View
219
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
7/24/2019 Harold Rosenberg - Mark Rothko (stari prevod)
1/5
M RKROTHKO
Mark Rothko, koji je izvrio samoubistvo u februaru 1970.,
pripadao je krilu apstraktnog ekspresionizma, a njegova
umetnost bila je osnovana na ideji o jednoj ideji. Bila je
to
tenja ka estetskoj sutini koju je grupa umetnika kojoj je
Rothko bio blizak teila da postigne, ne putem delovanja
intuicije, v e razmiljanjem o tome ta je u umetnosti
nesvodivo. Pokret
je z a p o e o
sredinom
e t r d e s e t i h
kao
pratilac i antiteza akcionom slikarstvu, sa psiholokom i
formalnom
o t v o r e n o u ;
i r o n i n o
je to
to su dva pokreta
izrastala zajedno pod istom etiketom - apstraktni ekspre
sionizam. Slikari ideje
i s k l j u i v a l i
su
kako prirodu tako i
svoju
l i n o s t
to
je
manifestovano u
s l u a j n o s t i
izazvanim
nezgodama i asocijacionizmu Gorkog,
e
Kooninga i
Pollocka. T r a e i univerzalno n a e l o mnogi od njih su se
zagledali u Mondriana, mada ne zbog kvaliteta njegove
senzibilnosti, koju su smatrali isuvie m a t e m a t i k o m
v e
zbog strogosti njegovih
e s t e t i k i h i s k l j u i v a n j a
- onoliko
daleko koliko
je
moglo da bude od ranih improvizacija
Kandinskog, koje
su
zabavljale Gorkog i Hofmanna. Moe
se
r e i
da
su
Rothko i njegovi prijatelji osnovali teoloki
odsek apstraktnog ekspresionizma. Zajedno sa StiHom,
Newmanom, Reinhardtom, Gottl iebom imena koja se
iznenada preruavaju u likove
u d e s n e
igre), Rothko
je
teio da postigne krajnji znak. Na takvom kraju, on i ostali
teolozi su shvatali slikarstvo kao vrstu maratona u odstra
njivanju - jedan od njih se otarasio boje, drugi teksture,
t r e i
crtea, itd. Sredinom e t r d e s e t i h Rothko
je
bio u
m o g u n o s t i
da dramatizuje paq tematike u nizu kompozici
ja
koje sugeriu dungle, uronjene pejsae,
i j e
su kreature,
stanita i
o r u a
bili sastrugani ili isprani. Njegove bele
povrine i biomorfni oblici koji ne mogu
d
se identifikuju,
prenosili su utisak a r h a i n o s t i koja je po svojoj udaljenosti
6
7/24/2019 Harold Rosenberg - Mark Rothko (stari prevod)
2/5
korespondirala sa Gottliebovim piktogramima i Newma
novim
k o s m i k i m
sferama iz istog
perioda
.
Pikturalni
sadraj je bio redukovan na maglovite odjeke psihe.
Rothkov s l e d e i korak bio je potpuno eliminisan e predme
ta slikanja. To
je
u i n i o
serijom oduzimanja,
e m u
je
posvetio
e t i r i
ili pet godina. Tokom takvog razvoja
i . e z a o
je crte, horizonti su s istopili u difuzne mase - Rothkovo
delo No. 24, u r a e n o 1947., sa delom Moonlight Marine
( Marina
okupana m e s e i n o m ) drugog tragalaca za
n e i m
tamo iza , Alberta Pinkhanta Rydera - i pokret je
najzad doao do zastoja. M e u t i m Rothko
s
nije zaustav
ljao u pojednostavljivanjima opserviranili fenomena, kao
to su svojim primerom pokazale slike Miltona A verya
kojima
s
on divio, ili u projekcijama nesvesnog, kao to je
to
s l u a j
kod Gorkog ili u njegovom sopstvenom ranom
radu.
a k
su i toliko krajnja pojednostavljenja koja ne
dozvoljavaju
da
s njihovi modeli prepoznaju, osnaila
ideal o apsolutnoj umetnosti. Ideja o jednoj ideji zahteva
format koji moe da simbolizuje neizrecivo tako to da
bude ogoljen od svih pojedinosti i asocijacija i netaknut
sadrajima prirode, kao Mondrianov nepromenljivo pravi
ugao .
Do 1950. Rothko je osmislio k o n a a n znak za apsolutno
koje
je odvojeno
od tela.
Ta slika se sastojala
od
pravougaonika platna kao jednobojne podloge vidljive du
ivica tri ili e t i r i horizontalna oblika boje - i o b i n o kroz
jedan otvor izmedu - sa opranim povrinama i ivicama od
krzna. Tokom s l e d e i h dvadeset godina Rothkov rad se
sastojao od reanimiranja tog obrasca gradom sopstvenog
emotivnog ivota. Bilo je to kao
da
je zamislio poslednji
dan, vizuelna verzija haiku soneta. Osim
toga
(a to
je
o d l u u j u e
u pogledu na situaciju slikara jedne ideje) nje
gov format je bio privatan - skoro, moglo bi
s
r e i okvir
neraspoloiv drugima.
62
MarkRothko
63
7/24/2019 Harold Rosenberg - Mark Rothko (stari prevod)
3/5
Rothko je redukovao sliku na volumen, ton i boju, pri
e m u je boja vitalni elemenat. Njegove slike, mnoge od
njih ogromne i namenjene izlaganju na javnim mestima
k r e u
se od fluidnih masa nijansiranog vazduha, nalik na
priliv vazduha, do tesno zbijenih p l o a
gustog, vatrenog
pigmenta, to na delove metala ili kamenih
p l o a
koje
su
nekada
nosile natpise (poslednja
platna
r a z b u e n
a r h a i n i m
dodatnim z n a e n j i m a Rothkovih potopljenih
gradova
iz
ranih e t r d e s e t i h ) . Sa globalnom figuracijom
koja je
s a u v a n a
netaknuta od platna do platna, emotivni
sadraj
je o d r e e n
bojom, tonom, teinom, irenjem' i kon
trakcijom duguljastih oblika boje, kao da
na
njih
u t i u
oblik i v e l i i n a celine. P s i h i k e tenzije koje
je
Rothko evo
cirao odjednom su ekstremne i bez karakteristika, mitske
bez mitskih l i n o s t i ili d o g a a j a . Usmerenost nagore, nalik
na levitaciju ili na bestelesnost gracioznosti, p o d s t i e tok
inhalacije i
o t v a r a j u i
se,
u v l a i p o s m a t r a a
u orbitu umet
nikovih unutranjih letova. Materijalnost
je
nadvladana -
bar dok zidovi ne potvrde svoje prisustvo - efekat koji je
naveo neke p o s m a t r a e da govore o Rothkovim slikama
kao o obuhvatanju gledaoca ili preobraavanju njihovog
okruenja. Nasuprot tome, njegova kontemplativna, tamna,
c r v e n o s m e a platna koja su nastala jo pedesetih, ali su se
pojavljivala sve
e e
i
p o s t a j u i
sve tamnija tokom nje
govih poslednjih godina, diu uvis p o s m a t r a a ka beloj
slutnji, nalik na stare testamente koji su ostali netaknuti u
svetilitu ili na p e i n e nekog strogog varvarskog kulta. I
u z d i u e
i teke tamne
n o i
Rothkovih kompozicija bile
su
identifikovane kao
o l i e n j e
religioznih iskustava. Peter
Selz je rekao da te slike zaista izgledaju kao
da
zahtevaju
posebno odvojeno mesto, vrstu svetilita, gde mogu da
odigraju sutinski sakramentalnu funkciju . Rothkova
poslednja porudbina bila je za jednu ekumensku kapelu u
Houstonu .
64
Mark Rothko, 1960.
Bilo da Rothkove slike zahtevaju svetilite ili ne, umetnik
je pronaao sopstveno svetilite u svom ateljeu. Njegove
reduktivne ideje zatvorile
su
vrata ateljea svetu i posvetile
ga za rituale smrti i ponovnog r o e n j a . Tu se uneo u svoj
program, najavljen 1943. u
z a j e d n i k o m
saoptenju sa
Gottliebom, pravljenja od svoje umetnosti avanture u
nepoznat svet , avanture od koje je njegovo samoubistvo u
ateljeu bilo
z a k l j u n i i n .
othkova umetnost
je
bila
e s k a p i s t i k a u najdubljem tradicionalnom smislu - boga
ta romantikom s a m o o t u e n j a i nostalgijom za zajednicom.
Emotivno, manje
je
dobio od slikanja nego bilo koji od
njegovih ranijih prijatelja. U p o r e e n j u sa Newmanovim,
65
7/24/2019 Harold Rosenberg - Mark Rothko (stari prevod)
4/5
njegova platna su pasionirana o t k r i a stanja da
se
jeste, a
ne nepristrasne afirmacije objektivne istine. o g u e je
pokazati da Rothko nikada nije bio stvarno apstraktan , u
smislu ponitavanja subjektivnih kvaliteta u korist svoje
ideje. Izbacio
je
pojedinosti od kojih
je
ljudsko
napravljeno, ali nije i s k l j u i o o s e a j sopstvenog odsustva.
Uzdrtana i staloena, njegova umetnost je sutinski meka,
to r e i , ljudski osetljiva, sa
o s e t l j i v o u
zbog koje
su
imitatori njegovih bojenih polja iz ezdesetih dali sve od
sebe
d je
uklone. Njegove prazne slike bile
su
prve slike
nekog Amerikanca koje su uticale na javnost moda zato
to su njihove emotivno nabijene crvene, plave, s m e e
crno-zelene nadolazile p o d s t i u i o s e a n j a - strahopoto
vanja, patnje, oslobadanja - isuvie duboko pohranjena da
bi bila izneta na povrinu vizuelnim metaforama.
Rothko je e s t o govorio o tragediji, g r k o j i Shakespea
rovoj, kao i o mitu i ritualu . Nije lako shvatiti vezu koju je
imao na umu izmedu slojeva boje i Oresta i Macbeth.
Mora se pretpostaviti da je sama praznina njegovih platana
nasuprot osobama i stvarima u p u i v a l a na
m u e n j e
i
o i e ) \ j e . Drugo je b i e Rothko traio - vrstu razveselje
nog, bez memorije lter eg koji pri
p r e o b r a e n i k i m
ritu
alima izbija van. Medutim, bilo
je
to
anonimno
b i e
identi
ftkovano sa herojem, svetiteljem ili boanstvom koje jo
nije imenovano. Svojim genijalnim p r o z a i n i m
n a i n o m
apnuo mi,je na zabavi, izgleda najvie zbog toga to je
negovan pojam ekspresionizma, Ne izraavam sebe u
svojim slikama. Izraavam svoje n e - b i e . Dugo sam imao
utisak da ga nije mnogo p r i v l a i l o ono to je pronaao u
svojoj
l i n o s t i .
S druge strane, nije eleo da svoje rane
izloi na paradi, kao neki od srednjoevropskih ekspresion
ista. Njegove nade leale
su
u njegovom t r a n s c e n d i r a j u e m
b i u ,
u g r a e v i n i ivota nezavisnoj od svakodnevnih
i n j e n i c a . Z a k l j u i o
je da bi za svoju umetnost mogao
najvie da u i n i tako to bi iz nje isterao sebe, a da bi
166
umetnost mogla najvie da
u i n i
za njega tako to
bi
obezbedila prilike z i n o v e katarze koju
bi
on mogao da
ima pred sobom k snije.
S a b i j a j u i
svoje emocije u neko
liko zona boje, bio je u isto vreme dramaturg, glumac i
publika sopstvene samo-negacije.
Drama o i e n j a , naravno, nije bila vidljiva u svakoj od
njegovih slika; m a t r a je e s t o video samo kombinacije
i a s t i h , belih i purpurnih. Ne
to
s l i n o je i sa Van
Goghovim: uta i zelena koje su za njega bile proete
zlokobnom dramom kod gledalaca izazivaju zadovoljstvo.
Emotivni efekti boje ne mogu
d
budu p r o r a u n a t i precizno
- osim, m o g u e u umetnosti vekovima starih kultova u
kojima je njihovo z n a e n j e u v r e n o tradicijom i doktri
nom, kao
to
su hindu i
t a n t r i k i
crtei. Uz to, nameran
umetnikov emotivni sadrtaj nema potrebu da sebe komuni
cira u svakoj slici; ako se ponekad s l u a j n o pojavi oprav
dano je da p o s m a t r a prihvati neto nalik na to kao poten
cijalni sadraj svih umetnikovih radova. Kod Rothka, poe
tika i agonija samoizmetanja odredile
su
se kao nota nje
govih slika, a ako neka od njih nije uspevala da govori,
osetilo se da bi to mogla u neko drugo vreme.
Kao nasuprot
s t v a r a o c i m a - b i a
medu svojim savremenici
ma - De Kooning, Hans Hofmann - Rothko je postavio
a n t i - b i e Njegove p r o i e n e slike afinniu p r o i e n i ego
- ili, pre, i n o i e n j a . Svaki rad
je
bio jedan dokaz
duhovnog pribliavanja nuli predstava n e - v i e n o g .
Delotvornost takvih p r o i a v a j u i h d o g a a j a lei u njiho
vom ponavljanju. Rothka nije odvratilo
to
to bi tokom dve
decenije posetioci njegoyih izlobi unapred znali ta mogu
da o e k u j u
d
vide. Teorijski, umetnik koji je postigao kraj
nju sliku treba da
je
reprodukuje bez promena kao
redosled neke ceremonije. Reinhardt, suvlji l o g i a r od
Rothkoa, zaao je u takvu praksu s potpuno crnim slikama
svog poslednjeg perioda. Svetlucanje boje ispod nepro
menljivih
e t v r t a s t i h
polja tiine
i s t i e
da sve razlike u
167
7/24/2019 Harold Rosenberg - Mark Rothko (stari prevod)
5/5
individualnoj senzibilnosti ne vrede nita vie od jedva
primetne nijanse nasuprot ogromnoj istini smrti i nitavila.
Rothko, za koga
su
r e d u k c i o n i s t i k e estetike
t a k o e
bile
sredstvo prenoenja osnovnih
n a i n a
izbegao je frnalnost
Reinhardtovog sumiranja.
M e u t i m
kod njega je,
t a k o e
usmerenost bila ka emom,
p r e d s t a v l j a j u i
i teinu
o s e a n j a
i nestajanje vidljivog sveta.
Nema sumnje da
je
Rothko crpeo mnogo snage
iz
prakti
kovanja slikarstva kao rituala s a m o o i e n j a . ta vie,
umetnost jedne ideje je puna bolnih kontradikcija. Ona
preobraava atelje u svetilite, ali isto tako u izolovanu
e l i j u .
Simbolizam kulta ujedinjuje njene
l a n o v e
mada ih
odvaja od nevernika. Simbolizam savremenog umetnika
teologa
je
simbolizam kulta jednog
o v e k a
i on izdvaja
svog stvaraoca kao svog jedinog
p r i e s n i k a .
Apsolutne sli
ke Rothka, Newmana, Gottlieba, Stilla, Reinhardta mogu
da koegzistiraju u kolekciji slika, ali ne mogu da koegzisti
raju u svesti svojih tvoraca. Svaki od njih je bio vlasnik
svete enigme,
i j i
je autoritet trebalo da p r e v a z i e autoritet
svih ostalih. Sudbina prvobitne grupe Rothkovih prijatelja
bila je da
se
r a z i u i postanu u v e i n i a j e v a nepomirlji
vo neprijateljski jedan prema drugome. Nije rnogao ni sam
Rothko, koga je njegovo pasionirano
a n t i - b i e
potpuno
angaovalo u slikama, da dostigne predanost slabih profe
sionalaca koji
su
tokom ezdesetih prihvatili neke od nje
govih t e h n i k i h inovacija.
a
r e d u k t i v i s t i k o g teologa
slikarstva, njegov rad predstavlja krajnje z n a e n j e . Nje
gova molba drugima je da isprobaju. Njegovi sveobuhvatni
s i m b o l i n i
fom1ati stigli su do cilja
tekin1
putevima; jed
nom zamiljen mogao je da bude reprodukovan na osnovu
oporuke - Rothko je bio jedan od prvih koji
su
tvrdili, bez
sumnje
i r o n i n o
da bi mogao da
n a r u i
pravljenje svojih
slika preko telefona. Ponitavanje sebe bilo je njegova dis
ciplina uzdizanja; slava
ga
je okruivala njim sanlim u
bezbroj ogledala. Na kraju, njegova patnja je
bila
s a m o a
i
68
ponusao na
to
da njegova poetika nije bila
p r i h v a e n a .
U
s a m o i i sa o s e a n j e m besmisla dostigao je opte to je bila
njegova ambicija kao umetnika. M e u t i m bio je prisiljen
da iskusi
to
opte kao usamljeni individualac, bez utehe.
Zbog toga je bio u depresiji poslednjih pet godina; do sada
niko ne zna zato je sebi oduzeo ivot. Kao i njegove slike
njegov
i n
samounitenja duboko je prazan. U m e t n i k i
svet
se
masovno okupio na njegovoj salrrani.
S engleskog prevela
Jadranka
o l i
Prevedeno iz:
H
Rosenberg, Rothko , u The De-defini
tion o Art. Action Art to Pop to Earthworks,
New York
1972, 100-107. Kasnije objavljeno
u:
Abstract Express
-
nism. A Critical Record, ed. D. Shapiro and
C
Shapiro,
Cambridge University Press, Cambridge-New York-Port
Chester-Melbourne -Sydney 1990, 413-417.)
Mark Rothko, Kapela u Houstonu, 1967.
69
Recommended