2
Park je bio u cvijetu, i taj put se doznalo da stabla nisu li æe i cvijeæe. Uivao sam d a sebi ponavljam da stabla nose gradove cvijeæa. Ne znam je li tu Denis Diderot ili neki r ec imaginirao jednu aleju kestenova, meðu glogom, pored cvjetnjaka. No bilo je mnogo ozbiljnih k estenova pod bijelim i ruièastim èunovima. Tu su sjedili ili su se etali umnici i mudraci, mislena stabla bez cvijeta. Oni su pretresali entelehije, molekule, monade, teleologije, finalizme,  okultna svojstva, koiditete, flogistiku, okazionalizme, kvintesencije, kategorije. Od du noga potovan ja ptièice su prestale cvrkutati. Na kraju su bili siti i umorni od rijeèi. Glavobolja ih stezal a ne od razbludnoga bilinskoga svijeta nego od vlastitih umovanja. I u ovoj aleji, u snu, nedostojan , najzad sam i ja doao do rijeèi. Mlad sam potovao formule i propozicije, teze i korolare, i nauèio sam se da cijenim  um i mudrost koja se podie povrh gomile u bijelim togama. Ali malo kasnije pro la me volja da pr ezirem neuke ljude, meso, krv i obiènost ivota. Ukazao sam povjerenje èulima, dodiru koji ostaje n evin u èovjeku. Nisu èula posljednji sudija, ali i mozak je èulan, a rjeènik i izraz vezani su uz èulne predstave i slike. Neka je èast oku i uhu, i nasladama koje nam oni pru aju! Ja voli m da i dubina naðe jednostavne peèate, a duh i duu onaj je najvie usavrio i profinio, obogatio i izbi strio koji ih je doveo na epidermu da ga preplave do ploha ko e, da mu poteku na vrh prstiju. Ja  cijenim kruh i vodu, skromne voæke, med i mlijeko. Duboke misli te ko se iskazuju, no koliko ih odl ikuje onaj ko ih odijeva èistim jezikom! I koliko je mozak frapantniji kada se odrièe osebujnosti!  Ne odrièemo se uglaðenosti i uresa duha, ali koliko æemo dobiti ako zatajimo stroge i suvi ne nauke i  govorimo skraæeno kao bistri seljaci, kao prividno jasna djeca! Jer i u rijeèima obiènih ljudi skriva se so koja èuva jestiva od kvarenja i srèika sadr ajnosti. Koliko je zaslu niji onaj koji novim jez icima otvara saopæenje, saobraæajne pruge. Kada bi moj zadatak bio u panegiriku, ja bih vam odr ao jednu apologiju èulnosti. Ne tolkujte me krivo kao pokvarene ene to samo misle na sramotu i rðave stvari. No èulnost ukida toliko izra ajne tete i toliko bruke cijepanja. Ja bih vam o drao jednu odvanu hvalu materije i titana, jer mislim da znam tajnu kako se obièna tvar preobr aava. Otkako sam se nauèio misliti, uèim se samo razumijevati i poèitati. Mudrost koja je dosada bi la djelo i stvar glava, treba da postane arite organskoga razvoja, nadahnuæe ivota u organima i organi zmu. I neka se Sophia ne stidi da nam donese radosti. Ne odrièimo [se] mudrosti. Ali neka  ona ne bude nezgodna ni neugodna, sa valama nemani i lalokama to pilje iz kajbe, neka sakrije svoju divlju rutavost i riðu dlaku. Buduæi mudraci umjet æe da u ivaju od rijeèi duha, kao oni najdavni ji, od jedne mudrosti koja je najjednostavnija i najzapletenija. Veæ odavno ne umiju da s

Tin Ujevic Aleja Kestenova

  • Upload
    mate

  • View
    224

  • Download
    1

Embed Size (px)

Citation preview

7/24/2019 Tin Ujevic Aleja Kestenova

http://slidepdf.com/reader/full/tin-ujevic-aleja-kestenova 1/2

Park je bio u cvijetu, i taj put se doznalo da stabla nisu liæe i cvijeæe. Uivao sam a sebiponavljam da stabla nose gradove cvijeæa. Ne znam je li tu Denis Diderot ili neki rec imaginiraojednu aleju kestenova, meðu glogom, pored cvjetnjaka. No bilo je mnogo ozbiljnih kestenova podbijelim i ruièastim èunovima. Tu su sjedili ili su se etali umnici i mudraci, mislenastabla bezcvijeta. Oni su pretresali entelehije, molekule, monade, teleologije, finalizme, okultna svojstva,koiditete, flogistiku, okazionalizme, kvintesencije, kategorije. Od dunoga potovanja ptièice suprestale cvrkutati. Na kraju su bili siti i umorni od rijeèi. Glavobolja ih stezala ne od razbludnogabilinskoga svijeta nego od vlastitih umovanja. I u ovoj aleji, u snu, nedostojan, najzad sam i ja doaodo rijeèi.Mlad sam potovao formule i propozicije, teze i korolare, i nauèio sam se da cijenim um i mudrostkoja se podie povrh gomile u bijelim togama. Ali malo kasnije prola me volja da prezirem neukeljude, meso, krv i obiènost ivota. Ukazao sam povjerenje èulima, dodiru koji ostaje nevin uèovjeku. Nisu èula posljednji sudija, ali i mozak je èulan, a rjeènik i izraz vezani su

uz èulnepredstave i slike. Neka je èast oku i uhu, i nasladama koje nam oni pruaju! Ja volim da i dubinanaðe jednostavne peèate, a duh i duu onaj je najvie usavrio i profinio, obogatio i istrio koji ihje doveo na epidermu da ga preplave do ploha koe, da mu poteku na vrh prstiju. Ja cijenim kruh ivodu, skromne voæke, med i mlijeko. Duboke misli teko se iskazuju, no koliko ih odlikuje onaj koih odijeva èistim jezikom! I koliko je mozak frapantniji kada se odrièe osebujnosti! Ne odrièemo seuglaðenosti i uresa duha, ali koliko æemo dobiti ako zatajimo stroge i suvine nauke i govorimo

skraæeno kao bistri seljaci, kao prividno jasna djeca! Jer i u rijeèima obiènih ljudiskriva se so kojaèuva jestiva od kvarenja i srèika sadrajnosti. Koliko je zasluniji onaj koji novim jeicima otvarasaopæenje, saobraæajne pruge. Kada bi moj zadatak bio u panegiriku, ja bih vam odraojednuapologiju èulnosti. Ne tolkujte me krivo kao pokvarene ene to samo misle na sramotui rðavestvari. No èulnost ukida toliko izraajne tete i toliko bruke cijepanja. Ja bih vam odrao jednuodvanu hvalu materije i titana, jer mislim da znam tajnu kako se obièna tvar preobraava. Otkakosam se nauèio misliti, uèim se samo razumijevati i poèitati. Mudrost koja je dosada bi

la djelo i stvarglava, treba da postane arite organskoga razvoja, nadahnuæe ivota u organima i organzmu. Ineka se Sophia ne stidi da nam donese radosti. Ne odrièimo [se] mudrosti. Ali neka ona ne budenezgodna ni neugodna, sa valama nemani i lalokama to pilje iz kajbe, neka sakrijesvoju divljurutavost i riðu dlaku. Buduæi mudraci umjet æe da uivaju od rijeèi duha, kao oni najdaji, odjedne mudrosti koja je najjednostavnija i najzapletenija. Veæ odavno ne umiju da s

7/24/2019 Tin Ujevic Aleja Kestenova

http://slidepdf.com/reader/full/tin-ujevic-aleja-kestenova 2/2

e iskazuju uparabolama. Ja cijenim mudrost koja ne ubija ivot i ne odbija od ivota, nego kojapretvara ivot uumjetnièko djelo, mudrost soènu, kratku, vedru sintezu mudrosti. Ona æe biti kao slap, kao grozd,kao pad meteora. Tada æemo postiæi jedinstvo rjeènika i neposrednost u svojim zadacima.Filozofi su okrunili glave vijencima, i, to ja nisam htio, poèeli su da se grle, kako oèuvati dubljinu idostojanstvo u pokretu zbliavanja? Ali bio je nestani san, san od pjene noæi. Cvijeæeje poèelopadati sa stabala u lepravoj kiici, jedna golubica je proletjela nad sastankom kao da æe da uhvatizrno vode iz vodoskoka, istièuæi napadnu utost svojega kljuna prema jednom mladom kamenomboanstvu koje je izgledalo postiðeno.