MEZOLITIK - prezentacija

MEZOLITIK

Literatura:

• Skupina autora: Praistorija jugoslavenskih zemalja I, Paleolit i mezolit, Sarajevo 1979.

• Dimitrijević &Težak-Gregl & Majnarić-Pandžić: Prapovijest. Zagreb 1998.

• Komšo, D.: Mezolitik. U: (Mihelić, S., ur.) Trgovina i razmjena u pretpovijesti. Zagreb 2006.

• Komšo, D.: Mezolitik u Hrvatskoj. Opuscula archaaeologica 30/2006, Zagreb, 2008, 55-93

• Mellars, P.:Towards a definition of the Mesolithic, Mesolithic Miscellany 2/2, 1981.

• Price, D. T.: The Mesolithic of Western Europe, Journal of World Prehistory 1/3, New York-London 1987., 225-306

• Surić, M. & Juračić, M.: Late Pleistocene – Holocene Changes of the Eastern Adriatic Coast Line, Littoral 2002, The Changing Coast, Porto 2002

• Šegota, T. & Filipčić, A.: Arheološki i geološki pokazatelji holocenskog položaja razine mora na istočnoj obali Jadranskog mora. Radovi Hazu 458, Zagreb 1991, 149-172

• Termin mezolitik dolazi od grčke složenice (grč. έσ = srednji, ί = kamen), srednje kameno doba

• 1865. engl. prirodoslovac i etnolog John Lubbock predlaže da se najstarije razdoblje, tzv. kameno doba po periodizaciji Ch. J. Thomsena podijeli na paleolitik i neolitik

• 1866. ili 1872. Hodder Michael Westropp (1820.-1885.) uvodi termin mezolitik

• termin mezolitik se rabi za područje Europe, sjeverne Afrike i Azije i označava ranoholocenske ljudske zajednice prije pojave poljodjelstva i stočarstva, odnosno razdoblja neolitika

• osim mezolitika u različitim sredinama i u različitim vremenima korišteni su i drugi termini: epipaleolitik, epitardenoisian, tradigravettian, pre-Tardenoisian, epigravettian, Aziloid, para-Tardenoisian, protoneolitik

Definicija

tri kriterija za definiciju:• tipološki: mikrolitička industrija s geometrijskim

elementima• kronološki: razdoblje između paleolitika i

neolitika ili apsolutnokronološki utvrđena točka od 10 000. g. BP

• ekološki: prilagodba paleolitičkih zajednica ljudi promijenjenom postglacijalnom okolišu; podrazumijeva se način proizvodnje koja se za razliku od mlađeg paleolitika koristi prije svega regionalnim, tj. lokalnim izvorima preživljavanja

• Mezolitik pripada vremenu geološke sadašnjosti tj. holocenu, čiji je početak uvjetovan završetkom ledenog doba. - početak mezolitika konvencionalno je utvrđen oko 10 000 BP tj. oko 9600. – 9500. BC, a kraj mezolitika ovisi o pojavi proizvodnje hrane u određenom području, što se u Europi događa između 8 000 BP na jugoistoku kontinenta i 5500 BP na području Skandinavskog poluotoka

Kvartar

• Pleistocen (pleistos = najviši + kainos =nov), diluvij

• Holocen (holos = čitav, kainos= nov), ranije i aluvij, recent epoch; danas i neotermal, mlađa od dvije epohe kvartara

Holocen

• 1833. Charles Lyell predlaže odrednicu Recent (Najnoviji) za razdoblje koje je proteklo «otkad Zemlju u zakupu ima čovjek»

• termin holocen predložen je 1867., a formalno je prihvaćen na Internacionalnom geološkom kongresu u Bolonji 1885.

• 1969. isti je termin službeno potvrđen od američke komisije za stratigrafsku nomenklaturu

• Radiokarbonsko datiranje odredilo je početak holocena u 10 000 godina BP

• (9 600. – 9500. BC) što koincidira s krajem mlađeg dryasa (posljednja oledba sjev.zap. Europe) i konačnim lomom skandinavskog ledenog pokrova.

Klima postglacijalnih razdoblja

• Posljednji dio würmske glacijacije razdoblje je izrazitih klimatskih oscilacija koje se adekvatno reflektiraju i na karakter biljnog pokrivača. S obzirom da su promjene bile vrlo izražene na danskom tlu, temeljna je podjela nastala iz aspekta ovog područja. Tri hladna razdoblja nose naziv dryas (prema karakterističnoj biljci) I, II, III, a topli interstadijali su Bőlling i Allerőd

Blytt–Sernanderov sustav

• predboreal (IV zona po Firbasu – najstarija kronozona holocena, prije 10 000 do 8000 godina (tj. 8300-8000 do 7700-6800. pr. Kr., radiokarbonski datumi 10 000 BP do 9 500 BP). To je početak interglacijalnog otopljivanja i oblikovanja tople i suhe kontinentalne klime, ali s velikim oprekama na kontinentalnom prostoru. U Europi označava širenje brezovih i borovih šuma (dominacija drvnog polena), povlačenje hladnodobne faune

• boreal (V I VI zona) – klimatski odjelja holocena, topao i suh. Datira se u razdoblje prije 8000 do 7 500 godina (7700-6800 do 6200-5500 pr. Kr., radiokarbonski datumi 9 500 – 7 500 BP). Veći dio prijašnje tundre i hladne stepe prekrile su šume. U srednjoj Europi dominantne vrste drveća su breza i lijeska, dok se krajem boreala povećava udio hrasta, brijesta, johe i lipe koji će prevladati u sljedećem odjeljku, atlantiku. Razina mora opada. U kasnom borealu prevladava šuma lijeske i hrasta, a more je opet u transgresiji.

• atlantik (VII i VIIa zona) – biostratigrafski (klimatski) odjeljak holocena, topliji i vlažniji od današnjice. Početak je označen rastom polena johe, prije oko 7 500 godina, a završava se smanjenjem učešća lipe, prije 6200 – 5 300. g. (6200-5500 do 3000-2800 pr. Kr.). Snažan porast razine voda i nestabilnog režima vodenih tokova, izbijanje podzemnih voda, formiranje močvarnih površina. Palinološkim analizama ustanovljena je dominacija mješovitih hrastovih šuma (hrast, brijest, joha, lipa) tijekom atlantika u srednjoj Europi zbog čega se smatra klimatskim optimumom holocena (flandrijana).

• subboreal (VIII zona), klimatski odjeljak holocena, topao i suh. Početak, prije oko 5500 do 4300 g., označava smanjenje zastupljenosti brijesta, kao i ostalih vrsta drveća, dok se povećava zastupljenost trava, što ukazuje na čovjekov utjecaj (intenzivno krčenje, odnosno paljenje šuma u neolitiku i u brončano doba).

• subatlantik, posljednja kronozona klimatske podjele holocena. To je vlažno i hladno razdoblje, čiji početak, približno prije 800 godina, označava pojava bukve i graba.

azilijen

Azilien

• kultura finalnog paleolitika i starijeg mezolitika rasprostranjena u jugozapadnoj Francuskoj i pirinejskom dijelu Španjolske – u vrijeme alerőd stadijala do poč. Holocena

• eponimni lokalitet špilja Mas' d Azil, nedaleko od Toulousa, otkrivena 1887. stariji slojevi magdalenijenski, mlađi epipaleolitički: azilien i arisien

• javlja se u nekoliko regionalnih inačica (provansalski, pirinejski, perigordski – početkom holocena ugl. evoluiraju u zap.eur. soveterijen

• bogata koštana industrija: plosnati jednoredni i dvoredni harpuni

• geometrijska mikrolitika, noktasta i kružna strugala, strmo retuširane lamele i šiljci (tzv. azilijenski šiljci)

• sve to dokazuje da je nestala krupna divljač glacijalnog razdoblja, pa azilijenske populacije love mekušce, ribe, ptice, male sisavce (vj. pomoću zamke ili stupice)

• crvenim okerom ili crnom bojom oslikani šljunci, ugl. simbolički znakovi: točke i crte

Soveterijen (Sauveterrien

• mikrolitička mezolitička kultura nazvana prema lokalitetu Martine Sauveterre-la-Lémance, Dep. Lot-et-Garonne, Francuska

• abri s 5 kulturnih slojeva: najdonji magdalenijenski, potom soveterijenski, a ostali rani, srednji i kasni tardenoazijen

• s. je rasprostranjen tijekom 8. i 7. tisućljeća pr. Kr. u južnoj Engleskoj, Belgiji, sjev.zap. Njemačkoj, Francuskoj, Švicarskoj, pa i Češkoj

• nastao je na azilijensko-romanelijenskoj osnovi

soveterijen

Capsien

• kultura finalnog paleolitika i mezolitika obalnog pojasa sjeverozapadne Afrike tj. Magreba

• najbolje istražen u Tunisu gdje je i eponimni lokalitet Jabal al-Maqta kod Qafsah (fr. El Mekta kod Gafse), ant. Capsa; najkarakterističniji lokaliteti oko velikih slanih jezera u južnom Tunisu

• datiran između 8000. i 2700. g. pr. Kr.• naselja na malim uzvišenjima, polunomadskog ili

nomadskog stanovništva• velike količine puževih kućica, kosti antilopa, divljeg

goveda• na nekim kremenim artefaktima vidljiv je silikatni sjaj →

rezanje biljaka

Tardenoazijen (Tardenoisien

• Fère en Tardenois, Dept. Aisne, Francuska• mezolitička mikrolitička kultura, definirao je 1897č. G. de Mortillet• razvija se od sredine boreala do sredine atlantika (7. tisućljeće do

sredine 4. tisućljeća pr. Kr.)• uske veze između soveterijena i nešto mlađeg tardenoazijena –

često se miješaju ova dva pojmapodrijetlo: iz magdalenijena + strani utjecaji (sjev. afrički capsien ?); po drugima korijeni tard. su u soveterijenu (kojega neki još nazivaju predtardenoazijenom)

• tard. I• tard. II• tard. III – pojava keramike• tard. predstavlja supstrat većine ranih neolitičkih kultura na području

zapadne i srednje Europe

Ertebølle

• mezolitička kultura obalnih područja sjeverne Europe, nazvana prema lokalitetu u Danskoj

• datira se između 9 000. i 3 500. g. pr. Kr.• definira se kao mezolik jer se njezini nositelji

pretežito koriste cijepanom litikom (iako nije nepoznato ni glačanje), uglavnom su lovci i ribiči

• kamena industrija pod snažnim je utjecajem neolitičke industrije srednje Europe s kojom je djelomično suvremena

• poznaju keramičku produkciju – posude vrećastog oblika sa zašiljenim dnom

Maglemose

• mezolitička kultura sjeverne Europe, između 9 000. i 5 000. g. pr. Kr., nazvana prema močvari (magle mose, dan. = velika močvara) kod mjesta Mullerup u Danskoj

• stanovništvo živi u šumama duž rijeka i jezera preostalih nakon posljednjeg glacijala ledenog doba

• s obzirom na život uz vodu, sačuvani su mnogi predmeti od organskih materijala što je dovelo do toga da ovu kulturu bolje poznajemo od mnogih drugih: luk, strijele, vrhovi kopalja, udice od kostiju, drvena vesla, kanui, ribarske mreže od isprepletene kore, čamci od kore

• umjetnost – ukrašavanje privjesaka i amuleta od kosti, rožine i jantara

kastelnovijen ( castelnovien)

kasnomezolitička kultura nazvana prema lokalitetu Chateauneuf le Martig u južnoj Francuskoj – otkrivena 1956. g., najprije nazvana “obalnim tardenoisienom”, a potom kastelnovijenom

• među artefaktima uočene specifičnosti koje izlaze iz okvira tardenoazijenskih tipova oruđa (primjerice trapezi tipa Montclus i Teviec, nazubljena sječiva, trokuti i trapezi tipa Chateauneuf, te izrazita mikrolitizacija)

• rasprostranjena na zapadnoj obali Portugala, u Španjolskoj (Valencia, Katalonija), u južnoj Francuskoj, sjev. Italiji tijekom 6. i 5. tisućljeću pr. Kr., iz tršćanskog krša širi se i na istočnu jadransku obalu sve do Crne gore

• u južnoj Francuskoj proizlazi iz montadijena (tj. epiromanelijenska facies), dok se istočno od središnjeg masiva u Francuskoj, kao i u sjev. Italiji razvija neposredno iz soveterijena (sauveterrien)