ekskluZivNo otkrivaju Za večerNji list što se Zbilo

N E D J E LJ A 721. srpnja 2013.

Njemački odvjetNici davor i Zlatko PrteNjačaekskluZivNo otkrivaju Za večerNji list što se Zbilo Na tajNom sastaNku u ZračNoj luci u müNcheNu

NIJEMCI NIsu NobIluNudIlI trI godINEzatvora PErkovIću

Slučaj Josipa Perkovića i dalje treseHrvatsku. Posljednjih dana dogodilasu se dva nova momenta. Prvi je da jeSDP izgubio, barem zasad, u pokušajuda pokrene izmjene Ustava vezane zanezastarijevanje počinjenih ubojsta-va iz političkih pobuda. Drugi je da jePerković prošle nedjelje u Večernjemlistu dao javne izjave, prvi put nakon1998., kada je samo jednom u cijelojsvojoj karijeri dao intervju za javnost,za medije. Činjenica da je Perkovićodlučio javno progovoriti, sigurno i uzblagoslov svog odvjetnika Ante No-bila, dovoljno govori koliko je za njihsituacija ozbiljna.No kako je Perković u spomenutimizjavama prošle nedjelje iznio niz po-dataka koji bi trebali biti u njegovukorist, odlučno su ponovno reagiralabraća Davor i Zlatko Prtenjača kojasu na ovu temu u Večernjaku nedavnodala veliki intervju. Podsjetimo, oni uNjemačkoj kao odvjetnici zastupajužrtve udbaških likvidacija, i to obiteljiMiličević i Bošnjak te druge obiteljikoje ne žele da im se imena objavljujuu medijima. U svim tim ubojstvimaisti je rukopis – Udbin. Preko tih slu-čajeva dobili su informacije o slučajuubojstva Stjepana Đurekovića, i topreko njemačkih institucija. BraćaPrtenjača analizirala su Perkoviće-ve izjave otprije tjedan dana i one iz1998., kao i posljednje Nobilove izjave.Evo njihova zaključka:– Josip Perković 14. srpnja 2013. prvi se

put preko medija djelomično izjasniou vezi sa zadnjim događajima u sluča-ju “lex Perković”. Njegovi su “prijate-lji“ tako opisali njega i situaciju u ko-joj se nalazi, ali i sam je Perković daoneka objašnjenja cijelog slučaja. Ova,možemo je nazvati, medijska kampa-nja Perkovića i njegovih “prijatelja”,za koje ne znamo tko su, kao i Perko-vićev razgovor koji je 1998. godine daoVjesniku, jedini su javni “nastupi” biv-šeg generala Udbe. Ta dva javna Per-kovićeva nastupa vrlo su zanimljiva izbog toga smo se odlučili analiziratiPerkovićeve izjave nakon što smo ihstavili u širi kontekst cijeloga slučajavezanog za lex Perković.Svakome će biti vidljive sljedeće toč-

Braća Davor i Zlatko Prtenjača,njemački odvjetnici obitelji žrtava

Udbinih ubojstava, analizirali suPerkovićeve izjave otprije tjedan dana

i one iz 1998., kao i posljednje izjavenjegova odvjetnika Ante Nobila, a

imaju informacije i o njegovusastanku s njemačkim tužiteljima

zvonimir despot

pixsell

ke. Perkovićeve izjave i izjave njego-vih “prijatelja” u mnogim su i bitnimtočkama proturječne, što posljedičnodovodi u pitanje i Perkovićevu vjero-dostojnost u cjelini. Perković i njegovi“prijatelji” nisu dali dokaz da Perkovićnije na ovako ili onako povezan s uboj-stvom Stjepana Đurekovića. Ostaloje previše otvorenih pitanja pa i da-lje stoje činjenice zbog kojih se možezaključiti da je Perković povezan sĐurekovićevim ubojstvom. I dalje seželi hrvatskoj javnosti sugerirati da susrpska tajna služba, odnosno Beogradodgovorni za Đurekovićevo ubojstvoi da hrvatske tajne službe s time ne-maju veze, pa tako ni sam Perković.Uzevši u obzir sve indicije i činjenicesudova, ali i Perkovićeve izjave, posto-ji sumnja u argumente iz Perkovićevemedijske kampanje.Naša analiza argumentirano i kon-kretno upućuje na slabosti Perkovi-ćeve medijske kampanje pa čitateljiVečernjeg lista mogu samostalno i

kritički donijeti svoje zaključke u ovo-me slučaju. Nije cilj da mi ocijenimoslučaj “lex Perković” ili da osudimo bilo koga. Nadamo se da će to uskoroučiniti njemački sud.Ključno pitanje i najbitnija zadaćasvakog odvjetnika u kaznenom pra-vu u vezi s obranom, u svakoj fazi po-stupka, jest kako mogu dokazati dasvjedok koji je dao iskaz protiv mogaklijenta nije vjerodostojan. U većini slučajeva uz to pitanje povezano je ipitanje kako mogu sudu pružiti argu-mente da je baš moj klijent onaj kojigovori istinu i da je baš njegov iskazlogičan, samim time i klijent vjero-dostojan, tako da bi sudovi odbaciliiskaze svjedoka. Dobar i iskusan od-vjetnik učinit će gotovo sve da srušivjerodostojnost svjedoka, što je ap-solutno i njegova zadaća i dužnostu obrani klijenta i u isto će vrijemepokušati da sud prihvati iskaz klijen-

Kako jePerković uizjavamaprošle nedjeljeiznio niz podataka kojibi trebali biti unjegovu korist,odlučno suponovnoreagiraliodvjetnicibraća Davor iZlatkoPrtenjača

Nobilo je redovito, tjednima, zvao nadležnenjemačke institucije i molio da se nađu

top secret Analiza istupa Josipa Perkovića u Večernjem listuslučaj đureković

nastavaknasljedećojstranici

Braća Prtenjača

smatraju da je i

nakon medijskih

istupa Josipa

Perkovića i Ante

Nobila ostalo

previše otvorenihpitanja

Perkovićeve izjave i izjave njegovih“prijatelja” u mnogim su i bitnimtočkama proturječne, što posljedičnodovodi u pitanje i Perkovićevu vjerodostojnost

Uzevši u obzir sveindicije ičinjenice sudova,ali i Perkovićeveizjave, postojisumnja uargumente iz Perkovićevemedijskekampanje

N E D J E LJ A8 21. srpnja 2013.

ta kao jedinu mogućnost razvijanjadogađaja. Ali odvjetnik u tom sluča-ju mora biti vrlo oprezan i mora bitisvjestan da i najsitnija proturječnostu klijentovoj izjavi može u pitanje do-vesti cijelu “priču”, a tako i samu vje-rodostojnost klijenta. Nijedan sud udemokratskom svijetu neće vjerovatitakvoj osobi i svi daljnji iskazi tumačitće se kao laž i pokušaj iskrivljavanjaistine. Zato izjave klijenta ili njegovaodvjetnika mogu ponekad biti i vrlokontraproduktivne pa dobar i iskusanodvjetnik mora dobro proučiti ima lismisla da klijent daje iskaz ili bilo ka-kve izjave za sud ili javnost.Perković je odlučio dati izjave za jav-nost prošle nedjelje. Njegov “velikirazgovor” u Vjesniku iz 1998. godinei prošlotjedne izjave u bitnim su toč-kama proturječni, tako da objektivančitatelj logično mora postaviti pitanjekoliko je Perković uopće još vjerodo-stojan u cijelom slučaju “lex Perko-vić”.

Prebacivanje odgovornostiAli idemo redom. Perković i njegovi“znanci” pokušaju javnosti dokaza-ti da je Perković bio blizak suradnikFranje Tuđmana i Gojka Šuška i da jeimao bitnu ulogu u stvaranju hrvatskedržave unutar tajnih službi tadašnjeJugoslavije. Perković i njemu bliski“znanci”, opet ne znamo tko se iza to-ga krije, tako i objašnjavaju da je po-kojnog predsjednika Tuđmana upo-znao i prije rata, prije devedesetih, i dasu na neki način, pogotovo Perković,znali da će se Jugoslavija raspadati. Uprošlotjednoj Perkovićevoj medijskojkampanji željelo se javnosti dati do znanja da je baš Perković bio čovjekkojemu su Tuđman i Šušak vjerovalite da je bio njihov čovjek od povjere-nja. Istinit odgovor na tu tvrdnju mo-gli bi dati samo pokojni predsjednik iministar. To, nažalost, danas nije višemoguće. No što se već vidi iz te argu-mentacije? Može se vidjeti poznatimodus operandi bivšeg komunistič-kog aparata: korištenje pokojnih oso-ba koje ne mogu više dati iskaz. Takokolega Anto Nobilo pokušava preba-citi Đurekovićevo ubojstvo na Arkanaiz Beograda koji je također osoba ko-ja se ne može više braniti i koja nije ustanju iznijeti svoje tumačenje. Mrtvine govore, ali zato je Perković nama“darovao” dva medijska nastupa – 14.srpnja 2013. i 1998. godine u Vjesniku,u kojima je svaki put govorio i o tomekada je on točno upoznao pokojnogpredsjednika Tuđmana.U medijskoj kampanji 14. srpnja 2013.jasno je rečeno da je Perković upo-znao Tuđmana prije rata, prije deve-desetih. U razgovoru 1998. Perkovićosobno, bez svojih “znanaca”, jasno iizravno novinarki odgovara na pitanjeje li Tuđmana poznavao i prije rata:“Ne. Upoznali smo se 1990. nakon štoje postao predsjednik države. Izuzet-na je ličnost....”Sada svi mi možemo sigurno jednozaključiti: barem jednom Perković la-že – u javnosti i vidljivo svima! Nitkone zna koji je iskaz točan, onaj iz 1998.u Vjesniku ili onaj od 14. srpnja 2013.u Večernjem listu? Mi mislimo da jePerković 1998. rekao istinu o tomekada je upoznao Tuđmana jer u onovrijeme Perkoviću i njegovim “znan-cima” datum kada su se Perković iTuđman upoznali bio je irelevantanza osobu Josipa Perkovića. Danas jeto ipak malo drugačije jer je Perko-vićeva i Tuđmanova povezanost većprije rata bitna točka cijele taktike istrategije Perkovićeve obrane, jer sesamo tako može javnosti barem suge-rirati da je Perković u sjajnim danimahrvatske borbe za slobodu bio i te ka-ko bitan čimbenik i osoba od velikogpovjerenja pokojnog predsjednikaTuđmana.Znači, ako već na pitanje kada su se

upoznali Perković i Tuđman postojedvije različite izjave jedne osobe, on-da objektivan čitatelj odmah dovodi upitanje vjerodostojnost Josipa Perko-vića pa bi i cijela obrana u slučaju “lexPerković” mogla biti nevjerodostojnai na kraju bi sve palo po principu do-mino-efekta.Svi mi znamo da je Perković iskusanbivši agent. Stoga mi do danas nemožemo sebi objasniti kako se to bašnjemu moglo dogoditi da o jednoj či-njenici postoje njegove dvije različiteizjave, i to javne! Čudno, ali očito!Perkovićeva medijska kampanja, ba-rem što se tiče pitanja Perkovićevevjerodostojnosti, ne bi se baš moglanazvati uspješnom! U tom je kontek-stu i upitno koliko su, barem premaPerkovićevim i tvrdnjama njegovih“znanaca”, upravo srpske, a ne hr-vatske tajne službe odgovorne zaĐurekovićevo ubojstvo. Ako je nakonsvega uopće upitna vjerodostojnostizjava i iznesene Perkovićeve obrane,ima li smisla dalje tvrditi da ne posto-ji povezanost hrvatskih tajni službis Đurekovićevim ubojstvom? Je li uPerkovićevoj obrani i dalje mogućetvrditi da je grupa oko Arkana ubilaĐurekovića?Povezanost Pratesa i Perkovića već jedokazana u pravomoćnoj presudi u Münchenu. No ima li izjava “znanaca”i Perkovića o Perkovićevu i Pratesovurazgovoru u 23 sata na dan Đureko-vićeva ubojstva? Zar je to nebitno?Odgovor na sva ova pitanja čitateljimogu sami pronaći i kritički ispitatisve činjenice. Mi želimo ovoj priči sa-mo dodati neke činjenice koje mogupoduprijeti priču da su baš hrvatske

slučaj đureković

Zlatko Prtenjača

Perkovićeva medijska kampanja,barem kad je riječ o njegovoj vjerodostojnosti, ne bi se bašmogla nazvati uspješnom, tvrdeodvjetnici Prtenjače

Teško jeprihvatitiargumente dahrvatske tajneslužbe nisupovezane subojstvimaHrvata uemigraciji

U razgovoru je jedan Nijemac upitaoNobila vidi li on neku opasnost zasebe i za Perkovića zbog sadržajarazgovora i zbog Nobilovih ponuda.Nijemci na to pitanje nisu dobiliodgovor

Državnoodvjetništvo uNjemačkoj,prema zakonu,ne može bez suda ponuditikaznu jer bi toznačilo dadržavnoodvjetništvo ituži i sudi, što je uNjemačkojnemoguće

nastavaksprethodnestranice

tajne službe bile odgovorne za hrvat-ske emigrante, a srpske za svoje srp-ske emigrante, i to već prije Đurekovi-ćeva ubojstva.

Sindičić i PratesPokušaj ubojstva Nikole Štedula uŠkotskoj 1988. godine dodaje dosta indicija da su baš hrvatske tajne služ-be, a ne srpske, bile povezane s pita-njem kako i što učiniti s hrvatskomemigracijom. Postoji pravomoćnapresuda suda u Škotskoj, gdje je bašVinko Sindičić osuđen na zatvorskukaznu. Sindičić je Hrvat i on je, pre-ma vlastitim iskazima, bio suradnikJosipa Perkovića. Iako nikada nije pri-znao pokušaj ubojstva, sve činjeniceiznesene na sudu bile su dovoljne daga se osudi. Činjenice iz toga slučajamogu se povezati s našom tezom daje postojala povezanost hrvatskih taj-nih službi s pitanjem kako “tretirati”hrvatske emigrante.Dana 14. listopada 1988. Sindičić jesletio u London i unajmio automobilod tvrtke Avis Rent a Car. Dana 16.listopada putuje u Kirkcaldy i u višenavrata pita za Glen Lyon Road, gdjeje tada živio Štedul. Radnica u hoteluu toj ulici i umirovljeni poštar primi-jetili su da je Sindičić tri dana auto-mobilom obilazio ulicu. Dana 20. li-stopada Štedul oko osam sati kreće u

šetnju. Kad se vraćao kući, Sindičić jeautomobilom stigao do Štedula, otvo-rio prozor i Štedula pitao za put. Kadse Štedul približio prozoru i nakon štose sagnuo prema prozoru, Sindičić va-di pištolj i ispaljuje cijeli spremnik uŠtedula koji je samo čudom preživioatentat! Sindičić bježi, vraća automo-bil i ukrcava se u zrakoplov za domo-vinu. No 15 minuta prije nego što jezrakoplov trebao poletjeti policija gaje uhitila na temelju izjava radnice ipoštara koji su zapisali registarskibroj automobila i to odmah proslijedi-li policiji koja je pak od tvrtke doznalada je automobil upravo vraćen te daSindičić sjedi u zrakoplovu.Što se vidi? Svaki objektivan čitateljodmah će vidjeti da je Štedul Hrvat,predsjednik hrvatske emigrantskeudruge HDP, da je egzekutor Sindičićtakođer Hrvat i da je u tom trenutkubaš Sindičić bio, barem prema svojimiskazima, u vezi s Perkovićem. Nemapovezanosti s Beogradom!Iako Sindičić nikad nije priznao da jeon povezan s atentatom na Štedula,što je naravno njegovo pravo, posto-ji još jedna zanimljiva činjenica kojaje gotovo zaboravljena. Na sudu uMünchenu, u slučaju Prates, Sindi-čić otvoreno i jasno priznaje da je bašu vrijeme atentata na Štedula bio uŠkotskoj po nalogu Udbe i da je bašPerković bio glavni lik u toj Sindičiće-voj operaciji u Škotskoj koja, premaSindičićevoj izjavi, nije imale veze saŠtedulom! Sud u Münchenu utvrdioje pak da je Sindičić, prije nego što jepo nalogu Udbe otišao u Škotsku, svasvoja novčana i imovinska pitanja po-vjerio baš Perkoviću, zato što je Sindi-

Nobilo se s njemačkimtužiteljima našao u zračnojluci u Münchenu gdjepolicija ima prostorije

Davor Prtenjača

N E D J E LJ A 921. srpnja 2013.

Njemački odvjetnici obitelji žrtava Udbinih ubojstava analiziraju izjave JosipaPerkovića i posljednje javne istupe njegova odvjetnika Ante Nobila

analiza

čić razmišljao da se iz Škotske moždaneće tako brzo vratiti. To su činjenicesuda u Münchenu.Imajući u vidu cijeli niz ovih činjenicai indicija, ali i pitanje vjerodostojno-sti osoba i iskaza, teško je prihvatitiargumente da hrvatske tajne službenisu povezane s ubojstvima Hrvata uemigraciji.Nakon što smo u obzir uzeli činjenicevezane za izjave Josipa Perkovića, va-lja još upozoriti na neke točke koje suvrlo bitne za cijeli slučaj, posebice zaPerkovićevu medijsku kampanju.U svakom sudskom postupku možese dogoditi pogreška, bilo u koristoptuženika ili na njegovu štetu. Bašzato svaka demokratska i pravna dr-žava predviđa u zakonu da, ako po-stoji dokaz, a ne sumnja, suđenje semože pokrenuti iz početka. Očito jeda i Perković misli da bi se suđenje Pratesu moglo ponoviti pa bi on tamobio čak i spreman svjedočiti, naravnou Pratesovu korist. Naše nam infor-macije govore da se više puta nakonPratesove osude pokušavalo obno-viti suđenje, pa tako i prije nekolikomjeseci. No svaki je zahtjev odbijen iteško će biti s takvom taktikom doćido cilja. Njemački zakon, kad je riječo obnovi suđenja, vrlo je strog i mora-lo bi to biti jasno ne samo Perkovićunego i njegovim pravnim i drugim sa-vjetnicima. Pogled u njemački zakonbio bi dovoljan da ljudi shvate da je tajput više trošenje vremena za obranunego što je koristan. No svatko imapravo na svoju taktiku u obrani, alimimo njemačkog zakona teško će bitiprovesti strategiju. Glavni argumentPerkovićeve obrane jest da je Sindičić

povukao svoje svjedočenje na sudu uMünchenu i da će se suđenje Pratesuzbog toga ponoviti. To sigurno nećebiti dovoljno, a ni dosad nije bilo tenema odluke o ponovljenom suđenjuPratesu zbog povlačenja Sindičićeveizjave. Da bi se to dogodilo, a to bi Per-ković i njegovi “znanci” trebali znati,potrebno je Sindičića pravomoćnoosuditi pred njemačkim sudom zalažno svjedočenje u sudskom postup-ku protiv Pratesa, što se do danas nijedogodilo. Baš zato ne postoji pravnapodloga da bi se Pratesu na osnovi“novog iskaza” Vinka Sindičića mogloponovno suditi. Nama nije poznato nida njemačko državno odvjetništvo že-li podnijeti optužnicu protiv Sindičićapa se i ova priča od samog početka ru-ši poput domina. Čudi i Perkovićevaizjava da je spreman svjedočiti u Mün-chenu nakon što je u vrijeme suđenjuPratesu cijelo vrijeme odbijao doći nasud. U Münchenu ga čekaju, ali ne kaosvjedoka, nego kao osumnjičenika. Utom slučaju svi smo zainteresirani štoto Perković može i želi reći.I na kraju bi trebalo kratko dati nekeinformacije o sastanku Ante Nobilau Münchenu. Prema našim provje-renim informacijama, Nobilo je pri-je sastanka redovito tjednima zvaonadležne njemačke institucije i molioda se nađu kako bi mogli razgovaratio Perkovićevu slučaju. Prema našim

informacijama Nobilo je pokrenuoinicijativu. Ne namjeravamo ocijenititu činjenicu, samo želimo upozoritina to da za Nijemce nije ni postojalapravna ili bilo koja druga potreba ućiu “pregovore” s Nobilom jer su oče-kivali da će Perković na temelju eu-ropskog uhidbenog naloga biti izru-čen Njemačkoj. Ako su ga već čekalitoliko godina, mogli su još i nekolikomjeseci do ulaska Hrvatske u EU. NoNijemci su ipak pristali na razgovor,možda kako bi doznali neke novostikoje bi Nobilo mogao ponuditi u cije-lom slučaju.

Nobilova kampanjaPrema našim provjerenim informaci-jama mjesto razgovora bilo je u samojzračnoj luci u Münchenu, gdje LKA(bavarska kriminalistička policija)i druge njemačke institucije imajusvoje prostorije. Razgovor je trajaodva sata. U tom razgovoru jedan jeNijemac upitao Nobila vidi li on nekuopasnost za sebe i za Perkovića zbogsadržaja razgovora i zbog Nobilovihponuda. Nijemci na to pitanje nisudobili odgovor.Što se tiče ponude Nijemaca da biPerković bio osuđen na tri godine ida bi mogao odmah odslužiti kaznu uHrvatskoj, možemo sa sigurnošću rećida Nijemci nisu dali takvu konkretnuponudu.Državno odvjetništvo u Njemačkoj,prema zakonu, ne može bez suda po-nuditi kaznu jer bi to značilo da dr-žavno odvjetništvo i tuži i sudi, što jeu Njemačkoj nemoguće.Na kraju je opet čudno da Perković injegovi “znanci” misle da se rješenje

i sudbina cijelog slučaja nalaze u Be-ogradu samo zato što je u Beogradnavodno poslana Perkovićeva pro-svjedna nota nakon Đurekovićevaubojstva. Prošla su vremena kada jeZagreb u Beogradu tražio spas! Ko-načno.To je što su braća Prtenjača imala rećio najnovijem razvoju Perkovićeva slu-čaja. Treba samo objasniti da je Nobi-lo počeo govoriti o svojem sastankus Nijemcima u Münchenu nakon štoje nedavno njemački tjednik Focusobjavio podatak da je on ondje bios njemačkim istražiteljima. NovinarFocusa bio je i kod Nobila u Zagrebute ga suočio s tom informacijom, štoNobilu baš nije bilo drago. Stoga je Nobilo pokrenuo kampanju tvrdećida su Nijemci tražili sastanak s nji-me u Münchenu, da su Perkoviću zapriznanje ponudili tri godine zatvorate njegovo promptno prebacivanjeu Hrvatsku na izdržavanje te kaznezatvora. Ostaje otvoreno pitanje štoje to Nobilo nudio Nijemcima da suga oni pitali boji li se za svoju i Per-kovićevu sigurnost? Nije li moždanudio odavanje udbaških tajni, ime-na organizatora udbaških ubojstava,likvidatora, predaju dokumentacije?Nobilo bi trebao znati da se svi takvirazgovori uredno vode u protokolimanjemačkih istražnih tijela te da je svezapisano, što traži njemački zakon.Jer, ako slučaj dođe na sud, a takvi raz-govori nisu službeno zavedeni, slučajna sudu odmah pada. Stoga Nijemciništa ne prepuštaju slučaju. I pitanjeje dana kada će otkriti još detalja o ci-jelome slučaju jer ih jako iritira stalnoiznošenje neistina u Hrvatskoj.

PovezanostPerkovića iTuđmana većprije rata bitna jetočka cijeletaktike istrategijePerkovićeveobrane jer sesamo tako možejavnosti baremsugerirati da jePerković udanima hrvatskeborbe za slobodubio i te kako bitan čimbenik i osobaod velikogpovjerenjapokojnogpredsjednikaTuđmana

Njemački zakon vrlo je strog kad jeriječ o obnovi suđenja i moralo bi tobiti jasno ne samo Perkoviću nego injegovim pravnim i drugimsavjetnicima

Nobilo: Neću reagirati, alisvi su im podaci pogrešNi– Ne treba reagirati na ovakve istupe braćeodvjetnika jer još se ne zna tko su oni u ovomprocesu, koga zastupaju, dakle kad to budejasno, može se i reagirati na njihove tvrdnje.No, koliko vidim, oni imaju, iznose ili su imdostavljeni potpuno pogrešni podaci i tezekao, primjerice, ona da sam ja s Nijemcimarazgovaraonaaerodromu.Netočno!(dai)