7/24/2019 Tin Ujevic Aleja Kestenova

http://slidepdf.com/reader/full/tin-ujevic-aleja-kestenova 1/2

Park je bio u cvijetu, i taj put se doznalo da stabla nisu liæe i cvijeæe. Uivao sam a sebiponavljam da stabla nose gradove cvijeæa. Ne znam je li tu Denis Diderot ili neki rec imaginiraojednu aleju kestenova, meðu glogom, pored cvjetnjaka. No bilo je mnogo ozbiljnih kestenova podbijelim i ruièastim èunovima. Tu su sjedili ili su se etali umnici i mudraci, mislenastabla bezcvijeta. Oni su pretresali entelehije, molekule, monade, teleologije, finalizme, okultna svojstva,koiditete, flogistiku, okazionalizme, kvintesencije, kategorije. Od dunoga potovanja ptièice suprestale cvrkutati. Na kraju su bili siti i umorni od rijeèi. Glavobolja ih stezala ne od razbludnogabilinskoga svijeta nego od vlastitih umovanja. I u ovoj aleji, u snu, nedostojan, najzad sam i ja doaodo rijeèi.Mlad sam potovao formule i propozicije, teze i korolare, i nauèio sam se da cijenim um i mudrostkoja se podie povrh gomile u bijelim togama. Ali malo kasnije prola me volja da prezirem neukeljude, meso, krv i obiènost ivota. Ukazao sam povjerenje èulima, dodiru koji ostaje nevin uèovjeku. Nisu èula posljednji sudija, ali i mozak je èulan, a rjeènik i izraz vezani su

uz èulnepredstave i slike. Neka je èast oku i uhu, i nasladama koje nam oni pruaju! Ja volim da i dubinanaðe jednostavne peèate, a duh i duu onaj je najvie usavrio i profinio, obogatio i istrio koji ihje doveo na epidermu da ga preplave do ploha koe, da mu poteku na vrh prstiju. Ja cijenim kruh ivodu, skromne voæke, med i mlijeko. Duboke misli teko se iskazuju, no koliko ih odlikuje onaj koih odijeva èistim jezikom! I koliko je mozak frapantniji kada se odrièe osebujnosti! Ne odrièemo seuglaðenosti i uresa duha, ali koliko æemo dobiti ako zatajimo stroge i suvine nauke i govorimo

skraæeno kao bistri seljaci, kao prividno jasna djeca! Jer i u rijeèima obiènih ljudiskriva se so kojaèuva jestiva od kvarenja i srèika sadrajnosti. Koliko je zasluniji onaj koji novim jeicima otvarasaopæenje, saobraæajne pruge. Kada bi moj zadatak bio u panegiriku, ja bih vam odraojednuapologiju èulnosti. Ne tolkujte me krivo kao pokvarene ene to samo misle na sramotui rðavestvari. No èulnost ukida toliko izraajne tete i toliko bruke cijepanja. Ja bih vam odrao jednuodvanu hvalu materije i titana, jer mislim da znam tajnu kako se obièna tvar preobraava. Otkakosam se nauèio misliti, uèim se samo razumijevati i poèitati. Mudrost koja je dosada bi

la djelo i stvarglava, treba da postane arite organskoga razvoja, nadahnuæe ivota u organima i organzmu. Ineka se Sophia ne stidi da nam donese radosti. Ne odrièimo [se] mudrosti. Ali neka ona ne budenezgodna ni neugodna, sa valama nemani i lalokama to pilje iz kajbe, neka sakrijesvoju divljurutavost i riðu dlaku. Buduæi mudraci umjet æe da uivaju od rijeèi duha, kao oni najdaji, odjedne mudrosti koja je najjednostavnija i najzapletenija. Veæ odavno ne umiju da s

7/24/2019 Tin Ujevic Aleja Kestenova

http://slidepdf.com/reader/full/tin-ujevic-aleja-kestenova 2/2

e iskazuju uparabolama. Ja cijenim mudrost koja ne ubija ivot i ne odbija od ivota, nego kojapretvara ivot uumjetnièko djelo, mudrost soènu, kratku, vedru sintezu mudrosti. Ona æe biti kao slap, kao grozd,kao pad meteora. Tada æemo postiæi jedinstvo rjeènika i neposrednost u svojim zadacima.Filozofi su okrunili glave vijencima, i, to ja nisam htio, poèeli su da se grle, kako oèuvati dubljinu idostojanstvo u pokretu zbliavanja? Ali bio je nestani san, san od pjene noæi. Cvijeæeje poèelopadati sa stabala u lepravoj kiici, jedna golubica je proletjela nad sastankom kao da æe da uhvatizrno vode iz vodoskoka, istièuæi napadnu utost svojega kljuna prema jednom mladom kamenomboanstvu koje je izgledalo postiðeno.