015 streberko 2011

LIST OŠ SPINUT • Br. 10. / Svibanj 2010.

5 0 g o d i n a š k o l e

LIST OŠ SPINUT • Br. 4. / prosinac 2004. • godina II.

LIST OŠ SPINUT • Br. 2./2003. • godina I. • prosinac

DOBRODOŠLI PRVAŠI!

RAZGOVOR S PROF. PEZO

STORY SUPERNOVA...

POTTEROMANIJA

ANKETA - ŠTO SE

SLUŠA U NAŠOJ ŠKOLI?

KVIZ - JESAM LI TV OVISNIK?

DODATAK “NAŠI POKUŠAJI”

ŠTREBERKOV KALENDAR

5 0 g o d i n a š k o l e5 0 g o d i n a š k o l e

Naša škola - naša briga50 godišnjica školeŠkola puna medaljaGodišnjak osmašaIntervju s prof. MaretićDan sretnije budućnostiPsiho test

Nagradna igra:Kad smo bili mali

Dodatak: Naši pokušaji

Poster:Štreberko u svemiru

LIST OŠ SPINUT • Br. 3. / lipanj 2004. • godina II.

10LIST OŠ SPINUT • Br. 7. / Lipanj 2005. • godina III.

• SVJETSKO NOGOMETNO PRVENSTVO

• NEKAD BILO,,,

• LIDRANO

• PSIHOTEST

1010LIST OŠ SPINUT • Br. 5. / Lipanj 2005.

• godina III. • godina III. • godina III. • godina III. • godina III. • godina III. • godina III. • godina III. • godina III.

LIST OŠ SPINUT • Br. 8. / Prosinac 2008.

Dječja prava

Splitski muzeji

Olimpijske igre

Vesele maškare

Eksluzivni intervjui

Predstavljanje razreda

HNOS

LIST OŠ SPINUT • Br. 6. / Prosinac 2005. • godina III.

1010LIST OŠ SPINUT • Br. 9. / Svibanj 2009.

Pričigin

Horoskop

Filmofilija

Kamo za vikend

Kutak za roditelje

Zabavna matematika

Stop zlostavljanju djece



2

Intervju: ravnateljica prof. Sanja Čagalj . . . . . . 3

Ukratko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4

Split budućnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

I oni su bili naši učenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

Svjetla pozornice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10

Ekskurzija 4. razreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .12

Kako slijepe osobe uče, žive i rade? . . . . . . . . .14

Ljetna tvornica znanosti. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .17

Intervju: Željka Fuchs . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18

Razredni projekt: Kako izraditi barometar? . .20

Vještina koja spašava živote . . . . . . . . . . . . . . . .21

Razredne stranice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22

Dossier: Pubertet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30

Dani njemačke kulture . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .32

Ča-more-judi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33

Posjet pisca: Jadranko Bitenc . . . . . . . . . . . . . . .34

Pagina Latina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35

Talijanski na ulicama našega grada . . . . . . . . .36

Maskirana lektira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38

Zabavne stranice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39

Slikopriča . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .40

Sport. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42

Zabavni psihotest. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .45

Glazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46

Film . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47

sadržaj

2

Izdavač: OŠ Spinut, Teslina 12, 21000 Split • Tel.: 021/384 933

Učitelj urednik: prof. Jelena Madunić

Redakcija: Sara Bulić, Matij Pervan, Sara Simona Mojsović, Marko Milun, Rea Budimir, Andrea Giljanović, Sara Karanušić, Lara Ramić, Ivana Šatara, Iva Kušeta, Renata Orhanović, Sara Markovina, Anđela Paleka, Domina Šoljan, Karla Đirlić, Josip Ledina, Dora Pejković, Iva Polunić, Renata Singolo, Noa Skračić Pustaj

Stručni suradnici: dipl. učiteljica Katarina Generalić, prof. Jadranka Bracanović-Grizelj, prof. Maja Jerčić, prof. Zoran Ljubić, prof. Vlatka Matejić, prof. Diana Nikolić, prof. Julijana Novaković, dipl. učiteljica Branka Radetić, prof. Nina Stričević, prof. Marina Travnikar, prof. Fadila Zoranić, dipl. učiteljica Sanja Župa

Lektorice: prof. Filka Žilić, dipl. učiteljica Branka Radetić

Redakcijiski poslovi: Štreberko

Web: http://issuu.com/streberko

Grafičko oblikovanje: CATACLYSM, Split

Tisak: Franjo Kluz, Omiš

Naklada: 300 primjeraka

3

Možete li se predstaviti čitateljima Štreberka? Zovem se Sanja Čagalj i u siječnju ove godine izabrana

sam za novu ravnateljicu Osnovne škole Spinut. Rođena sam tu preko puta, u starom rodilištu, prije 45 godina. Do osnovne škole živjela sam u Africi s roditeljima i sestrom, okružena veličanstvenim afričkim krajolicima koji oduzimaju dah, te u društvu raznolikih biljaka i životinja. Tamo sam provela jedan lijep i zanimljiv dio djetinjstva. Nakon povratka, krenula sam u prvi razred Osnovne škole Pojišan. Sjećam se mlade plavokose učiteljice, suncem obasjane učionice, đaka u crvenim keceljama, gužve na velikom odmoru, mirisa marende iz kuhinje, zvuka krede po ploči, jutarnjeg zbora, kraja nastave, prve ljubavi, početka ljeta... Nakon završene srednje škole i položene mature (Srednja škola Vladimir Nazor), upisala sam Filozofski fakultet u Splitu gdje sam upoznala budućeg muža. Diplomirala sam 1991. godine i stekla zvanje profesora politehnike. Nakon toga sam se udala i rodila kćer Martinu, sada gimnazijalku, a inače bivšu učenicu naše škole. Nakon studija radila sam u više splitskih škola te sve do nedavno kao nastavnica informatike u Srednjoj školi Braća Radić u Kaštel Štafiliću - Nehaju.Koji su vaši prvi dojmovi o školi i njenim učenicima?Škola ima jaku tradiciju, a vidim da je i nastavnici i učenici njeguju. Učenici naše škole ističu se u stvaralačkom mišljenju, imaju želju za znanjem, uporni su i vole se isticati. Oko sebe vidim i osjećam vedrinu i veliki potencijal. Vidim najbolje sportaše, muzičare, kemičare, matematičare, jezičare… Vidim učenike koji zrače, pomlađuju i oživljavaju radnu atmosferu.Koja je razlika između rada kao nastavnica i kao ravnateljica?Biti nastavnik nije samo posao, nego i užitak, i izazov. Posao nastavnika, bez sumnje, spada u jedan od najplemenitijih poziva. Učiti i odgajati djecu velika je obveza za koju treba puno ljubavi, žrtve i odricanja. Posao ravnatelja zahtijeva osobine i vještine potrebne za organizaciju rada i rad s ljudima: dobru komunikativnost, smisao za probleme drugih i strpljenje u odnosu s drugima, sposobnost kvalitetnog planiranja, odlučnost, objektivnost, odgovornost.Nedostaje li Vam rad s učenicima?Volim poučavati i prenositi stečena znanja. Volim rad s učenicima koji su motivirani i intelektualno radoznali. To me ispunjava radošću. Nastojim i dalje biti u kontaktu s učenicima; izravno, preko razrednika i roditelja, ipak sam ovdje zbog njih.

Radili ste u srednjoj školi, što mislite što je najvažnije pri izboru srednje škole za jednog osmaša?Izbor srednje škole znači usmjeravanje učenika na ona područja rada koja najbolje odgovaraju njegovim intelektualnim sposobnostima, osobinama ličnosti i profesionalnim interesima. Najvažnije je da učenik sam odluči, naravno uz dobro stručno savjetovanje i medijsku informiranost. U radu provedemo jednu trećinu svog života, radimo 7 do 8 sati na dan, 5 ili 6 dana u tjednu, 35 do 40 godina. Raditi posao koji nas veseli i u kojem smo uspješni od neizmjerne je važnosti za čovjekovu sreću, stoga je odabir primjerenog zanimanja jedna od najvažnijih životnih odluka.Kada ste pohađali osnovnu školu, jeste li imali ideju što želite biti kad odrastete?Budući da sam rođena i odgajana u profesorskoj obitelji, rano sam osjetila afinitet prema prosvjetnom zvanju. Kao curica poslagala bih lutke na krevet i glumila učiteljicu.

3

INTeRVJU S PROFeSORICOM SANJOM ČAGALJ

INTeRVJU S PROFeSORICOM

Pozitivni počeci s

novom ravnateljicomRazgovarala: Anđela Paleka 7.a

4

Ima li razlike u učenicima kada ste vi pohađali školu i sadašnjih generacija?Razlika postoji, razlog je današnja tehnologija. Dakle, brza dostupnost informacija, učenje kroz lako i brzo pregledavanje aktualnih sadržaja, sve je dostupno na licu mjesta, komunikacija je brza bez obzira gdje se nalazimo, a razmjena iskustava, mišljenja i informacija s vršnjacima i odraslima sličnih interesa ili problema je dio svakodnevnice. Na primjer, moja kći uvijek radi nekoliko poslova odjednom, sluša glazbu, prima i šalje SMS-ove, piše seminar na računalu, čita, dogovara izlazak preko interneta....što je nama bilo nemoguće. Ali, djeca u nama se ne razlikuju; djeca, željna igre, sreće, ljubavi, osjećaja sigurnosti. Koji su vaši planovi i očekivanja vezani za školu?Planovi su poboljšati uvjete rada prostornim uređenjem, uređenjem učionica i prostora u kojima djeca borave, knjižnice, igrališta i dvorišta, te rješavanjem problema dvorane. Već smo promijenili prozore, zavjese, kupili neka računala, na ljeto krećemo u izgradnju nove kuhinje i uređenje blagovaonice (nove sjedalice i stolovi), lakiranje parketa, kupnju novih klupa, ugradnju ormara za mališe.....Veliki su planovi i nadam se da ću ih ostvariti u svom mandatu. Najveći uspjeh je zadržati vedar i pozitivan duh među svim učenicima i nastavnicima, te promicati poticajno radno okruženje.Kada će školske torbe postati barem malo lakše?Iskreno, ne znam. Idealno bi bilo kada bi učenici mogli ostavljati knjige u školi, ali to nije moguće, zbog nedostatka prostora i rada u dvije smjene.

Što Vi kao nastavnica informatike mislite o sigurnosti djece na internetu?Internet ima svoje dobre i loše strane, istovremeno predstavlja i opasnost i nudi jedinstvene edukacijske mogućnosti. Iako želimo da učenici iskoriste sve najbolje sto internet može ponuditi, trebali bismo im zajamčiti sigurnost. Mislim da je tu roditelj ključna osoba. Većinu vremena na internetu učenici provode za kućnim računalom. Roditelj je taj koji treba kontrolirati aktivnosti svoje djece kada surfaju internetom, uočiti opasne i neželjene poruke, prijevare i neprimjerene virtualne pričaonice, te postaviti pravila ponašanja na internetu. Važno je zapamtiti: vaša djeca mogu znati više od vas o tehnologiji, ali vi znate više o životu. Dopušteno vam je postaviti pravila i tražiti njihovo poštivanje.Imate li neku poruku za kraj – za učenike, roditelje i sve čitatelje Štreberka?Kada postanemo svjesni činjenice da je djetinjstvo najljepši dio života, već smo stari ljudi. Stoga se trudite i budite optimistični, te omogućite djeci da uživaju u najljepšem životnom razdoblju. Smijehom pokažite da se mnogi problemi uz radost lakše rješavaju. Saslušajte dijete bez predrasuda kako bi ono otvoreno izrazilo svoje emocije. Za razvoj samopouzdanja i motivacije potičite njegovo pozitivno ponašanje. Uvijek gledajte što je dobro u vašem djetetu. Vjerujte da može nešto dobro učiniti i prije nego li je to učinilo. I što je najvažnije, uživajte u svakom detalju, u lijepu sunčanom danu, zajedničkoj šetnji i ljepoti prirode, jer neki su trenuci nepovratni.

Učenici 4. c razreda u veljači su ugostili Matka i Vjeku. Matko Marušić je autor knjige Snijeg u Splitu, a Vjeko

Ivanišević je jedan od likova iz knjige i najbolji Matkov prijatelj. Bilo je jako zanimljivo čuti kako je nastala knjiga Snijeg u Splitu. Matko je imao običaj svaku večer svome sinu ispričati jednu priču iz svoga djetinjstva. Međutim, Matko i njegova supruga su se rastavili i više nisu živjeli zajedno. Matkov sin je živio s mamom i nedostajale su mu tatine priče. Tata Matko sljedećih je četrnaest godina sinu pisao priče. Jednoga dana Matku je u posjet došao njegov brat Joško, pročitao priče i predložio Matku da najbolje priče objavi u knjizi. Matko je to i napravio, a njegov brat je ilustrirao knjigu. Tako i današnja djeca mogu čitati o njihovim uzbudljivim događajima iz djetinjstva. Bilo je lijepo ugostiti Matka i Vjeku i slušati njihove zanimljive priče. Karla Hraste 4. c

Matko i VjekoMMMMMMMMatkoatkoatkoatkoatkoatkoatkoatkoatkoatko i VVjekojekoVjekoVVjekoVjekojeko

5

J ednog je dana naš razred posjetio Dioklecijanovu palaču. Na Rivi nas je dočekao vodič. Objasnio nam je kako je

Dioklecijan sagradio palaču i kako je otmjeno živio. Shvatili smo da je naš grad poznat po toj palači i da je posjećuje mnogo turista. Bili smo u crkvi sv. Duje. Vidjeli smo sliku na kojoj je sv. Duje i kako mu idu odsjeći glavu. Vidjeli smo i Dioklecijanov grob. Svidjele su nam se sfinge. Vodič nam je pričao kako je Dioklecijan uzeo neke stupove i sfinge iz egipta. Bili smo u Dioklecijanovim podrumima u kojima smo vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, kutijice što sviraju… Bilo nam je super!

Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odlučili smo pokrenuti web-časopis jer smo htjeli da nas drugi razredi pobliže upoznaju i da pokažemo neke svoje radove.Zašto se časopis zove baš Dupin? Dok smo bili prvi razred zajedno s učiteljicom dogovorili smo se da se mi kao razred zovemo ˝Dupinići˝, ali dok smo došli u više razrede odlučili smo promijeniti ime u ˝Dupini˝ i zato se naš časopis zove Dupin.Kako ste podijelili poslove u redakciji?Imamo više novinara, lektoricu, učenicu zaduženu za fotografije i glavnu urednicu.O čemu pišete? Pišemo o događajima iz razreda, raznim izvanškolskim uspjesima, doživljajima s praznika te općenito, o nama.Tko uređuje izgled Dupina (fotografije, pozadina, itd.)?Zajedno se dogovorimo za boju i izgled, a glavna urednica to uređuje i izrađuje.Tko je zadužen za tehnički dio? Je li bilo teško naučiti raditi u programu Open Journal Systems? Profesorica Julijana i glavna urednica su zadužene za tehnički dio. Uz pomoć profesorice ništa nam nije bilo teško.Što biste željeli promijeniti u izgledu lista?Imamo razne ideje koje program koji koristimo ne može omogućiti, ali usput i tražimo neki novi program koji će nam to moći priuštiti.Kakve planove imate za dalje?Želimo nastaviti objavljivati nove brojeve časopisa, a voljeli bi imati i novi program koji sadrži više mogućnosti za uređivanje web-časopisa.

Naš put u Dioklecijanovu palaču

Napisale: Marijana Lešina i

Leona Duhović 3.d

Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Odakle ideja za pokretanje web-časopisa?Dobri dupin interneta

U vrijeme dok smo mi pripremali grafičko uređivanje Štreberka, na mreži se pojavio treći broj Dupina, razrednih novina 5.b razreda. Odlučili smo ‘glavnim i odgovornim’ postaviti nekoliko pitanja, na koja je mailom odgovorila urednica Vedrana Bulić, baš kako i priliči redakciji virtualnih novina.

vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, vidjeli razne male stvarčice kao što su: razglednice, razni nakit, kutijice što sviraju… Bilo nam je super!kutijice što sviraju… Bilo nam je super!kutijice što sviraju… Bilo nam je super!kutijice što sviraju… Bilo nam je super!kutijice što sviraju… Bilo nam je super!kutijice što sviraju… Bilo nam je super!

Leona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.dLeona Duhović 3.d

internetainternetainternetainternetainternetainternetainternetaDobri dupinDobri dupinDobri dupin

Tog sam se dana sam dosađivala na nastavi, kad je u razred ušla teta Fadila. Ispričala se učiteljici

zbog upada, i objasnila da je došla po mene i Ma-tija, kako bi uvježbali sutrašnji govor na CUC-u. Da pojasnim, CUC je mjesto gdje se naši učitelji hvale našim radovima, i to informatičkim. Mi smo prijavili naš prošlogodišnji projekt – web časopis Ježurak. Sutra ujutro, točno u devet-nula-nula, našli smo se na FeSB-u, ili Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje. Naš se govor video-vezom prenosio u još 10 hrvatskih gradova. Nakon dvije prezentacije došao je rad na nas. Teti Fadili se tresao papir, a Matij je od uzbuđenja pao u nesvijest! (Ma šalim se, samo je pao). Na kraju sam pročitala sastav o elektronskom čudovištu Teliju Teliću, ali izostao je pljesak. Jer naša je publika ipak bila – s druge strane ekrana.

Sara Simona Mojsović, 4.d

P ovodom obilježavanja Dana holokausta, 27. siječnja smo s našom vjeroučiteljicom Ružicom Maleš posjetili splitsku sinagogu, izgrađenu u 15. stoljeću. Tajnica židovske općine Split dočekala nas je i pobliže upoznala sa židovskim vjerskim običajima. Ispričala nam je legendu koja govori da šipak ima 613

Ružicom

Ispričala nam je legendu koja govori da šipak ima 613

Mic po mic – CUC

Posjet SINAGOGI

zrna, baš kao što i Tora, židovska sveta knjiga, ima svetih zapo-

vijedi. Zanimljivo je da Židovi tijekom molitve imaju na glavi

„kipa“, kapicu koju nose da ne bi išli goli pred Boga. Probali smo

beskvasni kruh „maca“ koji simbolizira gorki kruh koji su Židovi jeli

kao robovi u egiptu. Bilo nam je zanimljivo slušati o židovskoj vjeri i

kulturi, a zabavno je bilo i kada smo se slikali s raznim predmetima

koje koriste za vrijeme molitve.Dora Pejković i Karla Đirlić 7.b

6

7

Vaša web stranica o Splitu u 2111. godini je na natjecanju Create the future uvr-štena među 10 najboljih radova u kate-goriji osnovnih škola. Kako ste došli na ideju o izradi web stranica?Profesorica Julijana Novaković bila je glavni inicijator tog natječaja. Ona nas je nagovo-rila da se prijavimo i formirala tim. Tema na-tječaja je bila gradovi u budućnosti, pa smo se odlučili za Split.Koji je osnovni koncept Splita u buduć-nosti?Htjeli smo smjestiti simbole grada Splita u budućnost, to jest u sliku grada u 2111. go-dini. Zato smo stavili Grgura Ninskog među leteće automobile, pokraj Spaladimum Are-ne prolaze leteći vlakovi, roboti su gradski vodiči.Kako ste znali da će nam Kerum biti gra-donačelnik kada ste radili stranice?Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S

obzirom na to da su tada bili izbori za gra-donačelnika, nama se Željko Kerum činio najzanimljiviji i njega smo uvrstili u tu stra-nicu.Dali ste intervju za Slobodnu Dalmaciju i za HRT – kako je biti slavan?Ma obožavatelji i obožavateljice nas napa-daju sa svih strana. Haha. Zapravo, malo naših prijatelja uopće zna da smo radili na tom natječaju.Sad završavate prvi razred gimnazije – što se promijenilo u srednjoj školi u od-nosu na osnovnu? Paola: Srednja škola je definitivno jedno oz-biljnije mjesto, gdje sazreš u punom smislu te riječi. Bruno: Sve je slično, osim toga što u sred-njoj školi više nema informatičke grupe i nemamo više informatike, barem ja. To je šteta jer ne možemo pokazati svoju kreativ-nu stranu.Možete li zamisliti život bez računala?Paola: Mislim da je računalo postalo osnov-ni alat u 21. stoljeću. Definitivno je jedna od neophodnih stvari u životu jednog tinej-džera.Bruno: Kompjuter je nužno sredstvo komu-nikacije i dostupan izvor informacija, stoga

je teško zamislit život bez njega. Čime se još bavite osim što buljite u ekrane?Paola: Iako dosta vremena provodim pred kompjuterom, pogotovo igrajući se u Pho-toshopu, uvijek izdvojim vremena za crta-nje.Bruno: Stalno buljimo u ekrane.Što ćete biti kad budete veliki?Bruno: Bit ću velik i jak. Haha, ipak mislim da ću se vidjeti u informatičkim vodama. Bilo bi super da me Google ili Microsoft pozovu da dođem raditi za njih u Ameriku.Paola: Nisam još sigurna, ali sigurno se vi-dim kako završavam neki fakultet. Ovo što sada radim će mi vjerojatno biti samo hobi, jer ne vidim od toga neki unosni posao.

Razgovarala: Sara Markovina 7.a

http://www.spinut.info/cf/

Grgur među neboderima? Ma ko je smislija to čudo? Odgovor je: Bruno, Duje i Paola, naši prošlogodišnji osmaši. Sad su se raštrkali po gimnazijama, ali smo za kratki razgovor uspjeli uhvatiti Bruna i Paolu (Duje je bio prisutan duhom J).

http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/

Grgur među neboderima? Ma ko je smislija Grgur među neboderima? Ma ko je smislija Grgur među neboderima? Ma ko je smislija Grgur među neboderima? Ma ko je smislija

S p l i tbudućnostihttp://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/http://www.spinut.info/cf/

Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S Mi smo vjerovali u to, a i bilo je preočito. S

Š: Kako je škola izgledala u vrijeme kad ste vi bili učenik? Je li bio drugačiji odnos učenika i profesora?M.: Škola je izgledala izvana isto, a mislim da je i iznutra izgledala vrlo slično. Odnos učenika i profesora nije bio toliko strog, zapravo su nas profesori i odgajali, cijelu moju generaciju, to je pozitivno.Š: Kakve uspomene nosite iz ove škole?M: Ja iz ove škole nosim isključivo ugodne uspomene, a vidim da se neke ‘tradicije’ nastavljaju i sada - i mi smo kao djeca pred ulazom s teniskim balunom radili ovo što klinci rade, prebacivali balun preko željezne šipke.Š: Jesu li vam predavali neki od profesora koji sada rade u školi?

M: Jesu. Zanimljivo je da sam svoje prve kontakte sa fotografijom dobio preko profesora Kapovića, mislim da on još predaje. Ita Banov mi je predavala glazbeni, prof. Kodrić predavala mi je matematiku, a bivši ravnatelj Maršić u moje je vrijeme bio pedagog. Razrednica mi je bila gospođa Smiljana Krolo i predavala mi je engleski.Š: Što ste htjeli postati kad ste bili dijete?M: Zanimljivo je da sam od malih nogu htio postati ono što jesam – fotoreporter.Š: Kakav ste bili đak?M: Bio sam baš pravi kampanjac, matematiku sam uvijek imao dva, hrvatski pet, a likovni tri.Š: Koji vam je bio najdraži, a koji najomraženiji predmet?M: Najmanje draga mi je bila matematika, a najdraži tjelesni (smijeh).Š: Kakvo je vaše mišljenje o sadašnjem izgledu škole, te načinu školovanja?M: Zanimljivo je da je u ovu školu išao moj otac, u ovu sam školu išao ja i u ovu školu ide moj sin, Lovre Biljak, koji je sada prvašić i ima genijalnu učiteljicu Vini Ballarin, pa mislim da to sve govori o ovoj školi i kako gledam na ovu školu, ako sam i svoje dijete upisao u nju.Š: Imate li možda koju anegdotu iz osnovne škole, koja vam se urezala u pamćenje?M: Naravno da imam, i to puno njih. Recimo, svoj prvi film razvio sam u podrumu ove škole zajedno s mojim prijateljima Draganom Miljušem i Davorom Šoljanom, uz asistenciju prof. Kapovića. Nakon uspješnog školskog pokusa pokušao sam to napraviti kod kuće i roditeljima sam uništio pola WC-a fotokemikalijama.Š: Od kada vas je počela zanimati fotografija i kako ste otkrili svoj talent?M: Zapravo me profesor Kapović zarazio time. Naime u šestom ili sedmom razredu učlanio sam se u foto-sekciju i tada sam imao prvi kontakt s fotoaparatom i nakon toga sam ispilao

8

I oni su bili naši učenici

Pokušajte vidjeti svijet na drukčiji način

Matko Biljak - fotoreporter i urednik fotografije dnevnih novina „Slobodna Dalmacija“

Matko Biljak

Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998.Matko s ekipom u školskom dvorištu, 1981.Posljednji snimak živog Siniše Glavaševića,

Vukovar 1991.

svoje roditelje da mi kupe fotoaparat, i tako je sve počelo. Još uvijek imam fotografije nas nekoliko iz razreda, snimio sam ih u školskom dvorištu, koje je izgledalo isto kao danas.Š: Jeste li pohađali školu ili tečaj fotografiranja?M: Ne, nisam završio umjetničku školu, po struci sam elektroničar. Poslije sam upisao novinarstvo u Zagrebu koje nikad nisam završio jer sam se intenzivno počeo baviti fotografijom.Š: Kakvi su bili vaši početci?M: Što se tiče profesionalnog rada, u moje vrijeme, kad sam bio mlađi, postojale su omladinske novine koje su u to vrijeme izlazile, nešto slično kao Štreberko. Radio sam u novinama koje su se zvale „Omladinska iskra“. Prvi moj kontakt sa profesionalnim novinama je daleka 1987. godina kad sam počeo raditi za Slobodnu Dalmaciju.Š: Fotografirali ste dosta osoba s domaće estrade, Severinu, Olivera Dragojevića i druge, možete li izdvojiti nekog?M: Izdvojit ću Lukyja, njemu sam radio omote za album i jumbo-plakate, i on je po meni jedan posebno emotivan čovjek i umjetnik.Š: Koja vam je bila prva nagrada i za koju fotografiju?M: Mislim da je to bila 1991., dobio sam nagradu Hrvatskog novinarskog društva kao fotoreporter godine, a to je bilo za moj ratni opus, jer sam dosta snimao u ratu.Š: U čemu najčešće nalazite inspiraciju?M: Inspiraciju najčešće nalazim u običnim ljudima oko sebe.Š: U našoj školi postoji izborni predmet fototehnika i imamo dosta talentiranih malih fotografa. Imate li možda neki savjet za njih, ali i za one koji će tek otkriti svoj talent?M: Prvo je da ustraju u onome to rade, da se nikad ne predaju. Drugo je da im nije bitna oprema s kojom rade, znači s minimalnim ulaganjima i malo novaca mogu napraviti jako dobre fotografije, i treće, da nastoje vidjeti svijet na jedan drugačiji način, to je sigurno formula za dobrog fotografa.

9

BiografijaRođen 1968. godine u Splitu. Fotografijom se bavi od 1985. godine, kada počinje objavljivati u „Omladinskoj Iskri“. Od 1998. do studenog 2005. godine radio u „Slobodnoj Dalmaciji“ kao fotoreporter, a 2007. postaje urednik fotografije SD. Među prvim zadacima bili su mu snimanje štrajka rudara na Kosovu, a od 1991. godine aktivno je bilježio rat u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni gdje je obišao sve ratišta. U Hrvatskoj je dva puta bio zarobljen kao ratni reporter. Godine 1991. njegove fotografske kvalitete prepoznaju strane agencije i otad se njegove fotografije objavljuju u cijelom svijetu. Od 1993. godine radi za Reuters, za Getty Images snima foto eseje. Reuters mu je uvrstio tri fotografije u svoju „Golden Prints“ ediciju. Fotografije je objavljivao u brojim stranim novinama i časopisima (Time magazine, Newsweek, Der Spiegel, Stern, Times, LA Times, Washington Post, Guardian, Paris Match, Le Figaro, Usa Today...) Član je ULUPUH-a, a od 2000. godine stalno je angažiran kao umjetnički fotograf Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu. Objavljuje fotografije u monografijama i knjigama, izlagao je na više 15 samostalnih i 40 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu na kojima je više puta nagrađivan za pojedinačne fotografije i za kolekciju. SAMOSTALNE IZLOŽBE2006 – Split, Marmontova ulica: Open-air izložba u okviru 52. Splitskog ljeta „Tetar-grad“ 2006 – Zagreb, Galerija Badrov, „Drugom stranom“ 2005 – Split, Galerija umjetnina, „Snapshots“ 2005 – Rijeka, „More i jedrenje“ 1998 – Fotoklub Split, „Francuska“ 1992 – Split, „Za slobodu“ 1991 – Fotoklub Split, Djeca anđeli (posvećena djeci s posebnim potrebama centra Vrlika) VAŽNIJE SKUPNE IZLOŽBE2008 – Dubrovnik- „Špice, štikle i peraje“ (Biljak,Dubravec,Vukičević) 2003 – Galerija umjetnina, Suvremena splitska fotografija „Life & Art“ 2005 – Fotoklub – Međunarodni grafički bijenale „Split – New York“ MONOGRAFIJE:Rat u Hrvatskoj 1991-1995 Međugorje, Papa u Splitu i Solinu Rat u Bosni i Hercegovini Monografija HNK – Split Fotoklub Split

Napomena: Biografija preuzeta s internetskih stranica Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti www.ulupuh.hr

Procesija u KomiziFotografija za Lukyjev albumŠtrajk u rudniku Stari Trg na Kosovu 1989. godine, tijekom kojeg su

rudari proveli 8 dana pod zemljom. (Matko Biljak je treći slijeva)

10

12. travnja 2010. bili smo u Kazalištu lutaka i gledali predstavu Dječak Ivek i pas Cvilek. Predstava govori o napuštenoj djeci koja zbog nedostatka roditeljske ljubavi provode vrijeme pričajući priče, i tako bar na trenutak zaboravljaju svoje proble-me i sretni su.

Zorana Cerkvenik 4.a

Predstava je bila vesela i zabavna. Glumci su bili razigrani i dobro su glumili. Govorili su kajkavskim narječjem. Predstava mi se nije svidjela jer je na kraju bila tužna.

Mislav Šarić 4.a

Ova predstava je smiješna i zabavna. Svidjela mi se ideja da treba pomoći onima kojima je teško, u ovom slučaju djeci bez roditelja.

Mislav Čović 4.a

14. travnja 2010. gledali smo predstavu nastalu prema dječjem romanu Ivana Kušana Lažeš, Melita. Predstava se održala u Hrvatskom narodnom kazalištu u sklopu festivala Mali Marulić. Bilo je to gostovanje kazališta iz Beograda. Likovi su: Melita, Ve-rica, Šiljo, pas Badžo, mama Mira, tata Branko, Nenad i slikarica. Najdraži lik u predstavi mi je Badžo jer je jako smiješan. Uživala sam u predstavi jer je svaki glumac odlično dočarao lik koji je glu-

Dječak Ivek i pas Cvilek

Lažeš Melitamio. Predstava je bila puna humora i nije mogla biti bolja. Najdra-ža scena mi je bila kada se Melitin tata obukao u medvjeda i za smirenje zapalio cigaretu. Pouka predstave: U laži su kratke noge!

Bruna Majić 4.a

Predstava mi se svidjela jer je bila smiješna i zabavna. Glum-ci su bili prikladno odjeveni. Predstava je bila primjerena djeci i nije bilo nasilja. Glumci su lijepo odglumili svoje uloge. Najviše mi se svidjela uloga Melite. Rado bih odglumio Nenadovu ulo-gu. Iz predstave možemo izvući pouku: Nije lijepo lagati jer se svaka laž otkrije!

Vanja Huljev 4.a

Zbog svoje bujne mašte i laganja, djevojčica Melita upada u neprilike. Predstava mi se svidjela jer je bila smiješna i zanimlji-va. Glumci su bili dobri i uspjeli su dočarati knjigu koju sam pro-čitao. Najsmješniji mi je lik Melitin brat Nenad. Primijetio sam da se imena nekih likova razlikuju od imena u knjizi. Drago mi je što sam pogledao ovu predstavu.

Tomislav Vulić 4.a

IvekIvekIvekIvek

11

Predstava mi se svidjela jer je bila vesela, zabavna i duho-vita. Pozornica je bila lijepo uređena. Predstavljala je njihovu kuću, vrt i školu, a tu se uglavnom sve odigravalo. Najbolja glu-mica je bila Melita. Najzanimljivije mi je bilo kada su glumci na kraju predstave sjeli na rub pozornice i pričali.

Dino Hadžiabdić 4.a

Meni se ova predstava svidjela jer je bila uzbudljiva, zabav-na i smiješna. Najviše mi se svidjelo kad je pas progovorio. Ni-sam skidala pogled s pozornice. Vidi se da su se glumci potrudili. Predstava je bila savršena, baš onakva kakvu volim!

Vanessa Majer 4.a

Predstava je malo skraćena tako da nedostaje dio oko listića lota i nagrade za sliku Plavo sunce. Predstava mi se svidjela jer je dosta komična i poučna. Želi djeci pokazati kako se ne smije izmišljati i lagati, ali i kako svi ne vide iste stvari na isti način.


Predstava mi se svidjela jer je bila zabavna, glumci su bili prikladno odjeveni. Scenografija je bila izvrsna zato što se sve

odvijalo na malo prostora. Najviše mi se svidjela uloga Melite. Iz pred-stave možemo izvući pouku: Kad lažeš, kad tad će to netko saznati.

Luka Peruzović 4.a

Radnja u predstavi je skraćena i primijeti se da je različita od radnje u knjizi. Imam samo malu zamjerku, a to je da je cijelo vrijeme u predstavi bila kuća koja se dizala i spuštala.

Petra Jajčević 4.a

Predstava mi se jako svidjela jer je bila smiješna i zabavna. Glumci su bili uigrani i nasmijavali su publiku. Kostimografija je bila odlična. Živahna glazba naglašavala je bitne događaje.

Mislav Šarić 4.a

mica je bila Melita. Najzanimljivije mi je bilo kada su glumci na svidjela uloga svidjela uloga

Predstava mi se svidjela jer je bila vesela, zabavna i duho-vita. Pozornica je bila lijepo uređena. Predstavljala je njihovu kuću, vrt i školu, a tu se uglavnom sve odigravalo. Najbolja glu-mica je bila Melita. Najzanimljivije mi je bilo kada su glumci na

odvijalo na odvijalo na malo prostora. malo prostora. Najviše mi se Najviše mi se svidjela uloga svidjela uloga

Dana 26. ožujka gledali smo baletnu predstavu Karneval životinja.

Likovi su: Brundić, mama medvjedica, tata medvjed, ribe, kornjača, zečevi, koka, pijetao, pingvini i labud.

U ovoj predstavi Brundić je kupio gramofonsku ploču Kar-neval životinja. Svaka vrsta životinja odabrala je glazbu za svoj ples. Glazba ih je uveseljavala dok su u parovima plesali u šumi. Svidjelo mi se kako su životinje plesale i kako je svaka životi-nja opisana glazbom i plesom. Najdraže m je bilo kad je labud plesao jer je bio lijepo dočaran svojim kostimom i elegantnim pokretima. Kostimi su bili vrlo zanimljivi kao i sama predstava. Balerine su lijepo izvele svoju koreografiju.

Bruna Majić 4.a

U ovoj predstavi nedostaje radnja koja bi me svojim zaple-tom i raspletom zainteresirala. Balet baš i ne volim. Dio predsta-ve koji je na mene ostavio najbolji dojam je ples pingvina. Bili su zabavni, veseli i pomalo smiješni plešući balet svojim pingvin-skim hodom.

Tomislav Vulić 4.a

Ova predstava mi se i nije nešto posebno svidjela jer nisam navikla na ovakva djela kao što je balet. Nema nekakav sadržaj ili je to umjetničko djelo koje ja ne razumijem.


Predstava mi se svidjela jer su osmislili predivnu koreografi-ju. Plesačice su to savršeno otplesale i odglumile.

Vanessa Majer 4.a

Karnevalživotinja

Sedmi dan mjeseca rujna, svi četvrtaši, a s njima i ja, krenuli su na ekskurziju. Tom prigodom trebali smo upoznati Hrvatsko

zagorje, Međimurje i dio Podravine. ekskurzija je trajala 5 dana. Naši vodiči zvali su se Peđa i Ana.Naše prvo odredište bio je glavni grad Hrvatske - Zagreb. Do njega smo autobusom putovali 6 sati. Kada smo došli u Zagreb, ručali smo u restoranu, a nakon toga krenuli u obilazak grada. Posjetili smo Trg bana Josipa Jelačića, Ilicu, Uspinjaču, kulu Lotršćak, Markov trg, Hrvatski sabor, Kamenita vrata, Zološki vrt, Gornji i Donji grad, Grički top i ostale znamenitosti. Nakon toga došlo je vrijeme da krenemo prema Koprivnici gdje nas je čekao hotel „Podravina“, u kojem ćemo prenoćiti. Nakon napornog dana svi smo slatko zaspali.Sljedeće odredište na našem putovanju bio je Čakovec, središte Međimurske županije. Vidjeli smo Muzej Međimurja, tvrđavu i Perivoj grofova Zrinskih, Trg Republike i naravno, rijeku Muru. Ručali smo u domaćinskom okruženju u Sv. Martinu na Muri. Tamo smo u malim drvenim čamcima plovili po Muri. Posjetili

Napisala: Sara Bulić, 4.c / Fotografije: Branka Radetić

smo i Štrigovu, malo mjesto na granici Hrvatske sa Slovenijom.Vidjeli smo crkvu sv Jeronima, poznatu po tome što je njen tloct gotovo identičan glasovitoj bazilici sv. Petra u Rimu. Na kraju dana, čekalo nas je iznenađenje – išli smo u toplice sv. Martin! Tamo je puno bazena. Neki su topli, neki hladni, neki s vodenom strujom, a neki poput jacuzzija. Dobro smo se zabavili. Nažalost, u bazenima smo bili kratko, jer je bilo kasno. Večerali smo u restoranu kraj toplica i vratili se u hotel. Tako je završio drugi dan.Sutradan smo krenuli ponovno prema jugu i posjetili Varaždin, poznat kao grad baroka, glazbe i cvijeća. Razgledali smo utvrdu „Stari grad“, varaždinski korzo, zgradu Varaždinske županije i zbirku kukaca. Ispred utvrde „Stari grad“ učili smo mačevanje i stare plesove. Ručali smo u Trakošćanu, razgledali dvorac i prošetali se uz veliko umjetno jezero. Nakon razgledavanja, sjeli smo u kafić kraj dvorca i popili piće. Već smo sljedeći dan bili u drugoj županiji, Koprivničko-križevačkoj. Obišli smo Đurđevac, gdje u nas oduševili Đurđevački pijesci. Nakon šetnje po pijesku, sjeli smo na zidić, i predahnuli uz stari dvorac i legendu o picokima. Vratili smo se

Legenda o picokimaLegenda o picokimaLegenda o picokimaLegenda o picokimaLegenda o picokimaLegenda o picokima

Priča potječe još iz turskog doba, iz 1552. godine, i govori o đurđevačkom lukavstvu i hrabrosti. Turski osvajač, Ulama-beg je već






dugo bio dolazio u hrvatske krajeve i 1552., prošavši Viroviticu, došao je pod zidine đurđevačkog Starog grada, stare utvrde koja je






sagrađena upravo radi toga da bi se obranila od Turaka. Povijesne listine govore da je silnik Ulama-beg dugo opsjedao đurđevački









Stari grad, naši se borili, oni napadali, no vidjevši da ne može istjerati Đurđevčane iz Starog grada odlučio je natjerati ih na predaju









glađu. Doista je bilo teško u Starom gradu, našim starim Đurđevčanima, ponestalo je hrane i ostalo je zadnje pile, pijetlić, picok, po









đurđevački. Jedna pametna stara Đurđevčanka je predložila kapetanu grada da se taj zadnji picok topom ispali u turski tabor, kako






























bi se među Turcima stvorio privid obilja. Ulama-beg je shvatio da nema svrhe dalje opsjedati utvrdu. Turska se vojska povukla,



























a on rekao: O, Picoki moji, ako se vi picokima bijete, ime picoka dovijeka nosili, picokima se zvala djeca vaša, i unuci vaši zvali



























se picokima. Eto, to ‘prokletstvo’ je s nama još od 1552. godine. A stara legenda ima status kulturnog dobra Republike Hrvatske.
















































(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)(izvor: Turistička zajednica grada Đurđevca)

Ekskurzija četvrtih razredaDnevnik putovanja

u Koprivnicu, te posjetili tvornicu „Podravka“. Tom prilikom vidjeli smo dio proizvodnje u kojoj se staklenke pune džemovima. Nakon posjeta „Podravci“, preko Ludbrega (centra svijeta), stigli smo u Lepoglavu. Po dolasku smo se razdvojili u dvije grupe, od kojih je jedna posjetila vulkansko nalazište, a druga gospođu čipkaricu, koja im je objasnila tehniku izrade lepoglavske čipke. Obje grupe su mnogo novoga naučile. Vratili smo se u hotel, i proslavili

13

GROFICAU DVORCU TRAKOŠCAN

Da sam ja grofica u dvorcu Trakošćan, živjela bih raskošno.

Prostorije u dvorcu bile bi velike i okićene zlatom i srebrom.

Moja soba bi bila najveća i najljepša. Imala bih veliki krevet

s raskošnim baldahinom. Pored kreveta bi bio veliki ormar,

u kojem bi bilo puno lijepih haljina i cipelica. Voljela bih se

šetati pored jezera i guste šume ispred dvorca. Svake večeri u

dvorcu bi se održavali veliki balovi. Za svaki bal bih odjenula

drugu haljinu i druge cipelice. Moja najdraža haljina bi bila

crvene boje, a cipelice srebrne s bijelom vrpcom. Moja kosa bi

bila valovita i smeđe boje. Često bi mi bila svezana u punđu ili

pletenicu s ukrasnom vrpcom.

Voljela bih da je ova priča stvarnost. evo, baš ovako bi izgledao

moj život u dvorcu Trakošćan! Franka Košta 4.c

rođendane: učiteljice Sanje (4.d), Filipov (4.c), i Benjaminov (4.d). Posljednjeg dana smo odmah nakon buđenja krenuli smo Split. Veselili smo se povratku kući, ali smo bili pomalo tužni što je ekskurzija tako brzo završila. U autobusu smo se zezali s mobitelima. Stali smo na pola puta, na Plitvičkim jezerima. Vidjeli smo jezera Kaluđerovac, Kozjak i Prošćansko jezero, rijeku Koranu koja tu izvire, otok ljubavi, Veliki slap i slapove Milke Ternine, poznate operne pjevačice. Završili smo s razgledavanjem i nastavili put prema Splitu. Vratili smo se kući oko 19 sati, umorni i puni dojmova. U školi smo još danima pričali o svemu što smo vidjeli, i neke zanimljive priče pretvorili u sastavke.

N o r m a l n i smo kao i svi, samo funkcioniramo na drugi načinJa trebam sve što trebaju drugi ljudi: ja ljubim, ja plačem, ja se smijem, ja se družim, ja pričam viceve, ja sam tužan. Želim da me se takvog prihvati, bez obzira na moju sljepoću.

Damir Smajo, gost školskog programa „Kako slijepe osobe uče, žive i rade“ približio je učenicima i učiteljima svijet slijepih osoba i govorio o vlastitim iskustvima. Iskoristili smo priliku za intervju, i saznali još nešto o Smaji i Chipu.

Štreberko: Recite nam nešto više o sebi.Damir: Ja sam Damir Smajo, imam 37 godina. Slijep sam od svoje dvadeset i devete godine. Živim s ovom sljepoćom najbolje što mogu. Naučen sam, a neke stvari sam prilagodio sam sebi tako da mi bude lakše. Živim jedan prekrasan, lijep život, najbolje što mogu kao slijepa osoba. Bar ja tako mislim. Imam suprugu i dvoje djece, i jedan pristojan i normalan život.Š: Rekli ste nam da ste odmah nakon što ste oslijepili poželjeli psa vodiča. Zašto?D: Sjetio sam se jednog filma u koje glumi Val Kilmer (op.ur. „At

First Sight“). Tada još nisam poznavao život slijepih i nisam znao na koji se način dolazi do psa vodiča i što se sve treba napraviti dok ne dobiješ psa. A taj pas me je toliko fascinirao zato jer daje puno veću samostalnost i slobodu nekoj slijepoj osobi u svakodnevnom životu i slobodnom kretanju. To mi je bila ideja jer sam ja,

figurativno, čovjek koji voli imati raširena krila, volim disati punim plućima, volim život. Život je nešto najljepše na

svijetu, a ne želim da se moj život svodi na moj stan i moje prostorije. Ja želim živjeti život, ja želim otići na Marjan, na utakmice… Ja želim obavljati sve što obavlja svaka druga osoba. I zato sam odmah htio psa, da budem što samostalniji. Jer mnogi su mi govorili – što će ti pas vodič, imaš štap, imaš

ženu. Ja imam ženu da mi bude žena, a ne pomoć u svemu što ja radim, i da se njen život ne pretvori u to da samo meni pomaže.Š: Kako je Vaš labrador retriever Chip postao pas vodič?D: On se obučavao u školi za pse vodiče i mobilitet u Zagrebu. Kao štene, s dva mjeseca je prošao obitelj socijalizatora i završio obuku. Oni su ga selekcionirali i obučili, a ja sam ga dobio kao gotovog psa vodiča. Dok Chip nije postao moj pas

vodič, ja nisam imao utjecaja na njegov život, niti sam ja znao kojeg ću psa dobiti, jer takvo je pravilo. Tek na

dan kad dobivate psa, znate kojeg psa dobivate. Onaj dan kad vam ga instruktor dovede u sobu i pusti prema vama, do tada ne znate hoćete li dobiti žutoga, crnoga, hoćete li dobiti labradora ili nešto drugo. Sve je tajno. Tek kad je on gotov pas, kad ga udruga obuči i dođete u Zagreb, oni vam ga tek tada predaju i tada saznate što dobijete.Š: Kako izgleda Vaš uobičajeni dan?D: Po meni, moj dan izgleda kao normalan dan svakog drugog čovjeka. Ujutro ustanem, doručkujem, moja djeca se spremaju i idu u školu, ja idem vani, odem sa svojim društvom popiti prvu jutarnju kavicu, malo čujem ćakule, prokomentiramo stanje u državi, sportu i svijetu. Tada odlazim na tržnicu, kupim ono što je potrebno, dođem kući, skuham ručak, sačekam djecu da dođu iz škole. Kada ručamo, djeca imaju svoje obaveze, domaće radove, knjige, supruga je tu ili na poslu. Ovisno o vremenu, idem malo do grada, družiti se sa svojim prijateljima ili u teretanu ili neku drugu aktivnost. Navečer se vratim oko 7, 7:30 kući, večeram, malo televizije, i idemo spavati. I naravno, svi događaji koji se svima ubacuju u taj normalni životni ritam: rođendani, primanja… Ali praktički imam jedan normalan, svakodnevan život. Navečer malo sjednem za računalo, provjerim mail. Sve radim kao i drugi ljudi, samo na način prilagođen slijepim

First Sight“). Tada još nisam poznavao život slijepih i nisam znao na koji se način dolazi do psa vodiča i što se sve treba napraviti dok ne dobiješ psa. A taj pas me je toliko fascinirao zato jer daje puno veću samostalnost i slobodu nekoj slijepoj osobi u svakodnevnom životu i slobodnom kretanju. To mi je bila ideja jer sam ja,

14

osobama.Š: Na kakve prepreke nailazite u svakodnevnom životu, konkretno u Splitu?D: Ima svakakvih prepreka, ali stvar je u meni kao čovjeku hoću li praviti problem oko tih prepreka. Hoću li ja te prepreke preuveličavati kao Mt. everest, ili ću tu prepreku probati savladati i sebi reći – bravo Damire, uspio si. Ima ljudskih prepreka, ima tehnoloških problema poput neuređenih pločnika i cesta. Na primjer, neka žena s kolicima s bebom nekad nailazi na veću prepreku nego ja. Ja smatram da je bit u nama ljudima da shvatimo je li to toliki problem da od njega napravimo dramu ili ne. Za mene je nekad najveći problem u životu kad se osjetim nemoćan. Na primjer, kad mi boli djecu, a ja im ne mogu pomoći. Život je prelijep. Zašto stvarati problem od

nekih stvari koje se

15

Tehnologija u službi slijepih osoba

Nakon prezentacije računalne tehnologije za slijepe osobe, razgovarali smo s Ivanom Bogdanovićem, studentom povijesti i filozofije na Splitskom sveučilištu, i Brunom Mrganom, inženjerom pomorskog prometa i edukatorom informatike za slijepe osobe.Koja sve informatička oprema postoji za pomoć slijepim osobama?Bruno: Opremu za pomoć slijepima zovemo tiflotehnička pomagala. Postoje zvučno-govorne jedinice za slijepe osobe, primjerice za računala, za mobitele ili MP3 playere.Ivan: Na žalost, veliki je problem što su pomagala za slijepe jako

skupa. Primjerice, Braillev redak stoji oko 70.000 kuna. To su astronomski iznosi, tako da većina slijepih osoba bez donacija ne može sebi priuštiti takva pomagala. Slijepe osobe imaju volje, žele raditi i steći nova iskustva, međutim financijska strana nas sputava.

Kako radi računalo s Braillevim retkom?Bruno: To je jedan dugi redak koji iz teksta ispisanog na ekranu izbacuje točkice Braillevog pisma. Mi ih osjećamo pod prstima i čitamo slova.Ivan: Ja se uglavnom služim s običnim prijenosnim računalom koje ima govornu jedinicu Što su to zvučne knjige? Kolika je njihova prednost u odnosu na knjige napisane Braillevim pismom?Ivan: Zvučne knjige su knjige snimljene na CD ili na kazetu. One imaju svoje prednosti i mane. Osnovna im je prednost ekonomičnost, jer su knjige na brajici dosta debele i tisak je skup. Mana je ta što vam prilikom slušanja zvučne knjige dosta brzo padne koncentracija. Knjige na brajici omogućavaju i vraćanje na prethodne stranice.Bruno: Knjige se isto tako mogu skenirati, prebaciti u digitalni format, recimo Word, i zatim slušati. Ali ponekad je dosadno i monotono slušati jedan te isti zvuk.

Koliko su sadržaji na fakultetu prilagođeni slijepim osobama?

Ivan: Nažalost, nedovoljno. Ja sam jedina slijepa osoba na studiju u Splitu, i za mene nije prilagođeno gotovo ništa. Postoji sustav za učenje na daljinu, Moodle, no on je tek počeo prilagođavati online tečajeve osobama s posebnim potrebama.

Razgovarale: Lara Ramići Ivana Šatara 6.c

jako

događaju i drugima, samo pet puta gore nego meni? Ja bar tako smatram. Problema ima svatko. I najsiromašniji i najbogatiji čovjek na svijetu, i najzdraviji i najbolesniji, svi imaju neke svoje probleme. Rješavamo ih, jer život nam je dan da se borimo, i stvaramo, da ga uljepšavamo i ‘grubimo’, kako god možemo.Š: Što ljudi mogu promijeniti u odnosu sa slijepim osobama?D: Pa, mogu nas prihvatiti, da smo normalni. Da sve možemo obavljati, samo na neki svoj način. Ima nešto što je karakteristično za nas, za područje Dalmacije i Splita. Kad sam prvi put izašao na ulicu s bijelim štapom, svaki drugi čovjek mi je rekao da sam jadan. Ja smatram da ja nisam jadan. Takvo se mišljenje treba promijeniti kod ljudi. Za mene je jadan ovisnik o drogi, o kocki, koji pri svom zdravom tijelu i zdravoj pameti svjesno uništava svoje zdravlje, svoj život, svoju obitelj i sve oko sebe. To je za mene jadno. Jer ti svjesno upadaš, a meni se nešto dogodilo. Ja samo s tim nečim što mi se dogodilo moram naj, naj, najbolje živjeti. I želim da me ljudi u gradu, u svijetu prihvate takvog kakav jesam. A ne da kad prolazim ispred nekog kafića, da cijeli taj kafić gleda u mene samo zato što sam slijep. Ili kažu – što ćeš ti na utakmici, ti si slijep. Ja živim, i trebam sve što trebaju svi ljudi na ovom svijetu. eto to želim. Da nas prihvate kao najnormalnije, da nam prilagode neke stvari. Sve stvari za nas slijepe su jako skupe. Želim da nam i država malo izađe

u susret, da se nešto malo pomakne. I da nas prihvate, konkretno sve osobe s posebnim potrebama, koje su malo drugačije nego ljudi koji su 100% zdravi. Ja trebam sve što trebaju drugi ljudi: ja ljubim, ja plačem, ja se smijem, ja se družim, ja pričam viceve, ja sam tužan. Želim da me se takvog prihvati, bez obzira na moju sljepoću.Š: Koju poruku želite prenijeti u svojim posjetima školama?D: Odrasli su već takvi kakvi jesu, formirane osobe, oni će vam iz pristojnosti reći: „Je, tako je, sve je tako kako ti pričaš.“ Ali čim se ja maknem iza kantuna, oni drugačije misle. Možda i griješim, ne znam. U svojim posjetima školama i vrtićima želim djeci pokazati da smo normalni, da nismo ništa drugačiji, osim što smo slijepi. Baš kao i neki drugi ljudi, koji su u invalidskim kolicima ili imaju druge probleme. Da trebamo sve što treba svatko. I da ta djeca kad odrastu, kad se kao odrasli ljudi budu susretali s osobama s posebnim potrebama, da ih prihvate takve kakvi jesu. I to želim naučiti djecu. Da se ne moraju bojati prići meni ili nekoj drugoj slijepoj osobi. Da znaju da s nama mogu razgovarati i o utakmicama i o svemu. Želim naučiti djecu da smo mi sasvim normalni kao i drugi, samo funkcioniramo na drugi način.

Odgovor na pitanje „Kako slijepa djeca uče?“ dobili smo od gđe. Zlate Roso, tiflopedagoginje, koja je u školskoj knjižnici održala dva zanimljiva predavanja i pokazala nam neke tipične školske predmete kojima se u školi koriste slijepa djeca.

Štreberko: Od čega se sastoji zanimanje tiflopedagoga?Zlata Roso: Tiflopedagog je posebni učitelj koji radi sa slijepom djecom. Ja počinjem raditi s djecom već od njihove treće godine, kad počinjemo s pripremama za pisanje i čitanje. U Splitu trenutno radim u OŠ Ravne njive, OŠ Brda, OŠ Mertojak, OŠ Filip Lukas, OŠ Stjepan Radić i OŠ Plokite.Š: Kako slijepa djeca uče?Z: Slijepa djeca uče uz pomoć

drugih osjetila, putem kojih dobivaju informacije o svijetu koji ih okružuje. Oni inače uče i uz pomoć pisma za slijepe, Brailleovog pisma, koje je u svijetu poznato kao reljefno točkasto pismo za slijepe.

Š: Koliko je vježbe potrebno?Z: Potrebno je vježbati od najranije dobi, a kad se radi o djetetu koje je rođeno slijepo, treba početi od otprilike treće godine, pa dalje.Š: Kako se razvijala i prilagođavala brajica?Z: Na to pitanje bih odgovorila tako da bih prvo objasnila tko je čovjek čije ime brajica nosi. To je Luis Braille, koji je oslijepio kao dijete, a svoje pismo, Brailleovo pismo stvorio je kada je 1824. godine kao tinejdžer pohađao Kraljevski državni zavod

za slijepu mladež u Parizu. Prije nego je stvorio ovaj

sustav, on i svi ostali slijepi ljudi čitali su knjige tiskane reljefnim latiničnim slovima. Te su knjige bile glomazne, a čitanje vrlo sporo. Svako se slovo trebalo opipavati i zapamtiti i tako riječ po riječ. Sustav točkica koji je stvorio Braille temeljio se na tajnom vojnom pismu, koje je služilo za noćnu komunikaciju te ga je izumio jedan francuski časnik za upotrebu na bojištu. Iako su mnogi učenici Zavoda za slijepu mladež prihvatili sustav, nastavnici, koji su radili u školi, a nisu bili slijepi, protivili su se tom sustavu. Godine 1854., pošto su učenici i slijepi nastavnici zagovarali korištenje Brailleovog sustava, taj

sustav je priznat. Najprije je priznat u Sjedinjenim Američkim Državama, a onda se proširio i po cijelome svijetu. Koliko je školstvo prilagođeno slijepoj djeci?Z: Školstvo je zapravo dobro prilagođeno slijepoj djeci. Oni su zapravo integrirani u redovne uvjete. Samim tim što su integrirani, moraju se i ostvariti određeni uvjeti za njihovo školovanje. Tu se

radi o nabavci pisaćega stroja za pisanje Brailleovog pisma, o nabavci udžbenika za slijepe na brajici, koje dobivaju preko centra Vinko Bek u Zagrebu. Radi se o prilagodbama načina i metoda rada prema sposobnostima samoga djeteta. Crtaju li slijepa djeca i kako?Z: Slijepa djeca crtaju na foliji, tako da stave tu foliju na jednu gumu. I crtaju uz pomoć šila, i na taj način ostane izbočeni otisak toga što su crtali, i mogu ga opipati. Zanimljivo je da sam od mnogih slijepih osoba čula da boje zrače, i kako mogu dodirom prstiju prepoznati o kojoj se boji radi.

trenutno radim u OŠ Ravne njive, OŠ Brda, sustav je priznat. Najprije je priznat u Sjedinjenim Američkim Državama, a onda se proširio i po cijelome svijetu. Koliko je školstvo prilagođeno slijepoj djeci?Z: Školstvo je zapravo dobro prilagođeno slijepoj djeci. Oni su zapravo integrirani u

16

Zanima li vas znanost? Volite li biologiju, kemiju, fiziku i pokuse? Ako su odgovori na ova pitanja potvrdni, prava ste osoba za MedILSovu ljetnu tvornicu znanosti!

C entar MedILS smješten je na Marjanu, pored Vile Dalmacije. U sklopu Tvornice znanosti, tijekom jednog

tjedna preko ljetnih praznika, organiziraju se razne radionice za djecu od 10 do 15 godina, i svake se godine mijenjaju. Zanimljivo je što su naši voditelji i mentori zapravo studenti različitih smjerova na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu: matematike, biologije, fizike, kemije i molekularne biologije. Svaka radionica ima po dva mentora, s tim da „nastava“ počinje u 9, u 13 je ručak, a sve završava u 17 sati. Prošle godine, u ljeto 2009. godine, pedesetak djece raspršilo se na radionice zanimljivih naziva: Kemija u kuhinji, Probavni sustav, Bakterije, Mozgologija, Čarobne biljne boje, Matemagija, Vodeni svijet...

Saznali smo da postoje bakterije dobre i zle, vidjeli kako kukci vide svijet, otkrili kakva se matematika krije u kartama i naučili koji oblak nosi kakvo vrijeme. Druženje se nastavlja i nakon bavljenja znanošću – jednu smo noć promatrali mjesec i zvijezde. Izvrsno smo se zabavili, gomilu toga naučili, igrali ping-pong i košarku, šalili se i pričali s mentorima...Ako vas zanima kako postati ‘radnik’ u Tvornici znanosti i želite se prijaviti, potrebno je ispuniti prijavnicu na internetu. Tamo morate napisati osobne podatke, izabrati radionicu koja vam se čini zanimljivom, odgovoriti na čudna pitanja i napisati motivacijsko pismo. Nakon nekog vremena nazvat će vas netko iz MedILSa i razgovarati s vama. Ako procjene da vas ovo dovoljno zanima, vjerojatno će vas primiti. Ovo je sjajna prilika za zabavu i druženje, i nemojte je propustiti! Sve o Ljetnoj tvornici znanosti potražite na internetskim stranicama:http://sites.google.com/site/summersciencefactory/

17

Što?Ljetnu tvornicu znanosti

čine znanstvene radionice za osnovnoškolce i srednjoškolce koje

se preko ljeta odvijaju u Splitu, u prostorima Mediteranskog instituta za

istraživanje života (medILS).Kako?

Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s mentorima na određenoj temi. Temu, odnosno ideju radionice osmišljavaju

mentori, a obično su napravljene tako da se djeca na praktičan način

upoznaju s područjima prirodnih znanosti.

Zašto?Omogućiti djeci da dođu u kontakt sa znanošću na prikladan i zabavan

način. U školi se obično ne susrećemo sa znanošću, već samo sa skupom

činjenica koje je znanost otkrila, što je nažalost vrlo često nevjerojatno

dosadno.

Pripremile: Andrea Giljanović i Sara Karanušić 6.c

Što?Ljetnu tvornicu znanosti Ljetnu tvornicu znanosti Ljetnu tvornicu znanosti

čine znanstvene radionice za čine znanstvene radionice za čine znanstvene radionice za čine znanstvene radionice za čine znanstvene radionice za osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje osnovnoškolce i srednjoškolce koje

se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u se preko ljeta odvijaju u Splitu, u prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za prostorima Mediteranskog instituta za

istraživanje života (medILS).istraživanje života (medILS).istraživanje života (medILS).istraživanje života (medILS).istraživanje života (medILS).istraživanje života (medILS).Kako?Kako?

Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s Skupina djece (4-5) tjedan dana radi s mentorima na određenoj temi. Temu, mentorima na određenoj temi. Temu, mentorima na određenoj temi. Temu, mentorima na određenoj temi. Temu, odnosno ideju radionice osmišljavaju odnosno ideju radionice osmišljavaju odnosno ideju radionice osmišljavaju odnosno ideju radionice osmišljavaju

mentori, a obično su napravljene mentori, a obično su napravljene mentori, a obično su napravljene mentori, a obično su napravljene mentori, a obično su napravljene mentori, a obično su napravljene mentori, a obično su napravljene tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način tako da se djeca na praktičan način

upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih upoznaju s područjima prirodnih znanosti. znanosti. znanosti. znanosti. znanosti. znanosti.

Zašto?Zašto?Zašto?Zašto?Zašto?Zašto?Zašto?Zašto?Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt Omogućiti djeci da dođu u kontakt sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan sa znanošću na prikladan i zabavan

način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo način. U školi se obično ne susrećemo sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom sa znanošću, već samo sa skupom

činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što činjenica koje je znanost otkrila, što je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno je nažalost vrlo često nevjerojatno

dosadno.dosadno.dosadno.

18

S nama je Željka Fuchs, predsjednica organizacijskog odbora Festivala znanosti – kako bi se predstavili čitateljima Štreberka?

Ja sam Željka Fuchs, profesorica fizike na Prirodoslovno-matema-tičkom fakultetu koji je tu u vašoj zgradi. Imam troje djece, od kojih dvoje idu u ovu školu. Doktorirala sam u Americi i sad živim u Hrvatskoj, u Splitu, jednom od najljepših mjesta na svijetu. Bavim se fizikom i po-pularizacijom znanosti. Što to zapravo znači? To znači da pokušavam približiti fiziku ili općenito znanost djeci poput vas, ali ne na način na koji vi učite u školi, nego na način koji vam je prirodan. Dok hodate po cesti i gledate svijet oko sebe, vidite stvari, vidite da je nebo plavo, i da je more plavo, i pitate se: „Zašto je nebo plavo? Zašto je more plavo?“. Ako razmišljate o tome, mi vam možemo ponuditi kao znanstvenici od-govore, ali vam ne smijemo ponuditi odgovore kroz jednadžbe i kroz nekakvo suhoparno štivo koje trebate nabubati napamet, nego vam trebamo to znati nacrtati, pokazati kroz nekakav pokus, na način koji ćete vi razumjeti i zavoljeti. Trebate znati iskoristiti prirodna znatiželju, dječju, s kojom se rađate. Trebate uživati u njoj i razviti je, i na taj način možete poslije postati znanstvenici. I tako je Festival znanosti zami-šljen, baš zato da bi se približila sama znanost na jedan prirodniji način.

Što je Festival znanosti?Festival znanosti je manifestacija koja se održava već osme godi-

ne, i na festivalu svi fakulteti na Sveučilištu, i svi instituti u Splitu pred-stavljaju sve što mi inače radimo, najbolje što imamo, najbolje pokuse i najbolje aktivnosti. Ove je godine moto Festivala znanosti „Izađimo u grad“. Umjesto da se zatvaramo u svoje urede i laboratorije, i vi even-

Formula za znanstvenike:

tualno dođete k nama, a ne možemo vas puno primiti jer jednostavno fizič-ki nemamo tako velike laboratorije, mi izlazimo u grad. Sve što želimo pred-staviti donesemo na Rivu, i dogovo-rimo se sa školama da učenici dođu. Postavljeno je puno štandova, kao za Božićni sajam, tako da idete od štanda do štanda i gledate sve što smo vam mi pripremili.

Kako se postaje znanstvenik – ispričajte nam kako jedan osnovnoškolac kojeg zanima znanost može postati znanstvenik?

To je vezano uz ovaj film koji sam vam pokazala, i vezano uz taj način razmišljanja – ne smijete izgubiti znatiželju! Nemojte dopustiti da vam učitelj ili učiteljica kažu: nemojte postavljati pitanja, pitanja su glupa ili da se morate srediti, ili bilo što takvo. Za znanstvenika je jedini preduvjet koji je potreban – biti znatiželjan, biti znatiželjan u vezi svi-jeta koji ga okružuje. Ništa drugo – i ako jeste tako znatiželjni, i ako ste dovoljno hrabri da nastavite pitati pitanja – to vam je to. I malo uporno-sti, i rada, i ljubavi i nikad odustati – i eto, postajete znanstvenici.

Koja su to znanstvena otkrića, po vašem mišljenju, najviše utjecala na svijet u kojem danas živimo?

To je dosta teško pitanje. Ja bih rekla da je to za mene struja, ja ne mogu zamisliti život bez struje, nikako. Ali kad malo bolje razmislite, većina stvari koje nas okružuju nastale su radi znanosti. Niti bi vi danas imali svoje mobitele da nije bilo znanosti, niti bi imali Internet da nema znanosti, niti bi letjeli avionima da nema znanosti, niti bi znali da posto-je klimatske promjene koje je čovjek uzrokovao, i saznali da ih moramo spriječiti. Podloga svega je zapravo u znanosti – a sve dalje je primjena.

Što mislite o načinu na koji se znanost popularizira i približava mladima, recimo kroz TV programe i emisije kao što su Mythbu-sters?

Tako treba izgledati znanost – treba biti duhovita, zanimljiva, do-stupna i razumljiva svakome. Ne smije biti predstavljena na takav način da je, recimo, meni dosadna. Ako je meni dosadna, kakva će tek vama biti? Kroz crtiće za najmlađe, kroz emisije za malo starije – na taj način treba popularizirati znanost, a ne s nekakvim pisanjima brošurica, sa-žetaka, milijun udžbenika… Vi ste generacija koja je odrasla uz raču-nalo, uz tehnologiju uz koju mi, koji vas učimo, nismo. Mi se moramo prilagoditi vama – moramo vam približiti tu znanost na način koji vi možete razumjeti, a ne na način na koji smo mi učili. A to znači upravo to – koristiti sve što vam tehnologija pruža. Kroz ovakav jedan filmić, u pet minuta, vi dobijete više informacija nego da ste sjedili nad knjigom tri dana. Na takav način mi trebamo prezentirati znanost, i u takvoj jed-noj emisiji Mythbusters-a vi zapravo vidite jedan koncept, dobar način,

Kako to izgleda kad se slavi znanost? Tko nam može dati bolji odgovor od Željke Fuchs, fizičarke koja stoji iza Festivala znanosti. Prije početka intervjua zajedno smo pogledali na You Tube-u kratki film o brzini kojom se mijenja svijet u kojem živimo (utipkajte u You Tube tražilicu Did You Know 3.0). Preporučamo da ga pogledate prije ili poslije čitanja ovog intervjua!

znatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubav2znatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubavznatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubavznatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubavznatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubavznatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubavznatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubav

i ostane vam u pamćenju. Teško vam je odmah naučiti bilo što iz zna-nosti, iz fizike ili kemije, ako učite od danas za sutra. Vi naučite za ispit, i onda ćete za mjesec dana možda sve zaboraviti. Međutim, kad pogle-date ovakav jedan show, razmislite malo, nekad eventualno napravite sami jedan pokus, vama će to zauvijek ostati u glavi.

Vi ste svoj doktorat stekli u SAD-u i tamo ste i radili neko vrije-me. Možete li nam reći po čemu se razlikuje život u Americi i ovdje u Hrvatskoj?

Život je ljepši u Hrvatskoj, još uvijek. Imamo ljepšu prirodu, pogo-tovo tu u Splitu, stvarno je prekrasno. Međutim, kvaliteta je života, ako se poveže s poslom, daleko bolja u Americi. U Americi sustav funkcio-nira, većinu toga što vam padne na pamet možete normalno napraviti, neće vam trebati tri dana da se nešto napravi. Ja bih rekla – živjeti u Hrvatskoj je bolje nego u Americi, ali raditi u Americi je bolje nego u Hr-vatskoj. Škole u Americi? U osnovnoj školi: bolje, u srednjoj školi:gore, na fakultetu i sve dalje: bolje.

Glavno područje vašeg istraživanja je atmosferska fizika – mo-žete li nam nešto više reći o tome?

Atmosferska fizika je fizika koja objašnjava sve pojave u atmosferi. Na primjer, zašto i kako ćemo sutra imati loše vrijeme ili lijepo vrije-me, je li ova zima bila izrazito kišovita, izrazito hladna ili nije, pa sve do globalnih klimatskih promjena. Kad vi gledate prognozu na Dnev-niku, za sutra ili za sljedeća tri dana, iza toga vam stoji jedan komplici-rani numerički model koji se vrti na super-kompjuteru i koji uključuje puno jednadžbi, ali i puno fizikalnih procesa. Na primjer, vama je vrlo jednostavno shvatiti jedan fizikalni proces: ako ima više vlage u zraku, koja može biti kao vodena para, onda se ona digne, pa mi to zovemo kondenzacija. To vam je kao kad mama kuha špagete, pa uzavre voda, pa na poklopcu vidite poslije kapljice – tako i oblak nastaje! Od pare, u jednom trenutku, pri određenoj temperaturi nastaju kapljice koje se spoje i to je oblak na nekoj visini koji vi vidite. Iza svih tih jednadžbi postoje takvi procesi, poput više vlage – veća vjerojatnost da će pasti kiša. To je samo jedan od tih procesa. Ono s čime se ja bavim jest kako primijeniti to što vidimo u atmosferi na te jednadžbe, i kako onda to napraviti matematički, tako da prognoze vremena budu bolje i točnije.

Imate li neki savjet za učenike viših razreda koje zanimaju fi-zika i kemija?

Moj savjet je – nemojte sebi dozvoliti da prestanete pitati, da pre-stanete biti znatiželjni, i ako nemate odgovora u školi, imate Gospodina Googla, kako se mi šalimo doma. I meni je mama kad sam bila mala govorila: „Nisam ja hodajuća enciklopedija, pogledaj u enciklopediju što je to i zašto je to tako.“ Tako i ja danas svojoj djeci vičem da idu na Google – „Go ask Mr Google!“. Nemojte dozvoliti da vas bilo tko u tome ometa, i ako ne možete doći do nekih određenih znanja u školi, pitajte Google, pitajte mene, pitajte ljude poput mene. Pošaljite nam e-mail, danas je doba komunikacije preko interneta. Ne morate biti u Americi, i to će vaša generacija osjetiti, da naučite najbolje od najboljeg čovjeka za to. Pitajte ga preko e-maila i on će vam odgovoriti – što bolji znan-stvenik, to veća vjerojatnost da će vam odgovoriti, jer će mu biti drago da vas takvo nešto zanima, bit će mu drago odgovoriti na vaše pitanje.

znatiželja + pitanja*(ustrajnost) + ljubav2Pripremile: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c

19

Voditelji: učenici 4.d razreda Sara Simona Mojsović, Lucija Srdanović, Matija Pervan i Aldo MiletićCilj projekta: izrada barometra

Učenici su istraživali što su oblaci, što je tlak, što je barometar i kako nastaje vremenska prognoza. Za istraživanje su koristili i izvore, odnosno Internet (Wikipedija), enciklopediju „Faktopedija“, knjigu „Nebo“ i kurikulum od drugog do četvrtog razreda. U projektu smo imali i pomagače: naše roditelje, učiteljicu Sanju Župu i članove obitelji.Kako bismo se dobro pripremili, prvo smo napravili oluju ideja na temu „Što je zrak?“. Odredili smo odredili podteme, definirali zadatak i dogovorili strategije rada i vremena i krenuli na istraživanje. Tijekom rada na projektu obradili smo podatke, međusobno se konzultirali i izradili barometar.

IZRADA BAROMETRA: Prvo odrežite vrat balona a zatim ga napnite

preko limenke. (Slika 1, Slika 2)

Zatim ga pričvrstite gumicom i zalijepite indikatorsku iglu. (Slika 3, Slika 4)

Pripremite 2 posudice vode: jednu s vrućom i jednu s hladnom vodom.

(Slika 5, Slika 6, Slika 7, Slika 8)

Limenku uronite u hladnu vodu, pa zatim u vruću. (Slika 9)

Zatim promatrajte površinu: diže se i spušta.(Slika 10, Slika 11)

Kad se diže, dolazi lijepo vrijeme, a kad se spušta znači ružno vrijeme. (Slika 12)

Jeste li znali? Postoje vrste oblaka koji se zovu magareći repovi i ovčice. Oblaci zadržavaju svjetlo, kroz tanje oblake svjetlost može proći pa ih mi

vidimo bijele boje, a kroz gušće ne, pa ih zato vidimo crne ili sive. Crni ili sivi oblaci ne znače kišu. Ciklona je područje niskog tlaka. Ona donosi kišu, anticiklona donosi

vedro i lijepo vrijeme.

Oblaci zadržavaju svjetlo, kroz tanje oblake svjetlost može proći pa ih mi Oblaci zadržavaju svjetlo, kroz tanje oblake svjetlost može proći pa ih mi

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

k a ko i z r a d i t i

BAROMETAR

20

21

N egdje pri početku prvog polugodišta naša profesorica kemije Nina Stričević pitala je tko je od

osmaša zainteresiran za pripreme za natjecanje iz Prve pomoći. Od gomile kandidata izabrala je nas: Ivu, Vandu, Miu.M, Luciju, Miu.L i Nadinu. Pripremali smo se kao pravi tim, s tim da je svatko imao svoja zaduženja - imali smo vođu ekipe i članove koji su bili spremni na sve. Što je najvažnije u pružanju prve pomoći do dolaska hitne službe? Bitno je održati osobu živom, biti uz nju i ostati smiren. Svoje smo znanje pokazali na natjecanju održanom u OŠ Visoka 20.ožujka 2010. Osvojili smo zasluženo 10. mjesto (naime, u jednom slučaju smo zaboravili pozvati hitnu pomoć). Ipak je najvažnije je da smo se odlično zabavile i svašta naučile.

Iako vam se čini da Nadina spava, ona zapravo glumi unesrećenu osobu bez svijesti.

Školski primjer osobe koja je zadobila udarac u glavu.

Fantastična petorka - naš tim! (nažalost, jedna članica nije mogla doći na natjecanje)

Posljednje razgibavanje prije pismenog dijela natjecanja.

Buduće liječnice Iva i Vanda spašavaju djevojčicu u nevolji i stavljaju joj ,,praćku ‘’ na nos.

21

Pripremile: Mia Ledina, Nadina Božić, Mia Mustafovski 8.a

egdje pri početku prvog polugodišta naša egdje pri početku prvog polugodišta naša

Prva pomoć– vještina kojaspašava živote

Dino Polić Eni Pandža Gabrijela Bošnjak Ivana Alebić Karmen Klančnik Lovre Bajić

Marukina Bašić

Maria Marić

Mia Matković

Lovre Bralić Lucija Janacković Luka Balek Luka Kristović Marin Božanić Marta Marulić

Nataša Martinić Roko Vulikić Sunčica Bozkov Toni Franović Toni Vladušić Vicko Ožegović

22

1a

Andrija Sabić Bruna Bučan Darko Pupačić Ena Roza Drakulić Filip Sirotković Franina Milković

Mila Laura Tonković

Lucija Srednoselec

23Nika Kondić Nikolina Duvnjak Petar Penović Petra Bulić Petra Nuić Sara Babaja

1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1b1bIva Gabriela Bajamić Kristijan Šimundža Lovre Bogdanović Lucija Čelan Marino Grbac Marko Delić

Branimir Knezović Branimir Strinić Domagoj Butić Ela Keć Filip Markovina Frane Jeričević

Hana Ćorak Hrvoje Grbeša Iris Belas Ivan Strinić Jure Favro Lovre Biljak

24Marin Šoljan Mia Mršić Nika Sladojević Roko Rončević Sara Serdar

1c1c1c1c1c1c1c1c1c

Alen Delić Branimir Jelavič Mitrović Ela Čikeš Ella Pivac Igor Balić Isabella Marina Mišetić

Marko Čavar Max Jeremić

Michelle Čudina Nikola Mancev

Rino Gruica Roko Čović

Ivan Perdić Josip Vukušić Lara Rako Luka Cirković Marieta Macina Mario Satara

Roko Jukić Sara Rako Stipe Jerić Stipe Krolo

25

1d

Aldo Barčot Andrija Tomić Ante Vuletić Damir Vukičević Dea Belamarić Dora Lončar

Lucija Periš Magdalena Dujmović Marco Marusso Marin Popović Marko Čajo Mia Ledina

Dujam Krstulović Iva Grgić Ivana Lešina Josip Kokan Karlo Simović Leo Jukić

Mia Mustafovski Nadina Božić Paula Zujić Špiro Mladinić Vanda Marović

26

8a8a8a8a8a8a

Anamarija Šarić Anja Musulin Bruna Knezović Bruna Lukšić Danira Tanta Ema Duvančić

Leonardo Renić Marin TadinacMargareta Boljat Mario Stjepić Martino Bečić Mate Glavurdić

Filip Zavadlav Greta Vuković Ivan Baran Karlo Bilas Katarina Zrno Leo Drpić

Mislav Krka

Toni Prodan

Paulo Hrepić

Vanna Kosanović

Petra Madir Stipe Vučemilović Tea Katunarić Tina Rimac

27

8b8b

28

Ana Prkić Anđelo Pavišić Bruno Kljaković Gašpić Bruno Orlandini Davor Galić Dora Granić

Ivana Garmaz Livia Jelinović Luka Kaštelan Luka Vujević Marin Laptoš Mario Novak

Dorotea Gavranić Duje Najev Fabjan Tomić Ivan Jamić Ivan Jelavić Mitrović Ivana Butić

Matea Hoffman

Stjepan Bilać

Matea Radovan Mirta Tanasković Petar Tonkić Romana Singolo Sara Srzić

8cStjepan Bilać

28

29

Često se uhvatim kako sa sjetom promatram lica koja me okružuju u razredu. Dosta njih poznajem još

od vrtića, od treće, četvrte godine. Razmišljam o tome koliko smo vremena proveli zajedno. Djetinj-

stvo blijedi, i nestaje, kako u nekoj izmaglici. Osluškujem nove događaje koji ulaze u moj život. Očeku-

jem, istražujem. Neki strah ulazi u mene. Toliko sam puta u sebi pomislila: „Ma sve mi je ovo dosadilo, kad ću

više otići iz ove škole?“ A sada? Sad me hvata panika. Uskoro će školsko zvono zazvoniti u nekoj novoj školskoj

zgradi. Iz klupa će me gledati nova, nepoznata lica. I bez obzira želim li to ili ne, promjena je neizbježna. Slijedi

novo životno razdoblje, nova stranica kojoj se ipak radujem.Tina Rimac 8.b

K raj se približava, a uspomene su sada tako blizu, gotovo da ih mogu dotaknuti. Sjećam se prvog dana

na ovim hodnicima. Imala sam sedam godina i toliko toga nisam znala. Bila sam nestrpljiva, i pomalo

se bojala. Na svakoj sam stepenici mislila da ću se spotaknuti i pasti, sve mi je izgledalo tako veliko.

Ušla sam u razred. Pogled na nepoznatu djecu još me više prestrašio. Poželjela sam izaći iz razreda i vratiti se

svojim lutkama. A sada, nakon osam godina, sve se promijenilo. Lica koja vidim u razredu nisu nepoznata, to su moji prijatelji.

Nisam više mala prestrašena djevojčica. U ovoj školi sam sazrela. Postala snažnija.

Čujem dječju viku i smijeh. Pomalo im zavidim.

Ema Duvančić 8.b

Oproštajno pismo

30

Savjeti psihologao Svako ponašanje dovodi do određenih posljedica, a uz sve veća prava idu i

veće odgovornosti. Zato dobro razmisli o posljedicama nepoštivanja pravi-la poput „ne koristiti mobitele u učionici“ ili „vrati se do 9 sati iz kina“. Dogo-vori se s roditeljima u kojim područjima možeš samostalno odlučivati i biti neovisan, ali isto tako i iskusiti posljedice svojih odluka.

o Roditelji daju savjete jer te imaju potrebu poučiti i zadržati glavnu ulogu savjetnika u tvom životu. Naravno da ti se neki od tih savjeta čine nepotreb-nima, i kao da si ih dosad čuo već toliko puta… Možda ti se čini i da bi sam postupio bolje, što dovodi do svađe. Ako se protiviš, pokušaj se ne svađati. Umjesto toga debatiraj, zauzmi se za sebe i argumentiraj svoj stav. Odvaja-nje (čitaj odrastanje) nije lako ni tebi ni tvojim roditeljima.

o U ovom razdoblju najednom razvijaš snažan osjećaj za iskrenost i praved-nost. Nije lako kad drugi oko tebe to isto ne osjećaju. Ne osuđuj roditelje ili vršnjake ako ne znaju što je „fer“ na tvojoj skali vrednovanja, objasni im.

o Ako burno reagiraš, ispričaj se. Ovo vjerojatno zvuči jednostavno, ali zna-mo da nije uvijek tako. Postoje načini kako iskreno reagirati a da pritom ne povrijediš druge. Imaš pravo biti tužan, imaš pravo biti ljut. Imaš pravo i reći drugima da si tužan i ljut. Imaš pravo na sve svoje osjećaje. Ali, pokušaj razmisliti što radiš kad se tako osjećaš . Druge ne povređuju naši osjećaji, koliko ih povređuje ono što tada radimo.

Doss

ier:

Pubertet

3030

N a što vas prvo asocira riječ pubertet? Postavili smo ovo pitanje nekolicini slučajnih prolaznika u knjižnici i dobili odgovore poput: zabava, buntovništvo, fuj!, neposluh, problemi u školi… Upitali smo se zašto je pubertet postao sve češći izgovor za ponašanje koje prelazi granice, za nepoštivanje pravila i neodgovorno ponašanje. Generacije odraslih su prije ovih

današnjih pubertetlija prolazile istu stvar, pa nije bilo toliko buke oko toga. Mlađa djeca koja u obitelji imaju starijeg brata ili sestru u pubertetu doživljavaju taj normalan dio odrastanja kao bolest kojom će se i oni jednog dana ‘zaraziti’. Odgovore smo potražili na različitim stranama (roditelji, djeca, psiholozi), a na vama je da sami izvučete zaključak.

Što kažu roditelji?"Majka sam troje djece, sin mi sada ima 26 godina, starija kćer 21 – i oni su išli u ovu školu. Najmlađa kćer je trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom na raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumije-vanja za sve, ali ne popuštati. Iz puberteta djeteta treba znati izvući ono najbolje. Kod djevojčica je to lakše, ponekad su dosta emotivne, tako da im možete i prići na taj emotivan način, dok je kod dječaka malo teže. Moj je savjet - morate biti prisebni i odlučni. Dajte djeci do znanja tko je roditelj, jer vaš je odnos bitniji od sve-ga. Djeca u pubertetu najčešće misle da su najpametnija, ali tu je ključno vaše razumijevanje i fleksibilnost."

Štreberkova novinarka Sara Bulić u svom je razredu provela mini-anketu o pubertetu. Evo nekoliko zanimljivih brojki do kojih smo došli:100% učenika je upoznato s opasnostima koje donosi vrijeme puberteta (ovisnosti)68% učenika povezuje riječ pubertet s odrastanjem77% učenika primjećuje na sebi razne emocionalne promjene

"Majka sam troje djece, sin mi sada ima 26 godina, starija kćer 21 – i oni su išli u ovu školu. Najmlađa kćer je "Majka sam troje djece, sin mi sada ima 26 godina, starija kćer 21 – i oni su išli u ovu školu. Najmlađa kćer je "Majka sam troje djece, sin mi sada ima 26 godina, starija kćer 21 – i oni su išli u ovu školu. Najmlađa kćer je "Majka sam troje djece, sin mi sada ima 26 godina, starija kćer 21 – i oni su išli u ovu školu. Najmlađa kćer je trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom trinaestogodišnjakinja i pohađa 7. razred. Prošla sam već dva puberteta, sad ‘preživljavam’ treći. S obzirom na raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumijena raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumijena raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumijena raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumijena raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumijena raznolike hirove naše djece, ponekad je teško ostati priseban, ali to je zapravo najvažnije. Imati razumije--vanja za sve, ali ne popuštati. Iz puberteta djeteta treba znati izvući ono najbolje. Kod djevojčica je to lakše, vanja za sve, ali ne popuštati. Iz puberteta djeteta treba znati izvući ono najbolje. Kod djevojčica je to lakše, vanja za sve, ali ne popuštati. Iz puberteta djeteta treba znati izvući ono najbolje. Kod djevojčica je to lakše, vanja za sve, ali ne popuštati. Iz puberteta djeteta treba znati izvući ono najbolje. Kod djevojčica je to lakše, ponekad su dosta emotivne, tako da im možete i prići na taj emotivan način, dok je kod dječaka malo teže. ponekad su dosta emotivne, tako da im možete i prići na taj emotivan način, dok je kod dječaka malo teže. ponekad su dosta emotivne, tako da im možete i prići na taj emotivan način, dok je kod dječaka malo teže. ponekad su dosta emotivne, tako da im možete i prići na taj emotivan način, dok je kod dječaka malo teže. Moj je savjet - morate biti prisebni i odlučni. Dajte djeci do znanja tko je roditelj, jer vaš je odnos bitniji od sveMoj je savjet - morate biti prisebni i odlučni. Dajte djeci do znanja tko je roditelj, jer vaš je odnos bitniji od sve--ga. Djeca u pubertetu najčešće misle da su najpametnija, ali tu je ključno vaše razumijevanje i fleksibilnost."ga. Djeca u pubertetu najčešće misle da su najpametnija, ali tu je ključno vaše razumijevanje i fleksibilnost."ga. Djeca u pubertetu najčešće misle da su najpametnija, ali tu je ključno vaše razumijevanje i fleksibilnost."ga. Djeca u pubertetu najčešće misle da su najpametnija, ali tu je ključno vaše razumijevanje i fleksibilnost."

učenika primjećuje na sebi razne emocionalne promjene

31

Pubertet – ma dajte! Anđela Paleka 7.a

Joj najjače mi je kad mi profesori, mater i otac i bilo ko kome ne odgovara moje ponašanje počnu: „Ajme tebe, i ja san imala pubertet, pa mi to nije bila izlika za sve.“ A pa jesan li ja tu kriva šta se oni nisu znali izborit za sebe... Uvik pričaju o tome kako su oni uvik morali radit, kako su oni bili vridni, a da se mi sad ne znamo zabavit i da je jedino šta vidimo kompjuter i televizija, ka da je to šta čudno u ovo vrime. A mislin, ne mogu uspoređivat ono prastaro vrime s ovin našin, oni su tad imali „kremenko“ te-levizije, ako su ih uopće i imali... A nismo mi jadni krivi šta nas ovi mediji i okolina opterećuju takvin stvarima. Svako ima nove cvike, mobitele, plazme, kompjutere.... Meni to više ništa nije ja-sno... Meni mobitel služi za koju pismu od Harija i par SMS-ova. Šta je baza imat novi elđijev kuki… Ma daj care, važno da imaš slušalice u ušima, boli te đon.. Svi pate za nekin glupostima, šta je važno jesu li ti cvike iz Policea il’ su sa pazara, ko da to nije isto... Gledan ove cure oko sebe, sve postaju materijalistice, poznatije u naše ka ono sponzoruše, a ovi muški čin vide neku naprlitanu maloljetnicu – odma na nju. A šta je najgore, one se ne bune, ma da mi je znat ko to odgaja? Misle da su frajerice ako su imale 15 momaka do prvog srednje, na fejs stavljaju polugole slike, a o tekstu na slikama da i ne pričan. Gledala san slike jedne male, majko moja, ako meni nije bilo neugodno. Mala nije ni osnovnu završila, a već takve slike. A onda san jednom prilikon načulila uši, ka ono za promjenu i slušala komentare na tu žensku. A da to čujete tek, kaže jedan od članova „klana“: ‘“Ala one (ime neće-mo navodit), kraljica misli da je faca jer se skida po internetu i prodaje se po školama, a ne kuži da joj se mi ka ono „divimo“, jer je sve zafrkancija. Ne shvaća kako se CRNI.“ I onda mislin, šta je ta cura postigla s time, ja kad bi je vidila sutra u gradu, ne da bi joj zavarila u facu ka da san vidila najvećeg klauna. I onda će je neko opravdavat na kartu puberteta, a niko ne zna šta je puber-tet zapravo. Sad ću se ja napravit pametna pa ću malo objasnit. Ovako znači, pubertet je razdoblje kad ditinstvo prestaje, znači pubertet je prvi dio adolescencije, šta znači da se u pubertetu minjamo i psihički i fizički, ali neću sad o biologiji, sve to dobro

DRMA NAS PUBERTET Josip Ledina 7.b

Ah, taj pubertet. Ta mi riječ ide na živce jer je stalno čujem. Stalno mama priča: „Kako si bio sladak kad si bio malen, a sad požalim što te imam!“. Svi znamo da to nije istina jer kad zaka-sniš i uđeš u stan, vidiš zabrinuta lica. Ne prođe dan bez barem pet sva-đa. Najčešće su teme: ljubav, škola i ocjene.

Pubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više pro-vodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali barem sam bolji od svoje sestre. evo nekih primjera. Ona se digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, napiše na papir: 1. Obuti skejte, obavezno zavezati rep i namelj-kati se (našminkati se). Što je najgore, za to joj treba pola sata, a meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je ograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između se-stre i mame. Sestra se ponekad našminka kad ide u školu, pa to mami javi profa iz hrvatskog. I tako profa podijeli curama nešto da operu lice i očiste šminku. Žali Bože šminke, a tek prosutih novaca… Društvo iz razreda divlja, neki se tuku, gađamo se gu-micama…Neki picaju kad je kontrolni. Svi nam govore da smo se promijenili, postali bahati.

Ispada da to proljeće našeg života i nije baš tako bajno, zar ne?

Pubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više proPubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više proPubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više provodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali

vo nekih primjera. Ona se vo nekih primjera. Ona se vo nekih primjera. Ona se digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni,

Pubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više proPubertet je pozvonio i na moja vrata. Manje se uči, više provodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali vodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali vodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali vodim vrijeme za kompjuterom i nisam poslušan kao prije. Ali

vo nekih primjera. Ona se vo nekih primjera. Ona se vo nekih primjera. Ona se digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni,

Ispada da to proljeće našeg života i nije baš tako bajno, zar ne?Ispada da to proljeće našeg života i nije baš tako bajno, zar ne?Ispada da to proljeće našeg života i nije baš tako bajno, zar ne?Ispada da to proljeće našeg života i nije baš tako bajno, zar ne?

napiše na papir: 1. Obuti kati se (našminkati se). Što je najgore, za to joj treba pola sata, a meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je ograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između seograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između seograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između seograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između seograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između sestre i mame. Sestra se ponekad našminka kad ide u školu, pa to mami javi profa iz hrvatskog. I tako profa podijeli curama nešto mami javi profa iz hrvatskog. I tako profa podijeli curama nešto da operu lice i očiste šminku. Žali Bože šminke, a tek prosutih novaca… Društvo iz razreda divlja, neki se tuku, gađamo se gu

digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, digne u 7 sati i sve do 7.45 sati se sprema. Kad ide na tjelesni, , obavezno zavezati rep i namelj, obavezno zavezati rep i namelj, obavezno zavezati rep i namelj, obavezno zavezati rep i namelj-

kati se (našminkati se). Što je najgore, za to joj treba pola sata, a meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je ograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između sestre i mame. Sestra se ponekad našminka kad ide u školu, pa to mami javi profa iz hrvatskog. I tako profa podijeli curama nešto da operu lice i očiste šminku. Žali Bože šminke, a tek prosutih novaca… Društvo iz razreda divlja, neki se tuku, gađamo se gu

kad je kontrolni. Svi nam govore da smo se promijenili, postali bahati.


meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je meni da se obučem trebaju najviše 3 minute. Mislim, kao da je ograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između seograničena pa piše na papir. Najveće su nesuglasice između se-stre i mame. Sestra se ponekad našminka kad ide u školu, pa to mami javi profa iz hrvatskog. I tako profa podijeli curama nešto da operu lice i očiste šminku. Žali Bože šminke, a tek prosutih novaca… Društvo iz razreda divlja, neki se tuku, gađamo se gu

kad je kontrolni. Svi nam govore da smo


znate. Uglavnom, u pubertetu se razvijamo – od dice postajemo osjetljiva dica, minjamo raspoloženja svaki čas. Često dođemo u situaciju da pobignemo ća od svih, a i ovi ostali od nas. Neka su dica malo osjetljivija od drugih, pa pomišljaju na neko rizanje i ubijanje. Njih kao zovu emo djeca. Mislin skužajte, al ono šta? I ja san emocionalno dite, pa ko me šta pita? Ovi sami sebe uvaljuju u neke depresije i gluposti. Daj lipo, jedan je život, štaš se rizat tu i radit drame. Nema tog problema šta ga nemoš rišit. Uostalom premladi smo mi za neka ubojstva, ka da dolazimo u situaciju da plaćamo račune, ranimo dicu... Ne znamo mi šta su problemi. Nekad dođen i pogledan svoje starce i mislin: “Čoviče, koliko su ovi ljudi napravili za mene, koliko se muče i opet in je teško“. Pa mi dođe milo, i mislin kako ja mogu malo pomoć, pa opet neka-ko ajmo reć pomognen, sredin kuću ovo ono, al sve prođe i opet se nastavi rutina ka i svakog dana. A niko mater i oca ne pita, jesi se umorija, ili kako ti je danas bilo na poslu. Svi samo traže pare, a ne pitaju jel’ se ima, i jel’ imaju za kupit spizu sutra. Svi ih drže za glavne krivce, prva ja. I kažen van, prije nego in sljedeći put onako bezobrazno odgovorite i zalupite vrata, razmislite i prigrizite jezik.

32

DANI NJEMAČKE KULTURE Pripremile: Anđela Paleka, Sara Markovina, Iva Kušeta 7.a., Dora Pejković 7.b • Fotografije: Renata Orhanović 7.a

Nizom događanja na području njemačkog jezika i kul-ture, u trajanju od 03. do 07. studenog 2009., u našem su gradu održani Dani njemačke kulture. Program je

započeo 3. studenog radionicama za osnovne i srednje škole u gradskoj knjižnici Marka Marulića. Na svečanom otvaranju iste večeri studenti umjetničke akademije održali su koncept kla-sične glazbe. Predstavnica Kulturne inicijative Split Blažena Ra-das, rekla nam je nešto više o samom projektu: „Dani njemačke kulture koncipirani po danima francuske kulture koji se u Splitu održavaju istovremeno. Glavna ideja je promicanje njemačke

kulture i njemačkog jezika, s tim da ove godine sla-vimo 50 godina pada Berlinskog zida i 60 godina postojanja Republike Njemačke.“ U gradskoj je knjižnici naš profesor povijesti i zemljopisa Zoran Ljubić uz podršku multimedi-

jalnog umjetnika Mihaela Gibe održao ne-običan sat učenja kroz igru. Tema je bila „Njemačka kultura od Beethovena do Heidi

Klum“. „Namjera nam je bila da se razbije taj stereotip o učioničkoj nastavi, i da samoj djeci bude zanimljivo. U igri se spominju ljudi i doga-đaji koji su živjeli i odvijali se puno prije nego što je netko od njih uopće rođen. Ovako na novi način mogu doživjeti njemačke znanstvenike, sportaše i događaje, kroz jedan zabavan, a ne ozbiljan pristup“, objasnio nam je prof. Ljubić.

DANI NJEMAČKE KULTURE

1. Kako se zvala nacionalna valuta Njemačke?a) njemački eurob) njemačka marka c) njemačka forinta

2. Kako se zove njemački znanstvenik koji je otkrio teoriju relativnosti?a) Nikola Teslab) Alexander von Humboldtc) Albert einstein

3. Koji je njemački izumitelj izumio tiskarski stroj?a) Johannes Guttenbergb) Martin Beheimc) Hans Geiger

4. Heidi Klum je jedna od najpoznatijih njemačkih, a i svjetskih...a) manekenkib) glumicac) pjevačica

5. Koja je poznata njemačka skakačica u vis velika protivnica našoj Blanki? a) Tia Helebob) Ana Chicarovac) Arianne Friedrich

6. Prije ujedinjenja glavni grad Njemačke bio je…a) Berlinb) Bonnc) München

7. Koji je njemački skladatelj poznat po menuetima?a) Wolfgang Amadeus Mozartb) Ludwig van Beethovenc) Johann Sebastian Bach

8. Koji je bio razlog za podizanje Berlinskog zida?a) simbol podjele između zapadne europe i istočnog bloka b) promicanje kulturne baštinec) predstavljanje mira

RJeŠeNJA : 1.b), 2.c), 3.a), 4.a), 5.c), 6.b), 7.c), 8.a)

KVIZ NJEMAČKALara Ramić i Ivana Šatara, 6.c

32

















KVIZ NJEMAČKALara Ramić i Ivana Šatara, 6.c

32

















KVIZ: NJEMAČKALara Ramić i Ivana Šatara, 6.c

b) promicanje kulturne

c) predstavljanje mira

32

3333

Jedenga lipega subotnjega jutra krenili smo prema grad-skemu teatru lutki. Išli smo pogledot kako skulari iz Splita, Trogira, Solina, Visa, Šolte, Broča i Slatina pričodu

štorije na ča. Program je otvori raspivani ravnatelj Ivan Tokić koji je svojin gloson razbudi publiku. Vidili smo i čuli svega o postolama brez taka, o Varbovskoj, o škandalu na peškariji… U pauzama je kantala klapa Šušur kojon su se niki oduševili, a nikima ni bilo pravo. Nakon šta nan se napunila glava, došla je na red noša Sara sa svojon pričon o ribaru Šimi, koja je do-bila puno falih o’ publike. Žiriju je bilo teško izobrat najbojeg, ma isto su mogli bokun boje proštudirat. Moran van priznat, bilo je lipo maknit se od gradskega šušura i guštat u štorija-ma onako kako su hi pripovidali naši stori.

Morska vilaNa obali našeg prilipog Splita, u Lučici na Spinutu, ribar

Šime ima je kaić. Naša ga je na obali i opitura škverskon pituron. Bija je lipe plave boje s narančastin rigama. Najlipji kaić u cilome Splitu. Tribalo mu je dat i ime. Šime je odlučija da će bit Kaić o sriće. Šime je kaićon lovija srdele, škarpine, lokarde, gire. Paria je ka magnet za ribe. Trčale su ka išempjane u mrižu, a Šime ih je gušta gledat. Bija je najsritniji čovik na svitu. Cili Split bi na peškariju čeka Simu i lipotice iz mriže. „Di si Šime, ča jemaš danas?“, vikali su Splićani. „evo najlipje ribe“, falili su ga judi.

Kate, Šimina zena, prodavala je ribu. Bili su siromaji, ali pošteni judi i ča je najvažnije volili su se ka ludi. Brzo su stigla i dica: lipa Marina i mali Roko. Šimin posa’ je cvita’, a i dica su resla. Kupili su novu, lipu, kamenu kuću u Varošu s tiramolima. Brzo je pasalo vrime.

Zajubila se i Marina. Udala se za Milinog sina, vinara, a Roko je oženija maslinarevu ćer Maru i dobija malega Antu.

Jednega dana Šime je otiša na more ulovit koju lokardu. Kad je mrižu potega, unutra vidi niko čudo. lmalo je ljudsko tilo a umisto nogu riblji rep. „Lokarda mi, a ča si ti sad?“, pita Šime. „Ja san morska vila. Lipi moj, ako me pustiš, dignit ću ti šoping centra dva, puno pinez i ispunit ću ti tri želje! A Šime će: „Ajme, ne znan, možda... vidit ću ča mi žena kaže!“

Kad je ariva doma, oma je zva Katu i sve joj reka. Cilu su se noć u posteji okrićali, nisu spavali. Ujutro Kate kaže Šimi: „Nemoj Šime. Mi bi s tin pinezima i šoping centrima, tiramola mi, ravno u propast!“. „Jemaš prav, jubavi moja“, sritno će Šime, „zna san ja da ćeš tako odlučit“. Ode na Kaic o’ sriće. Sidne kraj vile i oma počne s prvon besidon: „Znaš, lipa moja, ja san uvik mislija da mi je ovi kaić Kaie o’ sriće, a danas san, tovar jedan, tek vidija da mi je Kate moja najveća srića. Pustiti ću te, al’ nemoj druge jude uništiti pohlepom i pinezima ča nudiš. Uči tovare da pripoznaju di je njihov kaić od sriee. Biži u more, morska vilo!“

Šime i Kate ostali su dobri, sritni i zajubjeni judi do kraja života. To su prenili na svoju dicu, a oni na svoju... i tako sve do danas.

Tekst i fotografije: Anđela Paleka 7.a naša lipa dalmatinska besida

Nila Kuzmanić Svete, književna prevoditeljica i kazališna kritičarka:„Uvijek je iznimno teško izabrati najbolji rad, uvijek se pre-lamate, važete i razmišljate. Svi su radovi bili vrlo dobri. Pri ocjenjivanju se sve uzima u obzir: sadržaj, ritam, dinamika, iz-govor i dikcija. Sve se zbroji, napravi nazivnik, i odlučite tamo gdje vam padne prst. Vjerujem da sam ja najsretnija u ovoj dvorani, jer susret Ča-more-judi je na neki način i moje čedo, ja sam ga utemeljila prije trinaest godina. Raduje me ovako veliki odaziv, prvenstveno djece koja su nastupala, te gleda-telja koji su došli da bi uživali u izvornoj čakavici.“

Ivan Tokić, ravnatelj OŠ Grohote i organizator pjesničke smotre Ča-more-judi:„Nakon predstavljanja radova, moram reći da su svi učeni-ci pobjednici. Oduševljen sam mnoštvom prekrasnih radova različite tematike. Rekli su mi da je ovo najljepši dio na Pričigi-nu. Odaziv je bio očekivan jer to su škole koje njeguju čakavi-cu i šalju mi radove za pjesničku smotru mladih Ča-more-judi. Svi pristigli radovi ulaze u naš Zbornik. U našoj županiji oko tridesetak škola njeguju čakavicu i mislim da je to izvrsno.“

Sara Simona Mojsović 4.d 3333









Šime i Kate ostali su dobri, sritni i zajubjeni judi do kraja života. To su prenili na svoju dicu, a oni na svoju... i tako sve do danas.

Tekst i fotografije: Anđela Paleka 7.a naša lipa dalmatinska besida



Sara Simona Mojsović 4.d 3333









Šime i Kate ostali su dobri, sritni i zajubjeni judi do kraja života. To su prinili na svoju dicu, a oni na svoju... i tako sve do danas.

Tekst i fotografije: Anđela Paleka 7.a

Ča-more-judi



druge jude uništiti pohlepom i pinezima ča nudiš. Uči i pinezima ča nudiš. Uči tovare da pripoznaju di je tovare da pripoznaju di je njihov kaić od sriee. Biži u njihov kaić od sriee. Biži u

Šime i Kate ostali su Šime i Kate ostali su dobri, sritni i zajubjeni

Sara Simona Mojsović 4.d

ŠTREBERKO: Recite nam nešto o sebi i predstavite se či-tateljima Štreberka.

JADRANKO BITENC: Tko je štreber? (smijeh) Mislim da ljudi krivo doživljavaju štrebere, štreberi su oni koji su možda željni znanja. Narav-no, ima djece koja lakše pamte ako više nauče napamet. Ja sam rado išao u školu, možda zato što mi je u školi uvijek bilo ljepše i zabavnije nego kod kuće. Kod kuće sam imao stroge roditelje, a u školi mi je bilo sve zabavno. Tamo su bili prijatelji i djevojčice koje su mi se sviđale, i budući da sam imao dovoljno znanja, uvijek sam se radovao školi. Volio sam se baviti sportom koji mi je ostao hobi. A i pisanje mi se počelo pretvarati u profesiju, i iznad svega u veliko zadovoljstvo.

Š: Što vas je potaklo da postanete pisac?J: Nikada nisam znao da ću biti pisac. Kad sam bio klinac, mislio

sam da ću možda biti liječnik, zato što su me uvijek pikali – pa sam i ja htio nekog drugog pikati da cvili i plače. Kasnije sam mislio da ću biti vojni pilot, pa na kraju nisam niti to bio. A u biti sam sanjao da ću postati filmski redatelj. Budući da nisam uspio upisati taj studij, shvatio sam da ako budem dovoljno pisao, možda će me netko zapaziti i po tim mojim romanima snimiti film.

Š: Kako obično dobijete ideju za roman?J: Pun sam ideja, tako da ne znam u kojim trenutcima

sve počinje. Kako je sada razvijena računalna tehnologija, često imam više datoteka otvorenih za različite priče koje mi prolaze kroz glavu. Ali na žalost, ili na sreću, nemam dovoljno koncentracije da se baš sa svim pozabavim.

Š: O čemu i kada pišete?J: Cijeli život svi pišemo uglavnom o sebi, zato što volimo

likove koje imamo u romanu, i oni pozitivni i oni negativni likovi smo mi. Pišem sa strašću, ali i o strastima ljudi, dakle ljubav mi je najvažnija bez obzira koliko imam godina, ona može biti isprepletena i kad si mlad, i kad imaš dovoljno go-dina da budeš zreo.

Š: Koji su sastojci za dobru knjigu?J: Vaša mašta, i trebate imati i životno i literarno iskustvo

da biste mogli sjesti i nešto napisati. Ja puno čitam, ali nika-

da ne čitam zbog sadržaja, već zbog načina na koji je netko uveo lik, kako je krenulo poglavlje, o kome je prva rečenica u romanu, o kome je zadnja rečenica u romanu. Radim u Pučkom otvorenom učilištu u Ivanić-Gradu kao voditelj Centra za kulturu i obrazovanje, tamo imamo knjižnicu pa sve nove knjige dolaze meni na stol.

Š: Je li debljina knjige mjerilo njezine kvalitete?J: Naravno da nije, debljina nije nikada važna. Znam da se to u ško-

lama često pita – koliko knjiga ima stranica, ali ako je knjiga interesan-tna i korespondira s vama i progovara na način da se osjećate bliski s tim junacima, bez obzira na to koliko imaš godina, onda je knjiga dobra i to je jedino mjerilo. Ako se vama nešto ne sviđa, onda knjiga nije dobra.

Š: Što je to radio-igra za djecu i kako nastaje?J: Na to pitanje bi najbolje odgovorila moja kći Lana. Ona je dra-

maturg i teatrolog, i po mojim romanima radi radioigre. Radio ima neka druga pravila, tamo se mora ići zvukom i riječju i često to nije samo preslikavanje sadržaja. Ne ide se od stranice do stranice, već se pokušava prenijeti onaj osnovni doživljaj koji roman ima, ali to uvijek

zna dramaturg.Š: Jesu li knjige u današnje vrijeme out?J: Nisu, zato što ljudi puno čitaju. Danas su dostupne knjige i preko

računala, ali ja ne znam tko bi mogao čitati tristo ili dvjesto stranica da mu stalno nešto titra pred očima. Ljudi su naučeni da drže knjigu u ruci i da je mogu listati, ali i da je i mogu prekinuti ako im se baš ne sviđa.

Š: Jeste li kao dijete voljeli pisati?J: Da, jako sam volio pisati. Uvijek bi za domaću zadaću napisao

po pet ili šest sastava – prije škole bi podijelio sastave prijateljima da bi mogao igrati s njima nogomet. Oni bi prepisivali i ne bi dobili jedinicu – tako su brzo bili gotovi, pa smo se mogli zabavljati i baviti sportom.

Š: Radili ste kao novinar za časopis Polet. Imate li ikakav savjet za djecu koja bi se htjela baviti novinarstvom?

J: Imam, definitivno moraš biti radoznao – ali to je i inače u životu bitno, a ne samo za novinarstvo. Isto tako trebate skupljati puno infor-macija. Nekad se informacije možda ne čine važne, ali kad se usele… Naš mozak radi kapacitetom od 3% do 5%, znači ima ga sasvim dovolj-no i nikad ga nećemo moći do kraja napuniti. Što više znanja, što više

saznanja, što više radoznalosti!

Pripremile: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c, Dora Pejković 7.b • Fotografije: Domina Šušak 6.cINTERVJU: Jadranko Bitenc, pisac

– tako su imali više vremena za nogomet!U školi sam pisao sastave za prijatelje

35

PAGINALATINA

Rimska djeca obrazovala su se u školama, a odgajala u obitelji. Najvažnije vrline koje su se cijenile u doba starog Rima bile

su: pravednost, hrabrost, preziranje smrti, jednostavnost. Na prvom je mjestu bila ljubav prema domovini.

S navršenih sedam godina, djeca u antičkom Rimu krenula bi u javnu školu. Kod učitelja (grammaticus) učili bi pisati, čitati i računati. Bogatije su obitelji imale privatne učitelje, a mogli su učiti i grčki jezik. Između 12. i 15. godine završavala je „osnovna škola“, a dječaci iz imućnijih obitelji mogli su preći u retorsku školu (grč. retor – govornik). Tu se stjecalo umijeće govora pred narodom, u sudu ili na senatu, t.j. umijeće za društveno i političko djelovanje. Djevojčice su zajedno s dječacima išle u javne škole, ali kasnije nisu išle u retorske škole. Mogle su se obrazovati samo kod kuće, i učiti o književnosti, muzici pa čak i filozofiji.

Pripremile: Andrea Giljanović i Sara Karanušić 6.c, uz pomoć profesorice Vlatke Matejić

Jeste li znali?U rimsko doba nisu postojale tiskane knjige, već su se prepisivale rukom.

Kvintilijan je bio prvi plaćeni učitelj od cara. U rimskoj školi nije bilo jedinica,već se krivi odgovor kažnjavao šibom.

Učitelji su bili: ☻Magister Ludi (podučava čitanje i pisanje)☻Grammaticus (podučava rimsku i grčku književnost)☻Calculator (podučava aritmetiku i geometriju) Školski pribor se sastojao od: ☺torbe (capsa, scrinium) ☺tablice za pisanje (tabulae, ceratae)☺pisaljke (stilus)

Kasnije se pisalo na papiru i/ili pergameni, a za pisanje se koristilo ptičje pero ili zašiljena trska (calamus).

Škole u Rimsko doba

36

Naši su mali talijani dobili pravi foto-reporterski

zadatak – u šetnji splitskim ulicama svojim su fotoaparatima i mobitelima zabilježili primjere korištenja talijanskog jezika. Za sve sjajne fotografije koje smo dobili ne bi bio dovoljan ni cijeli Štreberko, zato smo na ovoj stranici izdvojili samo nekoliko primjera.

na ulicama našega grada

La linea = pravac na kavu!

Il Pa

paga

llo =

pap

iga.

.. od

govo

ri na

pita

nje!

San

Nic

ola

e M

atte

a =

Svet

i Nik

ola

i Mat

ea...

bla

go n

jima,

čak

i vl

astit

i duć

an im

aju

Il paradiso = raj... kao raj za šopingholičarke

La gelateria = sladoledarnica.... NJAM, NJAM!

32 gusti di cioccolato = 32 okusa vruće čokolade ... svaki komentar je suvišan

DALMATINSKI TALIJANSKI HRVATSKIarija l’aria zrak

barka la barca brodicabandira la bandiera zastavabalota la ballotta kuglabičerin il bicchiere čašicaborša la borsa torbabotun il bottone dugme

bračolet il braccialetto narukvicabotilja la bottiglia bocabanak il banco klupa

baškotin il biscottino dvopekbanj il bagno kupaonica

cukar il zucchero šećercirkolat circolare kružitičikara la chicchera šalicađita la gita izletfažol il fagiolo grahfalšo falso lažnofriško fresco svježekolet il colletto ovratnik

karota la carota mrkvakučarin il cucchiaino žličicakantun il cantone kutkanočal il cannocchiale dalekozorkurioža curioso znatiželjan

kacavida il cacciavite odvijačkampanel il campanello zvonik

kušin il cuscino jastukkapula la cipolla crveni luk

lumbrela l’ombrello kišobranmatun il mattone ciglamaća la macchia mrljapinel il pennello kistpitur il pittore slikar

ponistra la finestra prozormarun il marrone kestennono il nonno djednjok il gnocco okruglicapjat il piatto tanjur

pjaca la piazza trgpomidora il pomodoro rajčica

pašta la pasta kolač, tjesteninanavigavati navigare plovitišinjorina la signorina gospođica

šjor il signore gospodinrećine gli orecchini naušnice

šugaman l’asciugamano ručniktavaja la tovaglia stolnjaktimun il timone kormilotinel il tinello blagovaonicavešta il vestito haljina

žveljarin la sveglia budilicaštikadent gli stuzzicadenti čačkalica

Izradili: učenici koji pohađaju izbornu nastavu talijanskog jezika, uz pomoć profesorice Maje Jerčić

Dalmatinsko – talijansko – hrvatski rječnikDalmatinsko – talijansko – hrvatski rječnik

38

Učenici 3. b za školski su maskenbal osmislili skupnu masku pod nazivom Živo-tinje Dr. Dolittlea. Lektirni naslov i zanimljiva priča toliko ih se dojmila da su se dosjetili i pisanu riječ H. Loftinga oživjeli i proveli u djelo ili maske. Na školskom maskenbalu u veljači osvojili smo 1. mjesto. Zahvaljujemo svim rodi-teljima na pomoći i suradnji!

Učiteljice Branka Ilić i Katarina Generalić

Doktor DolittleDoktor Dolittle je doktor za životinje. Živi u gra-diću Puddleby-on-the-Marsh. U tom gradiću svi ga poznaju jer je dobar čovjek i čini dobra djela ljudima i životinjama. U njegovoj kući ima mnoštvo raznih životinja: od miševa do krokodila. Zna živo-tinjski jezik pa može razgovarati sa njima. Nijednoj, baš nijednoj, životinji ne bi naudio. Na glavi uvijek nosi cilindar.

Tina Vladušić 3.b

Majmun Či-čiMajmun Či-či je u nekim trenucima bio jako koristan; npr. kada je sa papigom Polinezijom Doktoru i ostalima pokazao put do Afrike ili kada im je u Afričkoj prašumi pokazao du-plju u visokom stablu među stijenama. Či-či je isto tako i vrlo snalažljiv (sakrio se s Polinezijom na stablu da ih ne vidi kralje-vić Bambo). Na majmunskom Či-či znači đumbir.

Toni Budimir Bekan 3.b

Papiga PolinezijaPolinezija je zelena papiga koja je pametna i dosjetljiva. Ona lako prevari druge. Vrlo je brza. Dolazi iz Afrike.

Talia Tara Roje 3.b

IZ RIJEČI U DJELO

• Nacionalne manjine – to je kad se veći broj ljudi rađa nego što umire.

• Koji dojam na vas ostavlja stih Torbe su kao pero lake iz pjesme „Kad se voli u školi“?

- Ova me pjesma podsjeća na 1. razred, kad je u torbama bilo malo knjiga.

• Koja je prilagodba malih riba da se mogu uvući u pijesak?

- Ribe imaju nevidljive oči.

• Mungos je mala riba. On je biljojed koji jede sve životinje.

• Kralježnica je štap koji se savija.

• Balada je polagani ples u dvoje.

• Pokaži mi na karti Australiju. - Ona je potopljena.

• Kako se zove pjesma koja ima osam stihova? - Osmoza.

• Ako je današnji papa Benedikt XVI., koji je papa bio za vrijeme Drugog vatikanskog koncila? - Papa Benedikt 93.

• Koje sve morske ribe poznaješ? - Srdela, inćun, list i sushi.

• Kontrolni rad: kratice s. - salata

t.- televizija, telefon g. - gospodin ul. - ulistracija i sl. - i slovo, i sladoled

Zabavne straniceSudoku: Ivana Šatara 6.c • Rebusi: Sara Bulić 6.c

bio za vrijeme Drugog vatikanskog koncila? -

REBUSI

SUD

OK

U

iz razredaBiseri

39

U JEDNOM , U VISOKOM ZELENOM NEBODERU, NA 11. KATU, ŽIVJELA JE TETA

VIŠNJA . BILA JE JAKO LIJENA. PO CIJELE JE DANE SAMO GLEDALA TELEVIZIJU. NIKADA

NIJE ČISTILA POD, PRALA PROZORE I SU ĐE . ISTO TAKO NIKADA NIJE ZALIJEVALA

SVOJE ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE . SVAKIM JE DANOM CVIJEĆE BILO SVE BJESNIJE I ŽEDNIJE.

PLAVOM CVIJETU NA PAMET JE PALA POBUNA, A ŽUTOM CVIJETU BIJEG!

SLJEDEĆE JUTRO TETA JAGODA, SUSJEDA TETE VIŠNJE, POĐE NA PROZOR ZALITI SVOJE

ZELENO I NAR ANČ O CVIJEĆE. KAD JE OTVORILA PROZOR, IMALA JE ŠTO VIDJETI: NA

PROZOR JE STAJALO ROZO, NARANČASTO, ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE! HM, HM, ZAMISLI SE

TETA JAGODA, I KAŽE: „MISLIM DA SAM NEGDJE VEĆ VIDJELA OVO …“

ISTOGA JUTRA, MALO PRIJE PODNE, PROBUDILA SE TETA VIŠNJA, , PROTEGNULA SE

I SKINULA KRASTAVCE I MASKU ZA LICE. ZATIM JE OBUKLA SVOJ RUŽIČASTI KUĆNI OGRTAČ,

NAPRAVILA KAVU I POŠLA NA BALKON. „OH, NE!“, ZAURLA TETA VIŠNJA, „GDJE JE MOJE

ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE?“ POGLED JOJ SLUČAJNO PADNE NA BALKON SUSJEDE JAGODE.

TETA VIŠNJA I ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE

40

ODANDE JOJ SE BELJILO I KREVELJILO NJEZINO ODBJEGLO ŽUTO I PLAVO !

TETA VIŠNJA NIJE MOGLA VJEROVATI SVOJIM .

DOK JE TETA VIŠNJA KOVALA PLAN ZA POVRATAK CVIJEĆA, OGLASILO SE ZVONO NA

VRATIMA. TETA VIŠNJA POHITA OTVORITI VRATA, A NA VRATIMA - SUSJEDA! TETA JAGODA

KAŽE TETI VIŠNJI: „MOLIM TE, POPODNE U 5 DOĐI KOD MENE NA ČAJ “!. TETI VIŠNJI

ODMAH SINE ZAMISAO: „KAD TETA JAGODA ODE PRISTAVITI VODU ZA ČAJ, UZET ĆU CVIJEĆE

I NA KONOPCU SE PREKO BALKONA VRATITI U SVOJ STAN! HA-HA!!!“ TETA VIŠNJA BRZO

ZAKAČI KONOP (DA ŠTO PRIJE POBJEGNE), OBUČE CRN E HLAČE I MAJICU I ODE KOD

TETE JAGODE. ČIM JE TETA JAGODA OTIŠLA PRISTAVITI ČAJ, TETA VIŠNJA SE REKORDNOM

BRZINOM ODŠULJA NA BALKON, UZME CVIJEĆE I POPUT CIRKUSKOG AKROBATA DOSKOČI NA

SVOJ BALKON. OD TOG JE DANA TETA VIŠNJA SMRŠAVILA (CRNA

MAJICA JOJ JE BILA MALO USKA), REDOVITO ČISTILA KUĆU, I

NARAVNO, ZALIJEVALA SVOJE ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE .

TETA VIŠNJA I ŽUTO I PLAVO CVIJEĆE

41

ŠTREBERKO: Recite nam nešto o sebi i predstavite se čitateljima Štreberka.J: Zovem se Jasenka Bracanović Grizelj i nova sam nastavnica tjelesnog u vašoj školi. Inače živim u Solinu sa suprugom i dvoje djece i svaki dan putujem iz Solina ovdje na nastavu. Odrasla sam u sportskoj obitelji, otac mi je bio atletičar, majka rukometašica, a brat i ja smo odbojka-ši. Suprug je rukometni trener u ŽRK Split. Nastojim tako i svoju djecu odgojiti u sportskom duhu - sin je rukometaš, srednjoškolac, a curicu Hanu sam upisala na odbojku. Mislim da će i oni, kao sljedeća genera-cija, nastaviti sportsku karijeru.

Š: Čime se bavite u slobodno vrijeme?J: Iskreno rečeno, nemam puno slobodnog vremena zato što radim na tri škole da bih imala punu satnicu. Vikendom provodim slobodno vrijeme s obitelji. Najviše volim otići u prirodu, pogotovo zimi kada ima snijega, onda odemo na Kupres na skijanje. Nastavnici tjelesne i zdravstvene kulture često imaju razne aktivnosti i natjecanja, tako da su rijetki slobodni trenuci. Volim pogledati dobar film, a u kuhanju sam također dobra, tako da ukućanima znam pripremiti kolače.

Š: Koju ste osnovnu školu pohađali i čega se najviše sjećate?J: Pohađala sam osnovnu školu Đordano Borovčić Kurir, to je današnja škola Plokite. Za školu me vežu jako lijepe uspomene: prve ljubavi, sim-patije, prvi koraci u sportu. U školi sam počela trenirati odbojku, tako sam je i zavoljela. Tamo sam provela najdraži dio djetinjstva.

Š: Zašto ste odlučili postati profesorica tjelesnog?J: Imala sam prekrasnu nastavnicu. Profesorica Krvavica bila je odličan pedagog i odličan nastavnik, bila nam je kao druga majka jer smo mi dosta vremena provodili u školi na natjecanjima i sportskim aktivno-stima. Ona je bila ta koja mi je usadila ljubav prema sportu i prema odbojci i pokrenula u meni želju za ovim pozivom, kojim se bavim već osamnaest godina.

sportski život profesorice Jasenke

INTERVJU: prof. Jasenka Bracanović - Grizelj

Š: Koji ste fakultet završili?J: Završila sam Kineziološki fakultet ovdje u našem susjedstvu, u Tesli-noj ulici u Splitu.Diplomirala sam 1991. godine. Dugo vremena sam bila bez posla, ni-sam radila u školi, ali sam uvijek bila u trenerskom pozivu. Dugogodiš-nji sam trener u OŠ Lučac, vodim kategorije malih odbojkašica. I fakul-tet u meni budi lijepe uspomene, te četiri godine kroz koje sam naučila i prošla svašta. Svima bih željela da nastave studirati, ako vole nešto da završe fakultet, da se bave sportom. Ja sam uspjela i dobila posao u struci koju volim.

Š: Jeste li kao dijete željeli postati nešto drugo? J: Počela sam u plesnoj skupini Lepe Smoje, i u Mozaiku sam naučila prve plesne korake. Uvijek sam mislila da će me i u budućnosti pratiti ples i da ću postati poznata plesačica i pratiti nastupe pjevačkih zvijez-da. No, odbojka me odvela u sasvim druge vode.

Š: Što mislite o uvjetima za nastavu tjelesnog odgoja u našoj školi?J: Iskreno rečeno, prošla sam mnogo škola u Splitu, i mogu reći da vaša škola ima izvrsne uvjete. Imamo sve sprave koje su nam potrebne u nastavi i dosta popratnih rekvizita. Međutim, jedini je problem nedo-voljno vremena. Dvoranu naizmjenično koriste tri škole: I. gimnazija, II. gimnazija i naša osnovna škola. Svi mi moramo naći termine, tako da nažalost nastava počinje već u sedam i petnaest, a srednjoj školi u sedam, kako bismo svi mogli redovito odraditi nastavu.

Š: Jeste li zadovoljni interesom učenika za Vaš predmet?J: Pa, mogu reći da jesam. U ovoj školi postoji tradicija bavljenja spor-tom, i u školi i u sklopu izvannastavnih aktivnosti. Djeca vrlo rijetko izo-staju, jedino kad su bolesna i ne mogu doći na nastavu. Moram reći da su učenici redoviti, vrijedni i uporni, i mislim da je to glavni razlog zašto vole nastavu tjelesnog odgoja.

Š: Koje sportove pratite?J: Nedavno je održano europsko prvenstvo u rukometu, i to sam prati-la kad god sam mogla. Volim pogledati i skijanje. Pratim sve osim no-gometa koji mi nije baš drag sport, i to ne zato što je muški, nego mi je jednostavno dosadan i monoton. Osobito mi je drago bodriti naše sportaše koji se natječu pod hrvatskom zastavom.

Š: Imate li omiljenog sportaša?J: Nemam omiljenog sportaša, ali se divim uspješnim mladim sporta-šima, posebno Blanki Vlašić. To je izuzetno uporna cura, i uspješna je samo zato što je radila uporno i marljivo. Nije ju pokolebao ni jedan neuspjeh, koji prate svaku sportsku karijeru. Druga sportašica koju bih navela je Janica Kostelić. Jako mi je žao što je prestala skijati. Na vrhuncu je karijere imala jako dobre rezultate, i vjerojatno je došlo do zasićenja nakon godina i godina treninga, a pretrpila je i brojne ozljede.

Od plesa do odbojke

osamnaest godina.

42

Od plesa do odbojkeŠ: Recite nam nešto o vašoj sportskoj karijeri?J: Moja sportska karijera počela je u OŠ Plokite, u dobi od deset godina. Uključila sam se u odbojku, kao slobodnu aktivnost. Kasnije sam preš-la u Odbojkaški klub Split na Gripama. Prošla sam sve uzraste: mlađe kategorije, kadetkinje, seniorke… Igrala sam odbojku petnaest godina i promijenila nekoliko klubova. U sportu uvijek želite ići naprijed, po-stići veći uspjeh. Na kraju sam završila u Kaštelima, u prvoligaškoj ekipi Odbojkaškog kluba Kaštela. Tamo sam završila svoju karijeru s otprilike dvadeset i tri godine. Kada sam završila fakultet posvetila sam se obi-telji, nakon punih 15 godina na sportskim terenima. Natjecala sam se, uživala, putovala, puno toga naučila i vidjela – najljepši sam dio djetinj-stva provela uz sportske terene.

Š: Odbojkašice naše škole postigle su značajan uspjeh na grad-skom natjecanju, treće mjesto u ukupnom poretku. Recite nam nešto više o tome.J: Ove godine imamo jako dobru ekipu – dvanaest cura koje treniraju u tri odbojkaška kluba. Prepoznala sam da bi mogle biti jako dobra ekipa i prijavila sam ih na gradsko natjecanje osnovnih škola. Pobjeđivale su sve do polufinala, kad su izgubile s vrlo malom razlikom u trećem, odlu-čujućem setu od OŠ Mejaši. Za treće mjesto su igrale s OŠ Marjan, koju su lako pobijedili, i na kraju su bile treće. Nadam se da će iduće godine opet biti u finalu i igrati za prvo mjesto.

Š: Imate li koji savjet za djecu koja bi se htjela baviti sportom?J: Svaki moj provedeni sat u školi je nastojanje da djeci približim bilo koju sportsku granu, rukomet, košarku, gimnastiku, i to na način da oni

zavole te sportove. Ako im se neki sport svidi i približi na satu tjelesne kulture, djeca će možda i početi trenirati. Mislim da su sva djeca koja su uključena u sport vrlo odgovorna, vrijedna i ambiciozna te da ispu-njavaju sve svoje obveze. Često su jako dobro organizirani i na kraju postanu pravi i kvalitetni ljudi, dijelom zato jer se aktivno bave sportom i sportskim aktivnostima.

Pripremile: Lara Ramić i Ivana Šatara 6.c

Sportski uspjesiJesenski kros,listopad 2009.

5. i 6. razred1. Vedrana Bulić 2. Valentina Šabić 3. Nikolina Čeprnjić 4. Lara Ramić

7. i 8. razred1. Karla Đirlć2. Gabrijela Gudelj3. Tea Dunatov4. Marina Bulić

- osvojeno 1. mjesto za 5. i 6. razred – ekipno

- Vedrana Bulić – zlatna medalja – pojedinačno

- Marina Bulić – srebrena medalja – pojedinačno

Odbojka, siječanj 2010.

Osvojeno 3. mjesto 1. Mia Mustafovski 2. Dorotea Gavranić3. Nadina Božić 4. Lucija Periš 5. Nina Vukasović6. Bruna Lucić7. Bruna Lukšić8. Matea Radovan9. Mia Ledina10. Dora Pejković11. Iva Polunić12. Renata Singolo

Skijanje, veljača 2010.

Ž1. Ana Šerić2. ema Slapničar3. Barbara Puljek4. Mia Slapničar5. Dora Granić

M1. Ivan Šerić2. Marin Siriščević3. Marko Roje4. Bruno Kljaković-Gašpić5. Miro Bilić

Muška ekipa – 1. mjestoZlato – Ivan ŠerićSrebro – Marin SiriščevićŽenska ekipa – 2. mjestoSrebro – Dora Granić

Plivanje, ožujak 2010.Nakon posvojenog 1. mjesta na županijskom i poluzavršnom natjecanju, ekipa se kvalificirala za državno prvenstvo u Rijeci (17.-19. svibnja).

1. Ivana Butić2. Renata Orhanović3. Mirta Tanasković

4. Bruna Bušić5. Dora Pezer6. Dorotea Gravranić7. Dominika Bilač8. Paula Zujić9. Nina Vukasović

Atletika, ožujak 2010.1. Vedrana Bulić –

trčanje 100 m2. Nikolina Čeprnjić –

trčanje 100 m3. Marina Bulić –

trčanje 300 m4. Karla Đirlić –

trčanje 300 m5. Lara Ramić –

trčanje 600 m6. Mirta Tanasković –

trčanje 600 m7. Ivana Butić –

kugla8. Sara Srzić –

kugla

9. Dora Pejković – skok u vis

10. Ivana Lešina – skok u vis

11. Dora Lončar – skok u dalj

12. Ana Prkić – skok u dalj

13. Tina Rimac – skok u vis

Učenice su osvojile drugo mjesto ekipno.

Vedrana Bulić 3. mjesto pojedinačno na 100 m.

Marina Bulić 1. mjesto pojedinačno na 300 m.

Vedrana Bulić, Marina Bulić, Nikolina Čeprnjić, Karla Đirlić osvojile su prvo mjesto u štafeti.

43

Upišete li na You Tube portal ime Tea Lalić, imat ćete priliku pogledati isječke s gimnastičkih natjecanja na kojima Tea oduševljava nastupima na parteru i gredi. Na travanjskim kvalifikacijama za Europsko prvenstvo u Birminghamu zauzela je izvrsno 20. mjesto na gredi (od ukupno 112 natjecateljki), a za plasman u finale nedostajalo joj je samo 0,6 bodova. Štreberkova novinarka Sara uspjela ju je uhvatiti taman prije odlaska na pripreme u Englesku.

Š: Kada si se počela baviti gimnastikom?T: Prije osam godina. Gimnastika me zanimala još od vrtića, i čim sam ugledala kako cure izvode neke elemente, zaljubila sam se u taj sport.Š: Koja ti je omiljena disciplina?T: Greda mi se sviđa baš radi zanimljivih elemenata. Istina je da su dosta teški, ali sam osjećala veliko zadovoljstvo kada sam ih savladala.Š: U kojem klubu treniraš i koliko često imaš treninge?T: Treniram u Gimnastičkom klubu Marjan i treninzi se održavaju svaki dan. Sve ovisi o školi, pa imam treninge po dogovoru. Kad moram odgovarati neke predmete, onda imam trening jedan

Zaljubljena u gimnastiku Pripremila: Sara Markovina 7.a

Tea Lalić, juniorska

reprezentativka u gimnastici

put dnevno, a kada u školi nemam kontrolne ili ispitivanja, trening je dva puta dnevno.Š: Na koliko si turnira dosad bila i možeš li izdvojiti natjecanje koje ti je ostalo u sjećanju?T: Bila sam na nebrojeno turnira, a u posebnom mi je sjećanju jedno državno. Bila sam mala i imala sam veliku tremu, ali sam je uspjela prebroditi i suzdržala sam se da ne padnem. Na kraju sam bila veoma sretna radi toga.Š: Koliko je teško uskladiti sportski i školski život?T: Dosta je teško, jer moraš biti dobar i na treningu i u školi. Treba se uložiti dosta napora i redovito učiti, jer se osjeti razlika u radu ako propustiš trening.Š: Imaju li profesori razumijevanja za tvoje izostanke?T: Da, dogovorim se s njima za odgovaranje ako

imam neka natjecanja ili treninge.Š: Sad si sedmi razred, kakvi su ti planovi dalje za srednju školu i sportsku karijeru?T: Ne znam još, razmišljala sam o sportskoj gimnaziji, ali još ima dosta vremena do toga.Š: Nakon svih treninga i obaveza koje imaš, ostaje li ti dovoljno vremena za izlaske s prijateljima?T: Uvijek se nađe vremena, ali više izlazimo vikendom, jer mi je radni tjedan pun obaveza.

predmete, onda imam trening jedan 44

Pripremile: Dora Pejković i Karla Đirlić 7.b

6. Koja ti je najdraža obuća?a) Skejte, starke, gležnjače, kopačke...b) Čizme, štikle, baletanke, krokse, japanke...c) Skechersice, marte, rimljanke, škveranke....

7. Koliko je naša škola osvojila pehara ove godine?a) Kakav pehar? Za vino?b) Gomilu: iz atletike, odbojke, skijanja, plivanjac) [(-2+7)+5]:2

8. Kako se igra igra „prozori“?a) Bacaš kamenje dok ne porazbijaš sve prozore u školib) Dođeš ranije prije sata i pomažeš ‘čistama’ prati prozorec) Netko ponese tenisku lopticu ili neku koja odskače, putem

skupiš neku djecu i gađaš prozore od dvorane za TZK

1. Kad ti na igralištu netko dobaci ‘balun’, ti...?a) Bježiš glavom bez obzirab) Pokriješ se rukama i počneš vrištatic) Spretno ga uhvatiš i uzvratiš udarac

2. Što se u JAR-u održava u lipnju ove godine?a) međunarodno natjecanje u borbi pijetlovab) izbor za teen missc) svjetsko nogometno prvenstvo

3. Na satu tjelesnog...a) umorim se kad napravim kolutb) profesorica me stalno hvali i vuče na natjecanjac) sjedim na klupi sa slušalicama

4. Treniram....a) Odbojku, nogomet, cheerleading, atletiku, plivanje..b) Pa i ne bašc) Boćanje, streljaštvo, skokove u vodu

5. Kad ideš na trampuline...a) Našminkam se kao maškara, obučem minicu i baletanke,

pokušavam izbjeći skakanje i gledam zgodne dečkeb) Obučem trenerku (koja nije za TZK) i tenisice, pokušavam

skakati što više i radim salto cijelo vrijemec) ponesem lovu za kavu i gledajući druge kako skaču sjedim u

kafiću

Zabavni psihotestJesi li sportski tip?

BODOVI a) b) c)1. 2 1 32. 1 2 33. 1 3 2 4. 3 2 15. 1 3 26. 3 1 27. 1 3 28. 2 1 3

8 – 13Ti nikako nisi sportski tip. Nije to baš dobro, jer će ti u životu svakako zatrebati da uhvatiš loptu i ponekad da napraviš korak ili dva. Ne mora značiti da ćeš dobro završiti u životu ako se samo ulizuješ profesorima i osmjehuješ curama/dečkima. Pokušaj se aktivirati; uključi se u neki sport i budi najbolja/i u tome. Još nije kasno za to ako imaš ambicija za nešto novo i zabavno!

14 – 20 Ti si na putu do pravog sportaša. Moraš se samo malo trgnuti i ne smi-ješ brzo odustajati. Nemoj izostajati sa treninga samo radi druženja s prijateljima. Ako ti neki sport ne ide, potraži drugi. Malo truda i sigurno ćeš uspjeti!

21 – 24 Ti si pravi sportski tip. Imaš želju za treniranjem i sve ti se vrti oko spor-ta. Vjerojatno su ti zidovi puni medalja. Želimo ti da ih osvojiš što više - samo tako nastavi! Pravi si sportaš!

45

kafiću

rockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrockrock

rockrockJimi HendrixVjerojatno ne postoji glazbenik koji nije čuo za Jimi Hendrixa, legendu rock glazbe i gitarističkog genija. Tragove njegovog specifičnog zvuka i danas osjećamo u rocku, bluesu i jazzu.Rođen je u Seattlu, pod pravim imenom Johnny Allen Hendrix. Još je kao dijete ludovao po sobi praveći se da svira gitaru s metlom. Ipak, Hendrixova je najveća potpora bio njegov otac, također zaljubljenik u glazbu. S 15 je godina dobio svoju prvu električnu gitaru. Budući da je Jimi bio ljevak, morao je prilagoditi žice. Godinu dana kasnije osniva svoj prvi band. Toliko je obožavao svoju gitaru da se od nje nije odvajao čak ni na WC-u. Svirao je kao pratnja tada poznatim glazbenicima, kao što su Ike i Tina Turner, B.B. King i drugi. Nakon nekog vremena, na nagovor menadžera preselio se u London i tamo osnovao trio The Jimi Hendrix experien-ce. Na preporuku Paula McCartneya (basista The Beatlesa) sudjeluje na dobrotvornom koncertu Monterey Pop Festival, gdje je nastupao pred

50 000 ljudi. Jimi se na svojoj gitari Fender Stratocaster koristio isprekida-nim rifovima, feedbackom i wah-wah pedalama. Najznačajniji Hendrixov koncert je zasigurno Woodstock, na kojem izvodi hendriksovsku verziju američke himne. Nakon Woodstocka, radi neslaganja unutar banda, The Jimi Hendrix experience se raspadaju. Hendrix je poslije svirao u par manje poznatih bandova. Umro je 1970. u Londonu, nesretnim slučajem, vjero-jatno radi predoziranja tabletama.

“Imagination is the key to my lyrics. The rest is painted with a little science fiction.”Jimi Hendrix

Obavezno poslušati: All Along the Watchtower

Eric ClaptonClapton je jedan od najutjecajnijih gitarista uopće. Jedini je izvođač koji je tri puta primljen u Rock and Roll Hall of Fame, kao solo izvođač i kao član bandova Yardbirds i Cream. Snalazio se u svim žanrovima, ali je najviše osjećao blues. Prvu akustičnu gitaru dobio je za 13. ro-đendan. Nekoliko je puta gotovo odustao od sviranja, ali nastavio je uporno vježbati i brzo je napredovao. Prvi band osnovao je sa samo 17 godina! Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća postaje prava zvijezda u bandovima Yardbirds, Cream i the Blind Faith, nakon čega se otiskuje o solo karijeru. Jedan glazbeni menadžer prišio mu je nadimak Slow-hand, zbog opuštenog i stiliziranog načina sviranja. “I am, and and I always will be, a blues guitarist.”Eric Clapton

Obavezno poslušati: Layla

Jimmy PageČasopis Rolling Stone proglasio ga je devetim najboljim gitaristom na svijetu. Gitaru je počeo svirati dosta rano, sa samo 8 godina. Inspiracija mu je bio elvis Presley. Tijekom studija je svirao s mnogim bandovima i solo gitaristima, među kojima je bio i eric Clapton. Ipak, najveći uspjeh doživio je s kultnim bandom Led Zeppelin. Njihova najpoznatija pjesma

gitaristiNajpoznatijije Stairway to Heaven, u kojoj je Jimmy izvodi ve-ličanstveni solo. Često je svirao Gibson gitare s dva vrata, to je inače vrlo za-htjevno, a poznat je i po tome što je svirao gitaru s violinskim gudalom!

“I may not believe in myself, but I believe in what I’m doing.”Jimmy Page

Obavezno poslušati: Kashmir

Eddie Van HalenOsnivač američkog hard rock benda Van Halen rodom je iz Nizozemske. U djetinjstvu je svirao klavir, no ubrzo se prebacio na sviranje gitare. eddie je zaslužio posebno mjesto u povijesti rock and rolla, i to radi brojnih inovacija u načinu sviranja. Izmislio je tapping tehniku tapping, za postizanje velikih brzina pri sviranju složenih dionica. Sa 17 godina osniva band Van Halen, zajedno s bratom Alexom i prijateljem Markom Stoneom. Sam je sastavio svoju gitaru od dijelova Fendera Stratocaste-ra i Gibson Les Paula, a dao joj je ime “Frankenstrat.” Zanimljivo je da je svirao solo dionicu u Michael Jacksonovoj pjesmi „Beat it“ i radio glazbu za film „Povratak u budućnost“.

“Music is for people. The word ‘pop’ is simply short for popular. It means that people like it. I’m just a normal jerk who happens to make music. As long as my brain and fingers work, I’m cool.” eddie Van Halen

Obavezno poslušati: Jump

SlashSaul Hudson, poznatiji kao Slash, bivši je član banda Guns N’Roses, prepoznatljiv je po dugoj, crnoj kovrčavoj kosi i crnom šeširu. I roditelji su mu bili dio glazbene industrije – majka je radila kostime za Davida Bowieja, a tata radio omote za albume. Prvu je akustičnu gitaru dobio s 15 godina, a za glazbu ga je ‘zapalio’ nastavnik iz glazbene škole koji je volio Led Zeppelin i Cream. Guns N’ Roses je bio treći Slashov band, a njihov je specifični zvuk obilježio devedesete. Krajem 1996. Slash na-pušta Gunse, a kao razlog navodi „ograničavanje kreativnosti“. Slash je želio još jedan melodic metal album, dok je Axl želio eksperimentirati s novim zvukom. Nakon odlaska, Slash je radio na gomili drugih projekata, a Alice Cooperom, Motorheadom, Mic-hael Jacksonom, pa čak i Backstreet Boysima! Trenutno je član banda Vel-vet Revolver, živi u ogromnoj kući na Beverly Hillsu zajedno s ženom i dje-com, i posjeduje zavidnu kolekciju od 250 gitara, od kojih su većina marki Gibson i Fender.

“...It`s not so much how good a player you are, it`s how cool you are”.Slash

Obavezno poslušati: November Rain46

Preslušale i pripremile: Sara Markovina i Domina Šoljan 7.a

1. Vuk samotnjakMnogi će vam znalci potvrditi da je Vuk samotnjak najbolji hrvatski dječji film ikad sni-mljen. Film iz 1972. od nedav-no je dostupan i u digitalnom obliku Dirljiva priča o prijatelj-stvu dječaka i psa prati malog Ranka i privrženog njemačkog ovčara za kojeg stanovnici sela vjeruju da je opasan i krvolo-čan vuk.

2. The GooniesJedna od najslavnijih i najbo-ljih filmskih pustolovina svih vremena, Goonies je priča koja će oduševiti svako dijete koje mašta o avanturama. Neoče-kivani događaji, zamke, zago-netke i zli kriminalci – simpa-tična i domišljata družina na kraju će pokazati kako su pri-jateljstvo i odanost najvažnije vrline, pogotovo dječjih života.

3. E.T. (E.T. the Extra-Terrestrial)E.T. je znanstveno-fantastični film redatelja Stevena Spiel-berga iz 1982. godine. Ako vam kažemo da je to još jedna priča o prijateljstvu, možda ćete po-četi zijevati, ali ako vam kaže-mo da je to priča o prijateljstvu dječaka i vanzemaljca…

filmova za djecu(i ne samo djecu)Top 5Top 5

Pripremila: Branka Radetić, dipl. učiteljica

4. Čarobnjak iz Oza (The Wizard Of Oz) Snimljen prema istoimenoj knjizi Franka Bauma, Čarob-njak iz Oza je glazbeni film za djecu i mladež. Za ulogu Do-rothy, Judy Garland je dobila „dječjeg Oskara“, a još i danas se snimaju i pjevaju pjesme iz ovog filma. U potrazi za svojim željama, djevojčica Dorothy, Limeni, Strašilo i Lav na putu prema Smaragdnom gradu doživljavaju brojne pustolovi-ne i upoznaju čarobnu zemlju, nastanjenu neobičnim bićima.

5. Vlak u snijegu Vlak u snijegu (1976), film na-stao na temelju istoimenog romana i najboljeg djela hr-vatskoga klasika Mate Lovraka, jedan je od najgledanijih hr-vatskih filmova svih vremena. Posebnu i trajnu vrijednost tog hrvatskog filmskog evergreena čine songovi Arsena Dedića koje i danas zdušno pjevuše mladi, sadašnji i oni nekadaš-nji…

47

OGLAS

Education

015 streberko 2011