UPRAVLJANJE RAZREDOM

Lozena IvanovOdjel za psihologiju

Sveučilište u Zadru

Grupe su važne jer imaju značajan utjecaj i na učinak grupe u cjelini i na učinak svakog člana grupe.Pri tome važna:-         veličina grupe-         kohezivnost-         uloge i status svakog člana

Formiranje grupa:1.    Faktor prostorne blizine2.    Počinju djelovati mehanizmi simpatije i antipatije3.    Počinje snažniji utjecaj imitacije, identifikacije i grupnog pritiska4.    Pojavljuju se razlike u ulogama i statusu5.    Formiraju se norme ponašanja Grupna dinamika – sva zbivanja i promjene u odnosima pojedinih članova unutar grupe ili odnos među grupama. Grupa utječe na motivaciju. Biti član grupe pojačava potrebe koje se izražavaju kao biti prihvaćen od strane drugih, želju da se utječe na druge, i potrebu da se bude kompetentan.

Sociometrija – služi za mjerenje strukture ljudske grupe

-         status pojedinca u grupi-         odnosi unutar grupe-         stupanj kohezivnosti ili integriranosti grupeSastoji se od registriranja pozitivnih i negativnih biranja

koje vrši svaki član grupe (zvijezda, izolirani, odbačeni)

Pojedinci s različitim statusom se različito ponašaju. Popularni manje prilaze drugima, ali pozitivno reagiraju na prilaženje drugih. Odbačeni se ponašaju neadekvatno, ometali su druge, nisu slijedili pravila igre i ponašali su se agresivno. Zanemareni slično ali bez agresije. A kontraverzni oni koji mnogo kontaktiraju s drugima ali su i agresivni i neprijateljski prema nekim.

Stvaranje pozitivne klime u grupi •podučavanje važnih interpersonalnih vještina i poticanje razvoja zajedništva grupe

•-očekivanja (najboljeg od sebe i drugih, međusobna podrška u postignuću)•-vodstvo (olakšava grupne interakcije i potiče kohezivnost)•-norme (koje podržavaju individualni rad, ali i potiču interpersonalne odnose i zajedničke ciljeve)•-vrijednost ( uključenost svih i međusobno uvažavanje)•-komunikacija (živa i otvorena komunikacija među članovima)•-kohezivnost (osjećaj zajedništva u cjelini)

Jačanje grupne kohezivnosti

•- donositi slike od prijatelja i pričati o tome kako su se upoznali•-    svatko napiše biografiju o sebi i ona bude dostupna drugima•-     staviti imena u kutiju izvući parove, i onda svaki par o drugom treba reći nešto lijepo•-    objaviti tekst sa imenima, hobijima, interesima svakog pojedinca•-    grupe formirati na takav način da ne budu uvijek isti pojedinci zajedno, itd.• na taj način se razvija prijateljstvo i povjerenje, a time jača i kohezivnost, što opet dovodi do boljeg postignuća.

- naučiti ih da uvijek jedna osoba govori, da svatko ima pravo na svoje mišljenje. - koristiti vrijeme u razredu na različite načine- koristiti različite metode poučavanja, grupno, individualno, učenje kroz igru, demonstriranje, diskusije, parlaonice na teme učenja, izlazak na otvoreno, gledanje filmova, slušanje kazeta, izrada zajedničkih izvještaja, itd. Što je sat raznovrsniji to je veći interes. Ne leže svim učenicima svi načini poučavanja, pa će ovako svatko naći nešto za sebe. - Uključiti učenike u proces ocjenjivanja

•Upravljanje razredom uključuje jednako toplinu i brigu za učenike kao i kontrolu. •Osnovno pitanje je da nastavnik zna što želi da učenici rade kad je on u razredu. •Svojim ponašanjem nastavnik će poticati određena ponašanja, i obeshrabrivati neka druga. •Čak i raspored klupa može naglašavati što se želi od učenika. Klasičan raspored klupa češće naglašava orijentaciju prema znanju i poštivanju pravila, a spojene klupe gdje učenici sjede u krugu naglašavaju pozitivne odnose i učenje suradnje.

Autoritaran nastavnik – krut način upravljanja razredom i krut odnos prema djeci, posljedica je da su djeca neprijateljski raspoložena, ograničava učenike, i čini ih sputanima

Permisivan nastavnik - na postavljaju se nikakve granice djeci, velika sloboda koja na početku izgleda primamljivo, na kraju dovodi do dezorganiziranosti, a može biti shvaćena i kao nezainteresiranost, posljedice – nezrelost i neodgovornost, nezadovoljstvo i manjak samokontrole

Demokratski nastavnik – topao odnos, česti razgovori, postojanje razumljivih, ali čvrstih granica ponašanja, posljedice - prijateljski raspoložena djeca, kooperativna i samopouzdana.

 

Nastavnik ima moć kao stručnjak, legitimnu moć, moć nagrađivanja, moć prisile, kao osoba koja se sviđa ili ne učenicima

  Norme

•– normama se opisuje ono što je među članovima grupe prihvatljivo ili neprihvatljivo ponašanje.•-         poticati raspravu o njima•-         s vremena na vrijeme neka pravila dodavati, a neka brisati•-         voditi rasprave o tome da li uvedene norme vrijede, koriste

Utvrditi samo neophodna pravila. Ona služe zato da naglase usmjerenost na zadatak i minimalna ometanja, preveniraju ometanja drugih, ili bavljenje drugim aktivnostima, i promoviraju prihvatljive interpersonalne odnose.Ostaviti pravila na općenitijoj razini, jer pokrivaju različite probleme. Npr. poštuj tuđe vlasništvo i druge osobe pokrivaju različite probleme od krađa, uništavanja tuđeg, do ponašanja prema drugima, a opet pravila ne smiju biti preopćenita tako da budu nejasna učenicima.

Pravila moraju biti u skladu s onim što želimo postići. Npr. ako želimo postići da učenici surađuju, rješavaju probleme zajedno, ne možemo očekivati potpunu tišinu u razredu. Također ne postavljati pravila koja se ne mogu izvršiti. Npr. ne pričati i ne ustajati iz svojih sjedalica, ako potičemo grupni rad i rješavanje problema, pravo na mišljenje.

Disciplina

•Model discipline se u najvećem broju škola oslanja na prekršaje i loše vladanje, prije nego na pomoć djetetu da se nauči bolje ponašati.

•Pokazuje se da vanjska motivacija ima tendenciju umanjivanja unutarnje. Naši pokušaji ekstrinzičnog potkrepljivanja djetetova primjerenog ponašanja i vanjske kontrole njegovog lošeg vladanja dugoročno ne uspijevaju.

•Samodisciplina čovjeku omogućava korištenje vlastitih mogućnosti za postizanje cilja i vrijednosti kojima teži. Cilj svake intervencije trebao bi biti pomoć učeniku u razvoju samodiscipline. Dijete može naučiti ispraviti svoje pogreške. U tome mu možemo pomoći. Pri tome ne stavljamo težište na krivnju ili pogrešku, već nas zanima kako stvar popraviti. (Što ćeš učiniti da to popraviš?)

Najčešća nepoželjna ponašanja u razredu:

•agresivnost (fizička ili verbalna

•nepoštenje (prepisivanje, krađe, varanja)

•prkos prema autoritetu (odbijanje slijeđenja uputa)

•remećenje rada (pričanje, dobacivanje papirića i sl.)

•nesudjelovanje u radu (sanjarenje, bavljenje drugim aktivnostima)

Osobito u vrijeme dok se grupa stvara mogući su konflikti među članovima koji imaju različite potrebe i interese. Ako se problem zanemari moguće je da će utjecati na cijelu grupu. Dobro je pokušati riješiti problem:-         Priznati postojanje problema i u tome postići slaganje-         Jasno definirati što je problem s obje strane-         Koristiti brainstorming za moguća rješenja u čemu svi sudjeluju-         Diskusija o mogućim rješenjima-         Utvrditi detalje i napraviti plan rješavanja-         Nakon nekog vremena evaluacija

Neverbalna komunikacija u razredu

Proces slanja i primanja poruka između dvije osobe, ili manje grupe osoba, s nekim efektom i nekom trenutnom povratnom informacijom

Više od 60 % značenja u međuljudskoj komunikaciji prenosi se neverbalno. Od toga 55 % informacija daje izraz lica, 38 % glas, a riječi sadrže samo 7 % informacija.

Neki od najvažnijih neverbalnih znakova su sljedeći:

1. Osmijeh, kada se adekvatno upotrebljava, pokazuje spremnost da se sudjeluje u razgovoru ili zadovoljstvo onim što je rekao sugovornik.

2. Direktni kontakt očima pokazuje interes.

3. Upotrba paralingvističke komunikacije u odgovaranju (ton glasa, brzina govora, naglašavanje pojedinih riječi)

4. Izraz lica koji odgovara onom koji ima osoba koja govori pokazuje suosjećanje.

5. Položaj tijela koji pokazuje pažljivo slušanje

6. Kimanje glavom pokazuje aktivno slušanje (obraćanje pažnje).

Neverbalna komunikacija ima više značajnih funkcija:

1. Naglašavanje

2. Nadopunjavanje verbalne komunikacije

3. Kontradikcija - neverbalne poruke mogu pokazivati smisao suprotan verbalnim porukama

4. Reguliranje - kontrola i usklađivanje verbalne komunikacije među sugovornicima

5. Ponavljanje verbalne poruke

6. Supstitucija (zamjena) za verbalnu komunikaciju

Kada su vizualni podražaji prezentirani istovremeno sa izgovorenom porukom, slušači bolje pamte izgovorenu poruku ili efikasnije rješavaju problem sa informacijom sadržanom u poruci.

Informacija sadržana u gesti ne mora se uvijek poklapati sa informacijom sadržanom u govoru koji ga prati. Neusklađenost gesta-govor događa se kada gesta sadrži informaciju koja je drugačija (iako ne mora biti kontradiktorna) od informacije sadržane u govoru koji ih prati.

Prijašnja istraživanja ukazuju da geste olakšavaju učenje, ali i da leksičke geste olakšavaju leksički pristup tj. produciranje govora s gestom zahtjeva manje napora za govornika od produkcije govora bez geste.

Kada su djeca na prijelaznoj fazi pri usvajanu koncepta, često lakše produciraju ideje relevantne za koncept u gestama nego u govoru. Samo geste s neusklađenom informacijom su dovodile do poboljšane izvedbe, odnosno davale su alternativni pristup rješenju

Neposrednost je aspekt neverbalne komunikacije koji uključuje upotrebu komunikacijskih ponašanja koja smanjuju fizičku i/ili psihološku udaljenost između ljudi. Najistaknutija profesorova ponašanja neverbalne neposrednosti: smješkanje, vokalna raznolikost i ekspresivnost, kontakt očima, geste, opušteni stav, naginjanje tijela naprijed i fizičku udaljenost.

Nastavnikova neposrednost predviđa 46% varijance studentovog afekta prema instruktoru, 20% varijance studentovog afekta prema sadržaju kolegija i 18% varijance studentovog ponašanja predanosti.

Učitelji rutinski produciraju geste dok predaju djeci i pri individualnom pristupu, ali i u učionici. Učenici obraćaju pažnju na te geste i često pritom prikupljaju značajnu količinu informacija od tih gesti koje se ne nalaze nigdje u profesorovom govoru.

Neverbalne komunikacijske vještine utječu na akademsko postignuće i socijalnu kompetentnost preko individualnih odnosa koji studenti razvijaju u učionici. Oni koji su uspješni pri slanju i primanju neverbalnih poruka, vjerovatnije će biti bolje prilagođeni pri uključivanju, razvijanju i održavanju pozitivnih odnosa sa učiteljem i vršnjacima.

Postoji značajna pozitivna povezanost između instruktorove neposrednosti i studentovog kognitivnog učenja. Iako sva ponašanja nisu bila jednako značajna (npr. vokalna ekspresivnost, smješkanje razredu, opušten stav su najznačajniji) - postoji linearni odnos između neposrednosti i kognitivnog učenja.