajanje u luci,
• prihvat tankera,
• prekrcaj tekućeg tereta,
• isplovljavanje tankera iz luke.
Radi raširenosti prijevoza nafte i njenih derivata ovdje će se opisati postupak prekrcaja
tankera koji prevozi naftu ili njene derivate.
7.1. Uplovljavanje tankera i pristajanje u luci
48 sati prije uplovljavanja tankera u luku, agent brodara podnosi Lučkoj kapetaniji
pismenu deklaraciju o opasnim tvarima. Temeljem takve deklaracije Kapetanija daje
odobrenje za ulazak tankera u luku.
Brodar tankera ili njegov agent, dužan je najkasnije 24 sata prije predviđenog dolaska
broda podnijeti zahtjev za vez.
Zahtjev sadrži:
• ime, zastavu, nosivost, gaz i dužinu tankera,
• vrstu i količinu tereta,
• ukrcajnu luku i datum isplovljenja,
• dan i sat predviđenog dolaska,
• porijeklo i kvalitetu tereta,
• temperaturu sirove nafte u stupnjevima celzijusa,
• stvarni kapacitet iskrcajnih pumpi tankera.
Tankeri do luke terminala dolaze putem koji im odobrava Lučka kapetanija.
7. Proces prekrcaja nafte
59
Zapovjednik broda isto tako mora prije dolaska obavijestiti Lučke vlasti o sljedećem:
• količini balasta,
• mjestu ukrcaja balasta,
• mjestu izmjene balasta,
• izjavu da balast nije onečišćen uljima.
Prije ulaska u luku na tanker se ukrcava lučki peljar, za nesmetano i sigurno
uplovljavanje, koji ostaje na tankeru do završenog pristajanja na vez. Tankeri prilikom
uplovljavanja i pristajanja moraju koristiti dovoljan broj tegljača za sigurno manevriranje ( u
pravilu 3 ).
Slika 42. Pristajanje tankera uz pomoć tegljača
U slučaju da terminal ima više mjesta za pristajanje i privez tankera mjesto
privezivanja određuje Služba prihvata terminala i o tome pravovremeno obavještava agenta
broda i lučkog peljara. Tankeri pristaju uz privez lijevim bokom, osim u izuzetnim
slučajevima kada se uz odobrenje terminala mogu vezati i desnim bokom.
7. Proces prekrcaja nafte
60
Nadzor pristajanja i privezivanja tankera obavlja lučki kapetan terminala koji je u
stalnoj vezi sa zapovjednikom tankera ili lučkim peljarom. Privezivanje tankera izvode
profesionalni privezivači pomoću privezivačkih motornih čamaca koji imaju dobre
manevarske sposobnosti za brzo i sigurno povlačenje brodskih konopa do svih kuka na
utvrdicama na obali. Nakon što je tanker sigurno privezan, postavlja se tanker vodič
«uzemljenja» i pristupni most ( gang way ).
Sljedeći korak je obavljanje svih carinskih i pograničnih kontrola sukladno pozitivnim
zakonskim propisima države u kojoj se nalazi terminal, u slučaju da je brod došao iz
inozemstva.
Nakon obavljene carinske i pogranične kontrole te kontrole lučkih vlasti, tanker
dobiva «slobodan promet» i tada počinju aktivnosti u pripremi tankera za iskrcaj. Lučki
kapetan terminala uručuje zapovjedniku tankera operativne upute "Important Notice to Master
and Chief Officer" obvezujuće za osoblje tankera. Ove upute propisuje terminal na koji je
brod pristao, a odnose se na pravila ponašanja, sigurnosne upute i procedure, specifične
zakone koji vrijede u državi u kojoj se nalazi terminal i sl. Zapovjednik tankera svojim
potpisom potvrđuje primitak ovih uputa.
Nakon obavljanja svih radnji koji su zahtijevani sukladno pozitivnim zakonskim
propisima i uputama terminala slijedi kontrola kvalitete nafte ili njezinih derivata, te količine
tereta koji se treba ukrcati, odnosno iskrcati s broda. U slučaju ukrcavanja tereta na brod
kontrolna kuća angažirana od vlasnika tereta vrši kontrolu tereta u skladišnom prostoru
terminala, a u slučaju iskrcaja tereta s broda kontrolna kuća, uz prisustvo osoblja tankera,
mjeri količine tereta koji se treba iskrcati u spremnike.
Nakon izvršene kontrole osoblje terminala spaja istakačke ruke na brodske priključke.
Nakon spajanja, istakačka ruka se postavlja u "slobodan hod" tako da prati pomake broda
prilikom iskrcaja.
Kod prekrcaja nafte na privezu je stalno prisutan i vatrogasac koji je dužan kontrolirati
protupožarnu opremu i sustav protupožarnih mjera.
Prije početka prekrcaja postavlja se plivajuća brana koja štiti dio tankera u prostoru
istakačkih ruku, gdje je moguće propuštanje ugljikovodika i zagađenje mora. Terminal mora
imati dovoljnu dužinu plivajuće brane da bi mogao sigurno opasati brod.
7. Proces prekrcaja nafte
61
U slučaju da konfiguracija luke to omogućava osim plivajućih brana mogu postojati i
drugi sustavi za sprječavanje zagađenja okoliša, odnosno za smanjivanje štete. Jedan takav
sustav ima i Terminal Omišalj - sustav zračne zavjese na potezu Tenka Punta-Kijec.
Također, prije početka prekrcaja lučki kapetan terminala obavlja kontrolu spremnosti
tankera, a nakon toga zajedno sa zapovjednikom tankera ispunjava Sigurnosnu kontrolnu listu
čime se potvrđuje da su ispunjeni svi zahtjevi koji omogućavaju sigurno odvijanje prekrcaja.
Prekrcaj se ne može započeti ukoliko nisu ispunjeni svi uvjeti zahtijevani kontrolnom listom.
Dok se nalazi na privezu, na tankeru moraju biti u pripravnosti konopi za slučaj
potrebe tegljenja broda. Za vrijeme boravka tankera u luci terminala, na terminalu se u
pripravnosti nalazi i tegljač posebno opremljen za gašenje požara i čišćenje mora od
zagađenja.
7.2. Prihvat tankera
Kao što je prije navedeno privezivanje tankera obavljaju privezivački motorni čamci
dobrih manevarskih sposobnosti koji omogućuju brzo i sigurno povlačenje brodskih konopa
do svih utvrdica (kuka) na obali.
Lučko peljarenje obavezno je i pri premještaju broda s jednog veza na drugi vez. Brod
je dužan ukrcati peljara u području određenim za ukrcaj peljara. Brod je dužan pri ukrcaju
peljara peljarskoj brodici pružiti zavjetrinu, a peljaru osigurati siguran uspon na brod
peljarskim ljestvama, sizom ili kombinacijom peljarskih ljestvi i siza.
Konstrukcija priveza ovisi o konfiguraciji terena ali općenito privezi su sastavljeni od
čelične platforme koja se naslanja na čelične stupove, otprilike sedam metara iznad razine
mora. Ta visina je optimalna za nesmetan rad istakačkih ruku kod prekrcaja većine tankera.
Čitava konstrukcija priveza elastične je izvedbe, pa omogućuje apsorbiranje energije kod
pristajanja tankera. Da bi se zaštitila ova konstrukcija od deformacija, tanker treba doći
paralelno s obalom do oslanjačkih stupova odnosno pod kutom ne većim od 5°, s
maksimalnom brzinom od 20 cm/s. Platforma je vezana s obalom prilaznim mostom preko
kojega idu svi cjevovodi. Na platformi postoje slivnici za drenažu zauljenih voda koje se
pumpama otpremaju u skladišni prostor terminala.
7. Proces prekrcaja nafte
62
Prema tim funkcijama izgrađena je odgovarajuća instalacija potrebna za normalan rad
tankera. Svaki privez, ako ih ima više, opremljen je istakačkim rukama za prekrcaj nafte.
Kod svakog priveza postavljen je cjevovod kojim se vrši prekrcaj nafte iz skladišnih
prostora na kopnu u brod ili obrnuto, a koji je priključen na cjevovode duž spremnika, kojima
je omogućen istovremeni prihvat nafte s više.
7.3. Prekrcaj tekućeg tereta
Pripremne radnje koje su potrebne da bi se moglo započeti s prekrcajem tereta, kao i
one koje se vrše u tijeku prekrcaja tereta, a koje spadaju u obvezu tankera, trebaju biti
pravovremene kako ne bi nastao zastoj u radu. Isto se odnosi i na terminal. Nakon što je
izvršeno spajanje istakačkih ruku na tankerske prirubnice može se početi sa prekrcajem tereta.
Početak prekrcaja tereta s tankera mora biti usuglašen između prvog časnika tankera i lučkog
kapetana terminala.
Nakon izvršenih priprema u dispečerskom centru terminala (otvaranje linije za
prekrcaj i spremnika za tereta), lučki kapetan terminala daje dozvolu za početak iskrcaja. Za
cijelo vrijeme iskrcaja jedan operater i jedan vatrogasac na platformi priveza prate iskrcaj
tankera.
Iskrcaj tankera izvodi se brodskim pumpama kapaciteta oko 5% maksimalne količine
tereta tankera. Vrijeme iskrcaja može se produžiti do najviše 36 sati, a nakon toga tanker
plaća posebne lučke pristojbe. Ovo produženo vrijeme boravka tankera u luci odnosi se na
balastiranje tankera, odnosno pranje tankova.
Noviji tankeri imaju posebne tankove za balast koji su odvojeni od tankova tereta. Kod
takvih tankera istovremeno s iskrcajem tereta izvodi se i uzimanje balasta i na taj način
povećava sigurnost operacije iskrcaja.
Prvi časnik tankera obavještava lučkog kapetana terminala da je iskrcaj završen i da
zaustavlja brodske pumpe. Nakon toga kontrolna kuća vrši kontrolu brodskih tankova i izdaje
tankeru uvjerenje o stanju tankova (Dry Certificate).
7. Proces prekrcaja nafte
63
Kada su završene aktivnosti kontrole tankova, osoblje terminala obavlja radnje
odvajanja istakačkih ruku. Istakačke ruke se dreniraju u tanker (sadržaj vanjske cijevi ruke) i
ostatak u drenažni spremnik na privezu.
Sadržaj iz drenažnih spremnika posebnim pumpama prebacuje se u skladišni prostor
na terminalu.
Dolazak i prihvat tankera kod ukrcaja izvodi se na isti način kao i kod iskrcaja. Nakon
spajanja istakačkih ruku, odnosno spajanje uzemljenja i postavljanja pristupnog mosta na
palubu tankera, tanker je spreman za prihvat nafte. Ukrcaj nafte izvodi se iz skladišnog
prostora preko rezervoarskog ventila do otpremnih kolektora, zatim preko filtra booster
pumpi, transferom povratne linije te kolektorima i preko nepovratnog ventila do istakačke
ruke.
Kapacitet ukrcaja tereta na brod određuje se ovisno o veličini tankera i dogovorenom
protoku od strane tankera te mogućnostima terminala.
Na pojedinim terminalima ukrcaj u tanker moguće je vršiti i slobodnim padom, ali
samo onda kada to omogućuje konfiguracija istakačkih ruku i tankera, odnosno kada je u
rezervoarima dovoljna visina nafte.
Kontrola ukrcaja jednaka je kao i kod prijema, tj. kontrola protoka, pritiska i zamjena
spremnika ako je to potrebno.
7.4. Isplovljavanje tankera iz luke
Postupak isplovljavanja tankera iz luke je sličan postupku uplovljavanja u nju. Nakon
izvršenog prekrcaja tereta te odspajanja istakačkih ruku, a prije nego brod napusti luku vrši se
obavljanje svih carinskih i pograničnih kontrola sukladno pozitivnim zakonskim prospisima
države u kojoj se nalazi terminal.
Također i u slučaju da je brod ukrcavao teret vrši se kontrola kvalitete i količine tereta
ukrcanog na brod od strane kontrolne kuće.
Nakon toga slijedi pospremanje plivajuće brane te odvezivanje broda. Brod uz pomoć
lučkog peljara i tegljača izlazi iz luke te nastavlja svoj put prema sljedećem odredištu.
7. Proces prekrcaja nafte
64
Slika 43. Prekrcaj nafte na Terminalu Omišalj
7.5. Sigurnosni uvjeti
Nagli porast proizvodnje nafte, rezultirao je i povećanjem udjela tekućih tereta u
ukupnoj strukturi tereta što se prevoze morskim putem, te razvijanjem svijesti o višem stupnju
sigurnosti ljudi i roba u naftnoj industriji.
Kao i sigurnost, zaštita od požara je također važna. Zakonom o zaštiti od požara i
podzakonskim aktima-pravilnicima, definirane su požarno preventivne mjere u prihvatu,
skladištenju i transportu nafte i naftnih derivata.
Tehnološki procesi u kojima se koriste nafta i naftni derivati moraju imati uređaje za
upravljanje i nadziranje tehnološkog procesa, te sprječavanje nastanka požara ili eksplozije,
kao i sustav za dojavu i gašenje požara prema propisima i sukladno propisima o normizaciji.
Također moraju biti određene zone u kojima postoji povećani rizik od požara i eksplozija -
zone opasnosti.
7. Proces prekrcaja nafte
65
U zonama opasnosti zabranjeno je:
• držanje i uporaba alata, uređaja i opreme koji pri uporabi mogu iskriti,
• pušenje i korištenje otvorene vatre u bilo kojem obliku,
• držanje oksidirajućih, reaktivnih ili samozapaljivih tvari,
• odlaganje zapaljivih i drugih tvari koje nisu namijenjene tehnološkom procesu,
• pristup vozilima koja pri radu svog pogonskog uređaja mogu iskriti,
• uporaba el. uređaja koji nemaju protueksplozijsku zaštitu,
• nošenje odjeće i obuće koja se ne može nabiti statičkim elektricitetom,
• uporaba uređaja i opreme koji nisu propisno zaštićeni od statičkog elektriciteta.
Ukrcaj odnosno iskrcaj tekućeg tereta ne smije započeti:
• prije nego što zapovjednik tankera preda Ovlaštenoj osobi Koncesionara u pisanom
obliku ili putem radija, izjavu da je brod u tehničkom pogledu spreman za ukrcaj
odnosno iskrcaj te da su provedene sve propisane mjere zaštite,
• dok se ne ovjeri važeća Lista provjere (Safety Check) od ovlaštenih osoba
Koncesionara i nadležnog časnika sa broda,
• ako nisu osigurana sredstva za uspješno gašenje požara na brodu,
• ako nije osigurana prisutnost tegljača sposobnosti za tegljenje broda iz Luke.
Iskrcaj tankera mora se obavezno prekinuti u slučaju:
• požara na tankeru ili na području terminala,
• nepovoljnih vremenskih prilika, većih atmosferskih pražnjenja i grmljavine koji mogu
ugroziti sigurnost tankera ili uređaja luke,
• prolijevanja ugljikovodika i zagađenja mora.
Za vrijeme boravka u Luci tanker mora biti s morske strane ograđen plivajućim
branama radi zaštite od eventualnog ispuštanja opasnih tekućina u more.
Bez odobrenja Kapetanije zabranjeno je čišćenje tankova broda, osim pranja tankova
tereta sirovom naftom (Crude Oil Washing). Zabranjeno je ispuštanje ili bacanje opasnih
7. Proces prekrcaja nafte
66
tvari, naročito zapaljivih tekućina, na obalu ili u more. Ostaci ovih tvari moraju se sakupljati u
posebna spremišta na brodu ili predati Drugim koncesionarima.
O primijećenom onečišćenju mora (prolijevanje nafte ili njenih derivata) zapovjednik
broda, ili osoba koja ga zamjenjuje, dužan je odmah obavijestiti Ovlaštenu osobu
Koncesionara koji će zaustaviti trgovačke operacije. U obavijesti mora navesti opseg
onečišćenja kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere.
Ovlaštena osoba Koncesionara će o svakom slučaju onečišćenja odmah obavijestiti
Kapetaniju, Lučku upravu i Druge koncesionare za čišćenje mora.
Protupožarna sredstva svakog broda ( uključujući glavne i rezervne pumpe ) moraju
biti u svakom trenutku spremne za upotrebu, a najmanje jedna pumpa mora podržavati tlak u
glavnom cjevovodu.
Prije početka ukrcajno/iskrcajnih operacija, kao i za vrijeme kada se obavljaju
dozvoljeni radovi na brodu, najmanje dvije mlaznice moraju biti odmotane i priključene na
glavni protupožarni cjevovod. Jedna od mlaznica mora biti ispred, a druga sa stražnje strane
ukrcajno/iskrcajne konekcije. Sigurnost na vezu zahtjeva da voda mora biti u protupožarnim
cjevovodima cijelo vrijeme obavljanja trgovačkih operacija.
Svi tankeri koji obavljaju iskrcaj odnosno ukrcaj u Luci moraju, pored specijalnih
instalacija za gašenje požara na kopnu, imati:
• jednu prijenosnu miješalicu za pjenu kapaciteta od najmanje 100 litara pjene,
• dva pokretna aparata za gašenje požara od 10 litara.
Ako uređaji za gašenje požara kojima raspolaže tanker nisu dostatni, Koncesionar
može zahtijevati stalnu prisutnost vatrogasaca na trošak broda.
Za vrijeme boravka tankera na vezu u Luci mora biti jedan tegljač, opremljen za
gašenje požara. Ukrcaj ili iskrcaj tekućeg tereta u Luci može se obavljati samo uz prisutnost
Ovlaštene osobe Koncesionara. Ovlaštena osoba Koncesionara utvrđuje dali se rukovanje
obavlja stručno, dali su provedene sve propisane mjere zaštite, dali zaštitna sredstva i uređaji
funkcioniraju ispravno, te dali su ispunjeni i dugi uvjeti za siguran rad.
7. Proces prekrcaja nafte
67
Ovlaštena osoba Koncesionara dužna je obavijestiti Kapetaniju o svim utvrđenim
nedostacima na brodskim cijevima i drugim uređajima kojima se obavlja iskrcaj odnosno
ukrcaj. Za vrijeme iskrcaja odnosno ukrcaja obavezno je da se:
• odgovorne osobe broda i Koncesionara nalaze kod mjesta gdje se upravlja operacijama
ukrcaja/iskrcaja,
• odušnici i pokrovi tankova zatvore,
• kontrolira provedba zabrane pušenja na svim mjestima osim u za to određenim
prostorijama.
Ukrcajno/iskrcajne operacije u Luci treba obustaviti:
• za vrijeme oluje s grmljavinom,
• u slučaju požara na obali ili na bilo kojem brodu u Luci.
Između otpremnog centra na obali i broda koji obavlja iskrcaj odnosno ukrcaj mora
postojati stalna ispravna telefonska veza ili neko drugo sredstvo veze.
Slika 44. Požar na tankeru
8. Zaključak
68
8. Zaključak
Kao što se vidi iz svega prije navedenog proces prekrcaja nafte sastoji se od dvije
važne cjeline. Prva cjelina je pristajanje tankera uz terminal, a druga je sam proces prekrcaja.
Pri tome se moraju zadovoljiti svi sigurnosni uvjeti radi očuvanja života ljudi i okoliša.
Tanker, kao brod za prijevoz tekućih tereta, ima specifičan dizajn opreme za ukrcaj,
odnosno iskrcaj tereta. Zbog toga njegov prekrcaj se vrši u posebnim lukama ili off-shore
terminalima prilagođenim za prekrcaj tekućeg tereta.
Kao najčešći fluid koji se prevozi javlja se nafta, odnosno njezine sirovine. Zbog toga
su luke i off-shore terminali namijenjeni za njezin prekrcaj potencijalno velika opasnost za
živote ljudi i okoliša. Budući da se sve više pridaje važnost sigurnosti ljudi i okoliša te luke se
opremaju najnovijim protupožarnim sustavima te se primjenjuju najviši standardi u zaštiti
ljudi i okoliša.
Uzimajući u obzir svu opremu koja se nalazi na terminalima možemo zaključiti da su
terminali za prekrcaj tekućeg tereta kompleksne cjeline u kojima se radi postizanja što kraćeg
zadržavanja tankera i što većeg stupnja sigurnosti primjenjuju najnovije tehnologije iz
područja prekrcaja tekućeg tereta, sigurnosti ljudi i očuvanja okoliša.
Razvoj tih tehnologija se može uočiti preko opreme za prekrcaj tekućeg tereta (od
običnih istakačkih ruku do potpuno automatiziranih istakačkih ruku s VRU jedinicama i
sustava za automatsko praćenje prekrcaja kao što je SCADA), preko opreme za privez (od
bitvi preko zateznih vitla, do kuka za brzo otpuštanje i sustava za kompjutersko i satelitsko
praćenje procesa priveza i opterećenja konopa za vezivanje) pa sve do protupožarnih sustava
(od običnih prijenosnih vatrogasnih aparata pa sve do automatiziranih sustava za dojavu i
gašenje požara).
Kao garancija i budućeg unaprjeđivanja tih sustava javljaju se povećana potražnja za
prijevozom nafte i njenih derivata, zahtjevi za što kraćim i efikasnijim prekrcajem te zahtjevi
za podizanjem stupnja zaštite ljudi i okoliša na više nivoe.
Iako udovoljavanje svim tim zahtjevima iziskuje nemala novčana sredstva, dobit koja
se ostvaruje uvelike premašuje uložena sredstva. Primjenom najnovijih dostignuća i standarda
na polju prekrcaja tekućeg tereta, privezivanja broda te sigurnosti ljudi i okoliša terminali sebi
8. Zaključak
69
osiguravaju povećani promet, zadovoljstvo korisnika njihovih usluga, zadovoljstvo radnika i
zadovoljstvo okoline u kojoj posluju. Jednako tako svode na minimum mogućnost havarije i
troškove koji mogu nastati zbog toga (troškovi čišćenja okoliša, odštete radnicima, troškovi
popravaka priveza i opreme instalirane na njemu te troškove nastale zbog privremene
obustave rada).
9. Literatura
70
9. Literatura
[1] Cerović, Ž., Priručnik za rad (prihvat, skladištenje i otprema nafte), Jadranski
naftovod d.d. Zagreb, Terminal Omišalj, 2005.
[2] ..., Tanker Jetty Safey, Witherbys Publishing, London, 2007.
[3] ..., Mooring Equipment Guidelines, Oil Companies International Marine Forum,
Bermuda, 2008.
[4] Jennings, A., Port Harbour and Terminal Regulations, Witherbys Publishing, London,
2005.
[5] ..., Design and Construction Specification for Marine Loading Arm, Oil Companies
International Marine Forum, Bermuda, 199.
[6] ..., Methane Recovery from Pneumatic Devices, Vapor Recovery Units and
Dehydrators, Occidental Oil & Gas Corporation and Environmental Protection
Agency, USA, 2005.
[7] ..., Sustavi detekcije i dojave požara, Siemens Technologies AG, Zagreb, 2007.
[8] ..., Fire protection, Tyco, Enschede, 2009.
[9] ..., Chiksan Marine Loading Arms, FMC Technologies, www.fcmtechnologies.com.
2005.
[10] ..., Kanon Marine Loading Systems, Kanon, www.kanon.nl
[11] ..., Marine Loading Arm, Wikipedia, www.wikipedia.com
[12] ..., Mooring (watercraft), Wikipedia, www.wikipedia.com
10. Popis slika
71
10. Popis slika
Slika 1. Prikaz veličina tankera .................................................................................................. 5
Slika 2. Off Shore terminal ........................................................................................................ 6
Slika 3. Terminal Omišalj - JANAF Hrvatska ........................................................................... 8
Slika 4. RCMA istakačka ruka ................................................................................................. 11
Slika 5. RCMA istakačka ruka ................................................................................................. 13
Slika 6. DCMA istakačka ruka ................................................................................................. 14
Slika 7. Hidraulička spojka ...................................................................................................... 16
Slika 8. Hidraulička spojka ...................................................................................................... 17
Slika 9. Otvorena hidraulička spojka ....................................................................................... 17
Slika 10. Zatvorena hidraulička spojka .................................................................................... 18
Slika 11. Cjevovodi .................................................................................................................. 20
Slika 12. Spojka za hitno odspajanje ........................................................................................ 24
Slika 13. Spojka za hitno odspajanje nakon odspajanja ........................................................... 25
Slika 14. Ventil s elektromotorom ........................................................................................... 26
Slika 15. SCADA - Prikaz jedne istakačke ruke ...................................................................... 28
Slika 16. Prikaz četiri istakačke ruke ....................................................................................... 28
Slika 17. VRU jedinica ............................................................................................................. 30
Slika 18. Princip rada VRU jedinice ........................................................................................ 31
Slika 19. Karakterističan plan vezivanja .................................................................................. 32
Slika 20. "Horn" bitva .............................................................................................................. 34
Slika 21. "Kidney" bitva ........................................................................................................... 35
Slika 22. "Pillar" bitva .............................................................................................................. 35
Slika 23. "T" bitva .................................................................................................................... 36
Slika 24. Vitlo za namotavanje ................................................................................................ 37
Slika 25. Vitlo za zatezanje ...................................................................................................... 38
Slika 26. Dvostruka i trostruka kuka za brzo otpuštanje .......................................................... 39
Slika 27. Kuka za otpuštanje s integriranim vitlom ................................................................. 39
Slika 28. Privezni toranj ........................................................................................................... 40
Slika 29. Veliki monitor smješten na privezu .......................................................................... 42
Slika 30. Prikaz pozicije broda pomoću GPS sustava .............................................................. 43
Slika 31. Prikaz slike na monitoru za praćenje opterećenosti konopa za vezivanje ................ 43
10. Popis slika
72
Slika 32. Ručni javljač požara .................................................................................................. 45
Slika 33. Vatrogasni aparat S9 ................................................................................................. 47
Slika 34. Spremnik za pjenilo .................................................................................................. 49
Slika 35. Spremnik za pjenilo .................................................................................................. 50
Slika 36. Generator pjene ......................................................................................................... 51
Slika 37. Vatrogasni monitori .................................................................................................. 52
Slika 38. Vatrogasni monitor s mlaznicom .............................................................................. 53
Slika 39. Vatrogasni monitor s mlaznicom .............................................................................. 53
Slika 40. Prijevozni vatrogasni top .......................................................................................... 54
Slika 41. Nadzemni hidrant ...................................................................................................... 54
Slika 42. Pristajanje tankera uz pomoć tegljača ....................................................................... 59
Slika 43. Prekrcaj nafte na Terminalu Omišalj ........................................................................ 64
Slika 44. Požar na tankeru ........................................................................................................ 67