View
234
Download
2
Category
Preview:
Citation preview
PI!!I!h ........:IDISU' II"ue
Uintervjuima danim listovima •Jutarnji list' i'Slobodna Dalmacija'
) (rujan 2007.) gospođa
:J l Milka Planinc, II spornovrijeme Drugoga svjetskoga rataMilka Malada (kći Nikole' r.21.11.1924. u Drnišu, u NDB-u odSFpnja 1943., član SKDJ-a od 1941.,clan KPJ od siječnja 1944.) poručni
ea, politkomesarka čete za vezu ll.dalmatinske brigade (izvor: MilanRako i Slavko Družijanić '11. dalmatinska (biokovska) brigada', Split1987.,str.554.) niječe bilo kakvo saznanje, a kamoli umiješanost koju joj
I
UBilACSKUPIM
Milka Planinc, poručnica i politkomesarka, političarka u Jugoslaviji, koja je dospjela u vrh nakon gušenja Hrvatskogaproljeća, danas prijateljica Stjepana Mesića, u vrijem 2. sv. rata bila je MilkaMalada. Tada je napisala članak 'Ooe supale, ali mi se svetimo' , u spomen na svoje poginule drugarice .iz kojega je jasnoda je bila pripadnik 3. bataljuna zloglasne 11. dalmatinske partizanske brigade koju po zlu spominje i Nikolay Tolstoj
AlOMUliSTIelASIOeEVSIOGA ROGA
rtizani šute osvojim zločinima
iosvojima uDomovinskom ratupnplsuje major Simo Dubajić, umasovnim pokoljima u Sloveniji kojeje u svibnju i lipnju 1945. počinila
ll. dalmatinska brigada, a u kojoj jeona imala značajni vojni i politički
čin. Bilo bi uputno radi istine zamoliti gospođu Milku Planinc da'pogledaodređene dokumente, pa čak i fotografije te da se prisjeti nekoliko značajnijih imena koja spominju svjedoci stravičnih pokolja kod Ljubljane ina Kočevskom Rogu Ivan Gugić iIvan Marinović,pripadnici 3. čete 3.bataljuna ll. dalmatinske brigadekoja je bila logistička četa egzekutorskoj četi. Spomenuti svjedoci dali susvoje iskaze u Rimu 1953. godinesvećeniku Krunoslavu Draganoviću. Najznačajniji doprinos makar i
djelomičnom rasvjetljavanju spornihdogađaja dala je knjiga naslovljena11. dalmatinska (biokovska) brigada, tiskana u Splitu 1987.godine,autora Milana Rake i SlavkaDružijanića, kao i usporedba oveknjige s knjigom Nikolaja Tolstoya<The Minister and the Massacres"London 1986. (hrvatski prijevod'Ministar i pokolji', Zagreb 1991.)Sljedeći navodi poprilično će uZdrmati izjave Milke Planinc o njezinupotpunom neznanju za masovnepokolje koje je u jugozapadnoj ijugoistočnoj Sloveniji počinila odabrana i dobrovoljačka četa ubojica,pripadnika ll. dalmatinske brigadeuz asistenciju 3. čete 3. bataljuna ll.dalmatinske brigade koja je provodila
logistiku ubilačkoj četi novofonuiranoj oko 26. svibnja, a sastavljenoj odnajpouzdanijih komunista, vojnika ioficira, iz sva 4 bataljuna ll. dalmatinske brigade (izvor: iskazi IvanaGugića i Ivana Marinovićai ). U knjizi 'll. dalmatinska (biokovska) brigada', na str. 251. objavljen je faksimil članka Milke Malada 'One supale, ali mi se svetirno ( u spomenGabrijeli, Slavici i Luciji)' Tekst jeobjavljen još u prosincu 1944. g<)dineu tadašnjem brigadnom listu ll. dabmatinske brigade nakon poznatbitke za Knin. U članku stoji i ovarečenica: 'Naš 3. bataljun krenuo jeprema Oštroj glavici'. Iz navedenogase može zaključiti da je gospođa
Planinc tada možda bila pripadnik 3.
ANTIFAŠiST I - ZLOČINCI/
bataljuna ll. brigade, a nejasno je liu to vrijeme još bila formirana njezina četa za vezu ll. dalmatinske brigade. U spomenutoj knjizi 'Ministar ipokolji' na str. 147. i 148. opisana jeuloga 3. bataljuna kao i stanovitogkapetana 'Dominka' neidentificiranebrigade u sastavu 26. divizije. Kako80-ih godina svijet nije još bio, kaodanas, globalno selo, britanski povjesničar Tolstoy teško da je mogaodobiti u tadašnjoj komunističkoj
Jugoslaviji izdanu monografiju o ll.dalmatinskoj .(biokovskoj) brigadi usastavu 26. divizije 4. jugoslavenskearmije. Dakle iz usporedaba ovihdvaju izvora nesporno je da se uTolstoyevoj knjizi spomenuti 3. bataljun odnosi na 3. bataljun ll. dalmatinske brigade, a da je spomenutikapetan lDominko' punim imenomDominko Antunović (sinSimuna,r.18.2.1917. u Kozici kodVrgorca, zemljoradnik, u NOB-u od12.3.1942., član
SKOJ-a od prije rata, član KPJ od1941., nositelj partizanske spomenice194/. ), zamjenik komandanta ll.dalmatinske brigade (izvor: citiranaknjiga 'Il. dalmatinska (biokovska)brigada', str.508., 613.). Taj DominkoAntunović jedan je od vrlo važnihaktera pregovora s Englezima (izvor:citirana knjiga 'Ministar i pokolji',str. 147., 332.). On je i osoba upoznata S mnogim pojedinostima sudbina onih ratnih zarobljenika i civilakoje su Englezi izručili natragTitovim partizanima. Antunović je:Umro u Zagrebu 2003. godine.
Nevjerojatnoda danas ništa ne zna
U intervjuu koji je dala 'Jutarnjemlistu' u rujnu 2007. Milka Planinc gaspominje kao komandanta svogabataljuna ll. dalmatinske brigade ukoju je ona ušla na Visu jeseni 1943.godine, kad je ta brigada bila tamostacionirana. Gospođa Planinc nenavodi je li to bio 2. ili 4. bataljunkojemu je jedno vrijeme DominkoAntunović bio komandant (izvor:citirana knjiga 'JJ. dalmatinska (biOkovska) brigada', str. 617., 620.), noII već ranije spomenutome' Jutarnjemlistu' gospođa Planinc navodi da je
38
njezina četa za vezu bila vezana uzštab 2. bataljuna ll. dalmatinske brigade. Iz navedenih dokumentiranihpoveznica između Milke Malada(Planinc) i Dominka Antunović
nevjerojatno je da gospođa Planincnije ništa znala o masovnim pokoljima u to doba u Sloveniji, a još jenevjerojatnije da nije ništa kasnijesaznala o tim pokoljima koje je poči
nila ll. dalmatinska brigada. Premdaje njezin nadređeni DominkoAntunović umro, još nije kasno dagospođa Planinc, ili po službenojdužnosti glavni državni odvjetnikRH, postavi važna pitanja posljednjemu komandantu 2. bataljuna ll. dalmatinske brigade poručniku PetruMioču, (sin Grge, r. 4.5.1916.,PozlaGora, Metković, u NOB-u od19.3.1943., član KPJ od rujna 1943.,NOP-u pristupio krajem 1942., sadaživi u Splitu, PoljiČKa cesta 17, izvor:knjiga 'Il. dalmatinska (biokovska)brigada', str.388.,423., 561.), koji jebio izravno nadređen inkriminiranimosobama, potporučniku Danijelu
JOkoviću (sin Pelra, rl 6. JO. 1923.,Vela Luka, Korčula, zemljoradnik, uNOB-u od 1.8. 1943., član SKOJ-a odsvibnja 1942., član KPJ od rujna1944.), zamjeniku komandira 3. čete
2. bataljuna ll. dalmatinske brigade(izvor: citirana knjiga 'JJ. dalmatinska (biokovska) brigada', str. 541. isvjedočenje Ivana Gugića i IvanaMarinovića), i Nikoli Mar§lću (sinIvana, r.1919., Vlaka, Vrgorac, zemljoradnik, u NOB-u od jeseni 1942.,član SKOJ-a od 1941., član KPJ od1942.), komandiru l. čete 2. bataljuna ll. dalmatinske brigade (izvor:citirana knjiga o 'JJ. dalmatinskoj(biokovskoj) brigadi' str. 557., i svjedočenje Ivana Gugića). Gospođa
Planinc spominje u citiranome'Jutarnjem listu' svoju fotografiju uknjizi o ll. dalmatinskoj brigadi. :rase fotografija nalazi na stranici 425"na kojoj se ona (tada Milka Malaw)spominje' kao 'n.n.partizanka'.,,'iKatoj slici drug> lijevo od nje je AnteĆepić (izvor: iskaz svjedoka IvanaGugića), koji je bio omiadinski nW>-
HRVATSKI LIST - 9. TRAVNJA'2OW.
vodilac 4. bataljuna l I. dalmatinskebrigade (izvor: knjiga o JJ. dalmatinskoj (biokovskoj) brigadi str.522.).Ante tepić je napuslio ovaj.svijet, alijoš nije kasno upitati njegova koleguAdolfa Dragičevića, politkomesara3. čete 4. bataljuna ll. dalmatinskebrigade (izvor: cilirana knjiga o JJ.dalmalinskoj (biokovskoj) brigadi str.621.), je li on možda, taj"Zagrepčanin A.D." iz naslovnicečlanka u 'Večernjem listu' (veljača
2008. str.2.) kojega je krim policijaispitivala o partizanskim zločinima.
I Jerko Nobiloživući je svjedok
Gospoda Planinc spominje i premještaj' I I. dalmatinske brigade uMakedoniju, ali ne spominje kasnijidolazak tamo ubilačke čete koja je umeduvremenu bila na nagradnomdopustu na Bledu. Bilo bi zanimljivopitati gospodu Planinc je li i ona bilau toj relativno malobrojnoj skupinikoja je zakasnila u Makedoniju.Svjedoci Gugić i Marinović spominjunaknadni dolazak ubilačke čete uMakedoniju. Pripadnik te ubilačke
čete Josip Bači svoj je pokajnički
iskaz pred smrt 1948. godine daoAnti Vukasoviću upravo uMakedoniji (izvor: 'Vjesnik' kolovoz1999.). Nadalje, gospođa Planinc uspomenutom intervjuu koji je dalalistu 'Slobodna Dalmacija' spominjeprometnu nesreću 'u kojoj su nastradali pripadnici njezine čete za vezu,te spominje referenta saniteta II. dalmatinske brigade Branka Petkovića
(podatci o njemu u citiranoj knjizi o'JJ. dalmatinskoj (biokovskoj) brigadi', str.468., 570. - sin Ante,r.25. 7. 1920. u Blatu na Korčuli, tadastudent medicine, u NOB-u od16.9.1943.). Bilo bi uputno da gospoda Planinc odgovori jesu li članovi
saniteta I I. brigade liječili i one pripadnike ubilačke čete koji su vršeći
egzekucije doživjeli psihički slom.JOš je jedno ime interesantno s popisanie<lieinskog osoblja I I. dalmatinskeblfigade: Vuk AndeUnović, (sin1Yanka, r. 3.4.1922. u Zagrebu, tadanllđent medicine, 'lu NOB-u od3.\9.1943., u NOP-u od ožujka 1942.).reierent saniteta ispočetka u 5. a
HJ(\fATSKJ LIST· 9. TRAVNJA 2009.
potom u 2. bataljunu l I. aalmatinskebrigade, ujak političarke Vesne Pusić
(izvor: citirana knjiga o JJ. dalmatinskoj (biokovskoj) brigadi, str.469.,508.).' Je li Vuk Andelinović, ujakVesne i Zorana Pusića, liječio iegzekutore Danijela Jokovića iNikolu Maršića, pripadnike 2. bataljuna ll ..dalmatinske brigade?Dr. Vuk Andelinović dugo je godinabio poznati splitski ginekolog. Jošjedna živuća osoba gotovo sigurnoima neposredna saznanja o masovnimpokoljima koje je na potezuPodrošćiea - Šentvid kod Ljubljane Kočevski Rog izvršila ll. dalmatinska brigada.Već smo spomenuli ulogu 3. bataljuna te brigade kojll je opisao NikolajTolstoy u svojoj gore spomenutojknjizi (poglavlja o predaji 'Jugosla·vena' i o Kočevskoj jami, odnosno opreuzimanju vlakova punih zarobljenicima koje su Englezi na prijevaruizručili Titovim partizanima).
Pukovnik Dušan Korać
nadgledao pokolj
Tolstoy na str. 147. izričito spominje3. bataljun te nekog mitraljesea togabataljuna pod imenom 'Mile mitraljezae'. Vodni delegat i pripadnik KPJtoga 3. bataljuna ll. dalmatinske brigade Jerko Nobilo, (sin Antuna,r.14.1.1924. u Blatu na Korčuli, zemljoradnik, u NOB-u od 16.6.1942.,član SKOJ-a od siječnja 1942., član
KPJ od ožujka 1944., danas živi uJagnjić Dolu kod Zagreba - izvor:spomenuta knjiga o 'JJ. dalmatinskoj(biokovskoj ) brigadi' str. 565., 631.)vjerojatno je svjedok l!lasovnih poko·lja koje je izvršila skupina pripadnikate brigade. Zanimljivo bi bilo i njegovo svjedočenje. U ovdje često citira·noj monografiji o 'll. dalmatinskoj(biokovskoj) brigadi' vrlo je indikati·van navod na stranicama 434. i 435.koji glasi ovako: 'I pored toga štoBritanci s vremena na vrijeme pravepoteškoće našim jedinicama, istovremeno ponekad izlaze na ruku zahtje-vima naših komandi. ,Tako su pored ranije navedenih pružanja pomoći danas saopćili da će
našim jedinicama predati oko 32.000zarobljenika. Predaja će se obavljati
u Podrošei svakog dana s tim da će
dnevno izručiti 2.000do 3.000 zarobljenika. Za ovu svrhupukovnik ŠIljegović odredio je posebnu grupu vojnika iz 3. bataljuna.'Sjeća li se gospodin Jerko Nobilodanas jesu li on, kao i njegov prezimenjak i kolega iz 2. čete 3. bataljunaStjepan Nobilo (sin Vicka, r.21. 5.1919. u Lumbardi, Korčula, kamenoklesar, u NOB-u od 6.9.1943., član
SKOJ-a od srpnja 1942.) bili u tojposebno odabranoj skupini, i koji suim bili daljnji zadatci. (izvor: knjigao 'JJ. dalmatinskoj {biokovskoj) brigadi', str.565.). Značajna je usporedba ovoga citata u kojemu je spomenutpukovnik Boško Šiljegović saTolstoyevom knjigom. U toj knjizi nastr. 147. i 148. spomenuti komesar 3.bataljuna, neidentificirani Crnogorac,koji večera s Englezima 3. lipnja1945. u jeku najmasovnijih pokoljakoje vrši ll. dalmatinska brigada,zapravo je Nikola Marlć-'Bokež'
(sin Petra, r. 26.3.1924., tada đak
gimnazije, u NOB-u od 13.7.1941.,član SKOJ-a od 1940" član KPJ od1942., nositelj partizanske spomenice1941.), politkomesar 3. bataljuna ll.dalmatinske brigade (izvori: knjiga o'JJ. dalmatinskoj (biokovskoj) brigadi', str. 555., svjedočenje IvanaGugića koji ga pogrješno nazivaIvanom, i koji navodi da je taj politko'mesar jedan od vođa novofarmirane ubilačke čete). Bilo bi, stoga,zanimljivo da danas gospodin JerkoNobilo kao važan svjedok očevidac
ove krvave povijesti odgovori je li ion, kao i nadređeni mu Nikola Marić
'Bokež', bio pripadnik zločinačke
skupine unutar ll. dalmatinske brigade. Još jedan detalj ne bi smio promaknuti demokratskoj javnosti ipovijesnoj znanosti. Svjedok IvanGugić navodi da je naredenje za formiranje ubilačke čete stiglo iz štaba26. divizije te da je jedan od završnihnadglednika pokolja izvršenog naKočevskom Rogu bio pukovnik,politkomesar 26. divizije DuboKorać. Medutim, do sada je prilično
uspješno eenZllriran podatak da jezamjenik politkomesara 26. divizijebio javnosti dobro poznati, a pravdi ikaznenoj odgovornosti još uvijeknedohvami, Veljko Kadijević. "li
39
Recommended