UPRAVLJANJE

RAZREDOM

Svaki je razred drugačiji!

Svaki se razred sastoji od posebnih i u svemu različitih pojedinaca i zbog toga različito funkcionira i kao grupa.

Zbog toga kada god uĎete u neki razred osjetit ćete različitu atmosferu.

Ono što je posebno važno za funkcioniranje razreda kao cjeline jest grupna dinamika.

U tom smislu što su pojedinci bolje povezani što su interakcije unutar razreda kvalitetnije, cijela grupa će funkcionirati bolje.

Kohezivnost

Da bi se poboljšale te grupne interakcije važno je poticati kohezivnost grupe. Kohezivnost grupe se može povećati na sljedeće načine.• Zadaci koji potiču suradnju a ne kompeticiju

• Smanjivanje kompeticije na najmanju moguću mjeru

• Poticati prosocijalno ponašanje

• Team building – pomaganje svakom učeniku da se identificira s razredom

• Izbjegavanje favoriziranja nekih učenika

Što je razred kohezivniji – to je veća suradnja i bolja radna atmosfera

Stilovi rukovođenja razredom

Autoritani stil – nastavnik postavlja čvrsta pravila i standarde, ali ne želi s članovima grupa pregovarati i diskutirati o tim pravila. Ona su tu da se poštuju!

Demokratski stil – pomaže uspostaviti pravila unutar grupe tako da voditelj uključuje i same članove u postavljanje tih pravila i spreman je diskutirati oko pravila.

Stihijski stil – (laissez faire) – ne uspostavlja niti održava pravila.

U jednom ispitivanju, najbolja u rješavanju zadataka bila je grupa voĎena autoritarnim stilom, ali zadovoljstvo kao i grupne interakcije u toj grupi nisu bili najbolje. U toj grupi je vladala napetost.

Demokratski stil je rezultirao nešto lošijim postignućem ali boljim unutar-grupnim interakcijama i većim zadovoljstvom.

Stihijski stil – veliki osjećaj slobode ali mala produktivnost i najlošiji učinak

Uspješno rukovođenje razredom

Uspješno rukovoĎenje jest ono koje

rezultira samostalnim učenjem.

Uspješno rukovoĎenje dovodi do

interalizacije pravila i razvoja samo-

regulacije prilikom procesa učenja.

Baumrind (1987) je istraživao roditeljske stilove odgoja – autoritarni, autoritativni, permisivni• Autoritarni roditelji zahtijevaju poslušnost i

konformizam, a njihova su djeca bila poslušna, nesigurna i zaokupljena time kako da ugode drugima

• Autoritativni roditelji – davali su objašnjenja za postavljena pravila i omogućavali su djeci inicijativu i preuzimanje odgovornosti – djeca bila samostalnija samopouzdanija spremnija na rizik, kasnije u školi bila uspješnija i socijalno odgovornija.

• Permisivni roditelj - na postavljaju se nikakve granice djeci, nema ni pravila. Djeca mogu pokazati nezrelost i neodgovornost, nezadovoljstvo i manjak samokontrole.

Razlike između autoritanog i

autoritativnog stila

Autoritarnost

Poslušnost

Autoritativnost

odgovornost

CILJ Naučiti učenike da poštuju

naredbe

Naučiti učenike da donose

odgovorne odluke

NAČELO Poslušnost autoritetu Učenje iz vlastitog iskustva

PONAŠANJE

UČITELJA

Kazniti ili nagraditi Objasniti i primijeniti logične

posljedice ponašanja

PONAŠANJE

UČENIKA

Konformizam i poslušnost Internaliziraju razloge za

postojanje pravila i nauče

samoregulaciju

POZITIVNA OKOLINA ZA UČENJE

4 ključna faktora

1. Strukturna obilježja,

• Veličina razreda – što manji razred bolji uvjeti za rad

• Heterogenost učenika – lakše je raditi s homogenom grupom, tj. učenicima koji su slični po sposobnostima i predznanju

• Fizički prostor – veličina učionice, razmještaj namještaja i sl...

2. Početak školske godine

• Vrlo je važno kako ćemo se ponašati već prvoga dana.

• Uspješni učitelji već prvoga dana imaju jasan i konkretan plan o razrednim pravilima i postupcima

• Najprije radu s cijelom grupom a onda postupno s manjim grupama

• Prve su aktivnosti jednostavne. Ipak učenici odmah počinju raditi iako su početne informacije lagane i jednostavne

• Postavljaju se pravila i raspravlja se o njima

nastavak

3. Postupci i pravila• Vrlo je važno već na početku školske godine početi

sa sljedećim:

• Definirati pravila i diskutirati o njima. Pravila trebaju biti jasna. TakoĎer je važno objasniti razloge i logične posljedice ne pridržavanja pravila.

• Važno je da su pravila afirmativna (nema laganja –govoriti istinu)

• Odabrati manji broj pravila

• Naučiti ponašanja koja znače pridržavanje pravilima

• Nadgledati provoĎenje

4. Treba povećati vrijeme provedeno u radu.

Vrijeme provedeno u školskom

učenju i poučavanju

Vrste školskog vremena:

• Planirano vrijeme – vrijeme koje bi učenici prema

nastavnom planu trebali provesti u školi.

• Vrijeme poučavanja – čisto vrijeme poučavanja (bez

razgovora o drugim stvarima, izostanci, problemi i sl.).

Vrijeme poučavanja se dijeli na:

• Vrijeme učeničke uključenosti u poučavanje (aktivno praćenje)

• Vrijeme samostalnog školskog učenja – vrijeme u kojem

učenik vlastitom aktivnošću poboljšava svoje kompetencije

(Berliner 1979)

Vrijeme poučavanja

Planirano vrijeme poučavanja (45 min)

Admin. poslovi,

problemi,

disciplina...

Aktivna uključenost

učenika

Samostalno

učenje

Vrijeme poučavanja (30-40min)

Ostalo

Istraživanja pokazuju

Planirano vrijeme (ono koje bi učenik trebao provesti na nastavi) slabo je povezano s ishodima učenja.

Dakle formalno planirano vrijeme nije od neke velike koristi.

Veći značaj ima način na koji se to vrijeme koristi

Istraživanja pokazuju da je s postignućem najviše povezano vrijeme uključenosti u poučavanje

Značajne razlike meĎu učenicima• Uspješni učenici - 85% vrijeme aktivno sudjeluju u poučavnaju,

• Slabiji učenici - oko 40%

Rosenshine (1980): uspješni nastavnici uspijevaju više vremena potrošiti na učenje i poučavanje, te isto tako i uspješni učenici

Razlozi na koje se vrijeme troši su:

Administrativni razlozi

Pripreme :• vaĎenje pribora, dijeljenje materijala, šiljenje olovaka...

Čekanje na povratne informacije ili pomoć učiteljice

Izleti, proslave vremenske prilike, maškare, roĎendani, sportski dogaĎaji...

Kašnjenje

Na disciplinu

Kako povećati aktivno sudjelovanje

učenika

• Zanimljivost – stalna zaokupiranost – da sat

bude što zanimljiviji• Učitelj aktivan

• Metode često mijenjati

• Učenici što više angažirati – suradničko učenje

• Kontinuirani prijelaz s jedne aktivnosti na drugu

• Održavanje grupne pažnje

• Stalna svijest o ponašanju učenika

Školska nedisciplina

Vrste(Charles 1992)

• Agresija

• Nepoštenje

• Prkos autoritetu

• Remećenje rada

• Nesudjelovanje u radu

Uzroci

Biološke osobine• Npr. Slabija mentalna razvijenost

• Temperament i osobine živčanog sustava - impulzivnost

Emocionalni problemi djeteta – obiteljski problemi

Situacija u školi• Loše upravljanje razredom

• Loši odnosi učitelja meĎusobno i učenika

• Autoritarni stil učitelja

• Nepostojanje jasnih pravila

• Slaba suradnja škole s roditeljima

• NeureĎenost školske zgrade i okoliša

Loša grupna dinamika – dovodi do lošijih interakcija i lošijeg meĎusobnog poznavanja članova grupe. Zbog toga osjećaju se lošije u rizičnije u takvoj grupi pa su konflikti češći.

Kako uspostaviti disciplinu

Disciplina najčešće ovisi o učitelju. Jedan te isti

razred bit miran kod jednog nastavnika, a

izvodit će gluposti kod drugog.

Kada se problem pojavi treba ga riješiti

istovremeno spriječiti ili minimalizirati.

Dobar princip je – načelo najmanje intervencije

(Wolfgang 1995) – ne podizati nepotrebnu ili

veliku paniku. Ne moralizirati, već to riješiti s

najmanjim mogućim zahvatom

Preventivno djelovanje

Uspješan nastavnik ne reagira kada se već problem desi, već reagira prije toga.

Ovo preventivno djelovanje očituje se u kontinuiranom osvještavanju učenika kada su u mirnoj, dobroj fazi.

Nastavnik treba sam sebi osvijestiti da je u razredu sve u redu, da proces nastave dobro teče.

Treba takoĎer to reći i učenicima. Osvijestiti ih da oni to upravo rade i kako je to zapravo moguće

Npr. Ante, vidiš kako nije teško pratiti nastavu, nema nekih problema ...je li tako?

Dakle, ne treba čekati da se problem desi pa gasiti požare, nego afirmirati pozitivna ponašanja!

Drugi princip jest da učitelj reagira na sitne suptilne male odmake koji mogu izrasti u velika ometanja.

Dakle treba reagirati odmah u začetku, čim se negativno ponašanje započne dešavati

Ako učitelj u tome uspije, tada će već u začetku zaustavljati učenike i tako uvijek održavati situaciju mirnom.

Neverbalni znakovi koji mogu smiriti

situaciju

Osmijeh, kada se adekvatno upotrebljava, pokazuje spremnost da se sudjeluje u razgovoru ili zadovoljstvo onim što je rekao sugovornik.

Direktni kontakt očima pokazuje interes.

Upotreba paralingvističke komunikacije u odgovaranju (ton glasa, brzina govora, naglašavanje pojedinih riječi)• Nekad treba pojačati glas i biti stroži nego što stvarno jeste

kakok biste dali do znanja učeniku da mislite ozbiljno.

Izraz lica koji odgovara onom koji ima osoba koja govori pokazuje suosjećanje.

Položaj tijela koji pokazuje pažljivo slušanje

Kimanje glavom pokazuje aktivno slušanje (obraćanje pažnje).

Što kada se problem već desi?

Dobro je pokušati riješiti problem:

• Priznati postojanje problema i u tome postići

slaganje

• Jasno definirati što je problem s obje strane

• Koristiti diskusiju za moguća rješenja u

čemu svi sudjeluju

• Diskusija o mogućim rješenjima

• Utvrditi detalje i napraviti plan rješavanja

• Nakon nekog vremena evaluacija

Za učenike kod kojih se ponavljaju

problemi

Treba voditi zapisnik o poteškoćama.

Ako učenik rijetko sudjeluje u problemima tada se trebaju koristiti dogovori, savjeti i sl.

MeĎutim, ako kod nekog učenika odreĎeno ponašanje perzistira, tada valja voditi zabilješke o tome. Nakon početnih neuspjelih dogovora treba se pozivati se na više instance i pokazati učeniku da je situacija sve ozbiljnija. Dakle možete se obratiti:• razredniku, roditelju, ravnatelju, socijalnoj službi...

Principi upravljanja učenicima

U pokušaju kontroliranja i upravljanja djecom možemo krenuti iz pet različitih pozicija• Kažnjavanje, kritiziranje ili ponižavanje

• Okrivljavanje – umjerenost na prošlost. Ti si kriv!

• Prijatelj – pozitivna kontrola, smješkanje, pohvale, nagrade – učini to radi mene!

• Promatrač – objektivan pristup – nagraĎujemo dobro ponašanje i ukidamo povlastice kada naiĎemo na neželjeno ponašanje

• Voditeljski pristup – model restitucije – ispravljanje pogreški i nadoknaĎivane štete

MeĎutim, prva četiri navedena principa primjeri su eksternalne kontrole učenika, a zadnji princip (restitucija) primjer je usmjerenja na internalnu kontrolu pri odgoju učenika.

Model restitucije

Proizlazi iz teorije izbora w. Glassera.

Koncept restitucije – način da se upravlja s učenicima a da se pri tome ne narušava njihovo samopoštovanje!

Temelja pitanja:• Čiji je posao učenje?

• Čiji je posao poučavanje?

• Je li posao učitelja da tjera djecu na učenje

• Je li posao učitelja da tjera djecu da poštuju pravila?

Restitucija i rješavanje problema

Treba krenuti iz sljedeće pozicije:

• Griješiti je normalno, to je ljudski.

• Što ćeš učiniti da to popraviš?

• Lijepo je reći “oprosti, žao mi je” ali što još možeš napraviti.

Ako si mogao nekog uvrijediti, pa si tako učinio da se on osjeća loše, što možeš sada napraviti da se ta osoba osjeća dobro?

Važno je učeniku osvijestiti da je on odgovoran za loše stvari koje je napravio i da sad ima priliku to neutralizirati dobrim stvarima.

Ako pokvarimo prijateljev bicikl, što ćeš napraviti –popraviti ga.

Dakle, umjesto da skrećemo pažnju na

pogrešku, umjesto da kritiziramo i

omalovažavamo učenika, važno je

pokazati učeniku da su greške normalan

dio života ali i to da je važno grešku

popraviti.

Dobra restitucija će imati sljedeće

karakteristike

Oštećeni će je smatrati dobrom

kompenzacijom

Zahtijevat će napor od onoga koji grešku

popravlja

Ni na koji način ne potiče na nove

greške

Osnažuje učenika

Korištena literatura

V Vizek Vidovi, V. Vlahović – Štetić,

Majda Rijavec, Dubravka Miljković

(2003). Psihologija obrazovanja, IEP-

VERN’, Zagreb

T. Grgin (2001), Školsko ocjenjivanje

znanja, Naklada Slap, Zagreb

D. Chelsom Gossen (1994) Restitucija-

preobrazba školske discipline, Alinea

Zagreb