Esej

U samom srcu, suncem obasjanog Kvarnerskoga zaljeva, smjestio se grad bogat kulturnim nasljeđem – Rijeka. Još od davnih Rimskih vremena kada je na području današnje Rijeke stajao drevni grad Tarsatica, od jedrenjaka i parobroda, pa do modernih plovila, Rijeka je ponajprije bila pomorski grad. Od konja i zaprežnih kola, željeznice pa do suvremenih prometnih puteva, Rijeka je i danas središte Kvarnera.Kao jedna od važnih točaka litoralizacije, Rijeka je grad u kojem su se sudarali i spajali interesi država i naroda u kojem je usredotočeno gospodarsko i kulturno bogatstvo. Upravo zato Rijeka danas ima antičko, gotičko, renesansno, barokno, historicističko, secesijsko i pogotovo moderno gradsko tkivo.

Pregled povijesti

Šetnju dugom poviješću Rijeke počinjemo starim kvarnerskim stanovnicima - Liburnima. O njihovoj kulturi od brončanoga doba do antike govore nalazi s Veloga Vrha, Vele Straže, Svetog Križa,... Oko Tarsie, kako se tada zvala Rječina, postojalo je i naselje, vjerojatno Tarsatica. Početkom naše ere na rimskoj cesti od Aquilie prema Seniji na ušću Rječine osnovano je značajno antičko naselje. Tarsatica je ubrzo postala municipij, a najvjerojatnije i središte biskupije. Tadašnja je Rijeka bila grad okrenut provincijskom životu i trgovini. Tragovi rimske civilizacije postoje samo u fragmentima. Tu su se morale nalaziti terme, hram, forum s trijemom, a možda i teatar. Sve to je negdje ispod naših nogu usitnjeno do neprepoznatljivosti. Ipak sačuvana su stara kamena vrata , Rimski luk, koja su ostaci portala glavnog ulaza u vojno zapovjedništvo.Početkom srednjega vijeka Tarsatica je još uvijek središte Bizantske provincije koju su srušili tek Franci. Hrvati su u sklopu velike seobe stigli na Kvarner u 7. st. i ponajviše u 8.st.U srednjem vijeku Rijeka je feudalni posjed najprije obitelji Devinskih, a kasnije Frankopana i na kraju Habsburga.Od 13. st. Devinski grade tvrđavu na Trsatu , a utvrđuje se i stari grad uz Rječinu. Naselje uz morsku obalu, poput ostalih naših primorskih mjesta, bilo je zbijeno i okruženo sigurnosnim zidinama. Unutar grada dugo se zadržala antička struktura s jednom glavnom i više poprečnih ulica.Ondje je bilo sjedište feudalne i vojne uprave, a od 17.st. grad se širi izvan bedema i snažno se razvijaju trgovina, obrt i pomorstvo. Rijeci je kao srednjovjekovnoj urbanoj cjelini tijekom vremena narušen integritet .Usprkos tomu sačuvan je dio ugođaja mediteranskog gradića. Ponajviše do izražaja to dolazi na današnjem Koblerovom trgu gdje je bilo u to doba središte riječke općine. Taj trg je bio središte društvenog života tadašnje rijeke. Danas nam je taj dio spretnim dogradnjama sačuvan. Zidine su uklonjene jer su bile smetnja daljnjem širenju grada.

Razvoj Rijeke

Godine 1719. kada je Rijeka proglašena slobodnom lukom ne dolazi do željenog razvoja , iako se on potiče osnivanjem nekih kompanija, jer se u kraćem roku ne uspijeva podići industrija. Razvoj ubrzava izgradnja Karolinske ceste koja povezuje Rijeku s Karlovcem i lazaretom. Tada u Rijeku dolazi car Karlo VI. da vidi kako se Rijeka razvija. Nije bio zadovoljan razvojem i većina osnovanih kompanija propada zbog nespretnosti. Ipak gospodarstvo drže poduzetnici i trgovci. Za Marije Terezije dolazi do daljnjeg napretka. U Rijeku dolazi njezin sin koji također nije zadovoljan razvojem pa se ukida jedinstvena

1

trgovačka provincija u kojoj je Rijeka dotada bila s Trstom. Tada se Trst određuje kao austrijski, a Rijeka kao mađarski izlaz na more te se 1776. pripaja Hrvatskoj. Tako se u tom razdoblju izgrađuje rafinerija šećera. Ondje se od sredine 18. st. proizvodi šećera dovoljno za cijelu državu. Temeljni kapital za osnivanje te tvrtke dali su Nizozemci, a na to su ih potakle različite povlastice i povoljan položaj Rijeke. Sjedište tvrtke prelijepa je građevina u stilu baroknog klasicizma kraja 18. st. Posebno je vrijedna njezina unutrašnjost: mali salon u kome se u obliku zidnih dekoracija nalaze slike razrušenog antičkog grada, zatim svečana dvorana u kojoj se na stropnim štukaturama prikazuju antički prizori. Nakon propasti tvrtke u prvoj polovic 19. st. u toj je zgradi prvo smještena vojska, a kasnije sjedište tvornice duhana. U tom razdoblju zatrpavaju se gradski opkopi i grade kuće na Korzu i tako oblikuje prostor ispred nekadašnjih gradskih zidina, obnavlja se crkva Uznesenja BDM., a krajem 18 st se gradi pravoslavna crkva sv. Nikole sve u baroknom stilu. Najznačajniji doprinos izgradnji grada u to doba daje arhitekt Antun Gnamb. Tada se više ne zatvaraju vrata grada, ne pokapa se u gradu ,a izvan Staroga grada se odvija značajnija izgradnja. Tada izrađuje se i mnoštvo oltara u riječkim crkvama, pa je Rijeka grad s najviše baroknih mramornih oltara na istočnoj obali Jadrana. Tada u gradu djeluje i svoj najveći prinos daje Ljudevit Adamić, bogati trgovac i mecena koji je početkom 19 .st. izgradio prvo veliko riječko kazalište i osnovao tvornicu papira. Zanimljivo je da je njegov otac Simeon kada je izgradio svoju kući na Fiumari, tada vrlo prometnoj riječkoj ulici, dao ispred nje isklesati glave četrnaestorice svjedoka, zavidnih riječkih građana koji su ga na sudu klevetali. Tim potezom nadmudrio je svoje protivnike i izložio ih sramoti. Ti su stupići i danas sačuvani u vrtu Guvernerove palače i prikazuju vrlo bogatu galeriju riječkih građana. Danas je poznat lik Karoline Belinić, odnosno Karoline Riječke koja je u vrijeme Napoleonovih ratova spasila Rijeku od razaranja nagovorivši engleskog kapetana da zaustavi paljbu na grad. Na polovini 19. st. riječka industrija obuhvaća polovinu proizvodnje Hrvatske. Rijeka je dobila tvornicu plina 12 god. prije Zagreba. Tu se nalazi više tvornica kemijskih proizvoda, izgrađen je prvi parni mlin u Hrvatskoj, a još su značajne i tvornica duhana, tada najveća u monarhiji i tvornica papira, popularna Hartera, koja je u svoja najbolja vremena proizvodila čak 6% svjetskog cigaretnog papira. Rječina onda nanosi pijesak i ometa sidrenje brodova, pa Riječani traže preseljenje luke iz ušća Rječine na prostor ispred grada. S tim poslom ubrzo se počinje, a 1855. prokopano je novo korito Rječine. Zbog nedostatka financijskih sredstava radovi na izgradnji nove luke sporo napreduju. Godine 1868. Mađari su se prijevarom, poznatom kao Riječka krpica, domogli njima strateški važne Rijeke i njihovim dolaskom započinje nagli razvoj luke i njezini i se gatovi grade u razdoblju od 30 godina. Tada u vlastitom interesu započinju povezivati Rijeku s kontinentom gradeći željezničku prugu do Budimpešte i povezujući Rijeku prugom Trst-Beč. Tako je Rijeci bio otvoren put da se po svojoj snazi približi svom rivalu i uzoru Trstu. S tim događajima poklapa se početak gradonačelničkog mandata Giovannija de Ciotte. On se pokazuje vrlo poduzetnim i naručuje izradu urbanističkog plana kojim je predviđeno nasipavanje obale, izgradnja gatova i kolodvora. Veći dio toga plana nažalost nije realiziran, ali je on udario temelje preobražaja Rijeke u jedan od najmodernijih gradova Europe toga doba. Graditeljski stil, historicizam, koji obuhvaća razne povijesne graditeljske stilove postaje najpopularniji u cijeloj Europi, pa tako i u Rijeci. Nastojeći kroz geografski položaj i povoljne prometne potencijale do maksimuma iskoristiti mogućnosti izbijanja na more i u svjetske trgovačke tijekove, Mađari nisu štedjeli novaca za ostvarenje svoga stoljetnog sna pretvaranja riječkog područja u Mađarsko primorje, a Rijeku u svoju najvažniju i jedinu morsku luku. Za to im je bila potrebna infrastruktura i brojne građevine čijoj su gradnji odmah pristupili. Tako je stvoreno novo urbano tkivo Rijeke. O tome koliko su Mađari i građevinama htjeli u Rijeku unijeti svoje arhitektonske stilove govori i priča o gradskom kolodvoru. Naime, govorilo se da

2

je netko zamijenio projekte za zgradu takvim projektom za jedan mađarski grad, a da to nitko nije primijetio. Rijeka je tako počela gubiti svoj mediteranski ugođaj i sve više nalikovati na nekakvu srednjoeuropsku metropolu.Posebno srednjoeuropsko obilježje Rijeci dali su arhitekti Fellner i Helmer. Najprije su dali nacrte 1883. za prelijepu građevinu Palazzo modello sjedište riječke banke koja je izgrađena na mjestu starog Adamićevog kazališta, a ondje je danas Gradska knjižnica. Ubrzo je na nezahvalnom nasutom terenu izgrađeno i gradsko kazalište u čijoj su gradnji uvedeni i mnogi noviteti po kojima je ono postalo jedno od najmodernijih u Europi. Uza nj je sklop velike tržnice i ribarnice, istinski gradski ukras.Od građevina građenih pod bečkim utjecajem ističe se i palača Ploech, uglovnica kojom je po mnogim ocjenama autor uspio u Rijeku prenijeti duh bečkog ringa. Palača Jadran sagrađena 1897. veličinom i sjajem neorenesansne dekoracije dominira riječkom lukom, a u blizini je i palača luke Rijeka. U riječkoj žili kucavici, Korzu, također se nalaze mnoge poslovne i stambene palače, a među njima se ističe gradski toranj, jedan od prepoznatljivih riječkih simbola. Nalazi se na mjestu nekadašnjeg srednjovjekovnog tornja. Nad ulazom u stari grad u 19. stoljeću je obnovljen u baroknom slogu. Iza kultne zgrade Radio Rijeke u kojoj su se odvili mnogi, za grad sudbonosni događaji, smještena je palača Municipija iz 1872. u duhu klasicizma, a pred njom je stendardac, kameni stup za gradsku zastavu, poznati stup srama. Na mjestu nekadašnjeg kaštela je reprezentativno zdanje sudbene palače u historicističkom i sesecijskom stilu. U središtu Rijeke nalazi se još mnoštvo stambenih palača, škola, hotela, upravnih zgrada koje zajedno čine iznimnu urbanu cjelinu i omogućuju posjetiocu da uživa u dražima proteklih epoha. Od sakralne baštine treba spomenuti baroknu katedralu sv. Vida, u Starom gradu osebujne vanjštine, ali iznimno bogate i lijepe unutrašnjosti građenu u 17. i 18. st. U blizini antičkih nalazišta smještena je crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije iz srednjeg vijeka koja je mnoštvo puta obnavljana pa predstavlja riznicu različitih povijesnih stilova. Ispred nje je romanički, riječki Kosi toranj. Trgom Žabica dominira kapucinska crkva Gospe Lurdske iz početka 20. st.Prvi torpedo na svijetu proizveden je u Rijeci 1868. kao plod suradnje Engleza, poduzetnika R. Whitheada i izumitelja Ivana Lupissa. Danas kao svjetski raritet postoji lansirna rampa za torpedo. Odatle su se proizvodila torpeda za sve europske mornarice.Ponad svih tih građevina uzdiže se na povišenom brežuljku Guvernerova palača koja je svojom ljepotom i raskoši trebala dokazivati moć i bogatstvo Mađarske. Ondje je danas Pomorski i povijesni muzej. O ugledu onodobne Rijeke svjedoči činjenice da je upravo taj grad odabrao carev brat nadvojvoda Josip da u njemu podigne svoju rezidenciju pored Guvernerove palače. O snažnom ugledu, razvijenosti i metropolitanskom „štihu“ grada govore i 22 konzulata, isto toliko hotela i 9 kina koliko je rijeka tada imala, a cijelom duljinom grada prometovao je od kraja 19. st. do sredine 20. st. tramvaj, dajući gradu dodatni srednjoeuropski ugođaj, broj stanovnika je od Riječke krpice do sloma Austro-Ugarske porastao od 18000 na 50000. Pred 1. svjetski rat Rijeka je bila 8. luka u Europi po prometu.Nakon toga nastupa razdoblje stagnacije, uzrokovano pripajanjem grada Italiji, koja je za kratko vrijeme preobrazila Rijeku iz metropole u običan provincijski gradić. Zanimljivo je da je prije toga kratko vrijeme, 1919. -1923., skupina istomišljenika, organiziranih u Autonomašku stranku, uz podršku većine Riječana i velikih svjetskih sila ,osnovala Slobodnu Državu Rijeku, ali se pod naletom Talijana nije mogla održati.Crta razgraničenja je tada povučena na Rječini, pa je tako Sušak ostao u Jugoslaviji i razvijao se kao samostalan grad 20-ak godina. U tom razdoblju razvija se i veliki antagonizam između ta dva grada. Najbolji primjer za to je nadmetanje Rijeke i Sušaka tko će izgraditi višu zgradu. Tako je u Rijeci izgrađen Riječki neboder, zbog svog izgleda nazvan Ormar ladičnjak, a na Sušaku Sušački neboder koji je postao središte kulturnog života Rijeke. Na kraju je Sušak iz

3

bitke izašao kao pobjednik. Razvio se iz malog mjesta u značajnu luku i poznatu turističku destinaciju.U novijem razdoblju u Rijeku dolaze ljudi iz svih krajeva države, pa se Rijeka ponovno pretvara u pravi kozmopolitski grad.U razdoblju nezavisne hrvatske države Rijeka se preobražava iz industrijskog grada u grad prepun kulturnih i športskih događanja.To je grad u kojem usprkos nedaćama vremena buja život, grad prepun izazova koji uvijek može iznenaditi.

4