OŠ Lovre pl. Matačića

Godina 10., broj 10, Zagreb, prosinac 2010.

Tema broja:BILO KUDA

ŠKOLE SVUDASava, rijeka lutalica

Folka jeFolka (dar čitateljima:

CD s fotografijama)

Bubanj sve lakše podnosi

Zelena zastava

Ruže za Chopina

ISSN 1847–0084

lovorko 2010 1-23.indd 1 2.2.2011 16:07:50

2 3

I z S A D R Ž A J AU društvu s Ružom Šnajder

Ja svoje pjesme pjevamStr. 14 - 15

Bubanj sve lakše podnosi – reci DA prijateljstvu

Preusmjeriti agresijuStr. 24 – 27

Knjige s potpisom

TragStr. 38 - 39

200. obljetnica rođenja

KLAVIR200 ruža za Chopina

Str. 28 – 31

LiDraNo

Ne budi zaifan, budi gotivanStr. 34 – 35

LOVORKOList učenikaOŠ Lovre pl. MatačićaGodina 10., Broj 10, Zagreb, prosinac 2010.

Izdavač:OŠ Lovre pl. MatačićaZagreb, Laurenčićeva bbTel: 6144 315, 6144 316Fax: 6112 455

Za izdavača:Zdenka Kapović, ravnateljica

Za urednika:Denis Gaščić

Novinarska skupina:Denis Gaščić, Matea Dumančić, Dominik Gudiček, Hella Miloševski, Petar Kir Hromatko, Karla Poljančić, Lara El Zayegh, Antonela Bogović, Martin Čižmešija, Lara Spajić, Dario Meštrović, Iva Dodig

Učenici suradnici:Irena Jovičić, Antonio Vlahović, Grga Gregor Cipek, Helena Fajdetić, Marko Dumančić, Darija Martinjak, Viktorija Juren, Adrian Iveković, Filip Turčić, Paula Tuđa, Maja Antonia Križić, Zoe Zeba, Lana Glibotić, Dunja Posavec, Josip Szabo, Marija Mrnjavac, Marta Valenta,

Učitelji suradnici:Jozsef Mikuška, Vesna Zaimović, Dajira Bergam, Marija Barlek, Silvana Pešut Vitasović, Goran Šeketa, Marijana Skorup, Ksenija Čop, Sunčica Meštrović, Edita Brolich Bortek, Ivana Topić, Gabrijela Zagorščak

Fotografije: novinarska skupina i učitelji

Naslovnica:Leo Šitum

Lektorica:Ljiljana Mirt-Kruc, prof.

Voditeljica:Marija Vesel, prof.e-mail: marijavesel@yahoo.com

Grafička priprema:Heroina /Natalija Šugar/, Zagreb

Naklada: 400 primjeraka

Tisak:Profil

lovorko 2010 1-23.indd 2 2.2.2011 16:07:55

2 3

I z S A D R Ž A J A

Odgovornost

Zelena zastavaStr. 59

Debata o hrani

Buba u uhoStr. 62

Sastav bez imena

BljesakStr. 94 - 95

Nepoznato u poznatom

Folka je FolkaStr. 70 – 73

Uspjesi

Tri sekundeStr. 90 - 91

Uvodnik

Nema malih obljetnicaUređujući ovaj broj vidjeli smo opet, da nema šanse da pobjegnemo od obljetnica. Ušlo nam u krv. To je vjerojatno nadškolsko, nadnacionalno. Svi se cijelo vrijeme bavimo poviješću pa i kad se bavimo sadašnjošću. Odlično to radimo. I zabavljamo se.

Već deseti broj! Tek deseti broj! Netko će reći jednu, netko drugu rečenicu. Ovo je deseti broj otkako naš školski list nosi ime Lovorko. I to je obljetnica. Čestitamo svima nama! Ove smo godine u NSK naučili kako se čuvaju novine i časopisi (vidi prilog). Potrudit ćemo se sačuvati brojeve Lovorka za istraživanja nekih drugih generacija. Znamo osobe koje čuvaju svoj školski list i više desetaka godina jer je u njemu tiskan njihov tekst ili objavljen crtež ili fotografija. To im je draga uspomena, na vrijeme koje je uvijek drukčije od sadašnjosti.

Naša hiperaktivna škola vrvi događanjima. Htjeli smo ove godine uvesti novu rubriku, osvrt na ozbiljne vijesti, kojima nas bombardiraju novine za odrasle. Počeli smo bilježiti. Godina je nekako počela s islandskim vulkanom koji je zagađivao Zemlju i danima ometao avionski promet, zatim je u avionskoj nesreći poginula cijela poljska vlada zajedno s predsjednikom i njegovom porodicom, u CERN-u su pokušali izvesti veliki prasak, o recesiji su napisane nebrojene stranice, crne kronike su bile prepune crnila, nafta je zagadila pola oceana, poplave su pustošile i u sušnim područjima, zemlja se odranjala… Čovjek bi izgubio volju i za životom, a kamoli za novinarstvom. Ona druga vrsta tiska, čije ime je bolje ne izgovoriti, upoznavala je svoje čitatelje s preciznim ritualom pranja zubi njihovih omiljenih celebriti i preporučivala što se točno treba raditi, govoriti i kako izgledati. Zato, naše školske vijesti proglašavamo naj novinarstvom. A ima ih toliko, da nam treba više novinara, istra-živača, pro matrača, komentatora i fotografa.

Naši su novinari još na početku godine željeli krenuti s agresivnijim nagovaranjem za uključivanje u rad novinarske skupine. Ne dajte se nagovarati, jednostavno se priključite. Netko mora pisati i dobre vijesti i bilježiti ono što jedino vrijedi, a to je nezagađeno djetinjstvo.

Voli vas vaše uredništvo

lovorko 2010 1-23.indd 3 2.2.2011 16:07:59

4 5

Tem

a br

oja:

BIL

O K

UD

A, Š

KO

LE S

VUD

A

lovorko 2010 1-23.indd 4 2.2.2011 16:08:03

4 5

lovorko 2010 1-23.indd 5 2.2.2011 16:08:06

6 7

A s o c i j A c i j e

Samo se čini da je jednostavno obraditi ovu temu broja. Kad kažeš škola, pojavi se ne jedna, već sto asocijacija. Od koje je onda naj­bolje započeti, Bog bi znao. Lo-gično je bilo da prvo napravimo umnu mapu. Tu se potvrdila ona druga rečenica. Na mnoga bi pi ta-nja trebalo odgovoriti. Poslužili smo se priložnim oznakama (vremena, mjesta, načina, uzroka, na mjere, posljedice) koje su nam po mogle osmisliti te podjele. Lako je ma pu staviti u školski list, o ostalome mo že-mo samo natuknuti.

MjestoŠkole se nalaze svugdje na svijetu. Na kontinentima, u državama, u gra-dovima, selima, kvartovima, izolirane…Svako mjesto ima svoje običaje, svoju tradiciju i svoju kulturu. Zato se i škola razlikuje od mjesta do mjesta. Ponekad su razlike velike, iako su udaljenosti ma-le. Ipak, danas mnogo znamo o dru gim kulturama. Različiti smo, a opet ta ko slični. Moto Europske unije glasi Uje­dinjeni u raznolikosti. To se može pri mi-

Umna mapa riječima

ŠKOLE

jeniti i na škole. Mnogo mjesta, mnogo ško la, jedna misija - obrazovati.

VrijemeUz vrijeme se mogu staviti različiti pridjevi. Govorimo o pradavnim vre-me nima, davnim, nedavnim, sada-šnjem vremenu, budućem. Zatim go vo rimo o ratnim vremenima, mirno-dop skim i drugim. U svakom tom vre-me nu ljudi su žudili za znanjem. Željeli su razvijati svoje sposobnosti i talente. Zato su osnovali škole. Stari pisani spomenici govore nam o pradavnim školama. Društvo se razvijalo, razvijale su se i škole. Ponekad su ih kovali u zvijezde, a ponekad zabranjivali. Ho-će li nestati, pretvoriti se u nešto dru-go, ili biti slične, samo modernije, mogla bi nam odgovoriti samo neka talentirana i vidovita baba vračara.

Način Postoji zaista mnogo podjela škola i školovanja. Postoje osnovne, sre dnje i visoke. Mogu biti otvorene ili za tvorene, pa čak i slobodne. Mogu biti virtualne

ili e-škole. Ima ih privatnih, državnih, za bogate ili siromašne. Neke imaju posebne nazive jer rade po posebnom programu (Waldorfska i druge).

Prema korisnicima mogu biti podi-jeljene na muške ili ženske te one za djecu ili odrasle. Postoje opće, spe-cijalne, eksperimentalne i predmetne škole. Specijalne škole su prilagođene svojim korisnicima, osobama s po-sebnim potrebama, mogu biti za sli- j epe ili za gluhe. Predmetne škole su škole usmjerene nekom predmetu pa mogu biti jezične, plesne, umjetničke, glazbene, duhovne, vjerske, vojne, športske, pomorske, tehničke, auto ško le, kuhanja, šivanja ili umjetničke.

Postoje i škole koje se uz ostalo brinu za okoliš i ekološko osvještavanje svojih učenika. To su eko-škole. Često osnovne ili srednje škole zbog svojeg opredjeljenja i rada dobivaju status eko škola.

Narodna poslovica kaže da je život škola. To znači da je sve što ti se do-gađa u životu tvoj učitelj. Ovdje se dodaje i druga narodna poslovica

uvijek i svudauvijek i svuda

Tem

a br

oja:

BIL

O K

UD

A, Š

KO

LE S

VUD

A

piše: Denis Gaščić, 8. a

lovorko 2010 1-23.indd 6 2.2.2011 16:08:09

6 7

A s o c i j A c i j e

pre ma kojoj se najbolje uči na po gre-ška ma.

I na kraju škole mogu biti moderne, ali i staromodne (tradicionalne) i ekspe-rimentalne.

Uzrok Škole su morale nekako nastati. Morao je postojati uzrok njihovog osnivanja. Ne možemo ga sa sigurnošću utvrditi, ali možemo nagađati. Možda nije bio jedan razlog, možda ih je bilo više. Vjerojatno su uzroci znatiželja, želja za znanjem, želja za razvijanjem ta-lenata, altruizam, tj. pomaganje dru - gima u kojem se ne očekuje ništa zauzvrat. Moguće je da se kao uzrok pojavljivala i gruba sila, bilo ona zaista militantna, bilo roditeljska.

NamjeraŠkole su nastale s razlogom. Cilj im je bio i ostao promijeniti, uzdići, poboljšati, osloboditi, odgojiti, razviti, opismeniti i obrazovati, ali ponekad i podjarmiti. U njih je uloženo mnogo truda i volje od strane učitelja, ali i od strane učenika.

Posljedice Škole su kroz svoju povijest ostavile mnoge posljedice. Ostavljaju i dan danas. Uzrok uvijek ima posljedicu. To su pismenost, ali i nepismenost (u nekim slučajevima). Škola može stvoriti erudite, mudrace i intelektualce,

Tamna KRONIKAPismen čovjek nije svaki onaj koji se znade potpisati.• 8. rujna obilježava se Međunarodni dan borbe

protiv nepismenosti• UNESCO je period 2003.-2012. proglasio

DEKADOM PISMENOSTI• U svijetu ima preko 800 milijuna nepismenih

odraslih osoba. Dvije trećine od tog broja su žene.

• Oko 120 milijuna djece nema nikakvu šansu niti za

najosnovnije obrazovanje.• U Hrvatskoj je 15% onih koji ne završe osnovno

obrazovanje, a vrlo je nizak postotak osoba s

visokim obrazovanjem.

no ponekad čovjek postigne zavidne uspjehe i bez škole. Ipak, danas sve više govore o cjeloživotnom učenju.

Bila kakva bila, za školu je najvažnije da je njeni učenici vole i da im je zanimljiva i korisna.

lovorko 2010 1-23.indd 7 2.2.2011 16:08:14

8 9

s t v A r n o s t

Na ovom svijetu nema jednakosti, pogotovo u bogatstvu. Postoje jako, jako bogati ljudi koji i ne znaju koliko im je bogatstvo i koji si mogu priuštiti sve najbolje što postoji. Istovremeno postoje jednako toliko siromašni ljudi koji si ne mogu baš ništa priuštiti. Takvih je na žalost mnogo, mnogo više. Bogatstvo i siromaštvo očituje se na svim područjima pa tako i na školovanju.

Mnogo djece nema dobro obrazovanje, neka nemaju baš nikakvu priliku za školovanje. To se posebno odnosi na ma nje razvijene zemlje po svim kontinentima. Po stoje još i velike razlike po boji kože, nacionalnosti i spolu. Dje-vojčice su u mnogim zemljama svijeta više zanema-rene u obrazovanju od dječaka. Postoje mjesta u kojima djeca nikada nisu vidjela slikovnicu.

Bogate zemlje i UNESCO su svjesni tih problema. Održavaju se različite konferencije i susreti na tu

Zašto škole postoje? Uglavnom radi interesa pojedinaca i zajednice. Da se mladi i stariji naraštaji obrazuju. Zašto ljudi idu u školi? Iz mnogo razloga.

Neki ljudi su altruisti, npr. liječnici. Oni su u škole išli da bi stekli dovoljno obra zovanja, da mogu jednog dana po magati onima koji su ozlijeđeni, ili se ne osjećaju dobro.

Ima ljudi koji jednostavno imaju talent za neku određenu stvar i hoće naučiti više o njoj i taj svoj talent pretvoriti u nešto više.

Neki ne žele ići u škole iz raznih ra-zloga (nasilje, ruganje, sami su pro-blematični ili nešto drugo). Njih dru gi tjeraju silom. Možda i ima drugih na-čina, ali neki ipak koriste silu.

NepravdaTeško je vjerovati

Nemaš što

izgubitiMožda neki iz čiste znatiželje idu u škole. Ima ih koji imaju silnu želju za znanjem pa im nisu dosta osnovna, srednja i fa kultet, nego nastavljaju dalje s još više fakulteta, doktorata do datnih usavršavanja.

Danas je razlog, prije svega, obveza školovanja. Obveze su iz dana u dan sve veće. U svim se razvijenim državama mo ra ići u školu po samom zako nu. Neki se ipak toga još ne pri-državaju.

Iskreno, što bi bez škole? One su veći dio našeg odrastanja, iz njih dobivamo sve potrebno znanje za život. Bez njih život ne bi imao smisla, ništa se ne može izgubiti, samo se dobije.

Lara El Zayegh, 7. a

Razlozi

temu, novine o tome pišu, no poboljšanje nije veliko. Bogati se ne žele odreći dijela svojega bogatstva u korist siromašnih, ia-

ko stalno obećavaju da će pomoći. Oni ko ji nemaju sredstva, nemaju obrazovanje, i ne ma-ju prave informacije pa se teško mogu za sebe izboriti.

U Dakaru je prije 10 godina napravljen pro gram zvan Obrazovanje za sve.

Pro šlo je 10 godina, ali u svijetu još uvijek milijuni djece nisu obuhva-ćeni nikakvim programom, a riječ

je o osnovnom obrazovanju koje bi trebalo biti dostupno svakom djetetu. U nekim afričkim zemljama 80% djevojčica nikad ne-će pohađati školu. Nije problem samo dječje obra zovanje. Pismenost odraslih isto je tako ve lik problem jer u ovom trenutku ima oko

759 milijuna nepismenih odraslih osoba, od čega su dvije trećine žene. Bilo je ne-koliko pokušaja zadnjih godina da se nepismenosti u svijetu stane na kraj, no

trebat će ih još puno više.

Nije lako izabrati naslov ovog kratkog članaka. Može glasiti: Nikad za dru ge, Jedinica iz suosjećanja, Uvijek no vac, Nepravda, Puno priče ali malo re zul­tata…Liči na zabavu, no tema je iteka-

ko ozbiljna.

Potrebno je mnogo milijardi dolara, no nadam se da će se razvijene zemlje i UNESCO dalje nastaviti zalagati za vi-še odvajanja novca u obrazovanje. Te-ško je vjerovati da ljudi ne vide kako bi

od toga svi imali koristi.

Antonijo Vlahović, 7. b

Tem

a br

oja:

BIL

O K

UD

A, Š

KO

LE S

VUD

A

lovorko 2010 1-23.indd 8 2.2.2011 16:08:18

8 9

s t v A r n o s t

Školovanje kvalitetniju naobrazbu nego u školi.

U najvećem broju ze-ma lja određena je za-konom školska obve za pa nema takvih razlika.

Postoje još razlozi za -što se koristi ško lo va­nje kod kuće. Ne ka

dje ca jednostavno ne mogu ići u školu jer žive u području u kojem škole nema. Tada se ro-ditelji drukčije snalaze.

Djeca s malih udaljenih otoka, na kojima če-sto boravi mali broj stanovnika ili djeca svje-tioničara, uče kod kuće, pa odlaze u veća mjesta jednom ili više puta godišnje polagati ispite. U današnje vrijeme sve više sudjeluju

u nastavi internetom povezani sa školom. Tako mogu pratiti cijelu nastavu, mo gu direktno odgovarati gra divo i na taj, poseban način, bi ti dio ra zre-dne zajednice.

Mislim da bi sva djeca trebala ići u školu. To je važan period života. To nisu samo profesori, učenje, ispiti i zadaće, nego su to i prijatelji, lijepi trenutci, druženje, zabava, zafrkancija. Ima, istina, i tužnih trenutaka, poput nepravde ili nasilja. No, malo kome nije najljepše đa-čko doba.

Lara El Zayegh, 7. a

kod kuće

Najstarije sveučilište na svijetu nalazilo se u Taksili, današnji Pakistan. Utemeljeno je u sedmom stoljeću prije Krista i brojilo je 10 600 studenata. Posebnost Taksile je u tome što je svaki guru imao, otprilike, pet učenika i nije govorio s katedre, već sjedio u krugu, zajedno sa studentima. Nadalje, nije bilo zapisivanja. Od njih valjda potječe misao: Zapisivanje je dobro za trgovce, ali je sramota za studente. Mislim da su količina znanja i sposobnost usredotočenja i pamćenja dosegnuli u Taksili vrhunac. I slavu – stoga su ih posjećivali učenjaci Istoka i Za-pada pa i osvajači poput Aleksandra i njegovih sljedbe-nika.

Iz intervjua s književnicom

Vesnom Krmpotić u Vijencu od 16.12.2010.

Taksilamjesta jednom ili više puta godišnje polagati ispite. U današnje vrijeme sve više sudjeluju

su odlazila od kuće u nepoznatu sredinu gdje su učila, ali često bila kažnjavana i zlostavljana. Mama mi je ispričala kako je školu pohađala baka. Njihovo osnovno obrazovanje bilo je obavezno samo do četvrtog razreda. Učenici su išli u školu samo s kredom i pločicom po kojoj su pisali. Mnoga su djeca svakodnevno pješačila kilometrima do škole jer su one bile samo u većim mjestima. Tada nije bilo prijevoza kao danas. Učili su u velikim razredima i imali samo jednog učitelja koji je istovremeno radio sa starijom i mlađom djecom. Danas imamo mnogo škola. Većinom su dobro opremnjene kako bi djeca lakše došla do što većeg znanja. Na osnovne škole nadovezuju se srednje, zatim

fakulteti.

Od najstarijih vremena do danas škole se neprestano

mijenjaju. Mijenja se op-seg informacija, način pre-no šenja znanja, sve. Mije-njaju se i školske zgra de. Osnovno obilježje ško la je raznolikost. Da ima mo vre-

meplov, pitanje je ka ko bi se u vremenu i prostoru pre po znali i sna šli učenici.

Dominik Gudiček, 8. a

VREMEPLOVNikad isto

Želja i potreba za znanjem je stara koliko i čovjek. Praljudi su morali naučiti osnovna znanja i vještine kako bi mogli preživjeti. Njihovo se znanje prenosilo od čovjeka do čovjeka i tako se širilo i nadograđivalo. Pismenost i grane nauke počeli su razvijati sve-ćenici u samostanima. Tada su mogla učiti samo muška djeca. Kasnije su osnivali internate. Oni roditelji koji su odlučili školovati djecu, morali su se odvojiti od njih i plaćati školarinu. Sa samo desetak godina djeca

U današnje vrijeme, kad su škole velike institucije, čini nam se posve normalnim odlaziti tamo svakodnevno ili možda boraviti cijelo vrijeme, ako je u pitanju internat. Povijest nam, međutim, daje i drugačije podatke. U vrijeme kad je pismenost bila privilegija bogatih, učitelji su dolazili k njima ili živjeli u njihovoj kući i podučavali djecu. Roditelji su imali utjecaj na vrstu i količinu gradiva. Učitelj jest bio cijenjen, no istovremeno je bio i sluga.Vjerojatno toga negdje ima i danas. Možda roditelji misle da su njihova djeca bolja od ostalih i za-služuju bolje obrazovanje na njima odgovarajući način. Misle da će dobiti

lovorko 2010 1-23.indd 9 2.2.2011 16:08:22

10

P i s m e n o s t

• da kod učenika potiče i razvija interes i samostalnost pri učenju i rješavanju zadaća, stvaralaštvo, moralnu svijest, estetski ukus i kriterij, samopouzdanje i odgovornost prema samome sebi i prirodi, društvenu, gospodarsku i političku svijest, snošljivost i sposobnost suradnje, poštivanje ljudskih prava, dostignuća i težnji;

• da učenika pouči pismenosti, komunikaciji, računu, znanstvenim i tehnološkim principima, kritičnom promatranju, razumnom raspravljanju, razumijevanju svijeta u kojem živi i razumijevanju međusobne ovisnosti ljudi i prirode, pojedinca i nacija.

iz Hrvatskog Zakona o osnovnom školstvu

Dobar učitelj smije se zajedno s djetetom, a loš na račun djeteta.

Das Schulsystem in KroatienGrundschule(Alter 7-15 Jahre)

8 Jahre

Grundschule(Alter 6-10 Jahre) 4 Jahre

Hauptschule(Alter 11-15 Jahre) 4 Jahre

Gymnasium(Alter 15-19 Jahre)

4 Jahre

Handelsschule(Alter 15-19 Jahre)

4 Jahre

Berufsschule(Alter 15-18/19 Jahre)

3/4 Jahre

AbiturArbeiten

Universität

Das Schulsystem in Deutschland

Hauptschule(Alter 11-14/15 Jahre)

5 bis 6 Jahre

Realschule(Alter 11-15 Jahre)

6 Jahre

Gymnasium(Alter 11-18/19 Jahre)

8 bis 9 Jahre

Hauptschulabschluss Realschulabschulss

Abitur / allgemeine Hochschulreife

hauptsächlichhandwerkliche

AusbildungsberufeBerufsschule + Lehre

(fast) alle Ausbildungsberufe

Berufsschule + Lehrealle AusbildungsberufeZugang zu Universitäten

Grundschule(Alter 6-10 Jahre)

4 Jahre

In Kroatien kommen die Kinder im Alter von 6 Jahren in die Grund schule. Die Grundschule dauert 8 Jahre. Die Grundschule teilt man auf die Unterstufe (von 1. bis 4. Klasse) und die Ober stu-fe (von 5. bis 8. Klasse).

Nach der Grundschule gehen die Kinder in Kroatien in die Mit­tel schule. Die Mittelschulen sind: das Gymnasium, die techni sche Schu le und die Be rufs schule.

Nach der Mittelschule darf jeder, der das Abitur macht, an der Uni-ver sität studieren.

In Deutschland kommen die Kin-der im Alter von 6 Jahre in die Grund schule. Die Grundschule dauert 4 Jahre.

Dann wählen die Kinder zwischen drei Schulen der Sekundarstufe: dem Gymnasium, der Realschule und der Hauptschule.

Die Hauptschule dauert 5 Jahre. Die meisten Hauptschüler dann den einen Beruf auf einer Berufs-schule und machen eine Lehre.

Die Realschule dauert 6 Jahre und danach kann an noch auf ein Fachgymnasium gehen oder eine Lehre machen, was die meisten Realschüler auch tun, weil sie so bald wie möglich arbeiten und Geld verdienen möchten.

Das Gymnasium dauert 9 Jahre und führt zum Abitur. Jeder, der das Abitur macht, darf an der Uni-ver sität studieren.

Denis Gaščić, 8. a und Lehrerin Marijana Skorup

CILJEVI

su osnovnog

školovanja

moraju pohađati nastavu. Ne uzima se za zlo ako netko psuje, naravno nitko ne potiče psovanje. O slobodi od lu čuju svi zajedno. To je školsko samo upravljanje. Skupe se svi, od rav natelja do spremačice i najmlađeg dje teta i dogovaraju npr. tjedni je lov­nik. Glas učitelja vrijedi isto koliko i glas šestogodišnjaka. Dogovora se mo- ra držati.

Neki misle da u školi vlada anarhija, no metode su nastale na promatranju i proučavanju prirodnog ponašanja djece. Učitelj ima jedini zadatak da bude prisutan u učionici. Smatra se da djetetu priroda znači više od bilo kojeg predmeta. Na kraju školovanja djeca nisu neuspješnija od djece iz drugih škola. Samo, prema analizama, imaju više smisla za humor i veću dozu iskrenosti. Lako prepoznaju laž.

Matea Dumančić, 8. a

SummerhillŠkole štete prirodnom razvoju djeceAko se dijete u djetinjstvu naigra, kad dođe vrijeme prihvatit će se posla i suočiti se sa životom. To je teorija Ško-le Summerhill koja je nastala 1921. u Nje mačkoj kao međunarodna škola, zatim je premještena u Austriju i na kraju u Englesku na brijeg Sum-merhill po kojem je dobila ime. Osni-vač je Alexander Sutherland Neil. Jedinstvena je u svijetu. Zovu je školom slobode ili slobodnom ško-lom. Pohađa ju oko sto učenika. Uče se slični sadržaji kao i u ostalim ško lama, no učenici koji ne žele, ne

Zugang zu Universitäten

Das SCHULSYSTEM in KROATIEN und in DEUTSCHLAND Wir vergleichen

11

Tem

a br

oja:

BIL

O K

UD

A, Š

KO

LE S

VUD

A

lovorko 2010 1-23.indd 10 2.2.2011 16:08:24

10

P i s m e n o s tNeke osobe, zbog odre-đe nih fizičkih razlika (od os talih), imaju potrebu za po sebno orga niziranim ško la ma. To su, prije sve-ga, slabovidne i slijepe te gluhe ili na-gluhe osobe. Samo ih u Hrvatskoj ima više tisuća. Naš Ustav svakoj osobi omogućava obrazovanje u skladu s njezinim sposobnostima.

Kvaliteta životaSlijepe osobe mogu se obrazovati u in tegriranom školstvu i specijalnim ško lama za slijepe. Specijalne škole za slijepe su Osnovna i Srednja ško la Vinka Beka u Zagrebu i Srednja škola Vinka Beka u Osijeku. Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek osno van je koncem 19. st. na poti caj Vinka Beka, našeg prvog tiflope da goga (riječ tiflologija potječe od grčkih riječi typhlos (slijep) i logos (govor). U ono vrijeme bila je to je dina ustanova za obrazovanje sli je pih u ovom dijelu Eu-ro pe. Slije pe osobe se služe Braje-vom abe ce dom, popularnom braji-com. To je međunarodna abeceda za sli je pe. Slova se sastoje od najviše šest razli čito poredanih točaka koje su me tal nim šiljkom utisnute u papir pa ih slijepa osoba opipom prepo-znaje. Izumio ju je Louis Braile. U današnje vrijeme velika im je pomoć kom pju ter. Omogućava im lakše uče-nje i studiranje, samim tim i izbor zani-manja.

Kvaliteta života osoba s oštećenjem vida često je vezana za sredinu u kojoj žive. Njihov položaj u društvu ne pravedno je nizak zbog niske ra-zi ne svijesti o njihovim posebnim po-trebama. Treba ih uključiti u društvo. U društvu sa slijepim osobama treba govoriti o stvarima koje nas okružuju. Treba izgovarati riječi, komentirati odjeću, boje. Nikako ih ne smijemo

sa žalijevati. Oni trebaju konkretnu po moć. Trebamo naučiti kako im po-moći.

Uspješna ili neuspješna komunikacijaCentar Slave Raškaj u Zagrebu se bavi rehabilitacijom, odgojem i obra-zovanjem djece i mladeži ošte ćenog sluha i govora te djece s komu nika-cijskim poteškoćama. Njima i njiho-vim obiteljima pomažu razviti vještine ko ji ma će se osamostaliti i postati ne za visni. Tamo možemo vi djeti slo-gan: Nepismenost je hendikep, a ne gluhoća. Gluhoća nije zapreka za stjecanje pismenosti. Govor ne tre-ba prethoditi čitanju. Mnogi gluhi lju-di najradije pismeno komuniciraju s ljudima koji čuju. Gluha i nagluha dje ca mogu učiti čitati praćenjem TV- programa s natpisima (titlovima). Ko mu nicirati s osobom oštećena slu-ha treba naučiti. Često postoji strah od ne uspješne komunikacije u susretu s glu hom / nagluhom osobom.

Ne smijemo pričati i imati neki pred-met u ustima (olovku, cigaretu, žva ka-ču...). To smeta čitanju s lica i usana. Tre ba ruku držati dalje od u s ta, ne sta jati okrenut le đi ma. Potre bno je

• Čitati i pisati sa sigurnošću, glatko, rječito, smisleno i s razumijevanjem

• Biti zainteresiran za knjigu i čitanje radi uživanja i biti sposoban za opravdanu, kritičku procjenu teksta u cilju odgovarajućeg izbora

• Poznavati i razumjeti različite žanrove u književnosti, te kroz uočavanje temeljne ideje, okvira, likova i zapleta radnje poznavati i razumjeti različite načine strukturiranja pisane riječi

• Razumjeti različite stručne tekstove i biti u stanju koristiti se njima

• Biti u stanju u potpunosti uskladiti sve komponente čitanja (glasovne, grafičke, sintaktičke i kontekstualne) u cilju praćenja i korekcije vlastitog čitanja

• Biti sposoban planirati i urediti vlastite tekstove

• Zanimati se za riječi i njihovo značenje te obogaćivati rječnik

• Razumjeti glasove i izgovor i koristiti to u cilju točnog čitanja i tečnog izričaja

• Imati jasan i čitljiv rukopis

Prema materijalima 10.europske konferencije o čitanju održane u Belgiji početkom kolovoza 1997. pod motom

Pismenost­ljudsko pravo

Što znači BITI PISMEN

Specijalne ŠKOLENe smijemo imati predrasude

za uzeti polo žaj u ko-jem je naše lice naj-bolje osvi je tljeno. Va-žno je ostvariti kon-takt očima, ako treba

po je dno staviti rečenicu. Ako nismo razu mjeli, ne praviti se da jesmo. Ako smo u društvu gluhe/nagluhe osobe tijekom nekog zvučnog upozorenja ili zvučnog podražaja, trebamo joj objasniti što se događa.

Osobama s posebnim potre-bama dostupno je obra zo va-nje, no njima je više nego dru-gima potrebna naša podrška i pomoć. Unatoč hen di kepu one mogu biti vrlo uspje šne. Pri je svega ne smije mo imati pred rasude.

Karla Poljančić, 7. a

11

lovorko 2010 1-23.indd 11 2.2.2011 16:08:30

12 13

Duhovnost i etikA

Ako planirate godinu dana unaprijed, posijte sjeme, ako planirate deset godina unaprijed, posadite drvo, ali ako planirate za narednih sto godina, poučavajte djecu.

Konfucije

Svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta.Dostojevski

Slobodna škola – škola koja se voli

Kako je UČITI lako Potrebna je sigurna okolina koja potiče na istraživanje.Učenje treba graditi na svih pet osjetila, um i tijelo trebaju djelovati kao cjelina.Potrebna je strast, vizija, akcija.Treba često izaći iz učionice po iskustvo.Učenje treba biti prirodno i zabavno.Nastava treba biti okrenuta stvarnom životu.

Važno je ponavljati naučeno.Važno je poštivati osobni stil učenja.

Voditi računa o sebi, drugim ljudima, Zemlji.

prema članku Planirajmo uspjehe, a ne neuspjehe!, ŠN, 5.10.2010.

MONTESSORI pedagogijaMarija Montessori, talijanska pedagoginja (ujedno prva žena liječnica u Italiji i borac za ženska prava) osmislila je posebne pedagoške metode. Još 1907. godine otvorila je Dječju kuću za djecu s men talnom retardacijom. Prvu Montessori školu osnovala je u Španjolskoj 1913. godine. Tri puta je predlagana za Nobelovu nagradu za mir.

Osnovna obilježja njezine pedagogije :

Djecu se poučava u više dobnih skupina: od rođe-nja do treće godine, od treće do šeste, šeste do de vete i devete do dvanaeste godine.

Smatra se da su djeca u stanju samostalno dono-siti odluke.

Poučavanje se temelji na promatranju djeteta.

Prostor i namještaj su prilagođeni djeci.

Svako dijete može samo kreirati svoj svijet.

Zajedno s roditeljima utvrđuje se djetetovo zdrav-stveno stanje i higijenske navike.

Razvojne faze su osnova za rad u razredu. mv

Očito je potrebno da čovječanstvo stekne novo, moderno razumijevanje duha i da mu da pripadajuću važnost, ne bi li se uspostavilo poremećeno zdravlje planeta i civilizacije u cjelini. Isto tako, potrebno je razmotriti kako se odvija igra duha i tijela kod djeteta koje raste i razvija se…

Narodni zdravstveni list

Tem

a br

oja:

BIL

O K

UD

A, Š

KO

LE S

VUD

A

Općenito je obrazovan onaj tko spram određenih stvari osjeća gađenje: spram lažljivosti reklame i izborne borbe, spram fraza, klišea i svih formi nepoštenja, spram eufemizma i cinične informacijske politike vojske, spram svih formi pravljenja važnim i sljedbeništva na kakve se nailazi i u novinama građanstva koje se smatraju mjestom obrazovanja.

Josip Vidmar, slovenski pisac i političar

Obrazovan je ...

lovorko 2010 1-23.indd 12 2.2.2011 16:08:36

12 13

Duhovnost i etikA

U pedesetak država na svim konti nen-tima postoje škole u kojima se obra-zovanje temelji na pet ljudskih vrije dno-sti, pet stupova mudrosti. To su isti na, ispravnost, mir, ljubav i nena sil nost. Prvu takvu školu i odgojnu me to du osnovao je Sai Baba u Indiji. Na prvo mjesto je stavio odgoj vrline, kara ktera, jer o tome ovisi budućnost. Pre dmeti i informacije nisu cilj nego sred stvo. Pomoću predmeta treba poticati svijest o dobru, istini i ljubavi. Etika ne bi trebala biti predmet, nego način života. Edu ka-cija kojoj nije cilj karakter, nije sa mo be-s korisna, nego i opasna. Djecu treba

Danas su na cijeni informacije, znanost, osobni materijalni status, pa školski su-stav nastoji učenicima to i dati. Škole su pri la gođene težnjama društva i ne oba-ziru se baš previše na individualne po -trebe učenika. Nisu svi zadovoljni takvim školama. Smatraju da treba voditi ra-čuna ne samo o intelektu, nego o cije-lom čovjeku, o njegovom tijelu, umu, osje ćajima i duhu. Za njih nije obra zo-vanje samo sebi svrha. Važnije im je ka-ko se uči, nego što se uči.

Kroz 19. i 20. stoljeće ponovno su razli-čite grupe ljudi pokušale osnovati škole koje bi dale više odgovora na život, društvo, prirodu i odnose u njoj, koje bi bolje objasnile čovjeka i njegove po-trebe i zadaće. Nastale su različite ško le, ravnopravne s većinskim školama dru-štva, ali s različitim programom. Jedna od takvih škola je waldorfska. Prva wal-dorfska škola osnovana je 1919. godine u Stuttgartu, u Njemačkoj. Danas ih ima 900 na različitim kontinentima i u razli-čitim sredinama. Najviše ih je u Europi. Postoji i u Zagrebu.

To nisu privatne škole, nego su osno­vane kao udruge građana. Program

Probuditi sposobnosti, a ne prenositi uvjerenja

Waldorfske osnovne škole je zakonski priznat, ali nije baš ravnopravan jer se ne financira kao državni program pa ta-ko ispada da roditelji nemaju pravo iza-brati školovanje za svoju djecu. Naime, Waldorfska škola nije besplatna jer se mora sama financirati.

Po programu se mnogo razlikuje od dr-žavne škole. Namjera joj je razviti spo-sobnost djece za stvaralački i odgovorni odnos prema svijetu, a ne samo prila-goditi djecu postojećim društvenim odno sima. Opći ciljevi su isti kao u dr žav-noj školi – pružiti učeniku opće o snov- no obrazovanje.

Posebni ciljevi su: razvijati osjetljivost za pojave oko sebe, za promjene kao osnovni oblik života, razvijati spo sob-nost za komunikaciju, zatim po vje re nje u vlastite sposobnosti, samo po što-va nje. Stjecanje i vježbanje unu tar nje kon trole, samodiscipline važno im je zbog ispravnog djelovanja cijele zaje-dni ce. Socijalne sposobnosti također, pri hvaćanje različitosti, poštivanje oso-bno sti drugoga… Veliku važnost ima su radnja s roditeljima i smatra se da ro-ditelji za stupaju ista stajališta u od goju kod kuće.

Moglo bi se reći da su isti ciljevi i u dr-žav noj školi, no ako pogledamo samo je-lovnik ili kućni red waldorfske škole u Za-grebu možemo vidjeti da se razvoju osob-nosti pristupa, blago rečeno, o zbilj nije.

Nastava se također izvodi drugačije. Jedan učitelj vodi učenike kroz svih

osam razreda. Učenici imaju dodatne predmete (ručni rad, vrtlarstvo, zanate, euritmiju) i uče posebne vještine (npr. žongliranje). Nema numeričkih ocjena, niti udžbenika do sedmog razreda. Učenici sami kreiraju svoje udžbenike. Nastavni predmeti su raspoređeni u dvije grupe. Matematika, hrvatski jezik, zemljopis, povijest, biologija, ke mi ja, fizika, astronomija i mineralogija pre-daju se u okviru glavne nastave. Strani jezici, slikanje, euritmija, ručni rad, za-nati, vrtlarstvo se predaju u predme-tnoj nastavi. Predmeti glavne nastave izvode se u epohama tri do pet tjedana, dok su ostali predmeti dva do tri puta tjedno. Dnevni raspored sati počinje blok satom glavne nastave, zatim sli jedi predmetna. Jezici se predaju po epo-hama: jedan mjesec engleski, a slje-deći mjesec njemački. Tako se jedan sa držaj kroz mjesec dana pro dubi i in te grira u iskustvu. Euritmija je umje-tnost pokreta. Svako slovo i svaki ton ima svoj pokret. Euritmijom se razvija tje le sna inteligencija. Poslije nastave je pro duženi boravak (tečaj violine i flaute, cir kuska radionica).

Nakon osnovne škole učenici waldorf ske škole normalno nastavljaju u srednjoj ško li koju odaberu. Neki misle da im se poslije nije lako prilagoditi. Dru gi ospo­ravaju vrijednost waldorfske ško le jer se ne slažu sa stavovima osni vača wal-dorfske pedagogije Rudolfa Stei nera.

Hella Miloševski, 8. a

OBRAZ je cilj obrazovanjaosloboditi straha od nepoznatoga i otvoriti za kreativni pristup, najvažnije za moralni stav. Ne dijeli se intuicija od prakse, povezuju se naoko nespojivi prilazi. U školama nema rasnih, naci-onalnih ili vjerskih odvojenosti. Glavno je načelo međunarodno bratstvo. Sve Sai Babine škole i univerziteti su bespla-tni, kao i bolnice (voda, školovanje i lije-čenje, tri stvari koje svakome moraju bi ti dostupne). To su škole za novo dru-štvo.

Pou čavanje je najplemenitiji poziv, naj ve­će služenje i najbolje sredstvo samo ra­zvoja, jer uključuje njegovanje ne se bične

ljubavi. Učitelj oblikuje mladi naraštaj u sa­ mo pouzdane, sa mo stalne, svjesne oso­be. Učitelj je ar hitekt sretnih obitelji, pro­speritetnih za je dnica i miroljubivih na cija. Učitelju za pou čavanje nisu po trebni samo znanje i vještine, nego i vizija i razumijevanje kako bi mogao nada­hnjivati i preobražavati. Djeca od učitelja i odraslih upijaju njihove navike i manire, ponašanje i uvjerenja. Stoga učitelj mora biti stalan primjer ideala koje je potrebno usaditi u njihova srca; mora se odlikovati skromnošću, jednostavnošću, moralom i integritetom, tako da obrazovanje rezul­tira odličnošću karaktera. Takav uči telj može biti svjetionik istine, ljubavi i pošto­vanja. Djeca koja rastu pod njego vom ili njezinom mudrom skrbi blistat će u svo jim obiteljima kao svjetiljke ljubavi i zra čiti hrabrost, radost i nadu. Neka se svje tionici nikad ne ugase. Neka svje tilj­ke uvijek budu sjajne.

S blagoslovom, Sathya Sai Baba

(mv)

U strahopoštovanju primiti,u ljubavi odgajati,u slobodi otpustiti.

R. Steiner

Radosno učenje sada i ovdje

WALDORFSKA ŠKOLA

lovorko 2010 1-23.indd 13 2.2.2011 16:08:37

14 15

U drUštvU s rUžom šnajder, rođ. vlahović

Prabaku Daria Meštrovića iz 4. b upoznali smo kao pjesnikinju na kajkavskom narječju na danu posvećenom narječjima, pod nazivom ČA, KAJ, ŠTO. Govorila je svoje pjesme i već tada smo vidjeli da bi bilo jako dobro s njom porazgovarati o školi. Ona ima mali odmak u vremenu (nismo zločesti) i tko zna što možemo saznati. Ljubazno se odazvala i u ugodnom prostoru naše knjižnice čuli smo i zabilježili jednu zanimljivu životnu priču.

Puno bilo treba plaćatiGospođa Šnajder je rođena 1928. godine i školu je pohađala prije II svjetskog rata. Iako je u životu stanovala na jednom mjestu (najduže putovanje joj je bilo do mora), živjela je u četiri države (Stara Jugoslavija, NDH, Jugoslavija i današnja RH). Iz rodnog mjesta Guci odlazila je u školu u Dragonožac (danas je to područna škola OŠ Brezovica). Završila je samo dva razreda osnovne škole. Rat je školovanje prekinuo, no nije nastavila, jer tada škola nije bila jeftina. Ljudi su grunte tržili kaj bi se školovali. Sjećanje na te davne školske dane nije sasvim precizno jer ljudi baš i ne pamte detalje iz svoje osnovne škole, mada dok idu u školu, misle kako će sve pamtiti cijeli život.

Ocjene su bile od jedan do pet, kao i danas. Kako je tko znao, takvu je i ocjenu dobio. Imala je i učitelja i učiteljicu. Od predmeta se sjeća samo računa i materinjeg jezika. U školi su pjevali i radili ručni rad. Školska zgrada je bila mala, i danas je ista. Nije joj bilo žao što nije nastavila ići u školu, više joj se sviđalo igrati se oko kuće.

U životu je najvažnije biti dobar i zdrav

Ja SVOJE PJESME pjevam

Igra prasičkeDjecu su za neznanje ili nestašluke kažnjavali udarcima šibe, a to je jako boljelo. Ako bi netko bio jako zločest, morao bi se nasloniti na klupu pa bi dobio i po stražnjici. (Nije jasno zašto su djeca dobivala batine kad svi govore kako su djeca nekada bila bolja.) Na pitanje jesu li plakali odgovorila je: Joj, kak ne bi plakali! No, roditelji nikad nisu išli u školu zbog toga što su djecu tukli. Ja sam jedan jedini put dobila zbog Prosjaka Luke...

Samo je dvoje djece iz moje škole nastavilo školovanje u Zagrebu, jedan je završio za veterinara, a drugi za fiškala.

Dječje igre bile su Miša i mačke, Prasičke, nahitavali jedni drugima velki kotač...Cure se baš nisu igrale.

Na pitanje sjeća li se koje prijateljice iz škole odgovara: Sjećam se ja njih puno, ali su mi pomrle.

Kaj si imal, imalDo škole je trebalo hodati četiri kilometra. U opancima i tankoj haljinici kroz blato do koljena. Zimi je promrzla i jedva uspjela doći do bake u Dragonošcu. Morale su je baka i ujna zagrijavati da bi mogla nastaviti do škole. Danas mora općina i država dati ako nemaš. Onda toga nije bilo. Kaj si imal, imal si, kaj nisi, nisi. Od mala sam počela po šumi brati glive, vrgajne, jagode, kupine. Oko jedne u noći se išlo prodavati u Zagreb. Sat hodali, pa počinuli. Za jedanajst dinari koje sam dobila sam kupila rubec i cipelice za umorne nožice.

Kad je bila malo starija, onda je i prela i tukla konoplju. Ja sam išla na pašu s pajceki i s kravami. Brala sam jagode i vrgajne i dalje, kaj delam još i sad. Išla sam na plac pak sam se navčila računati. Morala sam znati koliko bum dobila penez.

Udala se s 19 godina. Ima sina i kćer, unuke i praunuke. Imala je svoj križni put po grmlju i po trnju, bila je i u zatvoru. S druge strane napravila je i preko trideset svadbi. Kaže da je imala siromaški život.

Tem

a br

oja:

BIL

O K

UD

A, Š

KO

LE S

VUD

A

Ruža Šnajder

lovorko 2010 1-23.indd 14 2.2.2011 16:08:38

14 15

U drUštvU s rUžom šnajder, rođ. vlahović

Nekaj mi je došloPjesme piše trideset godina, možda i više. Najprva mi je bila ovak. Bila je sušna godina. Nekaj mi je došlo...

Suha zemlja raspukla je,mlada trava uvela je,uvelo je cveće na polju,nema kiše, nema rose u zoru.

Jednog dana magla digla se,otišla je u visine među oblake.Vjetar i oblaci se skupiše.Oblak, oblak, oblače,pusti kišu na to tle, osveži nam to polje.

Jutrom kad se zdignem odma morem pevati. Ja svoje pesme pjevam. Skoro sve svoje pjesme zna napamet. Ipak, kći ih je zapisala. Svojim pjesmama bilježi svoje vrijeme, o onom što voli govori pjesmom. Kad sam kukuruzu ko pala, odmah sam pjesmu za zemlju izmislila. Znači da vo lite zemlju? Volim.

I Zagreb voli i sve u njemu. I Zagrebu pje sme pjeva. Govori o čudesnim svje tlima grada, odnosno o načinu na koji vidi svjetiljke: iz jedne kuglice vidim osam, osam žarulja vidim odje­dnom. To mi je prelijepo.

Med društvomPraunuci su mi dobri i volim ih kak samu sebe. Uči od njih i oni od nje.

Školovanje je važno, ali i ne treba. I ovo što čovjek radi kod kuće je škola. Čovjek proba, jedanput uspije pa ne uspije...

Na pitanje bi li praunuku preporučila da ide u školu ili ne, odgovara: Kako got on hoće. Samo da može posal dobiti. Ako ne može posal dobiti, kaj mu to...

U životu je najvažnije biti dobar i zdrav. Sreća je kad si je čovjek sam stvara. Je li sretna u životu? Na jen kraj jes, na jen kraj nis.

Dva puta je došla k nama u školu. Lepo mi je kad otidem nekam. Ovde sam med društvom.

Karla Poljančić, 7. a

Zagreb, Zagreb, voljeni moj grad,ja te volim uvijek i sad,Volim tvoje lepe zgrade bele i visoke nebodere.Volim cveće i parke zelene i dućane lepo izložene.Volim ljude stare i mlade i se koji dobro za nas dobro rade.Volim tebe dragi Zagreb naš, mi smo tvoji ti si naš.

Volim tvoju goru Medvednicu, tvoju prvu lepoticu.Uzduž gore stoljećima raste, cvate Zagreb,po brežuljku i dolini preko Save po ravnini.Raste, cvate Zagreb grad, nebu pod oblake. Gde su nekad kukuruze rasle, svinje, krave pasle,sad su velke zgrade zrasle.

Samo rasti, samo cvati, tebe vole svi Hrvati.

IIPokraj Save hladne vode, tri djevojke kolo vod.kolo vode i pjevaju, dragi Zagreb pozdravljaju. Zdravo da si Zagreb naš,mi smo tvoji ti si naš.Ti si nama sve na svetu i po zimi i po letu.Uvijek si nam u pomoćii po danu i po noći.Male bebe ti porađaš, stare ljude ti obnavljaš.Uvijek si nam u pomoći i po danu i po noći. Gladne hraniš, žedne pojiš, uvijek na uslugi nam stojiš. S koje strane svijeta pođeš v dragi Zagreb dobro dođeš. Zdravo da si Zagreb naš, mi smo tvoji ti si naš.

IIIUsred grada na brežuljku stoji ljepotica stara, Zagrebačka katedrala.Stoljećima stoji i broji godine i dane,čuva svoje Zagrepčane.Sa dva tornja, sa visoka,široko oko sebe gleda,svoj Zagreb nikomu neda

O

Zagrebu

lovorko 2010 1-23.indd 15 2.2.2011 16:08:39

16

K U l t U r a

Polazeći od pretpostavke kako današnja djeca imaju u tjednoj nastavi tek po 1 sat likovne kulture, a kako je to zaista premalo (danas se malo pažnje posvećuje umjetnosti), Dječji program Hrvatskoga radija i Nakladnička kuća AGM pokrenuli su program Umjetnost za djecu. To je zvučni i pisani materijal koji se međusobno dopunjuju.

U Studiju Bajsić 6. lipnja sudjelovali smo na predstavljanju projekta. Tjedne radijske emisije dječjeg programa HR-a (srijedom od 17,30) govore o tajnama iz svijeta lijepih umjetnosti, o zanimljivostima i životima po znatih umjetnika. Namijenjene su djeci vi ših razreda osnovne škole. U njima su-djeluju djeca, likovni stručnjaci i muzejski pe da gozi. Po tri emisije snimljene su na CD-ima koji se nalaze uz svaku knjigu, a mo gu poslužiti u nastavi likovne kulture, u mu zejskim radionicama i svugdje gdje se go vori o umjetnosti.

I ove su godine učenici naše škole okupirali Interliber na Zagrebačkom velesajmu. Svake godine posjećujem sajam knjiga, no ne sjećam se da je ikad bila ovakva gužva, ovoliko posjetitelja. Tema sajma je bila bio raznolikost. Predstavljane su nove knjige, bilo je puno kreativnih radionica, turnira i razgovora s piscima. Hit ovogodišnjeg Interlibera bila je slikovnica Zeko i potočić, koja je napokon bila napravljena prema popularnoj istoimenoj dječjoj pjesmici. Još prije 50 godina napisao ju je i skladao Branko Mihaljević. Na-kladnička kuća Naša djeca odlučila je pjesmu pretvoriti u priču i tiskati kao slikovnicu. Mame, bake i knjižničarke odmah su je, naravno, kupile. Cijena, 32,90 kn je prihvatljiva. Sa CD-om na kojem dječji zbor Pahuljice izvodi pjesmu stoji 69,90 kn. Pjesmicu je izvodila pjevačica Zdenka Vučković. Prisustvovala je i na promociji slikovnice.

UMJETNOST ZA DJECUZvukom o likovnoj umjetnosti

ZEKO I POTOČIĆUkratko s Interlibera

Planirano je 6 knjiga, u kojima su, ne samo priče, nego i upute (recepti) za spravljanje boja prirodnim putem, na starinski način i druge zanimljivosti. Naslovi knjiga: Tajni život boja, Okvirno o okviru, Gozba za oči, Slika i prilika, Četiri godišnja doba i Oslikane priče.

Knjige su lijepo osmišljene i ilustrirane. Ilustrirao ih je Daniel Srdarev.

O knjigama i emisijama govorili su: urednica Obrazovnog i dječjeg programa, likovna kritičarka, autori projekta. Na tribini su sudjelovala i djeca iz OŠ Tina Ujevića i Vjenceslava Novaka. Izrađivali su boje miješajući pigment s jajima, baš kao što su to nekad radili poznati i slavni slikari. Tim su bojama djeca slikala i izrađivala okvire za slike nadahnute pričama iz knjiga Umjetnost za djecu.

Denis Gaščić, 8. a

Bilo je još zanimljivosti, no ja sam željela samo jednu knjigu. To je knjiga Mladi mjesec. Vampiri Stephenie Meyer, istina, nemaju nikakve veze sa zekom i potočićem. Zaista sam ju željela, ali nisam imala dovoljno novaca. Nadam se da ću je uskoro kupiti.

Matea Dumančić, 8. a

Jedn

om v

ijest

, uvi

jek

vije

st

17

lovorko 2010 1-23.indd 16 2.2.2011 16:08:42

16

K U l t U r a

Od 21. do 23. rujna 2010., a vezano uz Dane europske baštine, svoje druge Dane otvorenih vrata NSK je posvetila starim novinama, njihovoj zaštiti, dostupnosti i čuvanju. Novine su ogledalo vremena u kojem nastaju, povijesni dokument i za knjižnice su izvor dragocjenih podataka pa ih

Itekako nas zanima kakvi smo ispod ko že, kako naše tijelo izgleda iznutra, kako iz gle daju organi, mišići i kosti uživo. Zato smo posjetili izložbu Bo dies Revealed ko ja je na svojoj svjetskoj turneji, nakon mno gih gra-dova svijeta, postavljena u Za grebu, u galeriji Klovićevi dvori od 9. trav nja do 11. srpnja 2010. godine.

Izložbu smo posjetili 10. svibnja. Vo-dila nas je i tumačila nam izloške odli čna stu dentica medicine. Tajne ti-je la objašnjavala nam je na izloženih 14 ljudskih tijela i oko 200 izloženih zdravih i bolesnih organa. Po sjetitelje iz cijeloga svijeta privlači či nje nica da je izložba načinjena od pre minulih ljudi. Ti su ljudi na neki način pre-parirani i njihova su tijela očuvana od raspadanja. Najfascinantnije, ali i naj gro zn ije je bilo vidjeti male fetuse koji u životu nisu spoznali svijest o po stojanju, zatim, ti jelo izrezano na kriške. Naravno, te ljude nitko nije ubio. Umrli su prirodnom smrću, a dio svog tijela ili cijelo tijelo do nirali u edu­kativne svrhe.

ISPOD KOŽEBodies Revealed

KNJIŽNICA KOJA BRINE O SVEMU TISKANOM2. Dani otvorenih vrata NSK

Izložba potiče i na prestanak pušenja. U jednoj prostoriji izložena su pluća zdravog i pluća bolesnog čovjeka, pušača. Između njih se nalazi kutija u koju pušači ubacuju cigarete i tako ih se odriču.

Posjetitelji su također pozvani da se izjasne o doniranju organa ili čitavog tijela za proučavanje u znanstvene svrhe. Nekako smo brzo prošli pored kutije u koju su se trebali ubaciti li stići. Imamo mi razumijevanja za zna nost, no od svega smo ipak osje ćali malu ne la godu.

Na izložbi smo saznali mnogo zani-mljivih činjenica koje su bile napi sane na pločicama poredanim po zidovima izložbenih dvorana. Saznali smo da u tijelu čovjeka ima više od sto tisuća krvnih žila, da svaka kap krvi u tijelu, svake mi nute jednom prođe kroz srce, te da tijekom prosječnog ljudskog ži -vota srce ispumpa više od 200 mi-lijuna litara krvi.

Izložba je zaista fascinantna, a ljudsko tijelo čudesno.

O samoj ideji mišljenja su po di jeljena. Neki ističu kako je to ne pro cjenjivo za medicinska istra živanja, drugi govore o ljudskom dostojanstvu. Tko zna tko je u pravu.

Denis Gaščić, 8. a

na svaki način nastoje sačuvati za potrebe različitih istraživanja.

Kako se tiskaju na nekvalitetnom pa-piru, problemi s čuvanjem nisu mali. Dok se papir radio od lanenih i pamu-čnih krpa, do sredine 19. st., kvaliteta mu je bila puno veća. Nakon toga sirovina za papir je postalo drvo, a trajnost tako dobivenog papira manja.

Sadržaj novina se prenosi na digitalne medije pa izvornik rijetko možemo ko-ristiti. Njega se posebnim načinima čuva od oštećenja tako da se neu-tra lizira kiselost papira, da dobije po-sebnu zaštitnu ambalažu i da se čuva u kontroliranim uvjetima. Sve je teže provoditi potpunu zaštitu jer je danas količina novina toliko velika da je mehaničko čuvanje ozbiljan problem. Novine, i uz najbolju njegu, mogu trajati najviše 50 godina. To, i još više

informacija saznali smo od gospođe Biserke koja je u predvorju de monstrirala zaštitnu ambalažu i ljubazno s nama razgovarala. Dobili smo i opširne ti-ska ne naputke kako možemo sami ču vati nama važne novinske isječke ili cijele novine. Predstavljen nam je i por tal Stare hr vatske novine, prepun zani mljivosti. Najstarije sačuvane hr-vat ske novine su iz 1789. godine (na njem. jeziku) te Kraglski Dalmatin (1806.-1810.), prve novine objavljene na hrvatskom jeziku. Portal http://dnc.nsk.hr mo že znatiželjnu osobu obogatiti nevje ro jatnim podacima.

Na radionice ove godine nismo mogli ići. Vjerojatno je bilo previše prijava pa nisu uključivali učenike osnovnih škola. Dobili smo priliku za djelomičan obilazak knjižnice.

Lara El Zayegh, 7. a

17

lovorko 2010 1-23.indd 17 2.2.2011 16:08:46

18 19

rADionice i nAstuPi

Bulaja naklada u suradnji s udru­gom Krijesnica organizirala je na Interliberu radionicu stop-ani ma-cije. Grupa učenika i prof. Mi ku-ška bili smo sudionici te radi o-nice. Naučili smo neke osno ve o animaciji. Dakle, za film je po treb-na priča, a mi smo pričali o djeci koja su bila žrtve nasilja te za vršila u bolnici. Pričali smo o to me kako

Po drugi puta smo sudjelovali na Danima Pešče. Naša je Orff grupa izvela 8 skladbi na improviziranoj pozornici OŠ Frana Krste Frankopana. Izmjenjivali smo se na instrumentima. Bodrili su nas roditelji i ostala publika. Prezentacije ostalih škola bile su zanimljive. Najvažnije je druženje.

Petar Kir Hromatko, 7. b

Pešča tradicionalno

se oni osjećaju i kako im možemo pomoći za vrijeme njihovih bolničkih dana. Napravili smo filmić metodom piksilacije. Što je piksilacija? To je pod­vrsta stop-animacije, a radi se ta ko da se ljudsko tijelo slika puno puta u malim razmacima između po kreta. Nakon što se sve poslika, foto grafije se trebaju obraditi na jednom kompjuterskom programu, tako da se u jednoj sekundi

prikažu 24 fotografije, što ljudsko oko vidi kao pokret, a ne kao niz fotografija. Radionica je bila pod vodstvom ani-matora Helene Bulaje, Dee Jagić, škot-skog animatora Ala Keddia i Zorana Cipeka iz udruge Krijesnica. Trajala je oko sat i pol. Rado bih to ponovio. A evo i kompjutorskog linka na kojemu možete pogledati naš video: http://vimeo.com/channels/decro junior

Grga Gregor Cipek 7. a

prikažu 24 fotografije, što ljudsko oko

Stop - animacijaJe

dnom

vije

st, u

vije

k vi

jest

lovorko 2010 1-23.indd 18 2.2.2011 16:08:51

18 19

rADionice i nAstuPi

Zagrebačka Filharmonija, HGM i KD Vatroslav Lisinski upriličili su u travnju Tjedan glazbe za djecu i mladež. Veliku posjećenost imao je multimedijalni glazbeni događaj – izvođenje Šehe-re zade, simfonijske suite, op. 35 Ni-ko laja Rimskog – Korsakova. Dje lo je inspirirano zbirkom arapskih pri po-vijedaka Tisuću i jedna noć. Uži vali smo u programu. Bio je sa stavljen od nepovezanih epizoda i slika kroz 4 stavka suite, zanimljivo pred stav-ljenih.

Uz ovaj je glazbeni događaj ra spi-san i likovni natječaj na temu Še he-rezada. Odazvali smo se, i na li kovno glazbenoj radionici s prof. Bar lek i Zaimović, učenici su izradili 8 ma-štovitih kaleidoskopa koji su osim te osnovne funkcije, predstavljali likove ili predmete iz Šeherezadinih priča:

Učenici 25 zagrebačkih škola kitili su 20. prosinca, svatko svoje drvce, na Božićnom sajmu. Našu su školu zastupali učenici 5. a razreda. Sami smo izradili nakit od plastičnih čepova i slamki, kartona i papira. Trebalo ga je mnogo. Dobili smo drvce broj 3. Svaka natjecateljska ekipa imala je posebne majice. Naše su bile crvene, a na glavi smo imali kape djeda Božićnjaka. Za vrijeme kićenja bili smo jako veseli i sve nam je išlo po planu. Navijači su bili učenici 7. b razreda i roditelji koji su nas glasno bodrili. Sve je završilo sa slatkišima, a dobili smo i kupone za lunapark. Odli čno smo se zabavili. Bilo je vrlo lijepo okićenih drvaca. Rezultate ćemo saznati kasnije.

Adrian Iveković, 5. a

KaleidoskopiGlazbena

Šeherezada

Božićno drvce

Princeza – Viktorija Juren, 6. bPrinc – Darija Martinjak, 6. b Brod – Jelena Mandić, 8. aSultan – Helena Fajdetić, 5. aŠeherezada – Anamarija Oroz, 5. aNosiljka s baldahinom – Egljentina Kabashaj, 8. aPrinc redovnik – Petar Kir Hromatko, 6. bSinbad – Gordan Pejinović, 5. A

Prve nagrade dobile su slikarske tehnike. Egljentinina nosiljka s bal da-hinom dobila je posebnu skromnu na-gradu. Nismo bili zadovoljni. Iz lo žba radova trajala je tek kratko vrijeme nakon koncerta. Nisu bili izloženi svi naši radovi, niti smo dobili odgovor na upite o razlozima. Naravno, da nam to nije umanjilo radost i svijest o vlastitoj kreativnosti.

mv

br. 3

lovorko 2010 1-23.indd 19 2.2.2011 16:08:54

iz šKole

21

Može se reći da su ovu godinu obilježile ruže. Kad je učiteljica Ivana predložila radionicu ruža od krep papira, umočenih u tekući vosak, znali smo da nam baš to treba. Odmah smo izračunali da nam treba npr., 200 komada za obilježavanje Chopinove oblje-tnice. Mnogi su ih naučili izrađi-vati. Svatko je određenu količinu

RUŽE I DAN ŽENA

Lako je obradovati žene

ČA, KAJ, ŠTO

ponio kući za sebe, mamu, tko zna koga. Nismo prestajali s izradom. Bile su vrlo lijepe. U jednom trenutku bljesnulo nam je, što još možemo učiniti. Bližio se Dan žena. Skoro ga više nitko ne obilježava, kao da su žene riješile sve svoje probleme, kao da su ravnopravne, da mogu birati posao, kao da se poslije radnog vremena odmaraju, da ne nabrajam dalje. Željeli smo im pokloniti ružu. Tomislav, Adrian, Filip i ja krenuli smo

ponosno, s punom košarom ruža, u darivanje. Najprije smo u školi svakoj ženi poklonili po jednu. Ni jedna nije ostala bez smiješka, a mi smo cvali. Onda smo izašli iz škole pa smo isto ponovili u Dioni, na Pošti, kiosku, u Knjižnici Ivane Brlić Mažuranić. Sve žene su se obradovale i lijepo za-hvalile. Kako je lako obradovati že ne. Nas su nahvalile da smo si gurno po-rasli za koji centimetar. Od lu čili smo od sada, bez obzira na modu ili ra-zličita uvjerenja, obilježavati, ma kar naj skromnije, Dan žena.

Petar Kir Hromatko, 6. b

Sva tri četvrta razreda, učenici i njihove učiteljice, bavili su se narječjima hr-vatskog jezika, a 30. studenog su svoj rad predstavili učenicima, uči te lji ma i roditeljima pod nazivom Projekt ČA, KAJ, ŠTO. Sve se odvijalo u učionici 23 koja ima pametnu ploču. U publici su bila sva tri četvrta razreda te po jedan drugi, treći i peti, a uz njih rodi-telji i nastavnici škole. Skoro svi su bili i publika i izvođači.

Najprije je učiteljica Ksenija pričala o hrvatskom književnom jeziku i tri na-rječja, te pokazivala na karti gdje se kojim govori. Zatim su nastupali iz-vorni govornici kajkavskog narječja: prabaka Ruža Šnajder iz Turopolja, ma ma Ivanka Bogović iz Hrvatskog za gorja, baka Hela Čićko kao rođena Za grepčanka. Ples Kriči, kriči, tićek izveli su učenici 4. a. Neki učenici iz b razreda su odsvirali nekoliko kajkavskih pjesama, a c razred otpjevao splet kaj-kavskih narodnih pjesama.

Nakon kajkavskog predstavili su se izvorni govornici čakavskog narječja.

To su bili tata Damir Seršić sa otoka Krka i prof. likovnoga Marija Barlek iz Rijeke. Najveći pljesak dobila je prof. njemačkog Marijana Skorup iz Vrlike. Istarsku pjesmu otpjevao je 4. b, a dvije dalmatinske, 4. c.

Predstavnici štokavskog narječja su bili mama Greta Dodig, učitejica Lji-ljana Vučković i učiteljica Sanja Vr salj-ko. Još su učenici 4. c otpjevali ne-ko liko pjesama štokavskog na rje čja. Tako smo proputovali cije lom Hr vat-skom, a vratili smo se u Za greb pje-smom Servus dragi Zagreb moj koju su zdušno pjevali svi.

Na kraju su gosti izvođači dobili za-hvalnice i svi smo pozvani u drugu učionicu u kojoj su nas čekali spe-cijaliteti zagorske, međimurske, istar-ske i dalmatinske kuhinje koje su pri-pre mili roditelji.

Dobro smo se zabavili i htjeli bismo to ponoviti.

Dario Meštrović, 4. b

Jedn

om v

ijest

, uvi

jek

vije

st

20

Četvrtaši i narječja

lovorko 2010 1-23.indd 20 2.2.2011 16:08:58

iz šKole

21

UČENIK GENERACIJEZemlja zove Kira

Međunarodna humanitarna organizacija Lions club raspisala je u rujnu natječaj za Poster mira pod motom Viđenje mira za učenike osnovnih škola od 11 do 13 godina. Propozicije natje­čaja određivale su dimenziju postera i tehnike slikanja (prepo­ručene su tehnike u olovci, kreonu, ugljenu, pastelu, drvenim bojama i sl.). Poster je morao biti bez teksta. Rok je bio 15. li­stopada 2010. Četiri odabrana rada iz Hrvatske bit će poslana u LC International USA. Pobjednik će biti nagrađen s 5000 $ u nacionalnoj valuti i diplomom, a ostali finalisti s 500 $ i diplo­mom. Pobjednik će također moći prisustvovati danu Lionsa u Ujedinjenim narodima u New Yorku.

Rad Helle Miloševski iz 8. a, nastao 12.10.2010.,rađen tehni­kom ugljena i krede, odabran je i poslan u Ameriku. U njezinoj viziji, na mir nemaju utjecaja nikakvi izazovi vanjskog svijeta, njezin duhovni oklop svemu može odoljeti. Već je u Hrvatskoj nagrađena diplomom i kompletom likovnog pribora. Nije to jedini Hellin sjajan rad. Želi se upisati u Školu primijenjene umjetnosti.

Denis Gaščić, 8. a

Hellina vizija miraMeđunarodno priznanje

Učenikom generacije u 2010. g. proglašen je Josip Kir Hromatko iz 8. a. To se i očekivalo. Iako nije od prvog razreda u našoj školi, malo tko nije znao za Kira, bilo kao sudionika svih školskih događanja, bilo kao svestranu prijateljsku osobu. Odličan je učenik. Od njega se očekivalo da sudjeluje u predmetnim natjecanjima, sportskim natjecanjima, školskim projektima , glazbenim događanjima i – on je jednostavno u svemu sudjelovao. Paralelno je išao, i završio, glazbenu školu (od šeste se godine bavi glazbom). Svira blok flautu, klarinet, gitaru i bubnjeve, pjevao je više godina u dječjem zboru. Nastupao je sam ili kao član orkestra, odlazio na turneje, primao i priznanja. Bio je član HGM, posjećivao je redovito koncerte i dr.

Trenirao je stolni tenis, košarku, rukomet i obojku. Prošao je škole plivanja, skijanja i snow­boarda. Od 2009. aktivni je radioamater s osobnim pozivnim znakom 9A3DHJ.

Od trećeg osnovne je aktivni izviđač. Zanimljivo je: Kir ima školski život, glazbeni život, sportski život, izviđački …Svim aktivnostima, očito, pristupa s ljubavlju i ne odustaje olako od njih. Treba zaključiti da u većini uživa. Vjerujemo da se od svega ovoga može i umoriti, no nismo primijetili da se žalio. Valjda je malo odspavao i jednostavno nastavio dalje.

Odlazi u MIOC. Voljeli bismo o njemu pisati u Lovorku za de setak godina.

Martin Čižmešija, 6. a

20

lovorko 2010 1-23.indd 21 2.2.2011 16:09:02

22

Jedn

om v

ijest

, uvi

jek

vije

st

23

zagorKa, glagoljica mala matUra

U Knjižnici Ivane Brlić Mažuranić četvrtaši su upoznali gospodina Damira Kremenića, vrlo zanimljivu osobu. Podrijetlom je s otoka Krka iz mjesta Krnić. Rođen je i živi( uglavnom) u Zagrebu. Bavi se zanimljivim i posebnim aktivnostima koje nije lako ni nabrojiti. On je arhitekt, etnolog, muzeolog, učitelj glagoljice, folklorist. Predsjednik je ili član različitih čakavskih udruženja. Osnovao je muzej i 2 čitaonice. Piše knjige o glagoljici i folkloru. Putuje po cijeloj Hrvatskoj i bilježi etno i druge zanimljivosti. Ima poseban hobi. Sakuplja razglednice i ima ih preko 66 000.

Mi smo ove godine učili u školi staroslavensko pismo glagoljicu. Naučili smo osnovne znakove, napisali smo svoje ime, poneku rečenicu. Izrađivali smo svoje Bašćanske ploče i inicijale u glinamolu.

Sada smo o glagoljici čuli puno više i bilo bi dobro da ovaj učitelj glagoljice održi i nama duži tečaj. Ovog smo puta samo slušali predavanje i imali intervju za TV.

Lara Spajić, 5. b

Život književnika može biti zavidan. Sjediš u sobi svoje luksuzne vile U stanu Marije Jurić Zagorke

Malo cvijeća i lijepih riječi ispod spomenika

Čuvati i

promovirati

Zaljubljen u glagoljicu

Dolac br. 8i pišeš, a već napisane knjige prodaju se u knjižarama diljem svijeta po visokim cijenama pa na tvoj račun stiže novac. Takav život danas imaju samo pisci uspješnica, poput J. K. Rowling autorice Harryja Pottera. No, isto tako dobri pisci, samo rođeni na krivom mjestu i u krivo vrijeme, malo zarađuju i žive teško. Jedan dokaz koji potvrđuje ovu tvrdnju je Marija Jurić Zagorka, naša spisateljica koja se proslavila romanima o Gričkoj vještici i napisala još tisuće stranica povijesnih i pu-stolovnih romana.

U sklopu obrade lektire, Zagorkina djela Kći Lotršćaka, skupina osmaša je 30. studenoga, na godišnjicu smrti slavne, no još nedovoljno priznate spisateljice, posjetila njezin stan na Dolcu br. 8. Grad Zagreb ga je prije nekoliko godina otkupio od njezinog nasljednika i skrbnika, Željka Cara i pretvorio u muzej. O stanu brine Centar za ženske studije. Koristeći se Zagorkinim likom i djelom zalažu se za ženska prava.Na ulazu nas je dočekala i o njezinom životu i radu govorila, gospođa Dubravka Vidović odjevena kao Marija Jurić Zagorka. Govorila je u prvom licu i bila vrlo uvjerljiva pa nas je uvukla u priču, u jednu posebnu biografiju. Zagorkino djetinjstvo, mladost, brak, novinarska i spisateljska karijera,

domoljublje, razočaranja, zapravo sve što je doživjela i proživjela bila bi zanimljiva građa opsežnog romana u njezinom stilu.

Da je Zagorka, rođena negdje drugdje ili u drugo vrijeme, danas bi njezini romani bili prevedeni na desetke jezika, po njima bi snimali filmove. Nažalost, u njeno vrijeme nisu imali razumijevanja za sposobne i talentirane ljude, pogotovo žene. Možemo se zapitati ima mo li mi danas, 60 godina kasnije, razumijevanja za takve ljude?

Denis Gaščić, 8. a

lovorko 2010 1-23.indd 22 2.2.2011 16:09:09

22 23

zagorKa, glagoljica mala matUra

Opet

OSMAŠI

odlaze

Svaki se osmaši po nečemu razlikuju. Neki odlaze tiho, neki glasno, neki jedva dočekaju kraj…Ovi su, sami kažu, naučili bonton. Sve koji su dotakli njihovo školovanje, pozvali su i oprostili se lijepim riječima, glazbom i plesom. Neka bude zabilježeno.

lovorko 2010 1-23.indd 23 2.2.2011 16:09:42

24 25

BuBanj sve lakše podnosi – reci da prijateljstvu

DjembeNasilničko je ponašanje mladih svake godine u porastu i to u ve li kom postotku. Dešava se u školi, uglav nom s blažim posljedicama ili na ulici sve češće s tragičnim po slje dicama. Primjeri, po­put tragične smrti Luke Ritza, nisu zau­stavili na silnička ponašanja. Mnoge, ka snije žr tve više i ne pamtimo po ime nu. Odra sli su svjesni da su dje­ca usvojila krive vrijednosti i žele takvo sta nje promijeniti, žele nešto po du zeti da se nasilje spriječi, točnije da se od ta kvog oblika ponašanja odu stane. Djeca i mladi moraju shvatiti ka ko je ljudski život vrijedan. Raznim pro­jektima pokušavaju djecu motivirati na ne na silje.

Sudionici smo projekta koji bi mogao, ako se nastavi, značajnije doprinijeti osvje štavanju i odabiru tolerancije i

Preusmjeriti AGRESIJU

Za bolji svijet

života mladih bez sukoba. Nosi naziv Bubanj sve lakše podnosi-reci DA prija-teljstvu. To je projekt (humanitarna akci­ja) Otvorenog učilišta Bio-vizije kojemu je cilj prevencija nasilja među djecom i mladima, uklanjanjem agresije bubnja­njem po djembe bubnju.

Više od udaranjaImamo sreće što se radionice bubnja­nja održavaju u našoj školi. Pam­tit ću trenutke kad su nas upoznali s pro jektom. U veljači su u školu, pod odmo rom, došli bubnjari i odmah digli sve na noge. Voditelji iz Bio-vizije su nam objasnili osnove projekta i pozvali nas da se priključimo. Odmah se for­miralo devet skupina učenika 5.­8. ra­zreda za besplatne radionice. I sam sam odlučio postati sudionik tečaja. Shvatio sam da je lako bubnjati. Udaranjem rukama po bubnju dobiva

se željeni zvuk. Brzo se ući, zanimljivo je i zabavno. Sviđa mi se što na sato­vima bubnjanja učimo dost , a bez ve­likog ponavljanja. Nije teško zapamti jednostavne ritmove. No, bubnjanjem se dobiva mnogo više od udaranja. Po diže se samopouzdanje, šire se men talne sposobnosti, aktiviraju se re­fleksne zone dlanova, tijelo se opu šta, a obnavlja se energija, ma… za bavno je! Zbilja fascinantno! Naoko jedno­stavno, a ustvari, tako korisno.

Tribine i zvijezde

Imali smo tri tribine na temu nenasilja. Na tim smo tribinama predstavljali naučeno znanje bubnjanja, a nakon toga su odrasli razmjenjivali svoja mišljenja, o problemima u kojima se nalaze djeca tijekom odrastanja. Inter­vjuirali su i nas o istim problemima i o iskustvu s bubnjem. Na tribinama su

Dijete sam i želim voljeti,želim tebi svijete vjerovati.To

lera

ncija

lovorko 2010 24-41.indd 24 2.2.2011 17:17:44

24 25

BuBanj sve lakše podnosi – reci da prijateljstvu

Kako je divno osmišljen taj instru­ment nazvan bubanj. Naizgled je­dno stavan, ipak, ne možemo ni za­mi sliti da njegovu glazbu i zvu kove ko je pruža ,sačinjavaju udarci upu­ćeni baš njemu. On za uzvrat šalje div ne zvukove i mami još i još, kao da se nalazimo na nekom otoku okru ženi morem, a ne na ra dio ni­cama bubnjeva u našoj ško li. Što nas više ima sve je više uda ra koji uskla đeno dočaravaju glazbu sa­sta vljenu od različitih zvu kova. Me­đu sobno izgrađujemo ve liko pri ja­telj stvo, no naš najveći zaje dnički prija telj je bubanj, koji sve la kše podnosi.

Helena Fajdetić, 6. a

Bubanj

sudjelovale i neke poznate oso be koje su podržale projekt, tako da se nije samo razgovaralo i bubnjalo, nego se i pjevalo, a i dijelilo autograme. Jelena Radan, Bojan Jambrošić, Saša Lozar, Antonija Šola, Iva Šulentić, Blaženka Lajb, malo kome iz škole nisu dali autogram ili se fotkali s njim. Cure su imale osmijeh od uha do uha. Znamo da su projekt podržale i dru­ge zvijezde pa i sam predsjednik Josi pović. Uključili su se i sudjelovali na našim parlaonicama neki roditelji, pedagoginje iz drugih škola, učitelji iz naše i drugih škola. Veliku je pozornost privukla i mama Luke Ritza, koju svi poštujemo i divimo joj se, a koja se pridružila akciji i parlaonici u školi.

NastupiNaši su bubnjari postali vrlo vješti pa su, osim na svakoj školskoj priredbi, nastupali i na drugim mjestima. Tako su bili na Zagrebačkom velesajmu u sklopu MYSTIC-a – 1. Međunarodnog sajma alternative, zdravog života i gra­ničnih područja znanosti te na Trgu

bana Josipa Jelačića, na koncertu po­vodom međunarodnog Dana srednjo­školaca i Međunarodnog dana tole­rancije, a u spomen na Luku Ritza, za borbu protiv nasilja, pod motom Svačije je pravo živjeti, koji se održao 19. studenog 2010. Na koncertu su sudjelovali mnogi srednjoškolci, a iz osnovne škole su jedini bili naši bu­bnjari. Njih šesnaest, pod vodstvom svog učitelja Borisa Prljevića, a uz podršku pjevača i gitariste izveli su We Will Rock You.

Treba nastavitiCijeli program imao je za cilj preu­smjeriti agresiju mladih prema aktiv­nosti bubnjanja na etno (djembe) bubnju. Pokazalo se da je bubnjanje ko risno i za nenasilne osobe jer ih oslo bađa, a istaknulo je i očite talente kao što su naše Vanja i Rea.

Ovaj je projekt zaista uspješan, s mno go sudionika. Nadam se da će u mnogima potaknuti želju za boljim svi jetom i da će se projektu pridružiti vi še škola.

Denis Gaščić 8. a

lovorko 2010 24-41.indd 25 2.2.2011 17:17:46

26 27

U suradnji s Učilištem Bio – vizija, u ra no proljeće 2010., krenuli smo pro jek tom Bubanj sve lakše podnosi, reci DA prijateljstvu, koji je imao za cilj oku piti djecu u aktivnost koja im pruža mo­gu ćnost izbacivanja viška ener­gije, nakupljenih frustracija, ljut­nje, euforije. Bubnjanje je jako po moglo i djeci koja su emo cio­nalno zatvorena. Više su se družili i razgovarali s vršnjacima. No, ne samo to, u bubnjanju su svoj in­te res našla djeca koja su izu zetno talentirana, nadarena i koja su broj­nim nastupima uspješno pro mo vi­rala sebe i školu.

Što o bubnjanju govore bubnjari?Radionice bubnjanja se ne pro pu­štaju iako je djeci bilo teško na ći slobodan termin između svih oba­veza i aktivnosti koje pohađaju. Kada se nešto jako voli, želi i u tome uživa, onda se i termin nađe. Zanimalo nas je kako se djeca osjećaju nakon radionica bubnjanja (iako smo na licima onih koji su izlazili mogli sve zaključiti). Izjavili su: Ovo je super! Osje- ćam se slobodno. Izvrsno, tako sam opuštena. Sretna sam i ve se la. Osjećam se kao da letim. Ne mam nika kvog umora. Opušten sam ra do stan. Ovo je cool!

Rea i Vanja, najstarije (osmašice) i naj­i skusnije bubnjarke oduševljene su bu­bnja njem.

Smatraju da im je bubnjanje pomoglo u odnosu prema radu u školi. Ozbilj nije su, bolja im je koncentracija, više zapamte na satu.

NagradePavao Škoko Gavranović, predsjednik Vijeća učenika i aktivni učesnik Okru glog stola

Bubanj sve lakše podnosi, reci DA prija teljstvu i sam je iznio iskustvo rješa vanja nasilja kojeg je trpio u razredu. Njegova metoda nije uključivala ni kakvo vraćanje istom mjerom, oko za oko, zub za zub, već nenasilje, ra zgo­vor, toleranciju i promišljanje o na si lnicima kao učenicima koji imaju problem u odrastanju. Sve prisutne su dionike Pavao, jedini učenik među odra slima, ugodno je iznenadio svo jom ozbiljnošću i originalnošću i po ka zao da naše ponašanje ne ovisi o to me što nam se dešava

već o tome ka kva je naša odluka, što že­limo po stići i kako to želimo riješiti.

Svojim promišljanjima Pavle se name­tnuo Komisiji za dodjelu nagrade Lu ka Ritz te je 16. studenog 2010. na Među na­rodnom danu tolerancije primio na gradu, jednogodišnju stipendiju.

Na dodjeli nagrade u Gradskoj vije ćnici, posebno smo bili ponosni na gru pu naših bubnjara koji su pored žen skog tria iz glazbene škole, obilje žili ovu svečanost.

Pred sam Badnjak grupa učenika iz če tvr tog, petog i sedmog razreda njih, dvadesetak, primili su nagradu, aku ­stičnu gitaru. Dm i nova tv- super ta lent pozvali su osnovnoškolce da po ka­žu svoj glazbeni talent i timski rad pod motom Uz glazbu rastemo sre tnije. Nastala je skladba za koju je tekst napisala Vesna Ljubičić, autorica pro­jekta Bubanj sve lakše podnosi, a au tor glazbe je Boris Prljević, voditelj radi­onice bubnjeva. Od stotinjak škola koje su također prepoznate po kva litetnim uradcima, naša je skupina dobila pri­zna nje kao najbolja, te je pri su stvo vala finalu Supertalent showa.

Nastavlja se...Bubnjanje kao nova slobodna ak tivnost u našoj školi, zarazila je ve li ke i male, učenike, roditelje, učitelje. Do bre i po­zi tivne vibracije ovog pro jekta šire se gra dom, mnoge ško le žele slijediti naš pri mjer.

Mi nastavljamo i iduće školske godine s bubnjanjem. Priključuju se novi mla­đi učenici. Zadaća nam je po du ča vati uče nike toleranciji na razli čitost, ro di­telje podržavati u izboru naj boljih me to­da odgajanja i na kraju po kazati da se u ovoj školi svi zdušno zau zi mamo za djecu koja trpe nasilje u ško li, na ulici, u ro diteljskom domu.

Dajira Bergam, pedagoginja

Nova slobodna aktivnost

Pozitivne vibracije

Tole

ranc

ijaBuBanj sve lakše podnosi – reci da prijateljstvu

lovorko 2010 24-41.indd 26 2.2.2011 17:17:51

26 27

Napamet uči, bubaj, nikada kraja…a nisu li mi obećali školu iz raja?Sjedi, šuti, nemaš pravo glasa,ne isplati se učit, bolje budi dasa.

Želim da mi škola bude najveća fora, a sada je ona moja životna mora!

Krive vrijednosti svuda oko mene,ocjene, obleka, novac, vječne teme.Filmovi nasilja, sex scene bez emocija,samo je važno domoći se moćnih pozicija.

Želim u školi naučiti tolerirati, pronaći prijatelje, samopouzdanje graditi.Želim u školi slabe pomagatii prave vrijednosti u društvu izgraditi.

Dijete sam i želim voljeti,želim tebi svijete vjerovati.Profesori, roditelji, molim vas pomozite mida budem svoj da (za)volim sebe,druge ljude, tebe, prijatelju moj.

Ne predaj se prijatelju moj, ne udaraj druge, budi svoj,bubanj te zove, bubanj te zove,jer bubanj sve lakše podnosi!

Ako mogu biratrado ću svirat,bubanj me zove,emocije me lovebudim se i rastem prijatelju moj…

Pušenje nećuI drugo što ne donosi sreću:drogu i alkohol,ne želim biti ohol.

Šećer ću umanjiti i hranu iz automatašto razvija agresiju i dovodi do rata.Kamo god pogledam izgubljena licatraže osmijeh i dodir, a to ne daje ulica.

U Gradskoj skupštini je, uz Međunarodni dan tole ran­cije, prvi put dodijeljeno javno priznanje Grada Zagreba ­ nagrada Luka Ritz ­ nasilje nije hrabrost.

Dobitnici su Pavle Škoko Gavranović iz Osnovne škole Lovre pl. Matačića, i Kristijan Vincetić iz Željezničke te­hničke škole, koji su svojim djelovanjem doprinijeli afir­maciji ljudskih prava, tolerancije i suzbijanju nasilja.

Priznanja su, u nazočnosti roditelja tragično preminulog Luke Ritza, te predstavnika zagrebačkih škola, mnogih učenika i gradskih čelnika, uručili predsjednik Gradske skupštine Boris Šprem i gradonačelnik Milan Bandić.

(blj)

(Izvadak iz tiska)Dodijeljena nagrada Luka Ritz - nasilje nije hrabrost.

Pjesma Bubanj sve lakše podnosi proglašena je najboljom na

natječaju nove TV i dm­a Uz glazbu rastemo sretnije. U izvedbi pje­

sme sudjelovali su: bubnjarice Vanja i Rea, reperi Adrijan, Antonijo

i Antonija, Marko na gitari, solisti Petar i Lara i zbor.

Svi smo sretni jer smo osvojili gitaru, sudjelovali na snimanju su­

per talenta i s tom pjesmom imali druga nesvakidašnja iskustva.

Darija Martinjak, 7. b

BUBANJ sve lakše podnosi

BuBanj sve lakše podnosi – reci da prijateljstvu

Pavao Škoko Gavranović

lovorko 2010 24-41.indd 27 2.2.2011 17:17:55

28 29

200. obljetnica rođenja

Možemo reći da je Chopin omiljeni glazbenik svih generacija. Spojivši HNOS, kurikulum, korelaciju, nastavu lektire i tko zna što još, priredili smo u njegovu čast glazbeno poetsko veče najvećih razmjera. Birana publika uži­vala je zajedno s izvođačima u priča­ma i glazbi znamenitog glazbenika. Ništa manje nismo uživali pripremajući pro gram, izrađujući ruže i klavire od naj različitijih materijala, radeći na po­sterima i ilustracijama. Sve to je činilo prigodnu izložbu postavljenu prije priredbe. Naš skromni klavir zvučao je savršeno.

ŽivotFrederic Francois Chopin ili Fryderyk Franciszek Szopen rodio se 1.3.1810. u mjestu Želazowa Wola, u Poljskoj, a umro je 17.10.1849. u Parizu, u Fran­cuskoj. Poljski je kompozitor i pi ja nist romantizma.

Najistaknutiji je predstavnik polj ske gla zbene kulture i jedan od najzna čaj­nijih pijanista svih vremena. Uzori su mu bili Mozart i Bach.

Otac mu je bio Francuz, a majka Poljakinja. U krsnom listu mu je datum rođenja 22. veljače, no to se smatra

pogreškom. Odmah po njegovom rođenju porodica je odselila u Varšavu. Imao je tri sestre. Bio je čudo od dje ­teta. Već sa 7 godina skladao je 2 po­ loneze, a sa 8 godina držao pr ve koncerte, nastupao na raznim ari sto­kratskim zabavama i bio glavna atrak­cija. Zvali su ga drugi Mozart.Uz nje­gov su život vezane mnoge a neg dote. Ispričali smo tri.

Prvi nastupKada je Chopinu bilo 8 godina, do­bio je poziv da dođe u pratnji oca, na svečanu večeru kod nekog ugle­dnika. Tamo će biti zamoljen da nešto odsvira. Chopin se za taj nastup spremao vrlo savjesno i u radosnom uzbuđenju, a majka mu je za tu sve­čanu zgodu sašila novo odijelo: krat ke svilene hlače od svijetlomodre tka nine i široki, bijeli, tvrdi ovratnik. Po slije sjajne večere popeo se mali Cho pin na stolac uz klavir – noge su mu jedva doticale pod – i zasvirao. Naj prije je izveo djelo, nekog tada pri znatog, poljskog skladatelja, zatim Bacha, a budući da odobravanju i plje skanju nije bilo kraja, ohrabrio se i po čeo dodavati svoje vlastite skladbe, nepripravljene i toga časa smišljene. Improvizirao je.

Svojom svirkom zadivio je sve prisutne. U znak priznanja primio je mno go ko­lača, bombona, igračaka, a od slav ne pjevačice Katalani – zlatni sat.

Vratio se kući zadovoljan, ponosan i sre tan.

Na majčino pitanje: Što se gostima najviše svidjelo? Odgovorio je: Vjero­ja tno moj tvrdi bijeli ovratnik.

Hipnotičnost Chopinova klaviraZa umiriti bučne dječake u internatu Mikolaja Chopina, bilo bi dovoljno da Fryderyk sjedne za klavir. Smjesta bi nastala tišina i mir. Jednoga dana, kad profesora nije bilo kod kuće, nastala je strašna graja. Odgojitelj, koji nikako nije mogao umiriti djecu i prisiliti ih da se prihvate učenja, pozivao je Fryderyka i preklinjao ga da mu pomogne. Fryderik je sve pozvao u dvoranu i rekao da će im na klaviru improvizirati zanimljivu priču. Odmah su se umirili. Sjeo je za klavir, dječaci su se sa stolicama zbili oko njega, ugasio je svijeće i pričao im najprije priču o razbojnicima i lopovima, kako su se po ljestvama ušuljali u kuću,

K L A V I RKKKK39 bijelih za godine života

ostale za: etide, balade, valcere, nocturna, mazurke,

poloneze, preludije, scherzza...

za Chopina200 ruža

Obi

lježi

li sm

o

lovorko 2010 24-41.indd 28 2.2.2011 17:17:56

28 29

200. obljetnica rođenja

ilust

raci

ja: I

va D

odig

, 3. c

pokrali sve što su mogli i zatim se uplašeni kriju u šumi, dijele plijen, a on da usred noćne tišine zaspaše.

Dječaci slušaju u dubokom muku...a kad je Fryderyk počeo slikati noćnu tišinu i san koji zahvaća razbojnike, polako su se počele sklapati oči slu­šalaca...

Što je improvizacija duže trajala, to je jači san obuzimao sve, pa se čak ni sam odgojitelj nije mogao oprijeti i zaspao je s ostalima.

Primijetivši to, Fryderyk je polako prestao svi­rati, izašao na prstima iz sobe, otrčao majci i se stra ma i molio ih da sa svije ćama u ruci, ali ti ho i oprezno pođu za njim pa će im pokazati ne što zanimljivo.

Prizor usnulih na sto li ­ cama bio je vrlo smi je­šan. Tada se na prsti­ ma približio kla viru, u da rio iz sve snage je dan reski akord, na koji se svaki od usnu ­ lih naglo trgnuo prestra ­ šen, ne zna jući što se zbiva, a ubr zo zatim nastao je opći smijeh.

Koncert na poštanskoj postajiMjesto radnje je stanica Cyl ichowa. Poštar je po zdravio putnike s izjavom da nema konja i da će ih biti tek za ne koliko sati. Chopin je gle dao otvoreni klavir, pri bližio mu se, i kao ovlaš, udario nekoliko akorda. Zna ti­željni poštar, strastve ni ljubitelj glazbe, pre poznavši po tih ne koli ko udara i pasaža sa vršenog virtuoza, ula zi s kćerima u putničku če kaonicu i skla­pajući ruke moli Chopina da svira koliko god mu se sviđa, a da se ne

boji zakašnjenja na putu jer su konji jaki i brzo će nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Tako je u skromnoj čekaonici iznenada improviziran koncert i prosuli su se kao iz roga obilja valceri, etide, mazurke.

Ulazi postiljon požurujući putnike. Go­ spo din poštar mu prijetećim po kre­tom pokazuje vrata dajući mu do zna­nja da smeta.

Milostiva gospođa poštarica izlazi na prstima s kćerima, ali se uskoro vraća

s pladnjem na kojem su vino i kolači. U pauzama slijedi služenje.

Prolazi jedan sat i pola drugoga. Napokon se moralo ozbiljno misliti na odlazak. Počinje scena zahvaljiva­nja i pozdravljanja. Ganuti poštar, grli u suzama virtuoza. Sada će mi go­spodine ­ veli ­ biti lako umrijeti jer sam slušao Chopina, poljskog vir tu­o za. Tada uzima mršavog Fryde ryka na ruke i nosi ga trijumfalno do ko la, u čije su pretince njegove kćeri već nagurale provijant sastavljen od ko­lača i bombona.

Ljepota koja se obraća očima je samo čarolija trenutka; oči tijela nisu uvijek i oči duše.

George SandK L A V I R

Počast klavirskom geniju

lovorko 2010 24-41.indd 29 2.2.2011 17:17:58

30 31

Kad bi se zamislilo da eolska

harfa ima sve tonalitete i

da po njoj prebire

ruka jednog umjetnika, u svakakvim

fantastičnim ukrasima,

no tako da se uvijek čuju i dublji

osnovni ton i viši glas koji samo

nježno pjeva – bila bi to otprilike

slika Chopinova sviranja.

Schumann

o Chopinovoj glazbi

K L A V I RDomoljubljePrvi mu je učitelj bio otac, a zatim je imao više učitelja od kojih je najznačajniji Jozef El­sner. Zahvaljujući njemu, Cho­pin je stekao svoj osebujan stil. Ranu je mladost proveo u Var­šavi.

Na odlasku iz Varšave prijatelji su mu dali srebrni krčag pun ro­dne zemlje (ona je pokopana s njim). Napisali su i uglazbili pje­smu njemu u čast koju su izveli uče nici glazbene škole.

OsobnostIzgledom i pojavom je bio poseban. Ni zak, vrlo mršav, s istaknutim no­som i tamnim očima. Smatran je sno­ bom. Bio je uvijek obučen po po slje­dnjoj modi.

Bio je duhovit i dobar imitator. Spo­minje se zgoda prema kojoj je Jozefu Nowakowskom imitirao Liszta i Pixisa tako vješto da je ovaj, drugi dan, mi­sleći da vidi Chopina koji imitira Pi xisa, oslovio samog Pixisa.

Kao kompozitor je bio jako cijenjen. Sma­ tran je genijem. Družio se s poznatim lju dima onog vremena, s glazbenici ma Lisztom, Berliozom, Mendelssohnom, Schu mannom, Bellinijem, slikarom Dela­cro ixom, književnicima Balzacom, Ge or­ge Sand, i dr.

Ljubav, bolest i smrtZa posjeta Varšavi, 1835., dobio je vrlo ozbiljnu upalu pluća i već se pisalo o njegovoj smrti.

Zimu 1838.­1839. je proveo s George Sand na Mallorci u samostanu Val­de mosa (danas su tamo izložene nji­hove osobne stvari: klavir, note, slike, namještaj i otisak njegove ruke).

Tu mu se zdravlje još pogoršalo i oni odlaze u Barcelonu i Marseiles. Iako mu se zdravlje malo popravilo, nikad se nije sasvim oporavio. Nagovorili su ga na turneju u Englesku i Škotsku, što je za njegovo zdravlje, tuberkulozu, bilo loše.

Umro je ubrzo po povratku u Pariz 17. listopada 1849. s 39 godina. Sa­hranjen je u Parizu, a srce mu je pre­neseno u Varšavu i zazidano u stup crkve Svetog Križa. To je bila že lja iz njegove oporuke. Unatoč tome što mu je otac bio Francuz i što je sam Chopin velik dio svojeg života proveo u Parizu, uvijek se smatrao Poljakom.Na sprovodu mu je pjevan Mozartov Requiem. Ispratilo ga je 3000 ljudi.

Biografi spominju 4 žene vezane uz Chopina, no najpoznatija je George Sand, s kojom je živio 9 godina. Ona je vrlo osobita žena. O toj su vezi na­pi sane brojne knjige.

DjelaPrva Chopinova skladba je polone­za u g­molu iz 1817. godine, koju je zapisao njegov učitelj. Chopin je imao 7 godina. Njegova zadnja skladba je Mazurka op. 68, br.4 u f­molu. Nije ju mogao odsvirati jer je bio

jako bolestan. Između njih je prema nekim izvorima 168 Chopinovih dje­la. Skladao je najviše klavirsku gla­zbu. Jedinstven je kao pijanist, izvo­đač vlastitih djela i jedinstven je kao skladatelj. Izvođenje njegovih djela zahtijeva veliku tehničku i inter pre ta­torsku sposobnost.

Cijenio je intiman ugođaj salona i in­tim nost malog kruga prijatelja među kojima se osjećao shvaćenim i kao pi­janist i kao skladatelj.

Bio je istinski klavirski virtuoz, razvio je vlastiti zahtjevni stil. Dovoljno je ne­ko liko taktova da bude prepoznatljiv. Pristaje idealima romantizma, a isto­vre meno je individualan.

ge Sand, i dr. je Mazurka op. 68, br.4 u fNije ju mogao odsvirati jer je bio

autor: Filip Marković, 8. b

Obi

lježi

li sm

o200. obljetnica rođenja

lovorko 2010 24-41.indd 30 2.2.2011 17:18:00

30 31

Zanimljivosti:�August Clesinger, francuski kipar je au­

tor Chopinove posmrtne maske i odlje­va ruku.

�Zadnje što se čulo u Varšavi prije ulaska nacista u grad bila je poloneza u A­duru.

�Na vrijeme su sklonili njegovo srce da ga nacisti ne nađu.

�Društva Fryderyka Chopina postoje u mnogim zemljama, također i u Hrvat­skoj. Svaka kulturna sredina koja drži do sebe ima neko Chopinovo društvo. Naj značajnije je ono u Varšavi. Društva su organizirala obilježavanje ove dvje­stote obljetnice rođenja.

�Chopin je neko vrijeme nosio bradu sa­mo na jednoj strani lica govoreći: Nema veze, ionako publika vidi samo moj de­sni profil.

�Međunarodno pijanističko natjecanje Fryderyk Chopin u Varšavi, jedno je od naj starijih glazbenih natjecanja u svi jetu (od 1927. godine). Repertoar se sa­stoji od Chopinovih klavirskih sklad bi. Održava se s prekidima sva kih 5 go­ dina. Ove godine će biti šesna esto po redu. To je vrlo strogo natje canje. Po­bjednicima su otvorena vrata svjet skih dvorana. Poneki koji su samo su dje­lovali, a nisu bili pobjednici stekli su svjetsku slavu poput Ive Pogorelića

Um traži, ali srce

nalazi.George Sand

K L A V I RNeki svjetski pijanisti proslavili su se svirajući Chopinova dje­la. Najpoznatiji su Arthur Ru­ binstein i Ivo Pogorelić.

Njegova glazba je poljskog du ha, pri rodno profinjena i vi­teš ka, ženstvena, ljupka, ali i silovita. Povre me no je jako me­ lan količna.

Najvrednije su Chopinove mi­ ni ja ture: preludiji, etide, noc­turna, zatim plesne forme: val­ceri, mazurke i poloneze. Origi ­nalan je u baladama, fan taziji, barcarolli. Vrlo je melo diozan. Veliki je inovator, čak glazbe­ no revolucionaran.

Bavio se i poučavanjem. Nje­govi su učenici iz redova aristo­ kracije. Bio je dobar teoretičar strogih pravila.

Kad neki komad već znaš na­pamet, vježbaj noću, u mra ku! Kad oči ne vide ni note ni kla­vijaturu, kad sve nestane – tek tada nastupa sluh sa svojom osje tljivošću i tek tada možeš zaista sam sebe čuti, primijetiti svaku i najmanju grešku, ruka pak stekne sigurnost i smjelost koja se ne može postići kad se svirajući stalno gleda na kla­vijaturu.

Teško je vjerovati da će klavir više ikada sići sa pijedestala na koji ga je Chopin uzdigao.

Dijelovi teksta scensko glazbenog prikaza (autorice:

Vesna Zaimović i Marija Vesel)

koji je nepravedno isključen iz same završnice natjecanja 1980. godine. Naj­veća vrijednost natjecanja je očuvanje Cho pinova duha i njegove besmrtne glazbe.

�Chopin je danas turistička atrakcija u Polj skoj, Francuskoj i drugim zemljama. Aero drom i glazbena akademija u Var­šavi nose njegovo ime. Također i aste­roid 3784, kao i jedan krater na Mer­kuru. Postoji i votka s njegovim imenom.

�Snimljeno je nekoliko filmova inspiriranih njegovim životom, a njegova je glazba u mnogim filmovima.

�Postoji videoigra za Xbox 360 sa Chopi­nom objavljena 2006. godine

�Knjige o Chopinu je teško nabrojiti. Naj­za nimljivija je zbirka njegovih pi sama.

�8. veljače ove godine svemirska letjelica En devou ponijela je u međunarodnu sve mirsku bazu izvorni Chopinov ruko­pis Preludija u A­duru op. 28, br. 7.

�U Varšavi je održan neprekinuti slijed koncerata i recitala u trajanju od 171 sa­ ta u čemu je sudjelovalo više od 250 pi­janista.

�U Zagrebu je organiziran glazbeni do­gađaj 24 sata Chopina u Hrvatskom gla­ zbenom zavodu.

200. obljetnica rođenja

Darija Martinjak, Mazurka

lovorko 2010 24-41.indd 31 2.2.2011 17:18:03

32 33

Uz 200. obljetnicU rođenja roberta SchUmanna

ObljetniceObljetnica je prigoda da se preciznije posvetiš odre đenoj osobi ili događaju. Po ne kad ne bi ni zapazio po seb nost neke osobe da se ni je obi lje­ žavala obljetnica ro đe nja ili smrti. Još nismo niti jedan put zaključili kako nije trebalo ne­koga odabrati. Dapa če, uvi ­ jek budemo nekako oboga će­ni. Što reći kad slijede jedna za dru gom. Svjetski po znati i vje­ či to živi Chopin i iste godi ne ro­đeni Schumann, veliki nje ma čki romantičar, veliki poklonik Cho­pina.

Učionicu glazbene kulture smo ovaj put pretvorili u Haus der Mu-sik, točnije u Schumannovu so bu. Mla di umjetnici ove škole na pra vili su razne plakate i portrete, a oni talentirani za glazbu odsvirali su nam njegova djela. Još jedna sve­čanost za oči i uši.

Glazbenik, ne odvjetnikRobert Schumann je rođen 8. lipnja 1810. godine u mjestu Zwickau. Ži­vio je još u Leipzigu, Dusseldorfu i Bonnu. Ljubav prema književnosti usa dio mu je otac koji je bio knjižar. Maj ka mu je bila vrlo obrazovana i lije po je pjevala. On nije bio jedinac, dapa če, imao je još petero braće i se stara. Oženio se Klarom Wieck, veli kom umjetnicom na klaviru.

Schumann je bio skladatelj, urednik glazbenog časopisa, glazbeni direktor gradskog orkestra i glazbeni kritičar. Još u djetinjstvu počeo je pisati pjesme i igrokaze. Već je kao sedmogodišnjak počeo dobivati satove klavira te čak i pi­sati prve skladbe.

Majka je željela da postane odvjetnik, da ima sigurno zvanje, no on to nije mo­gao studirati. Bio je previše nježan i ro­ mantičan. U pismu majci potpuno je odre đen i jasan:

Majko, stavite ruku na srce, zamislite se najozbiljnije nada mnom i recite po duši, vjerujete li da meni suhoparni studij prava

Roma ntičarOno što običnog slušatelja dojmi u njegovoj glazbi je čudesan spoj tuge i djetinjih osjećaja. Za ogrubjele i otvrdle uho i srce našeg vremena, on je silno patetičan. Ali više to govori o nama nego o kompozitoru.

Miljenko Jergović

može donijeti zadovoljstvo i koristi za život. Zar možete zamisliti mene od 7 s­a ti ujutro do 7 sati navečer u nekoj od­vjetničkoj pisarnici, ili čak u sudnici gdje ne mogu čuti ništa drugo no govor o zlodjelima i ljudskoj pakosti? Ne, ja ostajem uz umjetnost! Ja hoću, mo gu i moram uz nju ostati!

Etične glazbene norme�Redovito je posjećivao koncerte

i knjižare. S vježbanjem nikad nije pre stajao. Postavio je i vrlo precizna glazbena pravila koja i današnji glazbenici slijede, a ona se mogu pri mjeniti na sve u životu.

�uvijek izvodite glazbena djela tako kao da vas sluša majstor glazbe

�ne izvodite i ne širite loše skladbe ako vas na to ništa ne sili

�ne vrijeđajte skladatelja mijenjajući bilo što u njegovu djelu

�moda je prolazna, pa i u umjetnosti – sve što s njom dolazi s njom i prolazi

�poštujte ulogu svakog glazbenika bez obzira svirao on prvu ili drugu violinu, ili ma koji drugi instrument

�budite čedni i znajte da niste sami na svijetu

�slušajte pažljivo narodne pjesme; one su neiscrpna vrela najljepših melodija i otkrivaju karakter poje di­nog naroda

�umjetnošću upravljaju zakoni morala

�bez oduševljenja ne može se izvršiti ništa veliko u umjetnosti

�o djelu ne sudi poslije prvog slu­šanja: ono što se svidi na prvi po­gled nikada nije najbolje

�potrudi se da sa zadovoljstvom (i dobro) odsviraš lakše komade: to mno go više vrijedi nego loše odsvi­rati teške komade

�druži se s onima koji znaju više od tebe

nikada se ne prestaje sa učenjem

Iz ZEMLJE SLASTIHajdmo sad u zemlju slasti,gdje je krasan svaki čas,plivat ćemo tu u lasti,briga neće bit za nas.

U tu zemlju, slasti punu,treba naći pravi put,jer po našemu računuon je nedostižan, krut.

Ako krila laka nemaš,nećeš nikad u nju doć;zalud se onamo spremaš,ipak ući nećeš moć,ipak ući nećeš moć!

Obi

lježi

li sm

o

lovorko 2010 24-41.indd 32 2.2.2011 17:18:04

32 33

Uz 200. obljetnicU rođenja roberta SchUmanna

Najznačajnija Schumannova djela:• 23 klavirska opusa• 3 gudačka kvarteta• 1 klavirski kvartet• 1 klavirski kvintet• 3 klavirska trija• 2 violinske sonate• brojne orkestralne uvertire• 1 koncert za violoncello• 1 klavirski koncert• 4 simfonije• Glavna djela su mu klavirske

kompozicije i solo pjesme.• Najpoznatije klavirske

kompozicije su: Album za mladež, Dječji prizori, Leptiri, Karneval, Kreisleriana (posvećena Chopinu), A-b-e-g-g varijacije,sonate,simfonijske etide

• 130 solo pjesama uz pratnju klavira

(ciklus: Liederkreis – Krug pjesamaFrauenliebe und Leben – Život i ljubav ženeDichterliebe – Pjesnikova ljubav i dr.)

Roma ntičarOsjetljivost romantične dušeBio je sklon depresiji koja se kod skla­datelja javila već u mladim danima, kasnije je postajala sve intenzivnija. Umro je 29. srpnja 1856. godine sa 46 godina, u duševnoj bolnici u ko­joj je proveo zadnje dvije godine, a nakon pokušaja samoubojstva sko­kom u rijeku Rajnu. Možda je ra zlog po rodično naslijeđe, a možda ta ko velika romantičarska duša i veli ko di­jete, kako su o njemu pisali, nije mo­gla naći pravo mjesto u nesa vr še nom svijetu.

Nešto me stalno nagoni da stvaram, a tako je to bilo već u ranoj mladosti. Ako nisam skladao, tada sam pisao pjesme. Stvarajući, osjećam najveću sreću.

Prva namisao, prva koncepcija je uvi jek najprirodnija i najbolja. Razum se mo­ že prevariti, ali osjećaj ne.

Za mene je užas pisati glazbu na slabe riječi, ja ne tražim velike pjesnike, ali tražim zdrav jezik i zdrav sadržaj.

Disonance daju glazbi najljepši čar jednako kao što ga boli daju životu.

Put moga života prilično je osamljen, ja to znam, moj rad ne potiču bučni po klici velikih masa, ali ja nalazim sna­gu i poticaje za rad u velikim uzo rima

J.S. Bachu i L.V. Beethovenu koji me iz daljine bodre i hrabre.

Schumanna ćemo pamtiti kao glavnog pred stavnika njemačkog glazbenog ro­mantizma. Po svom umjetničkom sta­ ja lištu i naravi. Po djelima koja je ve ći­nom pisao za klavir i koja je Klara svi­ra la na svojim koncertima.

Kada bi sabrali tekstove Schumannovih solo pjesama, nastala bi mala, ali vrije­dna antologija najljepših primjeraka ro­man tičarske ljubavne lirike.

Bio je to jedan stvarno velik glazbenik koji nije sasvim uspio u onom što je že­lio i pod raznim je okolnostima tragi čno za vršio svoj život.

Dominik Gudiček, 8. a

Auto

r: Iv

an V

elja

ča

lovorko 2010 24-41.indd 33 2.2.2011 17:18:09

34 35

l i d r a n oS

mot

re

Ozbiljno o grafici

LiDraNo je za mnoge najvažnija godišnja smotra, iako ga, go tovo svi, drže natjecanjem. Slje deće go dine obilježavat će se dva de­seta obljetnica. Prote že se na pr­va tri mjeseca u go dini. Kon ku ren­ cija je velika pa pred sta va, rad ili list koji pišete moraju biti što bo­lji. Scenski nastupi pri premaju se mjesecima, školski list piše cijelu go dinu, a literarni i novinarski radovi se nakon pisanja usavršavaju. Za sve to stvarno treba imati volju. Na­kon LiDraNa ne vraćaju se svi sre­tno kući. Ipak se isplati ići i ra zvi ja ti svo je urođene sposobnosti.

Općinski susret Po ne znam koji put smo domaćini Općinskog LiDraNa, i ove smo ga go dine, ponovno održali u KC Peš-če nica. To je uzbudljiv susret koji zapo činje ozbiljnom himnom, manje oz biljnim programom i ponovo ozbilj­nim povjerenstvom. Nastupilo je jeda­naest škola s oko dvadeset scenskih

NE BUDI ZAIFAN, BUDI GOTIVANNovinari rade ozbiljne i neozbiljne stvari

Iz programa dobrodošlice u KC Peščenica

Treba prikupiti sve časopise

nastupa. Povjerenstvo i publika nisu imali baš usaglašene stavove. Svi­djela nam se predstava Borovje tra ži an titalent, no, nažalost nisu prošli. Na­šu školu predstavljala su dva skupna nastupa, Njezin trinaesti ro đen dan i Juha te pojedinačni Iva ne Palijaš, Gospođica Mljas. Na župa nijsko na­tje canje prošla je Juha i Go spo đica Mljas. Prošli su nam i neki lite rarni i no vi narski radovi.

Vedran VulićNakon ovoga slijede Kerempuh i Vidra gdje poneki odgledaju sve nastupe. Na vijali smo i za Vedrana Vulića, sta­rog lidranovca. Naime, još kao uče nik naše škole volio je LiDraNo, pa je na­stavio i u srednjoj. Sudjelovao je i na državnoj smotri. Voli komične, iro ni­čne, tekstove. Vedran je jedan od onih li dranovaca kojega na nastup i danas do laze bodriti mama i tata. Mi slim da je to super.

Ali, to nije sve. Za nas novinare na stu­pa ono neizvjesno očekivanje koje ni­kako da prođe. Dobro smo prošli na Žu pa nijskom, no to ne znači da ćemo i na Državno.

U ŠibenikSilno sam želio s Lovorkom otići na državni LiDraNo. To mi se i ostvarilo. Navratio sam u knjižnicu i kao slučajno, rekao voditeljici da pogledamo na web stranicu AZOO. Ondje je pisalo da iz Zagreba na državni LiDraNo idu Lovorko i Čarobna frula. Bili smo odu ševljeni. Sav trud se isplatio. Otišli smo do ravnateljice i pedagoginje i podijelili s njima svoju sreću. Počeo sam se pripremati za put. Solaris, u Šibeniku od 25. do 27. ožujka. Nisam mo gao dočekati taj dan.

lovorko 2010 24-41.indd 34 2.2.2011 17:18:12

34 35

l i d r a n o

Margita Butković s učiteljicom Vinkom Zadro, OŠ Dr. Vinka Žganca

S Lovrom i Lukom

Ujutro, 25. ožujka, krenuli smo sa Ciboninog parkirališta. Put je bio dugačak, ali ne i dosadan. Još na par kiralištu, voditeljice su upoznale Lovru i mene. U busu smo se svi družili. Ozbiljni novinari radili su vrlo neozbiljne stvari. U Solaris smo došli oko 13 sati. Bili smo smješteni u Hotelu Ivan. Lovro i ja smo dopali u veliki apartman s nekim klincima i nepoznatim profesorom. Iako smo

gajili nadu da će na recepciji shvatiti svoju grešku, to se nije dogodilo. Na kraju se ispostavilo da i nije bilo tako loše. Luka je bio zvijezda LiDraNa. Poslije ručka išli smo u obilazak grada. Posjetili smo tvrđavu, groblje (tamo smo se slučajno našli tražeći tvrđavu), luku i katedralu. Htjeli smo posjetiti i Vrtove sv. Lovre, no, nismo znali put. Pitali smo jednu stariju gospođu. Idite samo ravno ­ rekla je i dodala: ali ja tamo nisam dugo bila, noge me bole i ne mogu hodati do gora. Došli smo pred zaključana vrata. U obližnjoj suvenirnici smo kupili suvenire koji će nam vratiti sjećanja na LiDraNo.

Smotra i okrugli stoloviPredvečer smo se vratili u hotel. Poslije slasne večere bilo je svečano otvorenje. Domaćin ovogodišnjeg susreta bila je OŠ Brodarica. Program je bio dobar. Nakon otvorenja­ spavanje. No, Lovro i ja smo posjetili Bosance Ivana, Kristinu i Dijanu. Naučili su nas dvije nove riječi: zaifan i gotivan. Gotivan znači cool, moćan, a zaifan jadan, slab. Nastao je slogan: Ne budi zaifan, budi gotivan!.

Sljedeći dan smo se probudili oko 8 h. Otišli smo na doručak, potom na okrugli stol za školske listove. Naš su Lovorko pošteno nahvalili. Dugo je trajalo. Kako

su se svi nastupi događali istovremeno, nismo stigli mnogo vidjeti. Nakon ručka imali smo malo odmora pa smo voditeljica i ja pogledali nekoliko scenskih nastupa i već smo morali ići. Od viđenih nastupa svidjeli su nam se Druge iz OŠ Augusta Cesarca i Navijači OŠ Stjepana Ivaniševića iz Makarske. Oni su prije nastupa po­dijelili letke Recite STOP! Nasilju. Išao sam na okrugli stol za samostalne

novinske radove. Ondje sam naučio kako bolje i kvalitetnije napisati članak (nadam se da se to sada primjećuje). Opet slijedi okrugli (nigdje uistinu okruglog) stol za grafičko uređenje lista. U 19 sati je počelo predstavljanje knjige Novinarstvo u školi. Kupili smo primjerak i koristimo ga na sastancima no vinarske skupine.

Veselite se! Zadnji, treći dan, počeo je isto kao i prethodni. Samo uz pakiranje. Poslije doručka imali smo slobodno vrijeme. Proveli smo ga vani družeći se. Kraj još jednog LiDraNa. Umjesto ručka lanch paketi. U 13 sati počelo je sve­čano zatvaranje. Čule su se riječi: Nemojte biti tužni, već se veselite! Ve­selite se sljedećem LiDraNu! Slijedili su najbolji nastupi. Tada je nastupila djevojčica Margita Butković, učeni­ca trećeg razreda, koju smo gledali na općinskom LiDraNu u Pešči, sa svojom pjesmom Šljiva plavica. Nje­zina je pjesma oduševila publiku. Za­tim smo pogledali dokumentarni film Sjaj Rudeške zvijezde o dječaku Lu­ki Šopu koji je sa mnom bio u sobi. Taj me dječak stvarno oduševio. Ide u treći razred OŠ, a zna nabrojati sve austro­ugarske careve, priča o

Napoleonu, Hitleru i njemu omiljenom Titu. Na pitanje zašto je počeo pro­učavati povijest, odgovorio mi je: Za-ni malo me kako su živjeli naši preci prije više stotina godina. Stvarno me fascinirao. Posebno me se dojmilo kako njemu strašno smeta nepravda. Uvijek nastoji pomiriti svoje prijatelje u svađi. Nakon priče o Luki pojavio se Filip Bošnjak koji je monologom Jabuka Josipa Barkovića rasplakao

Vedran LiDraNovac

publiku i cijelo povjerenstvo. Zatim je na pozornicu došao Nikola Durbić koji je pročitao svoj novinski rad Vodi li Liga 16 hrvatski nogomet u ponor. Nasmijala nas je i radijska emisija Praš čić koji je imao sve OŠ Dvor. To je bio kraj. Oprostili smo se od prijatelja i busom krenuli kući i, naravno, tamo sre tno stigli. U busu nam je Luka pje­vao i pričao o Habsburgovcima.

Denis Gaščić, 7. a

lovorko 2010 24-41.indd 35 2.2.2011 17:18:15

37

Izvođači:

Okradeni pjesnik, Ivo Spajić, 2. bJankova čitanka, Maja Antonia Križić, 4. bPoziv na izložbu, Ante Pranjić i Ivan Božić, 2. bMarkov strah, Lara Spajić, 4. bUzbuna u Zelengaju, Lara S., Ivan, Paula, Iva, MajaZec i vjeverica, Laura Hercigonja, Ivo Spajić, Lara Biuklić, 2. bČvorak, Ivo Spajić, Ante Pranjić, 2. bTrgovac medo, Maja Antonia Križić, 4. bZec i puž, Laura, Ivo, Ivan, 2. bŠumski urar, Lara B., sviPismo lastavici, Paula Bogović i Iva Dodig, 3. c Maćuhica, Paula, AnteSmrt slavnog miša, Lara B., Laura, AntonelaMoja baka, Lara S., AntonelaDuga, Iva Dodig, 3. c, Ivo, Ante, Paula, Ivan, Lara B., LauraGrga Čvarak svi

RATKO ČVARAK

Pjesme-priče Ratka Zvrka

Obilježavajući Svjetski dan poezije 21. ožuj ka željeli smo obilježiti de­ve desetu obljetnicu rođenja po­zna tog hrvatskog dječjeg pje snika Rat ka Zvrka. Napravili smo izbor pje sama iz zbirke Grga Čvarak i izveli ih za publiku nižih ra zre da, na njegov rođendan 20. 4. Željeli smo starije podsjetiti na pjesme ko je su i sami čitali u dje tinjstvu, a djecu potaknuti da ih či ta ju i ne za borave.

Rođen je 1920. u Beogradu (zapravo potječe iz Konavala pokraj Dubrovnika).Umro je 1998. u Dubrovniku.Bio je prvak Hrvatske u boksu, u srednjoj kategoriji.Bio je i novinar, najviše za sportske i pomorske teme.Dječju poeziju je pisao i objavljivao u novinama, časopisima i zbirkama.Objavljene knjige pjesama: Olimpijsko selo Čvrk, 1952. Naši stari znanci, 1954. Čarobni prozor, 1957. Od Zrinjevca do svemira, 1958. Torba Djeda Mraza, 1959. Zvijezde u gradu, 1963. Grga Čvarak, 1967. (mnogo

ponovljenih zdanja) Uzbuna u robnoj kući, 1976. Smijeh nije grijeh, 1990.Izdao je niz slikovnica i knjigu o sportu Zlatne rukavice Mate Parlova.Svaka njegova pjesma je mala priča o različitim dječjim zgodama, o životinjama koje imaju ljudske osobine, o cvijeću, učenju i drugom. U mnogima ima humora.Zbirka Grga Čvarak dobila je nagradu Grigor Vitez 1967. godine.Šegrt Hlapić, Pero Kvržica i Grga Čvarak najpoznatiji su likovi hrvatske književnosti za djecu.Ratko Zvrko poznat je i po uzrečici Bilo kuda Kiki svuda koju je osmislio.

Učenici 2. b razreda i voditeljica

RATKO

ZVRKO

20.4.1920.-23.9.1998.

Danas

ČITAMO

Knj

ižni

carođendan pjeSnika Užitak i terapija

36

lovorko 2010 24-41.indd 36 2.2.2011 17:18:18

37

Ne treba puno riječi. Čitanje treba voljeti. Čitati treba znati. Onaj tko voli čitati, mogao bi o tome na pi­sati roman (unatoč tome što su mnogi već napisani). Dobro či­ta nje je umijeće. Dobra priča je poklon. S tim spoznajama orga­ni zirali smo čitateljsko veče u po lu mraku naše blagovaonice za biranu publiku. Bilo je lijepo. mv

Naslov Autor Izvođač

Zrikavac Zvonko /Zapetljancije (koje će vam zapetljati jezik)

Marina Balažev Dora Kutija, 2. b

Mijenjam roditelje / Radost Biserka Drbohlav Zoe Zeba i Laura Hercigonja, 3. b

Najotmjeniji div u gradu Julia Donaldson Tomislav Milek

Na svoje oči / Dođi da ti pričam, str. 53 Nada Iveljić Lana Krčmarek, 5. a

O sreći Dubravka Ugrešić Jelena Lipovac, 5. a

Prvotravanjska priča / iz Modre laste Planka Pašagić Iva Dodig, 4. c

Pravi tata Zvonimir Balog Ivan Vrsaljko, 4. b

Prvo ljubavno pismo Josip Balaško Tena Škorić, 6, b

Sreća / Idi pa vidi, str. 107 Stanislav Femenić Paula Bogović, 4. c

Tužibaba /Bonton 1, str. 107 Zvonimir Balog Teo Salamun, 6. b

Moja vila / Radost Ksenija Grozdanić Lara Biuklić, 3. b

Harry Potter i Kamen mudraca, str. 241­243 J.K. Rowling Maja Đuras, 8. a

U ovoj minuti Eva Rechlin Ljiljana Mirt Kruc

Drvo ima srce Shel Silverstein Sanja Grganić Vrsaljko

Uspavanka Zvonimir Golob Ivana Palijaš, 6. b

Mali princ, VIII poglav. Antoine de Saint ­ Exupery Petar Kir Hromatko, 7. b

Gospodar cvjetanja /Vrline ljubavi, str. 332 Japanska bajka, prevela i prepričala Vesna Krmpotić

Jozsef Mikuška

Dječak i cvijeće H. Chopin Dino Musić, 8. a

Danas

ČITAMO

KNJIGA nije predmet. Ona je

ČAROLIJA.

Za RODITELJE, BAKE I DJEDOVE,

OSTALU RODBINU I PRIJATELJE,

UČENIKE I UČITELJE

I SVE LJUBITELJE ČITANJA

NEZABORAVNE PRIČE

I PJESME IZ KNJIGA

SA POLICA NAŠE KNJIŽNICE

18. 11. 2010. U 18 SATI

rođendan pjeSnika Užitak i terapija

36

lovorko 2010 24-41.indd 37 2.2.2011 17:18:25

38 39

knjige S potpiSom

U knjigama mudrih izreka nalazimo rečenicu starog Rimljanina Plinija koji kaže: U knjižnicama govore besmrtne duše mrtvih. Ako se nad tim zamislimo, ako pretpostavimo da to ne treba bukvalno shvatiti, on je u pravu. Pisci su umrli, a knjige su ih nadživjele. No, kroz svaku knjigu progovara njezin autor. Knjige su ono vidljivo, a riječi i značenja ono nevidljivo. Ima još nešto. Melita Rundek kaže: Knjiga je živi glas, duh koji…U knjižnicama govore i duše živih pisaca. To smo shvatili kad smo skidali s polica knjige koje smo odlučili izdvojiti po jednom principu – knjige s potpisom pisaca.

Potpis običanTo s potpisima nametnulo nam se nekom zgodom kao tema. Potpis je naizgled običan tekst s nečijim imenom i prezimenom. No, on ima svoju vrijednost. Potpisom potvrđujemo svoj identitet na dokumentima, njime potvrđujemo su­glasnost s pravilima korištenja, njime se osuđujemo na dugoročno otplaćivanje kredita, njime se učlanjujemo u neke udruge, na peticijama potvr đujemo želju za promjenom i tjeramo vlast na promjene. Njime se profe sorica potpisuje na test ili razrednica i ravnateljica na svjedodžbu. Potpis je jako bitna stvar. Za to se moramo brinuti da se uvijek jednako potpišemo. Kopiranje tuđeg potpisa je kazneno djelo lažnog predstavljanja. Ljudi se vole potpisivati. Ta­ko ostavljaju trag svoje prisutnosti. Neki se potpisuju pisanim, neki velikim ili ma lim tiskanim slovima, neki stave inicijale imena i cijelo prezime, neki inicijale i imena i prezimena, neki se uredno potpišu, a neki onako lijepo, kako samo oni znaju, našvrljaju i zašaraju. Potpis, autogram, u današnje je vrijeme vrlo je popularan oblik približavanja nekoj poznatoj osobi, nekoj zvijezdi. Svaku od njih možemo zamisliti okruženu obožavateljima (i ženskim i muškim) kako dijeli potpise šakom i kapom. Zadovoljna ona jer je popularna, zadovoljni obo žavatelji jer su joj se približili. Što se kasnije dešava s tim potpisanim papirićem ne zna se. Neki ih vjerojatno čuvaju i slažu svoju zbirku, a mnogi ostaju izgubljeni ili zaboravljeni.

Potpis piscaKnjižničari, točnije knjižničarke, kojih ima kudikamo više, ne vole da se šara po knjigama. Čini se da ipak postoji izuzetak, šarati mogu pisci. Kad je potpis pisca u pitanju, onda je to u redu, ne u redu, nego dobro, ma što dobro, poželjno. Zaista poželjno. Na početku knjige pisac inače piše posvetu. Iako njegovo ime piše na naslovnoj stranici knjige, ljudi vole imati piščev potpis na nekoj od prvih stranica. Knjižnice, ali i pojedinci, jako dobro čuvaju te knjige. U njima je pisac ostavio trag. Bilo da se potpisao pisanim slovima, inicijalima, imenom i prezimenom ili čak napisao kratku posvetu vlasniku knjige, piščev je potpis zaista vrijedan.

Knjižnica je puna potpisanih knjiga. S posvetom ili bez, s datumom ili bez datuma. Potpis pisca može se dobiti kad ti on knjigu poklanja (rjeđe), kad je kupuješ na promociji na kojoj je prisutan autor, već potpisanu knjigu možeš dobiti na poklon. Nekima su pisci napisali osobne posvete, a oni knjigu nisu sačuvali, nego su je donijeli u knjižnicu.

Kroz književne susretePisac potpisuje knjige i na književnom susretu u školi. Odlučili smo istražiti koliko imamo takvih knjiga i čiji su to sve potpisi. Došli smo do zanimljivih otkrića. U našoj, preko četrdeset godina staroj, školi bilo je mnogo književnih susreta i vjerujemo da svima nismo ušli u trag i nismo ih zabilježili. Bilo je godina bez, ali i godina s nekoliko susreta. Neki su pisci i danas živi, a neki, na žalost ne. Neki više danas nisu u lektiri pa djeca i ne znaju mnogo o njima, a neki su nam ostali u tako dobroj uspomeni da bismo ih rado ugostili ponovno. Zanimljivo je da pri spomenu imena pisaca prvo pomislimo na likove iz pročitanih djela. Onaj tko je bio prisutan na više književnih susreta, doživljava ih uglavnom kao zabavne. Mnogi pisci su se i trudili da

T r a gPISCI smiju šarati po knjigama

Knj

ižni

ca

lovorko 2010 24-41.indd 38 2.2.2011 17:18:26

38 39

knjige S potpiSom

T r a gPISCI smiju šarati po knjigama

zabave (Jadranka Čunčić Bandov, Jozo Vrkić, Sanja Pilić, Hrvoje Kovačević i dr.). Neki su ozbiljniji. Ima ih otvorenijih ili zatvorenijih. No, nitko ne može poreći da smo tim susretima mnogo dobili.

Kad smo čuli da je umrla Vesna Parun bili smo ponosni što je bila u našoj školi. Dragutin Tadijanović također. Sve te potpise imamo. U jednom trenutku nam je palo napamet da ćemo piscima dati papir na potpis, kako bismo mogli

napraviti mapu i imati preglednu evidenciju o književnim susretima. Imamo nekoliko papira. Potpis je trag pisca.

Najstariji potpis je iz 1968. godine. Da imamo Shakespearov potpis postali bismo bogati jer bismo ga mogli prodati na aukciji. Potpise naših pisaca nitko nije vrednovao. No oni su nama vrlo vrijedni. Zato ćemo na kutiju s potpisanim knjiga­ma staviti vrpcu kao na po klon.

Denis Gaščić, 8. a

Kronologija:

Višnja Stahuljak, 1968.Mladen Kušec, 1970.Stjepan Jakševac, 1970.Stanislav Femenić, 1970. i 12.3.1974.Ivan Kušan, 29.5.1971.Sunčana Škrinjarić, 31.3.1975.Božena Loborec, 1975.Marino Zurl, 25.3.1976.Pajo Kanižaj, 1976.Pero Zlatar, 6.12.1976.Milivoj Matošec, 1975. i 20.4.1978.Ivica Ivanac, 1977.Toma Podrug, 1978.Iris Supek, 1976.Enes Kišević, 1980.Zlatko Krilić, 1980.Anđelka Martić, 1981.Dragutin Horkić, 1982.Milivoj Taritaš, 10.5.1982.Danko Oblak, 1982. i 1984.Nikola Pulić, 1980. i 14.3.1986.Vesna Parun, 7.11..1997.Anto Gardaš, 2000.Josip Ivanković, 2001.Dragutin Tadijanović, 23.5.2003.Božidar Prosenjak, 27.4.2004.Višnja Biti, 2004.Sanja Pilić, 3.5.2004.Branka Primorac, 24.4.2006.Vera Vujović, 2006. Silvija Šesto Stipaničić, 3.2007. Pavao Pavličić, 2007.Zvonimir Balog, 25.10.2007. Sanja Polak, 2008. Jadranka Čunčić Bandov, 2008.Jozo Vrkić, 2009.Hrvoje Kovačević, 27.10.2009.Melita Rundek, 2010.

Počast klavirskom geniju

lovorko 2010 24-41.indd 39 2.2.2011 17:18:26

naša gošća melita rUndek

S

Ova se godina može u našoj školi smatrati prekretnicom jer su knji­ževni susret za sedme razrede pri­ pre mili dječaci. Sedmorica njih. Pri­družila im se i jedna djevojčica. Mo­li mo bez asocijacija.

Prvo smo pročitali knjigu Haj, ja sam on line, suvremeni roman koji govori o ovi snosti o internetu i druženju na je­dnom internetskom forumu. Zatim smo pozvali knjižničarku i knji žev ni cu Melitu Rundek, da o knjizi, za pravo knji gama, pora zgo varamo. Možemo prepo ručiti i knjigu i knji ževni susret, jer je na nje mu na stala nova priča, priča o sjajnoj sud­bini knji ga i romana na še gošće.

Prva nagradaRekla je nešto ukratko o tome kako je krenuo njezin književni rad za djecu i mlade. Naime, radeći u KGZ na dječjem odjelu s djecom i mladima, pomislila je da bi bilo dobro napisati knjigu koja će govoriti o njezinoj ljubavi prema književnosti, ali na način koji će biti zabavan, štosan, i koji će nekako privući djecu i mlade. Slijedi istinita priča o psu kao glavnom junaku i

ŽIVOT nameće temu

ostalome u romanu Psima ulaz zabranjen. Rukopis toga romana je poslala na ano­nimni natječaj koji je raspisala Školska knjiga. Nagrađeni rukopis, između osta­loga, dobiva i nagradu IBM.

…Poslala sam rukopis jer sam se nadala nagradi, što da lažem. Mnogo je mojih pri­ja telja pročitalo rukopis i reklo: super, to je sjaj no, samo ti to pošalji…

U neko doba zvoni telefon zvrn, zvrn i, što mislite, što su mi javili – da je moj rukopis dobio prvu nagradu IBM. I ne samo to, rekli su mi, vaš je rukopis toliko dobar da smo odlučili ne dodijeliti drugu i treću nagradu.

Taj roman je doživio veliki uspjeh. Na stranu te knjige su stali teoretičari knji žev­nosti. Međutim, ono što je meni kao pis cu bilo jako važno jest, hoće li uz tu knji gu stati djeca, odnosno mladi za koje je pi­sana.

Samo ne lektiraOnda se dogodilo i da je ta knjiga postala lektira. Svi su rekli: Knjiga ti je super i sjajna, no samo da ti knjiga ne postane lektira… No, sve je bilo OK, iako je lektira, dje ca je vole čitati.

Tako je počeo moj književni rad. Sve gospođe knjižničarke su poludjele za tom knjigom i zvale me iz cijele Hrvatske da dođem na književni susret Neki kažu da je to bio moj ulazak na velika vrata u književnost za djecu i mlade. Imala sam sreću da su i ostale knjige koje sam napisala poslije toga bile uspješne knjige i to na ta dva fronta: sviđaju se djeci, što je meni jako važno, a s druge strane sviđaju se književnim teoretičarima.

Ja djecu i mlade vrlo poštujem, stvarno vrlo cijenim, obraćam im se s poštovanjem i mislim da u sebi još uvijek imam jedno dijete i jednog tinejdžera . Nastojim iz te pozicije pisati knjige.

MirkoDruga knjiga koju sam napisala je Mirko i sedam prigovora. To je knjiga zagonetki s ljekovitim biljem. I ona je bila vrlo uspješna zato što je UNICEF uzeo neke dijelove iz te knjige i s njima obišao 500 ili više škola u Hrvatskoj. Dakle, u toj knjizi se govori o jednom tipu zlostavljanja.

Sve su moje knjige, imala sam sreću, jako lijepo ilustrirane. Sve se nalaze na top ljestvici knjiga preporuka za čitanje djeci i mladima HKD.

Najtužnija knjigaTužan roman, crna naslovnica, Kupit će ti tata koturaljke, najtužnija je knjiga koju sam napisala. Pisana je u prvom licu jednine, o seksualnom zlostavljanju u obitelji.

Svaku od tih knjiga pisala sam na drugačiji način. Mislim da svaka dobra knjiga mora biti originalna na svoj način. Kako je knjiga

ZZadovoljna SPISATELJICA

Knj

ižni

ca

40 41

lovorko 2010 24-41.indd 40 2.2.2011 17:18:28

naša gošća melita rUndek

pisana kao ispovijest, pitali su me: Melita, kako ste to preživjeli? Tu mi je knjigu bilo najteže pisati. Ja sam poput glumca koji se uživi u svoju ulogu. Iako na početku knjige piše da to nije moje iskustvo, svi misle da jest, i to je meni veliki kompliment, znači da je knjiga uvjerljivo pisana. U Bjelovaru postoji klub obožavatelja ove knjige. Često ju povezuju s knjigom Mi djeca s Kolodvora ZOO. To je teška tema, no djeca i mladi imaju puno suosjećanja prema svojim vršnjacima koji su zlostavljani.

Najveselija knjigaDo sada sam napisala 9 naslova. Pet i pol minuta do zvona je najveselija knjiga. Govori o različitim iskušenjima kroz koja prolazimo kad smo djeca i mladi: pušenje, alkohol, ljubavi sretne, nesretne. U životu svakog učenika školsko zvono je najvažnija stvar na svijetu. Koliko god bio sat zanimljiv, zvono nas vodi u slobodu. Metaforički je to pet i pol minuta do odrastanja.

Dva medija, dva svijetaZadnja je knjiga Haj, ja sam on line. Za ovu sam se knjigu jako pripremala (moj se život okrenuo naopačke). Nastoji na neki način pomiriti dva medija, kompjuter, virtualni medij s jedne strane, i svijet književnosti i pisane riječi s druge strane.

Svaku knjigu nastojim pisati prema temi koju obrađujem pa je ova knjiga brzo pisana zato što je internet brz i intenzivan, jako puno stvari se događa u kratkom vremenskom roku. Nema dugih opisa.

Ona govori o svijetu koji se promijenio. Između mene i mojih roditelja nikad nije bilo takve razlike kao što je danas između djece i roditelja. Meni su rekli: ako ti se pokvari kompjuter pozovi nekog koji ima 10, 11 godina. Danas je više nego ikad potrebna komunikacija između djece i roditelja.

CenzuraDavid: Zašto je knjiga tako cenzurirana? Mislim da je naš svijet i internet puno su­roviji.

Internet može biti surov, ali nije nužno surov. Na forumu postoje moderatori koji su zaduženi za red. Svatko ima vlastito iskustvo na internetu. Ja ne mislim da je internet neki Disnyland, ali nisam htjela

pisati knjigu u kojoj bi se sve riječi uvrede koje se mogu na internetu izreći, napisale eksplicite. Nema potrebe pisati knjigu za nasilnike.

Knjiga ima dva dodatka koja uče kako se ispravno služiti internetom i kako se zaštiti.

Svijet interneta je stvarno jako privlačan i on izaziva ovisnost, naviku. Vrijeme koje provedemo na internetu nije sve kvalitetno vrijeme, to i ovisnici moraju priznati. Često puta je dosadno, nema tvog društva, ništa se ne dešava. Treba znati stati. Svatko se treba naučiti kontrolirati. Ne treba previše naglašavati niti dobru niti lošu stranu interneta. Neke zemlje zabranjuju internet (Kina). To nisu progresivne zemlje. Ne treba sotonizirati internet. Treba se znati njime koristiti. Treba znati pravila kao i pravila kad se prelazi cesta.

IskustvaOtkud ideja za likove?

Prvo su mi se prijateljice počele žaliti na djecu za kompjutorima, onda sam shvatila da postoji cijeli jedan svijet koji trebam upoznati, naprosto, život nameće temu. Ako si dovoljno znatiželjan, ako nisi ograničen u svom svijetu, život ti nametne temu o kojoj ćeš pisati, aktualnu temu.

Mene nitko nije maltretirao na forumu. Ustvari bilo je nekoliko provokacija. Do­pi sivanje između Gizmača i Katarine je istinit slučaj. Internet, forum, vam garan­tira anonimnost, to je važno naglasiti. Ta anonimnost može biti nešto jako zani­mljivo, možemo pokazati sve svoje talente i resurse, naprosto zato jer smo anonimni, ne moramo nikoga gledat u oči. Međutim, ta anonimnost nas može i zavesti, može­mo biti brutalniji nego što smo inače i mo­žemo jako varati.

Na forumu sam nastojala i intervenirati, svojom osobom, svojim autoritetom ,tamo gdje sam mogla. Recimo, na internetu se znaju pojavljivati vrlo neugodni vicevi, npr. koji ismijavaju gladnu djecu. Znala sam se svađati s ljudima koji bi objavljivali ta­kve stvari. Nikada nisam sudjelovala u zlo stavljanju, borila sam se protiv toga i nadam se da ćete i vi biti takvi. Tako i izgle date. Ne izgledate mi baš kao neke ba rabe, nego kao netko tko bi se mogao bo riti za bolji svijet.

Znati statiJeste li znali pretjerivati na forumu?

Jesam. U jednom sam trenutku pomislila: čovječe, nisam s prijateljima telefonirala dugo vremena, zovu me van, a ja na kompjuteru, postala sam ovisnik, kako se to dogodilo? Moram se vratiti. I vratila sam se. Iako neki moji prijatelji forumaši sad kažu: je, ti si bila na internetu dok si pisala knjigu, a sad si rekla baj, baj i to nije fer.

PopularnostKakav je osjećaj kad vas smatraju suvre­menom spisateljicom ili problem skom spi­sa teljicom?

To problemski pisac već su mi teoretičari književnosti zalijepili na čelo. Bolje biti pro­blemski pisac nego pisac ljubića i trivijalne literature.

Moderan pisac, to mi je najdraže.

Tek mi je internet dao uvid u to da sam ja prvo, na određen način, popularna osoba.

Pisci koji kažu da im nije važno što misli njihova publika, lažu. Popularnost godi. To na neki način čovjeka hrani. Svaka po zitivna energija koju vi meni odašiljete mene nahrani i daje mi poticaj da pišem i dalje. Naravno, to i obveže. Treba nastojati opravdati očekivanja.

Prva pjesmicaKoliko ste čitali i jeste li možda pisali kao dijete?

Jako puno sam čitala. Za to je kriv moj tata koji mi je čitao priče prije spavanja i vrlo rano me učlanio u knjižnicu i kupovao mi slikovnice. Počela sam pisati vrlo rano, sa 7 godina. Napisala sam pjesmicu koja je objavljena u školskom listu. Moja knji­ževna karijera krenula je iz ljubomore pre­ma mojoj najboljoj prijateljici Renati koja je pisala pjesmice za našu najmiliju uči­teljicu.

Želim vam radost i užitak u čitanju svih knjiga, ako ne mojih, onda tuđih.

Smisao života je u našoj odluci da napra­vimo bolji svijet. Smisao je u ljubavi. Treba voljeti ljude, umjetnost. Treba stvarati.

Istina je, Knjiga je (i Melita Rundek je ) živi glas, duh koji korača…

Denis Gaščić, 8. a

40 41

lovorko 2010 24-41.indd 41 2.2.2011 17:18:28

42

PrePoruka za čitanje

Tko nije nikada poželio upravljati svo jim živo­tom? Mo žda ćete po­mi sliti da sam lud što to pitam, no razmislite. Tko nije pokušao ba­rem jednom okre nu ti stva ri u svoju ko rist ili je dno stavno, odgo di­ti od govaranje en gle­skog za sljedeći put? Ako ste ra zmišljali o to me, Taj na za mlade

au to ra Paula Harringtona je knjiga koju trebate pro­čitati.

U njoj se govori o moći ostvarivanja naših snova snagom pozitivnih misli. Prema toj teoriji svatko ima moć, i može učiniti za sebe što želi. To je otkrivanje tajne jer ostali nas uglavnom uče kako drugi imaju moć nad nama ili kako je sve već određeno. Evo u čemu je stvar: naše su mi sli za­pravo energija. Prirodom, tj. svemirom upra vljaju određeni zakoni. Jedan od njih je i zakon pri ­ vlačnosti koji kaže da se sličnosti pri vlače. To je najmoćniji zakon cijelog svemira. Na še misli, ener gija, privlaće stvari. Možemo privući dobre, ali i loše stvari. Koliko smo puta bili uvjereni da će profesor baš nas pitati. I što se dogodilo, pitao nas je. Zašto? Samo zato što smo ga privukli svojim mislima. Da smo pomislili Pitat će me sljedeći tjedan ili Pitat će nekog drugog, sigurno nas ne bi pitao (provjerena ideja).

Život se može učiniti ljepšim, razmišljajući pozitivno. Dobro je ponavljati određene pozitivne rečenice:

Ja sam jedinstven i dragocjen.Prepun sam sjajnih ideja.Iznimno sam kreativan, pametan i domišljat…

Tajna za mlade

Možemo smisliti i neku svoju frazu koja nam se sviđa. Ponavljanje tih rečenica trebalo bi nam postati navika, sve dok sami nismo uvjereni u njih. Mnogi se tome smiju, no ne treba sve bukvalno shvatiti, ne ponavljati bez uvjerenja. Treba shvatiti da je svatko izniman i da može privući sve što želi. Važno je da je razmišljanje pozitivno jer sve što želiš, to ti se i vraća.O svemu tome su nas učili svi mudri ljudi, Budha, Isus i dr.

Za odrasle postoji već otprije knjiga Tajna Rhonde Byrne, koja je tjednima bila na čitateljskoj top ljestvici. U knjižnici se još uvijek morate predbilježiti i čekati na nju. Snimljen je i istoimeni film, kojemu je producent Paul Harrington, autor Tajne za mlade. Na Interliberu su reklamirali knjigu Moć, svojevrsni nastavak Tajne.

Kažu da su ovu tajnu (zakon privlačnosti) sto­lje ćima skrivali od nas. Danas je možemo ot­kriti. Barem pročitati knjigu ili pogledati film. Bilo bi dobro pokušati usmjeriti pozitivne misli u po­zitivnom smjeru pa vidjeti što možemo stvoriti. Autori mnogo puta ponavljaju kako nam to može promijeniti život nabolje.

Knj

ižni

ca

Recept za sretan život

piše

: Den

is G

ašči

ć, 8

. a

lovorko 2010 42-73.indd 42 2.2.2011 16:15:21

Školski projekt: S

ava, rijeka lutalica

4343

Ponekad

modra, ponekad

zelena, nakon kiše smeđa…

Spušta se, pada, vodenom

čarolijom vlada.

Ona je jedna i jedina, prekrasna i

neponovljiva: rijeka Sava.

Tjednima je lutala po učionicama i

radionicama. Promatrali smo, istraživali,

razmišljali, zaključivali, igrali se,

stvarali i sve predstavili na pro -

jek tnom danu 4. svibnja 2010.

Riječi učiteljice Gabrijele Zagorščak,

na predstavljanju radionica

auto

r pla

kata

: Mar

ija B

arle

k, p

rof.

Sava

Podlist 43-58.indd 43 2.2.2011 16:05:14

44 45

J e z e r a i p o t o c i

Možeš ih pitati o Savi što hoćeš. Poznaju i nju i njezina jezera. Kada su sve vidjeli, istražili i naučili, oslikali su naše školsko dvorište.

Sivi beton pretvorili su u šarenu sliku jezera Jaruna, Bundeka, rijeke Save, biljnog i živo tinj skog svijeta u vodi i izvan nje.

Osmislili su i zapisivali mnoge eko poruke kako bi upozorili na važnost očuvanja okoliša.

učiteljica Edita

J A R U N , B U N D E K , S A V I C A

Prvašići to rade temeljito

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

Podlist 43-58.indd 44 2.2.2011 16:05:21

44 45

J e z e r a i p o t o c i

S južne strane Medvednice teče mnogo potoka. Neki su mali i brzo nestaju pod zemljom, a ima i 7 velikih. To su Vrapčak, Kralje vec, Pustodol, Bliznec, Bačun ski potok, Mar kuševački, Trnava i Brdo vec. Bli- znec i Bačunski potok se spaja ju isto kao i Trnava i Brdo vec. Tu je još i po- tok Medveščak. Svi se potoci uli je va-ju u rijeku Savu. Ne vidimo ih jer teku is pod Zagreba. Po sje ti li smo Bli znec. Taj je potok predivan. Sigurno su takvi i drugi. Lara je pred stavila naš rad na pro-jektnom danu.

Zoe Zeba, 3. b

GRAD NA 7 POTOKA

Podlist 43-58.indd 45 2.2.2011 16:05:26

4646464646

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

t r a d i c i J a

EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE E EUčenici 2. a bavili su se tra-dicijom. Sakupljali su stare pre dmete i napravili izložbu u razredu. Organizirali su i ra-zre dni kviz, a na zidove učio- nice stavili plakate s etno tema- ma koje su sami izradili.

Folklor Posavi ne prikazan je ple snim nastu pima na priredbi i predstavlja nju ra-dionica.

46 47

Podlist 43-58.indd 46 2.2.2011 16:05:33

46

t r a d i c i J a

T N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N OT N ONa radionici arhitektice Slavice Pleskalt govorilo se kako Sava utječe na razvoj grada i obratno, kao i zašto je i kako nastala turopoljska kuća. Posavske su kuće posebne i vrlo lijepe i nastoji ih se sačuvati.

Učenici su izradili maketu turopoljske kuće.

46 47

Podlist 43-58.indd 47 2.2.2011 16:05:38

48

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

49

K r e t a nJ e

Učenici 3. a razreda željeli su

prikazati vrste leptira koji žive u okolici Save i

savskih rukavaca. Govorili su o

životnom ciklusu leptira, dnevnim i noćnim leptirima,

rasprostranjenosti i zaštiti. Rezultat radionice je bio

plakat i mnoštvo šarenih crteža

leptira.

Dječja brojalica Pliva patka može se izvoditi na mnogo načina, na različite druge dječje napjeve i različitim glazbenim stilovima. Dečki su odlično repali i izazvali oduševljenje publike.

PLIVA PATKA ...

Helenina mama je zaljubljena u Savu, njezina jezera, sve živo i neživo. U školu je donijela svježe savsko bilje i, ne baš lagano, kamenje s obale.

ZALJUBLJENA MAMA

Podlist 43-58.indd 48 2.2.2011 16:05:48

48 49

K r e t a nJ e

Mnoge je bilo teško zadržati u radionicama. Noge žele van. Trčanje uz Savu često je više od svake analize.

IDEMO VAN!

Naš se razred bavio savskim mostovima. Obožavam mos-tove i bio sam zadužen za plakat o njima. Nekoliko dana prije projektnog dana Lorena i ja smo ih fotografirali. Obišli smo Domovinski most, Most mladosti, Most slobode, modro zeleni željeznički most, Jadran-ski i Savski pješački most. Fo-tografije smo zalijepili na plakat i napisali tekst o svakom mostu. Podatke smo našli na internetu. Pomogao nam je i Filip.

Ostali su radili makete mostova. Pomogli su nam u svemu i neki roditelji.

Filip Turčić, 5. a

PREVESTI PREKO VODE

Podlist 43-58.indd 49 2.2.2011 16:05:54

50 51

poviJest, baJKe i sava

I v a n i n B R O DJako mudar spoj terenske i projektne nastave

…Išli smo vlakom. Zabavljale smo se i igrale. Izdržale smo 7 minuta šutnje…Jelena i Marija nešto su pjevale (nisam skužila što)...

Lana Glibotić

Prema izviješćima sudionika:

…Kada smo sve u gradu pogledali, otišli smo do tvrđave, ali nismo mogli ući bez propusnice koju nam je nakon

nekoliko trenutaka napisao pisar…Dunja Posavec

…Otišli smo na Trg Ivane Brlić - Mažuranić, slikali se s likovima iz njezinih priča…

Marija Mrnjavac

Vlakom do Slavonskog Broda, do tvr|ave i Save, do Ivane i pri~a o davnini

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

Podlist 43-58.indd 50 2.2.2011 16:06:02

50 51

poviJest, baJKe i sava

I v a n i n B R O DJako mudar spoj terenske i projektne nastave

…Vidjeli smo da je Sava puno čišća i šira nego u Zagrebu…

Marta Valenta

…Onda smo sreli špijuna. Ja sam bio najbolji špijun, a Matija najbolji kosac…

Josip Szabo

Učenici trećih razreda

Vlakom do Slavonskog Broda, do tvr|ave i Save, do Ivane i pri~a o davnini

Podlist 43-58.indd 51 2.2.2011 16:06:08

52

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

53

Jednog je jutra kapljica upala u Savu i započela svoje putovanje.Sava: Bok, zašto nisi sa svojim roditeljima?Kapljica: Rekli su da sam dosta velika i da mogu poći na svoje prvo pu-tovanje.Sava: Super što si upala baš u mene! Putovanje će biti jako zabavno.Na putu su susreli pticu.Kapljica: Ptičice, pridruži nam se!Ptičica: Može.Sava: Nešto me škaklja!Ptičica: Vidim, vidim, to je zlatna ribica!Kapljica: Savo, zlatna ribica je u zamci, zagrizla je udicu!Sava: Moram joj pomoći.Ptičica: Štipnut ću čovjeka kljunom!Kapljica: Ja ću je osloboditi.Sava: Spasili smo je! Slobodna je!Ribica: Hvala vam, ispunit ću svakom od vas po jednu želju.Svi u glas: Može!Tko zna što su zaželjele Sava, ptičica i kapljica.

Lara, Jana i Martin

Jednog proljetnog popodneva, kad sam došla na Savski most, nešto me privuklo i spustila sam se s njega do obale. Učinilo mi se kao da me netko pozdrav-lja. Oko mene nije bilo nikoga. U Savi sam ugledala velike oči boje pjenušavog mora i usta boje svijetle sunčane obale. Sava je govorila kako voli prekrasan krajolik kroz koji teče sve od Kranjske Gore do Duna-va. No, najljepši joj je Zagreb zbog šuma punih cvrkutavih ptica, livada i šarenog cvijeća i leptira prekrasnih krila. Na svo-jem putu prolazi i kroz beskra-jna žitna polja. U njoj se danju ogledaju ptice i sunce, a noću mjesec i zvijezde. Tužna je kad je zagađuju. Kako bi samo bila sretna da je vole i uređuju.

Sara, Lana B., Arijana i Melkior

FACA SAM PRAVA

Sava priča

Putovanje jedne kapljice

4. b riječju i slikom

Podlist 43-58.indd 52 2.2.2011 16:06:09

52 53

Ja sam Sava, bistra, zrcalo sam svima.Sunce je obasjalo moje tijelo i sjajim kao zlato.Brodovi sretno plove po meni.Svi me vole, svi me poznaju, veseli mi se cijeli Zagreb.Tečem, tečem, žurim, jurim do svog završetka.Nastavljam dalje, jer to nije pravi završetak. Vode kruže.Ne volim kad me ljudi zagađuju jer obolim i slabija sam.Volim praviti valove, igrati se njima i njihati brodove.Ponekad poplavim sve oko sebe.Važna sam i ponosna.Mudra sam. Slijedim velike bijele oblake.

Leo, Matej i Paula Š.

Sava je lutalica rijeka,uz nju raste smreka.

Teče u Zagrebu, Sisku i Brodu,na svom putu susreće rodu.

Sava, Sava, Sava,rijeka, rijeka, prava!

U njoj živi životinjski svijeti raste vrlo rijedak cvijet.

Livadom sporo tečei životinje susreće.

FACA SAM PRAVA

Sava, Sava, Sava,rijeka, rijeka, prava!

Čista Sava je kao bajka,lijepa kao dobra majka.Prirodu na putu gleda,na ušću mirno u Dunav sjeda.

Sava, Sava, Sava,Rijeka, rijeka, prava!

Mihaela, Josip Pero, Maja Antonija

Sava rijeka prava

Faca sam prava, jer ja sam Sava

4. b riječju i slikom

Podlist 43-58.indd 53 2.2.2011 16:06:11

54

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

55

Pokusi i mjerenja

55

Važne ANALIZEOzbiljne priče o vodi

Geološki stup, zagađenje izvora pitke vode uz Savu

Paleontološka radionica

Svojstva vode

Podlist 43-58.indd 54 2.2.2011 16:06:16

54 55

Pokusi i mjerenja

55

TRI POKUSANa radionici koju je pripremila i vodila naša gošća, gospođa Gordana Vešligaj, koja radi u Mini-starstvu zaštite okoliša, proučavali smo utjecaj onečišćenja zraka, vode i tla na biljke. To smo poka-zali putem tri pokusa.

1. onečišćenje zrakaU staklenku smo stavili cvijet i list ljubičastog jorgovana, obje-sili zapaljenu sumpornu trakicu i začepili bocu. Zapaljena sumporna trakica proizvela je plin sumporni dioksid koji je vrlo brzo obezbojio cvijet jorgovana. List je teže obezbojiti te je ostao zelen. Inače, sumporni diok-sid je sastojak ispušnih i dimnih plinova.

Važne ANALIZEOzbiljne priče o vodi

2. onečišćenje vodeU čašu s vodom nakapana je plava tinta te uronjen svježe odrezani svijetlo obojeni cvijet. Kako cvijet povlači iz čaše obojanu vodu, tako se oboji u plavo. Da bi imao efekta, ovaj pokus treba odstajati nekoliko sati. Slično, biljka putem korijena povlači vodu s otoplje nim tvarima iz zemlje, a ako je tlo onečišćeno, u biljci će se nakupiti štetne tvari.

3. onečišćenje tlaPrije nekoliko dana u šest posudica s vatom i vodom posijana je pšenica. U pet posudica dodana je neka kemikalija koju možemo naći kod kuće kao onečišćivač (šampon, WC sanitar, detergent za suđe, boja za zidove i vegeta), dok je šesta po-sudica ostavljena za kontrolu. Brojali smo koliko je sjemenki proklijalo u kojoj posu-dici i rezultat usporedili s kontrolnom po-sudicom. U kontrolnoj posudici proklijale su sve sjemenke, narasle su stabljičice i korijen. U svim ostalim posudicama prokl-ijalo je manje od pola sjemenki, a klice su najčešće jedva vidljive. Ovime smo poka-zali kako čak i one tvari koje imamo kod kuće mogu negativno utjecati na rast bi- ljaka ako nekontrolirano dospiju u tlo.

Tuđa Paula, 5. b

Smanjenje protoka Save zbog klimatskih promjena

Podlist 43-58.indd 55 2.2.2011 16:06:21

56 57

u knjigama

Nema toga što već nije ušlo u pjesmu ili prozu, pogotovo važne stvari poput vode, rijeke…Teško je o njima govoriti kao o stvari-ma, to su bića, i više od bića. Osjetili smo to itekako dok smo izvodili recital Voda je moja mati Enesa Kiševića, ili govorili pjesmu Maka Dizdara Modra rijeka. One su nas i uvele u istraživanje lektirnih i nelektirnih djela u ko-jima se govori o Savi.

Najviše Savu spominje književnik August Šenoa u djelima Zlatarovo zlato, Prosjak Luka i Seljačka buna. Savu doživljava lirski, i simbolično. Ona predstavlja vrijeme ili povijesnog promatrača.

Pjesnik Zvonimir Balog posvetio joj je cijelu pjesmu, no u njoj je Sava kao ranjena zvijer. Vrlo je prljava i puna otpada i ulja.

Dobriša Cesarić, Miroslav Slavko Mađer, Drago Ivanišević i Ivo Ladika samo spominju Savu u svojim pjesmama kao i pjesnik Boro Pavlović koji je napisao intimnu pjesmu Večer na Savi u kojoj je Sava samo u naslovu.

Mislili smo da ćemo Save u djelima naći više. Morali smo dodatno iskoristiti naše umjetničke sposobnosti pa smo crtali Savu i zelenilo oko nje. Od crteža i citata nastali su plakati i dočitnice koje smo podijelili nakon predstavljanja naše radionice.

Helena Fajdetić, 5. a

Teče Sava, vrijeme ide, ide i svijet…August Šenoa, Prosjak Luka

TEČE SAVA

Dovoljna je voda pa da imaš svega.

Voda je

moja mati

Dovoljna je voda pa da imaš svega.

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

Podlist 43-58.indd 56 2.2.2011 16:06:26

56 57

u knjigama

Mjesto radnje

SAVA

A što god se rađa, s vodom se i rodi.

Nastajanje priče

Radionicu kreativnog pisanja vodio je u našoj knjižnici gost književnik Robert Naprta. Za tu se radionicu odlučilo 7 hrabrih i maštovitih šestašica i jedan, gle čuda, šestaš. Tri prijavljena su hrabro odustala.

Nakon uvodnog razgovora i upoznavanja, dobili smo zadatak napisati priču. Na bilo koju temu. Nastali su počeci nekih krvavih krimića. Sava nam je za sada predaleko. No, dogovorena je sljedeća radionica. Tko zna kamo će nas odvesti.

Za znatiželjne evo početka jedne priče:

Policija je primila poziv da je nađeno tijelo žene. Odmah su izjurili na teren. Na rubu šume, na obali Save ležala je mlada žena. Po osobnoj su shvatili da ima 16 godina...

Kakav će biti kraj jednom ćete saznati.

Viktorija Juren, 6. b

Je li voda stvarna? I tu je i – nije?

Je li voda stvarna? I tu je i – nije?

Pa tko tužan može biti uz tu vodu?

Pa tko tužan može biti uz tu vodu?

Podlist 43-58.indd 57 2.2.2011 16:06:28

58

Ško

lski

pro

jekt

: Sav

a, ri

jeka

luta

lica

Predstavljanje radionica

Izvjestitelji

Projektni dan reali- zirali su učenici i učitelji naše škole, roditelji suradni ci te vanjski suradnici: mr.sc. Mar-tina Šarić Klja jo, dipl. ing. geologi je Zrinka Grganić Vrdoljak, dipl. ing. arhitekture Slavica Pleskalt, mr. sc. Gordana Vešligaj, dr. sc. Davor Vrsaljko, dipl. ing. šumarstva Darko Pleskalt, književnik Robert Naprta

Podlist 43-58.indd 58 2.2.2011 16:06:43

59

OdgOvOrnOst

Postali smo EkoškolaOve je godine naša škola postigla mno­go­uspjeha­na­području­ekologije.­Pred njom, uz zastave RH i Grada Za­greba,­ vijori­ Zelena­ zastava.­ To­ je­znak­da­smo­uspjeli­postati­Ekoškola.­No,­put­do­toga­nije­bio­jednostavan.

Prvo smo donijeli odluku, zatim osno­vali povjerenstvo, osmislili plan dje lo­vanja i projekte, ocijenili stanje oko­liša, donijeli ekokodeks (kojega se i pridržavamo),­podnijeli­zahtjev­Udru­zi­Lijepa naša.­Slijedile­su­eko­aktiv­nosti­i napokon smo postati Ekoško la i dobili prigodu istaknuti zelenu za sta­vu.­Datum­je­dobro­zabilježiti:­27.­svi­bnja­2010.­Obilježavali­smo­Dan­škole­i­u­sklopu­toga,­svečano,­uz­kumove­i­goste­uzdigli­zastavu.­Ku­movi­su­nam­Prirodoslovni­muzej­i­Coca­–­cola.

Treba znati

Ekoškole­ su­ međunarodni­ program.­U­ Hrvatskoj­ su­ organizatori­ MZOŠ­ i­AZOO,­a­voditelj­programa­je­Udruga­Lijepa­ naša,­ koja­ je­ član­ Za­klade­ za­

Zelena zastava

odgoj i obrazo va nje za oko­liš­ sa­ sje­dištem­ u­ Dan­skoj.­U­ tom­ pro­gramu­ mo­gu­ su­djelovati osnovne ško le, sre­dnje­ škole,­ uče­nički­ domo­vi­ i­dje­čji­vrtići.­Cilj­je­obrazo­va­nje­za okoliš uvesti u sve aktivnosti ško­le,­ pri­hvatiti­ to­ kao­ način­ži­vljenja.­ Ško­le­ su­ nagrađene­ze­lenom­ zastavom­ i­ poveljom.­Sta­tus­ekoškole­mora­se­obno­viti­svake­dvi­je­godine.

Naš Ekokodeks

ČUVAJTE­ NAŠU­ ZEMLJU,­ ŠTO­ČINI­TE­NJOJ­–­ČINITE­SEBI.

BRINITE­ O­ RIJEKAMA­ KAO­RODI­TE­LJI­O­DJECI.

POMAŽITE­ ŽIVOTINJAMA,­ KAO­ŠTO­ONE­POMAŽU­NAMA.

BUDITE­DOBRI­PREMA­BILJKAMA­–­ I­ ONE­ SU­ NAŠA­ BRAĆA­ I­SESTRE.

ZEMLJA­ NE­ PRIPADA­ ČOVJEKU,­ČOVJEK­PRIPADA­ZEMLJI!­

Denis Gaščić, 8. a

EKO

Svečano podizanje zastave

Postali smo dio velike ekozajednice

lovorko 2010 42-73.indd 59 2.2.2011 16:16:03

60 61

A k t i v n O s t i

Voćnjak­ je­ već­ star­ skoro­ tri­ godine.­Pro­mjene u njemu nisu velike, no i ove male nas­jako­raduju.­Domar­Mile,­stručnjak­za­re­zidbu­učio­nas­je­orezivati­voćke­(slika­1).­U­proljeće­smo­se­divili­nježnim­cvjetovima­(2).­ Maslačak­ je­ pravi­ ukras­ vrta,­ lijep­ i­koristan­(3).­Posvuda­oko­škole­su­kućice­za­ ptice­ (4).­ Domar­ Ante­ odmah­ nas­ je­pozvao­da­fotografiramo­prvu­jabuku.­Tako­mala­voćka­donijela­ je­ lijep­ i­krupan­plod­(5).­I­nekoliko­je­ruža­procvalo­i­već­se­žele­penjati­(6).­Ova­je­godina­posebna.

Dunja Posavec, 4. a

našegVOĆNJAKA

2.

1.

3. 4.

6.5.

Izviješće izEKO

lovorko 2010 42-73.indd 60 2.2.2011 16:16:10

60 61

A k t i v n O s t i

Moglo bi i boljeSpasimo bar 20 stabalaOve smo godine imali dvije akcije

prikupljanja­papira.­Prvi­puta­smo­prikupili­960,­a­drugom­akcijom­760­kg.­Neki­misle­

da je to puno, no to je zaista malo (no, bolje išta,­nego­ništa).­Namjera­je­bila­nabaviti­novac­za­potrebe­učeničke­zadruge.­Za­jednu­tonu­papira­dobije­se­250,00­kn.­No,­ne­radi­se­­samo­­o­tome.­Tona­papira­spašava­20­stabala.­Papir­nije­smeće.­Treba­

ga­reciklirati,­a­ne­bacati.­Mislim­ da­možemo­bolje.­Bit­će­još­akcija,­priključite­se!­Ne­zaboravite­­da­se­

dobro­dobrim­vraća.

Iva Dodig, 4. c

U­OŠ­Vukomerec­organiziran­je­sajam­uče­ničkih­ zadruga.­ Sudjelovale­ su­ zadruge­FRAN,­OŠ­Frana­Krste­Frankopana,­BUDI­SVOJ,­OŠ­Remete,­ ŽIR,­OŠ­ Vukomeec­ i­ČMELCI,­znamo­koje­škole.­Bio­je­to­naš­prvi­ sajam,­ znači,­ zadruga­nam­ je­ izašla­iz­ anonimnosti.­Mnogi­ su­ nam­se­ radovi­svidjeli.­Bilo­je­vrlo­kreativnih­i­za­pogledati­i­za­kušati.Naši­su­radovi­također­privukli­pozornost i mnogi su prodani, pogotovo ruže­koje­su­kupovali­dečki­i­znamo­što­je­bilo­dalje.

Maja Antonia Križić, 5. b

Na SAJMUNaNa SAJMUSAJMUučenički

h zadruga

lovorko 2010 42-73.indd 61 2.2.2011 16:16:14

62 63

debAtA O hrAni ideAlnO slAdilO

Zdravo i nezdravoJe­ li­ bolja­ tradicionalna­hrana­ ili­ma­kro­biotička?Je­li­bolje­meso­ili­tofu?Gdje raste­meso?­Tko­su­vegetarijanci,­a­tko­vegani?Je­li­mlijeko­tako­zdravo?Što­daje­gorak okus­šećeru?Kome­ je­ uopće­ važna­ deklaracija­(ona­najsitnija­slova)­na­proizvodima?Što­rade­antibiotici­i­hormoni­u­mesu?Di­je­ta­ili­uravnotežena­prehrana?

Ova i brojna druga pitanja o kojima smo­raspravljali­na­debatnim­druže­nji­ma,­imala­za­su­cilj­približiti­uče­ni­cima­pojam brige za zdravlje.

Tema­se­nametnula­sama­po­sebi­kao­dio­ekologije.­Bila­je­dio­projektnog­da­na,­obilježavanja­Međunarodnog­da­ ­na­planeta­Zemlje.­

Cukrov i sa mnom, prezentirali su na po podnevnom susretu s roditeljima i učiteljima.

Debatno­ izlaganje­ završilo­ je­ ­ sprav­ljanjem i degustacijom finih zdravih sla­nih­sendviča­od­dimljenog­sejtana­i tofua, paštete od gljiva i naravno, sla­sticama.­Iako­su­slastice­(kuglice),­bile­od­riže­i­grožđica,­uvaljane­u­ko­ko­sove­mrvice,­tražila­se­kugla­više.

Zaključak?­Djeca­su­na­početku­dru­že­nja o zdravoj hrani znala samo za soju (koja­je,­usput­rečeno,­najčešće­GMO,­uo­stalom,­kao­i­kukuruz,­krumpir,­rajči­ca...lista­namirnica­je­poduža).­Zadatak­je bio staviti im bubu u uho, kamen u cipelu, kako bi bolje znali koja hrana unaprijeđuje­ njihovo­ zdravlje,­ a­ koja­na­nosi­štetu,­opasnu­po­život.

Dajira Bergam, pedagoginja

Mala,­ ali­ vrlo­ moćna­ ekipa­ odlikaša­želj­nih­ znanja,­ prihvatila­ je­ izazov.­Zna­nje­im­se­nudilo­na­nešto­drugačiji­na­čin,­nego­na­nastavi.­

Pošli smo od onih informacija koje djeca posjeduju i polako ih uvodili na nov teritorij kroz pitanja, analiziranje, za­ključivanje.­ Nakon­ usvajanja­ novih­či­nje­nica­o­zdravoj­hrani,­uzgoju,­pre­ra­di­namirnica­i­konzumiranju,­uče­nici­su­se­podijelili­u­dvije­skupine.­Afirma­cijska skupina je zagovarala zdra vu svježu­hranu,­uzgoj­voća­i­po­vrća­bez­pesticida i herbicida, nera finiranu hra­nu, dok je negacijska skupina za stu­pala mišljenje da treba jesti sve i pri tom se ne obazirati previše na ke miju u­namirnicama.

Znanje­ koje­ su­ učenici­ dobili­ u­ radu­s­ višom­ kustosicom­ MCD­ Tončikom­

Buba U UHOEKO

Za i protiv makrobiotičke prehrane

lovorko 2010 42-73.indd 62 2.2.2011 16:16:15

62 63

debAtA O hrAni ideAlnO slAdilO

I slatko može biti zdravoU­ prošlom­ smo­ broju­ objavili­ priču­o­ gospođi­ Nedi­Mikinec­ koja­ živi­ na­svom­malom­eko­imanju­u­selu­Bratini.­Ona je jako pohvalila naš Lovorko te nas­je­odlučila­pozvati­na­predavanje­o­biljci­steviji.

Predavanje za zanimljive umirovljenike gospođe­Nede,­kojima­smo­se­mi­ne­primjetno­pridružili,­održali­ su­u­školi­u­ Zračnoj­ luci­ Pleso­ Josipa­ Juričev­Sudac,­vlasnica­tvrtke­Zdravlje Natura i­Damir­Kovačev­iz­tvrtke­Biostevia.

Objasnili su nam kako je stevija došla u Hrvatsku, koje se sorte kod nas mo­gu uzgajati i koja su njezina lje ko vita i korisna­svojstva.

Ta­ je­ biljka­ podrijetlom­ iz­ Paragvaja.­Ondje­ se­ već­ 1500­ godina­ koristi­ kao­zaslađivač.­ Odlična­ je­ za­ dijabetičare­zato što njeno redovito korištenje stimu­

Ljepota živih bića i vodeSaga­o­ jezeru­naslov­ je­prezentacije­Josipa­Ušaja­koju­ je­po­ka­zao­ sedmašima­ u­ sklopu­ svojeg­ angažiranja­ za­ očuvanje­ 12­ve­ćih­i­manjih­jezera­na­zagrebačkoj­Savici.­Jezera­se­protežu­sjeverno­od­Save,­nešto­dalje­od­toplane­prema­istoku,­nepuna­2­kilometra­od­Mosta­mladosti­i­podjednake­zračne­udaljenosti­od­Trga­bana­Josipa­Jelačića­kao­i­jezero­Jarun.

Stotinjak­ fotografija­ podijeljeno­ je­ u­ cjeline­ pod­ naslovima:­Jezero od zlata, Labuđe jezero, Ribički raj, Moderna rt i Aqua viva.­Bilježe­promjene­ jezera­kroz­godišnja­doba­ i­ ljepotu­svih­živih­oblika­i­vode.

Skupština­ grada­ je­ 1991.­ godine­proglasila­ jezera­ rezervatom­ptica, riba i raslinja, no danas postoji strah od pripitomljavanja te ča­robne­divljine.­Ovom­izložbom­želi­se­ukazati­na­to­i­potaknuti­druge­da­ se­ založe­ za­prirodu.­Ovoj­ je­ prezentaciji­ prethodila­izložba­Priča o vodi­(o­Savi)­koja­je­gostovala­u­školi­u­svibnju­i­kojoj­je­Josip­Ušaj­bio­jedan­od­autora.

Prema materijalima Josipa Ušaja

Čarobna biljka STEVIJAlira­ proizvodnju­ inzulina.­ Stevi­ja­ je­ u­potpunosti bez kalorija, ugljikohi drata i glikemijskog­indeksa.­Već­ne­ko­vrijeme­se koristi i u pastama za zu be jer ne izaziva­karijes.­Zato­kola­ča­i­slatkiša­sa­stevijom­ možemo­ je­sti­ koliko­ god­ ho­ćemo.­Možemo­ju­uzgajati­kod­kuće­ ili­kupiti­u­ljekarna­ma.­Biljka­nije­zahtjevna­i­ lako­ ju­ je­ uz­gajati.­ Treba­ joj­ samo­sunčeve­svje­tlo­sti­ i­vode.­U­ljekarnama­se­steviju­mo­že­kupiti­u­obliku­mljevenih­listića,­tekućine­i­mljevenog­praha­koji­je­čak­400­puta­slađi­od­šećera.

To­što­smo­saznali,­ toliko­nam­se­svi­djelo­da­smo­odlučili­i­u­školi­orga­ni­zi­rati­predavanje.­Predavači­su­se­oda­zva li i za nevelik broj zainteresi ranih, u sklopu­ projektnog­ dana,­ odr­ža­li­ pre­zen­taciju.­ Našim­ učenicima,­ pro­fe­so­rima­i­spremačicama­se­stevi­ja­ta­ko­đer­svidjela, no znamo da je od informacije do­primjene­dug­i­težak­put.

Zauzeti se za JEZERA

Ipak,­mogu­iskreno­preporučiti­korište­nje stevije jer nam zdravlje uvijek mora biti­na­prvom­mjestu.

Denis Gaščić, 8. a

Svi smo kupili sadnicu, a neki i bočicu sa super slatkom tekućinom

lovorko 2010 42-73.indd 63 2.2.2011 16:16:18

64

M A t u r A l A c

65

Ne previše, ali dovoljnoOtoci utočišta za

životinje, biljke i ljude

Dokument o posvajanju Sonje u rukama ponosne učiteljice Ivane Pernjek

Što­prvo­pomislimo­kad­čujemo­riječ­maturalac?­Zabava,­druženje,­lu­do­vanje,­naravno.­Sve­generacije­do­sada,­pa­i­naša.­Ove­su­se­godine­ na­ maturalcu­ zabavljali­ učenici­ sedmih­ i­ osmih­ razreda­ i­njihova­učiteljska­pratnja­(što­bi­razrednice­o­tome­rekle­nisam­istra­živao).­

Cres ili bioraznolikostTrodnevni­maturalac­u­Veli­Lošinj­­od­18.­do­20.­lipnja­ove­godine.­Ne­previše,­ali­dovoljno.­­Polazak­je­bio­zadnji­dan­nastave,­u­petak­18.­ lipnja­ ujutro,­ busom.­Autocestom­do­Brestove­na­Krku,­ zatim­trajektom­uživajući­ u­ plavetnilu­ oko­ nas,­ do­ najvećeg­ jadranskog­otoka­Cresa.­To­ je­otok­ekološki­ jedinstven­s­nekoliko­klimatskih­ i­vegetacijskih­ zona­ te­ velikom­ i­ dobro­očuvanom­bioraznolikošću.­Cilj nam je bio Eko centar Caput Insulae Beli.­Ustanovljen­je­1993.­go­dine­radi­zaštite­bjeloglavih­supova­kao­i­čitave­prirodne­i­kulturne­ba­štine­Cresa.­Ondje­su­nam­ljubazni­volonteri­ispričali­sve­o­bje­lo­glavim­supovima.­To­su­ptice­lešinari­koji­se­hrane­uginulim­životinjama.­Danas­ih,­nažalost,­ ima­jako­malo­jer­ljudi­više­ne­puštaju­­domaće­životinje­da­budu­na­paši,­ nego­ ih­ zatvaraju­ u­ štale.­Dužnost­eko­centra­je­da­se­brine­o­supovima.­­Oni­čuvaju­mlade­ do­ osamostaljenja,­ brinu­ se­ o­ ozlijeđenim­supovima,­ hrane­ ih.­ Provode­ projekt­ posvajanja­bjeloglavog­supa.­

Osim oporavilišta za bjeloglave supove postoji uto­či­šte­ za­magarce­ i­ ovce,­ botanički­ vrt,­ vrt­ leptira,­eko­staze­i­labirinti.­Malo­smo­razgledali­grad­Cres.­Pro­lazili­smo­pored­gradskih­vrata,­crkve­Sv.­Marije,­grad­ske­vijećnice­i­uz­rivu.­

Veli Lošinj - vile obećavajućih imena - dupiniNakon­ Cresa­ napokon­ smo­ stigli­ u­ Veli­ Lošinj­i­ smjestili­ se­ u­ hotele.­ Sedmi­ razredi­ i­ 8.b­ bili­ su­smje­šteni­u­Vili­San,­a­8.a­u­vili­Mozart.­Nakon­ve­čere­išli­smo­u­grad.­Prošetali­smo­se­i­pretjerivali­sa­slatkišima­i­sokovima.­Malo­smo­se­zabavili,­pa­pošli­na­spavanje,­ali­spavali­nismo.­Svi­smo­tu­lu­marili­ po­ sobama­ do­ jutra,­ unatoč­ upozorenjima­na­ših­razrednica.­

Drugi­dan­smo­nakon­doručka­otišli­u­posjet­Institutu­za­istraživanje­mora­Plavi svijet.­Saznali­smo­mnogo­zanimljivih­činjenica­o­dupinima.­Da­su­druželjubivi,­da­žive­u­skupinama,­da­se­brinu­ jedni­za­druge.­

Put

ovan

ja

lovorko 2010 42-73.indd 64 2.2.2011 16:16:24

64

M A t u r A l A c

65

Ne previše, ali dovoljno

Jadranski­projekt­Dupin­pomaže­očuvanju­dobrih­dupina­u­ Kvarneriću.­ Naša­ je­ škola­ udomila­ dupina­ ­ Sonju.­ To­je­mlada­ženka­dobrog­dupina­ (Tursiops­ truncatus).­ Ima­leđnu­peraju­posebnog­oblika­nalik­na­srp­pa­je­izdaleka­pre­poznatljiva.­ Vrlo­ je­društvena.­Često­ je­ vide­u­ velikim­gru­pama­majki­ i­ mladunaca.­ Sonja­ čuva­ najmlađu­mla­dunčad.­Oko­Cresa­i­Lošinja­stalno­je­nastanjeno­oko­sto­dupina.­To­nije­mnogo­ i­dupini­su­ugrožena­vrsta.­Svake­prve­subote­u­kolovozu­obilježava­se­Dan­dupina.­Posjetili­smo­Lošinjski­edukacijski­centar­o­moru.­

Mali Lošinj i olujno moreSlijedio­je­posjet­Malom­Lošinju.­Prvo­smo­ručali­u­nekom­restoranu, a onda krenuli u luku, na brod i prema otoku Susku.­Plovili­smo­oko­pola­sata­kad­je­kapetan­okrenuo­brod­ i­ vratio­ nas­ u­ luku.­ To,­ naravno,­ nije­ učinio­ bez­razloga.­Puhala­­je­bura­i­bili­su­veliki­valovi.­Iako­ništa­od­

pomorske­avanture,­dan­nam­ipak­nije­propao.­Otišli­smo­na­plažu­i­uživali­u­skokovima­u­vodu.­­Kad­nam­je­kupanje­dosadilo,­krenuli­smo­u­grad.­Profe­su­uživale­u­ slastičarnici­ (ponekad­ je­ koja­ laserska­ zraka­ bila­uprta­u­njih),­a­mi­smo­šetali­i­kupovali.­Otišli­smo­na­večeru.­Nakon­večere­u­bus,­pa­u­disko.­Disko­je­bio­u­ jednom­ preuređenom­ brodu.­ Pjevali­ smo,­ plesali,­zabavljali­ se.­Sve­do­ jedanaest­sati.­Vratili­ smo­se­u­hotel­i­krenuli­na­spavanje.­No,­opet­nismo­spavali­sve­do­jutra,­ipak­nam­je­bila­zadnja­noć.

PosljediceTreći,­zadnji­dan­padala­je­kiša,­i­bilo­je­hladno­Bili­smo­pospani­ i­ neispavani.­ Nakon­ doručka­ spakirali­ smo­se i krenuli u posjet Mediteranskom vrtu miomirisnog bilja.­Od­kiše­nismo­mogli­razgledati­vrt,­pa­smo­samo­popili­limunade­i­opet­kupili­koji­suvenir.­Posjetili­smo­i­ naselje­ Ćunski­ ­ sa­ zanimljivim­ starim­ mlinom­ za­masline­ i­ pogledali­ kratki­ film­ o­ tom.­ Vratili­ smo­ se­u­hotel­na­ ručak.­No,­ ručak­smo­čekali­ više­od­pola­sata.­Bili­smo­gladni­i­smrzavali­smo­se­(restoran­vile­San­je­na­otvorenom).­Za­to­je­vrijeme­vlasnica­hotela­naplaćivala­ preuveličanu­ učinjenu­ štetu.­ Profesorice­su­se­zauzele­za­nas.­Naplatila­nam­je­ručnike,­fotelje,­a­htjela­je­i­stepenicu.­Ručali­smo­i­krenuli­kući.­U­luci­smo­dugo­čekali­trajekt.­Da­smanjimo­dosadu,­svatko­se­pobrinuo­za­neku­zanimaciju.­Nije­sigurno­da­je­to­bilo­zanimljivo­ikom­osim­nama.­Vožnja­trajektom­bila­je­ugodna.­U­busu­smo­uživali.­Ovi­ se­dojmovi­ ipak­najviše­ odnose­ na­moj­ razred,­ moguće­ je­ da­ ima­ i­drugih­mišljenja.­

Sve­ima­kraj­pa­smo­na­kraju­završili­u­svojim­kućama,­gdje­smo­se­nekoliko­dana­liječili­od­neispavanosti.

Denis Gaščić, 8. a

Vila Mozart Vila San

Dženis melje masline

Ništa važnije od disca

lovorko 2010 42-73.indd 65 2.2.2011 16:16:30

66 67

s A l z b u r g

Ne­znam­točno­koji­je­to­bio­po­redu­izlet­u­ Salzburg.­ Kad­ smo­ se­ u­ svibnju­ ta­mo­zaputili,­pomislili­bismo­na­Mozarta­i­njegovu­rodnu­kuću,­Mozart­kugle,­na­gra diteljske znamenitosti grada, na burg na brdu, na dobar provod, ali nije nam prvo­ pala­ na­ pamet­ sol.­ To­ je­ zapravo­čudno­jer­je­tamo­sve­vezano­uz­sol:­ime­grada,­ rijeke­ koja­ teče­ kroz­ grad,­ ime­pokrajine… Ovog nas je puta sve odvelo u drugom smjeru i nekako je sol došla na­prvo,­pravo­mjesto.

znam točno

LJudi uSol u podzemljuPosjetili­smo­Hallstatt,­najstariji­rudnik­soli.­Rudnik­se­nalazi­ispod­mjesta­Hallstatt,­jednog­od­najstarijih­mjesta­u­Europi.­Selo­ se­ nalazi­ u­ austrijskoj­ oblasti­ Salzkammergut­ (opet­sol),­a­po­selu­ je­dobila­ ime­cijela­kultura,­ još­ iz­željeznog­doba.­Baš­sve­je­u­znaku­soli.­Cijelo­područje­je­UNESCO­zaštitio­kao­kulturnu­baštinu.­

Zbog­soli,­koja­uvijek­ima­veliku­vrijednost,­to­je­bogat­kraj.­Sol­se­vadila­ još­5000­godina­prije­Krista.­To­ je­dokazano­kamenom­u­obliku­sjekire­kojom­se­kopalo.­

Ulaz­u­rudnik­je­ispod­samog­sela.­Sol­se­u­obliku­slanice­(vode­zasićene­solju)­transportirala­cjevovodom­od­drveta.

Rudnik­Hallstatt­je­najstariji­rudnik­na­svijetu.­Može­se­obići­pješke­ za­ desetak­ minuta.­ Dio­ rudarskog­ okna­ iz­ doba­Marije­Terezije,­preuređen­je­u­muzej.­

Na­ ulasku­ u­ rudnik­ svi­ smo­ dobili­ bijela­ rudarska­ odijela.­Rudnik­ nam­ se­ činio­ jako­ dubok,­ u­ njega­ smo­ ulazili­vlakićem.­Vožnja­je­bila­uzbudljiva,­kao­u­lunaparku.­Umjesto­stepenica­ postoji­ sto­ metara­ dug­ tobogan.­ Kažu­ da­ se­spuštanjem­može­postići­brzina­i­do­pedeset­kilometara­na­sat.­Na­dnu­rudnika­je­jezero.­Vozili­smo­se­brodom.­Bilo­je­to­uzbudljivo,­slano,­rudarsko­iskustvo.­Za­uspomenu­smo­svi­dobili­po­bočicu­soli.

BIJ ELOMSve u znaku SOLIP

utov

anja

lovorko 2010 42-73.indd 66 2.2.2011 16:16:34

66 67

s A l z b u r g

me­oko,­uho­i­srce­u­nadnaravnoj­veličini,­prekrasan­akvarij­ i­razne­druge­stvari.­U­muzeju­ je­ bilo­mnogo­ roditelja­ s­malom­djecom.­ Jedan­poseban­ odjeljak­ je­igraonica­za­malu­djecu.

Vidjeli­smo­kako­bi­mogao­izgledati­grad­budućnosti.

Bio­je­to­odličan­izlet.­Započeo­je­u­noći­(u­četiri­ujutro)­i­završio­poslije­ponoći.­Trebalo­bi­otići­ponovo­jer­ima­još­toliko­toga­za­vidjeti,­a­ne­stane­u­jednodnevni­izlet.

Petar Kir Hromatko, 7. b

BIJ ELOMSve u znaku SOLI

Nad zemljomVidjeli­ smo,­ naravno­ i­ ostale­ znamenitosti­ Salzburga.­ Slikali­smo­se­ispod­Mozartova­spomenika,­posjetili­njegovu­rodnu­kuću,­ jeli­ Mozart­ kugle.­ Imali­ smo­ vremena­ i­ za­ obilazak­velikog­ ­ prirodoslovnog­muzeja,­Haus­der­Natur.­ Zadivili­ su­

lovorko 2010 42-73.indd 67 2.2.2011 16:16:40

68 69

Moje treće veliko putovanje

Ovo­ je­ bilo­ moje­ treće­ veliko­ putovanje­svi­je­tom.­Prvi­puta­zaputila­sam­se­s­ rodi­teljima­u­Grčku.­Bilo­je­neopisivo.­To­oduše­vljenje­ potaknulo­ je­ u­ nama­ želju­ za­ još­mnogim­ putovanjima.­ Drugi­ put,­ privukle­su­nas­malo­zapadnije­zemlje:­Španjolska,­Portugal,­Tennerifi,­Maroko.­To­putovanje­je­meni,­ iskreno,­ bilo­ najbolje.­ Nekako­ sam­istinski­uživala­u­njemu­i­stvarno­me­najviše­privlačilo.­ Vjerujte­ mi,­ i­ vas­ bi­ opčinilo­ da­vidite­sva­ta­čuda.­Da­izdvojim­samo­akro­bacije­dupina­ili­kako­tuljani­igraju­košarku.­Uslijedilo­ je­ treće­ putovanje­ o­ kojem­ sam­odlučila­pisati.

AjaccioPrvi grad po redu bio je Ajaccio, upravno središte­ Korzike,­ grad­ nazvan­ po­ grčkom­osvajaču­ i­ junaku­Ajantu­ (Ajax).­U­Ajacciu­smo­posjetili­povijesni­dio­grada.­Jedna­od­zanimljivijih stvari bio je dom Napoleona Bonapartea­ (rođenog­ 15.08.1769.­ g).­ Ne­ma ulice, zgrade ili šetališta u kojem se ne očituje­ Napoleonova­ prisutnost.­ Posjetili­smo­također­katedralu­i­Trg­de­Gaulle.­Voze­ći­se­kroz­grad,­primijetili­smo­da­je­makija­ti­pi­čna­vegetacija­za­to­područje.

Civitavecchia, Rim, VatikanDrugi­ grad­ u­ kojem­ smo­ se­ zaustavili­ bio­je Civitavecchia, luka Rima, glavnog grada Italije­i­regije­Lacij,­te­najveća­i­najnapučenija­općina­u­zemlji.­Odlazeći­iz­luke­krenuli­smo­prema­ Rimu,­ glavnom­ gradu­ kršćanstva,­gradu koji je jedinstven po šarmu, povijesti i­umjetnosti.­U­Rimu­smo­posjetili­Koloseum­u­kojem­su­se­održavale­borbe­gladijatora­(stane­ 50­ 000­ ljudi).­ Nakon­ Koloseuma­Piazza Navonom uputili smo se do fontane Di­ Trevi­ šetajući­ i­ razgledavajući­ okolinu.­Meni­ je­ to­najljepša­ fontana­svih­vremena,­barokno­djelo­arhitekta­Nicole­Salvija­u­ko­ju,­ prema­ legendi,­ bacite­ novčić­ i­ sigurno­će­te­se­vratiti­u­Rim.­Naravno,­svi­smo­ba­cili­kovanice.­ Grad­ je­ pun­ povijesnih­ zname­nitosti, posjetili smo i Pantheon, hram izgra­đen­u­čast­sedam­bogova.­

Svi­ smo­ vidjeli­ papu­ u­ Vatikanu,­ svi­ smo­vidjeli baziliku iz koje se on javlja, no ovoga puta,­ja­sam­to­vidjela­i­uživo.­Nešto­što­je­meni­bilo­šokantno­je­to­da­Vatikan­od­Rima­dijeli­ samo­ jedna­ žuta­ linija.­ Posebno­ me­

Avantura snovaChopin, šoping i čokolada

Brat i sestra i Chopinov nos za sreću

Brod

Koloseum

Put

ovan

ja

lovorko 2010 42-73.indd 68 2.2.2011 16:16:43

68 69

Moje treće veliko putovanje

Avantura snovaChopin, šoping i čokolada

zadivila­ Bazilika­ sv.­ Petra­ i­ općenito­Trg­ sv.­ Petra.­ To­ je­ nešto­ ogromno­ i­prelijepo.­ Dok­ smo­ se­ vozili­ Rimom,­sve­mi­ se­ činilo­ nekako­ blizu,­ sve­ je­pre puno ljudi i u jedno sam se sigurno uvjerila:­Svi putovi vode u Rim.

SalernoSljedeći­ na­ redu­bio­ je­Salerno,­ grad­na­ jugu­ Italije­koji­ je­u­16.­st.­bio­po­zna­to­ kulturno­ i­ umjetničko­ središte.­U­Salernu­smo­posjetili­Pompeje,­naj­po­znatije­arheološko­nalazište.­Većinu­vremena­proveli­ smo­ šećući­ i­ razgle­davajući­ prostor­ koji­ je­ uništen­ kata­stro­falnom­ erupcijom­ Vezuva­ 79.­ go­dine.­Zbog­te­erupcije­Pompeji­su­bili­zatr­pani­ 1600­ godina­ slojem­ pepela.­Slu­čajno­ su­ otkriveni­ 1592.g.,­ ali­ su­prava­ iskapanja­ i­ istraživanja­ počela­1763.­ Od­ 1860.­ g.­ Pompeji­ postaju­

turi­stička­atrakcija­i­stalna­turistička­destinacija.­Sačuvani­su­oka­menjeni­ljudi­u­različitim­pozama­jer­su­se­branili­od­lave­i­pe­pela.­Posebno­me­dojmio­podatak­da­je­vulkan­­još­uvijek­akti­van­u­čijoj­blizini­ i­dalje­žive­ljudi.­Znam­da­je­to­plodna­zemlja,­ali­opet,­zar­se­nimalo­ne­boje??

TunisNapokon je došao na red i grad zbog kojeg smo, uglavnom, i­išli­na­putovanje,­a­to­je­Tunis,­glavni­grad­republike­Tunis.­Sastoji­se­od­europskog­i­suvremenog­dijela.­Vozili­smo­se­sve­do­Sidi­Bou­Saida,­tipičnog­ribarskog­sela­s­bijelim­i­plavim­kućama­koje­su­osnovali­andaluzijski­Arapi.­Objasnili­su­nam­proizvodnju­parfema.­Ako­ikad­mislite­ići­u­Tunis,­obavezno­se­morate­cjenkati,­jer­inače­nećete­završiti­dobro...

Palma de MallorcaTo­ je­ grad­ i­ luka­ smještena­ na­ otoku­Mallorci,­ peti­ grad­ u­kojem­ smo­ stali.­ U­ Palmi­ de­Mallorci­ smo­ posjetili­ tipično­selo­Valldemosa,­u­kojem­su­živjeli­Frederic­Chopin­i­George­Sand­od­1838.­do­1839.g.­Posjetili­ smo­ također­samostan­La­Cartujia,­antički­samostan­koji­potječe­iz­14.­st.­i­gotičku­crkvu­ La­ Seu­ sagrađenu­ između­ 1229.i­ 1346.g.­ u­ čijoj­ je­gradnji­ sudjelovao­ Antonio­ Gaudi,­ poznati­ arhitekt­ rođen­u­ Španjolskoj.­ Osobno,­ meni­ je­ to­ bilo­ možda­ ­ najbolje­i­ najdraže­odredište.­Razlog­ tome­ je­ taj,­ što­ ima­moderniji­centar,­ što­ znači­ poznate­ shopping­ ulice­ i­ također­ prefine­slastičarnice­s­deset­vrsta­čokolade.

ToulonZadnji­ grad­ u­ kojem­ smo­ stali­ bio­ je­ Toulon,­ luka­ u­Provansi,­ regiji­ na­ jugoistoku­ Francuske.­ To­ je­ bio­jedini grad u kojem smo samostalno šetali rivom i razgledavali­ulice­i­trgove.­Ovaj­grad­me­nije­posebno­zadivio­možda­zato­što­je­bila­nedjelja­pa­dućani­nisu­radili.

Kako­dolazi­kraj­svemu,­tako­je­došao­i­mom­putovanju.­Došlo­ je­ vrijeme­ da­ se­ vratim­ u­ Zagreb,­ da­ ponovo­krenem­u­školu­ i­nastavim­­uobičajenim­životom.­Sve­što­mogu­reći­je­to­da­sam­uživala,­da­mi­je­bilo­jako­dobro­i­da­se­nadam­da­ću­se­jednoga­dana­ponovno­vratiti­u­neke­od­tih­gradova.

Irena Jovičić, 8. b

U društvu s Pinocchijem

Brod

Koloseum

lovorko 2010 42-73.indd 69 2.2.2011 16:16:46

70

autor: Marko Dumančić, 6. b

nepoznato u poznatoM

Folka je Folka, naziv je projekta foto­graf­skog­ bilježenja­ našeg­ naselja.­Pro jekt je nastao potaknut prezen ta­ci­jom­ kvartovskog­ umje­tničkog­ foto­gra­fa,­ Josipa­ Ušaja.­ Na­kon­ njego­ve­pre zentacije Zagreb kakvog (ne)volim, dobili­ smo­ ideju­ da­ zabilje­ži­mo­ sve­zna­čajnosti­o­naselju­u­kojem­živimo­i­u­kojem­provodimo­svo­je­­djetinjstvo.

Tek­ treba­ procijeniti­ koliko­ je­ ovo­naše­ ­ naselje­ slično­ ili­ različito­ od­drugih­ zagrebačkih­ naselja.­ Folka

Folka je Fotografije ne slikaju

aparati, već fotografi.nepoznati autor

Postoje uvijek dvije osobe u

svakoj fotografiji: fotograf i

gledatelj. Ansel Adams

nema­umjetničku­arhitekturu,­kultur­ne­spomenike,­ čak­ ni­ obilježja­ po­tro­ša­čkog­ društva­ (ni­ tržnica,­ ni­ mno­štvo­trgovina,­ ni...).­ Ima­ osnovnu­ školu,­knji­žnicu,­ ljekarnu,­ zdravstvenu­ am­bu­lantu,­2­bankomata,­poštu­i­još­po­ne­ku­ uslužnu­ djelatnost.­ U­ Folki­ ži­vi­pri­bližno­ 5000­ stanovnika.­ Prola­zi­ li­vri jeme u Folki­malo­sporije?­Ne­zna­mo.­Ipak,­čini­se­da­nema­proble­ma.­Svi vole Folku.

Pod­ vodstvom­ knjižničarke­ Marije­Vesel­ i­ profesora­ Jozsefa­ Mikuške­oku pili smo se u mali fotografski

tim­ i­ dogovorili­ kako­ ćemo­ zabilježiti­sve­ što­ nam­ privuče­ pozornost­ dok­svakodnevno­ prolazimo­ kvartom.­Ujedno­ smo­ organizirano­ obilazili­ulice­ naselja­ kako­ bismo­ zabilježili­trenutke­ vremena­ u­ našoj­ okolini.­Tijekom­školske­godine­otkrivali­smo­sve­ više­ detalja.­ Bilo­ je­ to­ otkrivanje­nepoznatog­u­poznatoj­sredini.­Kako­smo­ bilježili­ promjene,­ počeli­ smo­primjećivati­ sve­ više­ detalja,­ onih­lijepih, a i onih s kojima nitko ne bi trebao­ biti­ zadovoljan,­ i­ ne­ bi­ želio­da­ predstavljaju­ okolinu­ u­ kojoj­ živi.­Zabilježili­smo­svaku­ulicu,­našu­školu,­vrtiće,­ pekarnicu,­ prvi­ dućan­ u­Folki, parkove i drvorede kroz godišnja

Izložbe

71

lovorko 2010 42-73.indd 70 2.2.2011 16:16:50

70

nepoznato u poznatoM

FolkaFolka je Folkaautor: Jozsef Mikuška, prof.

doba, Bewerly Hilles Folke, ali i sklo­nište­ za­ napuštene­ mačke­ i­ku­će­koje­su­u­ruševnom­stanju.­Fo to grafirali smo profesorovim pro fesi onalnim fotoaparatom i di­gi­talnim­ fotićima.­ Svi­ koji­ smo­su­djelovali­ u­ tome­ uživali­ smo­ i­uva­žavali­ sugestije­ profesora­ i­shva­ćali­ kako­ je­ takav­način­pri­ku pljanja fotografija vrlo zani mljiv, prak­tičan,­kreativan­i­zaba­van.

autor: Velid Hadžić, 7. a

71

lovorko 2010 42-73.indd 71 2.2.2011 16:16:53

72 73

Bogate nagrade

Kritičkim okom 2

Krajem­projekta,­a­prije­dana­ško­le,­očekivao­nas­je­još­jedan­veliki­posao.­ Skupilo­ se­ puno­ fo­to­gra­fija i trebalo je izabrati najbolje za­ izložbu.­ Uz­ pomoć­ vo­diteljice­

Folka je

Kritičkim okom 1

Biračko mjesto

oda­brali­ smo­ najbolje­ za­ izložbu­ na­ panoima.­Sva­ka­slika­je­bila­označena­samo­brojem­te­smo­orga nizirali izbor posjetitelja za najfotku.­

Izložba­ je­ otvorena­ 27.05.2010. za­ Dan­ škole­ u­pre­dvorju­ i­ blagovaonici­ škole.­ Trajala­ je­ tjedan­da na i svatko je mogao gla sati za najfotku.­Vrlo­je­

dobro­prihvaćena­od­roditelja,­pro­fesora­ i­ posjetitelja­ škole.­Po­hva­lio­ nas­ je­ i­ sam­ Josip­­Ušaj,­ koji­ nije­ ni­ pretpostavio­da nas je potaknuo na ovaj pro­jekt.­Obećao­ je­da­će­nas­po­­sjetiti­i­održati­predavanje­o­umje­­tničkoj­fotografiji.

Nakon­ što­ je­ izložba­ završila,­sa sta lo se povjerenstvo (mi ko­ji­ smo­ sve­ ovo­ i­ radili)­ ko­je­ je­pre bro jalo glasove i progla si lo ne jednu, nego tri naj bo lje foto­grafije­po­ izbo­ru­po­sje­ti­te­lja.­To­su­ foto­gra­fije­ Ve­lida­ Hadži­ća,­Mar­ka­ Du­man­čića­ i­ prof.­ Jo­zsefa­ Mi­kuš­ke.­ Posje­ti­telji,­ ro­man­tične­ du­še,­ iza­bra­li­ su­ ne­baš­ ti­pične­ slike­ na­se­lja.­ Folka je Fol ka.­Nakon­obja­ve­rezultata­izbo ra, na ma lom domjenku uru­če­ne­su­tri­počasne­na­grade,­po­je­dna­veli­ka­čoko­lada.

Ovo iskustvo nas je motiviralo da nastavimo s novim poku­šajima­ u­ bilježenju­ naše­ oko­line­ te­ smo­ već­ započeli­ pro­jekt­ o­ jezerima­Savice.­Na­da­mo­se­da­ćemo­i­s­njom­po­sti­ći­uspjeh.

Vjerujemo­ da­ ćemo­ čitatelje­Lo vorka iznenaditi prilogom uz­list,­CD­om­s­fotografijama­Folke.

Marko Dumančić, 7. b

nepoznato u poznatoMIzložbe

lovorko 2010 42-73.indd 72 2.2.2011 16:16:57

72 73

Ulice­u­Folki dobile su imena­po­književnicima,­glumcima­i­glazbenicima.­Imena­su­daleko­veća­od­dužine­i­izgleda­ulica.­I­to­

nešto­govori.

IMENA ULICA

FolkaFolka je Folka

BACHOVA

Josip Bach­(1874.­1935.),­glumac­i­redatelj

BENEŠIĆEVA

Julije Benešić­(1883.­1957.),­književnik

CILIĆEVA

August Cilić­(1891.­1963.),­glumac­i­redatelj­HNK

DUJŠINOVA

Dubravko Dujšin­(1894.­1947),­hrv.­glumac

GAVELLINA

Branko Gavella­(1885.­1962.),­hrv.­redatelj, teatrolog i kazališni pedagog

MARIJE JURIĆ ZAGORKE

Marija Jurić Zagorka­(1873.­1957.)­hrv.­književnica­i­novinarka

KIŠEVA

Franjo Horvat-Kiš­(1876.­1924.),­hrv.­prozni pisac

LAURENČIĆEVA

Jozo Laurenčić­(1905.­1961.),­glumac

MILETIĆEVA

Oktavijan Miletić­(1902.­1987.),­hrv.­redatelj, snimatelj, scenarist, glumac

POLIĆ – KAMOVA

Janko Polić – Kamov­(1886.­1910.),­hrv.­pjesnik,­pripovjedač­i­dramatičar

RAKUŠINA

Janko Rakuša­(1901.­1945.),­glumac

SACHSOVA

Milan Sachs­(1884.­1968.),­­hrv.­operni­dirigent

STARČEVIĆAVA

Šime Starčević­(1784.­1859.),­hrv.­jezikoslovac,­svećenik,­stric­Ante­Starčevića

STROZZIJEVA

Tito Strozzi­(1892.­1970.),­hrv.­glumac,­redatelj, prevoditelj

MILKE TRNINE

Milka Trnina­(1863.­1941.),­operna­pjevačica,­jedna­od­najvećih­u­povijesti­opere

ŽUPANČIĆEVA

Oton Župančić­(1878.­1949.),­slovenski pjesnik

FOLNEGOVIĆEVO NASELJEFran Folnegović­(1848.­1903.),­političar­i­pisac

nepoznato u poznatoM

lovorko 2010 42-73.indd 73 2.2.2011 16:16:57

74 75

Put Pod noge

Želite li veselo koračati ovim šarenim svi­je tom koji nas okružuje, okrenite se oko sebe ­ krenite na put. Boravkaši 3. ra zre da Vam preporučuju Put pod noge. Na kon prošlogodišnjih četvrtaša, oni su ove škol­ske godine imali priliku upoznati razli čite kulture svijeta kroz taj zanimljiv pred met.

Put pod noge dio je projekta Identitet i in­ter kulturalizam kroz putovanja Instituta za međunarodne odnose. Osmišljen je kako bi učenici kroz putovanja, igre i istraži­vanja, proširili saznanja o drugim kultu ra­ma, spoznali važnost očuvanja i razvoja vlastitog identiteta, shvatili putovanje kao konkretan vid upoznavanja drugih kultura i toleranciju prema njima, kao osnovnu vrijednost života u zajednici, te razvijali kreativnost.

Druga godina putovanja

Jednostavno, cilj je upoznavanjem svoje i drugih kultura, druženjem i uživanjem u različitostima, obogaćivati se i činiti svijet ljepšim.

Prošetali smo našim gradom, posjetili džamiju, otputovali do Slavon­skog Broda, ali se uvjerili i da za upoznati daleke krajeve i različite kulture ne moramo prijeći tisuće kilometara.

Zemlje iz kojih dolaze i svoju kulturu predstavili su nam gosti iz Argen­tine, Francuske, Kine, Bjelorusije, Mađarske, Palestine. Pjevali smo na francuskom, plesali čardaš, jeli štapićima i naučili još mnogo o drugim narodima. Kako vršnjake iz Koreje nismo mogli ugostiti, iskoristili smo prednosti interneta te se dopisivanjem sprijateljili s učenicima Osnovne škole Seoil iz južnokorejskog grada Gwang Jua.

Naše se veselo putovanje nastavlja, pridružite nam se ­ svijet je pre­krasan u svojoj različitosti i dovoljno bogat da svatko u njemu uživa!

Ivana Topić, učiteljica

Inte

rkul

tura

lizam

lovorko 2010 74-85.indd 74 2.2.2011 17:10:25

74 75

Put Pod noge

Druga godina putovanjaDruga godina putovanja

lovorko 2010 74-85.indd 75 2.2.2011 17:10:38

76 77

KRALJ EVICA

76

300 godina u Kraljevici hrvatski narod gradi brodove.

Dolazak u brodogradilište.

Tehnika traži koncentraciju i znanje: cure iz 7. a i 7. b.

Konstrukcije robota i strojeva.

Pro

met

na k

ultu

raterenska nastava sedmih razreda

U današnje vrijeme kad su bro do gradilišta u našoj zemlji pred za tva ranjem, sedmaši su ima­li, mo žda po sljednju priliku, vidjeti je dno, još ži­vo brodogradilište. Posjetili su Nacionalni centar za te hničku kulturu Kraljevica i Brodo gra dilište Kraljevicu.

Saznali su mnogo o važnosti bro­do gradilišta i sudjelovali na radi­o ni ca ma iz maketarstva (makete bro dova) i robotskih konstrukcija na te mu prometne tehnike (robot­ska vo zi la, va tro gasna...)

Brodogradilištasu važna

lovorko 2010 74-85.indd 76 2.2.2011 17:10:44

76 77

KRALJ EVICA

76

O važnosti brodogradilišta za život ljudi. Gotova konstrukcija odašiljača.

Tema su brodovi, Fran je prvi gotov.

Na morskom zraku.

Konstrukcije robota i strojeva.

terenska nastava sedmih razreda

lovorko 2010 74-85.indd 77 2.2.2011 17:10:53

78

zaPravo smo Pjesnici

79

Svjetski dan poezije, 21.3., UNESCO je proglasio 1999. godine s ciljem promoviranja, čitanja, pisanja i proučavanja poezije širom svijeta. Dan poezije obilježavao se i prije ovog proglašenja, još od 1505. godine, no drugog datuma (u listopadu ili studenom).

Obilježavajući ga, istovremeno i Dan proljeća, shvatili smo da se duboko u svakom od nas krije pjesnik i da svi imamo krila samo ih uvijek ne koristimo.

Slavimo proljeće,

šareno, ludo…Slavimo proljeće, Stalo nasred šume lane,

osluškuje vrane.

Visibabe vidjelo

i sve mu se svidjelo.

Cijela šuma, cijeli gaj,

Kao pravi, mali raj.

Dario Meštrović, 3. b

Obilježavajući ga, istovremeno i Dan proljeća, shvatili smo da se duboko u svakom od nas krije

Stalo nasred šume lane,

Stalo nasred šume lane,

osluškuje vrane.

Bumbari zuje,sunce sja,djeca se igraju.Cvjetovi cvatu,ptice pjevaju u jatu.Šuma radost dijeli,na nebu se oblak bijeli.Ptičje glasove mame slušaju,a male bebe kašicu kušaju.Ivana Krušec, 3. c

Ptičje glasove mame slušaju,

Ptičje glasove mame slušaju,a male bebe kašicu kušaju.

a male bebe kašicu kušaju.Ivana Krušec, 3. cIvana Krušec, 3. c

Slavimo proljeće punom voljom.

Slavimo proljeće od jutra do mraka.

Slavimo proljeće bilo gdje.

Slavi proljeće cijeli svijet!

Andro Seršić, 3. b

šareno, ludo…

Slavimo proljeće punom voljom.

Slavimo proljeće punom voljom.

Slavimo proljeće od jutra do mraka.

Slavimo proljeće od jutra do mraka.

Proljeće je,snijeg se otopio.Danas kiša pada.Vrapci pjevaju,cvijeće miriše.Zasjalo je sunce,djeca se igraju.

Tin Lušić, 3. b

Stalo nasred šume lane,

Stalo nasred šume lane,Danas kiša pada.Danas kiša pada.

Slo

bodn

im s

tilom

lovorko 2010 74-85.indd 78 2.2.2011 17:11:00

78

zaPravo smo Pjesnici

79

Sunce sja,

travu i cvijeće grije.

Svi radost dijele,

na rolama ili na biciklu.

Kad kiša padne

samo su biljke sretne

jer se kišom osvježe.

Jelena Seršić, 3. b

na rolama ili na biciklu.

Kad kiša padne

Slavimo proljeće,

šareno, ludo…Proljeće slavimou zelenoj travimeđu mirisnim cvijećem

i veselim drvećem.Marko Štofac, 3. b

među mirisnim cvijećem

među mirisnim cvijećemi veselim drvećem.

i veselim drvećem.Marko Štofac, 3. b

Marko Štofac, 3. b

Gledaš kroz prozorlijevo ili desno,

gore ili dolje,vidiš proljeće u cvatu,

rasplesanog tatukako proljetne pjesme pjeva

i visibabu kako zijeva.U lunaparku s konjića koji se vrti

vidiš cvijeće kako se okreće.

Nika Fočić Perkov, 3. c

Gledaš kroz prozor

Gledaš kroz prozorvidiš proljeće u cvatu,

vidiš proljeće u cvatu,kako proljetne pjesme pjeva

kako proljetne pjesme pjeva

Sve bake sada šeću,malena djeca od sreće krekeću.Zeleno je svudasnijeg je otišao ne znam kuda.Mame naporno rade,dok djeca cvijeće sade.Cvijeće već klije,maleno se dijete smije.Paula Bogović, 3. c

maleno se dijete smije.

maleno se dijete smije.Paula Bogović, 3. cPaula Bogović, 3. c

Slavimo proljeće, Proljeće je došlo u moj grad

i ja se veselim sad.Ptice veselo cvrkuću,

a pčelice na objed kreću.

Miriše cvijeće, sve se budi

i sretni su ljudi.Trava miriše, ispuni se duša

i više me ne sluša.Lara Frengeš, 3. a

Proljeće je došlo u moj grad

Proljeće je došlo u moj grad

Sunce sja,

Sunce sja,

travu i cvijeće grije.

travu i cvijeće grije.

Kad bijela zima prođe,

proljeće zlatno dođe.

Tad vraćaju se ptice

i cvatu proljetnice.

Trava se zeleni,

a cvijet crveni.

Kad sunce kuca,

dječji smijeh puca.

Dunja Posavec, 3. a

smo Pjesnici

a cvijet crveni.a cvijet crveni.

Kad sunce kuca,Kad sunce kuca,

dječji smijeh puca.

lovorko 2010 74-85.indd 79 2.2.2011 17:11:08

80 81

Slavimo proljeće,

šareno, ludo…areno, ludo…

Trava je zelena.

Kiša pada.

Nebo je tamno plavo.

Sunca nema i djece nema.

Cvijeće sve više raste,

ptice pjevaju.

Ja ne smijem van.

Filip Dragić, 3. b

Sunca nema i djece nema.

Sunca nema i djece nema.

Šareno je cvijeće

od šarene sreće.

Od moje sreće

nigdje nema veće.

Drveće je zeleno postalo,

snijega nije ni malo ostalo.

Zemlja nosi travnato ruho,

ptice čujem na svoje uho.

Asocira me to na nešto,

proljeće je stiglo vješto.

Iva Dodig, 3. c

Od moje srećeOd moje sreće

nigdje nema veće.

nigdje nema veće.

Drveće je zeleno postalo,

Drveće je zeleno postalo,

snijega nije ni malo ostalo.

snijega nije ni malo ostalo.

Slavimo proljeće, Kao što proljeće

sjedi na grani,tako cvijeće pjeva.

Kako pčelice zuje,

tako se djeca smiju.

Otto Kožar, 3. c

ptice pjevaju.

Kao što proljeće

Kao što proljećesjedi na grani,

sjedi na grani,tako cvijeće pjeva.

tako cvijeće pjeva.

Kako pčelice zuje,

Kako pčelice zuje,

tako se djeca smiju.

tako se djeca smiju.

Otto Kožar, 3. c

Otto Kožar, 3. c

Vide se tratinčicei njihove glavice.

Sa zanimanjem mirišem jaglace.

Razgovor ptica čujem uhom.

Slavimo proljeće, to se već zna.

Lana Glibotić, 3. b

Vide se tratinčice

Vide se tratinčicei njihove glavice.

i njihove glavice.

Slo

bodn

im s

tilom

zaPravo smo Pjesnici

lovorko 2010 74-85.indd 80 2.2.2011 17:11:15

80 81

Slavimo proljeće,

šareno, ludo…Svi čekamo proljeće,

no nikako da dođe.Djeca se vesele,

a odrasli smiju.Vidim iza grma,nešto se drma.Proljetna se idila

iza grma skrilai sanjari da je vila.

Marta Valenta, 3. b

areno, ludo…Svi čekamo proljeće,

Svi čekamo proljeće,

no nikako da dođe.

no nikako da dođe.Djeca se vesele,

Djeca se vesele,

Vidim suncei ponekad oblake.Kad pada kišasve je tmurno,kad sunce sjasve je obasjano.

Od kiše trava se zlati,od sunca i kiše raste lišće.

Matija Pušić, 3. b

Vidim sunceVidim suncei ponekad oblake.

i ponekad oblake.

Vidim visibabe,

jaglace i zvončiće

kako po livadi skaču.

Čujem zbor ptica

i razigranu dječicu.

Sunce je zlatno,

a nebo se plavi.

Livada proljeće

zahvalna slavi.

Gabrijela Ćorić, 3. b

Slavimo proljeće, 1. Jedno jutro bila jedna šuma. U šumi bila puma. Bilo je puno lišća.2. Medo i žaba i ostale životinje su se probudile iz zimskog sna.

3. Neke životinje su rađale mlade. Lovac je došao u šumu i ubio medu.

Petar Mesarić, 3. c

Slavimo proljeće,

zahvalna slavi.zahvalna slavi.

Gabrijela Ćorić, 3. bGabrijela Ćorić, 3. b

Slavimo proljeće, 1. 1. Jedno jutro bila jedna

Jedno jutro bila jedna

Cvijeće se šareni,

a drveće zeleni.Auti po cesti jure,

ljudi u dućan žure.

Dok jaglaci cvjetaju,

ljudi u kišni dan šetaju.

Ja u školi ispunjavam strane,

a vani se zelene grane.

Kristina Barić-Cvenk, 3. b

Cvijeće se šareni,

Cvijeće se šareni,

a drveće zeleni.

a drveće zeleni.Auti po cesti jure,

Auti po cesti jure,

kako po livadi skaču.kako po livadi skaču.

Gabrijela Ćorić, 3. bGabrijela Ćorić, 3. b

zaPravo smo Pjesnici

lovorko 2010 74-85.indd 81 2.2.2011 17:11:22

82 83

Jedna je šuma puna guma.

U šumi je drvo bilo prvo.

Jedan je djed volio šumu

i vadio gumu po gumu.

Za godinu dana,

šuma puna guma,

postala je prava proljetna šuma.

Josip Kuštan, 3. c

Drveće na Zemljikisik nam daje,a nekima zbog katastrofeživot staje!Na zemlju misli ti,da budu sretni svi!Neka Zemlja bude lijepa i čista,neka svaki kutak blista!Zemlja daje život kao majka,ona treba biti najljepša bajka!Marija Mrnjavac, 3. b

Zemlja je lijepa kao sunce.

Zemlja je lijepa kao nebo.

Zemlja je lijepa kao cvijeće.

Zemlja je lijepa kao sve.

A zašto? Zato što ona to i jest.

Marta Valenta, 3. bEko pjesme

ona treba biti najljepša bajka!ona treba biti najljepša bajka!Marija Mrnjavac, 3. bMarija Mrnjavac, 3. b

Zemlja je život,Zemlja je naš dom.Zemlja je nama sve,dragocjeno blago ona nam je.Zemlja je radost,ona je moja slabost.

Zemlja je kao moji prijatelji,kao moji roditelji.

Lucija Čajko-Šešerko, 3. b

Marta Valenta, 3. b

Marta Valenta, 3. b

Zemlja je naš dom.

Zemlja je naš dom.Zemlja je nama sve,

Zemlja je nama sve,dragocjeno blago ona nam je.

dragocjeno blago ona nam je.

Slo

bodn

im s

tilom

zaPravo smo Pjesnici

lovorko 2010 74-85.indd 82 2.2.2011 17:11:27

82 83

Mama

Mobiteli

Mobiteli su mobilni telefoni,

to ne razumijem,

čudni su stvorovi oni!

Kad ih uključiš budni su,

ako ugasiš, zaspali su!

Narediš li im da zovu,

potroše ti svu lovu!

Imaju puno igrica i slika,

skoro svi ih imaju

pa zato glavom kimaju:

Nije dobro imati mobitele!

Mislim kako nisu svjesni,

Da su na same sebe bijesni.

Pavla Grabar, 3. a

Moja mama je dobra poput kruha

i uvijek mi nešto fino skuha.

Uvijek me iznenadi

i sa mnom nešto podijeli.

Svaka je majka poput sunca,

poput cvijeta,svaka je mama kao bajka,

takva je i moja majka.

Lucija Majić, 3. a

Moja mama je dobra poput kruhaMoja mama je dobra poput kruha

Kada me majka nježno probudi,moje lice ozarisretan osmijeh.

Tada ugledamnjeno lice,i to mečini sretnim.

Nakon napornogdana u školimajka mi pruži rukei nježno privije u zagrljaj.

Prije nego što utonem u sanona me poljubi,i lako zaspim.

Domagoj Blagus, 3. aDomagoj Blagus, 3. aDomagoj Blagus, 3. a

Svake noći kad utonem u san,

mama tiho dođe i poljubi me.

Svojom rukom me tješi i smiruje,

toplim glasom priča priče čudesne.

Kada se probudim vidim njezine sretne oči

i onda samo kažem: VOLIM TE!

Roko Baturina, 3. a

Roko Baturina, 3. a

Roko Baturina, 3. a

Mislim kako nisu svjesni,

Mislim kako nisu svjesni,

Da su na same sebe bijesni.

Da su na same sebe bijesni.

Pavla Grabar, 3. aPavla Grabar, 3. a

Svake noći kad utonem u san,

Svake noći kad utonem u san,

MobiteliMobiteli

Mobiteli su mobilni telefoni,

Mobiteli su mobilni telefoni,

to ne razumijem,to ne razumijem,

čudni su stvorovi oni!čudni su stvorovi oni!

Kad ih uključiš budni su,

Kad ih uključiš budni su,

ako ugasiš, zaspali su!ako ugasiš, zaspali su!

Narediš li im da zovu, Narediš li im da zovu,

potroše ti svu lovu!potroše ti svu lovu!

ProsinacProsinac je mjesec lijep,samo kad se bijeli crijep.

Kad zima pokuca na vrata,neće joj otvorit tata.Neće zimu, hoće ljeto,more, sunce, plažu, sve to!

Smeđa bajkaJesen je smeđe boje,tad lišće ima čari svoje,pa se u smeđu boju pretoči,kao i moje majke oči!

Smeđa je kosa moga brata,smeđu kosu ima i moj tata.Smeđe je boje i čokolada,smeđu najviše volim sada!Maja Antonia Križić, 4. b

MamaKad zima pokuca na vrata,Kad zima pokuca na vrata,

zaPravo smo Pjesnici

lovorko 2010 74-85.indd 83 2.2.2011 17:11:36

g a l e r i j a

84 85

Josipa Lović, 3. aMarija Mrnjavac, 4. b

Josip Szabo, 4. b

Tea Simonišek, 4. c

Jelena Seršić, 4. b

Gab

rijel

a Ć

orić

, 4. b

Goran Šuvalić, 4. b

Mat

ija P

ušić

, 4. b

Iva

Pilip

ović

, 4. c

Slo

bodn

im s

tilom

lovorko 2010 74-85.indd 84 2.2.2011 17:11:44

g a l e r i j a

84 85

Katarina Žuljević, 2. a

Anto

nija

Kre

men

jaš,

3. a

Matej Šaronja, 3. a

Lana Glibotić, 4. b

Vale

ntin

a G

ašči

ć, 2

. a

Andro Seršić, 4. b

Damian Virkes, 2. b

lovorko 2010 74-85.indd 85 2.2.2011 17:11:50

86 87

Slikanje je kao kretanje čovjeka. Uz­meš olovku i prisloniš ju na papir. Po­vu češ crtu lijevo, pa crtu desno. Na cr­taš krug i kocku. Evo, nastao je crtež iz tvoje mašte. Potezi kistom su kao du ga na nebu, što lebdi nad obla cima.

Mihael Lelek, 4. a

Skupina 8. a i b

Marko Turkalj, 8. b Antonio Knežević, 7. a Skupina 8. a i b

Filip Škorić, 8. a Teo Salamun, 5. b

Hana Salamun, 8. b Marija Mužić, Luka Funda Toni Derniković, 8. a

Slo

bodn

im s

tilom

G a l e r i j a

lovorko 2010 86-100.indd 86 2.2.2011 16:34:14

86 87

Marko Dumančić, 7. b Skupina 6. a i b

Skupina 8. a i b Petar Kir Hromatko, 7. b

Skupina 8. a i bSkupina 6. bTeo Salamun, 5. b

Toni Derniković, 8. a Hella Miloševski, 8. a Viktorija Juren, 7. b

G a l e r i j a

lovorko 2010 86-100.indd 87 2.2.2011 16:34:26

88 89

U s p j e s i

U sklopu programa Vikendom u sportske dvorane (11.12. 2010.) na stolnoteniskom tur niru u OŠ Ive Andrića,dva dra gu­lja naše škole, Karlo Lulić i Luka Funda osvojili su prvo mje sto. U bespoštednoj borbi re dom su pobjeđivali ove ekipe: OŠ Sv.Klara, OŠ Rapska, OŠ Otok i u finalu OŠ Ive Andrića. Momci su plijenili pozornost svojim nekonvencionalnim i zra zom (vunene čarape i ka pa na glavi) i iznimno lijepim po na šanjem. Na taj način iz bo rili su se za sudjelovanje na grad skom finalu koji će se odr žati u svi bnju 2011.godine.

Goran Šeketa, trener

Svi znaju da smo najbolja ekipa u malom nogometu i da nas nitko ne može pobijediti. Turnir se održavao tijekom lipnja, na umjetnoj travi ŠRC Ponikve. Natjecalo se mnogo škola.

Kontinuirano igranje 8 sa ti dnevno polučilo je kvalifikaciju na završni turnir u OŠ Špansko – Oranice 30.04. 2011.. Ovim putem pozivamo navijače da se odazovu i svojim prisustvom bodre ovaj atraktivan dvojac.

PRVACI ZAGREBA

Dobrom igrom došli smo do finala. Za našu školu nastupili su: Borna Marinković, Ivan Radoš, Bruno Postružin, Marko Du man­čić, David Grmuša, Jurica Meznarić, Luka Franić, Anto nio Ža­gar i Tin Družić, a za OŠ Borovje: Krešimir Rimac, Mislav Vrbić, Jo sip Štignjedec, Haris Spahić, Ivan Troha,Matej Radoš, Tin Bakota, Ahmed Alili, Jasmin Omerović i Marko Zeba. Na kraju su opet odlučivali tek finta više, pokoji lažnjak i dakako, sreća. Po bijedila je naša ekipa rezultatom 2:0. Golove je po stigao Borna Marinković. Treće mjesto i brončano odličje osvo jila je eki pa OŠ Dragutina Tadijanovića.

Ponosni smo, a pehar krasi ravnateljičinu sobu.Marko Dumančić, 7. b

Malonogometni turnir ekipa petih i

šestih razreda

Stolni TENIS

Za vrhunski sportski rezultat potrebne su radikalne trenažne metode, kao npr. serviranje četvrtaša.

Hip hop verzije Dragutina Šurbeka – Funda i Lulić

autori: Neven, Marsel i Silvija – mali sportski

genijalci iz 2. a

Spo

rtske

stra

nice

lovorko 2010 86-100.indd 88 2.2.2011 16:34:34

88 89

U s p j e s i

Uspjeh ne može izostati

Sustav vježbanja VLASTITIM TIJELOM iliKako postati JAK KAO MUHA u šest koraka

prije teškoga treninga zagrijavanje uz tešku literaturu)

1.

10 ponavljanja sklekova

3.

15 ponavljanja čučnjeva

4.

čučnjevi s opterećenjem (čučnjevi sa svakim četvrtašem dok oni recitiraju Grgu Čvarka)

5.

Specifično gibanje sa Zukanovićem na leđima

6.2.

5 ponavljanja upor­čučanj­skok

lovorko 2010 86-100.indd 89 2.2.2011 16:34:47

90 91

Slučaj br.1: Ivica Matić, 15 godi na, lo kacija – školsko igralište OŠ Vjen ce sla­va Novaka, 3 sekunde nakon što je za­mo tao joint, ovako razmišlja:

Crni, Kizo, Gečević, svi se slažu da naj­bolje motam frulu. Kažu: Care, najbolji si, malo si jače zasolio, baš je onakva kakva treba biti. Trener u NK Dubravi kaže da sam najbolji: Veki ovo, Veki ono…Uvijek Veki!

Pegica zna da sam ja gazda u školi: Ivi­ce, zašto si zapalio bengalku u WC­u?, Potiskuješ li svoje emocije? Tako si divan dečko, a stalno si u problemima. Ove go­dine već imaš 7 neopravdanih.­

Hahaha, imam ih 27, ali nitko ne žiku da sam doma na kompu falsificirao ispri­čnice. Uvijek sam bio sposoban za likov­no izražavanje. Brijem da samo onaj debil iz tjelesnog, koji je na zamjeni, neki Še..ke, Šekelja, Šeketa… kaj ja znam (ovdje dolazi jedna brutalna psovka), nema pojma tko je tko u Dubravi: Veki, pobjedi sam sebe ­ kaže on meni. Ma pobjedi si...(opet jedna žestoka inačica prethodne psovke) Di živi taj Šeketa? Kakva tri treninga na dan! kakvih 500 ču čnjeva! Kreten! On je još u paleozoiku. Kako me živcira lik, baš kao i Kizo. Koji papak! Uvijek je zec za rundu, nikad taj nije dao za vuTra. Uvijek ja, samo ja. Nabavi lovu, odi kod dilera – majke mi k´o mama sam im. Palim odavde, popljugam ovu i maDo na Facebook.

Slučaj br.2: Jozo Cijena, 39 godina, 3 sekunde nakon što je zatvorio vrata liječničkog povjerenstva u Ivanićgradskoj 43:

Gle ove u bijelim kutama, sjede tu cijeli dan, a ništa ne rade: Pa što se to događa s Vama gospon Jozo, apaurin, sanval, pijete jaku terapiju. Kod vas često perzistiraju depresivne smetnje i psihomotorni nemir. Daj mi pričaj hrvatski da te razumijem i piši to bolovanje, pa da imam uvjete za prijevremenu. Cijeli život mi netko soli pamet. Uvijek mi radnici...(jedna nepristojna gramatička struktura) Oni su na skijanju, nose bijele kute, imaju velike plaće, a gdje su bili ´91? Dosta sam ja radio, pa mogu se valjda i ja malo snaći. Sedam godina u TPK­a, 10 godina u ZET­u. Pa dajte ljudi! Cijeli život mi je prošao na pruzi Prećko­Žitnjak. Šta sad imam? Dok su drugi krali, ja sam rinto, a ovaj mi sad tu priča o depresivnim epizodama ( 6 psovki za redom). Ma, dosta mi je svega! Ako Bog da, za mjesec dana i ja ću ujutro u kladionicu, poslije na gorki kod Danice u Pikovu damu, pa u Zagorje u vikendicu. Malo teletekst da provjerim parove, pa kod Štefa na Mirogojček...

Slučaj br.3: Josip Kir Hromatko, 14 godina, 3 sekunde prije nego što će izvesti sedmerac na rukometnom finalu u sklopu programa Vikendom u sportske dvorane na igralištu OŠ Špansko­Ora nice:

Ovaj golman je prava zvijer! Kakav refleks! To u životu nisam vidio! Skinuo mi je već 4 lopte s devet. Mislim da brani sve dolje no ga­ma. Ove gore ni ne vidi. Pucat ću mu gore, pod prečku.

Gadno se naoblačilo, kiša se polako sprema, sad treba biti ja, kon centriraj se. Stvarno me je frka, lopta je mokra, umoran sam, uganuo sam zglob... Ajde, stisni zube, slabići traže opravdanje. Djeluj, nema predaje! Ovakve situacije me čekaju kasnije u životu. Nisam bezveze pucao 100 skok šuteva dnevno, svirao klarinet satima u muzičkoj, radio fiziku. Ako je tata mogao šljakati 10 sati na dan, mogu i ja trčati 20 dionica po 60 m i proučavati kemijski sustav elemenata, ista stvar. Pucat ću ja njemu pod prečku...

...ako si 3 sekunde u prostoru ispod koša prekršio si pravilo i gubiš loptu. Za 3 sekun­

de fuzijom lakih metala oslobađa se količina energije koja je dovoljna za uništenje po­dru čja od 100 kva dratnih kilometara s kom­pletnom florom i faunom (za ovu postavku nisam siguran, ali impresivno zvuči). Za 3 se kun de Borna Katalinić iz BK Lokomotiva – sedmerostruki prvak države u velteru,

ispu ca seriju od 12 udaraca (u ovu činje­nicu sam nepobitno siguran jer sam je

godinama osjećao na glavi i tijelu). Za 3 sekunde moguće je učiniti pre sjek hrvatskog društva kroz 3 kli nička slu­

čaja i tijek njihovih misli.

Tripiše: Goran Šeketa, stalni sportski komentator Lovorka

U s p j e s iS

ports

ke s

trani

ce

lovorko 2010 86-100.indd 90 2.2.2011 16:34:47

90 91

SEKUNDEBljesnula je munja, pojam se sastavio s predodžbom, nije bilo čovjeka na igralištu koji nije gledao Kira. Od pročelnika za prosvjetu, preko roditelja­navi jača do komunalnih redara. Kakva smirenost, kakva hrabrost! Kapljica znoja skliznu mu s čela, prođoše 3 sekunde, eksplozivno je zamahnuo, lopta se odbila od prečke u gol, uz znakoviti tupi udarac koji se čuo do Borovja. Naša škola je prvak grada u rukometu. Mislim da se prečka gola još i danas trese.

ANALIZIRAJMOPrva dva slučaja uopće ne žive. Pod životom smatram postojanje u sadašnjem trenutku. Sadašnjost je, naime, jedina istina. Prošlost je iza nas i ne možemo je mijenjati ( ´91., paljenje baklje u školskom WC­u) a što će biti u budućnost, nitko ne zna.

Jozo i Ivek znaju da će u skoroj budućnosti otići u Zagorje ili na facebook, kako i moj pas zna da ćemo u subotu u šetnju u Maksimir. Što će sutra uistinu biti s nama, ne znamo. Znakovito je da gosp. Cijena misli kako je uspio jer je prevario državni pravni aparat kad si je sredio prijevremenu mirovinu. Ivek također osjeća zadovoljstvo jer je opravdao neke neopravdane sate varajući na ispričnicama. Dugoročno varaju sami sebe. Jozo je skončao na psihijatrijskom liječenju, a Ivek je dugogodišnji ovisnik o heroinu.

Treći momak, Josip, živi život u sadašnjosti. Kombinira, analizira, zaključuje, svjestan je svojih mana, osjeća bol. Sve to OVDJE i SADA. Za njegovo stanje nije krivo školsko uređenje ili zdrastveni sustav. Josip ima središte u sebi, on je neprikosnoveni vladar svoga života. Ne okrivljuje druge za svoje postojeće sta nje ( pedagogica, domovinski rat, trener NK Dubrava). Prva dva samo kukaju, Kir stvara. Ima struktuirano slobodno vrijeme kroz odlazak u glazbenu školu, na rukometne treninge, na izviđače ili na rock akademiju. Svjestan je da se samo spoznajom tj. Radom, može uzdići iznad svakodnevnog života (rezultata). Pod radom mislim učenje, treniranje, okopavanje vinograda. Svejedno. Nikako ne ljenčarenje, dosadu i besmisleno gledanje u tuđi život ili ekran.

Čovjek se uzdignuo na evolucijskoj ljestvici iznad čimpanze snagom svoga uma i spoznajom. Zvijer je duboko zaronjena u nagon ( razmnožavanje, hranjenje, obilježavanje teritorija). Životinja nije sposobna za odlazak u teretanu, slikarstvo, čitanje Krleže, rasprave o sili teže...

Mi ljudi, razapeti između ova dva stanja, trudimo se cijeli život kako bi se odredili i pronašli svoje blaženo mjesto pod zvijezdama.

ZAKLJUČIMOProbaj se spustiti u kvart i pitati susjede kako su i jesu li zadovoljni svojim životom? Čut ćeš crescendo bolnih uzvika u svim nijansama sive boje

hrvatskog ustava i mrki deseterac o potlačenosti radne snage.

Da je život satkan problemima, zna­mo svi. Danas te sputava azimut iz ge ografije, sutra te ograničava pro­ fesor na faksu, a prekosutra šef smje­ne. To nam je svima jasno, To ne mo­že mo promijeniti. Činjenica da sva­ ka nave dena pojava ima i po zi tivnu stranu i da je možemo vi dje ti jedino ako pro mi jenimo

sebe, naprotiv, nikome nije jasna. Po če tničko obrazovanje vidi uvijek sa mo kritiku. Na taj način, takva oso­ba, ništa ne riskira, ostaje vjerna kul­tu svojih mana. Za vlastite proma ša­je okrivljuje sve oko sebe. Od kono­ba ra preko tete u vrtiću, do mini stra Šu kera.

S druge strane, tu su dečki kao Kir, koji se sili u svemu vidjeti tra čak sun­čeve svjetlosti. Za takav pogled nu­žno je disciplinirati sebe, spozna va ti nove stvari.

U svom, istom kvartu, pitaj susjede može li Folka postati raj na zemlji? Svi će umrijeti od smijeha. Spomeni još hrabrost, čast i odanost prema svojoj državi, netko će ziher nazvati psi hijatrijski odijel KB Sestara Milosr­dnica.

Dragi naši susjedi, vaš tmurni pogled na hrvatsku realnost i drhtanje od ne iz vjesne sutrašnjice jednaka je za­blu da kao i WELCOME TO FOLKA –PARADISE

Koji ćeš put odabrati? Gdje ćeš sebe smjestiti? Za mračnu nesigurnost u budućim epohama ­samo upali telku i pasivno slušaj Zdravka Mamića.

Za veličanstveni vodoskok zado volj­stva i sreće, obasjanog osmje sima mla dih snaga u Ulici Mil ke Trnine ­ sa mo stisni zube na tri sekun de.

U s p j e s i

lovorko 2010 86-100.indd 91 2.2.2011 16:34:47

92 93

PrikuPljeno na javnim satovima glazbene kulture uz Ples i kolače

Trubadurske su pjesme bile jednoglasne, na narodnom jeziku. Govorile su o profinjenoj dvorskoj ljubavi koja je morala poštivati određena društvena pravila.

Obožavali su dame koje su im često bile nedostižne jer su pripadale višoj društvenoj klasi ili su već bile udate. Posvećujući im svoja djela, isticali su vrline i ljepotu svojih odabranica.

Glazbala koja su koristili trubaduri: orgulje, viela, lutnja, tamburin, gajde i bubnjevi.

U srednjem vijeku osim crkvene glazbe, po sto jala je

i svjetovna, koju su izvodili trubaduri i žongleri, a za

pjevanje i skladanje stvorili su po seban pravilnik :

• Učenik je onaj koji tek uči čitanje pravilnika

• Prijatelj škole postaje onaj koji dobro po znaje sva

pravila pravilnika.

• Pjevač mora poznavati najmanje pet do šest melodija.

• Pjesnikom se smije nazvati onaj koji na za danu

melodiju zna sastaviti riječi.

• Majstor je onaj koji sam izmisli i napjev i ri ječi pjesme.

PRAVILNIKTRUBADURSKI

NOTACIJA I VIŠEGLASJE

U ovom dugačkom razdoblju dogodila su se dva ogromna glazbena otkrića.

Bez izuma notacije glazba prošlosti bi bila zaboravljena.

Glazbenici su u 6.st. započeli zapisivati visine tonova, ali ne i njihova trajanja.

U 13. st., zbog daljnjeg razvoja višeglasja, uvode znakove za trajanje tonova: duže note dijele se na dvije ili

tri kraće note.

Od 9. st. crkveni su glazbenici koralnoj melodiji dodavali jednu, a kasnije dvije

ili tri melodije.

Zvuk više istodobnih melodija bio je bogatiji i ljepši. Bio je to put stvaranja

melodijskog višeglasja – polifonog sloga.

Kroz cijeli srednji vijek glazbenici su bili istodobno

i svećenici. Gregorijanski korali, latinski jezik, pjevanje

jednoglasno, a capella i uvijek napamet.

Papa Grgur I Veliki osnovao je prvu crkvenu pjevačku školu u Rimu.

Što su učili učenici

u pjevačkim

školama?

Nije im bilo lakše nego današnjim učenicima. Tijekom devetogodišnjeg školovanja trebali su naučiti latinski jezik s točnim izgovorom, pjevati priličan broj osnovnih melodijskih obrazaca, a zatim pjevanje obogatiti stotinama složenih melodijskih ukrasa za vrijeme vjerskih obreda. Sve su učili napamet jer notacije još nije bilo.

NIJE LAKO BITI

MUZ IKANTTko se hoće nazvati putujućim pjevačem ili putujućim muzi­kantom, taj treba znati izmišljati i rime kovati i u natječaju sudje­lovati. Mora uz to znati svirati uz bubanj, čimbal, čitolu, mando linu, gitaru i monokord. Rotu sa 17 struna mora znati trzati, s harfom dobro postupati i povrh svega vladati guslama, a sve to

IZ PRAVILNIKA ZA PUTUJUĆE MUZIKANTE

linu, gitaru i monokord. Rotu sa 17 struna mora znati trzati, s harfom dobro postupati i povrh svega vladati guslama, a sve to

Zaba

vne

stra

nice

Trubadurske su pjesme bile jednoglasne, na narodnom Trubadurske su pjesme bile jednoglasne, na narodnom jeziku. Govorile su o profinjenoj dvorskoj ljubavi koja je morala poštivati određena društvena pravila.

Obožavali su dame koje su im često bile nedostižne jer su pripadale višoj društvenoj klasi ili su već bile udate. Posvećujući im svoja djela, isticali su vrline i ljepotu

•

lovorko 2010 86-100.indd 92 2.2.2011 16:34:51

92 93

PrikuPljeno na javnim satovima glazbene kulture uz Ples i kolače

Novinarska skupina

DVORSKI TULUMTrubaduri i žongleri zabavljaju goste.

Svi nazočni žele pokazati što znaju.

Jedan svira novu melodiju na vieli, drugi pjeva novu pjesmu najbolje što može.

Sviraju harfu, flautu i gajde.

Dok trubadur recitira stihove, drugi ga prati na lutnji.

Iza toga slijedi predstava s lutkama, a zatim točka s bacanjem noževa.

NIJE LAKO BITI

MUZ IKANTzato da bi svirkom uljepšao svoje pjevanje. Putujući (misli se muzikant) neka nauči bacati male jabuke uvis i dočekati ih vrhovima oštrih noževa, ne ka zna oponašati pjev ptica i glasove raznih životinja, a o sim toga neka ne zaboravi da se uputi u

vještinu čaranja s kartama te u skakanje kroz če tiri obruča.

Putujući neka zna svirati u 9 in strumenata i vese lim nastupom razveseliti sva koga.

IZ PRAVILNIKA ZA PUTUJUĆE MUZIKANTE

CARMINA BURANA ­ stihovi iz zbirke iz 13. sto ljeća koje su pi­ sali putujući studenti.

Pjevaju o životnom veselju, ljepotama prirode, dobrom vinu i ljubavi.

9 instrumenata i veserazveseliti sva

lovorko 2010 86-100.indd 93 2.2.2011 16:34:56

94

Trenutak bljeska

sastav bez imena

95

Koja škola ne bi voljela imati svoj bend, glupo je pitanje, jer svi znamo na nje ga od­govor. Naša ga ni je imala i svima je djelo valo kao grom iz vedra ne ba kad su ga na­ja vili na za vršnoj škol skoj pri redbi. De čki su na pozor­ni cu po stavili instru mente, za uzeli prepoznatljive poze i za svi rali. Prolomio se plje­sak. Ni kome nije pa dalo ni na pamet da se prema na­stu pu po stavi kritički, svima su bili super.

Na ideju je došao Toni iz 8. a, a isto mi šlje nike je na­šao u svom razredu. U ka­bi net te hničke kulture do­ni jeli su instrumente i stali uvje žbavati ne ke pje sme i uskla đivati se. I sami su

BljesakSuper i šteta

Zamjene...?

bili zna tiželjni što će iz toga ispasti. Od mah su shvatili

No, isti dan svi su shvatili da je to kraj. Zvi­jezde koje su bljesnule isto vremeno su se i uga sile. Dečki odlaze u srednju.

Otišli su, i do danas nitko nije nastavio s nji hovom idejom. Prije rastanka dali smo im upitnik s dobro smišljenih 13 pitanja. Iz od govora vidimo da su to sasvim obični ne obični dečki. Nadamo se da će neki dru gi, a imamo zavidan broj glazbenika u školi, okupiti neki novi bend, a svi ćemo još vi še uživati na školskim priredbama.

Antonela Bogović, 5. a

da im treba i vokal i nekako su us pjeli privoljeti Josipovog brata da us koči. Toni, Josip i Mateo svi rali su gitare, a Tomislav bu­bnje ve. Vokal je bio Petar. Svirali su 21 Guns grupe Green Day. De čki iz publike od 1. do 8. ra­zre da rado bi se vidjeli na njiho­vom mjestu.

Drugi je nastup bio kad su se osmaši opraštali. Malo se pro­mijenio sastav izvođača. U bend su došli Marko Regvar i Dario Sušanj. Opet su dobili veliki plje­sak. Nije bilo važno ni to što tek imaju repertoar od 2 pje sme, a bend nije imao ni ime.

Zaba

vne

stra

nice

lovorko 2010 86-100.indd 94 2.2.2011 16:34:58

94

sastav bez imena

95

Toni Derniković, 8. a, klasična gitara

datum rođenja: 6.9.1995.glazbom se bavi od: devete godine instrument (ako ih je više koji mu je miliji): klavir i gitara, oboje su super koju glazbu najviše voli: rock, heavy metalomiljena grupa: Green Day, RHCP…želi li nastupati dalje u nekom bendu: naravnohobi: družiti se s frendovima i biti na kompjuteru omiljena boja: crna miješana s crvenomima li djevojku: nezna li nazive cvijeća (koliko vrsta poznaje): ruže, ružmarin, suncokret, jasmin ljiljan…u koju će srednju školu: želio bi u STŠ Fausta Vrančićakako bi ocijenio našu školu: 5smatra li se ozbiljnim ili neozbiljnim: ovisi, kako kad; kada se zabavljam s društvom onda neozbiljan, a kada mi nije do zabave, ozbiljan

Mateo Topić, 8. a, el. gitara

datum rođenja: 19.8.1995.glazbom se bavi od: jedanaeste godineinstrument (ako ih je više koji mu je miliji): gitara koju glazbu najviše voli: rockomiljena grupa: nemaželi li nastupati dalje u nekom bendu: da hobi: rukomet, košarkaomiljena boja: plavaima li djevojku: nezna li nazive cvijeća (koliko vrsta poznaje): visibaba, narcis, tratinčica… u koju će srednju školu: opća gimnazija kako bi ocijenio našu školu: 5smatra li se ozbiljnim ili neozbiljnim: neozbiljnim

Tomislav Jelenčić, 8. a, bubnjevi

datum rođenja: 12.5.1995.glazbom se bavi od: prije 4 godineinstrument (ako ih je više koji mu je miliji): bubnjevi koju glazbu najviše voli: rock, punk, metalomiljena grupa: Green Dayželi li nastupati dalje u nekom bendu: da hobi: sviranjeomiljena boja: plavaima li djevojku: nezna li nazive cvijeća (koliko vrsta poznaje): 4u koju će srednju školu: ugostiteljskukako bi ocijenio našu školu: 5 smatra li se ozbiljnim ili neozbiljnim: ozbiljnim

Josip Kir Hromatko, 8. a, el. gitara

datum rođenja: 27.6.1995. glazbom se bavi od: 2. ra zredainstrument (ako ih je više koji mu je miliji): gitara­ električna i akustična, klarinet, klavir, bubnjevi; svi su mu dragikoju glazbu najviše voli: indie­rock, nu­metal omiljena grupa: ARCTIC MONKEYS, LIMP BIZKITželi li nastupati dalje u nekom bendu: dahobi: sviranje gitareomiljena boja: plavaima li djevojku: dazna li nazive cvijeća (koliko vrsta poznaje): visibaba, tratinčice, maslačak, tulipan, jorgovan, zumbul, ruža, ljubičica… u koju će srednju školu: XV gimnazija kako bi ocijenio našu školu: super školasmatra li se ozbiljnim ili neozbiljnim: ovisi o situaciji

Petar Kir Hromatko, 6. b vokal

datum rođenja: 20.05.1997.glazbom se bavi od: prvog razredainstrument (ako ih je više koji mu je miliji): bubnjevi, klavir, a pogodite koji mi je dražikoju glazbu najviše voli: rock, punk i malo metalomiljena grupa: Blink 182

želi li nastupati dalje u nekom bendu: naravno, ali kao bubnjarhobi: izrada instrumenataomiljena boja: crnaima li djevojku: tajnazna li nazive cvijeća (koliko vrsta poznaje): ljubičica, tratinčica, ruža, maslačak, zumbul, visibaba, narcise, ljiljan,

suncokret, tulipan, jorgovan…u koju će srednju školu: XV gimnazija (MIOC)kako bi ocijenio našu školu: ocjenom od 1­10, osmicasmatra li se ozbiljnim ili neozbiljnim: kako kada, kad stisne sam ozbiljan, inače ne baš

lovorko 2010 86-100.indd 95 2.2.2011 16:35:01

96

ah, taj facebook

97

Opreza nikad dostaKako je nekim curama postalo jasno da ne treba svima vjerovati

1.

Cure, našla sam nam prijateljicu na face ­u, Danijelu!

2.

Kakva je?

3.

Lajkala sam kućne ljubimce. I Danijela brine o psima. Zamislite, čak smo rođene istog datuma.

Slatki štenci!!!

4.

Daj pokaži !

5.

6.

Danas imam dogovor s Danijelom, poklonit će mi napušteno štene.

7.

Stvarno! Možemo i mi s tobom?

8.

Sumnjivo mi je to. Pratit ćemo vas Medo i ja.

9.

Dogovor je dogovor. Idemo na livadu iza Coca ­ Cole.

(prilazi biciklista) To nije Danijela!!!

Medo se ljuti, njega nije lako prevariti.

Foto

stri

p

lovorko 2010 86-100.indd 96 2.2.2011 16:35:18

96

ah, taj facebook

97

(prilazi biciklista) To nije Danijela!!!

10. 11.

Ti si Maša?

12.

Medo se ljuti, njega nije lako prevariti. Kakav ljubitelj pasa! Cure bježe. Napokon su shvatile.

13.

14.

15.

Medo spasitelj

16. 17. 18.

Super smo se izvukle!

19. 20. 21.

Sad znam kako izgleda lažni profil...

Gle, opet Danijela!

I sad ti vjeruj face ­ u!

Autori: učenice i učiteljica 4. b

Danijela ?!!!

To je bio bliski susret s Danijelom !

lovorko 2010 86-100.indd 97 2.2.2011 16:35:39

98 9999

RAZRED PRVI DRUGI PUT

8. a

8. b

Osm

aši

lovorko 2010 86-100.indd 98 2.2.2011 16:35:43

98 9999

Njih DESET

lovorko 2010 86-100.indd 99 2.2.2011 16:36:02

2010.

lovorko 2010 86-100.indd 100 2.2.2011 16:36:04