Kuća od zlata

Za vrijeme zlatne groznice neki čovjek prodao svu svoju imovinu, kupio

opremu za kopanje zlata i osigurao dovoljno hrane. Otišao je u planine

zajedno s drugim kopačima i krenuo u potragu za zlatom.

Dani, mjeseci i godine su prolazili, a on nije pronalazio ni trunku

zlata. Postajao je sve siromašniji i na kraju ostao bez ičega.

Razočaran protraćenim godinama, otišao je u

napušteno mjesto kopača da tu na miru umre.

Osjećao se veoma usamljenim na tom pustom i sumornom mjestu, i otišao u prirodu. Stigao je do jednog potoka.

Zastao je i, promatrajući prirodu, odlučio tu izgraditi kućicu. Kako je bilo toplo vrijeme, iskopao je rupu pored

potoka i počeo praviti cigle od zemlje i sušiti ih na suncu.

Došla je zima, a on je, izmoren,

umro od gladi i hladnoće.

Od tada je prošlo mnogo godina i jedan je mladi bračni par kupio taj

prostor u, i sagradio na njemu kuću.

Međutim, jako im je smetala neugledna kućica nasred livade,

pa su je odlučili srušiti.

Kada su počeli s rušenjem primijetili su svjetlucanje u

ciglama. Analiza je pokazala da se u cigli nalazi zlato.

Mjesto odakle je vađena zemlja za cigle bilo je bogato nalazište zlata. Na tom mjestu je kasnije otvoren

rudnik.

Zamisli koliko čovjek može biti slijep pored očiju i ne vidjeti bogatstvo koje traži. Čovjek je umro od gladi u kući

od zlata!

Zato ne budi slijep.Otvori oči!

Pogledaj oko sebe!

http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski prema www.mondopp.com