Sinteza sedmi jezik

Powerpoint Templates Page 1

JEZIK

Sinteza gradiva sedmog razreda

http://www.powerpointstyles.com/


• Riječ je skup slova koji ima značenje.• Rečenica je riječ ili skup riječi koji prenosi

obavijest.• Rečenica se sastoji od rečeničnih dijelova:

predikat, subjekt, objekt, atribut, apozicija i priložne oznake.



Jednostavna rečenica

• Jednostavna je rečenica ona koja ima predikat, subjekt i dodatke.

• Jednostavna neproširena:Ana čita.

• Jednostavna proširena:Mala djevojčica Ana čita zanimljivu knjigu.



Složena rečenica

• Rečenica sklopljena od dviju ili više jednostavnih rečenica.

Ana ide u školu i dobra je učenica.• Jednostavne rečenice koje su povezane ili

uklopljene u složenu rečenicu nazivaju se surečenicama.

• Mogu biti bezvezničke i vezničke.



Vrste složenih rečenicaSLOŽENE REČENICE

NEZAVISNO SLOŽENE

ZAVISNO SLOŽENE

VIŠESTRUKO SLOŽENA REČENICA



Nezavisno složene rečenice

• Nastaju nizanjem ili povezivanjem, a sadržaji njihovih surečenica nisu u međusobnom odnosu zavisnosti.

Ana ide u školu. Ana je dobra učenica.

Ana ide u školu i dobra je učenica.



Vrste NSR



Zavisno složene rečenice

• Glavna surečenica je surečenica u koju se druga surečenica uvrštava.

• Zavisna surečenica je surečenica koja se uvrštava u glavnu surečenicu.

Pročitala sam knjigu koju nikad neću zaboraviti. glavna zavisna



Poredak surečenica

• UOBIČAJEN – poredak u kojemu je glavna surečenica na prvom mjestu. Napiši zadaću kad dođeš kući.

• OBRNUT ( inverzija ) – zavisna surečenica prethodi glavnoj, nalazi se ispred nje.

Kad dođeš kući, napiši zadaću.• UMETANJE – zavisna surečenica je umetnuta u

glavnu surečenicu.

Napiši, kad dođeš kući, zadaću.



Vrste ZSR



Predikatna rečenica

• Predikatne su rečenice one rečenice u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao predikat.

• Predikatnu ćeš rečenicu prepoznati jer u glavnoj nema predikata, nego samo pomoćni glagol.

Ručak je da ukusniji ne može biti.



Subjektna rečenica

• Subjektne su rečenice one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao subjekt.

• Subjektnu ćeš rečenicu prepoznati jer u glavnoj nema subjekta.

Tko rano rani, dvije sreće grabi.



Objektna rečenica

• Objektne su one rečenice u kojima se zavisna rečenica odnosi prema glavnoj kao objekt.

Znam da ništa ne znam.



Atributna rečenica

• Atributne su rečenice one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao atribut.

Ana čita knjigu koja je zanimljiva.



Mjesna rečenica

• Mjesne su rečenice one u kojima se zavisna rečenica odnosi prema glavnoj kao priložna oznaka mjesta.

• Mjesna surečenica odgovara na pitanja gdje, kamo, kuda?

Volim čitati gdje nikog nema.



Vremenska rečenica

• Vremenske su rečenice one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao priložna oznaka vremena.

• Vremenska surečenica odgovara na pitanja kada, dokada, otkada?

Doći ću kad napišem zadaću.



Načinska rečenica

• Načinske su rečenice one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema glavnoj kao priložna oznaka načina.

• Načinska surečenica odgovara na pitanje kako?

Trčao je kao da ga progone.



Naglasak- istodobni ostvaraj jačine, dužine i tona



Pravila o raspodjeli naglaska:

• Jedna riječ može imati samo jedan naglasak.• Jednosložne riječi mogu imati samo silazne

naglaske (kȍš, lâž).• Na unutarnjem slogu višesložnih riječi mogu stajati

samo uzlazni naglasci (prijatèljstvo, posúditi).• Na prvom slogu višesložnih riječi mogu stajati sva

četiri naglaska (žèna, kȕća, rúka, zlȃto).• Na zadnjem slogu višesložnih riječi ne može stajati

naglasak, osim pojedinih usklika (oplȃ, ohȏ).



• Naglasnica – riječ koja ima svoj naglasak.• Nenaglasnica – riječ koja nema svoj naglasak.• Prednaglasnica je nenaglasnica ispred naglasnice

(neki veznici, prijedlozi i čestica ne)• Zanaglasnica je nenaglasnica iza naglasnice

(nenagl. oblici pom. gl. biti i htjeti, nenagl. oblici osobnih i povratne zamjenice i čestica li); ne može stajati na početku rečenice.

• Naglasna cjelina = naglasnica + nenaglasnica



• Nenaglasnice (klitike) nemaju svoga naglaska. Izgovaraju se zajedno s riječju ispred ili iza sebe kao jedna izgovorna cjelina.

• Zanaglasnice (enklitike) nalaze se iza naglašene riječi i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina. Mogu biti:1. glagolske: nenaglašeni oblici prezenta pomoćnih glagola biti i htjeti (sam, si, je, smo, ste, su; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će), te nenaglašeni oblici aorista glagola biti (bih,bi, bi, bismo, biste, bi)2. zamjeničke: nenaglašeni oblici ličnih zamjenica (me, mi, te, ti, ga, nj, mu, je, joj, ju,nju, nas, nam, vas, vam, ih, im, se, si)3. upitna čestica li.



• Prednaglasnice (proklitike) nalaze ispred naglašene riječi i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina. Mogu biti:1. prijedlozi: svi jednosložni (u, o, na, po, pri…), neki dvosložni (među, mimo, nada, poda, pokraj, preko, prema, oko), svi prijedlozi složeni s prijedlogom iz- (između, iznad…)2. neki veznici: a, i, ni, da, kad3. niječna čestica ne.

• Prednaglasnica ponekad može primiti naglasak, i to kad se nađe ispred sloga na kojem je silazni naglasak: znȃm → nè znām.



Samoznačne i suznačne riječi

• Samoznačna – samostalna riječ koja lako uspostavlja izravan odnos s pojmovima iz života (imenice, glagoli i pridjevi)....sunce, ljeto, ljubav, učiti, dobar...

• Suznačna – nesamostalna riječ koja ne uspostavlja takav odnos (veznici, prijedlozi i čestice).

... da, ne, o, s, od, i....• Suznačna pomaže samoznačnoj u oblikovanju

rečenice.



• Natuknica – upućuje na bitno u tekstu.

• Bilješka – kraći tekst koji nam pomaže da se

prisjetimo i bolje pamtimo.

• Vijest – najkraća vrsta izvješćivanja;

objektivna, točna, aktualna, brza, kratka.

• Komentar – subjetkivan prikaz događaja.



Odnosi među riječima

• Istoznačnice – riječi koje različito zvuče, a isto

znače (lift – dizalo).

• Bliskoznačnice – riječi bliskog značenja, zamjenjive

u nekim okolnostima (dar – poklon).

• Suprotnice – riječi iste vrste, a suprotne po

značenju (crno – bijelo).



Povijest hrvatskoga književnog jezika

• Rječnik pet najodličnijih europskih jezika: latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga – Faust Vrančić, 1595. (prvi hrvatski tiskani rječnik).

• Temelji ilirskoga jezika u dvije knjige – Bartol Kašić, 1604. (prva gramatika).

• Slovopisna reforma – Ljudevit Gaj izložio u Kratkoj osnovi horvatsko-slavenskoga pravopisanja (1830.) i raspravi Pravopis (1835.)



Veliko početno slovo u imenima društava, organizacija, udruga, pokreta i javnih skupova

• Prvu riječ višečlanog imena pišemo VPS.

• VPS pišemo i vlastita imena koja bi se izvan

višečlanog imena pisala VPS.

• Riječi koje nisu vlastita imena ni prva riječ

višečlanog imena pišemo MPS.


Education

Sinteza sedmi jezik