Autor rada: Ladislav Gladović

Mentor rada: Ankica Džalto

TRADICIJSKI HRVATSKI BOŽIĆNI NAKIT

Osnovna škola grofa Janka Draškovića, Klenovnik, 2009.

SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………………………………3

1. OBRAZLOŽENJE TEME……………………………………………………6

2. PODACI O ŠKOLI I UČENIČKOJ ZADRUZI………………………………7

3. POVIJEST MEDIČARSTVA I LICITARA SRCAU HRVATSKOJ…………………………………………………………………10

3.1. ŠTO JE LICITAR?.............................................................................12

4. TRADICIJSKI HRVATSKI BOŽIĆNI NAKIT……………………….……..14

4.1. HRVATSKI BOŽIĆ U VATIKANU ………………………………………16

4.2. PROCES IZRADE BOŽIĆNOG NAKITA – LICITARA …………………18

5. UČENIČKA ZADRUGA „LICITARSKO SRCE“ ………………………….38

6. ZAKLJUČAK………………………………………………………………..40

7. LITERATURA……………………………………………………………….41

8. ŽIVOTOPIS …………………………………………………………………………42

9. ZAHVALA …………………………………………………………………………43

10. PRIJEDLOG ZA IZARADU KATALOGA: „Tradicijski hrvatski božićni nakit“ ……………………………………………44

2

UVOD

Božić je više nego li i jedan blagdan tijekom godine, dan nezaboravnog ugođaja,

najsvečaniji i najradosniji blagdan hrvatskoga puka.

Popraćen je mnogim običajima, a najrasprostranjeniji božićni običaj je kićenje bora.

U ovom radu želimo istaknuti stari narodni običaj ukrašavanja božićnog drvca

kolačićima – licitarima. Tu riznicu narodnog blaga nastojimo sačuvati iako su mnogi narodni

običaji već gotovo zaboravljeni.

Autor „Rječnika stranih riječi A-Ž“ Bratoljub Klaić riječ „licitar“ opisao je

kao…“Kolačar medičar, obrtnik koji se bavi pripravljanjem medenih kolača i igračaka od

tijesta“.1

Autor „Rječnika hrvatskog jezika“ Vladimir Anić riječ „licitarsko srce“ opisao je

kao:“…Najčešći licitarski proizvod s ogledalcima i napisima“, a riječ „licitar“ kao “…Onaj

koji proizvodi i prodaje na sajmovima ukrašene prigodne kolačiće (u obliku srca s

ogledalom); kolačar, medičar“.2

Licitari, kao i drugi narodni običaji potječu iz praslavenskog i prakršćanskog doba. Taj

običaj je u sjeverozapadnu Hrvatsku donijet početkom 17. stoljeća, po svoj prilici iz sjevernih

krajeva u vezi s religioznim prikazivanjem kulta «Srca Isusova» koji je povezan s dolaskom

Isusovaca.

Licitarsko srce kao glavni simbol medičara danas nam ostaje kao osebujan element

folklora u Klenovniku.

U vrijeme božićnih blagdana najviše se traže manji licitari, kojima se ukrašavaju

božićna drvca. To su najčešće srca, trešnje, bebe, cipele, gljive, zvijezde, konjići i torbice.

Mogu biti crvene ili neke druge boje sa šarenim aplikacijama. Višestoljetna tradicija

medičarskog obrta rasprostranjena u sjeverozapadnoj Hrvatskoj jedna je od značajnih

1 Klaić Bratoljub, 1981, Rječnik stranih riječi A-Ž, Nakladni zavod MH, Zagreb, str. 8042 Anić Vladimir, 1998, Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, str. 486

3

komponenti čuvanja baštine. Iako to tradicijsko umijeće podliježe promjenama, a postupno se

gubi interes za medičarske proizvode, još uvijek ima obrtnika koji su sačuvali ljepotu i

umijeće zanata svojih predaka, a njihovi proizvodi prerastaju u jedan od hrvatskih suvenira.3

Ne postoji točno pisani trag kad se prvi put stavljaju licitari na božićno drvce, ali mr.

sc. Iris Biškupić – Bašić piše „…Višestoljetna tradicija medičarskog obrta rasprostranjena u

sjeverozapadnoj Hrvatskoj jedna je od značajnih komponenti čuvanja baštine. Iako to

tradicijsko umijeće podliježe promjenama, a postupno se gubi interes za medičarske

proizvode, još uvijek ima obrtnika koji su sačuvali ljepotu i umijeće zanata svojih predaka, a

njihovi proizvodi prerastaju u jedan od hrvatskih suvenira.

U vrijeme božićnih blagdana najviše se traže manji licitari kojima se ukrašavaju božićna

drvca. To su najčešće: srca, trešnje, bebe, cipele, gljive, zvijezde, konjići, torbice, borići.

Najčešće su crvene boje, a mogu biti i druge sa šarenim aplikacijama“.4

Ljerka Albus viša kustosica Etnografskog odjela Gradskog muzeja Varaždin piše “…

Ukrašavanje božićnog drvca i uopće božićnog zelenila ovom vrstom ukrasa od tijesta na

varaždinskom i općenito sjeverozapadnom dijelu Hrvatske ima dugu tradiciju. Kao božićni

dekorativni detalj od davnina je prisutan u tradicijskoj kulturi varaždinskog područja“.5 Ovim

radom želimo doznati hoće li se održati tradicija božićnog nakita danas u modernom i

suvremenom životu. Trenutno smo u školi završili s opremanjem licitarske radionice. U

radionicu smo uz pomoć donatora uložili velika financijska sredstva.

U ovom radu prikazat ćemo i fotografirati cjelokupan proces izrade licitarskog

božićnog nakita i na kraju napraviti prijedlog gotovog nakita za katalog proizvoda.

3 Biškupić-Bašić Iris, 1999, Medičarstvo i svjećarstvo, Licitari sjeverozapadne Hrvatske, Pučko Otvoreno Učilište, Zagreb4 Biškupić-Bašić Iris, 1999, Medičarstvo i svjećarstvo, Licitari sjeverozapadne Hrvatske, Pučko Otvoreno Učilište, Zagreb, str 745 Ljerka Albus, 1992, Umijeća medičarsko – svjećarskog obrta, str 40

4

Cjelokupan proces tj. faze izrade napravit ćemo u školskoj radionici i u radionici kod

naše vanjske stručne suradnice gospođe Valentine Gladović – Nedić. Na kraju u planu nam

napraviti i katalog proizvoda i s njime se pojaviti na izložbama i manifestacijama.

5

1. OBRAZLOŽENJE TEME

TEMA: «Tradicijski hrvatski božićni nakit“

Najrasprostranjeniji božićni običaj je kićenje bora. Bor okićen tradicijskim hrvatskim

nakitom pruža poseban ugođaj. Licitarski proizvodi, tipičan hrvatski suvenir izgledaju lijepo

kao ukras na božićnom drvcu.

U našoj školi obnovili smo rad Učeničke zadruge i osnovali sekciju «Licitari».

Licitare proizvodimo za sve prigode, a posebno za Božić kada ukrašavamo školski bor

proizvodima iz naše zadruge. Za Božić oblikujemo boriće, čizmice, zvončiće i drugi sitni

nakit.

Ovim radom želimo istaknuti važnost njegovanja starih narodnih običaja. Nastojat

ćemo potaknuti domaćinstava da kupe licitarski nakit i time unaprijediti poslovanje Učeničke

zadruge «Licitarsko srce».

CILJ: oživjeti upotrebu licitarskih proizvoda kao starog božićnog hrvatskog nakita.

ZADACI

1. Snimiti – fotografirati proces izrade licitarskog božićnog nakita

2. Napraviti katalog proizvoda

UČENIK: Ladislav Gladović, učenik je VI. razreda član Učeničke zadruge i sekcije

Licitari

MENTOR: Ankica Džalto, pedagoginja, voditeljica Učeničke zadruge

SURADNICI: Božica Bunić, učiteljica; Štefica Oštarjaš, učiteljica i Valentina Gladović-

Nedić, vanjska stručna suradnica

2. PODACI O ŠKOLSKOM PODRUČJU I UČENIČKOJ

ZADRUZI

Klenovnik je malo mjesto smješteno između veličanstvene Ravne gore i prekrasne

Ivančice u Varaždinskoj županiji. Općina Klenovnik broji 2300 stanovnika i obuhvaća

naselja: Klenovnik, Lipovnik, Dubravec, Plemenšćina, Vukovoj i Goranec.

Osnovna škola u Klenoviku osnovana je 26. siječnja 1862. godine. Tada je zbog

povećanja broja djece radila na tri lokacije. Godine 1961. otvorena je nova školska zgrada u

kojoj se i danas održava nastava. U povijesti škole najviše polaznika je bilo u školskoj godini

1941./1942. kada je školu pohađalo 617 učenika.

Danas Osnovna škola grofa Janka Draškovića, Klenovnik broji 183 učenika s 10

razrednih odjela koji vrlo aktivno sudjeluju u mnogim aktivnostima te postižu zapažene

rezultate na mnogim međuopćinskim, županijskim i državnim natjecanjima.

Učenička zadruga djelovala je u ovoj školi prema zapisnicima učiteljskog vijeća od

25.4.1956. do 29.8.1976. (punih 20 godina). Zadruga je imala za vrijeme poslovanja osiguran

rad u sekcijama: poljoprivredna prerada: proizvodio se kukuruz, pšenica i feferoni.

Odluku o obnovi rada učeničke zadruge temeljem članka 29 stavka 1. Zakona o

osnovnom školstvu narodne novine br. 59/1990. i članka 30 Statuta Osnovne škole grofa

Janka Draškovića, Klenovnik, Školski odbor donio je na svojoj sjednici 1.9.2005. godine.

Sekcije u učeničkoj zadruzi „Licitarsko srce“ su: licitari, ručni rad i likovna /

keramika.

Voditeljica Učeničke zadruge je pedagoginja škole Ankica Džalto.

Voditeljice sekcije licitari: Štefica Oštarjaš i Božica Bunić, učiteljice razredne nastave.

Voditeljica sekcije ručni rad: Vesnica Kišiček, učiteljica razredne nastave.

Voditelj sekcije likovna/keramika: Ivan Kosmačin, nastavnik likovne kulture.

Ukupan broj mladih zadrugara 56.

3. POVIJEST MEDIČARSTVA I LICITARA U HRVATSKOJ

Pretpostavlja se da su medičari djelovali u gradovima blizu kraljevskoga dvora, na

prošteništima ili na križanjima važnih trgovačkih putova, kako bi što lakše nabavili sirovine,

poglavito tropske mirodije koje su trgovci prevozili iz dalekih zemalja.

U srednjemu vijeku su sjeverni hrvatski gradovi Zagreb, Varaždin i Osijek, bili mjesta

križanja važnih trgovačkih putova s većim brojem stanovnika, crkvama, sajmovima, mjesta u

kojima su živjela vlastela i djelovale bratovštine, veliki potrošači licitarskih proizvoda

Licitarsko srce, kao i drugi narodni običaji, potječe iz praslavenskog i prakršćanskog doba.

Licitarsko srce kao glavni simbol medičara, danas nam ostaje kao osebujan element

folklora u Međimurju, Podravini i Hrvatskom zagorju.

Kada su se u Varaždinu pojavili prvi licitari ili medičari ne zna se točno. Prvi spomen

o licitarima tj. o njihovom vjerojatnom postojanju nalazimo pri Varaždinskom mesarskom

cehu.

Godine 1592. na sastanku u kući mesarskog ceha meštra Vlakoića, između ostalog se u

njegovu domu rade i svijeće voštanice što ukazuju da u to vrijeme u Varaždinu nisu postojali

LICITARI, jer inače mesarski majstori ne bi trebali sami izrađivati svijeće. U drugoj polovici

17. st. nalazimo podatke o postojanju Varaždinskih licitara unutar «Štajerskog licitarskog

ceha». U taj ceh uključuju se i medičari iz Zagreba, Koprivnice, Ljubljane i Kranja. Cehovi

se osnivaju radi povlastice i zaštite interesa obrtnika u borbi za napredak. Bez dopuštenja

cehova nije se moglo postati obrtnikom, pa tako ni majstorom. Naukovanje je kod medičara

trajalo četiri godine, a za to vrijeme šegrt nije smio napustiti svojeg gazdu.

Nakon završenog naukovanja šegrti su postali «djetlići» ili «kalfe», a potom su odlazili na

trogodišnje stručno usavršavanje tj. praksu kod raznih majstora zanata. Nakon čega isti su

mogli polagati majstorski ispit.6

6 Biškupić-Bašić Iris, 2000, Licitarska umijeća, Etnografski muzej Zagreba, Zagreb

U početku su se medičarstvom bavili isključivo muškarci pa je i nasljeđivanje obrta

bilo po muškoj liniji tj. sinovi su nasljeđivali očeve. Nakon drugog svjetskog rata

medičarskim poslovima su se počele baviti i žene. Prodaja licitara uvijek je vezana za

proštenja, a ona su vezana za crkvu pa tako i motive na proizvodima prikazuju mnogo

kršćanskih tema npr. Isusa na križu, Svetu obitelj i razne svece. Uz sakralne, zastupljene su i

druge teme, ovisno o prigodi za koju ih ljudi kupuju. Kako su medičari ovisili o kupcima,

tako su morali svoju ponudu prilagoditi potražnji. Danas najčešće susrećemo srca u raznim

veličinama i natpisima, konjiće, bebe te božićne i uskrsne ukrase.

Najpoznatiji proizvodi medičara svakako su licitari. To su kolači čija je osnovna

sirovina bio med, a u novije doba i sirup i šećer uz obvezatne začine. Tijesto za njihovu izradu

mora mirovati preko noći. Oblikuje se šteherima, potom peče, suši i oslikava jestivim bojama

od kojih prevladava crvena. Motivi su raznovrsni, a najkarakterističnije je licitarsko srce.

Budući da je ono znak ljubavi, pažnje, poštovanja, njime se najčešće daruju zaljubljeni, ali i

ostali stariji i mlađi. Često je u sredini ogledalce, ali i ljubavni stih koji zovu „verzl“. Ostali su

licitari najčešće bebe, konjići, konjanici, biciklisti i sitni ukrasi za božićna drvca koji su sve

traženiji. Od medičarskih proizvoda česte su i tjestene krunice, medenjaci, bomboni, te

alkoholno piće fina okusa koje nazivaju „gvirc“. Njegovi su osnovni sastojci med i voda. Pije

se samo u ljetnim mjesecima rashlađen ledom, pod velikim bijelim šatorima na proštenjima.

Postoje razlike između nekadašnje i današnje izrade licitara: nekada su kalupi bili

drveni, a danas su metalni, nekada se u kalupe urezivao željeni motiv prema predlošku s

papira, a danas se radi samo okvir kojim se dobije željeni lik, nakon čega se ukrašava. Razlika

je i u izradi tijesta nekad i danas, nekada se tijesto polagalo u kalup, pažljivo vadilo, a

dobiveni oblik se stavljao peći. Tako se dobio već gotovi licitar sa željenom slikom. Danas se

kalupom-predloškom dobije samo forma i nakon pečenja se ukrašava. Obzirom da su drveni

kalupi bili vrlo teški i zauzimali su dosta prostora, potkraj 19. st. zamjenjuju ih metalni koji se

upotrebljavaju i danas.7

U Klenovniku medičarskim poslom bavi se obitelj Gladović od 1939. godine. U

obitelji se prvi tim poslom počeo baviti Martin Gladović (r.1913) koji je učio u Hrvatskoj

Kostajnici kod majstora Dumbovića. Majstorski ispit polaže 1939. godine, a 1940. godine u

Klenovniku otvara radionicu i radi do 1970. godine. Danas se tim poslom bavi gospođa

Slavica Gladović (r.1948). Preuzela je posao od svog supruga pokojnog Ladislava Gladovića

(r.1943) koji je medičarski i svjećarski zanat izučio kod oca Martina, a ispit položio 1960. g.

kod Martina Lončara u Varaždinu. Posao je zbog bolesti prepustio supruzi Slavici 1980.

godine.

Slavici Gladović pomaže u poslovima kći Valentina Gladović - Nedić koja je ujedno i

vanjska stručna suradnica Učeničke zadruge «Licitarsko srce».

Potaknuti bogatom prošlošću medičarstva i licitara, želja nam je kroz Učeničku

zadrugu nastaviti ovu tradiciju. Mladi zadrugari s velikim zanimanjem i motivacijom

proizvode licitare te organiziraju prodajne izložbe u školi te sudjeluju na županijskim i

državnim smotrama i drugim manifestacijama.

7 Biškupić-Bašić Iris, 2000, Licitarska umijeća, Etnografski muzej Zagreba, Zagreb

3.1. ŠTO JE LICITAR?

Licitar je šareno ukrašeni kolač od tijesta. Služi za ukras (suvenir), a namijenjen je i jelu

jer se izrađuje od jestivih namirnica. Njegova se tajna izrade čuva u krugu obiteljskog obrta

medičara. Iako je u cijelosti spravljen od jestivih sastojaka, ponajprije donosi radost očima i

duši. Tradicionalno je žarko crvene boje, a može biti i u drugi bojama kao što su plava, žuta,

roza. Proizvodnja se prilagođava potrebama tržišta. Proizvodi se u različitim oblicima i

veličinama. Sitni su «licitari» (srca, trešnje, bebe, ptičice, gljive, konjići omiljen ukras

božićnih jelki hrvatskih domova, a oni veći namijenjeni su darivanju bližnjih povodom

posebnih prigoda. Običaj darivanja licitarskog srca, kojim mladić djevojci iskazuje svoju

privrženost i ljubav, duboko je ukorijenjen u hrvatskoj tradicijskoj kulturi. Naročita prigoda

za takav znak pažnje najveći je blagdan zaljubljenih, Valentinovo. Taj je običaj ovjekovječen

i u glasovitom baletu Krešimira Baranovića «Licitarsko srce» izvođenom na pozornicama

diljem svijeta.

Tradicija izrade licitara započinje još u srednjem vijeku, napose u 16 i 17 st., kada su se u

brojnim europskim samostanima spremali kolači uz pomoć bogato ukrašenih drvenih kalupa.

U istočno-alpskom području takav je način izrade kolača ubrzo prerastao u obrt koji se

postupno proširio i u druga područja središnje Europe, kada dolazi i u panonske krajeve

Hrvatske. Tu se majstori medičarskog obrta bave izradom proizvoda od tijesta (licitara,

medenjaka), voska (svijeća, voštanih zavjetnih darova) te pripravom pića gvirca i medice.

Ti se proizvodi od samih početaka obrta prodaju na sajmovima i proštenjima vezanim uz

crkvene svetkovine, a zahvaljujući licitarima, medičarski štandovi tim mjestima daju

slikovitost i naročit ugođaj. Osobito bogatu ponudu licitara pružaju proštenja diljem

Varaždinske županije.

Najvažnije je mjesto prodaje za svakog medičara proštenje. Kako su ona oduvijek vezana

za crkvu i crkvene blagdane, mogu se definirati kao okupljanje puka uz crkvenu proslavu. Bio

je to, a u selima je i danas ostao, jedan od najvažnijih događaja u godini. Okupljeni vjernici

zadržavaju se nakon mise ispred crkve u razgovoru i zabavi okupljeni ispod velikih bijelih

medičarskih šatora.

Karakteristika ovoga obrta je do danas očuvana ručna izrada većine proizvoda, a napose

licitara. Zadržavajući se u krugu obitelji, prelazeći iz naraštaja u naraštaj, njihova je izrada

značajna ne samo kao kulturna već i kao gospodarska vrijednost.

Licitar je i istoimena tvrtka osnovana u duhu obiteljskog obrta hrvatskih medičara, s

ciljem očuvanja njihove tradicije. U nastojanju da se licitar spasi od zaborava i postane

istinski hrvatski dar za ukras i uspomenu prilagođen suvremenom vremenu, potaknuta je

izrada licitara, kakva se dugo vremena njeguje i u Klenovničkom kraju. Afirmirajući

tradicionalne načine izrade, stvoren je prepoznatljiv proizvod koji može licitare približiti

mladima, a posjetitelje upoznati s hrvatskim narodnim vrednotama.

4. TRADICIJSKI HRVATSKI BOŽIĆNI NAKIT

Etnografski muzej u Zagrebu 2000. godine izložbom Licitarskih umijeća predstavio se

javnosti s jednim od starih i vrijednih obrta koji polako nestaje. Prvi majstori tog obrta u nas

javljaju se vrlo rano, pa Hrvatska nimalo ne zaostaje za ostalim europskim zemljama.

Prema arhivskim dokumentima začeci licitara sežu u 17. stoljeće, a zlatno doba

obuhvaća 18. i 19. stoljeće. Stoga se u mnogim hrvatskim muzejima čuvaju predmeti i

proizvodi spomenutog obrta, a Etnografski muzej u Zagrebu, najveći ove vrste u Hrvatskoj

posjeduje dragocjenu zbirku drvenih kalupa koji su služili kao osnovni alat licitara.

Od pamtivijeka su medičari nazočni na prošteništima i sajmovima, a za ljubitelje licitara

njihovi su proizvodi prava radost. Budući da su se izrađivali ručno, a najvećim dijelom se i

danas izrađuju, zadržavajući se u krugu obitelji, prelazeći iz generacije u generaciju, njihova

je izrada važna ne samo kao kulturna baština već i kao gospodarska vrijednost. Afirmacija

gospodarskog značenja ovog obrta također može pridonijeti njegovu očuvanju i obnovi. Na

svima je nama da pokušamo taj tako specifičan, vrijedan i stari obrt spasiti od izumiranja i

sačuvati za buduće naraštaje. 8

Ljerka Albus, viša kustosica Gradskog muzeja Varaždin u svom istraživanju „Prikaz

božićnih običaja na području županije Varaždinske“, navela je da su božićne ukrase izrađivale

djevojke i žene same, od najrazličitijih vrsta materijala. Između ostalog spominje i licitarske

proizvode.9

Navodimo zapis Iris Biškupić – Bašić “…U blagdanske dane oko Božića ljudi najviše

kupuju božićni nakit. To su mali šareni ukrasi od tijesta, raznih motiva i njima se kiti bor“.10

8 Biškupić-Bašić Iris, 2000, Licitarska umijeća, Etnografski muzej Zagreba, Zagreb9 Ljerka Albus, 1998, Prikaz božićnih običaja na području županije Varaždinske, Radovi HDF-a, Vol. 5-6 str. 90

10 Biškupić – Bašić Iris, 1998, Medičarski i svjećarski obrt s posebnim osvrtom na Varaždinski kraj, Radovi HDF-a Vol 4 str.44

Kakvi su to mali šareni ukrasi vidjet ćemo u ovome poglavlju na slijedećim

stranicama, ali ćemo još jednom citirati Biškupić-Baši “…Na području Varaždinske županije

danas radi još malo izučenih medičara, pa bi stoga bilo vrlo važno poticati njihov rad, a

poticati i njih da svoje znanje i tradiciju prenesu novim generacijama, i da njihovi proizvodi

postanu važan dio turističke ponude varaždinskoga kraja“.11

Naša škola i učenička zadruga „Licitarsko srce“ zahvalna je obitelji Gladović jedinoj

medičarki u ovome kraju na doprinosu i pomoći.

11 Biškupić – Bašić Iris, 1998, Medičarski i svjećarski obrt s posebnim osvrtom na Varaždinski kraj, Radovi HDF-a Vol 4 str.44

4.1. HRVATSKI BOŽIĆ U VATIKANU

Potaknuti člankom kojeg je objavio dnevni list Vjesnik (24; 25 i 26 prosinca 2002.

godine) željeli bismo istaknuti značenje licitara kao božićnog nakita. Zainteresirao nas je

naslov „2000 licitara u Vatikanu“, ono što nas se najviše dojmilo je „Božićni blagdani u

Vatikanu u hrvatskom su ozračju“. Ne samo da su božićna drvca što rese Vatikanske odaje i

dvadeset i osam metara visoka smreka na Trgu svetog Petra dopremljeni iz Gorskoga Kotara

nego su i okićeni hrvatskim tradicionalnim nakitom – licitarima“.

„Svake godine u prosincu na Trgu svetog Petra u Vatikanu kiti se veliki bor ispod

kojeg stoje jaslice. Već osam godina izmjenjuju se zemlje koje daruju bor i ukrase. Ta je čast

ove godine pripala Hrvatskoj. Tako sada na trgu pred Bazilikom svetog Petra stoji dvadeset

osam metara visoka smreka iz Gorskoga Kotara okićena licitarima, autohtonim hrvatskim

božićnim nakitom s tradicijom dugom više od šest stoljeća.

Još jedna velika smreka resi Papinu dvoranu za audijencije, a tridesetak manjih, također iz

Hrvatske ostale Vatikanske prostore. Djelić toga ugođaja može se do blagdana Sveta tri kralja

doživjeti i u Etnografskom muzeju u Zagrebu gdje je postavljena izložba „Hrvatski božićni

nakit u Vatikanu“ autorice Iris Biškupić – Bašić.

Veliko božićno stablo ukrašeno tradicionalnim crvenim umjetnički oblikovanima

šarenim licitarima Miroslava Šuteja te niz majstorovih pripremnih skica i fotografija

omogućuje svima koji ne mogu otići u Vatikan da uživo vide božićni nakit kojim se Hrvatska

za božićne blagdane predstavlja pred svijetom.

Čast da za samo ovu priliku izrade licitare pripala je majstorima iz osječke

medičarske radionice „Blažeković“ Antonije Ranogajec, samoborske „Oslaković“ i dvjema

radionicama iz Marije Bistrice, toga središta hrvatskoga licitarstva „Zozlly“ Vere Hubički i

„Mahmet“ Gordane Mahmet. U suradnji s djelatnicima Etnografskoga muzeja iz njihovih

je medičarskih radionica izašlo više od dvije tisuće različitih licitarskih ukrasa sa

šarenim aplikacijama.

Najčešće su u obliku srca, potom konjića, beba, potkova, borića, čizmice, gljiva, jabuka,

zvijezda, kućica, tamburica i križića. Na srcima su upisana imena hrvatskih gradova, tako

da je ovih dana u Vatikanu na svakom koraku prisutna Hrvatska u malom. Veliku smreku na

Trgu svetog Petra krasi osamsto licitara koje su majstori za samo ovu prigodu izradili deset

puta većim od uobičajnih. Budući da se to božićno drvo nalazi na otvorenome, licitari su

morali biti zaštićeni od kiše i snijega, pa su umetnuti u prozirne kugle.

Medičarima se za ovu priliku pridružio i Miroslav Šutej osmislivši ukrase za šest metara

visoki bor u dvorani za audijencije. Šutej je načinio specifične licitare u raznim bojama-

crvenoj, bijeloj, plavoj, ružičastoj i žutoj u oblicima Hrvatske, leptira, zvijezde, križa, kaleža,

anđela, ribe, golubice, jabuke i krune. Uz njih vise i male trobojnice na kojima je ispisana

čestitka Buon Natale dalla Croazia. Vrh bora krasi veliki križ oblikovan malim crvenim

licitarskim srcima. Stablo bora pri dnu je ovijeno domaćim tkanim platnom darom

Tomislava Miličevića.

Nezaobilazni dio božićnog ugođaja su jaslice, koje je za ovu prigodu od prirodnih

materijala (trsja zagorske loze, slame, slavonske perušine, dalmatinskih maslinovih grana,

podložaka od breze i mahovine) prikupljenim iz cijele Hrvatske načinila časna sestra Samuela

Premužić iz Zagrebačke družbe sestara „Naše gospe“. Velike se nalaze u Vatikanu, a njihova

umanjena kopija u Zagrebu.

Vatikanski Božić u znaku licitara prilika je da cijelom svijetu pokažemo mali dio

bogate hrvatske baštine i osebujnu stoljetnu tradiciju medičarskog obrta, koja i dan

danas potiče umjetnike na suvremeno oblikovanje toga tradicijskog božićnog nakita “. 12

12 www. Vjesnik.hr

4.2. PROSEC IZRADE BOĆIĆNOG NAKITA – LICITARA

Tajna izrade licitara bila je poznata specijaliziranim obrtnicima – medičarima i

najčešće je ostajala u krugu obitelji. Mogli su je još upoznati njihovi pomoćnici.

Postupak izrade licitara i osnovni sastojci kod svih su medičara isti ali svaki medičar ima

svoje predloške, a i ukrašavanje je kod svakog drukčije. Faze izrade podijeli smo u pet

praktičnih radova:

Praktični rad broj 1: Izrada tijesta za licitare

Praktični rad broj 2: Dorada, valjanje i rezanje tijesta

Praktični rad broj 3: Pečenje i hlađenje licitara i lijepljenje malih licitara

Praktičan rad broj 4: bojanje

Praktični rad broj 5: Ukrašavanje licitara «cifranje»

Na sljedećim stranicama vidjet ćemo cjelokupan proces izrade licitarskog božićnog nakita

uz detaljan opis i fotografije koje su nastale u našoj školskoj radionici i u radionici kod naše

vanjske stručne suradnice Valentine Gladović – Nedić.

POTREBNE SIROVINE I PRIBOR ZA IZRADU TIJESTA ZA LICITARE

Sirovine potrebne za izradu tijesta:

- brašno T- 850, koje je potrebno prethodno prosijati

- licitarski kvasac, po kemijskom sastavu je amonijev bikarbonat (NH4HCO3)

- šećer- bijeli šećer kristal

- voda- higijenski i tehnološki ispravna voda, srednje tvrdoće (voda za piće)

- boje- koriste se prehrambene boje

- želatina

- krumpirov škrob

Pribor:

- za praktičan rad broj 1 - vaga, posuda, daska za zamjes tijesta

- za praktičan rad broj 2 - valjak za valjanje tijesta, stol, posuda, kalupi, limeni

podlošci, kist za premazivanje

- za praktičan rad broj 3 - peć, police za hlađenje, četka

- za praktičan rad broj 4 - posuda za pripremu boje, kist za bojanje, ogledalca,

tekstovi, sličice

- za praktičan rad broj 5 - posude, pergament papir, limene tilne raznih boja

PRAKTIČNI RAD BROJ 1:

IZRADA TIJESTA ZA LICITARE

Zadatak: izraditi tijesto za licitare

Pribor: vaga, posuda, daska za zamjes tijesta

Sirovine: -1 kg šećera

- 6 dl vode

- 1,5 dag licitarskog kvasca

- brašno T-850 po potrebi

Tehnika izrade:

Šećer i voda prokuhaju se nekoliko minuta, te se smjesa ostavi hladiti. U ohlađenu

smjesu dodaje se 1,5 dag licitarskog kvasca te se dobro promiješa. Doda se prosijano

brašno u tolikoj količini da tijesto bude kao za palačinke i ostavi se da odstoji preko

noći.

Za ovu fazu važno je prosijati licitarski kvasac, kako bi se ravnomjerno rasporedio u

tijestu. Grudice licitarskog kvasca prilikom pečenja ostavljaju šupljine (jer taj kvasac

ishlapljuje) što proizvod čini nekvalitetnim.

Slika 1. Brašno – osnovna sirovina

Slika 2. Tijesto u miješalici

PRAKTIČNI RAD BROJ 2:

DORADA, VALJANJE I REZANJE TIJESTA

Zadatak: doraditi tijesto dodavanjem brašna, razvaljati ga i izrezati ga pomoću odgovarajućeg

kalupa

Pribor: valjak za valjanje tijesta, stol, posuda, kalupi, limeni podlošci, kist za premazivanje

Tehnika izrade:

Tijestu, odstajalom preko noći, dodaje se prosijano brašno i to toliko da se izradi čvrsta kugla.

Tijesto se zatim mijesi, te se na stolu razvalja najprije debljim, a zatim tanjim valjkom

za tijesto, pravim licitarskim kojim se postiže jednaka debljina tijesta (oko 1 cm).

Nakon toga kalupom se reže odgovarajući oblik iz tijesta i slaže se na limene

podloške, koji su prethodno nauljeni i posuti brašnom. Izrezani oblici blago se navlaže

kako bi im nakon pečenja površina bila glatka i sjajna.

Slika 3. Tijesto spremno za dorađivanje

Slika 4. Dorada tijesta

Slika 5. Dorađivanje tijesta

Slika 6. Razvlačenje tijesta

Slika 7. Razvučeno tijesto

Slika 8. Priprema kalupa za rezanje tijesta

Slika 9. Razni kalupi za rezanje tijesta

Slika 10. Učenik Ladislav Gladović reže tijesto kalupima u obliku čizmice

PRAKTIČNI RAD BROJ 3:

PEČENJE I HLAĐENJE LICITARA I LJEPLJENJE MALIH LICITARA

Zadatak: ispeći i ohladiti oblikovana tijesta

Pribor: peć, polica za hlađenje, četka i kist za premazivanje

Tehnika izrade:

Oblikovana tijesta na limenim podlošcima stave se u peć i peku na temperaturi od 150º

C oko 5 minuta. Zato vrijeme pećnica se ne otvara jer bi se tijesto spustilo. Limovi s

pečenim licitarima vade se iz peći te se očetkaju od brašna da bi ih kasnije bilo lakše

obojiti. Nakon toga licitari se slažu na police da se ohlade i suše.

Licitari se suše sedam dana jer bi se u protivnom kod bojanja želatina upila u tijesto.

Za bojanje je vrlo važno da površina licitara bude suha i tvrda, kako bi boja bila

ravnomjerno raspoređena po površini.

Manji licitari kao što su licitarska srca, konjići, bebe i drugo, spajaju se po dva

komada zajedno- lijepljenjem. Lijepljenje se provodi pomoću želatine tako da se

najprije namaže jedna polovica, na koju se zalijepi vrpca, a onda se namaže druga

polovica i stisnu se zajedno. Vrpca na malim licitarima služi za vješanje ukrasa.

Slika 11. Licitari spremni za pečenje

Slika 12. Stavljanje licitara u pećnicu

Slika 13. Pečeni licitari, spremni za četkanje i sušenje

PRAKTIČAN RAD BROJ 4: BOJANJE

Zadatak: obojiti pečene i osušene licitare prehrambenim bojama

Pribor: posude za pripremu boje, kist za bojanje, ogledalca, tekstovi, sličice

Sirovine: - 10 dag želatine

- 5 dl vode

- prehrambene boje (Etol Celje)

Tehnika izrade:

Prostorija u kojoj se vrši bojanje mora biti topla. U posudi se rastopi želatina s vodom,

te se u toplu smjesu doda određena boja. Smjesa se dobro promiješa da postane

homogena, te se mekanim kistom nanosi boja na velike licitare, dok se mali umoče u

boju.

Od boja se većinom koriste: crvena, roza, limun žuta, plava i zelena.

Nakon bojanja licitari se suše na drvenim policama, a mali licitari vise jer se oni

umaču u boju.

Na svježe obojene licitare utisnu se ogledalca, sličice i tekstovi.

Slika 14. Priprema boje za licitare

Slika 15. Obojeni licitari (sušenje)

PRAKTIČNI RAD BROJ 5:

UKRAŠAVANJE LICITARA «CIFRANJE»

Zadatak: obojene i osušene licitare ukrasiti smjesom za ukras

Pribor: posude, pergament papir, limene tilne raznih oblika

Sirovine: - 10 dag želatina

- 7 dl vode

- 1 žlica šećera ili bezbojnog voćnog sirupa

- boja

- krumpirov škrob prema potrebi

Tehnika izrade:

Na laganoj vatri rastopi se želatina u vodi, te procijedi oko 2 dl ove tekućine u čistu

zdjelu, doda se žlica šećera ili voćnog sirupa i umiješa se električnom miješalicom dok

ne postane gusto kao snijeg od bjelanjaka.

Jedna količina se odvoji u manji lončić, doda se željena boja i promiješa se.

Na kraju se doda krumpirov škrob tako da masa ne bude ni pretvrda ni premekana.

Na pergament papir stavi se limeni tiln raznih oblika. Kakav je oblik tilne, takvog će

oblika biti i ukrasi.

Koristeći svoju maštu ukrasi na licitarima su različiti po čemu je i svaki medičar

specifičan.

Nakon toga licitari se suše i kada je ukras suh slažu se u drvene sanduke.

Kako bi se sačuvala tradicija licitari se ukrašavaju određenim ukrasima i redoslijedom.

Tako se prvo nanosi čipka oko srca, zatim čipka oko ogledalca, pa puž, zatim zelene

crte, te na kraju raznobojni cvjetići i točkice u sredini cvjetića.

Slika 16. Pribor za ukrašavanje licitara

Slika 17. Ukrašavanje licitara

Slika 18. Učenik Ladislav Gladović ukrašava „cifra“ licitare

5. UČENIČKA ZADRUGA „LICITARSKO SRCE“

U Učeničkoj zadruzi «Licitarsko srce», osnovana je sekcija Licitari. Sekcija pridonosi

ostvarivanju ciljeva i zadaća odgoja i obrazovanja učenika programom rada u kojem se

spajaju znanstvene spoznaje i učenje s jedne strane, te određen proizvodni i koristan rad s

druge strane.

U Zadruzi, odnosno u sekciji Licitari se posebno razvijaju i njeguju radne navike,

radne vrijednosti i stvaralaštvo, stječu znanje i svijest o načinima i potrebi očuvanja prirode

kao i njegovanje baštine i pučkog stvaralaštva. Učenici se profesionalno informiraju i

usmjeravaju, te se stvaraju preduvjeti za prijenos i praktičnu primjenu znanja u životu i

lokalnoj sredini.

Učenička zadruga «Licitarsko srce» dragovoljna je interesna učenička organizacija,

koja pridonosi postizanju odgojno-obrazovnih ciljeva i društveno-gospodarskih svrha škole

jer kao oblik izvannastavne aktivnosti učenicima omogućuje stjecanje radno-tehničkoga,

ekološkoga, gospodarskoga, društvenoga i etno-odgoja i obrazovanja te razvoj sposobnosti i

korisno provođenje vremena.

Mladi zadrugari s voditeljicama i vanjskom stručnom suradnicom gospođom Gladović

–Nedić s velikim zanimanjem uče i proizvode licitare. Tijekom školske godine u školi s

licitarskim proizvodima organiziraju se prodajne izložbe: Dan zaljubljenih Valentinovo,

manifestacija povodom Dana kruha, Dan škole, Dan Općine Klenovnik, zatim blagdan Božića

i Uskrsa.

Učenička zadruga sudjelovala je na međužupanijskoj smotri Učeničkih zadruga

Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije u Vinici 2. lipnja 2006. godine, na 13.

Obrtničkom sajmu u Varaždinu, 7. listopada 2006. godine, XVIII. Državnoj smotri učeničkih

zadruga u Šibeniku 8.-11. studenoga 2006, Međužupanijska smotra u Sračincu 21.svibnja

2008.

Nastojali smo ovim radom još više naglasiti i istaknuti rad sekcije LICITARI, pokazati

da njegujemo tradiciju našeg kraja, plasirati proizvode na tržište i time unaprijediti poslovanje

učeničke zadruge «Licitarsko srce».

6. ZAKLJUČAK

U ovom radu ispričali smo priču o starom hrvatskom narodnom običaju, kićenju bora

kolačićima-licitarima. Fotografirali smo proces izrade licitarskog božićnog nakita i na kraju

napraviti prijedlog za katalog proizvoda.

Glavni zadatak bio je snimiti proces izrade licitarskog božićnog nakita. U školskoj

radionici i u radionici kod gospođe Valentine Gladović – Nedić napravili smo cjelokupan

proces izrade licitarskog božićnog nakita.

Na kraju predlažemo fotografije za Katalog proizvoda.

Ovim radom želimo unaprijediti poslovanje učeničke zadruge «Licitarsko srce» i

sekcije Licitari. Želimo poticati mlade zadrugare na rad u našoj radionici, proizvoditi licitare,

sudjelovati na smotrama i drugim manifestacijama te organizirati prodajne izložbe u školi i

izvan škole.

7. LITERATURA:

1. Anić Vladimir, 1998, Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb

2. Biškupić-Bašić Iris, 1992 Umijeća medičarsko-svječarskog obrta, Muzej seljačkih

buna, Gornja Stubica , str.40.

3. Biškupić-Bašić Iris, 2000, Licitarska umijeća, Etnografski muzej Zagreb, Zagreb

4. Biškupić-Bašić Iris, 1999, Medičarstvo i svjećarstvo, Licitari sjeverozapadne

Hrvatske, Pučko otvoreno Učilište Zagreb

5. Bonaventura Duda, 1990, Svijata Razveselitelj, Hrvatski Božić, Kršćanska

Sadašnjost, Zagreb

6. Horvat Tihomir, 2002. Legenda o božićnom licitaru, SysPrint, Zagreb

7. Kašpar, Libuše, 1980, Najnovija ispitivanja licitarskog obrta u Varaždinu i bližoj

okolici. Muzej vjesnik, Vol. 3, Glasilo muzejskog društva sjeverozapadne Hrvatske,

Varaždin, str 73-82.

8. Klaić Bratoljub, 1981, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, Zagreb

9. Kozina, Antun, 1971, Licitarsko srce još živi, Kajkavski kalendar, Zagreb, str.147-

149.

8. Mužić Vladimir, 1977, Metodologija pedagoškog istraživanja. Sarajevo: Svjetlost

9. Ričković Marijan i Obad, Željko, 1992 Božićnica, Otvoreno Sveučilište, Zagreb

Internet:

-www.vjesnik.hr

8. ŽIVOTOPIS:

Ladislav Gladović, učenik je VII. a. razreda. Od prvog dana član je Učeničke zadruge

„Licitarsko srce“. Predstavio je zadrugu i sekciju „Licitari“ na Međužupanijskoj smotri

učeničkih zadruga u Vinici, 2. lipnja 2006. godine, na 13. Obrtničkom sajmu u Varaždinu, 7.

listopada 2006. Sudjelovao je na XVIII. Državnoj smotri učeničkih zadruga u Šibeniku 8.-11.

studenoga 2006. i na Međužupanijskoj smotri u Sračincu 21.svibnja 2008.

Posebno se ističe u dramsko-recitatorskoj skupini i školskom pjevačkom zboru

Ladislav je iz obitelji Gladović koja se u Klenovniku bavi proizvodnjom licitara i na taj način

njegovo znanje pridonosi uspješnom radu sekcije licitara.

9. ZAHVALA

Zahvaljujemo se medičarsko – svjećarskom obrtu „Slavica“, medičarki Slavici

Gladović i gospođi Valentini Gladović – Nedić na velikoj pomoći u realizaciji našega

projekta.

10. Prijedlog za Katalog: „Tradicijski hrvatski božićni nakit“

U ovome poglavlju vidjet ćemo prijedlog fotografija božićnog nakita licitara za

katalog „Tradicijski hrvatski božićni nakit“.

Slika 19. Božićni nakit „Srce“

Slika 20. Školski bor okićen licitarima

Slika 21. Školski bor okićen licitarima

Slika 22. Božićni nakit „Zvijezda“

Slika 23. Razni božićni nakit na školskom boru

Slika 24. Razni božićni nakit

Slika 25. Božićni nakit na školskom boru

Slika 26. Božićni nakit „Gljiva“ i „Zvono“

Slika 27. Božićni nakit „Potkovica“

Slika 28. Božićni nakit „Potkovica na božićnom drvcu“

Slika 29. Božićni nakit na boru u jednom domaćinstvu

Slika 30. Božićni nakit „Zvono“

Slika 31. Božićni nakit „Mjesec“