View
837
Download
16
Category
Preview:
DESCRIPTION
Pfos Magazin Fenix
Citation preview
fenix // 1
Impressum:
Uredništvo studentskog časopisa Fenix
Kralja Petra Svačića 1de-mail: fenix.urednistvo@gmail.com
web: http://www.pfos.hr/~fenix/
Osnivač:
Poljoprivredni fakultet u Osijeku31000 Osijek
Kralja Petra S vačića 1dp.p.719
HRVATSKA
Izdavač:
Poljoprivredni fakultet u OsijekuStudentski Zbor PFOS
Dekan fakulteta:
prof.dr.sc. Vlado Guberac
Glavni urednik:
Marko Lacković
Pomoćnik glavnog urednika:
Boris Petrić
Novinari:
Danijela BeretinMatea Dugandžić
Mateja FilipovićVlatko Galić
Paula GavranovićMirta Prusina
Rebeka Raff Ivor Šurlan Spitzmuller
Ana ŠkodaKristijan Turalija
Profesori suradnici:
prof.dr.sc. Jadranka Dežeprof.dr.sc. Jasna Šoštarić
Vanjski suradnici:
prof.dr.sc Ivan KneževićDomagoj MikulićDanijela Mitrović
Slađan NovoselPavle Vidaković
Lektura:
Branka Horvat
Grafi čki urednik:
Sandra Šarkezi
Tisak:
Grafi ka d.o.o.Grafi čko nakladnička
djelatnostStrossmayerova 295,
31000 OsijekTel: 031/310-300
Naklada:
300 komada
2 \\ fenix
Dragi studenti
Poljoprivrednog fakulteta
Pozdravljam vas na početku
novog broja Fenixa u ime svih
djelatnika Fakulteta i u svoje
osobno ime. Drago mi je da su
vaši novi studentski predstav-
nici i članovi Studentskog zbora prepo-
znali tradiciju pripreme i tiskanja Fenixa
kao najstarije studentske publikacije
osječkoga Sveučilišta te odvojili dio svo-
ga vremena za izradu novog broja.
Ovo je drugi broj koji se izrađuje u pro-
storima nove zgrade Fakulteta na koju
ste se, siguran sam svi brzo navikli.
Prostori u kojima se provodi nastav-
ni proces veliki su i suvremeno opre-
mljeni, mogućnosti vašeg uključivanja
u istraživanja i praktični rad znatno su
veći i bolji te je ukupna kvaliteta nastav-
nog procesa znatno unaprijeđena. Vaše
aktivno uključivanje u nastavni proces
i cjelokupni rad Fakulteta, sudjelovanje
u studentskim anketama te sugestije i
prijedlozi omogućiti će nam da u buduć-
nosti još više doprinesemo kvaliteti rada
na Fakultetu.
Ono što obilježava 2012./2013. akadem-
sku godinu na Fakultetu je postupak rea-
kreditacije. Postupak je vrlo važan za Fa-
kultet jer osigurava nesmetani nastavak
i unaprijeđenje njegova rada. U ovome
procesu neophodna je aktivna uključe-
nost studenata i njihovo mišljenje o radu
Fakulteta i mogućnosti poboljšanja. Sto-
ga je dio vas bio uključen u izradu doku-
menta Samoanalize, a dio će sudjelovati
u razgovorima s Povjerenstvom za rea-
kreditaciju u travnju 2013. Siguran sam
da ćemo svi zajedno uspješno proći kroz
ovaj postupak i nastaviti svakodnevno
izgrađivati naš Fakultet.
Treba napomenuti da smo početkom
2012./2013. akademske godine osnovali
Udrugu bivših studenata i prijatelja Po-
ljoprivrednog fakulteta ALUMNI-PFOS.
Njome želimo osigurati trajni kontakt s
vama koji nakon završetka studija za-
počinjete nova poglavlja u životu i kre-
ćete u izgradnju profesionalnih karijera.
Jako nam je važna povratna informacija
o tome koliko smo vam uspjeli prenijeti
znanja i pripremiti vas za poslovne iza-
zove. Stoga sve vas koji ćete uskoro za-
vršiti studiranje pozivam da ispunite pri-
stupnicu i učlanite se u Udrugu te kroz
njen rad i dalje ostane povezani s Fakul-
tetom i doprinosite njegovom razvoju.
Do sljedećeg broja Fenix-a želim vam
puno uspjeha u privatnom životu i stu-
diranju te što je moguće više uspješno
savladanih ispita.
Prof. dr. Vlado Guberac
Dekan
dekanariječ
fenix // 3
Dragi čitatelji i čitateljice, sve
vas srdačno pozdravljam
na početku novoga broja
Fenixa! Možda ste i primije-
tili kako je ovaj broj uredilo
novo uredništvo. Moram priznati da
mi je bila čast preuzeti vodstvo Fenixa,
ne samo zato što je on list studenata
Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku,
nego i zato što je jedan od najstarijih
studentskih časopisa na našem Sve-
učilištu. Ideja je časopisa promovirati
studente i fakultet te poticati student-
ske interese kroz određene aktivnosti
i projekte na fakultetu. Na naše za-
dovoljstvo, ideja se pretočila u stvar-
nost.U početku nije bilo jednostavno,
pošto smo bili šačica okupljenih en-
tuzijasta, bez nekoga većega novinar-
skoga iskustva. No, to nije bilo bitno.
Bitno je da smo svi imali jasnu na-
mjeru, koja je ujedno i oličenje ovoga
časopisa.
Časopis je namijenjen svim studenti-
ma, profesorima i onima koji vole čita-
ti. Sadržaj je časopisa raznolik, tako da
ćete se uz aktualne teme iz poljopri-
vrede upoznati i s poviješću brucoši-
jada na našem fakultetu (moram vam
priznati da ćete zavidjeti profesorima
na brucošijadama kakve su imali).
Također, u časopisu su popraćene ak-
tivnosti naših dragih studenata kroz
određene humanitarne akcije i udrugu
Eko klub, koja djeluje u sklopu fakulte-
ta. Želite li se baviti znanošću? Za sve
zainteresirane donosimo intervju s
prof. Kneževićem i njegovim životnim
putem od studenta do profesora.
Na kraju želim zahvaliti svima koji su
doprinjeli u stvaranju novoga broja Fe-
nixa, posebno dekanu, prof.dr.sc. Vladi
Gubercu, koji nam je omogućio izdava-
nje časopisa. Vjerujem kako ćemo i da-
lje zajedničkim naporom i trudom, svih
profesora i studenata, raditi na stvara-
nju Fenixa i njegovoj prepoznatljivosti.
Nadamo se da ćemo j oš češće pisati o
studentskim aktivnostima i problemi-
ma za sveopći boljitak studentskoga
života i standarda studiranja.
Poštovani profesori, kolege studenti,
dragi čitatelji, neizmjerno mi je drago
predstaviti vam novi broj Fenixa. Vje-
rujem da ćete uživati u čitanju.
Do sljedećega susreta, sve vas srdač-
no pozdravljam!
Marko Lacković,
glavni urednik Fenixa
urednikaurednikariječ
4 \\ fenix
sadržaj:1 Impressum2 Riječ dekana 3 Riječ glavnog urednika4. Sadržaj5 Novosti iz Butana6 Ekološko vs konvencionalno 9 Eko klub PFOS10 Bajka o GM hrani 13 INTERVJU: Slađan Novosel - najkulinar iz Gata15 Dingač - veliko hrvatsko vino17 Prosperitet Paške sirane18 Stevija i batat - društvo nepoželjnih19 Zelena energija21 INTERVJU: Studentska razmjena u Beču24 TEMA BROJA: POLJOPRIVREDNA DJELATNOST U SUVREMENOM OKRUŽENJU
Agroturizam - primjer dobre prakseAgrotime - digitalni rokovnik u službi poljoprivrednika
25 Agroturizam - primjer dobre prakse28 Agrotime - digitalni rokovnik u službi poljoprivrednika29. Brucošijada nekada i danas31 INTERVJU: prof. Ivan Knežević33 Marijini obroci - Dijete 3135 Razgovor s Jimom Bouldenom: reporterom CNN-a37 Stipo iz Mrzovića38 Minuta s Hawkingom39 Time machine43 Studentsko putovanje u Sarajevo45 Slama - land art festival46 Položite ispit bez po’ muke47 Studentska prehrana48 Vaš radio PFOS / Križaljka50 Patnje mladog studenta
fenix // 5
Butan, službeno Kraljevina Butan (Druk
Yul, Zemlja Zmaja) država je u južnoj
Aziji, bez izlaza na more. Nalazi se u
planinskome lancu Himalaja. Na sjeve-
ru graniči s Kinom, na jugu s Indijom, s
kojom je povezana gospodarski i politički. Butan
je još uvijek prilično izoliran od vanjskoga svijeta
i strancima je dopušten pristup samo u pojedina
područja zemlje.
Pema Gyamtsho, butanski ministar poljoprivrede i
šumarstva, zemlja u potpunosti namjerava prijeći
na organsku poljoprivredu. Planiraju tu ideju pro-
vesti u djelo do 2020. godine, a, umjesto kemika-
lija i umjetnih gnojiva, butanski će poljoprivrednici
svoje usjeve tretirati isključivo stajskim gnojivom i
drugim biološkim materijalima. Ta mala zemlja od
samo 700 tisuća stanovnika već se i sada velikim
dijelom oslanja na organske poljoprivredne prakse,
budući da siromašni seljaci nemaju novca za sku-
pe umjetne pesticide i herbicide. U zemlji su vidjeli
mogućnost plasmana i razvoja svoje poljoprivrede
nastavkom tradicionalnih poljoprivrednih praksi,
zbog sve većeg interesa kineskih i indijskih potro-
šača za organskim proizvodima.
Ministar je istaknuo niz štetnih učinaka umjetnih
gnojiva, kao što su niže prehrambene vrijednosti
voća i povrća te prodiranje tih kemikalija u podze-
mne tokove. Dok velika većina ljudi još uvijek sma-
tra kako organska poljoprivreda smanjuje ukupnu
količinu usjeva, s obzirom na to da je manje otpor-
na na štetočine, u Butanu aktivno rade na razvoju
novih tehnika koje će povećati količinu uzgojenoga
voća i povrća, bez gubitka kvalitete tla. Ministar
Gyamtsho je napomenuo da eksperimentiraju s
različitim metodama uzgoja, rade na povećanju
navodnjavanja zemljišta te korištenju tradicional-
nih sorti, koje ne zahtijevaju veliku brigu i već su
otporne na štetočine. Odlučni su ideju provesti do
kraja, korak po korak, svjesni činjenice da će im za
to trebati duži niz godina.
Danijela Beretin
novosti iz Butana
6 \\ fenix
Često možemo čuti da se u javnosti priča
i spominje ekološka, organska, održiva
ili biodinamička poljoprivreda. Govori se
o tome koliko je važno djelovati što po-
vezanije s prirodom i poštivati ekološke
principe. Spominju se klimatske promjene, siro-
maštvo u svijetu, glad, prirodne katastrofe... Javne
rasprave sve češće povezuju ekološke katastrofe
upravo s konvecionalnim pristupom u poljoprivre-
di. Prateći različita mišljenja i stavove, a i kontra-
diktornosti istih, naveli su me na početak istraživa-
nja i propitivanja navedenih tema.
Dakle, kao što sam već navela, mišljenja javnosti
vrlo su kontradiktorna. Dok, s jedne strane, može-
mo čuti koliko je važno uvoditi promjene u poljo-
privredu i način življenja u smjeru poštivanja eko-
loških vrijednosti, dio javnosti smatra i naglašava
da održivi način proizvodnje ne može osigurati
dovoljne količine potrebne hrane za stanovništvo
svijeta, koje je u stalnome porastu.
Slažem se da je ljudi sve više na Zemlji i da je važ-
no promišljati kako stvoriti hrane dovoljno za pre-
hranu svih, ali nisam sigurna treba li ići u tome
pravcu, na štetu okoliša i zdravlja ljudi.
Prije svega, napisat ću nekoliko rečenica objašnje-
nja što koji od navedenih principa u poljoprivredi
predstavlja. Mislim da se neki pojmovi vrlo često
konvencionalnoekološko vs
fenix // 7
podrazumijevaju jedni pod druge i
možemo reći da ih svaka osoba inter-
pretira na svoj način.
“Ekološka proizvodnja (“organska”,
“biološka”) poseban je sustav održi-
voga gospodarenja u poljoprivredi i
šumarstvu, koji obuhvaća uzgoj bilja i
životinja, proizvodnju hrane, sirovina i
prirodnih vlakana te preradu primar-
nih proizvoda, a uključuje sve eko-
loški, gospodarski i društveno oprav-
dane proizvodno-tehnološke metode,
zahvate i sustave, najpovoljnije kori-
steći plodnost tla i raspoložive vode,
prirodna svojstva biljaka, životinja i
krajobraza, povećanje prinosa i otpor-
nosti biljaka pomoću prirodnih sila i
zakona, uz propisanu uporabu gnojiva,
sredstava za zaštitu bilja i životinja,
sukladno s međunarodno usvojenim
normama i načelima.“
* Iz Zakona o ekološkoj proizvodnji po-
ljoprivrednih i prehrambenih proizvoda
Biodinamička je proizvodnja u skladu
s ekološkim principima i zbog toga je
održiva. Takva proizvodnja uzima u ob-
zir cjelokupnu kompleksnost ekosu-
stava u kojem se nalazi i od kojeg živi
te se priključuje prirodnim ciklusima.
Takav način razmišljanja i djelovanja
sastavni je dio svake proizvodnje koja
teži da bude održiva.
Organska poljoprivreda označava pro-
izvodnju hrane posebne kvalitete, koja
je rezultat specifi čne proizvodnje, u
kojoj je temelj svih aktivnosti osigu-
ranje kvalitete. To ne znači samo ne
koristiti kemikalije, umjetna gnojiva
i pesticide pri uzgoju bilja, niti pred-
stavlja samo tehnologiju koja ne vodi
iskorištavanju i uništavanju tla i vode.
Organska poljoprivreda mnogo je širi
aspekt proizvodnje hrane. Ona vodi ka
harmonizaciji cijelog okruženja kroz
osnove tehnologije uzgoja biljaka i
životinja do kvalitete vode, tla, zraka,
raznolikosti biljnoga i životinjskoga
svijeta, količine i kvalitete hrane, zara-
de, načina života, životnih vrijednosti.
Govori se o tome da je ljudi sve više i
da ekološka poljoprivreda ne može
prehraniti svijet. Međutim, rijetko se
spominje koliko se hrane baca svakod-
nevno i kako je neravnomjerna raspo-
djela resursa na Zemlji. Smatram da,
kao država (a to smo i svi mi pojedinci
i pojedinke), možemo i trebamo raditi
daleko više što se tiče osnaživanja po-
ljoprivrede i proizvodnje hrane na ovim
prostorima, osobito manjih i srednjih
poljoprivrednih gospodarstava. Time,
ne samo da možemo raditi na zaštiti
okoliša, već potičemo razvoj lokalno-
ga tržišta, zapošljavanje lokalnih lju-
di i prehranjujemo se hranom za koju
znamo odakle je došla i na koji način je
proizvedena.
Fritjof Capra sažeo je nekoliko zani-
mljivih rezultata u jednom izlaganju
na međunarodnoj konferenciji o održi-
vome razvoju poljoprivrede, održanoj
u talijanskome gradu Bellagio 1999.
godine:
„Upotreba eksperimentalnih tehni-
ka diljem svijeta - promjena kultura
na mjestu sadnje, upotreba prirodnih
gnojiva i komposta, proizvodnja na
terasama i vodenim površinama - na
različitim područjima koja su do tada
smatrana neadekvatnim za proizvod-
nju viška hrane donijela je spektaku-
larne rezultate.
Na primjer, agroekološki projekti u
kojima je sudjelovalo oko 730.000
obitelji u Africi pridonijeli su porastu
proizvodnje od 50 do 100 posto, dok
su troškovi proizvodnje bili drastično
smanjeni, čime je osigurano prošire-
nje proizvodnje. Prilikom provedbe tih
projekata uvijek se i iznova pokazivalo
da biodinamička proizvodnja ne samo
povećava produkciju i nudi veliki broj
ekoloških prednosti nego je i isplativa
za poljoprivrednike.“
“Održiva poljoprivreda ekološki je održiva, ekonomski sposobna za održanje, socijalno odgovorna, čuva prirodna bogatstva od potpunog uništavanja ili iskorjenjivanja i služi kao osnova za buduće generacije.”
*P. Allen
8 \\ fenix
Klasična konvencionalna poljoprivreda dovodi do
prekomjernoga i neracionalnoga trošenja neob-
novljivih prirodnih resursa. Također, razne mjere
ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu
prirodu i prirodne procese, remeteći tako milijar-
dama godina uspostavljenu ravnotežu. Današnja
je znanost utvrdila kako su brojne bolesti pove-
zane upravo s kvalitetom hrane koju jedemo, kao
i pojavom raznih zaostalih tvari u biljkama, koje
ostaju u njima nakon primjene raznih kemijskih
sredstava u agrotehnici.
Današnja poljoprivreda ima cilj izvući iz zemlje
što više, a poznato je da je zemlji potrebno mnogo
godina kako bi se sama obnovila. Poljoprivreda je
pretvorila polja u određeni oblik industrijske proi-
zvodnje. Taj princip i pristup temelji se na neraci-
onalnome korištenju fosilne energije i kemikalija,
što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i is-
crpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora. Nestale
su mnoge biljne i životinjske vrste, a drastično se
smanjio i broj seoskih gospodarstava. Osim toga,
konvencionalna poljoprivreda danas je najveći
onečišćivač okoliša, pitke vode i zraka.
Ponovno se shvaća kako suradnja s prirodom,
umjesto njezinoga sustavnoga uništavanja, daje
puno bolje rezultate. Ekološka proizvodnja uklapa
se u koncept održivoga razvoja, jer čitavim nizom
mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, teži
pri tom ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etič-
ki prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj
proizvodnji.
To je tek početak mog istraživanja i propitivanja.
Kroz buduće članke, bavit ću se raznim iskustvima
iz Hrvatske i svijeta na području ekološkoga i odr-
živoga. Pratit ću različite zajednice, pojedince i po-
jedinke, institucije koje su odlučile raditi i djelovati
drugačije, u skladu s prirodom. Vjerujem da je zna-
nje nužno oruđe za aktivno djelovanje u društvu i
njegova konstruktivna primjena u svakodnevnome
životu. Nadam se da će članci potaknuti brojne za-
interesirane na njihov osobni istraživački put.
Za kraj, evo i jednog, meni zanimljivog, citata:
“Onaj koji kupuje robe i proizvode koji su nastali u
procesu fer trgovine preuzima globalnu odgovor-
nost. Onaj tko kupuje proizvode nastale u biodina-
mičkoj poljoprivrednoj proizvodnji štiti nas i našu
životnu sredinu. Onaj tko kupuje proizvode nasta-
le u njegovoj bližoj okolini brine se o rasterećenju
prometa, osigurava radna mjesta i potiče razvoj
ekonomije u ruralnim regijama.”
Danijela Beretin
fenix // 9
Potaknuti željom za upozna-
vanjem mladih i razvoju me-
đusobne suradnje studenata
svih smjerova te razvitku
društvenog aktivizma među
mladima, nastala je ideja o osnivanju
udruge na našem fakultetu. Osnivači
udruge, kao studenti Poljoprivrednoga
fakulteta, svoje su ciljeve te same ak-
tivnosti usmjerili prema razvoju eko-
loške svijesti, ekološke proizvodnje te
koncepta održivoga razvoja. Udruga je
osnovana 5. travnja 2012. te je done-
sen Statut, a skupštinu čine predsjed-
nik udruge, tajnik i članovi udruge.
Ciljevi Eko Kluba studenata PFOS
Glavni ciljevi te udruge vežu se za
poticanje studentskog aktivizma u
promicanju ekološke modernizacije
u studentskoj zajednici i šire, zatim
promicanje volontiranja, solidarnosti
i razvijanje partnerstva na svim razi-
nama, uključivanje studenata u znan-
stveno istraživački rad u području
održivih sustava u proizvodnji, preradi,
distribuciji i potrošnji hrane. Također,
kao cilj navode i povezivanje ruralno-
ga i urbanoga kontinuuma.
Djelatnosti udruge
Pod djelatnostima Eko Kluba studena-
ta Poljoprivrednoga fakulteta u Osije-
ku podrazumijeva se stručno i znan-
stveno istraživanje seljačke tradicijske
i ekološke poljoprivredne proizvodnje,
kao sredstva ruralnoga razvoja, pove-
ćanje blagostanja naroda i očuvanje i
poboljšanje zdravlja čovjeka. Nadalje,
to je i promicanje i zastupanje interesa
studenata, kao i poticanje na razmje-
nu studenata za studentsku praksu.
Dosadašnji rad udruge
Udruga se u 2012. godini prijavila na
tri natječaja, Croatia osiguranja, Mi-
nistarstva obrazovanja i športa i Za-
klade Slagalica. Također su dobili i
sredstva od Zaklade Slagalica za pro-
jekt Kad se zelene ruke slože, koji će
se provoditi u 2013. godini u Osnovnoj
školi „Tin Ujević“ u Osijeku, a trajanje
projekta je šest mjeseci. Opći cilj pro-
jekta je doprinijeti poboljšanju kvalite-
te življenja i zaštite okoliša u naselju
Jug 2, odnosno pozeleniti prostor u
školi i oko škole , a specifi čni je cilj ra-
zvijanje suradnje studenata PFOS-a i
Osnovne škole „Tin Ujević“. Uz aktiv-
nosti se vežu edukacijske radionice,
Zeleni dan, praktične radionice u vrtu
te opremanje školskoga vrta. U 2012.
godini Udruga je sudjelovala u sadnji
proizvoda na zemljištu u Tvrđavici te
je iste prodavala na tržnici u Osijeku.
Članovi Udruge volontirali su u projek-
tu Udruge umirovljenika grada Belišća.
Projekt je namijenjen ugroženim obite-
ljima koje su naučile osnove vrtlarenja
te su im postavljeni eko vrtovi. U sklopu
Festivala znanosti proveli su anketu o
ekološkoj svijesti na našem sveučilištu
i predstavili ideju sveučilišne Eko koa-
licije. Udruga prodaje proizvode malih
i srednjih proizvođača na našem fa-
kultetu te na taj način promiče razvoj
lokalnoga trženja i ekološke proizvode.
Zadovoljni su dosadašnjim radom te se
nadaju da će u budućnosti povećati broj
članova i kapacitete, i ljudske i materi-
jalne, za daljnji razvoj ekološke svijesti
i jačanja ekološke poljoprivrede u našoj
zajednici. Njihova je poruka studentima
da je svaka pomoć dobrodošla. Nadaju
se i da će se mladi ohrabriti i aktivnije
djelovati u svojoj zajednici.
Matea Dugandžić
CRTICE O EKO-KLUBU PFOS
Naziv udruge:Eko klub studenata Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku
Skraćeni naziv Udruge: EKO KLUB PFOS
Sjedište Udruge: Osijek, Kralja Petra Svačića 1d
Predsjednica udruge:Ana Zelić
Udruga djeluje na području Osječko-baranjske županije i Republike Hrvatske
Znak Udruge: kružnica, unutar koje je, u gornjem dijelu, ispisano EKO KLUB PFOS. U sredini kružnice nalazi se kapa za diplomante, a s lijeve i desne strane nalazi se po jedan klas pšenice, između kojih se nalazi trobojnica.
PFOSeko klub
10 \\ fenix
Sve je počelo jednoga divno-
ga i sunčanoga dana kada
je tata, inače vrlo humano,
Genetičko inženjerstvo, do-
bilo malu bebu, sina raz-
metnoga - GM hranu. Ponosni je otac
svojim biokemijskim postupcima izre-
zivao gene iz DNK jednog organizma
te ih ugrađivao u unaprijed određeno
mjesto, u DNK drugog organizma i
tako dao veliku mogućnost za napre-
dak čovječanstva. No, sin je razmetni
odlučio krenuti svojim putem, udru-
živši se s naizgled divnom i krasnom
industrijom hrane.
Industrija hrane često se spominje
u kontekstu najopasnije industrije.
Smatra se da je više ljudi u svijetu po-
ginulo zbog industrije hrane, farma-
ceutske industrije, industrije lijekova
te štetnih sastojaka u hrani nego od
ratova i terorističkih napada.
Henry Kissinger:,,Tko kontrolira hranu, kontrolira ljude!“
Codex Alimentarius, tj. prehrambeni
kodeks, zakon je o hrani. On je skup od
preko 4000 pravila, propisa i standar-
da, koji bi trebali potrošačima osigurati
zdravu hranu. Codex Alimentarius čini
27 komiteta koji se sastaju u različitim
zemljama. Danas, u “demokratskome“
društvu kada se nešto želi progurati,
progura se preko Codexa Alimentari-
usa. Uz pomoć Codexa Alimentariusa,
u cilju ostvarivanja privatnoga profi ta,
na štetu populacije, podržava se upo-
treba velikoga broja aditiva u hrani
koju jedemo (od kojih su mnogi štetni
po zdravlje).
Farmaceutska industrija forsira lije-
kove koji nisu dovoljno ispitani i onda
takvi lijekovi znaju izazvati određene
zdravstvene probleme. Cilj je Codexa
Alimentariusa spriječiti upotrebu mi-
nerala, vitaminskih dodataka i vitami-
na u hrani te uništiti postojanje holi-
stičkih i alternativnih načina liječenja.
Sve vodi i prema zabrani proizvodnje
vlastite hrane i mogućoj zabrani rada
tržnica na kojima se ta prirodna zdra-
va hrana do sada prodavala, što bi
lančanom reakcijom prouzročilo niz
vrlo negativnih rezultata.
Ako u jedan organizam ubacimo novu
bjelančevinu, bjelančevinu koja u tom
organizmu nikada prije nije postojala,
vrlo je vjerojatno da će taj organizam
odreagirati alergijskom reakcijom. Da
pojasnim: “Mislim da jedem rajčicu, a
zapravo jedem, na primjer, muhu. Nije
to baš tako, ali recimo da su u toj raj-
čici bjelančevine muhe. Ajmo narode,
navali! Tko je za jednu slasnu muhu!? “
Zanimljivosti
Već duže vrijeme u svijetu postoji bit-
ka između proizvođača GM hrane (koje
potpomaže SAD) i države koje zagova-
raju označavanje takve hrane (europ-
ske države, Malezija itd.). Zagovornici
GM hranibajka o
fenix // 11
označavanja kažu da kupac ima pravo izbora, to
jest da ima pravo znati kakvu hranu kupuje. Protiv-
nici označavanja, pak, zastupaju gledište da ozna-
čavanje stigmatizira određene proizvode, tako da
ih tada kupci izbjegavaju. Ne znam za druge, ali
meni je osobno normalno da pokušavam ne jesti
nešto što će kasnije loše utjecati na moje zdravlje,
a pogotovo mi ne pada na pamet da s time trujem
svoju obitelj. Na kraju krajeva, i na zidu svašta piše
pa to ne mora nužno biti istinito. Znači, čak i etike-
ta na označenoj hrani ne mora sadržavati istinite
podatke.
Fascinira me i WTO (Svjetska trgovinska organiza-
cija), čija pravila nigdje ne spominju genetički inži-
njering, a SAD (kod kojih me više apsolutno ništa
ne čudi) zagovara gledište da se nigdje ne navodi
pravo potrošača da budu obaviješteni o hrani koju
12 \\ fenix
kupuju. Njemački komitet predložio je da
se svi suplementi, u ovome slučaju - vita-
mini i minerali, u ljekarnama u budućnosti
uzimaju putem recepta te da alternativno
liječenje različitim ljekovitim biljem posta-
ne protuzakonito.
Prije nekoliko godina Zeleni su proveli an-
ketu u Poljskoj, gdje se 76 % stanovništva
izjasnilo protiv GM hrane. Poljska vlada
objavila je da je protiv razvoja genetički
preinačenih usjeva u Poljskoj, ali pritom
podržava uvoz GM proizvoda u zemlju. Tko
je tu zbunjen, a tko normalan (a tko samo
zastupa svoje fi nancijske interese)?
Stanje u Hrvatskoj
U RH postoji jedno vijeće i dva odbora za
GMO. Većina članova toga vijeća i odbora
su pro-GMO orijen-
tirani ljudi, koji “preko
noći“ mogu dati dozvolu za sje-
tvu određenoga GM usjeva. Mi
trenutno nemamo GM usje-
va, bar ne javno i legalno,
dok GM hrane imamo. Po
našem zakonu, sva hrana
koja ima GM sastojke više
od 0,9 % trebala bi biti po-
sebno označena, a pitanje
je je li itko od nas ikada vi-
dio takve oznake. Sigurno je
da gdje god ima soje i kukuru-
za, opasnost od GMO-a je velika.
Iako pro-GMO orijentirani znan-
stvenici tvrde da nema opasnosti
i posljedica od GMO-a, činjenice go-
vore suprotno. Danas ima niz znanstvenih
radova koji to potvrđuju, no pro-GMO znan-
stvenici ih odbijaju priznati.
Što se tiče utjecaja na okoliš, pro GMO ori-
jentirani znanstvenici tvrde da nema štet-
nog utjecaja na okoliš, no činjenice kažu
drugačije (naravno!). Ne moraju GM usjevi
i GM hrana uvijek samo direktno utjecati
na okoliš. Jedna velika grupa GM usjeva
otporna je na herbicide. S vremenom to je
dovelo do nastajanja super korova koji su
otporni na herbicide. Da bi farmeri suzbili
korov, povećavaju doze herbicida, tako da
se danas koristi 2 do 5 puta više herbicida,
a početna je namjera bila smanjiti njihovo
korištenje.
Zaključak iliti politička ucjena ?
Sve navedene činjenice govore nam o tome
koliko su vlade i čitava svjetska populacija
u klinču prehrambene te farmaceutske
industrije. Brojne svjetske organizacije po-
kušavaju dovesti do promjena, no ne mogu
uskladiti količinu ekološke i konvencional-
ne proizvodnje, jer je konvencionalna proi-
zvodnja čvrst temelj kapitalizma. Možemo
krenuti na bolje ako prehrambena i farma-
ceutska industrija ne budu u budućnosti
forsirale profi t, no ništa se neće mijenjati,
dok razmišljamo lisnicom, a ne glavom.
Ivor Šurlan Spitzmuller
fenix // 13
Gospodin Novosel iz Gata je šampion mno-
gobrojnih kulenijada u Slavoniji i Baranji.
Među mnogim postignućima, posebno se
ističe zlato koje je osvojio na prošlogodiš-
njoj kulenijadi u Jagodnjaku. “Dugogodiš-
nju tradiciju u proizvodnji kulena odlučili smo prezen-
tirati javnosti tek u protekle dvije godine. Kulenima
smo se počeli ozbiljnije baviti tek prije pet godina i
ostvarili smo zavidne rezultate.“, ističe gospodin No-
vosel. Stoga ako ste ljubitelj ove delikatese, i ako vas
zanima koja je tajna izrade kvalitetnog i ukusnog ku-
lena, pročitajte što vam donosimo u nastavku.
Gospodine Novoselu, možete li nam se ukratko
predstaviti?
Evo, u nekoliko riječi ću se pokušati predstavi-ti. Zovem se Slađan Novosel i dolazim iz lijepo-ga slavonskoga mjesta Gat kraj Valpova, koje se nalazi na dvije rijeke. Jedna je Karašica, a druga Drava. Radim više poslova i u tome imam punu podršku cijele obitelji, koju čine moja žena San-dra, kćerka Fides, sin Kristijan, student Ekonom-skoga fakulteta u Osijeku, te otac Ljudevit. Budući da se bavim s puno poslova, njihova pomoć mi puno znači. Dugi se niz godina bavimo poljopri-vrednom proizvodnjom. Imamo oko 33 ha zemlje te se bavimo proizvodnjom svinja, koja je unazad nekoliko godina u teškoj situaciji. Prije nekoliko godina počeli smo se baviti i seoskim turizmom. Kod nas gosti dolaze iz gotovo cijeloga svijeta, ali tu su, naravno, i domaći gosti. Kod nas mogu prespavati, probati naše proizvode te uživati u svim popratnim sadržajima. Također, imamo prostor za četrdesetak ljudi, u kojem je moguće organizirati razne priredbe, kao što su rođenda-
ni, poslovni sastanci, seminari... U toj cijeloj pro-izvodnji našli smo i jednu “rupu” te smo odlučili ozbiljnije se baviti kulenima, ali i ostalim suho-mesnatim proizvodima koje naši gosti mogu ku-šati na imanju. Nekakav moto kojeg se držimo je “Od polja do stola”.
Koliko se dugo bavite proizvodnjom slavonskoga
kulena?
Proizvodnja slavonskoga kulena kod nas je tradi-cija stara gotovo 40 godina.
Ostvarili ste zavidan rezultat na proteklim kuleni-
jadama. Kada ste počeli sudjelovati na takvoj vrsti
natjecanja?
Našu dugogodišnju tradiciju u proizvodnji kulena odlučili smo prezentirati javnosti tek u protekle dvije godine. Kulenima smo se počeli ozbiljnije baviti tek prije pet godina i ostvarili smo zavidne rezultate. To potvrđuju i brojne nagrade koje smo osvojili. Protekle smo godine na kulenijadi u Ja-godnjaku bili šampioni i vicešampioni. Na kulenija-di u Požegi, koja je ujedno i najstarija, također smo bili šampioni i vicešampioni. Posebno bih istaknuo kulenijadu koju organizira HGK ŽK Osijek, na kojoj se radi i detaljna kemijska analiza kulena u Centru za kvalitetu mesa Prehrambeno-tehnološkoga fa-kulteta, gdje je naš kulen bio vicešampion i osvojio još dva zlata među prvih šest. Ove godine također planiramo otići na kulenijade i dokazati kontinuitet u kvaliteti našega kulena.
intervju s gosp. Slađanom Novoselom, najkulinarom iz Gata:
Kulen bi trebalo ponuditi strancima, s našim odličnim vinima!Nekakav moto kojeg se držimo je “Od polja do stola”, ističe Novosel
14 \\ fenix
Kulen je autohtoni slavonski specijalitet. Koliko je
vremena i truda potrebno da bi se napravio dobar
kulen? Koja je, po Vama, tajna kvalitetnoga i uku-
snoga kulena?
Potrebno je jako puno truda i vremena da bi se napravio dobar kulen. Za samo zrenje kulena po-trebno je šest i više mjeseci. Tajna je kvalitetno-ga i ukusnoga kulena u više stvari. Prije svega, najbitnije je odabrati pravu sirovinu. Tu, prije sve-ga, mislim na svinje koje su rasle u Slavoniji i Ba-ranji te moraju biti plemenitije pasmine, kao što je landras. Njihova starost mora biti od 10 do 15 mjeseci. Paprika je, također, važan segment. Bit-no je višegodišnje iskustvo u punjenju, vezanju, sušenju te, poglavito, u čuvanju kulena. Ima tu još jako bitnih sitnih detalja, kao što su temperatura, vlažnost, vjetar...
Koji su Vam planovi za budućnost? Namjeravate li
se baviti proizvodnjom kulena i dalje?
Svakako planiramo i dalje se u budućnosti bavi-ti proizvodnjom kulena te postojeću proizvodnju, ovisno o stanju na tržištu i samoj potražnji, po-većati. Naš kulen mogu probati svi naši gosti na imanju, budući da se bavimo i seoskim turizmom. On predstavlja izazov za svačije nepce i nema go-sta koji je bio na našem imanju, a da mu se kulen nije svidio. Mnogo smo kulena poklonili našim go-stima i kuleni su otišli gotovo po cijelome svijetu. Upravo u tome vidimo svoju priliku u proizvodnji kulena. Budući da cijeli proces proizvodnje posje-dujemo, od samoga polja pa sve do stola.
Kako komentirate problematiku oko zaštite podri-
jetla slavonskoga kulena, uoči ulaska Hrvatske u
Europsku uniju?
Prema saznanjima, Ministarstvo je pripremi-lo novi zakon koji će, po znatno jednostavnijoj i transparentnijoj proceduri, omogućiti da više od dosadašnjih sedam hrvatskih proizvoda budu za-štićeni i bolje prepoznati u cijeloj Europi. Jedan od takvih proizvoda, koji je već u visokome stup-nju registracije, defi nitivno je i kulen. Realno je za očekivati da će se vrlo brzo dogoditi i službeno proglašenje kulena zaštićenim proizvodom sa zemljopisnim porijeklom. Na samome kraju tre-baju uslijediti aktivnosti oko udruživanja proizvo-đača, u cilju zajedničkoga nastupa na domaćem i inozemnom tržištu, potom standardizacija, bren-diranje i ozbiljnije promotivne kampanje. Slavon-ski kulen bi trebalo ponuditi strancima zajedno s našim vinima, koja su odlična.
I, na kraju, što biste poručili proizvođačima kulena,
a i onima koji se namjeravaju baviti proizvodnjom
kulena?
Mogu svima poručiti da je proizvodnja kulena vrlo zahtjevna i teška. Nije moguće preko noći uspjeti. Potrebne su godine i godine iskustva kako bi na-pravili vrhunski kulen. Mora ga se redovito pratiti u svakome dijelu proizvodnje. Zahtjeva puno rada i strpljenja u samoj proizvodnji, ali se, na kraju, kao i u svakome poslu, trud isplati.
Gospodinu Novoselu se uvelike zahvaljujemo na
ovom intervju te mu želimo puno sreće i uspjeha u
budućnosti.
Marko Lacković
fenix // 15
Zamislite vinogradski pejzaž smješten
na Pelješcu i uklopljen između kamena
i makije, neba i mora! Pejzaž koji je Hr-
vat vjekovima svojim marljivim rukama
obrađivao. Nakon što to zamislimo, dobili
smo još jedan od silnih razloga zašto trebamo biti
ponosni na svoju nacionalnost. Trebamo i mora-
mo biti ponosni što smo u nasljeđe dobili bogatu
spoznaju o uzgoju vinove loze na položaju Dingač!
Ako se mene pita, defi nicija za Dingač je - Dragulj
među hrvatskim vinima.
Plavac mali – Dingač; makar se točno porijeklo
imena ne zna, pretpostavka je da je ime dobilo
prema selu Dingač. Također postoji mogućnost či-
sto lingvističke prirode, da je porijeklo imena u lat.
Dingua, što daje klasični lat. Lingua (jezik), od linge-
re (lizati), pa tako dolazimo do pučke etimologije:
„Vino koje je toliko dobro da bi ga lizao…“.
Temeljem zakona o vinu i Pravilnika o vinogradar-
skim područjima RH, Hrvatska se dijeli na dvije
vinogradarske regije, Primorsku i Kontinentalnu
Hrvatsku, a regije su podijeljene na dvanaest po-
dregija. Na jugu Primorske Hrvatske nalazi se po-
dregija Srednja i južna Dalmacija, koja obuhvaća
vinogorje Pelješac.
Mediteranska, tj. jadranska klima, kao poseban tip
sredozemne klime, obilježava okolišne uvjete vino-
gorja na Pelješcu. Glavne odlike toga tipa klime su
suha i vruća ljeta te blage zime, s mnogo oborina
i jakim vjetrom. Prema obližnjim meteorološkim
postajama, srednja godišnja temperatura zraka
iznosi 16,2 C. Insolacija u tijeku godine iznosi 2650
sati ili dnevno 7,2 sata. Vinova se loza uzgaja na
antropogeniziranim tlima, razvijenim na vapnenci-
ma, dolomitima i mjestimično na eocenskom fl išu.
Vinogradarski položaj Dingač smješten je na juž-
nim padinama središnjega dijela Pelješca. Ukupna
površina iznosi 7 039 298 m2, dužina je 7560 m,
a širina u najužem dijelu od 552 m te u najširem
dijelu do 1386 m. Danas je na položaju Dingač za-
sađeno 761 204 m2 vinograda. Godišnje se pro-
sječno u promet stavlja 1 550 hl vina, što ovisi o
godišnjim prinosima grožđa, koji ovise o mnogim
čimbenicima.
Interesantna informacija kaže da je vino Dingač na
dobrome glasu još od 15. stoljeća, kada je posti-
zalo 3-4 puta veću cijenu od ostalih vina na tome
proizvodnome području.
Mantala
Mantala je tradicionalna pelješka poslastica koja
se pravila iz varenika. Pelješčani su iz probranoga
grožđa stare loze pravili varenik tako što bi ocijedi-
li grožđe te ukuhavali mošt. Postoji stara pelješka
izreka koja kaže: ,,Ako hoćeš jist mantalu, vada u
jematvu skuhaš varenik.“ Iz varenika se čitave go-
dine mogla praviti mantala, koju su radile i dubro-
vačke vlastelinke.
Ukratko o tlu
Tlo je, i u ostalim vinogorjima i u ovome, jedno je
od najvažnijih čimbenika koji utječu na vrhunsku
kvalitetu vina. Na Pelješcu je tlo nastalo na šljun-
Dingač – veliko hrvatsko vino
16 \\ fenix
čanim nanosima koji se strmo protežu prema moru, na
matičnome supstratu kvarternih kršinaca. Nagib terena
tih vinograda kreće se od 10 do 60 stupnjeva.
Kako okoliš znatno utječe na život ljudi i životinja koje
okružuje, tako ima značajan utjecaj i na biljni svijet, sa-
mim time i na vinovu lozu.
Vinogradske oaze okružene su makijom s vrlo specifi č-
nom fl orom. Osim klasičnoga priobalnoga, mediteransko-
ga drveća i grmlja, ondje možemo naići na čitave šume
somine, velike površine pod ružmarinom te mirisno smi-
lje, kadulju i vrisak, što čini poseban sklad.
Što se tiče životinjskoga svijeta, ondje caruju čaglji, a
može se naletiti i na pokojega zeca ili puha. Nebom vla-
daju galebovi, uz tu i tamo koju pticu grabljivicu. Na zrelo-
me se grožđu mogu zateći skakavci ili cvrčci, koji zajedno
skladaju najljepše pjesme ljeta.
Dalmatinci znaju reći: ,,Svaku lozu fali, ali plavac sadi.“
Plavac mali crni ili kako ga jednostavno na Pelješcu zovu
plavac, glavna je i najrasprostranjenija sorta vinove loze
za proizvodnju crnih vina. Najbolja vina te sorte rađaju su
u Trsteniku, na poluotoku Pelješcu, na položaju zvanom
Dingač, kazao je 20-ih godina 20. stoljeća ugledni Stjepan
Bulić u svojoj Dalmatinskoj ampelografi ji.
Dingač je pjesma koja odjekuje…
Ako je dingač godina, miris mu je proljeće…
Ako je dingač sunce, miris mu je podne…
Ako je dingač pjesma, miris mu je refren…
U nekim krajevima Dalmacije plavac mali zovu Zelenka,
jer u najboljim godinama grozdovi budu prošarani zele-
nim bobicama, bez obzira na to o kojem je tipu plavca
riječ. Na Dingaču je i u vrijeme najnemirnijih godina, kada
je riječ o vremenskim uvjetima, svaka bobica puna šeće-
ra. Šećeri osiguravaju vrlo visok postotak alkohola u vinu,
skoro nikad ispod 13,5 , a nerijetko dosegnu i 15 %. S fer-
mentacijom nema problema, jer ona protječe spontano,
s prirodnim kvascima, te nema potrebe za dodavanjem
komercijalnih kvasaca s tržišta, što je, po mnogima, a i po
meni, mnogo bolje.
Crno vino kao lijek
Zdravstvena vrijednost crnoga vina ovisi o ukupnome sa-
držaju polifenola, osobito resveratrola (RES). A to je pla-
vičasti do tamno crveni pigment, koji je, zapravo, sortno
obilježje. Čaša dobroga crnoga vina sadrži 0,29 do 1,8 mg
trans-resveratrola. U čaši Dingača ima oko 1,2 mg toga
čimbenika, a upravo to je zaštitni čimbenik kojemu Fran-
cuzi duguju svoj dug život i dobro zdravlje.
Ivor Šurlan Spitzmuller
Neprestano slušamo o važnosti ulaska Hrvatske u Europ-
sku uniju. Sa svih strana nas obasipaju informacijama o
fondovima Europske unije, poglavito o bespovratnim sred-
stvima iz raznoraznih programa i mogućnostima zaposle-
nja kroz EU projekte. Hrvatskoj je dan ogroman potencijal
na raspolaganje, a malo tko nam pokazuje konkretne pri-
mjere razvoja gospodarstva. Cilj je ovoga članka predstaviti
nekad malenu, danas svjetski poznatu Pašku siranu, upo-
znati s poslovanjem i njenome prosperitetu, zahvaljujući
Europskoj uniji.
Paška sirana
Najstarija je sirana na otoku Pagu, osnovana daleke 1946.
godine. Tijekom godina postojanja promijenila je mnoge
oblike udruženja, a danas je puni naziv „Paška sirana dio-
ničko društvo za proizvodnju, preradu, otkup i prodaju po-
ljoprivrednih proizvoda“. S njom je počela priča o Paškome
siru, najpoznatijem i najnagrađivanijem hrvatskome siru.
Prva je plasirala Paški sir na tržište, prva dala etiketu, prva
ga poslala na natjecanja i dobila medalje za njega, prva je
stvorila od Paškog sira brand za kojeg se danas zna ne
samo u Hrvatskoj nego i u cijelome svijetu.
Razvitak mnogih malih gospodarstava!
Sirana, osim što posjeduje vlastito stado s oko 3000 ova-
ca, u poslovanje uključuje i mnoge kooperante te otkuplju-
je mlijeko od još 250 ovčara na otoku. Zajedno sudjeluju u
proizvodnji autentičnog otočkog proizvoda - Paškoga sira.
Proizvod koji prenosi jedinstvenu tradiciju paškog okusa.
Otkup se vrši i od kooperanata u Bjelovarskoj-bilogorskoj i
Virovitičko-podravskoj županiji - proizvođača ovčjega mli-
jeka kojega Sirana koristi za proizvodnju drugih vrsta si-
reva. U zadnjih nekoliko godina ovčarstvo se neprestano
razvija i može se reći kako je za to upravo zaslužna sama
Sirana, primjer dobroga poslovanja.
Marketinške aktivnosti uvelike su doprinijele širenju tr-žišta
Radi povećane potrebe za sirevima, oko 2000. godine došlo
je do potrebe za preuređenjem i osuvremenjivanjem pogo-
na u Paškoj sirani, koji se nalazi u gradu Pagu. Sirana se pri-
javila za fond SAPARD te velikim naporima uspjela zaslužiti
novac i pretpristupne pomoći EU-a namijenjene poljoprivre-
di i razvitku ruralnih područja. Europska je unija za projekt
nove sirane dala “vjetar u leđa”, bespovratnim sredstvima
programa, iz kojega je povučen maksimum
- 10 milijuna kuna. Uz novi objekt, dnevna
proizvodnja i prerada mlijeka Sirane može
dosegnuti 100.000 litara mlijeka i to po
standardima Europske unije. Mogućnosti staroga pogona
bile su za nekih 30% manje prije investicije. U projektnu
dokumentaciju, zajedno s raznim potrebnim dozvolama te
izgradnjom novoga pogona Paške sirane s nabavom i mon-
tažom opreme, utrošeno je oko 30 milijuna kuna. Sredstva
iz pretpristupnih fondova nisu bila dovoljna, ali su bila vrlo
stimulativna. Ugrađeni su i biološki pročišćivači, u koje je
uloženo 600.000 eura, sada postoje dvije proizvodne trake,
jedna za Paški sir i druga za ostale sireve, te poseban pogon
za prihvat i obradu mlijeka. U novome su pogonu uvjeti rada
znatno bolji nego u starome, a za njegovo funkcioniranje za-
posleni su vrhunski, obrazovani stručnjaci.
SAPARD omogućio otvaranje novih radnih mjesta na oto-ku Pagu
Nije samo Paška sirana povukla sredstva preko progra-
ma SAPARD iz pretpristupnih fondova Europske unije. Na
otoku Pagu također je investirano oko 19 milijuna kuna u
izgradnju novoga pogona u Sirani - mala sirana u Kolanu.
Zahvaljujući tome, na Pagu se nalaze dva prehrambena po-
gona koja su tehnološki najbolje opremljena u Hrvatskoj
te se mogu mjeriti s najboljim prehrambenim pogonima u
Europi. Za otok je posebno važno otvaranje 97 radnih mje-
sta u tim pogonima, ali je bitno reći kako će se razvojem
proizvodnje potreba za radnicima konstantno povećavati.
Zašto je iskorištenost ukupno dostupnoga novca mala – tek 45,79 posto?
Hrvatskoj je kroz SAPARD od 2006. godine ponuđeno više
od 243,3 milijuna kuna, no nakon tri kruga natječaja iskori-
šteno je nešto više od 111,4 milijuna kuna. Nije lako dobiti
sredstva Europske unije, jer su potrebne složene pripreme
dokumentacije, koja zahtijeva popriličnu detaljnost. Upo-
znavanje sa samim sustavom pretpristupnih fondova EU
i edukacija djelatnika za provedbu natječaja dodatno us-
poravaju već i ovako zahtjevan proces. Ali, trud se itekako
isplati!
Paška sirana – Majka Paškoga sira
Pašku siranu možemo slobodno nazvati “Majkom Paškoga
sira”, jer više od 65 godina baštini stoljetnu tradiciju izra-
de sira. Proizvodnja objedinjuje autohtonu pašku ovcu i
najmoderniju tehnologiju te je, zbog toga, Paški sir jedin-
stveni proizvod vrhunske kvalitete. Kreativni poduzetnički
duh nikad ne miruje, konstantno nastojeći zadovoljiti sve
istančanije ukuse i na taj način afi rmirati
Hrvatsku kao vrhunsku gastrodestinaciju.
Ana Škoda
prosperitet paške sirane
fenix // 17
stevija i batat
– društvo nepoželjnih
18 \\ fenix
Vjerojatno se mnogi pitate što su stevija i
batat? No, u današnje vrijeme čak i mnogi
stručnjaci pričaju o tome. Veliku su prašinu
podigle te dvije biljke diljem svijeta, iz
razloga što su vrlo korisne i zdrave za
život. Ove godine donesen je zakon po kojem su te
dvije biljke zabranjene, naime ministar zdravlja, uz
suglasnost ministra poljoprivrede, donio je Pravilnik
o izmjenama i dopunama pravilnika o dodacima
prehrani. Što to zapravo znači?
Dakle, biljke koje su zdrave, a opet, na neki način nisu,
nalaze se na zabranjenome popisu te su zakonski
zabranjene. Točnije, stevija je zabranjena kao cjelovi-
ta biljka, dok je batat zabranjen kao koncentrirani do-
datak prehrani. No, unatoč tome,stevija će se i dalje
moći koristiti, ali samo kao zaslađivač. Što se tiče ba-
tata, on će se nesmetano dalje moći jesti kao gomolj i
prodavati na tržnicama. Taj je Pravilnik digao na noge
mnoge proizvođače, no i mnogu populaciju. Za mno-
ge je pitanje što sve nije prihvatljivo u Europskoj uniji,
a ubuduće neće biti ni nama. Javnost još ne zna te je
zbunjena i uznemirena, kao i sami proizvođači, koji-
ma je cilj plasirati svoje proizvode na što šire tržište
te, zapravo, uvjeriti populaciju o dobrim stranama tih
biljaka. No, u današnje vrijeme naše je tržište upitno
te pomalo zabrinjavajuće.
Pitanje je mnogih
zašto baš stevija?
Biljka koja je
300 puta
slađa
od
šećera. Zapadni svijet još je prije 78 godina proučio
kemizam stevije te je ona potpuno neškodljiva biljka.
U SAD-u vlast je dopustila neograničenu upotrebu
stevije u ljudskoj prehrani, a milijuni su dijabetičara
dobili još jedan zdravi zaslađivač na svome stolu.
Zašto bi je onda nama zabranili? Zato što je previ-
še korisna? Naime, treba napomenuti, također, kako
stevija ne izaziva karijes, a djelatni su joj sastojci ot-
porni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva pa
se može i kuhati. Nesretnici s visokim tlakom, žga-
ravicom te problemom s tolerancijom na glukozu uz
ovu su biljku odahnuli.
Što se tiče batata, on je višegodišnja povrtna kultura,
za Hrvatsku bismo mogli reći jednogodišnja kultura.
Na biljci se jedu sekundarna zadebljanja korijena
i mlado zeleno lišće. Korijen i mlado lišće može se
kuhati, peći i pržiti. Po izgledu, biljka nas podsjeća
na krumpir, no puno je zdravija od njega. Također, iz
nekih izvora, možemo reći kako je i ona vrlo pogod-
na za dijabetičare. Batat je visokoenergetska kultura,
što znači da obuhvaća puno škroba, a malo šećera, te
je iznimno zanimljivoga okusa i bogata mineralima i
vitaminima. U Hrvatsk oj do sada nije bilo neke veće
proizvodnje, no, prema najnovijim saznanjima, jedna
obitelj iz Varaždina počela se baviti uzgojem te biljke.
No, imali li smisla ako će ju zabraniti?
Dakle, kuda ćemo ići dalje? Hoćemo li se prilago-
diti nekim standardima, zaboravljajući na kvalitetu
samih namirnica i našeg zdravlja? Ako nam zabra-
ne zdrave biljke, poput spomenutih, što je sljedeće?
Možda med?
Mateja Filipović
Čovječanstvo se nakon višestoljetnog is-
crpljivanja neobnovljivih izvora energija,
poput fosilnih goriva i plina, nalazi pred
vratima svojevrsne revolucije, ali i težnje
iskorištavanja obnovljivih izvora energije,
bilo kroz energiju sunca, vjetra, vode ili bioener-
giju. Također, nezavidna ekološka situacija još je
jedan od razloga korištenja upravo takvih obnov-
ljivih izvora energije. Naime, njihov veliki kapaci-
tet neistrošenosti povećava sigurnost energetske
održivosti čovječanstva. Osim svoje ekonomično-
sti, obnovljivi izvori energije smanjuju udio emisije
ugljičnoga dioksida u atmosferu, čime se usporava
globalno zatopljenje i smanjuje negativni utjecaj
na prirodnu ravnotežu.
Bioenergija ili biomasa je, prema mnogima, dobra
alternativa, koja na globalnoj razini može u pot-
punosti zamijeniti fosilne izvore energije. Taj ob-
novljivi izvor energije čine brojni proizvodi biljnoga
i životinjskoga svijeta. Kada se govori o biomasi za
dobivanje bioenergije, razlikujemo drvnu biomasu,
koja uključuje drva za ogrjev, šumske ostatke te
ostatke drvne industrije, biomasu biljnoga porije-
kla te organsku biomasu, koja uključuje životinjski
otpad te različite tipove otpada iz kućanstva.
Kada usporedimo biomasu s ostalim obnovljivim
izvorima energije, uočavamo nekoliko glavnih
prednosti. Najočitija prednost biomase je činjeni-
ca da se radi o obnovljivom izvoru energije, koji je
nemoguće potrošiti. Većina biomase dolazi iz bilja-
ka, a kako su biljke osnovni element za održavanje
života na planetu, to bi značilo da dok god posto-
ji život na našem planetu, tako dugo će postoja-
ti i biomasa kao mogući izvor energije. Međutim,
zelena energija
fenix // 19
20 \\ fenix
nekontrolirano korištenje biomase
moglo bi rezultirati većom štetom za
okoliš nego da se jednostavno kori-
ste fosilna goriva. Glavni razlog tome
je što su fosilna goriva neaktivni prirod-
ni čimbenik i njihovom eksploatacijom ne na-
staje biološka rupa, kao što, recimo, na-
staje sječom šuma. Također, jedan od
problema koji može nastati i koji se
mora spriječiti je konkurencija izme-
đu proizvodnje hrane i proizvodnje
energije. Svako korištenje polja dru-
gačije od proizvodnje hrane smanjuje
količinu hrane dostupnu na tržištu i samim
time cijene hrane naglo se povećavaju. Dok
neki dijelovi svijeta vape za energenti-
ma, ljudi u Africi vape za hranom. Ko-
liko je razvoj dramatičan potvrđuje
činjenica da se u Brazilu 60 % godiš-
nje proizvodnje šećera, a u SAD-u 30
% kukuruza koristi za dobivanje goriva.
Drugim riječima, proizvodnja će biogo-
riva poljoprivrednicima biti profi tabilnija od
proizvodnje hrane. Jedno je od mogućih
rješenja korištenje nusprodukata kod
proizvodnje hrane kao izvora bioma-
se. To bi značilo da se najprije uzme
korisni dio stabla kukuruza ili pšeni-
ce, a ostatak utroši za proizvodnju bi-
onergije. Isto tako, umjesto da se šume
ruše za dobivanje biomase, mogu se koristi-
ti samo otpatci iz šume i prirodno sruše-
nih stabla.
Prikladnim upravljanjem resursima,
moguće je postići održivost korište-
nja biomase kao izvora energije. Naj-
važnije je zadovoljiti kriterij obnovljivosti, odnosno
količina biomase koja se koristi mora biti jednaka
količini biomase koja se obnavlja u prirodi.
U Hrvatskoj postoje svi preduvjeti za korištenje
biomase, posebice u kontinentalnome dijelu ze-
mlje, međutim taj sustav iskorištavanja još uvijek
nije dovoljno razvijen, a razlog je u nedovoljnoj in-
formiranosti poljoprivrednika. No, ulaskom u Eu-
ropsku uniju i to bi se moglo značajno promijeniti.
Rebeka Raff
fenix // 21
Domagoj, možeš li nam malo obja-
sniti o kakvoj se razmjeni točno radi?
Radi se o akademskoj razmjeni studenata i profesora, koja spada pod program CEEPUS (Central Eu-ropean Exchange Programme for University Studies - Srednjeeu-ropski program sveučilišne raz-mjene). U okviru toga programa studenti mogu provesti dio svoga studija studirajući na visokim uči-lištima u inozemstvu ili obavljaju-ći stručnu praksu, što u konačnici uvelike pridonosi njihovoj samo-stalnosti, kulturalnoj obogaćeno-sti, poznavanju stranih jezika… iz-vrstan test svojih sposobnosti.
Kako to da si se odlučio na razmje-
nu studenata?
U razgovoru s djevojkom i prija-teljima, koji su već iskoristili mo-gućnost studentske razmjene, ja-vila se želja kod mene. No, dalek je put od želje do odlaska. Izazov za osamostaljenjem, mogućnost poboljšanja stranih jezika, upo-znavanje novih kultura i drugači-jega načina života, širenje znanja i vještina, nova prijateljstva i jako puno zabave u konačnici su me odvele u Beč.
Koje je kriterije bilo potrebno zado-
voljiti za odlazak na razmjenu?
Prvo ide obavljanje administra-cije i odobravanje mobilnosti na matičnome fakultetu. Nakon toga dolazi pravi posao: ispunjavanje CEEPUS aplikacije, koja sadržava osobne podatke, prijepise ocjena,
potvrdu o poznavanju engleskog jezika, motivacijsko pismo; ukoliko je aplikacija odobrena, postajete dobitnik stipendije; slijedi prijava u dom (navodi se više domova, ponu-da je odlična i prilagođena svima i kvalitetom i cijenom), pribavljanje vize (odlazak u Zagreb, dva dana potrebna za izdavanje), obvezno zdravstveno osiguranje oko 100 eura za četiri mjeseca; sva komu-nikacija ide putem maila ili posto-jećih automatiziranih stranica i aplikacija. Bitno je postati dobitnik stipendije. Tu velike zahvale idu prof. Sonji Marić, koja mi je u svako-me trenutku bila na raspolaganju i voljna pomoći na svakoj prepreci. Također zahvala prof. Ivanu Štefa-niću i njegovome trudu, kako bih u Beču dobio najboljega mentora za svoju temu diplomskoga rada.
Kakvi su ti bili prvi dojmovi nakon
dolaska u Beč?
Hm, dolazak u toliku metropolu kao što je Beč, daleko od obitelji, prijatelja i poznate sredine, zasi-gurno je kod mene stvorilo nesi-gurnost i neizvjesnost. U samome startu sve sam morao raditi i pro-nalaziti sam, pronalazak doma, fakulteta, profesora na fakulte-tima. U službi za međunarodnu razmjenu naišao sam na susret-ljivost, razumijevanje i pomoć gdje god je zapelo, velika zahvala gosp. Ruth. Na moj zahtjev, dodijeljen mi je Buddy Brigith, osoba s fakulte-ta zadužena samo za mene i moje probleme. Vrlo sam brzo pohvatao
studirajte bez granica:
studentskarazmjena u Beču
U intervju s Domagojem Mikulićem donosimo Vam njegova iskustva s razmjene studenata. Domagoj je naš bivši student koji je nedavno završio studij Agroe-konomike i koji je ljetni semestar 2011./2012. akademske godine pro-veo u prekrasnome Beču. Boravio je u studentsko-me domu Haus Döbling, a studirao je na Universi-tät für Bodenkultur Wien ili, skraćeno, BOKU. U nastavku će nam reći ne-što o svojim iskustvima i znanjima koja je stekao boravkom u Beču.
22 \\ fenix
sve konce i u kratkome vremenu sve mi je posta-lo normalno, a Beč moj novi dom.
Je li nužno znati i lokalni jezik ili ti je bilo dovoljno
poznavanje engleskog?
Preduvjet za samu prijavu je znanje englesko-ga jezika. Postoje mogućnosti slušanja kolegija na engleskome ili njemačkome jeziku, tako da s dobrim poznavanjem engleskoga svakako prola-zite!
Cilj vam svakako mora biti naučiti barem još je-dan strani jezik. Razne su opcije, Tandem learning sa studentima, privatni tečajevi, tečajevi u sklopu fakulteta. Ja sam pohađao tečaj njemačkoga je-zika na Deutsch Akademie, 250 eura mjesečno, tri sata učenja svaki radni dan, kojima sam bio izuzetno zadovoljan.
Gdje si bio smješten tijekom boravka?
Odluka o smještaju uvelike ovisi o afi nitetima. Ponuda je toliko široka da će svatko naći odgo-varajući smještaj. Ja sam odabrao studentski domu Haus Doebling Base 19 – West, udaljenu 10 minuta laganoga hoda od fakulteta, 10 min tramvajem do centra grada. Mojih 20-ak kvadra-ta, u kojima sam imao sobu, kuhinju, kupaonicu s wc-om. Sve je bilo novo i jako uredno, a, zbog učestalih kontrola soba, pobrinuo sam se da tako i ostane. Smještaj me mjesečno koštao 350 eura, s predujmom od 750 eura, koji mi je vraćen na kraju boravka.
Na kojem si fakultetu/sveučilištu imao predava-
nja? Kakvi su profesori na fakultetu...odnos stu-
dent – profesor?
Studirao sam na Universität für Bodenkultur Wien (BOKU), a glavni je cilj moga boravka bio pisanje završnoga rada. Pohađao sam i preda-vanja, a odnos između studenata i profesora vrlo je profesionalan. Smatram da su naši profesori pristupačniji.
Razlikuje li se puno njihov sustav studiranja od na-
šega? Možeš li nam ukratko opisati neke razlike?
Kao razlike bih eventualno naveo manje grupe u kojima se odvija nastava, poslovne igre, više iz-bornih predmeta i veću mogućnost kombiniranja i kreiranja svoga studija odabirom različitih ko-legija i studijskih smjerova. Postojanje nekoliko gradskih, sveučilišnih, odlično opremljenih knjiž-nica, koje su radnim vremenom prilagođene stu-dentima.
fenix // 23
Beč je poznat po svojim raskošnim kulturnopovi-
jesnim spomenicima. U obilasku grada, koji su te
posebno dojmili?
Svi kažu da je Beč najljepši u proljeće, a ja sam se uvjerio u to. Multikulturalni grad bogate bašti-ne i raznolikih događaja. Kada dolaziš iz Osijeka, zaista je teško reći što me se najviše dojmilo. Doslovno na svakome koraku ima znamenito-sti koje se jednostavno moraju posjetiti. Dvorci i palače Schonbrun, Belveder, Hofburg sa svojim parkovima. Čitava Ringstrasse, gdje se nalazi Opera, Gradska vijećnica, Palača pravde, Austrij-ski Parlament, Stadtpark, Sveučilište. Spomenici Goetheu, Schilleru, Strasussu. Brojni muzeji, par-kovi, Zoološki vrt, koji je najveći u Europi, Prater sa svojim zabavnim parkom. S kulturnog aspek-ta, najviše me se dojmio Sommernachtskonzert, koncert Bečke fi lharmonije, jedne od najboljih u svijetu, održan u ambijentu palače Schoenbrunn i njenih baroknih vrtova.
Kako si provodio slobodno vrijeme?
Kvalitetno sam ga provodio ☺. Nakon akadem-skih obveza, obveza u domaćinstvu (kuhanje, pranje, glačanje, čišćenje, nabavka…), slobodno sam vrijeme koristio za druženja, izlaske, sport-ske aktivnosti (trčanje, nogomet, teretana), puto-vanja. Čak sam i davao instrukcije iz matematike hrvatskim srednjoškolcima, s kojima sam tije-kom vremena stupio u kontakt.
OEAD, odnosno austrijska organizacija za mobil-nost, nudi raznovrstan program tijekom cijeloga boravka, od putovanja, partyja, kulturnih događa-ja, sportskih događaja.
Ekipa u domu bila je fenomenalna, bili smo kao mala obitelj. Organizirali smo svoja mala putova-nja, posjete kazalištima, obilaske znamenitosti, sportska natjecanja. Teško se sada svega i sjetiti, jer, zaista, svaki je dan bio drugačiji i poseban.
Kakav je noćni život u Beču?
Beč je, prije svega, poznat kao grad visoke kul-ture - klasične glazbe, kazališta i opere. No, isto tako, kao sveučilišni grad i turistička metropola nudi mogućnost svakodnevnih noćnih izlazaka. Svakako, moja je preporuka Volskgarten, Passa-ge, Manolos u samome centru grada. Fensi mje-sta, poput Sky bara ili Onyxa, iz kojih se pružaju pogledi na sve gradske vizure. Svakako i najveća austrijska diskoteka, Prater dome, koju studenti najviše posjećuju. Prije izlazaka, tradicionalna su
okupljanja u društvenim prostorijama doma ili, ljeti, MuseumsQuartier, kao jedno od okupljališta mladih i studenata. Za naš standard izlasci su poprilično skupi, pivo 4-6 eura, kokteli 8-12 eura, ulaz u klubove 6-12 eura. Uglavnom, imaju jako dobar noćni život! ☺
Što bi preporučio kolegama koji se odlučuju za
razmjenu studenata u inozemstvo? Što ćeš najvi-
še pamtiti?
Dragim kolegama svakako bih preporučio da „otvore“ svoj pogled na svijet, prihvate druge kul-ture i vjere, da spoznaju da mladih i kvalitetnih ljudi ima diljem zemlje. Nemojte propustiti takvu priliku, priliku za nova znanja i vještine, osobni napredak, veliko poboljšanje znanja jezika! Neka steknu poznanstva za cijeli život i neka svojim znanjem i iskustvom obogate našu zemlju pri po-vratku! Najviše ću pamtiti druženja s ostalim stu-dentima s razmjene, naša putovanja, naš smijeh i naše zajedništvo. Tamo smo zaista svi bili kao jedna mala obitelj.
Kao što vidite, dragi kolege, ako posjedujete imalo
entuzijazma za odlazak na studentsku razmjenu,
slobodno se odlučite na takav podvig! Domagoj
nam je lijepo opisao kako znanje i stečena iskustva
na studentskoj razmjeni mogu uvelike pomoći u
daljnjem životu i širenju pogleda na svijet. Ujedno,
to vam je odlična stavka prilikom pisanja životo-
pisa. Zato se bez straha odlučite prijaviti na jedan
od natječaja za studentsku razmjenu i uljepšajte si
studiranje! ☺
Zahvaljujemo Domagoju na vremenu koje je izdvo-
jio za ovaj intervju.
Marko Lacković
24 \\ fenix
tema broja: poljoprivredna djelatnost u suvremenom okruženju
fenix // 25
Razvoj seoskoga turizma ovisi o prepo-
znatim komparativnim prednostima, koje
su, najčešće, sastavni dio smjernica gos-
podarske aktivnosti na takvim lokalnim
područjima. Područje Baranje dominantno je po-
vezano s poljoprivredom kao primarnom gospo-
darskom djelatnošću i seoski turizam predstavlja
poslovnu aktivnost kojom je moguće kompara-
tivne prednosti iskoristiti u cilju razvoja turistič-
ke konkurentske prednosti. Razvoj turizma na
ruralnim područjima značajan je zbog izravnih
učinaka kojima se postiže povećanje broja po-
slovnih subjekata, ali i jačanje njihove ekonomske
snage – ekonomsko osnaživanje. Neizravni učinci
razvoja seoskoga turizma povezani su sa socijal-
nim, ekonomskim i ekološkim utjecajima. Socijalni
učinci nastaju kroz umanjivanje posljedica proce-
sa depopulacije na ruralnim područjima pa je čak
moguće govoriti i o privlačenju stanovništva koje
prepoznaje poslovne prilike u razvoju seoskoga
turizma. Bogatstvo kulturno-povijesne baštine te
revitalizacija običaja i tradicijskih obrta doprinose
jačanju socijalne komponente tako što se stanov-
ništvo povezuje zajedničkim aktivnostima kojima
doprinose osnaživanju lokalnih kapaciteta.
Ekonomski učinci nastaju izravno zbog otvaranja
novih radnih mjesta procesom samozapošljava-
nja, ali i zapošljavanja dopunske, sezonske radne
snage. Povezivanjem komplementarnih gospo-
darskih aktivnosti, kao što je poljoprivreda, pre-
rađivačka djelatnost i usluge, rastu mogućnosti
ostvarivanja novostvorene dopunske vrijednosti
primarnih proizvoda iz poljoprivredne proizvodnje
kroz prerađene proizvode koji se nude posjetite-
agroturizam primjer dobre prakse
26 \\ fenix
ljima kroz usluge. Na taj način mogu rasti prihodi
na malim i srednjim obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima i, što je osobito značajno, raste
razina likvidnosti zbog ravnomjernosti prihoda i
sposobnosti plaćanja pristiglih obveza. Posebna
važnost povezana je i s ekološkim učincima, koji
se ogledaju u očuvanju i zaštiti okoliša. Gospodar-
ski subjekti koji su registrirani prema Pravilniku o
pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom doma-
ćinstvu (NN 05/08, NN 48/08-ispravak, NN 44/11
i NN 181/11) su mikro, mali i srednji gospodarski
subjekti i kao takvi imaju manji opseg činitelja
proizvodnje – ljudski rad i sredstva za proizvod-
nju. Proizvodni procesi povezani su i predstavljaju
kružni reprodukcijski ciklus, čime postoje predu-
vjeti za očuvanje i zaštitu okoliša od onečišćenja
koja nastaju i sastavni su dio intenzivne poljopri-
vredne proizvodnje. U takvim sustavima, diverzi-
fi cirane su proizvodnje gospodarstva – od bilino-
gojstva, voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva,
stočarstva, ribnjačarstva, šumarstva i slično. Ra-
zvoj seoskoga turizma na takvim gospodarstvima
usklađen je s načelima održivoga razvoja.
Komparativna prednost Baranje primarna je po-
ljoprivredna proizvodnja, koju je moguće unapri-
jediti poduzetničkim aktivnostima, usmjerenim
na razvoj agroturizma kao selektivnog oblika koji
ima rastući trend na turističkome tržištu potražnje.
Prema vrsti turizma, s obzirom na lokaciju, pripada
kontinentalnome turizmu na ruralnome području,
prema vremenu boravka turista, pripada podsku-
pinama izletničkoga, vikend ili boravišnome turiz-
mu. Uglavnom pripada prema stupnju mobilnosti
stacioniranoj vrsti, iako postoje preduvjeti za razvoj
mobilne vrste. Prema dobnoj strukturi, moguće je
razviti podvrste dječjeg, omladinskog, obiteljskog i
umirovljeničkog turizma. Načinom organizacije us-
luge pripada u podvrstu aktivnoga turizma, u kojem
se posjetitelji mogu uključiti u svakodnevne aktiv-
nosti na gospodarstvu. Budući da je tržišno okru-
ženje, odnosno tržište potražnje, inicijator razvoja
ponude agroturizma, sve se više gospodarstva od-
lučuju na razvoj ekološkog agroturizma, koji svoje
pretpostavke temelji na ekološkoj poljoprivrednoj
proizvodnji. Udio ekoloških proizvođača zastupljen
je sa svega 2,5%, iako se planira povećanje udjela
na 7-8% na nacionalnoj razini.
Primjer dobre poduzetničke prakse u razvoju eko-
loškog agroturizma od 2001. godine je ekogospo-
darstvo Orlov put, u vlasništvu obitelji Gusak, ko-
jeg su 29. svibnja 2012. posjetili studenti 3. godine
preddiplomskoga studija različitih smjerova, koji
su izabrali modul Seoski turizam. To obiteljsko
poljoprivredno gospodarstvo površine je 50 ha,
fenix // 27
na kojem je 7 ha livada za proizvodnju djetelinsko
travnih smjesa, namijenjenih uzgoju i proizvodnji
vijetnamskih svinja i križanaca na mangulicom,
pataka, pilića, ovaca, koza, kunića, muznih krava
i konja. Od voćarske ekološke proizvodnje imaju
proizvodnju jabuka, kupina, jagoda i 1.000 stabala
krušaka, kao i 3 hektara pod orasima. Prerađeni
proizvodi izravno se prodaju u eko-dućanu, u ko-
jem se mogu naći voćni sokovi, džemovi, ajvar, uki-
seljeno povrće u jabučnome octu i kupinovo vino.
Organiziraju se radionice: berba i prerada jagoda,
sjetva povrća u plitice, proizvodnja kruha, radovi
na seoskome gospodarstvu te predavanja u vezi
s ekološkom proizvodnjom, degustacije ekoproi-
zvoda i vožnja zaprežnim kolima po gospodarstvu.
Stočarska je proizvodnja ekstenzivnoga sustava
te se nalazi u prijelaznome razdoblju prema eko-
loškom uzgoju. Zapošljavaju 5-8 zaposlenika. Go-
dišnje gospodarstvo posjeti oko 8.000 posjetitelja.
Poslovno se povezuju s istovrsnim ekološkim pro-
izvođačima u vezi s proizvodnjom jabuka i kupi-
na. Perspektivu u razvoju poslovanja prepoznaju u
brojnim mogućnostima koje, ipak, najviše ovise o
investicijskim ulaganjima, dostupnosti sredstvima
EU-a i povoljnijim uvjetima kreditiranja.
Taj primjer dobre poduzetničke prakse zasnovan
je na kvalitetnim ljudskim resursima, postupnome
dugoročnome razvoju bez kreditnih opterećenja
poslovanja, blizini emitivnih tržišta, blizini parka
prirode Kopački rit, a, prvenstveno, primarnoj eko-
loškoj proizvodnji hrane.
prof.dr.sc. Jadranka Deže
A kako su naši studenti doživjeli ovu malu ekskurziju?
Orlov put nas je sve impresionirao svojom pre-
krasnom idilom i ljubaznošću domaćina. Na
samom dolasku u gospodarstvo, dočekali su
nas domaćini s malim aperitivom - domaćom
rakijom. U ugodnoj seoskoj atmosferi potrudi-
li su se opisati svoje gospodarstvo te su bili
spremni odgovoriti na sva naša pitanja. Poslije
zanimljivih saznanja o gospodarstvu, doručko-
vali smo ekološke proizvode iz njihove vlasti-
te proizvodnje. Za doručak su bili tradicionalni
slavonski specijaliteti, poput kulena, kobasica,
slanina, jaja te ukiseljenoga povrća, koje smo
„zalili“ domaćim jabukovim sokom i vinima.
Slijedio je obilazak njihove drvene kuće, koja je
oduševila sve prisutne. Drveni ormari, stolovi,
šank i barske stolice, sve ručni rad, ali nekako
neobičan i nesvakidašnji. Domaćini su nam, za-
tim, pokazali životinje na gospodarstvu. Konji,
vijetnamske svinje i praščići, koze, kokoši, sva-
ka na svoj način doprinosi tom okruženju, a, uz
to, i uveseljavaju nas posjetioce. Nezaobilazna
je bila i vožnja zaprežnim kolima, koju, naravno,
nismo propustili.
Naša je šetnja voćnjakom i vožnja potrajala, a u
međuvremenu su se dobri domaćini pobrinuli
za ručak, slavonski čobanac,uz neizostavno do-
maće vino, za kraj predivnoga druženja.
Danijela Mitrović
28 \\ fenix 2222222222222222228888888888888888 \\\\ feef niniiixx
AgroTime je aplikacija koja dolazi iz prostorija tvrtke
Gauss Development, a napravljena je da pomogne
današnjem poljoprivredniku u organizaciji cjeloku-
pnoga gospodarstva. Aplikacija nam služi za evi-
dentiranje i analizu poslova koje smo obavili te na
vrlo jednostavan način prikazuje rezultate analize
tih poslova. U razgovoru sa začetnikom i voditeljem
projekta Pavlom Vidakovićem donosimo vam sve o
AgroTime web aplikaciji.
Vlasnici poljoprivrednih gospodarstava upoznati
su s problemima koje im stvara razna papirologija
oko vođenja gospodarstva. AgroTime je web apli-
kacija namijenjena ratarskoj proizvodnji, s ciljem
učinkovitijeg i efi kasnijeg obavljanja poljoprivred-
nih aktivnosti. Trenutno je u demo verziji te smo
ju, uz dopuštenje ekipe iz Gauss Developmenta,
dobili na testiranje. Aplikacija je namijenjena po-
ljoprivrednicima koji obrađuju do 800 ha zemlje
i svima onima koji žele uštedjeti vrijeme i novac
kroz vođenje gospodarstva.
Vjerojatno se pitate kako AgroTime fukcionira te
koja je njegova glavna korist. Naime, trebalo nam
je svega sat vremena da se upoznamo s aplikaci-
jom te shvatimo kako se unose, analiziraju i pre-
gledavaju podaci. Ulaskom u AgroTime sustav do-
čekat će vas nadzorna ploča, gdje prvo uočavate
izbornike za „Novi posao„, te „Analiza“. Klikom na
„Novi posao“ otvara vam se izbornik, gdje unosi-
te posao koji ste prethodno obavili te stavke toga
posla (glavni stroj, priključni stroj, zasijanu kulturu
itd., ovisno o poslu koji ste obavili). Takvim nači-
nom zapisivanja poslova stvara se jedna mala
baza podataka koja vam je dostupna na uvid i koja
vam omogućava pojedine analize utrošenih resur-
sa i praćenje proizvodnje.
AgroTime sustav sastoji se od tri modula: poslovi,
parcele i mehanizacija. Pavle ističe kako je pri kra-
ju izrade i četvrti modul pod nazivom društvena
mreža. Društvena bi mreža trebala biti jedan od
glavnih aduta te aplikacije, a koristila bi se u svr-
hu razmjenjivanja savjeta i informacija među ko-
risnicima. Svjesni smo koliko je prava informacija
u pravo vrijeme važno oružje u borbi na tržištu.
Poljoprivrednik koji bude koristio tu aplikaciju do-
bivat će besplatne informacije od administratora,
koje će mu pomoći u postizanju bolje konkuren-
tnosti i smanjenja troškova proizvodnje. Trenutna
AgroTime verzija pokriva ratarsku proizvodnju, no
Pavle napominje kako će aplikaciju upotpuniti do-
datnim granama poljoprivrede (stočarstvo, vino-
gradarstvo i voćarstvo), kako bi i poljoprivrednici s
mješovitim poljoprivrednim gospodarstvima mo-
gli koristiti aplikaciju.
Planovi za budućnost usmjereni su na razvoj po-
slovne društvene mreže AgroTimea te njezine pri-
hvaćenosti od poljoprivrednoga stanovništva. Veli-
ka važnost pridodaje se kvaliteti informacija izme-
đu korisnika, kao bitnome čimbeniku u poslovanju.
Smatramo kako AgroTime ima osiguran uspjeh na
tržištu te kako će poljoprivrednici prepoznati nje-
govu korisnost i uporabljivost.
AgroTimea za sada možete koristiti besplatno, a
izlaskom iz demo verzije uvest će se naplata od
oko 90 kuna mjesečno. Konačna verzija aplikaci-
je bit će dostupna već krajem lipnja ove godine.
Aplikacija je trenutno namijenjena domaćim po-
ljoproprivrednicima, a ulaskom u Europsku uniju
ekipa namjerava program ponuditi i inozemstvu.
Cilj im je ići u korak s našim poljoprivrednicima, s
obzirom na njihov razvoj i prihvaćanje tržišta Eu-
ropske unije, ističe Pavle.
Zainteresirani mogu isprobati AgroTime prijavom
na www.agrotime.net, a svi prijedlozi i ideje kori-
snika dobrodošli su. AgroTime je trenutno u web
izdanju, ali se u bližoj budućnosti očekuje iOS te
Android verzija te uistinu korisne aplikacije. Ne
preostaje nam ništa drugo nego poželjeti sreću
timu iz Gauss Developmenta te da AgroTime što
prije zaživi u pravome svjetlu.
Marko Lacković
digitalni rokovnik u službi poljoprivrednika
fenix // 29
Kako se brucošijada održavala u prošlosti
i je li je uopće i bilo? Od osnutka Poljo-
privrednoga fakulteta, davne 1958., koji
je tada bio Visoka poljoprivredna škola,
sa statusom fakulteta, specifi čnost bru-
cošijade dali su tadašnji studenti, koji su, u većini
slučajeva, bili u radnom odnosu.
Prva brucošijada, kao i mnoge sljedeće, održana
je u zgradi Visoke poljoprivredne škole, u velikoj
predavaonici. Studente je pozdravio dekan i neko
kraće vrijeme bio nazočan s još nekolicinom pro-
fesora koji su se odazvali pozivu. Bilo je obilje jela
koje su tadašnji studenti sponzorirali iz svojih rad-
nih organizacija. Tada nije bio velik problem dobi-
ti prase, janje (koje je slučajno baš tada „slomilo
nogu“ pa se takav „škart“ moglo donirati za potre-
be brucošijade). I pića je bilo podosta, sponzori-
rano iz naših kombinata. Naravno, jelo je i piće
bilo besplatno. Brucošijadu je vodio stariji student,
koji je studente brucoše pozvao na polaganje ša-
ljive prisege, u kojoj prisežu na sve moguće stu-
dentske nestašluke. U ta davna vremena glazba je
dolazila s gramofona s vinil singlica. Tadašnji je DJ
puštao hitove Plettersa, Little Tonyja, hitove Elvisa
Presleya, kao „It’s now or never“, koju su svi gro-
moglasno pjevali, njišući se u ritmu rocken rolla,
oponašajući vječnog Elvisa. Studentice su bile vrlo
elegantno odjevene, u svečanim haljinama (otprili-
ke kao za doček Nove godine), a dečki su se pono-
sili lakiranim cipelama. Brucošijada je bilo mjesto
gdje su se studenti bolje upoznali, gdje su počele
ljubavi, od kojih su mnoge završile brakom. Tih se
brucošijada tadašnji studenti vrlo rado sjećaju.
Od polovice 60-tih do polovice 70-tih godina na
brucošijade su studenti sami donosili jelo i piće
(tzv. „pinkl bal“),tako da opet nisu morali dodatno
plaćati za iće i piće koje donosi dobro raspoloženje.
nekada i danasbrucošijada
U drugoj polovici sedamdesetih godina XX. stoljeća
brucošijade su bile malo drukčije. Uvijek je studen-
te pozdravio dekan ili netko od pozvanih profesora,
koji su, nakon večere, otišli spavati, a studenti opu-
šteni nastavili s veseljem. Brucošijade su se odr-
žavale subotom navečer u restoranima (Bastionu,
Kopiki). Studente su dočekali postavljeni stolovi
za večeru, konobari su posluživali aperitiv, večeru
koja se sastojala od juhe, odreska, priloga, salate i
kolača. Ništa nije bilo donirano, plaćala se ulaznica
za večeru. I tada je stariji student, šarmantni vo-
ditelj, pozvao studente na prisegu studentske ne-
podopštine, a tijekom večeri bilo je puno sadržaja.
Bilo je tu „plesa srdaca“; ples s narančom, koju su
parovi tijekom plesa (promjena ritma) držali na
čelu, priljubljivši se jedno uz drugo da naranča
ne ispadne; natjecanje u brzome jedenju šampite
(bez ruku, naravno, a nagrada je bila – salveta, da
se pobjednik može obrisati)… Nije bilo lakiranih ci-
pela, već je u pitanju bila košulja. Kako? Jasno se
sjećam kako je jedan kolega s viših godišta pričao
kako će odjenuti košulju, onu tanku, bez potkošu-
lje, da što bolje osjeti tijelo djevojaka s kojima bude
plesao lagane stvari. Glazba je bila „živa“, nekakav
bend je svirao, plesalo se i brzo i „stiskavac“ (to
je ono s košuljom). I kolo se plesalo, i pjevalo se…,
neki su i „profurali“. U to se vrijeme već autom, od-
nosno „fi ćom“ ili eventualno „škodom“ tko je bio
malo imućniji, dolazilo na brucošijadu, i, što je još
važnije, odvozilo kući s brucošijade, kada kolege
nisu odbijali poziv na prvu jutarnju kavu zahval-
ne kolegice koju ste dovezli u njenu podstanar-
sku sobu…„Reprize“ druženja s brucošijada znali
smo sutradan navečer ponoviti negdje u Baranji, u
„Baranjskim noćima“…Vrlo se rado sjećamo svojih
brucošijada iz toga doba.
Ne znam točno kada su brucošijade izgubile formu
koju su imale. U neka novija vremena održavale
su se u nekom od kafi ća, bez pozdrava dekana,
bez lakiranih cipela. Umjesto tankih košulja deč-
ki su oblačili debele dukser majice s kapuljačom,
umjesto ženskih svilenih dugih haljina djevojke su
odijevale dnevne rifl e i nekakvu majicu. Program
nije imao sadržaja, nije bilo klope, samo jeftinije
piće, čija je cijena obvezno bila oglašena na po-
zivu za brucošijadu. Ostaju li takve brucošijade u
sjećanju?!
prof. dr. sc. Jasna Šoštarić
30 \\ fenix
fenix // 31
intervju s prof. Ivanom Kneževićem:
To work, to fi nish, to publish!U proteklome vremenu radio sam ono što sam volio i smatram da nema ljepšega posla od rada u znanosti i sa studentima, zaključio je prof. Knežević
Poštovani profesore Kneževiću, iako ste
u mirovini, nove generacije studenata
moći će se upoznati s nekim od Vaših
ideja kroz udžbenik „Uvod u znanstveni
rad“, koji ste napisali zajedno s profeso-
rom Mijićem. Ja sam se, također, s Vašim ideja-
ma upoznao u navedenom udžbeniku i on je na
mene djelovao vrlo poticajno, iz čega ću i izvući
svoje prvo pitanje. Naime, u udžbeniku se proteže
ohrabrivanje mladih ljudi da se uključe u znanost
i, osim toga, on je vrlo koristan kao priručnik za
mlade ljude koji imaju takve ambicije.
Možete li nam ukratko opisati svoj znanstveni put i
što Vas je navelo na bavljenje znanošću?
Draga su mi Vaša zapažanja o spomenutoj knji-zi, jer to znači da su se ispunili ciljevi koje smo si postavili i naveli u predgovoru. Moj znanstveni put seže u davnu 1960. godinu, kada sam se, na-kon položene mature u Učiteljskoj školi, upisao u tada jedinu visokoškolsku ustanovu u Osijeku - Visoku poljoprivrednu školu, današnji Poljopri-vredni fakultet. Bio je to ujedno i početak viso-koškolskog obrazovanja u mojem rodnom gradu.
I dok sam sjedio u studentskoj klupi teško mi je bilo i zamisliti da ću u toj ustanovi držati nastavu dugi niz godina te uz to još obnašati čelnu duž-nost dekana u ratu. Za najbolji uspjeh nakon prve školske godine dodijeljena mi je nagrada Rekto-rata Sveučilišta u Zagrebu, kojemu je ta ustanova tada pripadala. Nagradu sam dobio i nakon dru-ge školske godine od Vijeća nastavnika Visoke poljoprivredne škole. Nakon završenoga studija, zaposlio sam se u Industrijsko poljoprivrednome kombinatu Osijek (IPK), gdje mi se pružila prilika za znanstveni rad u Stanici za progeni test. Istra-živanja uzgojne vrijednosti u stočarstvu nastavio sam u Centru za unapređenje stočarstva te, ka-snije, u Poljoprivrednom institutu i Poljoprivred-nome fakultetu u Osijeku. Godine 1973. dodijelje-na mi je stipendija za znanstveno usavršavanje u SR Njemačkoj, gdje sam proveo devet mjeseci na istraživanjima koja su bila, također, i teme moje-ga magistarskoga i doktorskoga rada. To su bile okolnosti koje su me navele na znanstveni put i bavljenje znanošću.
Postoje li neki posebno lijepi ili posebno tužni tre-
nutci iz Vašega rada u znanosti, koje biste nam
mogli ispričati?
32 \\ fenix
U mojoj je znanstvenoj i nastavnoj karijeri bilo puno lijepih trenutaka, ali, na žalost, i onih ružnih pa i tužnih. Poučavanje mladih bila mi je želja još kod upisa u Učiteljsku školu. Sa studentima sam dijelio njihove brige, želje i nadanja, jer sreća je dvostru-ko veća, a tužni događaji i posrnuća lakši kada se s nekim dijele. Oni su mi, zauzvrat, darivali vedro ras-položenje, uz koje sam svoje godine manje osjećao. Najružnije u mojoj karijeri bilo je razaranje Fakul-teta u ratu, a najtužnije kada je na obrambenoj liniji kod Nemetina poginuo Damir Šustić, predsjednik studenata. Dok sam, kao ratni dekan, držao opro-štajni govor na Retfalačkome groblju, odjekivale su eksplozije granata. Naši studenti branili su grad, a njih trinaest poginulih ostat će trajno zapisani u Spomenici Fakulteta i našem sjećanju.
Što Vas je na Vašem znanstvenome putu najviše
demotiviralo, a što nagnalo da ipak nastavite dalje?
Na mojem znanstvenome putu, najviše su me demotivirala nedostatna sredstva za pokusne objekte, opremu pa i literaturu. No, entuzijazam me uvijek motivirao da nastavim dalje.
Smatrate li da je situacija u svijetu pogodna za
razvoj mladoga kadra znanstvenika u području
agronomije?
Situacija u svijetu, dramatično se mijenja po pi-tanju proizvodnje hrane, a gladnih je sve više. Porast broja stanovnika, globalne klimatske pro-mjene i sve manji resursi za proizvodnju hrane novi su izazovi za znanstvenike pa i one koji će to tek postati. Uočavanje problema i izrada kvali-tetnih hipoteza dat će odgovore na te izazove. J. W. Goethe je rekao: “Hipoteze su poput skela oko zgrade u izgradnji, koje se ruše kada je zgrada gotova“.
Kako ste pronalazili iskru koju ćete slijediti i može-
te li reći kako bi se trebalo pristupati znanosti?
Znanstvena znatiželja bila je iskra koju sam no-sio u sebi. Kada čovjek voli ono što radi, onda ga to ispunjava zadovoljstvom i ništa mu nije teško. U proteklome vremenu radio sam ono što sam volio i smatram da nema ljepšega posla od rada u znanosti i sa studentima. Pristup znanosti sa-žeo bih u jednoj rečenici koju je izrekao Faraday: „To work, to fi nish, to publish“.
Smatrate li da znanstvenik treba biti ozbiljan ili da
najbolje ideje dolaze u šali i zabavi?
Znanost je svakako ozbiljan posao. Znanstvenik treba biti uporan i strpljiv, sklon timskome radu te posjedovati dobru sposobnost zapažanja, ana-liziranja i donošenja kvalitetnih zaključaka, iz kojih će proizići i nove ideje za daljnja istraživa-nja. Tamo gdje se sustavno timski radi i gdje su odnosi u timu dobri, može se doći do novih ideja u bilo kojoj prilici pa i u vrijeme opuštanja. Bez međusobnog uvažavanja u timu i ustanovi, bez ugodnoga radnoga ozračja neće biti ni rezultata u ovome, kao i bilo kojem drugom poslu. Moji su-radnici na Katedri bili su mi bliski poput članova obitelji i nisu jedini na Fakultetu koje sam tako doživljavao. Često smo radni dan započeli pone-kom šalom.
Profesore Kneževiću, uvelike zahvaljujemo na ovom
intervjuu i za sudjelovanje u pokretanju studentske
novine u novome ruhu i pod novim vodstvom. Nada-
mo se kako će i ovaj intervju doprijeti do nečije, mož-
da sada i latentne, ambicije za bavljenje znanošću.
Vlatko Galić
fenix // 33
Danas se, u 21. stoljeću, suočavamo s či-
njenicom da je siromaštvo, kao globalni
problem, uzelo maha te da je postalo
strašnija bolest od bilo koje druge bole-
sti. Dok, s jedne strane, dio čovječanstva
živi lagodnim životom, s druge strane mnogima
nedostaju i oni osnovni uvjeti za život, zbog čega
umiru od gladi. Najveći broj siromašnih nalazi se u
nerazvijenim područjima Afrike, Latinske Amerike
i Azije, a najsiromašnija zemlja svijeta je Burunda,
zemlja s najnižim BDP-om po glavi stanovnika,
gdje je u godini dana prosječna zarada stanov-
nika 90 dolara. Danas oko 830 milijuna ljudi živi
u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, u uvjetima
gladi, siromaštva. Zapanjujuća činjenica je i kako
na kraju svakoga dana, pa tako i ovog, umire oko
25.000 ljudi, dok se u to isto vrijeme baci oko 12
tona hrane. Nadalje, oko 183 milijuna djece u svi-
jetu ima mnogo manju težinu od normalne, a sve
higijensko-prehrambene potrebe koštale bi samo
1,3 bilijuna dolara, koliko Europljani i stanovnici
SAD-a potroše godišnje na parfeme. Kako je mogu-
će ostati ravnodušan na sve te informacije i bar ne
pokušati učiniti nešto kako bi se ta situacija makar
malo promijenila i poboljšala!?
Imate mogućnost pomoći onima kojima je to
najpotrebnije, onima koji od vas ne traže sav onaj
luksuz u kojemu živite, nego
samo mali dio onoga u čemu
i oni mogu tako lako uživati, a
to je hrana i obrazovanje! Kako
to učiniti? Odgovor je: Marijini
obroci, jednostavno rješenje
za glad u svijetu! Riječ je o
globalnome pokretu, kojim se
pruža jedan obrok dnevno, najgladnijima. Međutim,
postoji problem i u obrazovanju, jer je činjenica
da samo 57% djece pohađa osnovnu školu, dok
svako treće dijete završi školovanje. Prema tome,
njihova je vizija da se tim projektom potakne djecu
i na odlazak u škole pa se hrana dijeli na mjestu
njihovog obrazovanja.
Magnus MacFarlane-Barrow osnivač je pokreta
„Marijini obroci“. U dokumentarnome fi lmu naziva
„Child31“ prikazano je ono što mnogi danas
smatraju normalnim u ovome izopačenome
svijetu, ali znamo da uvijek postoji ona toplina u
srcima ljudi i zajednička snaga kojom možemo
taj problem donekle riješiti. Film započinje pričom
djevojčice Lette, dvanaestogodišnjakinjom, koja
s velikom željom za životom prolazi kroz pakao
gladi, siromaštva, nedostatka roditeljske ljubavi,
kako bi mogla skrbiti za svoju mlađu braću te
njima i sebi u budućnosti omogućiti lakši život. I
ona, kao i mnoga djeca kojima taj projekt pomaže,
odlazi u školu bez ijednog obroka. Upravo zbog
toga, baš na tom mjestu obrazovanja, djeci se daje
ono najpotrebnije – hrana. Jednostavna zamisao
- dati nadu svijetu gladnih. Magnus misli da je to
moguće u ovom obilju, s čime bismo se svi mogli
složiti. Zastanite, pogledajte fi lm i razmislite o tome
što vi, što svatko od nas, može učiniti za tu djecu!
Imajte na umu da ste to lako
mogli biti vi, da ste vi mogli
biti Lette i bilo tko od te djece,
bez krova nad glavom, spavati
na smetlištima, na hladnim i
pustim ulicama, bez potrebne
ruke da vam pruži miran i topao
Marijini obroci, dijete 31
34 \\ fenix
san, ljubav i utažiti vam glad! Magnus navodi kako
mnoga djeca, kako bi si omogućila obrok, prose
na ulicama te tako propuštaju obrazovanje, koje je
temelj izdizanja u toj gomili siromaštva. Nadalje, u
Indiji, gdje postoje različite prepreke prema putu
uspjeha, najsiromašniji ne mogu pohađati škole.
Ono što je normalno u jednoj takvoj zemlji je da
se djevojčice tretiraju kao drugorazredna djeca i
onemogućuje im se obrazovanje, jer se to za njih
smatra beskorisnim. One, kao takve, nikada neće biti
slobodne i traže jednakost s dječacima. Marijinim
se obrocima mijenja to stanje i roditelji koji svoju
djecu nisu slali u škole sada to čine, sa spoznajom
da će njihovo dijete tamo biti nahranjeno, čime se i
djevojčicama nudi prilika za učenjem i pohađanjem
škole. Eglyn Misikani, profesorica u jednoj takvoj
afričkoj školi, svjedoči o tome kako je bilo mnogih
problema prije dolaska Marijinih obroka. Djeca
su zbog gladi odustajala od obrazovanja i škole,
teže su učila, pamtila, ali su i lakše oboljevala od
različitih bolesti.
Charlie Doherty, dvanaestogodišnjak iz Engleske,
od svoje sedme godine sudjeluje u Marijinim
obrocima, za koje je u toj dobi prvi puta čuo u
Bosni. Odlučio se za neobičan pothvat. Sa svojom
je majkom vozio više od tisuću kilometara od
Brightona do Glasgowa te je dva dana prije Božića
organizirao da 24 osobe otplivaju maraton i pol,
oko 65 kilometara. Dječak je prikupio više od
31.000 dolara za Marijine obroke te su po njemu
nazvali školsku kuhinju. Nije važno koliko možemo
dati za tu djecu, važnije je ono što činimo, važnija
je naša namjera, jer svi smo vrijedni.
Također je važno i kupovanje domaće hrane, kako
bi se pomoglo domaćim uzgajivačima, lokalnome
gospodarstvu koje proizvodi hranu. Primjerice,
kukuruz i soju kupuju od malih uzgajivača, pod
kojima se misli na seljake koji imaju svoju zemlju.
Između 15.000 i 20.000 uzgajivačkih kućanstava
sudjeluje u proizvodnji hrane, čime se, također,
pomaže gospodarstvu. Cilj je da cijela zajednica
sudjeluje u tome procesu, da se osjećaju korisnima,
a ne bespomoćnima.
Činjenica je da nitko od te djece ne bi bio u školama
da tamo nema hrane. Svi bi se vratili na ulice, jer
oni samo za hranom i tragaju. Nisu važne razlike
među njima, samo im se želi pružiti nada, radost
i ljubav. Sada se svi možemo uključiti u nešto
takvo, organizirati se na bilo kakav način i tako
pomoći najsiromašnijoj i najgladnijoj djeci svijeta,
omogućiti im život dostojan svakoga čovjeka. Oni
ne traže puno, a mi im to malo možemo pružiti.
Ukoliko želite znati više, pogledajte taj dirljivi
fi lm ili ih možete posjetiti na web stranici: www.
marysmeals.hr
Matea Dugandžić
Program Marijinih obroka „Mlađi od 6“ svakodnevno nahrani tisuće siročadi.
Hrvatska udruga Marijini obroci osnovana je u srpnju 2009. godine.
Marijini obroci Hrvatska danas imaju otvorene tri školske kuhinje, u Malaviju, Ekvadoru i Beninu.
Duša Marijinih obroka su volonteri.
Ideju je moguće ostvariti s već od 75 kuna godišnje po djetetu.
„Ako ne možete nahraniti stotinu ljudi, nahranite jednoga čovjeka.“ – Majka Terezija
„Da, ima danas ljudi koji gladuju, no to ne znači manjak hrane. To znači manjak ljubavi.“ – Louise Hay
„Tek kada posiječete posljednje drvo, kada zatrujete posljednju rijeku i ulovite posljednju ribu,
shvatit ćete da novac ne možete jesti.“ – citat Indijanaca
fenix // 35
Razgovor s Jimom Bouldenom, reporterom CNN-a:upoznavanje i kratka konverzacija s Jimom Bouldenom
Riskiraj i putuj! To je moja poruka svim mladim novinarima!
Ljeto je 2012. Uputio sam se na sunčani Pelješac,
u nadi da ću opustiti moždane vijuge i polako se
pripremiti za nove radne pobjede. Nije mi ni na
kraju pameti bilo da ću upoznati i ostvariti kontakt
s nekim poznatim. Dok sam prakticirao šetanje po
Trpnju, malome mjestu na Pelješcu, u prolazu sam
primijetio poznato lice. Isprva mi nije bilo jasno
odakle mi je poznato i, po svemu sudeći, tako bi i
ostalo da se slučajno jednu večer nismo susreli na
kavi kod prijateljice moje majke. Tada sam se upo-
znao s Jimom. Odmah smo našli nekoliko zajed-
ničkih tema. Nakon dvadesetak minuta razgovora,
rekao sam Jimu da mi je odnekud poznat, a on je
na to odgovorio - vjerojatno s Business newsa, sa
CNN-a. I tu mi je kliknulo: pa da! Poznato lice s tv
ekrana. Kao amaterskome novinaru, istoga časa
palo mi je na pamet pitati mogu li dogovoriti raz-
govor s njim. Pojavio mu se smiješak na licu i re-
kao da bi to moglo biti „very interesting“.
Sljedećega jutra našli smo se na rivi i uz par šalica
kave ugodno diskutirali o različitim temama. U neo-
baveznom razgovoru o sportu, politici, poljoprivredi,
kulturi... postavljao sam pitanja o njegovome životu,
kako uspijeva uskladiti posao i obitelj i o poslu profe-
sionalnoga novinara te o njegovim počecima.
Kako je teklo Vaše obrazovanje?
Studirao sam TV produkciju u Americi, na Kutztown University, te me najviše interesira-la povijest. Po završetku studija, stažirao sam u jednoj televizijskoj kući, nakon čega sam preselio u Washington, DC te počeo raditi na Independent Network News, što mi je puno pomoglo u nastav-ku karijere. Godine 1990. došao sam u London raditi za Reuter’s i u prvome tjednu na poslu već sam otputovao u Kuwait kao reporter. Bilo mi je 26 godina kada sam se našao u pustinji Kuwai-ta, okružen fi jukanjem metaka. Pomislio sam, da mi je netko rekao prije nekoliko godina gdje ću se sada nalaziti, ne bih mu vjerovao!, govorio je Jim
te uz smiješak dodao – Dvadeset i sedmi rođendan dočekao sam u mraku, pošto nije bilo struje, no i to je prošlo. Godine 1995. došao sam na CNN i sad već preko deset godina radim na Business newsu.
Kako je raditi među svjetskom kremom u novinar-
stvu, kao što je to na CNN-u?
36 \\ fenix
Ne surađujem samo s novinarima sa CNN-a, nego i s novinarima Reuter’sa, Time’sa, Suna te mnogim drugim. Konkurencija je vrlo jaka, a najvažniji je integritet, naglašava Jim i ističe: Svi se jako trudimo prikazati priču kakvu ju vidimo i prikazati je široj javnosti najbolje i najtočnije što možemo. To je najbitniji dio našega posla.
Možete li izdvojiti najzanimljivije mjesto na kojemu
ste bili?
Svakako Kuwait 1990., ali bih još dodao i Rusiju. Bio sam tamo za vrijeme raspada komunističko-ga režima. Bilo je vrlo interesantno vidjeti, usred Moskve, američki brand Mc’Donalds restoran, koji se u to vrijeme otvorio tamo.
Jeste li ikad odradili koju reportažu u Hrvatskoj?
Namijao se glasno i rekao: Nisam, ali nadam se da hoću, jer je ovdje jako lijepo. Prvi put sam tu i oduvijek sam htio doći. Imate prekrasnu prirodu i jako dobra vina.
Isto tako fasciniran sam time što tako mala dr-žava poput vaše, s tako malo stanovništva, ima tako puno dobrih sportaša, te se ponovo glasno
nasmijao.
Uz tolika putovanja, imate li ikada osjećaj nostal-
gije za domom?
Ne! Ma, London je centar svijeta. Više je London centar svijeta, čak i od Velike Jabuke, New Yorka, koji je više provincijalniji.
Pored toliko posla i putovanja, je li teško razdvojiti
posao od obitelji?
Posao se nalazi na prvome mjestu, a kada dobi-ješ poziv - moraš ići. Kada je 2011. godine Breivik
ubio sedamdeset i sedam ljudi u Norveškoj, bio sam na poslu te su mi iz redakcije rekli da odmah idem u Oslo. Na pola puta od redakcije CNN-a do zrakoplovne luke, našao sam se s Lyn, svojom ženom, koja mi je donijela torbu sa stvarima. Že-lim reći da u ovome poslu katkad ne stigneš niti složiti stvari za put. Sjećam se, također, da sam na prvi „spoj“ s Lyn kasnio čak 7 sati.
Što se tiče Vaše karijere, imate li nekih planova za
budućnost i ima li još nešto što biste željeli ostva-
riti, a dosada niste?
Bližim se pedesetoj i moram razmišljati što dalje. Možda bih se htio baviti poslom u studiju, a manje putovati. Želio bih reći još da na CNN-u ima jako puno mladih te je s njima predivno surađivati. Li-jep je osjećaj kada nekome predaješ svoje zna-nje, jer vijesti su kao neprekinuti krug, stalno se ponavljaju. Moram biti iskren i priznati da i sam još puno učim od mladih. Mediji se danas jako brzo mijenjaju. Mislim da će brzo nestati televizi-ja kakvu smo dosada poznavali, jer su informaci-je lako dostupne. Moja djeca gledaju on line Olim-pijske igre... imam osjećaj da je to početak kraja televizije i dosadašnjega načina rada.
Za kraj, imate li koji savjet za mlade novinare?
Prvo i najvažnije je da ne moraš studirati novi-narstvo kako bi postao novinar. Važno je da te no-vinarstvo interesira i odlično je ako imaš priliku, uz učenje, i stažirati. Putem stažiranja tek vidiš je li neki posao za tebe ili nije.Dobroga novinara treba sve zanimati i mora biti znatiželjan!Riskiraj i otputuj u inozemstvo raditi! Ljudi žele otići iz svoje zemlje raditi, ali mnogima nikada nije pravo vrijeme. Nije vrijeme jer ih vječito ne-što sputava, ili djevojka i ljubav ili nemaju dovolj-no hrabrosti za odvažne korake i odluke.Riskiraj i putuj! To je moja poruka svim mladim novinarima, zaključio je Jim, uz smiješak.
Ivor Šurlan Spitzmuller
fenix // 37
Ja sam Stipo iz Mrzovića. Moj mi je ćaća
ostavio 4 jutra zemlje. Ove godine posijao
sam pšenicu. Kad bacim gnojivo, moja
pšenica je plava, a ne zelena, i uvijek tako,
svake godine bolje nego u mog susjeda
Miše. Znam ja kako ona voli i dubinu oranja i sve
pa joj to i dam. Kako ne bih znao, radim isto već 30
godina, a radio je tako i moj ćaća. Kad ja svoju njivu
pošpricam, više ni trava ne raste. Kažu mi, „Kod
Šprke“, da najbolje prskam u selu. Prošle sam go-
dine jedini uspio sve odraditi usred oluje. Nema tu,
sinko, budućnosti, mogu ja bit’ najbolji koliko hoću,
kad se krpa kraj s krajem…
Dragi moj Stipo,ne moraš ti sijati samo ono što je sijao tvoj otac. Nećeš ti probuditi duhove ako malo proširiš plo-dored; zapravo, ako ga uopće i uvedeš. Osigurat ćeš da nestanu štetnici koji se pojavljuju učesta-lo, a i prinos će ti biti veći. A ne znam je li ti tko re-kao, biljke imaju pigment što zvaše se klorofi l. On
je zelen. Plava biljka kaže da si gnojiva ipak bacio malo previše, a toksične tvari, poput nitrata, po-pit će tvoja djeca. Nemoj se čuditi ako se njihova djeca rode plava! Nadalje, sjećaš se kada ti je prije 2-3 godine po-leglo cijelo jutro, jer je ležala voda? Eh, to ti je kad stalno oreš na istu dubinu. Bolje se ti uhvati knjige, nego da sve izgubiš!To što ti trava ne raste svakako je loš znak. Takvim pristupom radiš i protiv sebe i protiv zakona, a i tvoje biljke neće biti ni zeru bolje. Po oluji i vjetru nikada se ne ide u tretiranje, jer ode sredstvo kod susjeda i u potok! Ne valja ti to samopouzdanje nakon 2-3 piva! Idući put bolje u birtiju pješke.Kad si lijepo zbrojiš i pomnožiš sve što sam ti ispričao, krpat ćeš te krajeve ipak malo lakše. Kao što rekoh, knjigu u ruke i pročitaj što se ot-krilo novoga otkad ti ćaća njivu ne radi!
Vlatko Galić
Stipo iz Mrzovića
38 \\ fenix
„… Što bi značilo kada bismo zaista otkrili konačnu
teoriju svemira?“
Time bi bilo dovršeno dugačko i slavno po-
glavlje u povijesti naših napora da razu-
mijemo svemir. Ali, to bi i revolucioniralo
način na koji svaki čovjek shvaća zakone
koji upravljaju svemirom. U Newtonovo vrijeme
obrazovanome je čovjeku bilo moguće zahvatiti
ukupnost ljudskoga znanja, bar u glavnim crtama.
Ali, sve od tada, put razvoja znanosti učinio je ta-
kvo što nemogućim. Teorije su se stalno mijenjale,
kako bi se mogle uskladiti s novim promatranjima.
Nitko ih nije stigao dovoljno promozgati ili pojed-
nostaviti tako da bi ih mogli razumjeti obični lju-
di. Morate biti specijalist, pa čak i tada se možete
samo nadati da ispravno zahvaćate određeni mali
dio znanstvenih teorija.
Nadalje, brzina napretka bila je toliko velika da je
ono što bi netko naučio u školi ili na fakultetu uvi-
jek bilo pomalo zastarjelo. Samo nekolicina ljudi
uspijeva biti u tijeku s graničnom crtom znanosti
koja se stalno pomiče naprijed. A i oni tome mora-
ju posvetiti čitavo svoje vrijeme i specijalizirati se
u malome području. Ostatak ljudi malo zna o po-
stignutim naprecima i uzbuđenju koje su izazvali.
Prije 70 godina, da bi se Eddingtonu vjerovalo, bilo
je dovoljno da dvoje ljudi razumije opću teoriju re-
lativnosti. Danas je razumiju deseci tisuća sveuči-
lišnih diplomaca, a mnogim milijunima ljudi ta je
ideja u najmanju ruku bliska. Da se otkrije ujedi-
njujuća teorija, bilo bi samo pitanje vremena kada
će ona biti tako promozgana i pojednostavljena.
Tada bi se mogla predavati u školi, barem u okvir-
nim crtama. Tada bismo svi bili u stanju imati neko
razumijevanje zakona koji upravljaju svemirom i
koji su zaslužni za naše postojanje.
Einstein je jednom postavio pitanje: „Koliko je slo-
bode imao Bog kada je stvarao svemir?“ Ako je pri-
jedlog bezgraničnosti točan, On nije imao nikakve
slobode prilikom odabira početnih uvjeta. Imao bi,
naravno, i dalje slobodu izbora kada je riječ o zako-
nima kojima će se svemir pokoravati. Tu se, među-
tim, možda i ne bi imalo što puno birati.
Možemo postavljati pitanja o Božjoj prirodi čak i
ako postoji samo jedna moguća ujedinjujuća teo-
rija, koja je, naprosto, niz pravila i jednadžbi. Što je
to što unosi život u jednadžbe i čini ih prikladnim
opisom svemira?
Stephen Hawking veliki je znanstvenik i populator
znanosti, a glasi kao jedan od rijetkih (uz Einsteina)
koji znaju priznati pogrešku. Poznat je po velikome
broju oklada koje je kroz svoju karijeru postavio za
gotovo svaku svoju pretpostavku. Osobno smatram
kako nema čovjeka na planetu kojega čeka toliko
posthumnih nagrada kao njega. Naime, svjestan
sam kako taj gospodin još uvijek nije mrtav, no gla-
va koju nosi sadrži u sebi supstancu pomoću koje
dotični ima razumijevanje za procese i kombinaci-
je, za koje je postojeće društvo, barem u znanstve-
no-tehničkome pogledu, još uvijek u povojima.
Sam za sebe tvrdi da najviše o svemiru misli dok
se priprema za spavanje, a da se ta priprema, s
obzirom na njegovu invalidnost, odnosi na veći dio
dana.
Odlomak je preuzet iz knjige „Teorija svega“ i do-
tiče se puno stvari koje se većina nas puno puta
zapita, kao što ostavlja dovoljno toga bez odgovo-
ra. Knjiga je izdana u nakladi VBZ-a 2009. godine
u Zagrebu. Štivo je vrlo zanimljivo i nepristrano i
namijenjeno je svakomu tko se ikada pitao odakle
potječe ono što noću vidimo na nebu. Naravno, uz
uvjet poznavanja osnova fi zike.
Vlatko Galić
(Karikatura preuzeta s:
http://www.toonpool.com/cartoons/STEPHEN%20
HAWKING%20v%20GOD_96929)
minuta s Hawkingom
fenix // 39
Hm, nekoliko snažnijih turbulencija na
ulasku u Bermudski trokut i, eto ga,
vremenska kapsula Air Francea krca-
ta mulatima što iz Europe nose božić-
ne poklone, svi omamljenih pogleda,
što priliči ljudima koji 30 sati nisu vidjeli noć i lica
što blješte od debeloga sloja vazelina koji sprje-
čava negativne efekte suhoga zraka u toj „našoj“
kapsuli, prolijeće kroz nekakav oblak. Barem sam
tako pomislio, ali, shvativši da se nalazim u terito-
riju političkoga sumraka u kojemu revolucija ima
neki stran prizvuk za nekog Europljanina, zaključio
sam kako je ljudima tog podneblja ozonski omo-
tač djelovao prilično globalistički pa je vlada, eto,
donijela mjere kojima će ta zemlja, barem iznad
grada u kojem borave dvije najveće ličnosti, lice i
naličje revolucije, imati svoj vlastiti, vrlo šarman-
tan omotač, uglavnom sačinjen od kojekakvih spo-
jeva sumpora i olova, što svojim sivilom blokira
teške oblike špijunaže i krije grad od neznalica,
što očito nije bio slučaj s našim pilotom. Prvo sam
mislio da nešto dolje gori, dok nisam shvatio da
tamo gdje dolazim Chevrolet iz ‘52. predstavlja no-
votariju i neuspjeh nove tehnologije u usporedbi s
ćaćinim Fordom „t“. Havana. Otkriva se zeleni ho-
rizont i lišće palmi namiguje mi svojim plućima i
smješka se mome dolasku. Ja, kao kreten u vesti i
jakni, silazim u tranzitno vozilo i takav iscrpljen, na
plus 35, stojim među ruljom što se znoji i čekam
da među domaćim stanovništvom pred sustavom
prođem kroz barem trostruko duži put do potvrde
svoga postojanja. Uslikan jedno deset puta, nakon
što su se uvjerili da nisam državljanin SAD-a, od-
lazim zajedno sa sestrama potražiti barem koji sat
sna u hotelu.
„Ovdje je vrijeme stalo“, zaključu-
jem putem. Engleski je sredstvo
širenja neke druge struje, a ame-
rička glazba, kultura i valuta selek-
tivno fi ltrirani kroz barijeru režima.
Ulica bruji, monoksida je dovoljno
u zraku da ne umreš baš odmah,
ali dok si na ulici da budeš pošte-
no „high“. Noviji su automobili re-
zervirani samo za „bogate“ i to su
uglavnom Lade i kojekakve sjever-
nokorejske i kineske limenke, baš
kao i sredstva javnoga prijevoza.
time machine
40 \\ fenix
Prosječan građanin svo-
je potrebe za točkovi-
ma zadovoljava „novijim“
Chevroletom iz ‘48., što
na litru niskooktanskoga
(80?) goriva prelazi tek
4-7 kilometara.
S obzirom na dosta ni-
zak standard življenja,
kupovna moć domaćega
stanovništva vrlo je mala,
jednako kao i zaposle-
nost. Prosjačenje na ulici
zabranjeno je zakonom,
ali dopušteno je proda-
vanje usluga, što na sva-
koga bijeloga turista ili
čovjeka u patikama (koje se na Kubi
smatraju visokim luksuzom) automat-
ski kači otprilike 20 lokalaca što zovu
taksi. Kažu ti da je na semaforu zeleno
ili ti pokažu put za što god im daš. Za
turista je zabranjeno posjedovati do-
maću valutu, koja u trgovini ima jed-
naku vrijednost kao i turistička, samo
što domaći za jedan turistički pesos
dobivaju 10 domaćih pesosa.
Ekonomija Kube do prije 30 godina
uvelike se oslanjala na zemlje po-
klonice istoj ideologiji, što je, osim
fenix // 41
SSSR-a (najviša zgrada u
Havani je ona ruske am-
basade), uključivalo i Ju-
goslaviju. Na samo jednu
riječ o tomu da dolaziš iz
Jugoslavije (ne znaju za
Hrvatsku), pred tobom se
otvaraju golemi prečaci
i cijeli put ispada uveli-
ke jeftiniji. S obzirom na
embargo SAD-a, izvoz
iz te zemlje obavlja se
uglavnom u Rusiju, Kinu i
S. Koreju. Od kultura koje
izvoze, tu su šećerna tr-
ska, duhan i riba. Potrebe
za hranom zadovoljavaju
uvozom, a omjer izvoz : uvoz je 20:80 %. Osim pro-
izvodnje duhana i izlova ribe, zadovoljavaju svoje
potrebe za jajima i piletinom, a farme pilića naj-
brojnije su na cijelom otoku. Dosta je velik izvoz
tropskoga voća, a banane rastu uz cestu, samo što
su previsoke za branje. Pisao bih više o kubanskoj
poljoprivredi, samo da je ima…
Što se gastronomskih užitaka tiče, stari je grad kr-
cat poznatim restoranima u kojima se poslužuje
dnevno svježa riba. Za razliku od europske kulture
restorana, u kojima vlada mrtvilo i tišina, ovi vas
ljudi menijem navode da je baš njihov restoran
pravi izbor za vas. To nije sve. Nakon što vam kažu
cijene i stoje dok se ne počnete cjenkati za svoje
mjesto, konobar vam spomene salsu i glazbu ne-
izmjerne vrijednosti koju ćete moći gledati i slušati
dok jedete svoj ručak. Osobno sam uspio doći do
cijene od 10 pesosa (50 kn) za jastoga, neku njiho-
vu ribu i škampe uz rižu kao prilog i bocu domaće-
ga svijetloga piva u poznatome restoranu Europa
u samome centru staroga grada, poznatog kao La
Habana Vieja.
Ukoliko se ikada zaputite u tu zemlju ljubaznih lju-
di i glazbe koja mrda guze, ne zaboravite ponijeti
barem deset kemijskih olovaka! Jedna takva dana
pravoj osobi otvara za vas neviđen broj mogućno-
42 \\ fenix
sti. Ukoliko vas na sred livade zaustavi čovjek s mi-
traljezom u ruci i kaže vam da taj dio prijeđete ce-
stom bez pješačke staze, jer ste zakoračili u „vojnu
zonu“, učinite to, jer mitraljez nije baš blagonaklon
ljudskoj vrsti! Ukoliko ste tamo i netko vam kaže
da nešto košta 10 pesosa, ponudite 2 i pristani-
te na 3! Ukoliko vas zaustavi čovjek u automobilu
s uzrečicom „Taxi?“, pristanite se voziti s njim, jer
svaki je vlasnik automobila na Kubi ujedno i taksist
i odite kući s radosti u stomaku jer ste nahranili
neka vjerojatno gladna usta. Ukoliko slučajno za-
vršite na Kubi, NE OČEKUJTE luksuz! Samo pogle-
dajte gdje se nalazite i, vjerojatno najbitnije, pazite
što govorite, jer vaš je kontinent vrlo daleko, u sva-
kome pogledu!
Kada bih sve zbrojio i oduzeo, ostaje mi reći samo
da sa suzom u oku pogledam svaku sliku Hava-
ne i poželim se vratiti nazad; sjesti u vremensku
kapsulu Air Francea i nestati u neko drugo vrijeme
prema čijim pravilima taj otok diše.
Kuba - prosinac 2012.
Vlatko Galić
fenix // 43
Nakon napornoga prvoga semestra te
veljače i ispitnih rokova, došlo je vrije-
me za mali odmor studenata, koga je
omogućila studentska udruga Akade-
mis i Collegium putovanja, tako što je
organizirala trodnevno studentsko putovanje u
Sarajevo. Obuhvaćalo je studente iz Osijeka, Za-
greba i Rijeke.
Nekolicina je studenata bila smještena u prediv-
nome hotelu Saraj, koji je fascinantan po tome što
neke sobe nemaju prozor koji ima predivan pogled,
već prozor koji gleda u stijenu. Na slikama se može
vidjeti kako je to izgledalo. Osoblje hotela bilo je
izrazito ljubazno i vrlo ugodno. Nakon što su se stu-
denti smjestili, bilo je vrijeme za obilazak pozna-
te Baščaršije, koja je smještena u starome dijelu
Sarajeva. Ondje se može vidjeti stvarno svašta, od
raznoraznih unikatnih suvenira pa do raznih ćeva-
bdžinica, buregdžinica, slastičarnica te kafi ća.
S obzirom na to kako su studenti bili jako gladni,
prvo što su posjetili bili su poznati ćevapi Kod Želje.
Samo ću napomenuti kako su s razlogom poznati
i te ćevape jednostavno trebate probati! Uslijedio
Studentsko putovanje u Sarajevo
44 \\ fenix
je odmor uz predivan kafi ć Vatra, a ime je dobio po
Vječnoj vatri, koja gori kao spomenik vojnim i civil-
nim žrtvama Drugoga svjetskoga rata u Sarajevu.
U nastavku vam donosimo nekoliko fotografi ja.
Sarajevski sebilj, jedan jedini, dolazi od arapske ri-
ječi i označava “zgradu na putu u kojoj ima vode“.
U Sarajevu je nekad bilo više sebilja, ali u katastro-
falnome požaru 1697. svi su uništeni.
Kako smo u Sarajevo došli za Dan žena, fasciniralo
nas je kako se to tamo slavi puno više nego kod
nas. Svaka žena gradom hoda i drži u ruci ružu,
koja se može kupiti na svakome koraku, a trgovine
organiziraju raznorazne popuste povodom Dana
žena.
Tko god je kupio party narukvicu sudjelovao je u or-
ganiziranom izlasku, gdje je bilo preko 1000 stude-
nata iz Hrvatske. Prvi izlazak bio je u Hotel Austria,
s tri fl oora, tri različite vrste glazbe. Na jednom fl o-
oru čak je bila naša tamburaška glazba te su tu,
moram napomenuti, sve žene dobile ružu povodom
Dana žena. Drugi je izlazak bio u poznatu diskoteku
Majers, gdje je bila i živa ciganska glazba. Što reći,
jednostavno predivno! U nastavku još nekoliko fo-
tografi ja, koje govore više od tisuću riječi.
Sarajevo - ožujak 2013
Mirta Prusina
fenix // 45
Sigurno se pitate šta je to Slama – land
art festival? Za sve oni koji ne znaju,
Slama - land art festival je festival me-
đunarodnoga karaktera, koji se održava
na slavonskim i baranjskim poljima od
2006. godine. Festival je interesantan, prije sve-
ga, zbog neobičnih i nesvakidašnjih skulptura od
slame, koje sudionici festivala izrađuju i izlažu.
Svojim skulpturama sudionici razvijaju i stvaraju
umjetnička djela neobična i potpuno nova za ovo
podneblje i time označavaju početak novoga um-
jetničkoga izražavanja.
Tradicija je festivala paljenje Feniksa, glavne skul-
pture festivala, koja označava snagu promjene.
Svake godine festival nudi nešto novo, tako da nitko
neće ostati zakinut za dobru zabavu. Prošle godine
festival je bio orga-
niziran u Osijeku, u
Perivoju kralja Tomi-
slava. Neobični je fe-
stival privukao brojne
znatiželjne Osječane.
Nakon razgledavanja
i obilaska festivala,
posjetitelji su bili i
više nego zadovoljni
onime što su vidjeli.
Raznolike skulpture
neobičnih dimenzija i oblika nikoga nisu ostavile
ravnodušnim. Na festivalu je nastupao i pjevački
zbor, koji je podigao atmosferu na vrhunsku razinu.
Simbol festivala, ptica Feniks, u starogrčkoj je mi-
tologiji označavala pticu koja koja se obnavljala
kroz vatru i tako započinjala novi život. Veliki broj
inozemnih sudionika dokaz je da festival svake go-
dine biva sve posjećeniji i popularniji. Stoga i ove
godine očekujemo festival još kvalitetnijega i bo-
ljega sadržaja, a budite sigurni kako ćemo festival
popratiti i ove godine te Vam donijeti nove dojmove
i doživljaje u sljedećem broju časopisa.
Kristijan Turalija
Slama land art festival
46 \\ fenix
Ruke gore tko u noći prije ispita poseže za
velikim šalicama kave, u nadi da će tako
dobiti snagu za cjelonoćno učenje! Ne
znajući da bi isti efekt postigao hranom!
Iako kava, čaj, energetski i ostali napitci
koji sadržavaju kofein mogu biti lagani stimulansi i
pomoći da ostanete budni u situaciji kad ste pospani
i pozornost vam je smanjena, prevelike doze kofeina
mogu izazvati nervozu, anksioznost i uznemirenost.
Bez brige, dragi kolege, postoji i drugo, dugoročnije i
zdravije rješenje, koje će vaš mozak održati budnim
i koncentriranim, a zove se hrana. Mozak troši velike
količine energije kako bi potaknuo sve dijelove tijela
na usklađen odgovor te obradio sve ulazne informa-
cije. Upravo hrana igra veliku ulogu u funkcioniranju
moždanih stanica i očuvanju i poboljšanju umnih
sposobnosti.
Ne, to ne znači „napasti“ vrećice čipsa, ostalih gric-
kalica i slatkiša, već krenuti u pohod na „superhra-
nu“. Mozak energiju uzima samo u obliku glukoze.
Ako takva opskrba izostane, postajemo razdražljivi,
umorni i mentalno spori.
Naime, pretvorba ugljikohidrata u glukozu može po-
trajati 1-2 sata, što jasno daje do znanja da se stalno
mora obnavljati, dok pretvaranje proteina u glukozu
može potrajati i do 6 sati te su zbog toga ugljiko-
hidrati, tj. glukoza glavna hrana i izvor energije za
moždane stanice.
Kako biste održavali stalnu razinu glukoze u krvi, po-
sebno u vrijeme intelektualnih napora, trebate kon-
zumirati što više tzv. sporih ugljikohidrata. Stoga,
objavite rat kofeinskim napitcima i bacite se na kon-
zumaciju cjelovitih žitarica, kruha, povrća, orašastih
plodova, grahorica i slatkoga krumpira! Zaslađivači,
poput šećera, meda, kukuruznoga sirupa također su
dobrodošli. Za mozak su, također, važne omega-3 i
omega-6 masne kiseline. To su esencijalne masne
kiseline, nužne za funkcioniranje našeg organizma.
Nedostatak nezasićenih masnih kiselina u prehra-
ni može dovesti do promjena neurona uključenih u
procese mišljenja i pamćenja, što može dovesti do
različitih neuroloških i psihičkih bolesti. Možemo ih
naći u orasima, lososu ili avokadu. Nešto su manje
zastupljene u kuhanoj soji, cvjetači, sjemenkama go-
rušice, kuhanome kupusu i brokuli kuhanoj na pari.
Također ih ima, nešto manje, u kozicama i škampi-
ma pripremljenima na pari, zatim tofuu, zelenoj sa-
lati, kuhanim prokulicama, špinatu i kelju, jagodama,
malinama, bundevama, mahunama...
Ali, naravno, to nije sve. Uz zdravu je hranu potre-
ban trud, redovito učenje, što manje stresa, dakako, i
uspjeh je zagarantiran!
Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspoja-
vama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.
Paula Gavranović
Položite ispit bez
po’ muke!
fenix // 47
Zadnjih nekoliko dana neprestano razmiš-
ljam na koji način najbolje opisati stu-
dentsku prehranu. Znamo svi da je taj dio
studentskoga života vrlo važan i neop-
hodan. To je, prije svega, zadovoljavanje
jedne od osnovnih fi zioloških potreba. U prostoru
za samoposluživanje, restoranima Gaudeamus i
Campus, Indeksu, studentskim kantinama, slasti-
čarnici i klubu, studenti mogu konzumirati hranu i
piće, ali i provoditi vrlo ugodno vrijeme sa svojim
prijateljima.
Ponuda je, na prvi pogled, raznovrsna, iako svake
godine sve slabija u odnosu na prije. Sjećam se,
a i čujem, prema pričama bivših studenata i stu-
dentica, kako je prije bilo moguće kupiti puno više
različitih namirnica u odnosu na danas. Međutim,
kada pogledamo kako smo u jako dobroj poziciji
kao studenti, imamo vrlo povoljne obroke, onda je
pitanje treba li se uopće žaliti i tražiti poboljšanje
određenih segmenata.
Razgovarala sam s brojnim kolegama i kolegica-
ma sa studija o njihovome doživljaju studentske
prehrane i sada ću pokušati dočarati koji su to ne-
dostaci koje vidimo i što je to što bismo htjeli da se
promijeni na bolje.
Prije svega, voljeli bismo imati mogućnost kupiti
svježe voće preko iksice. Brojnim studentima, koji
nisu iz Osijeka, prehrana u gore navedenim pro-
storima jedina je opcija, tako da bi uvođenje takvih
namirnica bilo vrlo korisno. Nutritivna vrijednost
koju voće ima od velike je važnosti, osobito za stu-
dente.
Drugo je važno pitanje vegetarijanska prehrana. To
je nešto čime se baš ne možemo pohvaliti. Jedno-
ličnost hrane vrlo je zastupljena, ali, moram primi-
jetiti, vegetarijanska se prehrana svodi na priloge.
Na meniju se pojavljuje kao vegetarijansko jelo:
pohani sir (kojeg uglavnom nema ili dođe u neko
doba kada nije vrijeme ručka), sir s vrhnjem (koji
Studentska prehrana
48 \\ fenix
je, inače, jutarnji obrok), grah i „brojni“ prilozi (pire
krumpir, pomfrit, špinat, kuhani grašak i riža). Si-
gurna sam da to nije vrh kulinarskog umijeća.
Kao osoba koja ne jede mesne obroke, razočarana
sam kada dođem na liniju, a tamo je ponuda jako
loša. Za večeru vegetarijanskog obroka i nema
(eventualno se pojavi pohani sir). Zanimljivo mi je
što vikendom uopće nema na meniju vegetarijan-
sko jelo.
Ironično se zapitam jedu li vegetarijanci vikendom?
Zanimljivo je i kada za doručak, umjesto omleta,
zateknemo kotlet u 10 sati ujutro i svakodnevno
prisutne hrenovke.
Posebno je teško osobama koje ne jedu meso, a
veći dio dana su na predavanju. Njihova prehrana
sigurno nije na zadovoljavajućoj razini. Voljela bih
da se nešto u vezi s tim promijeni. Studenti koji
ne jedu namirnice životinjskoga podrijetla bivaju,
na neki način, uskraćeni u studentskim prehram-
benim objektima. Kvalitetne namirnice i kvalitetna
priprema hrane vrlo su važne, a nerijetko izostav-
ljene komponente studentskog obroka.
Nadam se da će ovaj članak doprinijeti tome da se
mi kao studenti izborimo za bolji studentski stan-
dard, a to podrazumijeva i bolju prehranu.
Mi to zaslužujemo! ☺
Danijela Beretin
fenix // 49
1.2 .
3 .4 .
5 .6 .
7 .8 .
9 .10.
11.
Ukoliko točno ispunite sva polja, u označenome
stupcu dobit ćete pojam iz područja mikrobiologije.
1. Biljni pigment
2. Uklanjanje lišća
3. Proces stvaranja mlijeka
4. Duboko oranje
5. Vrijednosno trošenje osnovnih sredstava
6. Enzim u glikolizi
7. Molekule koje grade bjelančevine
8. Građevni stroj u poljoprivredi
9. Pomotehnička mjera
10. Pretvaranje amonijaka u nitrat
11. Uklanjanje vegetativnih vrhova biljke
Slasta tim ☺: Tara, Barbara, Goran, Adam, Nataša i
Danijela
Vaš Radio PFOS
Student ste, profesor ili nešto treće i tražite dobru muziku? Postoji rješenje! Za sve koji su željni dobre
muzike, tu je vaš studentski radio, Radio PFOS!
Odnedavno smo krenuli s programom te trenutno imamo tri emisije, putem kojih smo nerijetko dosezali
i brojku od blizu 1 000 slušatelja! Voditelji radijskoga programa su Davor Šego te moja malenkost, Ivor
Šurlan Spitzmuller.
Slušati nas možete preko preko razglasa na fakultetu ponedjeljkom i srijedom ujutro te preko interneta:
http://pfos.listen2myradio.com/
Više informacija o nama možete potražiti na našoj facebook stranici: RADIO PFOS
Ivor Šurlan Spitzmuller
50 \\ fenix
Patnje mladog s tudenta
Recommended