View
7
Download
0
Category
Preview:
Citation preview
FILOZOFIJA odgoja
Predavač prof. dr. sc. Fulvio Šuran
(Dormitantium Animorum Excubitor)
Da vidimo sada kakav je:
Čovjek jedne dimenzije (HERBERT
MARCUS)
ili
Čovjek bez osobina (ROBERT
MUSIL).
Ali što je to čovjek
kao biće treće
dimenzije?
Pojedinac kao
društveno biče
Za danskog
filozofa SOREN
KIERKEGAARD
koje se temelje na činjenici da čovjek sam
bira i određuje stil svog života. Govoreći o
načinima na koje čovjek može postići
egzistiranje, Kierkegaard izdvaja tri temeljna
načina ili sloja egzistencije: estetski, etički i
religiozni.
Postoje tri stadiji egzistencije
Treba naglasiti da nema automatskog
prijelaza s jednog na drugi stadij, to je opet
stvar slobodnog izbora i odluke svakog
čovjeka. Zato mnogi ljudi cijeli život ostaju
na prvom stadiju.
U različitih triju stupnjeva
odluka ili – ili odnosi se
na cjelokupan život, a
prema tome i različit cilj.
To su:
u kojem čovjek izabire ono izvanjsko i osjetilno. Ovaj
prvi stadij odnosi se na neposrednost života. Ovdje
čovjek živi bez cilja, bez pogleda dalje od sadašnjeg
trenutka, živi prema načelu: Život treba uživati. To je
uvijek jedno ekscentrično stanje, jer čovjek bira nešto
periferno, a ne ono što je u središtu njegove nutrine.
Uglavnom je to senzualizam i hedonizam u svojoj
modernoj formi. Tu nema jednoobraznosti ali i bitne
razlike.
Estetski stadij
Estet je čovjek kojim upravljaju izvanjske okolnosti. On
nije donio odluku o preuzimanju brige za projekt svoga
vlastitog ostvarenja jer ga izvanjski poticaji toliko
privlače da nije svjestan kako im se oduprijeti niti im
se pokušava oduprijeti. Privlači ga uvijek ponovno
isprobavanje novoga. Na kraju ga pogađa beznađe jer
je u stalnom strahu od pomanjkanja novih mogućnosti
i izazova te ostaje ne ostvaren u potpunosti. Kao ideal
ovog stadija postavlja se lik Don Juana
Etički stadijili razumskog izbora,
izbora samoga sebe, a ne
izvanjskosti. U kojemu
čovjek preuzima
odgovornost za sebe.
Ali i u ovom stadiju čovjek bira nešto konačno, a
to ga guši. Zato on teži nadići ovo stanje, ali se
suočava sa svojim granicama.
Sve ga to upućuje na spoznaju da nije sam sebe
dao na svijet, upućuje ga na Stvoritelja.
Čovjek na ovome stadiju ne bira trenutak
nego trajno pa stoga i apsolutno.
Tu nema obilja mogućnosti; izbor se sužava
a time i pojednostavljuje.
No istodobno to pojednostavnjenje jest i
otežavanje, jer je odluka definitivna.
Etički kriterij sadrži odnos suprotnosti koje
treba razdvojiti.
Uzor nalazi se u Sokratu.
Religiozni stadij
je stadij izlaženja iz sebe i okretanja Bogu, izbor
beskonačnog i vječnog.
Odnos prema Bogu treba biti osoban,
individualan i izravan.
Ovaj izbor Kierkegaard naziva i skok vjere , a on
uključuje rizik, jer ga čovjek kao konačno biće ne
može do kraja sagledati.
Ovaj stadij Kierkegaard naziva ultimatumom za
čovjeka koji želi viši cilj.
Religiozni stupanj kao završetak cilja, ali i kao
negacija prvih dvaju stadija, treba otvoriti
povijesni horizont na kome će čovječanstvo
zasnovati nove ideale.
Svaki stadij je prema Kierkegaardu autentičan, ali
se međusobno razlikuju u kvaliteti.
Tako je estetski stadij po kvaliteti najniži i čovjek
koji je estet nikako neće moći doći u odnos s
Bogom.
Samo čovjek u etičkom i religioznom stadiju
mogu stupiti u odnos s Bogom.
Uzor religijoznog stadija nalazi se u Kristu.
A za
U TREĆOJ DIMENZIJI stvarnosti čovjekova je spoznaja uvjetno
vezana uz naša ograničenja u tumačenju iste (ne zab oravimo
da mi nismo misli koje prolaze kroz naš mozak; da mi nismo
naše emocije koje nas posjeduju; da mi nismo naše tijelo koji
samo djelomično ovisi o nama, iako se sa tim stvarima
poistovjećujemo. Ali i tada ne u njihovom zajedništvo već kao
separati: ili kao dominantno tjelesna, emotivna ili intelektualna
kategorija pojedinaca.) zato
I. G. GURDJIEFF
Tu vremenski-prostornu dimenziju
poistovijećuje sa zatvorenim prostorom ili
sobe u kojoj životarimo.
Životne promjene se inače dešavaju
unutar iste: promjenom položaja
namještaja, bojanja zidova, zavjesa ili
drugog.
U stvari radi se o mentalnom sklopu sa
kojim se mi poistovjećujemo i za kojeg
smatramo da je prirodno stanje stvari.
Um, prema Gurdjieffu funkcionira prema
zakonima uvjetovanosti kao da se nalazi
zatvoren unutar jednog ograničenog
prostora.
Da bi shvatio svoje stanje skučenosti i
ne-prirodnosti uvjetovanih granica čovjek
mora samovoljno proizvesti (tjelesne,
emotivne i intelektualne) krizne trenutke.
Samo tako može shvatiti situaciju u kojoj
se nalazi i započeti put prema budnom
stanju.
Prema Gurdjieffu postoje 3+1 put ka
svjesnosti:
“Prvi put je put fakira”, put prve vrste ljudi,
ljudi fizičkoga tijela, instinktivno-pokretni-
senzorni ljudi, sa ne baš puno uma i ne baš
mnogo srca.
“Drugi put“ je put redovnika, put religije,
način druge vrste ljudi, a to su emocionalni
ljudi. Um i tijelo ne bi trebali biti odviše
snažnim.
“Treći put“ je put jogija.
To je put uma, put treće vrste ljudi.
Srce i tijelo ne bi smjeli biti osobito
snažnim, kako ne bi postali
preprekom na ovome putu.
Osim ta tri puta, postoji i četvrti, kojim
idu oni koji ne mogu ići nijednim od
prva tri navedena puta.
Ta tri tradicionalna puta su tri načina
unutar ograničenja određenih povijesnih
perioda.
“Četvrti put” se razlikuje od starih i novijih
putova u činjenici kako on nikada nije
trajno utvrđen.
On nema nikakvu definiranu formu i ne
postoje institucije vezane uz njega.
On se pojavljuje i nestaje, vođen nekim,
samo njemu svojstvenim zakonima.
Recommended