View
216
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
VELEUČILIŠTE VERN’Specijalistički diplomski stručni studij
Poduzetnički menadžment
SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI RAD
ANALIZA MOGUĆNOSTI OSNIVANJA ZADRUGE
ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU HRANE
NA PODRUČJU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE
JOSIP KOS
Zagreb, 2015.
VELEUČILIŠTE VERN’Specijalistički diplomski stručni studij
Poduzetnički menadžment
SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI RAD
ANALIZA MOGUĆNOSTI OSNIVANJA ZADRUGE
ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU HRANE
NA PODRUČJU ZAGREBAČKE ŽUPANIJE
Mentorica: mr. sc. Zrinka Gregov, Student: Josip Kos, bacc. oec. viši predavač
Zagreb, travanj 2015.
PREDGOVOR
Zahvaljujem se djelatnicima iz Poljoprivredne savjetodavne službe koji su mi dali potrebne
informacije i materijale za rad. Također hvala anketarima koji su strpljivo ispunjavali moje
ankete i pomogli mi u istraživanju. Hvala mojim roditeljima koji su mi dali podršku i bili
strpljivi dok nisam obranio diplomski rad. Posebna hvala mojoj mentorici mr. sc. Zrinki
Gregov koja je svojim znanjem i voljom pomogla u izradi mog diplomskog rada jer bi bez
njene pomoći to bilo nemoguće.
I
SADRŽAJ
SAŽETAK …………………………………………………………………………….……..IV
ABSTRACT …………………………………………………………………………………..V
1. UVOD..................................................................................................................................12. PROBLEM, CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA............................................................3
2.1. Problem, predmet, svrha i ciljevi istraživanja..................................................................3
2.2. Istraživačka pitanja...........................................................................................................4
2.3. Metode istraživanja i izvori podataka..............................................................................4
3. ZADRUGE I ZADRUGARSTVO.........................................................................................53.1. Nastanak i povijesni razvoj zadruga.................................................................................5
3.2. Zadruge u Europskoj uniji................................................................................................6
3.3. Zadruge u Hrvatskoj.........................................................................................................8
3.4. Poljoprivredne zadruge..................................................................................................14
3.5. Poticanje postojećih zadruga..........................................................................................16
3.6. Broj zadruga, zaposlenih i prihodi zadruga po djelatnostima........................................17
3.7. Zadruge, zadrugari, zaposleni po županijama i djelatnostima.......................................17
3.8. Korištenje potpora..........................................................................................................18
3.8.1. EU potpora..................................................................................................................18
3.8.2. Državne potpore..........................................................................................................19
3.8.3. Lokalne potpore...........................................................................................................20
4. EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE..............................................................................224.1. Ciljevi i načela ekološke proizvodnje............................................................................23
4.2. Međunarodne organizacije i institucije koje skrbe o ekološkoj poljoprivredi...............25
4.3. Proizvodnja na gospodarstvu.........................................................................................25
4.4. Kontrola kvalitete...........................................................................................................26
4.5. Stanje ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj....................................................................28
4.6. Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja................................29
4.7. Stručna sprema nositelja ekološke proizvodnje.............................................................32
5. TRŽIŠTE EKOLOŠKE HRANE U HRVATSKOJ.............................................................335.1. Čimbenici razvitka ponude hrvatskih proizvođača ekološke hrane...............................34
5.2. Istraživanje tržište..........................................................................................................36
5.2.1. Tržište prodaje ekološki proizvedene hrane................................................................36
6. POTENCIJAL VELIKOGORIČKOG PODRUČJA ZA EKOLOŠKU PROIZVODNJU HRANE.....................................................................................................................................44
6.1. Komparativne prednosti.................................................................................................45
6.2. Konkurentske prednosti..................................................................................................45
I
7. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE..........................................................................................487.1.Rezultati istraživanja.......................................................................................................48
8. ZAKLJUČAK I PREPORUKE............................................................................................63LITERATURA.........................................................................................................................65POPIS TABLICA I SLIKA......................................................................................................68Prilog: Anketni upitnik.............................................................................................................69ŽIVOTOPIS..............................................................................................................................71
I
SAŽETAK
Prilikom govora o Hrvatskoj često se spominje Jadransko more kao najljepše i najčišće more,
zatim naša obala, predivna raznolikost krajolika te turistički potencijal zemlje. Osim svega
navedenog, Hrvatska ima i obradive površine, bogata je izvorima vode, čistim okolišem i
klimom koja je povoljna za poljoprivredu. No, osim turizma, nada se može polagati i u razvoj
poljoprivrede kao strateške gospodarske grane. Uz sve spomenute prirodne blagodati,
Hrvatska ima i značajan poljoprivredni potencijal te može proizvoditi dovoljnu količinu
hrane, makar samo za vlastite potrebe. Što se tiče organske hrane, danas se obrađuje 30%
ukupnih obradivih površina u Hrvatskoj. Većina obradivih površina je zasađena
monokulturama jer zahtijevaju manje radnog angažmana te je za njih dovoljan i niži stupanj
educiranosti. Organski proizvedena hrana spada u najbrže rastuća tržišta u Europi, čak i u
vrijeme recesije te bilježi kontinuirani rast u svijetu. Hrvatska bi trebala iskoristiti činjenicu
što je postala članicom Europske unije tako da povuče financijska sredstva iz njenih fondova i
time poboljša svoje poljoprivredno gospodarstvo. Zagrebačka županija bogata je
poljoprivrednim površinama, bitnima za gospodarski razvitak toga područja. Ono što
nedostaje kako bi se racionalno koristili zemljišni resursi i održao razvoj poljoprivrede su
informacije o pogodnosti poljoprivrednog zemljišta te mjere poticaja malih proizvođača
ekološke hrane. Zagrebačka županija spada u jednu od najvažnijih županija za razvoj hrvatske
poljoprivrede. Potreba za razgraničenjem prostora je jedan od osnovnih uvjeta za razvoj
ekološke poljoprivrede zbog različitosti agroekoloških i proizvodno-gospodarskih prilika.
Ključne riječi: organska hrana, ekološka hrana, ekološka proizvodnja hrane, zadruga,
Zagrebačka županija
IV
ABSTRACT
A POSSIBILITY ANALYSIS OF FOUNDING
A COOPERATIVE FOR ORGANIC FOOD PRODUCTION
IN THE ZAGREB COUNTY
When it comes to Croatia, people immediately think of the Adriatic Sea, which is often
mentioned as the most beautiful and cleanest sea in the world, and the coast, but also the
beautiful diversity of landscapes and the tourist potential of the country. In addition, Croatia
has arable lands, it is rich in water resources, and it has clean environment and climatic
conditions favorable for agriculture. Apart from tourism, much hope can be put into the
development of agriculture as a strategic industry. All these natural features indicate that
Croatia has a significant agricultural potential and can produce enough food, even if only for
their own needs. As for the organic food, thirty percent of the arable land is processed in
Croatia today. The most of it is covered with monocultures because they require less work
and a lower level of education is sufficient. Organically produced food is one of the fastest
growing markets in Europe, even during the recession, and its continual growth in the world is
extremely stable. Croatia should take the advantage of becoming a member of the European
Union and use the financial aid which can be withdrawn from European Union funds to
improve their agricultural economy. The Zagreb County abounds in agricultural areas
essential for the economic development of the region. Information on benefits of agricultural
land and incentives for small producers of organic food is in much need in order to rationally
use land resources and maintain the development of agriculture. Zagreb County falls under
the most important counties in the development of the Croatian agriculture. The need for the
demarcation of space is one of the basic conditions for the development of organic agriculture
due to the different agro-ecological and economic conditions.
Key words: organic food, organic food production, cooperetive, Zagreb County.
V
1. UVOD
U Republici Hrvatskoj sve se više ljudi bavi ekološkom proizvodnjom jer žele proizvoditi
hranu bez agrokemikalija, koje mogu biti uzrok raznih bolesti. Budući da Hrvatska oskudijeva
osnovnim znanjem i informacijama o ekološkoj poljoprivredi, spada među zemlje u kojima
ekološka poljoprivreda nije značajnije zaživjela. Kada govorimo o ekološkoj proizvodnji
hrane, šira javnost još uvijek uglavnom smatra da ona podrazumijeva istu proizvodnju hrane
kao i konvencionalna, samo bez primjene agrokemikalija (pesticidi, umjetno gnojivo i sl.).
Međutim, nije bit samo u izostavljanju agrokemikalija nego ona predstavlja mnogo složeniji
koncept poljoprivredne proizvodnje.
U posljednjih nekoliko godina ekološka poljoprivreda doživljava pravi procvat širom svijeta.
Njen nagli razvoj rezultat je potrebe za pronalaženjem izlaza iz ekoloških, socijalnih i
gospodarskih problema u kojima se nalazi konvencionalna poljoprivreda.
Problemi s kojima se ekološki proizvođači danas susreću su previše administracije za
ekološke proizvođače, kompleksna zakonska regulativa za ekološku proizvodnju te vrlo mali
broj udruga i zadruga za ekološku proizvodnju hrane. Isto tako, problemi nastaju i od strane
ekoloških proizvođača poput, na primjer, nedovoljnog poznavanja propisa i nedostatka
stručnog znanja. Nadalje, proizvođači se sureću s problemom nedovoljno velikog kapitala
potrebnog za ulaganje u ekološku proizvodnju i nabavu repromaterijala dopuštenog za
upotrebu u ekološkoj proizvodnji. Stanovništvo seli iz ruralnih u urbana područja, zbog
velikih troškova vezanih za proizvodnju upitna je i profitabilnost, a problem je i u promociji.
Potrošači nisu dovoljno upoznati s time što je to ekološki proizvod i po čemu se on razlikuje
od proizvoda dobivenog konvencionalnom poljoprivredom. Najveća prepreka je plasman
ekoloških proizvoda na tržište. Naime, još uvijek nedostaje otkupnih stanica i sajmova za
ekološke proizvode te bi zato ekološkim proizvođačima bilo lakše ujediniti se i zajedno
plasirati svoje proizvode na tržište. Stoga je svrha ovog završnog rada istražiti i opisati
mogućnosti osnivanja zadruga za ekološku proizvodnju hrane.
Struktura rada slijedit će uobičajenu strukturu diplomskih radova. Nakon uvodnog dijela, u
drugom dijelu će se predstaviti problem, predmet i ciljevi istraživanja te istraživačka pitanja i
metode istraživanja. Treće poglavlje obuhvatit će pregled općenite literature o zadrugama i
8
zadrugarstvu te o stanju zadrugarstva u svijetu, Europi i Hrvatskoj. Četvrto poglavlje govori o
osnovnim značajkama ekološke proizvodnje hrane. U petom poglavlju ukratko će biti opisano
tržište ekološke hrane u Hrvatskoj. Nadalje, šesto poglavlje govori o potencijalu
velikogoričkog područja za ekološku proizvodnju hrane. U sedmom poglavlju opisuju se
potpore za ekološku proizvodnju. Slijedi deveto poglavlje s empirijskim istraživanjem i
rezultatima provedene ankete s ekološkim proizvođačima potencijalnim članovima zadruge.
Na temelju svih dobivenih informacija donosi se zaključak i preporuke za rješavanje
problema te implementaciju rješenja u praksu. Na samom kraju dolazi pregled literature i
životopis.
9
2. PROBLEM, CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA
U ovom poglavlju opisat će se problem, predmet, svrha i ciljevi istraživanja, zatim
istraživačka pitanja i metode istraživanja.
2.1. Problem, predmet, svrha i ciljevi istraživanja
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, veličina površina pod ekološkom proizvodnjom
bilja i broj ekoloških poljoprivrednika u Hrvatskoj se povećava od 2003. godine, većinom
zbog proizvodnje „zdrave“ hrane. Međutim, razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je
općenito vrlo spor. Do toga je jednim dijelom došlo zbog petogodišnjeg Domovinskog rata,
no najviše zbog nestručnosti i neorganiziranosti tržišta. Ekološkim proizvođačima najteži je
plasman proizvoda tako da neorganizirano tržište obeshrabruje proizvođače i koči brži razvoj.
Tome doprinosi i nedovoljno razvijena ekološka svijest, a u zadnje vrijeme i oslabljena
kupovna moć potrošača. Isto tako, nepogodu za tržište ekološke hrane predstavlja i veliki
uvoz općenito jeftine hrane, a onda i one jeftinije, ekološki proizvedene u drugim zemljama,
jer Hrvatska sve manje investira u vlastitu proizvodnju hrane.
Stoga ne čudi što je prema istim podacima Ministarstva poljoprivrede Zagrebačka županija do
krize 2009. godine imala rast površina pod ekološkom proizvodnjom, a nakon toga bilježi
pad. S 1.150 ha 2009. godine površine su se prepolovile na samo 567 ha 2011. godine. S
druge strane, pretpostavlja se da je Hrvatska, a osobito Zagreb kao glavni grad, potencijalno
dovoljno veliko tržište za ekološki proizvedenu hranu i da Zagrebačka županija ima
komparativne prednosti za njenu proizvodnju. Ako se to pokaže točnim, bila bi zaista velika
šteta ne iskoristiti taj potencijal, osobito u vrijeme gospodarske krize i velike nezaposlenosti
mladih.
PROBLEM – S jedne strane, u posljednje je vrijeme sve više uočen problem nezdrave
prehrane, kao i želja ljudi da se zdravo hrane. S druge strane, postoje mogućnosti za ekološki
uzgoj hrane i volja proizvođača, ali je problem u distribuciji i postizanju odgovarajuće cijene.
PREDMET istraživanja je zadruga kao organizacijska mogućnost za bolje povezivanje
proizvođača i potrošača.
10
SVRHA je potaknuti osnivanje zadruga dokazujući da u RH postoji tržište zdrave hrane te da
u Zagrebačkoj županiji postoji potencijal proizvodnje i potpore za osnivanje zadruga.
CILJ je analizirati mogućnosti za otvaranje jedne takve zadruge za ekološku proizvodnju
hrane u Velikoj Gorici.
2.2. Istraživačka pitanja
Kako bi se ostvarenjem cilja došlo do prijedloga rješenja problema, postavljena su sljedeća
istraživačka pitanja na koja su dobiveni odgovori provođenjem istraživanja:
IP1: Postoji li u RH tržište zdrave hrane?
IP2: Ima li Zagrebačka županija potencijal proizvodnje zdrave hrane?
IP3: Kakva je potporna infrastruktura za poticanje zadruga kojima bi se bolje povezali
proizvođači i potrošači zdrave hrane?
2.3. Metode istraživanja i izvori podataka
Kao sekundarni izvori podataka koristit će se stručna literatura i statistički podaci te interni
podaci institucija, zadružnog saveza i strukovnih udruga. Primarni podaci dobit će se putem
ispitivanja i anketiranja ekoloških proizvođača i potencijalnih članova zadruga.
Od metoda istraživanja koristit će se eksplorativna, tj. izviđajna istraživanja za pregled
literature i ostalih sekundarnih izvora. U empirijskom dijelu koristit će se metoda ispitivanja
za primarno prikupljanje podataka, tj. anketiranje 30 potencijalnih ekoloških proizvođača na
području Velike Gorice te deskriptivna statistika za analizu podataka. Za donošenje zaključka
i preporuka koristit će se metode analize i sinteze.
11
3. ZADRUGE I ZADRUGARSTVO
Prema definiciji, „zadruga je dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim
upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih
usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje
pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge
potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana.“(Hrvatski savez
zadruga, 2013.)
Kako bi se ostvarili zajednički ekonomski, socijalni i kulturološki ciljevi, članovi se okupljaju
u zadrugu kroz demokratski vođenu organizaciju, što označava autonomnu dobrovoljnu
organizaciju u njihovu vlasništvu. Zadruge postoje kako bi se ispunjavale potrebe njihovih
članova, a oni doprinose svojim kapitalom, ulozima i kontrolom poslovanja. Uglavnom sva
poduzeća posluju u cilju zastupanja interesa većinskih vlasnika, odnosno investitora.
3.1. Nastanak i povijesni razvoj zadruga
Prve zadruge nastale su prije 200 godina. Zbog ograničenog pristupa tržištu, ruralni
poduzetnici i poljoprivrednici sakupili su svoje resurse te si međusobno pomagali, kako bi
lakše savladali zajedničke probleme. Kako bi se izbjeglo zaduživanje te osigurao pristup
kvalitetnijoj robi i uslugama, počele su nastajati zadruge. Od tada su se razvile u mnogim
područjima – od proizvodnih do financijskih usluga – potaknute željom za pravednijim
načinom rada i poslovanja.
S obzirom da zadruge i zadružni pokret sežu u prošlost prije osnivanja Europske unije,
povijesni segment razvoja zadruga prijeko je potrebno promatrati zasebno po zemljama.
Poljoprivredno zadrugarstvo samostalno se počelo razvijati kasnije nego ostali zadružni
oblici. Prve poljoprivredne zadruge osnovane su u zapadnoeuropskim zemljama u drugoj
polovici 19. stoljeća (Nizozemska i Danska).
U Danskoj je poljoprivredno zadrugarstvo vrlo razvijeno te predstavlja odličan primjer
utjecaja zadrugarstva na razvoj poljoprivrede i čitave zemlje. Poljoprivredno-proizvođačke
12
zadruge u Danskoj potisnule su mnoga privatna poduzeća u najvažnijim gospodarskim
granama.
3.2. Zadruge u Europskoj uniji
Važnost zadruga u gospodarstvu, u različitim sektorima, vidljiva je i u značajnim tržišnim
udjelima u većini zemalja članica Europske unije:1
- poljoprivreda (83% u Nizozemskoj, 79% u Finskoj, 55% u Italiji i 50% u Francuskoj)
- šumarstvo (60% u Švedskoj i 31% u Finskoj)
- bankarski sektor (50% u Francuskoj, 37% na Cipru, 35% u Finskoj, 31% u Austriji)
- trgovina/maloprodaja (potrošačke zadruge u Finskoj imaju tržišni udio od 36%, a u
Švedskoj 20%)
- farmaceutska industrija (21% u Španjolskoj i 18% u Belgiji)
- informacijske tehnologije
- stanovanje
- zanatska proizvodnja.
Međunarodni zadružni savez na Manchesterskom kongresu 1995. godine usvojio je „Identity
Page“ kojim definira osobine današnjih zadruga. Dokument je uzrokovao brojne rasprave i
pitanja koja sežu u prošlost, još od nastanka međunarodnog zadružnog pokreta, a vezana su uz
povijesne razlike (različita tumačenja zadruga i njihove uloge u gospodarstvu). Dokument
definira različite tipove zadruga: potrošačke, radničke, poljoprivredne, financijske, ribarske i
stambene, kao i nove tipove zadruga: socijalne, ekološke i rekreacijske zadruge.
Kako bi se zadrugama olakšale i pojednostavile njihove prekogranične i transnacionalne
aktivnosti, 22. srpnja 2003. godine usvojen je Statut europskih zadruga čiji je cilj pružanje
adekvatnog pravnog okvira poslovanja zadruga. Bez obzira na to što egzistiraju i zadruge
osnovane u skladu sa Statutom europskih zadruga, europske zemlje imaju posebne zakone o
zadrugama. U Statutu europskih zadruga nalaze se propisi koji definiraju pravila osnivanja i
upravljanja europskim zadrugama te direktiva u kojoj je određena formalnost, bitna u
donošenju odluka zaposlenika na razini organizacije kroz informiranje, savjetovanje i
sudjelovanje u radu tijela zadruge. Statutom se također uređuje, s namjerom ostvarivanja 1 Izvor: European Commision (2010). Europe 2020 – A strategy for smart, sustainable and inclusive growth. Brussels: European Commission, http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/social-economy/co-operatives/index_en.htm (24.5.2013.).
13
zajedničkih koristi, i ulazak na nova tržišta, postizanje ekonomije razmjera, zajedničke
razvojne aktivnosti i dr. Da bi do toga došlo, potrebno je udruživanje svih vrsta poduzeća.
Prema podacima Europske komisije, u Europskoj uniji danas posluje otprilike 250.000
zadruga sa 163 milijuna zadrugara, a zapošljavaju otprilike 5,4 milijuna ljudi. Prema
istraživanju (Cooperatives Europe Asbl, 2010.) koje je provelo udruženje Cooperatives
Europe Asbl. u 2010. godini na temelju podataka svojih članica iz 2009. godine, najviše
zadruga registrirano je u Italiji, za kojom slijede Španjolska i Francuska. U tablici 3.1. vidi se
pregled broj registriranih zadruga (članica Cooperatives Europe) u zemljama članicama
Europske unije i drugim promatranim zemljama.
Tablica 3.1. Zadruge u zemljama članicama Europske unije
ZEMLJA ZADRUGE ČLANOVI ZAPOSLENIAustrija 2.339 4.866.148 105.989Belgija 166 2.670.000 13.547Bugarska 1.273 179.309 26.386Cipar 620 1.275.993 5.067Češka 1.395 897.899 71.939Njemačka 7.415 20.509.973 830.258Danska 523 1.840.803 70.757Estonija 1.604 410.000 4.800Španjolska 24.276 6.960.870 384.398Finska 380 3.164.226 69.953Francuska 21.000 23.000.000 900.000Grčka 6.392 942.991 12.538Mađarska 2.769 547.000 85.682Irska 183 152.000 18.869Italija 41.552 13.063.419 1.146.950Luksemburg 18 5.203 476Litva 490 221.858 8.971Letonija 74 17.330 440Malta 58 5.663 250Nizozemska 677 3.249.000 184.053Poljska 8.823 8.000.000 400.000Portugal 2.946 2.135.000 47.000Rumunjska 1.577 809.170 34.313Švedska 9.170 4.069.852 140.520Slovenija 77 16.903 3.428Slovačka 383 570.845 26.334Ujedinjeno Kraljevstvo 977 8.434.538 129.130
Izvor: Cooperatives Europe Asbl (2010.), “European Co-operatives Key Statistics 2009”,
http://www.coopseurope.coop
14
Aktualna strategija razvoja Europske unije ‘Europe 2020’ (Cooperatives Europe Asbl, 2010.)
koju je u ožujku 2010. godine lansiralo Europsko vijeće donosi smjernice za pojedina
područja, pri čemu se spominje i sektor socijalne ekonomije, tako da se promovira socijalno
uključivanje kao borba protiv siromaštva. U Smjernici 10 navodi se da zemlje članice moraju
promovirati puno sudjelovanje u društvu i gospodarstvu te isto tako povećavati mogućnosti za
zapošljavanje, kako bi se pomoglo najrizičnijim skupinama društva, i to koristeći sredstva
Europskog socijalnog fonda. Također se navodi da je potrebno promovirati pristup socijalne
ekonomije. A da bi se razvio sektor zadrugarstva i socijalne ekonomije, nositelji ekonomske i
socijalne politike u Hrvatskoj moraju poticati i jačati svijest o zadrugarstvu te formulirati
institucionalna rješenja. Potrebno je prilagoditi zakone i instrumente ekonomske i socijalne
politike. Nadležna tijela učinkovitim djelovanjem mogu dati snažnu potporu razvoju
gospodarskih subjekata koji svoje poslovanje temelje na principima zadrugarstva i socijalne
ekonomije. Često se u našem društvu događa da se riječ „zadruga“ pogrešno povezuje sa
„socijalističkim reliktom“. Zato je potrebno promovirati zadruge kao suvremen i djelotvoran
način ekonomske organizacije edukacijskim i promotivnim aktivnostima. Takvi oblici
organiziranja imaju jaku potporu od strane europskih institucija jer simultano polučuju i
ekonomske i socijalne učinke, dakle, doprinose ekonomskoj aktivnosti, zapošljavanju i
socijalnoj koheziji društva.
3.3. Zadruge u Hrvatskoj
U ovom poglavlju opisat će se nastanak i povijesni razvoj zadruga u Hrvatskoj, današnje
stanje i perspektive zadrugarstva u budućnosti.
Zadrugarstvo ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. U Đurđevcu je 1866. godine osnovana prva
obrtnička zadruga, a u Zagrebu je iste godine osnovana činovnička zadruga te kasnije i u
drugim gradovima. Razvijaju se različiti oblici zadruga (gospodarske, agrarne, hrvatske
seljačke zadruge i dr.), što je bio snažan poticaj razvoju poljoprivrednih zadruga. Krajem 19. i
početkom 20. stoljeća djelovalo je više od 1.500 zadruga s oko 250.000 zadrugara.
Zadruge su regulirane Zakonom o zadrugama i kao društvo osoba temelje se na radu svojih
članova. Zadruga je demokratsko društvo kojim upravljaju njezini članovi i koji ravnopravno
sudjeluju u donošenju odluka, po načelu „jedan član, jedan glas“. Uvjet za članstvo u zadruzi
je rad putem zadruge, a ne samo unošenje kapitala i sudjelovanje u rezultatima poslovanja.
15
Ako se govori o upotrebi dobiti, nakon pokrića gubitaka i obveznih zakonskih izdvajanja
zadruga može preostali dio dobiti isplatiti članovima zadruge, ali vodeći računa o
sudjelovanju svakog pojedinog člana u aktivnostima zadruge. U slučaju likvidacije ili stečaja
zadruge, nakon podmirenja obveza prema vjerovnicima i povrata uloga članovima, preostala
imovina zadruge prenosi se jedinicama lokalne samouprave na čijem je području zadruga. Iz
ovoga je vidljivo da zadrugari nemaju udjele u zadruzi nego im pripada samo ono što su
stvarno unijeli, a imovinu ne mogu dijeliti. Dakle, zadruga se temelji na radu svojih članova, a
mjerilo vrijednosti u zadruzi je rad.
Tvrtka zadruge je ime pod kojim zadruga djeluje i pod kojim sudjeluje u pravnom prometu.
Potrebno je naglasiti da tvrtka zadruge mora sadržavati naznaku da se radi o zadruzi. Tvrtka
jedne zadruge mora se jasno razlikovati od tvrtke druge zadruge upisane u sudski registar kod
istoga registarskoga suda, a prije samog odabira imena zadruge trebalo bi provjeriti u
nadležnom trgovačkom sudu postoji li kod njih već registrirano takvo ime. U pravilima
zadruge mora biti upisano koji je osnivački i temeljni opći akt zadruge. Članak 9. stavak 3.
Zakona o zadrugama propisuje da se u sudski registar između ostalog upisuje i tvrtka, stoga je
jasno da se i sve promjene tvrtke, tj. promjene imena zadruge moraju upisati u sudski registar.
Zadruga može nastaviti poslovati bez promjene tvrtke unatoč istupanju nekih članova iz
zadruge ili pristupanju novih članova u zadrugu. Ako je zadruga u stečaju ili likvidaciji, u ime
zadruge treba se dodati oznaka „u stečaju” ili „u likvidaciji” te se tako upisati u sudski
registar.
Zadrugarstvo se između dva svjetska rata uspješno razvija. Hrvatske seljačke zadruge
djelovale su putem Središnjeg saveza hrvatskih seljačkih zadruga u Zagrebu, gospodarske
zadruge u sklopu Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u Zagrebu te zadruge
gospodarske sloge u sklopu Saveza zadruga gospodarske sloge. Najveći broj zadruga u
Dalmaciji bile su članice Zadružnog saveza u Splitu. Zadrugarstvo prolazi kroz teško
razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata. Nastankom Jugoslavije provodi se
kolektivizacija po uzoru na tadašnji Sovjetski savez i zadrugarstvo počinje gubiti svoja
izvorna obilježja. Početkom 50-ih godina zadrugarstvo u Hrvatskoj doživljava uzlet
napuštanjem kolektivizacije. Počinju se osnivati zadružni i zadružni poslovni savezi, jačaju
zadruge različitih profila, a pogotovo se razvija zadružno štedioničarstvo i bankarstvo.
Kasnije, 1960. godine zadružni gospodarski sustav se marginalizira. Ukidaju se zadružni
savezi zbog političkih odluka i zakonskih mjera. Također dolazi do ukidanja zadružnog
16
bankarskog sustava, a zemljišta i prehrambeni pogoni prenose se kombinatima društvenog
sektora poljoprivrede i prehrambene industrije, koji su kasnije nositelji razvoja u
poljoprivredi. Takvo stanje traje sve do devedesetih godina. U to je vrijeme djelovalo oko 200
poljoprivrednih zadruga, a danas u Hrvatskoj djeluje oko 600 zadruga svih vrsta s oko 20.000
članova (Borbaš i Mikšić, 2003.).
Strateškim dokumentom „Europa 2020“ u svibnju 2013. donijeta je „Strategija razvoja
poduzetništva u Hrvatskoj za razdoblje 2013.-2020.“ (Cooperatives Europe Asbl, 2010.) U
tom se projektu preporučuje osnivanje zadruga i klastera kako bi se podigla konkurentnost
hrvatskog i europskog gospodarstva u kojima su mjere i programi pružanja potpore. Cilj
programa u vezi razvoja proizvodnog zadrugarstva je postizanje ravnomjernog razvitka svih
područja Republike Hrvatske, kao i povećanje zapošljavanja putem zadružnog organiziranja.
Provedbom programa poticat će se razvoj zadruga kroz razvitak proizvodnje, prerade i
plasmana proizvoda.
Prednosti kod osnivanja zadruge su kontinuirana ponuda veće količine proizvoda tijekom
cijele godine, veća moć pregovaranja s potencijalnim kupcima, planiranje i provedba
marketinških aktivnosti, zapošljavanje stručnog upravitelja/menadžera radi osiguranja
profesionalnog upravljanja poslovanjem i ostvarivanja profita članova zadruge te ulaganja u
odgovarajuće skladišne i prerađivačke kapacitete (Borbaš i Mikšić, 2003.).
Kako bi vlasnici malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstva u Republici Hrvatskoj mogli
opstati u uvjetima tržišne privrede i konkurencije velikih proizvođača i poduzeća, moraju se
udružiti i osnovati zadruge. Marketinške zadruge u Hrvatskoj razvit će se iz malih grupa
proizvođača ili članova poljoprivrednih udruga i tako povezati u veće organizacije s
dovoljnom prodajnom moći kako bi količinom svojih proizvoda mogli konkurirati na
domaćem tržištu.
Ako poljoprivrednici odluče osnovati zadrugu, moraju donijeti sljedeće osnovne odluke:
1. Definirati ciljeve i zadatke zadruge
17
Razlog zbog kojeg potencijalni članovi zadruge osnivaju zadrugu su njihovi prioriteti i
problemi za koje očekuju da će biti riješeni osnivanjem zadruge. Moraju se izdvojiti
oni razlozi i ciljevi osnivanja zadruge (u Hrvatskoj je to najčešće prodaja proizvoda)
koji bi zadovoljili sve potencijalne članove.
2. Međusobno raspraviti te usuglasiti financijsku strukturu (visinu osnivačkih
uloga) i kriterije za članstvo u zadruzi
Cilj ove odluke je odrediti visinu osnivačkog uloga. Za marketinšku zadrugu u
početku poslovanja ne treba visoki kapital. Potrebno je imati prostor koji će biti
sjedište zadruge, u kojem će se održavati sastanci i ugovarati poslovi te će sadržavati
osnovni uredski materijali (npr. telefon i faks). Kasnije, kada zadruga bude ugovarala
poslove i počela ostvarivati prihode, može si priuštiti i povećanje imovine te, ako je
potrebno, nabavu dodatne opreme. Kada se složi financijska konstrukcija i ostvare
uvjeti za provedbu zadane djelatnosti – ovisno o osnovnom cilju zadruge i ako je
definirana neka druga djelatnost – tada zadruga može početi raditi jer proizvodnja ili
prerada zahtijevaju veća kapitalna ulaganja i druge financijske izvore osim vlastitih
financijskih sredstva. U prvoj fazi osnivanja zadruge bitan je i broj članova: premali
broj članova možda neće biti dovoljan za osnivanje zadruge zbog visine njihove
proizvodnje, a kod prevelikog broja članova može doći do teškog usuglašavanja
prioriteta i zadataka buduće zadruge. Također bi bilo poželjno da su članovi zadruge iz
istog mjesta. Naime, što manja geografska udaljenost je važna jer bi u protivnom
logistika i upravljanje zadrugom mogli biti otežani.
3. Izraditi statut i pravilnik zadruge
Najvažniji dokumenti zadruge su statut i pravilnik zadruge koji određuju pravila
međusobnog ponašanja zadrugara. Prije formalne registracije zadruge, budući
zadrugari moraju se usuglasiti oko svih tzv. „pravila ponašanja“, a poglavito oko onih
koji se odnose na prodaju putem zadruge, vrstu i količina proizvoda te na upravljanje
prihodima i dobiti zadruge. Kad se svi članovi zadruge dogovore oko navedenog, tek
se onda može pristupiti formalnoj registraciji.
4. Izraditi poslovni plan zadruge
18
Kad su donesena i definirana pravila, sljedeći korak koji zadruga mora napraviti je
izraditi poslovni plan za iduću godinu. Zadruga mora točno odrediti koje proizvode i
koliko njih svaki član mora dostaviti zadruzi kako bi uspješno pregovarali s kupcima,
zatim koji su troškovi te proizvodnje, koja je prihvatljiva cijena kojom bi se pokrili
troškovi i ostvarila zarada te kolika će biti buduća ulaganja za proširenje poslovanja
zadruge.
Prilikom izrade poslovnog plana potrebno je definirati sljedeće:
- potrebna sredstva za poslovanje
- procjenu ukupnih godišnjih troškova zadruge
- procjenu godišnjih prihoda zadruge
- profit i način raspodjele profita članovima zadruge.
Sedmorica entuzijasta osnovali su poljoprivredno gospodarsku zadrugu Eko-razvoj 2008.
godine u Petrinji, čiji je upravitelj Dragan Milić. Cilj osnutka zadruge je ekološka proizvodnja
voća i ratarskih kultura. Prošle godine pokusno su zasijali 1 ha lana, a u planu imaju i
lavandu. To su autohtoni proizvodi s područja Banovine koji su se na tom području
tradicionalno proizvodili, a pokušavaju nastaviti očuvanje starih sorti, cijepljenjem ili putem
matičnjaka. Posjeduju svu potrebnu mehanizaciju za ratarsku proizvodnju i opremu kojom
mogu osigurati kvalitetnu obradu zemljišta i očuvanje proizvoda, a ulažu i u edukaciju
zadrugara kako bi se osigurali svi standardi i norme koji se traže u ekološkoj proizvodnji:
izvornost, odgovarajuća gnojidba, čuvanje gotovih proizvoda i sl. Zadruga je bila i
suorganizator znanstvenog skupa „Ekološko pčelarstvo i voćarstvo“. Plan zadruge je razviti
do 200 ha vlastitog zemljišta i oko 200 pčelinjih košnica, a podržavaju poljodjelce koji imaju
ili će imati potvrdu za naslov ekološki poljoprivrednik. Nužna su i velika ulaganja, ali
apliciraju na razne fondove i vjeruju u podršku svih koji žele da se razvija i opstane
banovinsko selo. Postupno će zadruga brendirati svoje proizvode i tako biti još
prepoznatljivija na tržištu te su, primjerice, zasadili oko tisuću stabala drijenjka što tržište
itekako traži i cijeni (Nova zadruga, Glasilo za zadružno poduzetništvo 2013.).
Zadruga je izgradila novu upravnu zgradu s vlastitim sredstvima, a tu su i ostali gospodarski
objekti čija je legalizacija provedena. Zasad na tržište plasiraju samo ratarske kulture, a voćne
proizvode nude kao nešto novo. Zadruga ima dosta velike prijevozničke troškove jer na
području Banovine nema ni jednog certificiranog ekološkog mlina pa se neki proizvodi
19
prerađuju u vrlo udaljenim mjestima. Svi se proizvodi analiziraju u ovlaštenim laboratorijima,
čime se osigurava visoka ispravnost i kakvoća. Također posjeduju certifikat za med bagrema i
stotinjak košnica za proizvodnju izričito ekološkog meda jer se vodi briga o ispaši i preradi.
Zadruga je imala veliki udio u ostvarivanju projekta „Eko-zona za siguran posao na selu“,
čime se nastoji osigurati ne samo proizvodnja nego i zadržavanje stanovništva, izjednačeni
uvjeti s onima u urbanim sredinama, a samim time i porast stanovništva u tom kraju. Zadruga
je s navedenim modelom kročila na pravi put osiguranja dobrih uvjeta za opstanak. Za sada
još nisu razvijene navike kod dijela kupaca, a i niska je kupovna moć za ekoproizvode koji
imaju višu vrijednost i više cijene, tako da zadruga iz Petrinje traži da se u Hrvatskoj pokrene
određena burza ekoloških proizvoda, pri čemu očekuju inicijativu i od strane Hrvatskog
saveza zadruga.
Dugoročna strateška orijentacija u RH je i sadnja vinograda i osiguravanje vina, barem za
vlastite potrebe te razvoj agroturizma u ruralnim područjima, pri čemu se misli na obalno i
priobalno područje, osobito tamo gdje je vinogradarstvo bilo razvijeno i gdje je velik utjecaj
turizma.
Metodom studije slučaja pokušava se dokazati isplativost obnavljanja obiteljskog
gospodarstva, i to bavljenje vinogradarskom i vinarskom proizvodnjom te kakvi su učinci
pružanja turističkih usluga na gospodarstvu. U jednom malom selu u Dalmatinskoj zagori,
dvadesetak kilometara od Omiša, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo obnavlja naslijeđeno
imanje, bavi se vinogradarstvom i vinarstvom, a namjerava se baviti i agroturizmom. Na
obiteljskom gospodarstvu rade aktivni članovi kućanstva pa se promijenila njihova
socioprofesionalna aktivnost. Nužno je daljnje investiranje u završetak započetih objekata za
stvaranje ekonomski održivog gospodarstva. Mogući pristup razvoju obiteljskog gospodarstva
je poslovno povezivanje s drugim gospodarstvima ili tvrtkama, s onima koji će investirati u
razvoj i raditi na gospodarstvu.
3.4. Poljoprivredne zadruge
Najaktualnija tema kojom se bavi Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske je
ostvarivanje zajedničke poljoprivredne politike Hrvatske i EU u području ruralnog razvoja.
Ruralni razvoj nije moguć bez aktivnog uključivanja zadruga koje djeluju u ruralnim
sredinama i najavljuju se sredstva za financiranje projekata iz EU fondova. U sektoru
poljoprivrede i prerade nužno je podupirati povećanje konkurentnosti i produktivnosti. Razvoj
20
lokalne komunalne infrastrukture i lokalnih osnovnih usluga u ruralnim područjima –
uključujući slobodno vrijeme, kulturu uređenja naselja te aktivnosti koje su usmjerene na
obnovu i unapređenje kulturne i prirodne baštine sela i ruralnih krajolika – ključan su
čimbenik za ostvarivanje potencijala rasta i pomicanja izdrživosti ruralnih područja te
osiguravanje većeg standarda življenja u ruralnim krajevima.
Tijekom prethodnog razdoblja, Ministarstvo poljoprivrede je ulagalo u ruralni prostor s ciljem
poboljšanja konkurentnosti poljoprivrednoga i šumarskoga sektora, očuvanja i zaštite okoliša
te poboljšanja kvalitete života u ruralnim područjima. Nacionalne mjere ruralnog razvoja bile
su financirane iz proračuna RH, a mjere ruralnog razvoja definirane IPARD programom (do
2009. g. SAPARD programom) i sufinancirane iz sredstava pretpristupne pomoći EU-a. Ta
ulaganja nisu pokrenula ruralni razvoj u dovoljnoj mjeri, a stanje u poljoprivredi i ruralnom
razvoju nije zadovoljavajuće, stoga je nužno podupirati povećanje konkurentnosti i
produktivnosti rada u sektoru poljoprivrede i prerade uz potrebno povezivanje poljoprivrednih
proizvođača.
Također je neophodno poticati i uključivati mlade u sektor poljoprivrede; povećati korištenje
informacijskih tehnologija, sustava informiranja, savjetovanja, cjeloživotnog obrazovanja i
usavršavanja te tako povećati produktivnost poljoprivrede; poboljšati lokalnu komunalnu,
socijalnu, gospodarsku i komunikacijsku infrastrukturu; povećati razinu korištenja energije iz
obnovljivih izvora i dr. Za povećanje dohotka stanovništva nužno je povećati dodane
vrijednosti proizvoda i diversificirati gospodarske aktivnosti kako bi ruralni prostor postao
poželjnije mjesto za život i rad.
U ruralnom prostoru zadrugarstvo može odigrati značajnu ulogu kao socijalno i ekonomski
poželjan oblik poslovanja. S obzirom na strukturu većine obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstva, oskudne raspoložive resurse te ekonomske i tržišne mogućnosti, ono će postati
jedini održivi poslovni model za većinu poljoprivrednih gospodarstva.
Zadruge i zadružno organiziranje trebali bi postojati na lokalnoj razini jer su zadrugari iz tog
prostora zainteresirani zajednički rješavati komunalne, socijalne i gospodarske probleme te
definirati prioritetne ciljeve putem modela zadruge. Europski fond za poljoprivredu i ruralni
razvoj (engl. EAFRD) nudi potpore investicijama za osnovne proizvodne potencijale,
okrupnjavanje i uređenje zemljišta, navodnjavanje i odvodnju te promjenu strukture
21
proizvodnje. Naglasak je na potporama za očuvanje prirodnih resursa, a za područja s težim
uvjetima gospodarenja u poljoprivredi i ekološku poljoprivrednu proizvodnju, čime će se
dostići cilj održivog upravljanja prirodnim resursima i klimatskim promjenama. Izgradnjom i
poboljšanjem komunalne infrastrukture te proširenjem gospodarskih aktivnosti promijenila bi
se slika sela u smislu povećanja kvalitete života i rada stanovnika ruralnog prostora.
Aktivnostima Ministarstva poljoprivrede i dokumentima drugih ministarstava, ponajprije
Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ministarstva kulture, reguliran je sustav zaštite
okoliša, prirode i krajobraza. Sustav zaštite okoliša i prirode od negativnih utjecaja iz
poljoprivrede, koji je u djelokrugu Ministarstva poljoprivrede, reguliran je dvjema osnovama:
prva je obvezno pridržavanje uvjeta dobre poljoprivredno-okolišne prakse, regulirane
posebnim pravilnikom, a čije je pridržavanje uvjet za dobivanje izravnih potpora svih
poljoprivrednika. Druga osnova je dobrovoljnog karaktera i trenutno je propisana nacionalnim
IAKS mjerama, a u sljedećem razdoblju i agrološkim mjerama iz Programa ruralnog razvoja
RH za 2014.-2020. Provođenjem tih mjera sustavno se radi na edukaciji i podizanju svijesti
poljoprivrednika o djelovanju poljoprivrede na okoliš i krajobraz.
Program ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. g. koji je u postupku
izrade, a koji ima za cilj konkurentnu i održivu poljoprivrednu proizvodnju integriranu u EU
okvirima, potiče razvijeno ruralno gospodarstvo s trendom povećanja zaposlenosti, kao i
proizvodnju visokokvalitetne hrane.
Onima koji žele mijenjati sadašnje stanje hrvatskog sela pruža se mogućnost da selo, odnosno
ruralni prostor postane poželjno mjesto za život i rad naročito mlade populacije, za što su
predviđene i pripremljene mjere za ruralna područja. Interes za ekološku proizvodnju je u
znatnom porastu pa je u 2011. godini usvojen Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede u
Republici Hrvatskoj 2011.-2016. godine, koji označava važan korak u potpori nacionalnoj
ekološkoj proizvodnji hrane. Osnovni cilj Akcijskog plana je povećanje udjela pod ekološkom
poljoprivredom u ukupnim poljoprivrednim površinama u Republici Hrvatskoj do 2016.
godine na 8%. Tim će planom odgovorni sudionici poticati razvoj ekološke poljoprivrede,
osigurati opskrbu domaćeg tržišta, a u idućim godinama osigurati i plasman ekoloških
proizvoda na ostalim tržištima. Cilj je pokrenuti višegodišnju promociju ekoloških proizvoda.
Jedna od mjera koja se predviđa u okviru Programa ruralnog razvoja RH je ekološka
poljoprivreda kojom će ekološka poljoprivredna gospodarstva ostvarivati pravo na godišnja
22
plaćanja po jedinici površine po pojedinim područjima proizvodnje (Nova zadruga, Glasilo za
zadružno gospodarstvo, 2013.).
3.5. Poticanje postojećih zadruga
U sljedećoj tablici 3.2. prikazan je broj osnovanih zadruga, broj učlanjenih zadrugara i broj
zaposlenih u zadruzi. Podaci obuhvaćaju sve županije i razdoblje od 1. siječnja 2011. do 30.
lipnja 2013. godine.
Tablica 3.2. Stanje broja zadruga, zadrugara i zaposlenih30.6.2013. 31.12.2012. 31.12.2011.
Zadruge 1.131 1.069 2.060Zadrugari 19.309 18.767 28.866Zaposleni 2.682 2.680 4.246Ukupni prihodi u zadrugama n/a 1.907.937.425,00 kn 2.194.282.093,00 knIzvor: Hrvatski savez zadruga (2013). Zadrugarstvo je za većinu poljoprivrednih gospodarstva
jedini održivi poslovni model, Nova zadruga, glasilo za zadružno poduzetništvo, 8 (37), 4-7.
Kao što se vidi u tablici 3.2., podaci pokazuju brojčano stanje zadruga, zadrugara i zaposlenih
u zadrugama u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 30. lipnja 2013. u svim županijama. Zakon o
zadrugama stupio je na snagu 31. ožujka 2011., a zadruge su se trebale uskladiti s novim
Zakonom do 31. ožujka 2012. Prikazani podaci za razdoblje 2011. uključuju zadruge koje su
bile u evidenciji Hrvatskog saveza zadruga 2011. godine, s time da se od 1. travnja 2011. do
današnjeg dana još uvijek zaprimaju rješenja iz Trgovačkog suda o usklađenju zadruga sa
Zakonom, kao i novoosnovanih zadruga. S obzirom na zadružno načelo otvorenosti članstva u
zadrugama, broj zadrugara u zadrugama je varijabilan, stoga može doći do određenih
nepoklapanja u prethodnim izvješćima. Prije stupanja na snagu Zakona o zadrugama i stanja
na dan 31. prosinca 2012., kada je većina postupaka usklađivanja zadruga dovršena, vidljivo
je da se broj zadruga unesenih u evidenciju smanjio gotovo za pola, dok se broj zadrugara
smanjio za 35%, a broj zaposlenih za 36%. Ukupni prihod zadruga smanjio se za 13%. To
pokazuje da se s novim Zakonom o zadrugama nisu uskladile one zadruge koje nisu bile
aktivne i nisu imale velik broj zadrugara.
23
3.6. Broj zadruga, zaposlenih i prihodi zadruga po djelatnostima
Najzastupljenije su poljoprivredne zadruge (40%). To i ne čudi s obzirom na tradiciju
zadrugarstva u Hrvatskoj dužu od 150 godina te činjenicu da su zadruge koje su osnivane
početkom i sredinom 20. stoljeća, a opstale su do današnjeg dana, uglavnom poljoprivredne, s
većim brojem zadrugara od prosječnog u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to da se bave
preradom poljoprivrednih proizvoda i njihovom finalizacijom, dio tih zadruga svrstan je u
kategoriju „prerađivačka industrija“. Ribarske zadruge posljednjih su godina najpropulzivniji
sektor u zadrugarstvu. Godišnje financijske izvještaje u FINA-u obvezne su predavati sve
zadruge. Zadruge koje su svoje aktivnosti usmjerile u preradu i finalizaciju proizvoda lakše
prevladavaju krizu i to mogu biti smjernice prema kojima se mora upućivati rad postojećih
zadruga. Zahtjevi tržišta postavljaju zahtjeve prema kvalitetnim i autohtonim završnim
proizvodima, što mnoge zadruge već imaju (vrhunska vina, maslinova ulja i dr., s
prepoznatljivim znakom na tržištu). Zanimljivo je utvrditi da velik broj zadruga (58%) nema
niti jednog zaposlenog, što sigurno predstavlja prepreku u postavljanju ozbiljnijeg poslovanja
zadruga koje žele plasirati svoje završne proizvode na tržištu. Postavlja se pitanje koliko
zadruga može uspješno voditi svoje poslovanje ako nema profesionalno zaposlenog
djelatnika, naročito ako se radi o ozbiljnijoj prerađivačkoj proizvodnji. Cilj uspješne zadruge
je imati što više udruženih proizvođača koji plasiraju svoje proizvode i usluge putem zadruge,
ali je također potrebno imati i osobu koja će profesionalno voditi računa o zakonitom
poslovanju zadruge, koordinirati proizvodnju, prodaju, naplatu i sve ostale aktivnosti koje su
neophodne za uspješno poslovanje pravne osobe.
3.7. Zadruge i zadrugari zaposleni po županijama i djelatnostima
Analiza stanja zadruga i zadružnog poslovanja po županijama i Gradu Zagrebu u razdoblju od
1. siječnja 2011. do 30. lipnja 2013. otkriva „velike razlike po županijama kako po broju
zadruga, tako i po broju zadrugara, kao i po visini prihoda zadruga“ (Nova zadruga, Glasilo za
zadružno poduzetništvo, 2013.). Zadružni sustav treba razvijati u smjeru poticanja aktivnih
zadruga sa stalnim povećavanjem broja zadrugara i zaposlenih. Potrebno je pojačati aktivnosti
poslovanja putem postojećih zadruga radom na terenu, edukacijom i poticajnim mjerama.
Cijela Republika Hrvatska je dobro premrežena svim vrstama zadruga, stoga je suvišno
ustrajati na osnivanju novih zadruga.
24
3.8. Korištenje potpora
Iz provedenog istraživanja vidljivo je da se osnivanje zadruga preporuča i potiče kako u
Hrvatskoj, tako i u EU te se mogu dobiti potpore na europskoj, državnoj razini, kao i potpore
od jedinice lokalne samouprave.
3.8.1. EU potpora
Zakon o državnoj potpori poljoprivredi i ruralnom razvoju (Narodne novine, broj 92/10)
usvojen je sredinom 2010. godine. Tijekom pretpristupnog razdoblja 2011. g. potvrđen je
smjer daljnih postupnih promjena jer se pretpostavljalo da će Republika Hrvatska 2012.
godine postati članica Europske unije. Pristupni pregovori u vrijeme donošenja zakona nisu
bili okončani, zbog čega nije bilo moguće utvrditi izravna plaćanja i sektorske omotnice za
2012. godine. U travnju 2011. okončani su pristupni pregovori u poljoprivredi i ruralnom
razvoju, a u lipnju 2011. godine određen datum ulaska Republike Hrvatske u članstvo
Europske unije u 2013. godini. Tim izmjenama Zakona određena su izravna plaćanja za 2011.
godinu. „Poljoprivreda i ruralni razvoj“ najvažniji su rezultati pregovora koji se odnose na
financijski paket potpore poljoprivredi koji će Republici Hrvatskoj biti na raspolaganju nakon
ulaska u Europsku uniju. Utvrđen je godišnji limit potpore u iznosu od 373 milijuna eura kod
izravnih plaćanja. Odobreno je 333 milijuna eura sredstava Europske unije Republici
Hrvatskoj za mjere ruralnog razvoja, a od 2014. godine dostupni su u punom iznosu. Postoji i
mogućnost prebacivanja sredstva iz ruralnog razvoja za potrebe izravnih plaćanja tijekom
razdoblja 2014.-2016. godine (D.M., Novosti vezane uz izmjene zakona o državnim
potporama. Eko poduzetnik, 2011.).
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine utvrđeno je novo
razdoblje do tri godine (do sredine 2016. godine) za primjenu državne pomoći u posebno
osjetljivim sektorima, što je sukladno rezultatima pregovora i politici Europske unije prema
novim državama članicama. Utvrđen je datum do kojeg jedinice lokalne i područne
(regionalne) samouprave mogu odobravati lokalne potpore bez odobrenja Ministarstva
poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.
25
3.8.2. Državne potpore
U sklopu mjera potpora za ruralni razvoj od 2008. godine, Ministarstvo poljoprivrede,
ribarstva i ruralnog razvoja sufinanciralo je troškove ekološke proizvodnje u visini od 50% za
provedbu stručnog nadzora, kao i troškove certifikacije. Država potiče rad ekoloških zadruga
koje organiziraju ekološke sajmove kako bi se promovirala ekološka proizvodnja.
Prag godišnjih primitaka korisnika pojedinih mjera poljoprivredne potpore za ulazak u sustav
poreza na dohodak je 48.000 kn. Uz primitke od izravnih plaćanja, obračunavat će se i primici
od mjera ruralnog razvoja koje su po načinu provedbe i kontrole nadopuna izravnim
plaćanjima.
Člankom 61b zakona određene su opće odredbe o mjerama potpore za ekološku proizvodnju
koji glasi:
a) „Korisnici mjera iz članka 60.a stavka 1. točke 4. i 5. ovoga Zakona ostvaruju pravo
na potporu po hektru poljoprivrednog zemljišta koje je registrirano u ARKOD sustavu
i koje je u sustavu kontrole ekološke, odnosno integrirane proizvodnje.“
b) „Korisnici iz stavka 1. ovoga članka ostvaruju pravo na potporu ako se obvežu da će
tijekom pet godina obavljati poljoprivrednu aktivnost na poljoprivrednom zemljištu u
sustavu ekološke, odnosno integrirane proizvodnje.“
Praksa Europske unije, predviđena odredba za petogodišnje zadržavanje poljoprivrednika,
provodi se unutar poljoprivredno-okolišnog programa kao bitnog dijela nacionalnog programa
ruralnog razvoja. S obzirom da program trenutno nije definiran, a radi osiguranja provedbe
mjere, isto je bilo nužno definirati.
U 2012. i 2013. godini za ekološku poljoprivredu propisana je maksimalna visina javne
potpore dodatkom 5a Zakona u iznosu do:
o 4.300,00 kn/ha za povrće i višegodišnje nasade
o 2.646,00 kn/ha za oranice
o 1.323,00 kn/ha za livade i pašnjake.
Trebalo bi potaknuti postojeća ekološka gospodarstva na povećanje površine i proizvodnje s
povećanjem iznosa potpore za povrće i višegodišnje nasade.
26
3.8.3. Lokalne potpore
Na razini jedinica lokalne samouprave uglavnom postoje potpore za konvencionalnu
poljoprivredu, ali još uvijek nema posebnih potpora za osnivanje ekoloških poljoprivrednih
zadruga.
Povodom međunarodne godine obiteljske poljoprivrede, poduzeće DM – Drogeriemarkt d.o.o.
je otvorilo natječaj za obiteljsko poljoprivredna gospodarstva „jer najbolje dolazi iz prirode“.
Na natječaj DM Green City mogu se prijaviti sva obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja
jesu ili tijekom 2014. i 2015. planiraju ući u proces ekološke proizvodnje. DM će odabranom
obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu pružiti marketinšku potporu u vidu razvoja
etiketa, ambalaže te stavljanja proizvoda na police njihovih prodavaonica. Povjerenstvo u
sastavu predstavnika DM-a, Ministarstva poljoprivrede i PBZ Carda ocjenjivat će prijave. DM
želi pomoći ekološkim proizvođačima da što lakše svoje proizvode približe kupcima, a
podršku u organizaciji i provedbi natječaj pružilo im je Ministarstvo poljoprivrede. Kao
dugogodišnji partner projekta, PBZ Grupa je za dobitnike natječaja pripremila godinu dana
besplatnog korištenja paketa usluga PBZ-a namijenjenih obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima. Tim projektima PBZ Grupa doprinosi promicanju i daljnjem razvoju
obiteljske ekološke poljoprivrede. Isto tako, projekt DM Green City poziva građane na
obilježavanje Dana planeta Zemlje kako bi se uključili u zaštitu okoliša.
Čak 74 lokalnih ekoloških proizvođača prijavili su se na natječaj Zelena ideja raspisan u
listopadu 2013. godine. Projekt je organiziralo Hrvatsko udruženje društva za tržišno
komuniciranje (HURA) s ciljem pružanja besplatnih marketinških usluga i pomaganja
lokalnim ekološkim proizvođačima u njihovom nastupu na tržištu. Neovisni stručni žiri
projekta izabrao je 16 ekoloških proizvođača koji su zadovoljili postavljene kriterije te
pokazali najveći razvojni potencijal, a svi završni radovi bili su predstavljeni na izložbi u
Zagrebu u travnju te na strukovnim okupljanjima, Danima komunikacija i Weekend Media
Festivalu.
27
4. EKOLOŠKA PROIZVODNJA HRANE
Pod ekološkom proizvodnjom hrane smatra se poljoprivredna proizvodnja bez korištenja
agrokemikalija (mineralnih gnojiva, pesticida, hormona i sl.), što je vrlo složen koncept koji je
moguće postići sveukupnim gospodarenjem.
Zakonom o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (NN 12/01., NN
79/07.) i Pravilnikom o ekološkoj proizvodnji u uzgoju bilja i proizvodnji biljnih proizvoda
(NN 91/01., NN 10/07.) određena je ekološka proizvodnja hrane, a dobiveni proizvodi
certificiraju se i nose znak „ekoproizvod“. Da bi se proizvela ekološka hrana, potrebno je
uskladiti ekološka i ekonomska načela. U ekološkom smislu, za proizvodnju ekološke hrane
potrebno je povećati ekološku proizvodnju sirovina i kvalitetnih prerađevina. Usklađenje u
ekonomskom smislu odnosi se na racionalno iskorištavanje i zaštitu prirodnih resursa,
povećanje zaposlenosti te međunarodnu suradnju i izvoz kako bi se povećala proizvodnja i
unaprijedila kvaliteta proizvoda. Ekološka proizvodnja hrane doprinijet će prirodi i okolišu
tako da će se nastojati održati biološka raznolikost očuvanjem samoniklih biljnih vrsta, zatim
raznih kukaca, ptica i druge faune koja održava stabilnost prirodnih staništa.
Kako bi se proizvela ekološka hrana, potrebno je osigurati adekvatne uvjete uzgoja. Na
primjer, proizvodne parcele moraju biti udaljene najmanje 50 m od prometnice opterećenja
100 vozila na sat ili 10 vozila u minuti. Ekološka parcela treba biti osigurana ogradom ili
živicom najniže visine 1,5 m, a udaljenost ekološkog nasada od prometnice mora biti
najmanje 20 metara. Oni koji se žele baviti proizvodnjom ekološke hrane moraju biti upisani
u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva, Upisnik seljačkih gospodarstva ili obiteljskih
gospodarstva i Upisnik trgovačkih društva, zadruga i obrtnika u poljoprivredi. U uredima
državne uprave pri županijama može se upisati u Upisnik poljoprivrednih gospodarstva, a
nakon upisa potrebno je podnijeti zahtjev sa zapisnikom koji se dobije od nadzorne stanice za
ekološku proizvodnju kad se obavi prvi stručni nadzor. Potom se zahtjev i zapisnik podnose
Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja te se Pravilnikom o uvjetima i načinu
upisa u upisnike ekološke proizvodnje i prehrambenih proizvoda regulira ustrojavanje ovog
upisnika. Ekološka proizvodnja podliježe stručnom nadzoru prema Pravilniku o ekološkoj
proizvodnji u uzgoju bilja i u proizvodnji biljnih proizvoda. Ako proizvođači ekološke hrane
odluče koristiti pomoćne tvari i druge proizvode nepoljoprivrednog podrijetla u ekološkoj
28
proizvodnji, moraju se pridržavati Pravilnika o preradi u ekološkoj proizvodnji i preradi
ekoloških proizvoda. Postupak potvrđivanja slijedi kada se napravi obavezni stručni nadzor.
Potvrdnicu izdaje pravna osoba za provedbu postupka potvrđivanja, a ona sadrži znak
„ekoproizvod“ kojim se jamči da je nad proizvodom stručno napravljen nadzor.
Slika 4.1. Ekoznak
Izvor: Eko mreža.org, http://www.ekomreza.org/tag/eko-proizvod/61 (11.12.2014.)
4.1. Ciljevi i načela ekološke proizvodnje
Ciljevi ekološke proizvodnje su (Agro klub, evolucija poljoprivrede/eko proizvodnja, 2013.):
a) uspostavljanje održivog sustava upravljanja u poljoprivredi:
ekološkom proizvodnjom očuvala bi se priroda
obnovili bi se prirodni resursi
došlo bi do biološke raznolikosti
u umjerenim količinama koristili bi se prirodni resursi
pogodovalo bi se životinjama
b) proizvodi visoke kakvoće:
ljudi bi jeli kvalitetnu hranu te manje obolijevali
c) proizvodnja širokog spektra hrane i drugih poljoprivrednih proizvoda:
29
imali bi na raspolaganju veliki odabir hrane.
Ekološka proizvodnja podrazumijeva korištenje prirodnih resursa koji se temelje na
primjerenom osmišljavanju i upravljanju biološkim procesima temeljenima na ekološkim
sustavima. Metode koje se upotrebljavaju kako bi ekološka proizvodnja bila efikasna su
uporaba agrotehničkih, mehaničkih, fizikalnih, bioloških i biotehničkih mjera, zatim obrada
poljoprivrednih kultura, a isključuju se korištenje GMO-a i proizvoda proizvedenih od ili s
pomoću GMO-a, s izuzećem veterinarsko-medicinskih proizvoda. Korištenje vanjskih unosa
je također ograničeno, a ako su ti vanjski unosi potrebni, onda su ograničeni na unose iz
ekološke proizvodnje, prirodne tvari ili tvari dobivene prirodnim putem te prirodna mineralna
gnojiva niske topljivosti. Ako je potrebno, pravila ekološke proizvodnje mogu se prilagoditi,
ali tako da se uvažava sanitarno stanje, regionalne razlike klimatskih i lokalnih uvjeta,
dostignuta razina razvoja i specifične uzgojne prakse (Prijedlog zakona o ekološkoj
proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda s konačnim prijedlogom, 2013.).
Načela ekološkog uzgoja temelje se na (Bioinspekt d.o.o., nadzorna stanica, 2013.):
a) održavanju i poboljšavanju života, prirodne plodnosti i stabilnosti tla, biološke
raznolikosti, sprečavanju sabijanja i erozije tla te hranidbi bilja prvenstveno putem
ekosustava tla
b) smanjivanju uporabe neobnovljivih izvora i unosa koji nisu iz poljoprivrednog
gospodarstva
c) recikliranju otpada i nusproizvoda biljnog i životinjskog podrijetla radi daljnjeg
korištenja u proizvodnji
d) kod donošenja odluka vezanih za proizvodnju potrebno je uzeti u obzir ekološku
ravnotežu na lokalnoj ili regionalnoj razini,
e) održavanju zdravlja bilja preventivnim mjerama, kao što je izbor odgovarajućih vrsta i
sorti otpornih na štetne organizme, pravilan plodored, mehaničke i fizikalne mjere te
zaštita prirodnih neprijatelja.
4.2. Međunarodne organizacije i institucije koje skrbe o ekološkoj poljoprivredi
30
Ekološka poljoprivreda koja djeluje kao međunarodni pokret pridonijela je osnivanju Svjetske
organizacije za ekološku poljoprivredu IFOAM (engl. International Organization of Organic
Agriculture Movements). Organizacija je osnovana 1972. godine s ciljem da ujedini ljude iz
raznih krajeva svijeta kako bi se unaprijedila ekološka poljoprivreda, minimaliziralo
onečišćenje okoliša i iskoristili neobnovljivi prirodni resursi. No, ima i onih koji to smatraju
utopijom i otežavaju razvoj ekološke poljoprivrede usprkos njegovu snažnom razvoju širom
svijeta. Međutim, ta organizacija još uvijek dobiva podršku, pogotovo od Svjetske
organizacije za poljoprivredu i hranu pri UN-u (FAO) koja na ovaj način vidi izlaz iz krize.
Podršku ekološkoj poljoprivredi daje i sve veći broj vlada i političara, organizacija za zaštitu i
očuvanje prirode, itd.
4.3. Proizvodnja na gospodarstvu
Cjelokupnim gospodarstvom upravlja se u skladu sa zahtjevima koji se primjenjuju na
ekološku proizvodnju. Ako je gospodarstvo podijeljeno u jasno odvojene proizvodne cjeline
ili uzgajališta akvakulture, onda se njime ne upravlja u cijelosti u skladu sa zahtjevima
ekološke proizvodnje (Zakon o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda NN
139/10).
Uz opća pravila, primjenjuju se i druga pravila za ekološku biljnu proizvodnju:
a) ekološkom proizvodnjom uspješno se održavaju ili povećavaju organske tvari tla,
osigurava stabilnost i bioraznolikost tla te sprečava zbijenost i erozija tla
b) zelenom gnojidbom – kao na primjer leguminozom te primjenom stajskog gnojiva iz
ekološke proizvodnje – održava se plodnost i biološka aktivnost tla
c) mogu se koristiti biodinamički pripravci
d) zabranjeno je korištenje mineralnih dušičnih gnojiva
e) postupci koji se koriste za biljnu proizvodnju moraju smanjiti onečišćenje okoliša na
najmanju moguću mjeru
f) kako bi se spriječile štete uzrokovane štetnim organizmima, provodi se zaštita i
preventiva korištenjem prirodnih neprijatelja, odgovarajućim izborom vrsta i sorti,
plodoreda, uzgojnih metoda i toplinskih procesa
g) sredstva za zaštitu bilja koja bi mogla ugroziti poljoprivrednu kulturu mogu se koristiti
ako su odobrena za korištenje u ekološkoj proizvodnji
31
h) nužno je koristiti poljoprivredni reprodukcijski materijal iz ekološke proizvodnje kako
bi se proizvela ekološka hrana te se mora proizvoditi oplemenjivačevo sjeme i matične
biljke u tu svrhu za ekološki reprodukcijski materijal
i) ako je potrebno koristiti proizvode za čišćenje i dezinfekciju, onda se u biljnoj
proizvodnji moraju koristiti samo oni koji su odobreni za uporabu u ekološkoj
proizvodnji.
Sakupljanje samoniklog bilja i gljiva je ono što se smatra ekološkom proizvodnjom. Oni
moraju rasti u prirodnom okruženju, šumama i poljoprivrednim područjima, ali pod jednim
uvjetom: da ta područja nisu bila tretirana drugim proizvodima u toku tri godine prije
sakupljanja, osim onih koji su odobreni za uporabu u ekološkoj proizvodnji. Minimalni
zahtjevi za ekološku proizvodnju bit će propisani pravilnikom koji obuhvaća postupke i
određene norme uzgoja bilja, uvjete prijelaznog razdoblja, paralelnu proizvodnju, održavanje
plodnosti, popis dopuštenih gnojiva, popis sredstava za poboljšanje tla i sredstava za zaštitu
bilja.
4.4. Kontrola kvalitete
Ekološki proizvedena hrana podvrgnuta je stručnoj kontroli. Procjenom rizika i pojavom
nepravilnosti određuje se potrebna učestalost stručne kontrole. Proizvođači moraju barem
jednom godišnje imati kontrolu, osim onih koji se bave trgovinom na veliko zapakiranom
hranom i proizvođačima koji prodaju direktno krajnjem potrošaču.
Kontrolna tijela koja obavljaju stručnu kontrolu ovlašćuje nadležno tijelo. Prilikom
ovlašćivanja, kontrolno tijelo mora dostaviti opis i opseg poslova, uvjete pod kojima obavlja
poslove te dokaze da:
a) ima odgovarajuću opremu i potrebnu infrastrukturu
b) ima dovoljan broj stručno kvalificiranog osoblja s iskustvom
c) ne smije biti u sukobu interesa u provođenju dodijeljenih poslova
d) tijela koja su nadležna za akreditaciju moraju odobriti akreditaciju prema uvjetima
hrvatske norme HRN EN 45011
e) mora slijediti standardni postupak za stručnu kontrolu u kojem je detaljno opisan
postupak stručne kontrole i mjera predostrožnosti
f) u slučaju nepravilnosti mora reagirati.
32
Kada nadležno tijelo donese rješenje o ovlašćenju kontrolnog tijela na temelju dokaza, ono je
dužno dostaviti izvješće o provedenoj kontroli nadležnom tijelu u roku od 30 dana od
završetka obavljene kontrole. Kontrolno tijelo mora izvijestiti nadležno tijelo ako rezultati
kontrole nisu zadovoljili.
Kontrolna tijela moraju pravilno provoditi poslove koji su im preneseni, inače će nadležno
tijelo zaduženo za upravni i inspekcijski nadzor oduzeti ovlaštenje rješenjem. Nadležno tijelo
brine da:
a) kontrola koju kontrolno tijelo provodi bude objektivna i neovisna
b) bude potvrđena učinkovitost njegovih kontrola
c) bude upućeno na utvrđene nepravilnosti ili kršenja
d) ako je kontrolno tijelo propustilo udovoljiti zahtjevima, oduzima mu se ovlaštenje.
Nadležna tijela imaju pristup uredima i objektima kontrolnih tijela za provedbu nadzora, kao i
uvid u sve podatke. Pravila o stručnoj kontroli primjenjuju se na subjekte koje osigurava
kontrolno tijelo. Prema Zakonu o hrani (NN 80/13 i 14/14), bitno je da je proizvod u svim
fazama proizvodnje, pripreme i distribucije ekološki proizveden, što potrošačima osigurava
nadležno tijelo. Prije nego što se ekološki proizvod proizvede, preradi i skladišti te plasira na
tržište, subjekt svoju djelatnost mora podvrgnuti sustavu stručne kontrole i upisati se u
Upisnik subjekta.
Ako subjekt u sustavu stručne kontrole udovoljava propisanim zahtjevima, kontrolno tijelo
mu izdaje potvrdnicu. Potvrdnica neće biti izdana ako se ustanove nepravilnosti kod
zadovoljavanja zahtjeva, a subjekt neće moći označavati da je proizvod ekološki proizveden.
Kontrolno tijelo i nadležno tijelo razmjenjuju informacije kako bi se ustanovilo je li proizvod
proizveden u skladu s normama.
4.5. Stanje ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj
33
Službene strategije i programi koji su dokaz da je povećanje ekološke proizvodnje jedan od
ključnih ciljeva razvijanja hrvatske poljoprivrede su Strategija i akcijski plan zaštite biološke i
krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske (2008.), zatim Strategija poljoprivrede i ribarstva
Republike Hrvatske (2008.) te Nacrt strategije razvoja ekološke poljoprivrede (2008.). Cilj
svih tih strategija je održivi razvitak poljoprivrede, a kako bi se došlo do održivog razvitka,
koriste se ekološkom poljoprivredom.
Do 1. siječnja 2004. godine bilo je 130 registriranih ekoloških proizvođača, a do 1. siječnja
2006. godine 269 registriranih ekoloških proizvođača. To predstavlja povećanje broja
ekoloških proizvođača od 103% (Upisnik ekoloških proizvođača, 2005.) u razdoblju od dvije
godine. Površina pod ekološkim uzgojem zabilježila je još veće povećanje: od 3500 ha na
kraju 2003. godine do 14.975,63 ha na kraju 2005. godine, što je povećanje od čak 4,3 puta.
Ukupna površina pod ekološkim uzgojem čini 1,38% od ukupno korištenoga
poljoprivrednoga zemljišta u Hrvatskoj (Upisnik ekoloških proizvođača, 2005.).
Više od 80% svih proizvođača ekološke hrane pozicionirano je u sjeveroistočnim regijama
Hrvatske, dok je u obalnim područjima ekološka proizvodnja manje zastupljena. Prema
podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva, jabuke su 2004.
godine činile najveći udio ekološki uzgojenoga voća, a pšenica se uzgaja na najvećoj površini
(više od 550 ha).
4.6. Ekološka poljoprivreda Hrvatske: problemi i mogućnosti razvoja
Od 2000. godine broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstava u Hrvatskoj kontinuirano
raste, a poglavito 2008. godine kada je bilo registrirano 474 ekoloških poljoprivrednih
kućanstva (slika 4.2.). Županije kontinentalnog dijela zemlje prednjače u prostornoj
distribuciji broja ekoloških gospodarstava, dok zaostaju one iz primorja, odnosno njegova
krškog zaleđa. Više od trećine ukupnog broja ekoloških proizvođača 2008. godine bilo je
koncentrirano u tri kontinentalne županije: Osječko-baranjskoj (73), Zagrebačkoj (49) i
Bjelovarsko-bilogorskoj (45), dok u Dubrovačko-neretvanskoj županiji nije bilo registrirano
nijedno takvo gospodarstvo.
Slika 4.2. Kretanje broja ekoloških poljoprivrednih gospodarstva u Hrvatskoj 2000.-2008.
34
Izvor: Pejnović, D., Ciganović, A. i Valjak V. (2012). Ekološka poljoprivreda Hrvatske:
problemi i mogućnosti razvoja. Hrvatski geografski glasnik 74(1), 141-159.
Panonsko-peripanonski prostor trebao bi biti naglašenije orijentiran na konvencionalnu
poljoprivredu zbog svojih poredbenih prednosti (ravničarski reljef, pogodnost za primjenu
mehanizacije), a krška područja Hrvatske na ekološku proizvodnju (zaštita krškog
vodonosnika, male i razbacane obradive površine) zato jer takva distribucija ekoloških
proizvođača nije u skladu s elementarnom prostornom logikom. S druge strane, sa stajališta
tržišne orijentacije, logično je da poljoprivredno razvijenija područja prednjače u razvoju
ekološke poljoprivrede, a iskazana distribucija ekoloških poljoprivrednika još je jedna potvrda
nadređenog značenja tržišta kao glavnog čimbenika (agensa) razvojnih procesa u okviru
geoprostornoga kompleksa u suvremenom razdoblju.
Potrebno je djelovanje iste zakonitosti (jačanje komercijalne orijentacije) koja će se odraziti i
u porastu broja ekoloških proizvođača u krškim područjima, posebno onima u neposrednoj
blizini turistički najrazvijenijih dijelova zemlje. Kako se povećava broj ekoloških
proizvođača, tako se povećava i površina poljoprivrednog zemljišta. Primorsko-goranska i
Istarska županija prednjače po površinama pod ekološkom poljoprivredom, što je u neskladu s
35
njihovim razmjerno skromnim udjelom u broju ekoloških proizvođača. To je zbog velikog
udjela ekoloških pčelinjih pašnjaka u te dvije županije: dva ekološka gospodarstva u
Primorsko-goranskoj i jedno gospodarstvo u Istarskoj županiji ukupno raspolažu s 11.775 ha,
što značajno utječe na raspored površina po županijama. Kada ih izdvojimo, dobiva se realnija
slika zastupljenosti ekoloških površina po županijama, tako da najveće površine pod
ekološkom poljoprivredom ima Osječko-baranjska županija, koja ima i najveći broj ekoloških
proizvođača.
Slika 4.3. Broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstva po županijama Hrvatske 2008. godine
Izvor: Pejnović, D., Ciganović, A. i Valjak V. (2012). Ekološka poljoprivreda Hrvatske:
problemi i mogućnosti razvoja. Hrvatski geografski glasnik 74(1), 141-159. Preuzeto s
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128719 (15. 9. 2014.)
36
Većina ekoloških gospodarstava u Hrvatskoj ne raspolaže dovoljnim poljoprivrednim
površinama za ekološku proizvodnju jer više od četvrtine obrađuje zemlju u zakupu, a čak
natpolovični broj iskazuje potrebu za dodatnim poljoprivrednim površinama (slika 4.3.).
Pozitivan pokazatelj su razmjerno visok udio obrađivanog zemljišta u zakupu, a pogotovo
iskazana potreba za dodatnim poljoprivrednim površinama. Rezultat toga su zadovoljeni
osnovni uvjeti zadovoljeni (tržište), potražnja za proizvodima je u porastu i postojeća
proizvodnja funkcionira. Takvim će trendom doći do povećanja broja proizvođača i prosječne
veličine ekološkoga gospodarstva, koje na taj način postaje isplativije i konkurentnije.
4.7. Stručna sprema nositelja ekološke proizvodnje
Kako bi došlo do bržeg razvoja ekološke poljoprivrede, potrebna je stručna osposobljenost
njezinih nositelja jer za takvu proizvodnju nije dovoljna tradicija nego i odgovarajuće stručno
znanje. Istraživanja pokazuju da veći dio registriranih ekoloških proizvođača ima samo
srednju stručnu spremu. Znatan broj ekoloških proizvođača ima višu i visoku stručnu spremu,
a posebno je velik broja žena s visokom stručnom spremom. Aktivna uloga
visokoobrazovanih žena i ubrzano poboljšanje stručne spreme ekoloških poljoprivrednika
odraz su rastućeg značenja tog oblika poljoprivrede u sustavu vrijednosti, ali i društveno-
ekonomskoj strukturi društva. Najčešći razlog koji je motivirao proizvođače da se bave
ekološkom poljoprivredom je proizvodnja zdrave hrane.
Jedan od bitnih čimbenika razvoja ekološke poljoprivrede je mogućnost plasmana ekološki
uzgojenih proizvoda. Najveće značenje distribucije njihova plasmana ima lokalno tržište, a
zatim ekološke udruge i turističko tržište.
Zbog neinformiranosti potencijalnih kupaca vrlo je bitan izravan kontakt potrošač – prodavač
(proizvođač). Da bi se to postiglo, potrebno je plasirati ekološki uzgojene proizvode na
lokalno tržište. Ono što predstavlja velik potencijal za razvoj ekološke poljoprivrede u
Hrvatskoj i značajna karika u plasmanu proizvoda jesu ekološke udruge i turističko tržište.
Neorganizirano i nerazvijeno tržište, radno intezivna proizvodnja i visoka ulaganja – sve su to
ograničavajući čimbenici za bavljenje ekološkom poljoprivredom u Hrvatskoj. Zato je 23.
studenoga 2013. godine UN 2014. godinu proglasio godinu obiteljske poljoprivrede (2014
International Year of Family Farming IYFF) i godinu malih obiteljskih poljoprivrednih
37
gospodarstva. Cilj je podizanje profila seljačke obitelji i zakup imanja, fokusirajući svjetsku
pažnju na njegovu značajnu ulogu u iskorjenjivanju gladi i siromaštva, zatim pružanje
sigurnosti hrane i prehrane, poboljšanje životnih uvjeta, upravljanje prirodnim resursima,
zaštita okoliša i postizanje održivog razvoja, posebno u ruralnim područjima.
Mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva su neraskidiva poveznica u svjetskoj opskrbi i
sigurnosti hrane jer čuvaju tradicionalne prehrambene proizvode te tako doprinose
uravnoteženoj prehrani i očuvanju agrobiološke raznolikosti uz održivo
iskorištavanje/gospodarenje prirodnim resursima.
38
5. TRŽIŠTE EKOLOŠKE HRANE U HRVATSKOJ
Hrvatska ima priliku razviti se u ekološkoj proizvodnji jer je ulaskom u Europsku uniju
postala sastavni dio najvećeg tržišta takvih proizvoda u svijetu. U 2012. godini europsko
tržište ekološke hrane vrijedilo je 23 milijarde eura, dok je za Hrvatsku procijenjeno da vrijedi
oko 104 milijuna eura. Hrvatska raspolaže sa samo 40.640 hektara površina vezanih uz
ekološku proizvodnju i u njoj djeluje 1609 ekoproizvođača. Manje od 15 posto građana
Hrvatske kupuje ekološke proizvode, što znači da je malo Hrvata upoznato s ekološkom
proizvodnjom, a polovica njih – oko 54,5 posto – kupuje u trgovačkim lancima. Najveći
razlog tome su neriješeni temeljni preduvjeti za poljoprivredu, tj. nema stručnog kadra koji bi
znao dati savjete u tom sektoru te neiskustvo i neznanje mladih agronoma (Europsko tržište
ekoproizvoda vrijedi 23 milijarde eura, a hrvatsko tek 104 milijuna, Poslovni dnevnik, 2014.)
Tržište ekološke hrane u Hrvatskoj je slabo razvijeno i zaostaje za zapadnoeuropskim
tržištima. Strategija koja bi se trebala primijeniti jest povećati ukupnu površinu za ekološki
uzgoj, a to bi bilo moguće ostvariti povećanjem potražnje za ekološkom hranom. A da bi se ta
potražnja povećala, potrebno je pojačati želju sadašnjih potrošača i osvojiti nove potrošače
koji nisu upoznati s ekološkim proizvodima.
Ključni čimbenici za takvu realizaciju su:
a) povećanje fizičke dostupnosti ekološke hrane za prosječnog potrošača
b) smanjivanje maloprodajne cijene ekološke hrane.
Zbog malih količina primarnih sirovina koje su nužne za zadovoljavanje vlastitih proizvodnih
kapaciteta, prerađivački procesi na hrvatskim ekološkim gospodarstvima su zastarjeli.
Ekološki proizvođači najčešće većinu svojih ekoloških proizvoda plasiraju izravnom
prodajom na tržište, nešto manji dio prodaje se u prodavaonicama zdrave hrane, dok su
supermarketi beznačajan kanal prodaje.
Zbog velike uloge upravo supermarketa na tržištu, hrvatski proizvođači ekološke hrane
moraju povećati svoje ekološke proizvode u supermarketima. To je nužno za razvitak tržišta
ekološke hrane jer su lanci supermarketa vodeći distribucijski kanal hrane u Hrvatskoj.
39
Ekološka hrana koja se nađe na policama supermarketa uglavnom je inozemnog porijekla, što
je zabrinjavajuća činjenica za hrvatske proizvođače.
5.1. Čimbenici razvitka ponude hrvatskih proizvođača ekološke hrane
Za razvitak ponude ekološke hrane na hrvatskom tržištu ključno moraju biti obuhvaćeni
vanjski i unutarnji čimbenici. Što se tiče vanjskih čimbenika, tu spadaju demografski,
gospodarski, politički, zakonski, socijalni, kulturni i mikroekonomski čimbenici. Od
demografskih čimbenika, na tržište ekološke hrane najviše utječu starenje stanovništva,
problemi sa zdravljem i migracije stanovništva. Stopa prirodnog prirasta u Republici
Hrvatskoj u 2011. godini bila je negativna i iznosila je -2,2 (-9,822 osobe) (Državni zavod za
statistiku, 2011.). Stanovništvo na području Hrvatske i EU stari zbog negativne ili niske stope
prirodnog prirasta. Samim time povećava se i broj zdravstvenih problema te ukupni troškovi
vezani uz zdravlje stanovništva. Proizvođači ekološke hrane tu mogu vidjeti svoju priliku jer
bi se time povećala potražnja za ekološkom hranom, a starije bi stanovništvo posezalo za
zdravijom prehranom bez konzervansa i ostalih kemijskih dodataka.
Nadalje, ruralna područja s velikom nezaposlenosti mogla bi se okoristiti ekološkom
proizvodnjom jer ona donosi veću zaradu te zapošljava više radne snage od konvencionalne
poljoprivrede. Ulazak Hrvatske u EU je bitan čimbenik razvoja ekološke poljoprivrede jer se
može iskoristiti izvrsna prilika za izvoz na tržište ekološke hrane EU, koje je vrijedno 13,7
milijardi USD s godišnjim povećanjem od 5% (The Global Market for The Global Market for
Organic Food & Drink, 2011.). S druge strane, ulazak u EU može biti i prijetnja hrvatskim
proizvođačima ekološke hrane jer u nekim zemljama EU postoje viškovi ekološke hrane koji
bi mogli umanjiti profitabilnost hrvatskih proizvođača ekološke hrane tako da se plasiraju na
hrvatsko tržište s nižim cijenama, stoga bi njihov rast bio usporen.
Što se tiče sociokulturnih čimbenika, bitno je da dođe do povećanja svijesti za zanimanjem
potrošača za kvalitetnom i zdravom hranom koja je dostupna na tržištu kako bi se ostvarila
stopa rasta. Ekološka hrana može konkurirati konvencionalnoj hrani jer drži korak u trendu te
potrošačima nudi dodatnu sigurnost i zdraviju alternativu. Ono što može negativno utjecati na
potražnju za ekološkom hranom su slaba informiranost i predrasude potrošača, stoga je nužno
poraditi na većoj razini informiranosti potrošača od strane državnih institucija i nevladinih
40
udruga. Mikroekonomski čimbenici koji su bitni za razvoj ponude hrvatskih proizvođača
ekološke hrane su inozemna konkurencija i uvoz ekološke hrane, mogućnost izvoza, mala
potražnja na hrvatskome tržištu te slaba zastupljenost hrvatskih proizvođača ekološke hrane u
supermarketima. U Hrvatskoj već postoji inozemna konkurencija i evidentirano je 23
uvoznika ekološke hrane. Uvezena ekološka hrana iz drugih zemalja većinom predstavlja
prerađene proizvode koji se plasiraju u supermarketima i prodavaonicama zdrave hrane, dok
ne postoje službeni podaci u vezi izvoza ekološke hrane iz Hrvatske.
Kod unutarnjih čimbenika koji su važni za razvijanje ponude ekološke hrane na hrvatskome
tržištu spadaju marketing, financije, proizvodnja i organizacija. U marketingu se promatraju
reputacija poduzeća, kvaliteta proizvoda/usluga, cijena, distribucija, upoznavanje s
proizvodima i zemljopisna pokrivenost. Hrvatska ima pozitivan imidž zbog očuvane prirode i
ekosustava, stoga bi ga bilo korisno iskoristiti za proizvodnju ekološke hrane u Hrvatskoj.
Problem hrvatskih ekoloških proizvođača su visoke cijene, što znači da si potrošači teže mogu
priuštiti ekološku hranu, dok je situacija s uvoznim ekološkim proizvodima suprotna jer uz
visoke cijene nude i atraktivnu ambalažu proizvoda.
Financijski izvori i mogućnost investiranja vrlo su važni za ekološku proizvodnju zbog sporog
obrtaja kapitala i sezonske prirode poslovanja. U Hrvatskoj je to vrlo problematično pa su
tako vlasnici često prisiljeni ulagati svoj kapital prije nego što se počnu baviti ekološkom
proizvodnjom. Povoljnije bi bilo odobriti im povoljne kredite uz državna jamstva kako bi
mogli lakše financirati svoje poslovanje koje nije dovoljno financirati samo vlastitom
ušteđevinom ili imovinom.
Iako hrvatski ekološki proizvođači proizvode primarne sirovine za potrebe svoje prerade, u
Hrvatskoj ne postoji tržište primarnih ekoloških sirovina tako da su ih prisiljeni uvoziti.
Hrvatski proizvođači ekološke hrane mogu iskoristi snagu u organizacijskoj strukturi jer su
mali, fleksibilni i prilagodljivi tržišnim potrebama. Obično vlasnici ekoloških imanja
raspolažu s velikim znanjem o procesu proizvodnje i prerade ekološke hrane te su
zaljubljenici u prirodu i u ekološku poljoprivredu.
41
5.2. Istraživanje tržišta
Tržište se obično istražuje u tri segmenta: tržište prodaje, tržište nabave i konkurencija.
5.2.1. Tržište prodaje ekološki proizvedene hrane
U Hrvatskoj se bilježi povećana potražnja za ekološki uzgojenim proizvodima, što je dobar
pokazatelj za ekološke proizvođače. Vrijednost globalnog tržišta ekoloških proizvoda u 2013.
godini iznosila je četiri milijarde eura, dok je tržište Europske unije vrijedilo 21,5 milijardi
eura. Ove godine vrijedi 22,8 milijardi eura.2 Čak i za vrijeme recesije bilježi se porast u
Europskoj uniji i na domaćem tržištu. Tržište ekološki uzgojene hrane je među najbrže
rastućim tržištima kako u svijetu, tako i u Europi. Nadalje, 2011. godine u Europskoj uniji
registrirano je 10,6 milijuna hektara zemlje i zabilježeno povećanje udjela u ukupnoj
obradivoj površini za 5,4%. U Hrvatskoj je pak pod ekološkim nadzorom 32,035 hektara
obradivih površina ili 2,9% ukupno obrađenih površina. U 2011. godini broj ekoloških
proizvođača iznosio je 1494, a u 2013. godini 1757, što predstavlja povećanje za čak 17,6 %.
Akcijskim planom Ministarstva poljoprivrede do 2016. godine planirano je povećanje
ekoloških površina na 8%, za što će nam biti dostupna i sredstva Europske unije namijenjena
ruralnom razvoju te ulaganju u edukaciju potrošača, poljoprivrednika i trgovaca. Zbog
ograničenih prehrambenih proizvoda, nedostatka proizvoda, uvoza ekoloških proizvoda i
nedovoljno informiranih potrošača u Hrvatskoj tržište ekoloških proizvoda nije organizirano.
Zbog velike nezaposlenosti i niskih primanja, problem su visoke cijene ekoloških proizvoda
(od 20% do 50%) u odnosu na konvencionalne proizvode.
Površine u ekološkoj proizvodnji za razdoblje 2005.-2011. prikazane su u tablici 5.1., gdje je
vidljivo koji dio obradive površine zauzima pojedina kultura ekološki proizvedene hrane.
2 Izvor: Naturala, portal za zdravlje, Preuzeto s http://www.naturala.hr/sektor-organske-hrane-i-u-recesiji-raste/1869/ (12.4.2014.)
42
Tablica 5.1. Površine u ekološkoj proizvodnji (u tisućama ha)
Godina/površina
(ha)2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011.
Oranice 2.214,00 2.957,92 2.915,69 2.800,00 9.766,00 17.066,00 22.156,00
Voćnjaci 84,00 200,93 574,72 792,00 1264,00 1770,00 2.058,00
Vinogradi 30,00 31,93 74,84 212,00 191,00 400,00 614,00
Maslinici 26,00 36,98 82,83 100,00 228,00 322,00 600,00
Livade i pašnjaci 740,00 2620,10 3495,81 5603,00 1998,00 2.452,00 4.943,00
Ugar 27,00 101,80 40,15 100,00 84,00 156,00 452,00
Šume
(neobr.zemlj.)60,00 58,58 86,94 82,00 315,00 444,00 352,00
Povrće 92,17 95,00 68,00 284,00 143,00
Ljekovito bilje 214,14 226,00 279,00 388,00 718,00
SVEUKUPNO 3,18 6008,24 7.577,29 10.010,00 14.193,00 23.282,00 32.036,00
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184
(10.02.2013.)
Kao što se vidi u tablici 5.1., najviše ekoloških površina otpada na oranice koje iz godine u
godinu rastu, dok površine u ekološkoj proizvodnji povrća, nakon blagog porasta u 2010.
godini, počinju padati, vjerojatno zato jer je ekološkim putem teško zaštititi povrće od raznih
nametnika. U idućoj tablici 5.2. prikazat će se broj ekoloških proizvođača iskazan ukupno u
hektarima po županijama od 2008. pa sve do 2011. godine.
43
Tablica 5.2. Broj ekoloških proizvođača po županijama (u tisućama ha)
STANJE PO ŽUPANIJAMAPOVRŠINA
(ha) 2008.
POVRŠINA
(ha) 2009.
POVRŠINA
(ha) 2010.
POVRŠINA
(ha) 2011.
Grad Zagreb 26,6281 23,8112 967,4363 853,483
Zagrebačka 880,23063 1150,3869 561,0374 567,1238
Splitsko-dalmatinska 195,0891 105,5829 174,9263 455,2330
Osječko-baranjska 2337,3366 3693,6164 7911,5191 8935,2210
Istarska 98,4827 133,9108 173,2620 389,1200
Požeško-slavonska 1019,0280 1240,2588 1324,3494 1781,3480
Šibensko-kninska 139,5002 160,6035 304,6372 417,2000
Koprivničko-križevačka 66,2351 82,5971 144,0941 170,5500
Bjelovarsko-bilogorska 201,7772 623,1563 812,4374 1695,1400
Međimurska 67,2603 323,3867 358,3461 544,8890
Karlovačka 365,8178 717,9304 887,7821 815,0920
Vukovarsko-srijemska 212,4309 303,3748 867,4565 1515,4250
Varaždinska 79,9401 73,6046 57,9989 64,1700
Ličko-senjska 283,8505 311,6763 325,5835 1298,4300
Brodsko-posavska 860,6771 1329,6210 2364,3260 3596,6500
Virovitičko-podravska 305,2724 395,7174 2490,0690 4148,9900
Sisačko-moslavačka 2401,7599 2525,8573 1995,1430 2709,8290
Zadarska 356,6569 863,8441 1003,6838 854,6478
Krapinsko-zagorska 11,5375 19,6289 53,3807 74,6200
Dubrovačko-neretvanska 5,2900 17,0018 69,7017 245,8600
Primorsko-goranska 96,0503 98,1402 435,2036 902,7800
UKUPNO 10010,8500 14193,7051 23282,3741 32035,8016
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184
(10.02.2013.)
Iz tablice 5.2. vidljivo je da se najveći broj ekoloških proizvođača nalazi u Osječko-baranjskoj
županiji i raste iz godine u godinu, dok je najmanji broj u Krapinsko-zagorskoj županiji. U
44
Zagrebačkoj županiji broj ekoloških proizvođača je porastao 2009. godine, no, nažalost, već
se sljedeće godine smanjio za pola.
Kada se usporede podaci za poljoprivredne površine iz Upisnika poljoprivrednih
gospodarstava za 2010. i 2011. godinu te stave u odnos s površinama u ekološkoj proizvodnji,
dobiva se omjer koji je prikazan u tablici 5.3.
Tablica 5.3. Udio ekoloških površina u odnosu na ukupno korišteno poljoprivredno zemljište
GODIN
A
UKUPNO KORIŠTENOPOLJOPRIVREDNO
ZEMLJIŠTE
ha
EKOLOŠKAPOLJOPRIVREDNA
PROIZVODNJA
ha
UDIO EKOLOŠKE U UKUPNO KORIŠTENOM
POLJOPIRVREDNOM ZEMLJIŠTU
%2010. 1.300,000,00 23.282,37 1,80
2011. 1.300.000,00 32.035,80 2,46
2012. 1.300.000,00 31.903,59 2,45
2013. 1.300.000,00 40.640,65 3,12
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede. Preuzeto s: http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184 (12.10.2014.)
Iz tablice 5.3. vidljivo je da je broj ekoloških proizvođača u porastu zahvaljujući potpori
države, sufinanciranju i certificiranju pojedinih županija, organiziranju edukacija i
informiranju poljoprivrednih savjetodavnih služba te aktivnom radu ekoloških zadruga.
Broj proizvođača i površine pod ekološkom poljoprivredom u tendenciji su porasta
zahvaljujući potpori države, sufinanciranju stručnog nadzora i certifikaciji od strane pojedinih
županija, aktivnom sudjelovanju u edukaciji i informiranju poljoprivredne savjetodavne
službe te aktivnom radu ekoloških udruga. Udio ekološke poljoprivrede u 2013. godini
dosegnuo je 3,12 % u ukupnoj poljoprivredi.
U tablici 5.4. vidljivo je kretanje broja fizičkih i pravnih osoba ekoloških proizvođača u
Hrvatskoj.
Tablica 5.4. Broj fizičkih i pravnih osoba ekoloških proizvođača
45
Godina Broj proizvođača
2003. 130
2004. 189
2005. 269
2006. 342
2007. 477
2008. 632
2009. 817
2010. 1125
2011. 1494
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184
(10.02.2013.)
Kao što se vidi u tablici 5.4., broj ekoloških proizvođača se povećava iz godine u godinu, što
znači da je interes za ekološkom proizvodnjom sve veći. Ponuda ekološke hrane sve je veća,
ali kako raste ponuda, tako mora rasti i potražnja za ekološkom hranom. Zbog kontinuiranog
pada BDP-a u Hrvatskoj ekološki proizvođači teže prodaju ekološku hranu jer je cijena
visoka, a trgovačkim lancima više se isplati otkupiti hranu dobivenom konvencionalnom
poljoprivredom zbog niže cijene.
U tablici 5.5. prikazan je popis subjekata koji su upisani u Upisnik subjekata u ekološkoj
proizvodnji za 2011. godinu. Broj proizvođača prikazan je po pojedinim županijama tako da
se vidi u kojoj županiji ima najviše, a u kojoj najmanje upisanih ekoloških proizvođača u
razdoblju od 2008. do 2011. godine.
Tablica 5.5. Popis subjekata upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji za 2011.
46
STANJE PO ŽUPANIJAMA
Broj
proizvođača
2008.
Broj
proizvođač
a
2009.
Broj
proizvođač
a
2010.
Broj
proizvođač
a
2011.
GRAD ZAGREB 44 57 91 107
ZAGREBAČKA 61 84 67 80
SPLITSKO-DALMATINSKA 17 25 41 76
OSJEČKO-BARANJSKA 89 116 290 365
ISTARSKA 18 25 40 55
POŽEŠKO-SLAVONSKA 27 33 37 54
ŠIBENSKO-KNINSKA 10 12 19 21
KOPRIVNIČKO-KRIŽEVAČKA 17 19 19 21
BJELOVARSKO-
BILOGORSKA46 61 65 73
MEĐIMURSKA 13 19 21 25
KARLOVAČKA 23 27 44 66
VUKOVARSKO-SRIJEMSKA 28 32 24 41
VARAŽDINSKA 14 17 19 22
LIČKO-SENJSKA 9 11 8 13
BRODSKO-POSAVSKA 39 44 52 92
VIROVITIČKO-PODRAVSKA 23 29 52 82
SISAČKO-MOSLAVAČKA 94 123 128 148
ZADARSKA 28 41 34 48
KRAPINSKO-ZAGORSKA 9 14 17 23
DUBROVAČKO-
NERETVANSKA5 8 22 33
PRIMORSKO-GORANSKA 18 20 35 49
UKUPNO 632 817 1125 1494
Izvor: Ministarstvo poljoprivrede, Preuzeto s http://www.mps.hr/default.aspx?id=6184
(10.02.2013.)
47
Kao što se vidi u tablici 5.5., Osječko-baranjska županija iz godine u godinu ima najveći broj
ekoloških proizvođača, što je bilo i za očekivati jer ima najviše obradivih površina za uzgoj
hrane. Dubrovačko-neretvanska županija u 2008. i 2009. ima najmanje ekoloških
proizvođača, ali stanje se mijenja 2010. i 2011. jer tada Krapinsko-zagorska županija ima
najmanje upisanih subjekata ekološke proizvodnje.
Tablica 5.6. SWOT analiza hrvatskih proizvođača ekološke hrane:
SNAGE
- pozitivan imidž Hrvatske, zemlje s
očuvanom prirodom i ekosustavom
- velika površina neobrađene zemlje pogodne
za ekološku poljoprivredu
- pružanje komplementarnih usluga na
ekološkim gospodarstvima
- visoka motiviranost i osobni angažman
vlasnika
- dobar odnos prema zaposlenicima
- državna potpora ekološkoj poljoprivredi
- sustav certifikacije ekološke proizvodnje
SLABOSTI
- mali udio tržišta ekološke hrane u tržištu
hrane u Hrvatskoj
- neugledna i nedovoljno privlačna ambalaža
- proizvodi koji se lako kopiraju
- visoke cijene ekološke hrane u Hrvatskoj
- promocija se zasniva na metodama
oglašavanja na prodajnome mjestu
- početni kapital za pokretanje proizvodnje
većinom je iz osobnih izvora
- niska razina proizvodnje primarnih
ekoloških sirovina
- mali prerađivački kapaciteti
PRILIKE
- starenje stanovništva i problemi sa
zdravljem
- migracije stanovništva iz ruralnih u urbana
područja
- turistički priljev u tijeku turističke sezone
- državna potpora ekološkoj poljoprivredi
- povećana skrb potrošača za zdravlje
PRIJETNJE
- ulazak Hrvatske u EU
- slaba informiranost i predasude potrošača
- Inozemna konkurencija i uvoz ekološke
hrane
- mala potražnja na hrvatskome tržištu
- slaba zastupljenost domaćih
- smanjenje standarda stanovništva i
smanjenje BDP-a
Izvor: Aktualno stanje i perspektive budućeg razvoja tržišta ekološke hrane u Hrvatskoj, http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=63503 (datum)
48
Samo veliki, ekološki samostalni proizvođači mogu jamčiti velike količine i kvalitetu
proizvoda koji su potrebni lancima supermarketa. Zato je nužno osnovati zadruge kako bi se
mali ekološki proizvođači lakše snašli te kao zajednica uspjeli imati veliku ponudu i širok
asortiman ekoloških proizvoda u supermarketima (Tablica 5.6.). Hrvatski ekološki
proizvođači moraju povećati ponudu ekološke hrane u supermarketima jer na taj način
supermarketi ne bi bili prisiljeni nabavljati ekološku hranu od inozemnih proizvođača.
Prioritet hrvatskih proizvođača ekološke hrane je ući u kanal distribucije hrane u lancima
supermarketa. Ulaskom bi se stekao značajan prodajni kanal, a potrošačima bi bila dostupna
ekološka hrana. Nadalje, supermarketi bi imali novu i raznovrsniju ponudu sa zdravom
hranom. Osnivanjem zadruga omogućilo bi se da zadruge u ime svojih članova pregovaraju i
surađuju s lancima supermarketa. Isto tako, za pojedine lance supermarketa postoje i
mogućnosti razvoja trgovačkih marki, pri čemu slični primjeri postoje u drugim zemljama
članicama EU.
Osim supermarketa, drugi kanali distribucije su hoteli, restorani i škole jer predstavljaju
zanemarene i beznačajne distribucijski kanali koji su neiskorišteni. Kada bi se ekološki
proizvođači proširili na škole, djeca bi jela zdravu hranu i od rane dobi učila o ekološkoj
hrani.
49
6. POTENCIJAL VELIKOGORIČKOG PODRUČJA ZA EKOLOŠKU
PROIZVODNJU HRANE
Zagrebačka županija prostire se na površini od 306.068 ha i dio je prostora makroregije
središnje Hrvatske. Na slici 6.1. vidi se da je Županija smještena na zapadnom rubu Panonske
zavale koja je bogata nizinskim, brežuljkasto brdovitim i planinskim regijama koje se prostiru
u Vukomeričkim Goricama, Žumberačkoj gori, Medvednici, Samoborskom gorju te istočnom
dijelu županije koji se postupno stapa s bjelovarskom okolicom.
Slika 6.1. Zagrebačka županija
Izvor: Zagrebačka županija. Preuzeto s http://www.zagrebacka-zupanija.hr/static/files/misc/upravni_odjel_za_poljoprivredu/plan_navodnjavanja_poljoprivrednih_povrsina_i_gospodarenja_poljoprivrednim_zemljistem_i_vodama_za_podrucje_zagrebacke_zupanije.pdf (1.3.2015.)
50
Potencijal velikogoričkog područja za ekološku proizvodnju hrane istražen je analizom
komparativnih i konkurentskih prednosti.
6.1. Komparativne prednosti
U zapadnom djelu Županije prevladavaju brežuljkasti i gorski krajevi, dok na južnom i
istočnom dijelu prevladavaju nizine. Žumberačka gora i Samoborsko gorje su najviši dijelovi
na jugozapadu, a rubni dijelovi Medvednice na sjeveru. Na istočnom dijelu županije, u blizini
rijeke Lonje pružaju se najveće ravnice. U Zagrebačkoj županiji tla su srednje kakvoće.
Najveća rijeka je Sava, a njenom porječju pripadaju i ostale rijeke u županiji. U Županiji ima
nekoliko ribnjaka, npr. u jastrebarskom kraju i Pokuplju. Crna mlaka je dijelom pretvorena u
ribnjak, a dijelom očuvana kao močvara i ptičji rezervat. Vrlo važan čimbenik poljoprivredno-
proizvodnog prostora su klimatske prilike koje čine dominantan faktor jer imaju veliki utjecaj
na poljoprivredu. Na klimatske uvjete ne može se djelovati, zbog čega čine ograničavajući
čimbenik poljoprivredne proizvodnje. Nedostatak ili višak vlage, kao i nedostatak topline
mogu predstavljati velika ograničenja za uzgoj poljoprivrednih kultura. U Zagrebačkoj
županiji prevladava umjereno kontinentalna klima koja je pogodna za poljoprivredu, s toplim
ljetima i umjereno hladnim zimama. U jesen, kasno proljeće i rano ljeto ima najviše padalina,
a najmanje u rano proljeće te zimi. Također nema suših i vlažnih razdoblja. Županija je bogata
šumama kojih ima u gorskim i nizinskim krajevima (Europski poslovni registar, EUPR, 2013)
6.2. Konkurentske prednosti
Tijekom proteklih 12 godina Zagrebačka županija stvorila je niz preduvjeta i učinila iznimno
mnogo da mladi ljudi ostanu živjeti u ruralnom prostoru. Jedna od važnih strateških odrednica
Zagrebačke županije jest ostanak mladih na selu i sustavan razvoj poljoprivrede. Napravljen
je niz projekata sa svrhom da mladi ostanu u najruralnijim dijelovima županije i izgradila se
infrastruktura kako bi ljudi ostali na selu, čime se Zagrebačka županija može podičiti. U
proteklih 12 godina poljoprivrednim proizvođačima osigurano je 200 milijuna kuna
bespovratnih potpora, što je odobreno nizom mjera i programa. Isto tako, osigurano je 72%
sredstava Zagrebačke županije za gradnju modernog distributivnog centra za voće i povrće
vrijednog 13 milijuna kuna, koji je započeo s radom u ožujku 2012., što je proizvođačima
omogućilo da plasiraju robu i ostvare veću dobit tijekom cijele godine. Tako je Zagrebačka
županija potvrdila da je lider u ulaganju u poljoprivredi, a u drugoj fazi projekta
51
distributivnog centra sagradit će se i hladnjača vrijedna 15 milijuna kuna s 2.700 tona
kapaciteta.
Županija je još 1999. godine započela s brendiranjem kvalitetnih prehrambenih proizvoda
„zelenog zagrebačkog prstena“ kako bi se promovirala i što uspješnije prodavala autohtone
proizvode sela. Poljoprivrednim proizvođačima je omogućeno da se spajanjem tradicionalnih
vrijednosti i suvremenih tehnoloških dostignuća dodatno pozicioniraju na domaćem tržištu.
Unatoč krizi i za razliku od drugih županija, Zagrebačka županija nije ukinula ni smanjila
potpore za poljoprivredu nego je nastavila s izdašnim i mnogobrojnim potporama za poticanje
poljoprivrede. Također je među prvima u Republici Hrvatskoj uvela mjere ruralnog razvoja pa
je tako uloženo 10 milijuna kuna za gradnju i sanaciju cesta, obnavljanje područnih škola i
otpremanje društvenih domova tijekom 2011. i 2012. godine. U suradnji s Regionalnom
razvojnom agencijom (RRA), Zagrebačka županija je od projekata Europske unije završila,
ugovorila ili prijavila projekte u vrijednosti od sedam milijuna eura (Zagrebačka županija
učinila je sve da mladi ostanu i žive na selu. Zagrebačka županija, 2013.)
Prednosti ekološke poljoprivrede su smanjenje vanjskih inputa poljoprivredne proizvodnje na
minimum i upravljanje ekosustavom. Time se potiče i koristi bioraznolikost te očuvanje
agroekološkog sustava, prirodnog ciklusa i prirodne aktivnosti tla. Dakle, isključeni su svi
inputi koji ne potječu s poljoprivrednog gospodarstva jer se to postiže upotrebom
agronomskih, bioloških i mehaničkih metoda.
Zagrebačka županija lider je kontinentalnog turizma te je odmah iza Istarske, Splitsko-
dalmatinske županije i Grada Zagreba. Zbog bogate prirodne ljepote i ponude, domaća
destinacija godine turiste ne ostavlja ravnodušnima. To je rezultat ulaganja i velikog truda u
dobro razrađenu strategiju turističke ponude te redovite promocije. Zagrebačka županija ima
svoj kulturni identitet jer je mjesto razvijenih seoskih domaćinstava. Bogata je dvorcima,
vinskim cestama, pravim mini zoološkim vrtovima i destinacijama pogodnima za pečenje
roštilja ili pecanje pastrva. Specifična je po brojnim izletištima, prigodnim cestama za
planinarenje, bicikliranju, ekološkoj proizvodnji pastrva te proizvodnji i pripremi zdrave
hrane, što ukazuje na sposobnost njenih stanovnika da od prirodnih bogatstava naprave
konkurentan proizvod i uslugu.
52
7. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE
Empirijsko istraživanje provedeno je metodom ispitivanja, pomoću ankete. Anketnim
upitnikom se brzo i lako dođe do željenih informacija, a zbog niskih troškova bilo je pogodno
odlučiti se za tu metodu ispitivanja.
Cilj anketiranja je bio saznati žele li ispitanici ući u zadrugu, mogu li njihova znanja i iskustva
doprinijeti zadruzi, zatim mogu li izvršavati obaveze prema zadruzi te koji je izvor
financiranja njihove ekološke proizvodnje. Isto tako, cilj je bio saznati njihov spol, dob i
stručnu spremu, zatim fakultetsko obrazovanje, mjesto stanovanja, koliko hektara obradive
površine posjeduju te koji bi ekološki proizvod voljeli proizvoditi. Također je bilo važno
dobiti odgovor na pitanja o motivima ulaska u zadrugu, obliku suradnje za koji su
zainteresirani i konkurentskim prednostima koje bi zadruga trebala imati.
Anketni upitnik (u prilogu) sadržavao je deset otvorenih i jedanaest zatvorenih pitanja. U
uzorku je bilo 30 proizvođača ekološke hrane i potencijalnih članova zadruge za ekološku
proizvodnju hrane s područja Velike Gorice i okolice. Istraživanje je provedeno u prosincu
2014. godine.
7.1. Rezultati istraživanja
Ispitanici su odgovorili na sva pitanja jer je upitnik sadržavao i otvorena i zatvorena pitanja,
što im je odgovaralo. Bili su vrlo zainteresirani i susretljivi te su ponudili mnogo zanimljivih
odgovora koji su prikazani na slikama uz objašnjenje.
U ovom istraživanju sudjelovalo je 54% muškaraca i 46% žena (slika 7.1.). Na području
Velike Gorice i okolice dosta žena bavi se poljoprivredom jer to područje ima dugu tradiciju
bavljenja poljoprivredom.
53
Slika 7.1. Spol ispitanika
spol
muški ženski
Izvor: autorov rad
U anketi je sudjelovalo 33% ispitanika u dobi od 41 do 50 godina i 27% ispitanika od 20 do
30 godina. Isti postotak od 20% činili su ispitanici od 31 do 40 godina i od 51 do 60 godina
(slika 7.2.).
Slika 7.2. Godište ispitanika
godina
21-30 31-40 41-50 51-60
Izvor: autorov rad
54
Srednju stručnu spremu ima 60% ispitanika, 27% višu stručnu, a 13% ima visoku stručnu
spremu (slika 7.3.).
Slika 7.3. Stručna sprema ispitanika
stručna sprema
SSS VŠS VSS
Izvor: autorov rad
Odgovori na pitanje o razlozima bavljenja ekološkom proizvodnjom prikazani su na slici 7.4.
Slika 7.4. Zašto biste se bavili ekološkom proizvodnjom?
ispitanici0
10
20
30
40
50
60
radi egzistencije isto kao i konvencionalna poljoprivredaradi obiteljskog naslijeđa voli zdravu hranu
Izvor: autorov rad
55
Njih 50% odgovorilo je zbog egzistencije, dok se 17% izjasnilo da se voli baviti
konvencionalnom poljoprivredom i smatra je istom poljoprivredom kao i ekološkom. Zatim,
13% ispitanika bavi se poljoprivredom jer je to obiteljsko naslijeđe, a ostalih 20% voli zdravu
hranu bez obzira na troškove poslovanja. Uglavnom, prioritet poduzetnika koji se bave
ekološkom proizvodnjom je vlastita egzistencija.
Sljedeće pitanje odnosilo se na izvore financiranja poslovanja, a odgovori su prikazani na slici
7.5.
Slika 7.5. Izvor financiranja Vašeg poslovanja?
Ispitanici0
10
20
30
40
50
60
70
80
vlastiti kapital vlastiti kapital sa investicijama
Izvor: autorov rad
Za financiranje poslovanja 27% ispitanika spremno je koristiti samo vlastiti kapital, što znači
da gotovo svaki treći proizvođač ekološke hrane u Zagrebačkoj županiji ima dovoljno
vlastitih sredstva, dok bi 73% ispitanika koristilo vlastiti kapital s investicijama. Nijedan
ispitanik nije bio zainteresiran koristiti samo investicije.
56
Na slici 7.6. prikazani su odgovori na pitanje ima li zainteresiranih za korištenje potpore za
ekološku proizvodnju hrane.
Slika 7.6. Biste li željeli koristiti potpore za ekološku proizvodnju hrane?
Žele koristiti potpore
Da
Izvor: autorov rad
Svi ispitanici su odgovorili da bi željeli koristiti poticaje za ekološku proizvodnju. Bilo je
očekivano da će svi ispitanici odgovoriti potvrdno jer je proizvođačima ekološke hrane
potrebna svaka pomoć kako bi namirili troškove svoje ekološke proizvodnje i uspješno
prodali svoj proizvod.
Na slici 7.7. prikazani su odgovori na pitanje koje voće ispitanici ekološki proizvode.
Ispitanici su trebali navesti barem tri vrste ekološke hrane koju proizvode ili koju bi voljeli
proizvoditi, tako da slika 7.7. prikazuje tri vrste voća koje su najviše navodili.
57
Slika 7.7. Voće koje ispitanici ekološki proizvode
voće0
2
4
6
8
10
12
jabuke jagode kruške
Izvor: autorov rad
Kada bi se bavili proizvodnjom ekološke hrane, točnije voća, ispitanici bi najviše proizvodili
jabuke, jagode, kruške i breskve.
Na slici 7.8. prikazani su odgovori koje bi povrće ispitanici voljeli proizvoditi ekološkim
putem.
Slika 7.8. Povrće koje ispitanici ekološki proizvode
povrće0
1
2
3
4
5
6
7
8
9
mrkva krumpir salata
Izvor: autorov rad
58
Kada bi se bavili proizvodnjom povrća, najviše ispitanika bi uzgajalo mrkvu, zatim krumpir i
salatu.
Iduće pitanje koje je anketarima bilo postavljeno jest jesu li uopće zainteresirani za ulazak u
zadrugu, a njihovi su odgovori vidljivi na slici 7.9.
Slika 7.9. Biste li željeli ući u zadrugu s ostalim proizvođačima ekološke hrane?
ispitanici0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
da ne
Izvor: autorov rad
U zadrugu bi voljelo ući 77% ispitanika, dok ostatak njih od čak 23% to ne bi želio. Razlozi
neulaska su većinom obaveze koje bi imali kao članovi zadruge, zatim jer se boje da će im to
samo otežati poslovanje i da će im netko ukrasti poslovnu ideju.
Iduća slika 7.10. pokazuje koliko su ispitanici voljni surađivati ako bi htjeli ući u zadrugu.
59
Slika 7.10. Jeste li voljni surađivati i pridržavati se obaveza zadruge?
ispitanici0%
10%
20%
30%
40%
50%
60%
70%
80%
90%
da ne
Izvor: autorov rad
Njih 80% voljno je surađivati i pridržavati se obaveza, a ostatak nije, što je i bio razlog zašto
su u prethodnom pitanju odgovorili da ne žele ući u zadrugu.
Koliko je ispitanicima važan ulazak u zadrugu, vidljivo je na slici 7.11.
Slika 7.11. Koliko Vam je važno da uđete u zadrugu?
ne interesira me ne zna da ako bi imao koristi jako me interesira
Izvor: autorov rad
60
Od 30 ispitanika, njih 16% je reklo da ih to uopće ne interesira, 6% je reklo da ne zna bi li ušli
u zadrugu, dok bi njih 43% ušlo, ali samo ako bi imali koristi od zadruge. 35% ispitanika jako
interesira ulazak u zadrugu i mogli bi joj doprinijeti.
Iduća slika 7.12. prikazuje smatraju li ispitanici da mogu doprinijeti zadruzi.
Slika 7.12. Smatrate li da svojim znanjem i iskustvom možete doprinijeti zadruzi?
ispitanici0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
45%
50%
ne mogu ne znam mogu
Izvor: autorov rad
Od svih ispitanika, 20% ih se izjasnilo da ne mogu pomoći zadruzi jer nemaju ni znanja ni
iskustva. 45% ispitanika smatra da posjeduju znanje i iskustvo s kojima bi mogli pomoći
ostalim članovima u zadruzi, dok 35% njih ne zna kako bi pomogli zadruzi.
Slika 7.13. prikazuje koji su motivi ekoloških proizvođača u zadrugu.
61
Slika 7.13. Koji su Vaši motivi udruživanja u zadrugu?
ispitanici0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
povećanje konkurentnosti povećanje dobiti osiguravanje egzistencijeuočavanje poslovne prilike smanjenje rizika poslovanja
Izvor: autorov rad
Na prvo mjesto motiva za udruživanje u zadrugu 34% ispitanika stavilo je povećanje
konkurentnosti, njih 24% povećanje dobiti, osiguravanje egzistencije 10%, uočavanje
poslovne prilike 16%, a smanjenje rizika poslovanja 16%. Ispitanici bi više voljeli da im se
poveća konkurentnost kako bi bili prepoznatljivi na tržištu i uspjeli čim dulje opstati na
njemu, nego da im članovi zadruge pomognu kod uočavanja poslovnih prilika i smanjenja
rizika poslovanja. To znači da bi voljeli konkurirati na domaćem i na stranom tržištu, čime će
rasti dobit i širiti svoje poslovanje na više vrsta voća i povrća.
Kao što se vidi na slici 7.14., ispitanici su rangirano odgovorili za koji oblik suradnje su
zainteresirani u zadruzi.
62
Slika 7.14. Za koji ste oblik suradnje zainteresirani u zadruzi?
ispitanici0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
40%
45%
50%
suradnja na području certificiranja zajedničko ulaganjeistraživanje i razvoj proizvoda ulaganje u tehnologiju
Izvor: autorov rad
Za proizvođače koji bi željeli ući u zadrugu, njih 43% reklo je da im je bitno ulaganje u
tehnologiju, za zajedničko ulaganje 33%, dok im je manje bitna suradnja na području
certificiranja 8%, a istraživanje i razvoj proizvoda 16%.
Slika 7.15. prikazuje koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga po mišljenju
ispitanika.
Slika 7.15. Koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga?
ispitanici0%
5%
10%
15%
20%
25%
30%
35%
kvaliteta proizvoda cijena proizvodamarketing i distribucija povoljnija nabava repromaterijala
Izvor: autorov rad
63
Što se tiče konkurentnih prednosti koje bi zadruga trebala imati, njih 16% izjasnilo se da je
bitna kvaliteta proizvoda, dok njih 29% smatra da je bitnija cijena proizvoda. Marketing i
distribuciju bitnima smatra njih 5%, za povoljniju nabavu repromaterijala je 13%, a
međusobnu podrška i širenje znanja o ekološkoj proizvodnji izdvojilo je 37 % ispitanika.
Na pitanje „Postoji li nešto čega se bojite?“ dobiveni su sljedeći odgovori:
- plasmana i naplate
- spore birokracije i problema oko investicija
- vremenskih nepogoda
- konkurencije na tržištu
- uvoza.
Kod ovog pitanja većina ispitanika je odgovorila da se boji plasmana i naplate, a tek onda
vremenskih nepogoda.
U rubrici „komentar“ ispitanici su se izjasnili sa sljedećim komentarima:
- voljeli bi prodati svoje proizvode na tržište Europske unije
- potrebno je osigurati plasman proizvoda, kao i poticaje
- potrebno je udruživanje u zadruge
- ekološka poljoprivreda predstavlja budućnost u Hrvatskoj, a Ministarstvo
poljoprivrede trebalo bi se više angažirati na tom području
- ekološka proizvodnja hrane je dobra za budućnost
- bilo bi korisno imati što više zadruga
- očekuju potpore države
- potrebno je više ulagati u ekološku proizvodnju namirnica
- veća briga o malim proizvođačima
- država bi trebala smanjiti kvotu uvoza hrane, a povećati proizvodnju hrane.
64
Ispitanici najviše očekuju da država više ulaže u ekološku proizvodnju hrane, zatim u potpore
i smanjenje uvoza ekološke hrane.
Iz anketa je vidljivo da ekološki proizvođači imaju znanje i iskustvo za bavljenje ekološkom
proizvodnjom. Iz anketa je izvučen zaključak da ekološki proizvođači imaju problema s
prodajom svojih proizvoda, konkurencijom od trgovačkih lanaca i nezainteresiranosti države
za otkupljivanje hrane. Većina ekoloških proizvođača voljni su ući u zadrugu za ekološke
proizvođače hrane te međusobno surađivati i ispunjavati svoje obaveze prema zadruzi.
65
8. ZAKLJUČAK I PREPORUKE
Cilj istraživanja bio je analizirati mogućnosti za otvaranje zadruge za ekološku proizvodnju
hrane u Velikoj Gorici. Svrha je potaknuti osnivanje zadruga dokazujući da u RH postoji
tržište zdrave hrane, da u Zagrebačkoj županiji postoji potencijal proizvodnje i potpore za
osnivanje zadruga.
IP1: Postoji li u RH tržište zdrave hrane?
U Republici Hrvatskoj postoji tržište zdrave hrane i ono raste iz godine u godinu. Povećava se
ponuda domaćih proizvođača raznovrsne ekološke hrane, kao što se povećava i broj ekoloških
proizvođača. Ulaskom u Europsku uniju, koja je dio najvećeg tržišta ekološki proizvedene
hrane, Hrvatska ima priliku razviti se u ekološkoj proizvodnji. U Hrvatskoj je tržište ekološke
hrane slabo razvijeno te još zaostaje za tržištima razvijenih zemalja, a razlog tome je
ponajviše mala potražnja potrošača. U radu su navedeni ključni čimbenici kako bi se povećala
potražnja sadašnjih potrošača i osvojili novi potrošači koji nisu upoznati s ekološki
proizvedenom hranom. Za to je potrebno povećati dostupnost ekološke hrane za prosječnog
potrošača i smanjiti maloprodajnu cijenu ekološke hrane.
IP2: Ima li Zagrebačka županija potencijal za proizvodnju zdrave hrane?
Zagrebačka županija ima veliki potencijal za proizvodnju ekološke hrane zbog svojih
komparativnih i konkurentskih prednosti. Županija je bogata prirodnim bogatstvima zbog
raznovrsnog krajolika, brežuljkastih i gorskih krajeva te nizinskih dijelova s izvrsnom
kakvoćom tla. Klimatske prilike koje imaju veliki utjecaj na poljoprivredu pogoduju uzgoju
ekološke hrane, poput kontinentalne klime s toplim ljetima i umjereno hladnim zimama.
Tradicija bavljenja poljoprivredom u ovim prostorima ima dugu povijest, što je rezultiralo
iskustvom proizvođača.
IP3: Kakva je potporna infrastruktura za poticanje zadruga kojima bi se bolje povezali
proizvođači i potrošači zdrave hrane?
Ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju, najvažniji rezultat pregovora je financijski
paket potpore „Poljoprivreda i ruralni razvoj“ u kojem je utvrđen godišnji limit potpore u
iznosu od 373 milijuna eura. Poticaji na razini lokalne i regionalne samouprave su povećani
fondovima iz Europske unije pa tako ekološki proizvođači imaju financijska sredstva za
66
ulaganje u proizvodnju ekološke hrane. Razni projekti privatnih poduzeća, poput na primjer
DM-a, također potiču ekološke proizvođače. Istraživanje je provedeno anketiranjem
postojećih i novih ekoloških proizvođača o tome jesu li zainteresirani osnovati zadrugu za
ekološku proizvodnju hrane. Rezultati su pokazali da je većina ekoloških proizvođača voljna
osnovati zadrugu te joj doprinijeti svojim znanjem, iskustvom i financijskim sredstvima kako
bi mogla funkcionirati.
Broj ekoloških poljoprivrednika od 2003. godine sve se brže povećava i to većinom zbog
proizvodnje zdrave hrane. Razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj je vrlo spor zbog rata,
ali i nestručnosti te neorganiziranosti. Ekološkim proizvođačima je najteži plasman proizvoda,
tako da neorganizirano tržište koči brži razvoj ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj i
nedovoljno razvijenu ekološku svijest kod potrošača. Naime, u Hrvatskoj ima mnogo
očuvanih poljoprivrednih površina, što predstavlja veliki potencijal za razvoj ekološke
poljoprivrede. Isto tako, za tržište ekološke hrane nepogodan je veliki uvoz hrane, a sve se
manje investira u vlastitu proizvodnju hrane.
Ekološki proizvođači su željni međusobno surađivati i osnovati zadruge. Većina njih se boji
plasmana proizvoda na tržište i same prodaje proizvoda. Potrebno je osnovati otkupne stanice
i burze ekoloških proizvoda kako bi ekološki proizvođači lakše prodali svoje proizvode i
stekli dobit. Tako bi trgovački lanci s tih burzi otkupili potrebnu količinu hrane koju bi
prodavali odvojenu od hrane dobivene konvencionalnom poljoprivredom. Hrvatska bi trebala
smanjiti uvoz hrane i povećati potpore za ekološke proizvođače. Bitna je i promocija koja bi
probudila svijest kod potrošača tako da biraju ekološki proizvedenu, zdraviju hranu.
Iz svega navedenog može se zaključiti da u Hrvatskoj postoji tržište ekološke hrane i da je
potražnja za ekološkim proizvodima u blagom porastu. Velikogoričko područje ima potencijal
za osnivanje ekološke zadruge, a u Zagrebačkoj županiji postoji potporna infastruktura. Stoga
je preporuka da se krene s osnivanjem zadruge za ekološku proizvodnju hrane na području
Velike Gorice.
67
LITERATURA
Knjige
1. Borbaš, T. i Mikšić, M. (2003.) Poljoprivredne marketinške zadruge. Zagreb: Hrvatski
zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu.
Članci
1. Babić, Z. i Račić D. (2011). Zadrugarstvo u Hrvatskoj: trendovi, pokazatelji i
perspektiva u europskom kontekstu. Sociologija i prostor 49(3), 287-311. Preuzeto s
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=118707 (12. 11. 2013.)
2. Hrvatski savez zadruga (2013). Zadrugarstvo je za većinu poljoprivrednih
gospodarstva jedini održivi poslovni model, Nova zadruga, glasilo za zadružno
poduzetništvo,8(37), 4-7. Preuzeto s
http://www.zadruge.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=165 (15. 9.
2014.)
3. Pejnović, D., Ciganović, A. i Valjak V. (2012). Ekološka poljoprivreda Hrvatske:
problemi i mogućnosti razvoja. Hrvatski geografski glasnik 74(1), 141-159. Preuzeto s
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=128719 (15. 9. 2014.)
4. Renko, S. i Bošnjak K. (2009). Aktualno stanje i perspektive budućeg razvoja tržišta
ekološke hrane u Hrvatskoj. Ekonomski preglednik 60(7-8), 369-395. Preuzeto s
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=63503 (2. 5. 2013.)
Internetski izvori
1. Agro klub, evolucija poljoprivrede/eko proizvodnja. Preuzeto s
http://www.agroklub.com/eko-proizvodnja/organska-proizvodnja-vraca-povjerenje-
potrosaca/11666/ (13. 9. 2014.)
2. A., S. (2011). The Global Market for The Global Market for Organic Food & Drink.
Preuzeto s http://orgprints.org/7255/1/sahota-2006-global-market.pdf (1.3.2012.)
3. Bioinspekt d.o.o. nadzorna stanica. Preuzeto s http://www.bioinspekt.com/index.php?
option=com_content&view=article&id=53&Itemid=65 ( 12. 5. 2013.)
4. D., M. (2011). Novosti vezane uz izmjene zakona o državnim potporama. Eko
poduzetnik. Preuzeto s http://www.ekopoduzetnik.com/tekstovi/novosti-vezane-uz-
izmjene-zakona-o-drzavnim-potporama-6009/ (13. 10. 2014.)
68
5. Državni zavod za statistiku. Preuzeto s
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/07-01-01_01_2012.htm (14. 4. 2013.)
6. EU investment plan. European commission. Preuzeto s
http://ec.europa.eu/enterprise/policies/sme/promoting-entrepreneurship/social-
economy/co-operatives/index_en.htm (24. 5. 2013.)
7. Europski poslovni registar, EUPR. Preuzeto s
http://www.eupr.hr/zagrebacka-zupanija/description-91.html#desc (13.3.2013.)
8. Europsko tržište ekoproizvoda vrijedi 23 milijarde eura, a hrvatsko tek 104 milijuna
eura. Poslovni dnevnik. Preuzeto s
http://www.poslovni.hr/hrvatska/europsko-trziste-ekoproizvoda-vrijedi-23-milijarde-
eura-a-hrvatsko-tek-104-milijuna-283012 (22. 12. 2014.)
9. Hrvatski centar za zadružno poduzetništvo. Preuzeto s
http://www.zadruge.hr/index.php?
option=com_content&view=category&layout=blog&id=38&Itemid=82 , (10. 2. 2013.)
10. Naturala, portal za zdravlje. Preuzeto s
http://www.naturala.hr/sektor-organske-hrane-i-u-recesiji-raste/1869/ (21.10.2014.)
11. The global market for organic food & drink. Organic eprints. Preuzeto s
http://orgprints.org/7255 (22. 06. 2013.)
12. Zagrebačka županija učinila je sve da mladi ostanu i žive na selu. Zagrebačka
županija. Preuzeto s http://www.zagrebacka-zupanija.hr/vijesti?year=2013&id=2632
(12. 4. 2013.)
Ostalo:
1. Narodne novine (2013) Zakon o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 o
ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda. Narodne novine d.d. 80/13
14/14. Preuzeto s http://www.zakon.hr/z/628/Zakon-o-provedbi-Uredbe-Vije
%C4%87a-%28EZ%29-br.834.2007-o-ekolo%C5%A1koj-proizvodnji-i-ozna
%C4%8Davanju-ekolo%C5%A1kih-proizvoda (5. 8. 2013.)
2. Narodne novine (2013) Pravilnik o državnim potporama poljoprivredni i ruralnom
razvoju. Narodne novine d.d. 80/2013. Preuzeto s
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_08_101_2286.html (15. 9. 2013.)
3. Hrvatski zavod za poljoprivrednu i savjetodavnu službu (2008). Koraci do ekoznaka
za ljekovito i aromatično bilje. Zagreb: Hrvatski zavod za poljoprivrednu i
savjetodavnu službu.
69
4. European Commision (2010). Europe 2020 – A strategy for smart, sustainable and
inclusive growth. Brussels: European Commission. Preuzeto s
http://ec.europa.eu/eu2020/pdf/COMPLET%20EN%20BARROSO
%20%20%20007%20-%20Europe%202020%20-%20EN%20version.pdf (15. 1.
2013.)
70
POPIS TABLICA I SLIKA
Popis slika
Slika 4.1. Ekoznak………………………………………………………………………………….….22
Slika 4.2.Kretanje broja ekoloških poljoprivrednih gospodarstva u Hrvatskoj 2000.-2008….28
Slika 4.3.Broj ekoloških poljoprivrednih gospodarstva po županijama Hrvatske 2008……..29
Slika 6.1.Zagrebačka županija…………………………………………………..……………43
Slika 7.1.Spol ispitanika……………………………………………………………...………47
Slika 7.2.Godište ispitanika……………………………………………………………….….47
Slika 7.3.Stručna sprema…………………………………………………………………..…48
Slika 7.4.Zašto biste se bavili ekološkom proizvodnjom?……………………………………48
Slika 7.5. Izvor financiranja Vašeg poslovanja?.......................................................................49
Slika 7.6. Biste li željeli koristiti potpore za ekološku proizvodnju hrane?..............................50
Slika 7.7. Voće koje ispitanici ekološki proizvode……………………………………...……51
Slika 7.8. Povrće koje ispitanici ekološki proizvode…………………………………..……..51
Slika 7.9. Biste li željeli ući u zadrugu s ostalim proizvođačima ekološke hrane?..................52
Slika 7.10. Jeste li voljni surađivati i pridržavati se obaveza zadruge?....................................53
Slika 7.11. Koliko Vam je važno da uđete u zadrugu?.............................................................53
Slika 7.12. Smatrate li da svojim znanjem i iskustvom možete doprinijeti zadruzi?................54
Slika 7.13. Koji su Vaši motivi udruživanja u zadrugu?..........................................................55
Slika 7.14. Za koji ste oblik suradnje zainteresirani u zadruzi?................................................56
Slika 7.15. Koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga?.........................................56
Popis tablica
Tablica 3.1.Zadruge u zemljama članicama Europske unije …………………………..………….7
Tablica 3.2.Stanje broja zadruga, zadrugara i zaposlenih …………………….……….…………16
Tablica 5.1.Površine u ekološkoj proizvodnji ………………………….……..…….……………..36
Tablica 5.2.Broj ekoloških proizvođača po županijama …………………………….……………37
Tablica 5.3.Udio ekoloških površina u odnosu na ukupno korišteno poljoprivredno zemljište.38
Tablica 5.4. Broj fizičkih i pravnih osoba ekoloških proizvođača…………………………….39
Tablica 5.5.Popis subjekata upisanih u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji za 2011.40
Tablica 5.6. SWOT analiza hrvatskih proizvođača ekološke hrane …………………….………41
71
Prilog: Anketni upitnikIme:Prezime:Godina:Stručna sprema:Fakultet:Mjesto:Na koliko hektara obradive površine biste se bavili ekološkom proizvodnjom:Što biste proizvodili:
Zašto biste se bavili ekološkom proizvodnjom:
a) Zbog egzistencijeb) Volim se baviti konvencionalnom
poljoprivredom pa smatram da je to isto
c) Obiteljsko naslijeđed) Volim samo zdravu hranu bez obzira
na troškove poslovanjaIzvor financiranja vašeg poslovanja: a) Vlastiti kapital
b) Vlastiti kapital i investicijec) Investicijed) Ostalo
(navedite):__________________Biste li željeli koristiti potpore za ekološku proizvodnju hrane:
a) Dab) Ne
Navedite barem tri vrste ekološke hrane koje proizvodite:
a)b)c)
Biste li željeli ući u zadrugu s ostalim proizvođačima ekološke hrane:
a) Dab) Ne
Ako da, jeste li voljni surađivati i pridržavati se obaveza zadruge:
a) Dab) Ne
Od 1 do 5, koliko Vam je važno da uđete u zadrugu?
1) Ne interesira me2) Nije mi bitno, bojim se da će mi ukrasti
poslovnu ideju3) Ne znam4) Ušao bih samo ako bih imao koristi5) Jako me interesira i volio bih
doprinijeti zadruziSmatrate li da svojim znanjem i iskustvom možete doprinijeti zadruzi?
a) Ne mogu jer nemam ni znanja ni iskustva
b) Ne znamc) Mogu jer imam znanja i iskustva
Postoji li nešto čega se bojite?
72
Koji su vaši motivi udruživanja u zadrugu?(Rangirajte od 1 do 5 prema važnosti)
Povećanje konkurentnostiPovećanje dobitiOsiguravanje egzistencijeUočavanje poslovne prilikeSmanjenje rizika poslovanjaOstalo (navedite):
Za koji ste oblik suradnje zainteresirani u zadruzi?(Rangirajte od 1 do 5 prema važnosti)
Suradnja na području certificiranja
Zajedničko ulaganje
Istraživanje i razvoj proizvoda
Ulaganje u tehnologiju
Ostalo (navedite):
Koje bi konkurentske prednosti trebala imati zadruga?(Rangirajte od 1 do 5 prema važnosti)
Kvaliteta proizvoda
Cijena proizvoda
Marketing i distribucija
Povoljnija nabava repromaterijala
Međusobna podrška i širenje znanja o ekološkoj proizvodnji
Ostalo (navedite):
KOMENTAR
73
ŽIVOTOPIS
STRUČNI PRVOSTUPNIK (BACCALAUREUS) EKONOMIJE
OSOBNI PODACI Ime i prezime Josip Kos
Adresa Kneza Porina 119, 10410 Velika Gorica Telefon 01/6217-220
Mobilni telefon 098/915-6688
E-mail josip.kosvg@yahoo.com
Datum rođenja 22.12.1986.
ŠKOLOVANJE
Ožujak 2010. – danas Specijalistički diplomski stručni studij Poduzetnički menadžmentna Veleučilištu Vern', Zagreb
Lipanj 2005. – srpanj 2009. Preddiplomski stručni studij Ekonomija poduzetništvana Veleučilištu Vern', Zagreb
Rujan 2001. – lipanj 2005. Ekonomska škola Velika Gorica, Velika Gorica
Rujan 1993. – lipanj 2001. Osnovna škola Nikola Hribar, Velika Gorica
STRANI JEZICIEngleski jezik
Čitanje srednje
Pisanje srednje
Govor srednje
Njemački jezik
Čitanje Osnovno
Pisanje Osnovno
Govor Osnovno
ZNANJA I VJEŠTINEPoznavanje svih programa u Microsoftu office
- Word, Excel, Power Point
Vozačka dozvola: A,B, C, C+E kategorija.
74
RADNO ISKUSTVO
Položen državni stručni ispit.
Listopad 2008.
Studeni 2011.
Studeni 2012. –studeni 2013.
Ožujak 2014. – prosinac 2014.
Intersport
- Obavljena praksa u roku od mjesec dana (160 sati) u Intersportu, na radnom mjestu nabave i prodaje
Croatia osiguranje d.d.
- Obavljena praksa u roku od mjesec dana (160 sati) u Croatiji osiguranju, filijala Zagreb
Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Zagreb, Ispostava Zagreb – Novi Zagreb
- Stručno osposobljavanje, samostalni upravni referent za poreze na odjelu za utvrđivanje poreza za fizičke i pravne osobe
- Opis posla: zaprimanje poreznih prijava i provjeravanje njihove ispravnosti; obrađivanje prijava poreza; prikupljanje svih podataka za utvrđivanje poreza i doprinosa; pregledavanje poslovnih knjiga i izrađivanje nacrta rješenja o utvrđenim obvezama poreza i doprinosa; unošenje prijave poreza na dohodak u sustav.
„Osnovna škola Vukovina“
- Obračun plaća, vođenje školske blagajne, vođenje školske kuhinje, unošenje podataka u registar i COP te obavljanje ostalih administrativnih poslova.
DODATNE INFORMACIJE
Ukratko - Pozitivan stav, zalaganje, energičnost i upornost u dostizanju postavljenih ciljeva
- Motiviran, poslovno okretan, snalažljiv i prilagodljiv novim situacijama te odgovoran prema tvrtki i klijentima
- Mogućnost napredovanja na poslu te prilika gdje mogu pokazati svoje znanje i vještine
Nagrade i priznanja:
Interesi i aktivnosti
Nagrada za darovanu krv
Čitanje stručnih časopisa, sviranje gitare, nogomet, fitness i stolni tenis
75
Recommended