fenix // 1

Impressum:

Uredništvo studentskog časopisa Fenix

Kralja Petra Svačića 1de-mail: fenix.urednistvo@gmail.com

web: http://www.pfos.hr/~fenix/

Osnivač:

Poljoprivredni fakultet u Osijeku31000 Osijek

Kralja Petra S vačića 1dp.p.719

HRVATSKA

Izdavač:

Poljoprivredni fakultet u OsijekuStudentski Zbor PFOS

Dekan fakulteta:

prof.dr.sc. Vlado Guberac

Glavni urednik:

Marko Lacković

Pomoćnik glavnog urednika:

Boris Petrić

Novinari:

Danijela BeretinMatea Dugandžić

Mateja FilipovićVlatko Galić

Paula GavranovićMirta Prusina

Rebeka Raff Ivor Šurlan Spitzmuller

Ana ŠkodaKristijan Turalija

Profesori suradnici:

prof.dr.sc. Jadranka Dežeprof.dr.sc. Jasna Šoštarić

Vanjski suradnici:

prof.dr.sc Ivan KneževićDomagoj MikulićDanijela Mitrović

Slađan NovoselPavle Vidaković

Lektura:

Branka Horvat

Grafi čki urednik:

Sandra Šarkezi

Tisak:

Grafi ka d.o.o.Grafi čko nakladnička

djelatnostStrossmayerova 295,

31000 OsijekTel: 031/310-300

Naklada:

300 komada

2 \\ fenix

Dragi studenti

Poljoprivrednog fakulteta

Pozdravljam vas na početku

novog broja Fenixa u ime svih

djelatnika Fakulteta i u svoje

osobno ime. Drago mi je da su

vaši novi studentski predstav-

nici i članovi Studentskog zbora prepo-

znali tradiciju pripreme i tiskanja Fenixa

kao najstarije studentske publikacije

osječkoga Sveučilišta te odvojili dio svo-

ga vremena za izradu novog broja.

Ovo je drugi broj koji se izrađuje u pro-

storima nove zgrade Fakulteta na koju

ste se, siguran sam svi brzo navikli.

Prostori u kojima se provodi nastav-

ni proces veliki su i suvremeno opre-

mljeni, mogućnosti vašeg uključivanja

u istraživanja i praktični rad znatno su

veći i bolji te je ukupna kvaliteta nastav-

nog procesa znatno unaprijeđena. Vaše

aktivno uključivanje u nastavni proces

i cjelokupni rad Fakulteta, sudjelovanje

u studentskim anketama te sugestije i

prijedlozi omogućiti će nam da u buduć-

nosti još više doprinesemo kvaliteti rada

na Fakultetu.

Ono što obilježava 2012./2013. akadem-

sku godinu na Fakultetu je postupak rea-

kreditacije. Postupak je vrlo važan za Fa-

kultet jer osigurava nesmetani nastavak

i unaprijeđenje njegova rada. U ovome

procesu neophodna je aktivna uključe-

nost studenata i njihovo mišljenje o radu

Fakulteta i mogućnosti poboljšanja. Sto-

ga je dio vas bio uključen u izradu doku-

menta Samoanalize, a dio će sudjelovati

u razgovorima s Povjerenstvom za rea-

kreditaciju u travnju 2013. Siguran sam

da ćemo svi zajedno uspješno proći kroz

ovaj postupak i nastaviti svakodnevno

izgrađivati naš Fakultet.

Treba napomenuti da smo početkom

2012./2013. akademske godine osnovali

Udrugu bivših studenata i prijatelja Po-

ljoprivrednog fakulteta ALUMNI-PFOS.

Njome želimo osigurati trajni kontakt s

vama koji nakon završetka studija za-

počinjete nova poglavlja u životu i kre-

ćete u izgradnju profesionalnih karijera.

Jako nam je važna povratna informacija

o tome koliko smo vam uspjeli prenijeti

znanja i pripremiti vas za poslovne iza-

zove. Stoga sve vas koji ćete uskoro za-

vršiti studiranje pozivam da ispunite pri-

stupnicu i učlanite se u Udrugu te kroz

njen rad i dalje ostane povezani s Fakul-

tetom i doprinosite njegovom razvoju.

Do sljedećeg broja Fenix-a želim vam

puno uspjeha u privatnom životu i stu-

diranju te što je moguće više uspješno

savladanih ispita.

Prof. dr. Vlado Guberac

Dekan

dekanariječ

fenix // 3

Dragi čitatelji i čitateljice, sve

vas srdačno pozdravljam

na početku novoga broja

Fenixa! Možda ste i primije-

tili kako je ovaj broj uredilo

novo uredništvo. Moram priznati da

mi je bila čast preuzeti vodstvo Fenixa,

ne samo zato što je on list studenata

Poljoprivrednoga fakulteta u Osijeku,

nego i zato što je jedan od najstarijih

studentskih časopisa na našem Sve-

učilištu. Ideja je časopisa promovirati

studente i fakultet te poticati student-

ske interese kroz određene aktivnosti

i projekte na fakultetu. Na naše za-

dovoljstvo, ideja se pretočila u stvar-

nost.U početku nije bilo jednostavno,

pošto smo bili šačica okupljenih en-

tuzijasta, bez nekoga većega novinar-

skoga iskustva. No, to nije bilo bitno.

Bitno je da smo svi imali jasnu na-

mjeru, koja je ujedno i oličenje ovoga

časopisa.

Časopis je namijenjen svim studenti-

ma, profesorima i onima koji vole čita-

ti. Sadržaj je časopisa raznolik, tako da

ćete se uz aktualne teme iz poljopri-

vrede upoznati i s poviješću brucoši-

jada na našem fakultetu (moram vam

priznati da ćete zavidjeti profesorima

na brucošijadama kakve su imali).

Također, u časopisu su popraćene ak-

tivnosti naših dragih studenata kroz

određene humanitarne akcije i udrugu

Eko klub, koja djeluje u sklopu fakulte-

ta. Želite li se baviti znanošću? Za sve

zainteresirane donosimo intervju s

prof. Kneževićem i njegovim životnim

putem od studenta do profesora.

Na kraju želim zahvaliti svima koji su

doprinjeli u stvaranju novoga broja Fe-

nixa, posebno dekanu, prof.dr.sc. Vladi

Gubercu, koji nam je omogućio izdava-

nje časopisa. Vjerujem kako ćemo i da-

lje zajedničkim naporom i trudom, svih

profesora i studenata, raditi na stvara-

nju Fenixa i njegovoj prepoznatljivosti.

Nadamo se da ćemo j oš češće pisati o

studentskim aktivnostima i problemi-

ma za sveopći boljitak studentskoga

života i standarda studiranja.

Poštovani profesori, kolege studenti,

dragi čitatelji, neizmjerno mi je drago

predstaviti vam novi broj Fenixa. Vje-

rujem da ćete uživati u čitanju.

Do sljedećega susreta, sve vas srdač-

no pozdravljam!

Marko Lacković,

glavni urednik Fenixa

urednikaurednikariječ

4 \\ fenix

sadržaj:1 Impressum2 Riječ dekana 3 Riječ glavnog urednika4. Sadržaj5 Novosti iz Butana6 Ekološko vs konvencionalno 9 Eko klub PFOS10 Bajka o GM hrani 13 INTERVJU: Slađan Novosel - najkulinar iz Gata15 Dingač - veliko hrvatsko vino17 Prosperitet Paške sirane18 Stevija i batat - društvo nepoželjnih19 Zelena energija21 INTERVJU: Studentska razmjena u Beču24 TEMA BROJA: POLJOPRIVREDNA DJELATNOST U SUVREMENOM OKRUŽENJU

Agroturizam - primjer dobre prakseAgrotime - digitalni rokovnik u službi poljoprivrednika

25 Agroturizam - primjer dobre prakse28 Agrotime - digitalni rokovnik u službi poljoprivrednika29. Brucošijada nekada i danas31 INTERVJU: prof. Ivan Knežević33 Marijini obroci - Dijete 3135 Razgovor s Jimom Bouldenom: reporterom CNN-a37 Stipo iz Mrzovića38 Minuta s Hawkingom39 Time machine43 Studentsko putovanje u Sarajevo45 Slama - land art festival46 Položite ispit bez po’ muke47 Studentska prehrana48 Vaš radio PFOS / Križaljka50 Patnje mladog studenta

fenix // 5

Butan, službeno Kraljevina Butan (Druk

Yul, Zemlja Zmaja) država je u južnoj

Aziji, bez izlaza na more. Nalazi se u

planinskome lancu Himalaja. Na sjeve-

ru graniči s Kinom, na jugu s Indijom, s

kojom je povezana gospodarski i politički. Butan

je još uvijek prilično izoliran od vanjskoga svijeta

i strancima je dopušten pristup samo u pojedina

područja zemlje.

Pema Gyamtsho, butanski ministar poljoprivrede i

šumarstva, zemlja u potpunosti namjerava prijeći

na organsku poljoprivredu. Planiraju tu ideju pro-

vesti u djelo do 2020. godine, a, umjesto kemika-

lija i umjetnih gnojiva, butanski će poljoprivrednici

svoje usjeve tretirati isključivo stajskim gnojivom i

drugim biološkim materijalima. Ta mala zemlja od

samo 700 tisuća stanovnika već se i sada velikim

dijelom oslanja na organske poljoprivredne prakse,

budući da siromašni seljaci nemaju novca za sku-

pe umjetne pesticide i herbicide. U zemlji su vidjeli

mogućnost plasmana i razvoja svoje poljoprivrede

nastavkom tradicionalnih poljoprivrednih praksi,

zbog sve većeg interesa kineskih i indijskih potro-

šača za organskim proizvodima.

Ministar je istaknuo niz štetnih učinaka umjetnih

gnojiva, kao što su niže prehrambene vrijednosti

voća i povrća te prodiranje tih kemikalija u podze-

mne tokove. Dok velika većina ljudi još uvijek sma-

tra kako organska poljoprivreda smanjuje ukupnu

količinu usjeva, s obzirom na to da je manje otpor-

na na štetočine, u Butanu aktivno rade na razvoju

novih tehnika koje će povećati količinu uzgojenoga

voća i povrća, bez gubitka kvalitete tla. Ministar

Gyamtsho je napomenuo da eksperimentiraju s

različitim metodama uzgoja, rade na povećanju

navodnjavanja zemljišta te korištenju tradicional-

nih sorti, koje ne zahtijevaju veliku brigu i već su

otporne na štetočine. Odlučni su ideju provesti do

kraja, korak po korak, svjesni činjenice da će im za

to trebati duži niz godina.

Danijela Beretin

novosti iz Butana

6 \\ fenix

Često možemo čuti da se u javnosti priča

i spominje ekološka, organska, održiva

ili biodinamička poljoprivreda. Govori se

o tome koliko je važno djelovati što po-

vezanije s prirodom i poštivati ekološke

principe. Spominju se klimatske promjene, siro-

maštvo u svijetu, glad, prirodne katastrofe... Javne

rasprave sve češće povezuju ekološke katastrofe

upravo s konvecionalnim pristupom u poljoprivre-

di. Prateći različita mišljenja i stavove, a i kontra-

diktornosti istih, naveli su me na početak istraživa-

nja i propitivanja navedenih tema.

Dakle, kao što sam već navela, mišljenja javnosti

vrlo su kontradiktorna. Dok, s jedne strane, može-

mo čuti koliko je važno uvoditi promjene u poljo-

privredu i način življenja u smjeru poštivanja eko-

loških vrijednosti, dio javnosti smatra i naglašava

da održivi način proizvodnje ne može osigurati

dovoljne količine potrebne hrane za stanovništvo

svijeta, koje je u stalnome porastu.

Slažem se da je ljudi sve više na Zemlji i da je važ-

no promišljati kako stvoriti hrane dovoljno za pre-

hranu svih, ali nisam sigurna treba li ići u tome

pravcu, na štetu okoliša i zdravlja ljudi.

Prije svega, napisat ću nekoliko rečenica objašnje-

nja što koji od navedenih principa u poljoprivredi

predstavlja. Mislim da se neki pojmovi vrlo često

konvencionalnoekološko vs

fenix // 7

podrazumijevaju jedni pod druge i

možemo reći da ih svaka osoba inter-

pretira na svoj način.

“Ekološka proizvodnja (“organska”,

“biološka”) poseban je sustav održi-

voga gospodarenja u poljoprivredi i

šumarstvu, koji obuhvaća uzgoj bilja i

životinja, proizvodnju hrane, sirovina i

prirodnih vlakana te preradu primar-

nih proizvoda, a uključuje sve eko-

loški, gospodarski i društveno oprav-

dane proizvodno-tehnološke metode,

zahvate i sustave, najpovoljnije kori-

steći plodnost tla i raspoložive vode,

prirodna svojstva biljaka, životinja i

krajobraza, povećanje prinosa i otpor-

nosti biljaka pomoću prirodnih sila i

zakona, uz propisanu uporabu gnojiva,

sredstava za zaštitu bilja i životinja,

sukladno s međunarodno usvojenim

normama i načelima.“

* Iz Zakona o ekološkoj proizvodnji po-

ljoprivrednih i prehrambenih proizvoda

Biodinamička je proizvodnja u skladu

s ekološkim principima i zbog toga je

održiva. Takva proizvodnja uzima u ob-

zir cjelokupnu kompleksnost ekosu-

stava u kojem se nalazi i od kojeg živi

te se priključuje prirodnim ciklusima.

Takav način razmišljanja i djelovanja

sastavni je dio svake proizvodnje koja

teži da bude održiva.

Organska poljoprivreda označava pro-

izvodnju hrane posebne kvalitete, koja

je rezultat specifi čne proizvodnje, u

kojoj je temelj svih aktivnosti osigu-

ranje kvalitete. To ne znači samo ne

koristiti kemikalije, umjetna gnojiva

i pesticide pri uzgoju bilja, niti pred-

stavlja samo tehnologiju koja ne vodi

iskorištavanju i uništavanju tla i vode.

Organska poljoprivreda mnogo je širi

aspekt proizvodnje hrane. Ona vodi ka

harmonizaciji cijelog okruženja kroz

osnove tehnologije uzgoja biljaka i

životinja do kvalitete vode, tla, zraka,

raznolikosti biljnoga i životinjskoga

svijeta, količine i kvalitete hrane, zara-

de, načina života, životnih vrijednosti.

Govori se o tome da je ljudi sve više i

da ekološka poljoprivreda ne može

prehraniti svijet. Međutim, rijetko se

spominje koliko se hrane baca svakod-

nevno i kako je neravnomjerna raspo-

djela resursa na Zemlji. Smatram da,

kao država (a to smo i svi mi pojedinci

i pojedinke), možemo i trebamo raditi

daleko više što se tiče osnaživanja po-

ljoprivrede i proizvodnje hrane na ovim

prostorima, osobito manjih i srednjih

poljoprivrednih gospodarstava. Time,

ne samo da možemo raditi na zaštiti

okoliša, već potičemo razvoj lokalno-

ga tržišta, zapošljavanje lokalnih lju-

di i prehranjujemo se hranom za koju

znamo odakle je došla i na koji način je

proizvedena.

Fritjof Capra sažeo je nekoliko zani-

mljivih rezultata u jednom izlaganju

na međunarodnoj konferenciji o održi-

vome razvoju poljoprivrede, održanoj

u talijanskome gradu Bellagio 1999.

godine:

„Upotreba eksperimentalnih tehni-

ka diljem svijeta - promjena kultura

na mjestu sadnje, upotreba prirodnih

gnojiva i komposta, proizvodnja na

terasama i vodenim površinama - na

različitim područjima koja su do tada

smatrana neadekvatnim za proizvod-

nju viška hrane donijela je spektaku-

larne rezultate.

Na primjer, agroekološki projekti u

kojima je sudjelovalo oko 730.000

obitelji u Africi pridonijeli su porastu

proizvodnje od 50 do 100 posto, dok

su troškovi proizvodnje bili drastično

smanjeni, čime je osigurano prošire-

nje proizvodnje. Prilikom provedbe tih

projekata uvijek se i iznova pokazivalo

da biodinamička proizvodnja ne samo

povećava produkciju i nudi veliki broj

ekoloških prednosti nego je i isplativa

za poljoprivrednike.“

“Održiva poljoprivreda ekološki je održiva, ekonomski sposobna za održanje, socijalno odgovorna, čuva prirodna bogatstva od potpunog uništavanja ili iskorjenjivanja i služi kao osnova za buduće generacije.”

*P. Allen

8 \\ fenix

Klasična konvencionalna poljoprivreda dovodi do

prekomjernoga i neracionalnoga trošenja neob-

novljivih prirodnih resursa. Također, razne mjere

ostavljaju trajne štetne posljedice na cjelokupnu

prirodu i prirodne procese, remeteći tako milijar-

dama godina uspostavljenu ravnotežu. Današnja

je znanost utvrdila kako su brojne bolesti pove-

zane upravo s kvalitetom hrane koju jedemo, kao

i pojavom raznih zaostalih tvari u biljkama, koje

ostaju u njima nakon primjene raznih kemijskih

sredstava u agrotehnici.

Današnja poljoprivreda ima cilj izvući iz zemlje

što više, a poznato je da je zemlji potrebno mnogo

godina kako bi se sama obnovila. Poljoprivreda je

pretvorila polja u određeni oblik industrijske proi-

zvodnje. Taj princip i pristup temelji se na neraci-

onalnome korištenju fosilne energije i kemikalija,

što je dovelo do opasnih ekoloških posljedica i is-

crpljivanja neobnovljivih prirodnih izvora. Nestale

su mnoge biljne i životinjske vrste, a drastično se

smanjio i broj seoskih gospodarstava. Osim toga,

konvencionalna poljoprivreda danas je najveći

onečišćivač okoliša, pitke vode i zraka.

Ponovno se shvaća kako suradnja s prirodom,

umjesto njezinoga sustavnoga uništavanja, daje

puno bolje rezultate. Ekološka proizvodnja uklapa

se u koncept održivoga razvoja, jer čitavim nizom

mjera, koje obuhvaćaju ukupno gospodarenje, teži

pri tom ekološki čistoj, gospodarski isplativoj, etič-

ki prihvatljivoj i socijalno pravednoj poljoprivrednoj

proizvodnji.

To je tek početak mog istraživanja i propitivanja.

Kroz buduće članke, bavit ću se raznim iskustvima

iz Hrvatske i svijeta na području ekološkoga i odr-

živoga. Pratit ću različite zajednice, pojedince i po-

jedinke, institucije koje su odlučile raditi i djelovati

drugačije, u skladu s prirodom. Vjerujem da je zna-

nje nužno oruđe za aktivno djelovanje u društvu i

njegova konstruktivna primjena u svakodnevnome

životu. Nadam se da će članci potaknuti brojne za-

interesirane na njihov osobni istraživački put.

Za kraj, evo i jednog, meni zanimljivog, citata:

“Onaj koji kupuje robe i proizvode koji su nastali u

procesu fer trgovine preuzima globalnu odgovor-

nost. Onaj tko kupuje proizvode nastale u biodina-

mičkoj poljoprivrednoj proizvodnji štiti nas i našu

životnu sredinu. Onaj tko kupuje proizvode nasta-

le u njegovoj bližoj okolini brine se o rasterećenju

prometa, osigurava radna mjesta i potiče razvoj

ekonomije u ruralnim regijama.”

Danijela Beretin

fenix // 9

Potaknuti željom za upozna-

vanjem mladih i razvoju me-

đusobne suradnje studenata

svih smjerova te razvitku

društvenog aktivizma među

mladima, nastala je ideja o osnivanju

udruge na našem fakultetu. Osnivači

udruge, kao studenti Poljoprivrednoga

fakulteta, svoje su ciljeve te same ak-

tivnosti usmjerili prema razvoju eko-

loške svijesti, ekološke proizvodnje te

koncepta održivoga razvoja. Udruga je

osnovana 5. travnja 2012. te je done-

sen Statut, a skupštinu čine predsjed-

nik udruge, tajnik i članovi udruge.

Ciljevi Eko Kluba studenata PFOS

Glavni ciljevi te udruge vežu se za

poticanje studentskog aktivizma u

promicanju ekološke modernizacije

u studentskoj zajednici i šire, zatim

promicanje volontiranja, solidarnosti

i razvijanje partnerstva na svim razi-

nama, uključivanje studenata u znan-

stveno istraživački rad u području

održivih sustava u proizvodnji, preradi,

distribuciji i potrošnji hrane. Također,

kao cilj navode i povezivanje ruralno-

ga i urbanoga kontinuuma.

Djelatnosti udruge

Pod djelatnostima Eko Kluba studena-

ta Poljoprivrednoga fakulteta u Osije-

ku podrazumijeva se stručno i znan-

stveno istraživanje seljačke tradicijske

i ekološke poljoprivredne proizvodnje,

kao sredstva ruralnoga razvoja, pove-

ćanje blagostanja naroda i očuvanje i

poboljšanje zdravlja čovjeka. Nadalje,

to je i promicanje i zastupanje interesa

studenata, kao i poticanje na razmje-

nu studenata za studentsku praksu.

Dosadašnji rad udruge

Udruga se u 2012. godini prijavila na

tri natječaja, Croatia osiguranja, Mi-

nistarstva obrazovanja i športa i Za-

klade Slagalica. Također su dobili i

sredstva od Zaklade Slagalica za pro-

jekt Kad se zelene ruke slože, koji će

se provoditi u 2013. godini u Osnovnoj

školi „Tin Ujević“ u Osijeku, a trajanje

projekta je šest mjeseci. Opći cilj pro-

jekta je doprinijeti poboljšanju kvalite-

te življenja i zaštite okoliša u naselju

Jug 2, odnosno pozeleniti prostor u

školi i oko škole , a specifi čni je cilj ra-

zvijanje suradnje studenata PFOS-a i

Osnovne škole „Tin Ujević“. Uz aktiv-

nosti se vežu edukacijske radionice,

Zeleni dan, praktične radionice u vrtu

te opremanje školskoga vrta. U 2012.

godini Udruga je sudjelovala u sadnji

proizvoda na zemljištu u Tvrđavici te

je iste prodavala na tržnici u Osijeku.

Članovi Udruge volontirali su u projek-

tu Udruge umirovljenika grada Belišća.

Projekt je namijenjen ugroženim obite-

ljima koje su naučile osnove vrtlarenja

te su im postavljeni eko vrtovi. U sklopu

Festivala znanosti proveli su anketu o

ekološkoj svijesti na našem sveučilištu

i predstavili ideju sveučilišne Eko koa-

licije. Udruga prodaje proizvode malih

i srednjih proizvođača na našem fa-

kultetu te na taj način promiče razvoj

lokalnoga trženja i ekološke proizvode.

Zadovoljni su dosadašnjim radom te se

nadaju da će u budućnosti povećati broj

članova i kapacitete, i ljudske i materi-

jalne, za daljnji razvoj ekološke svijesti

i jačanja ekološke poljoprivrede u našoj

zajednici. Njihova je poruka studentima

da je svaka pomoć dobrodošla. Nadaju

se i da će se mladi ohrabriti i aktivnije

djelovati u svojoj zajednici.

Matea Dugandžić

CRTICE O EKO-KLUBU PFOS

Naziv udruge:Eko klub studenata Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku

Skraćeni naziv Udruge: EKO KLUB PFOS

Sjedište Udruge: Osijek, Kralja Petra Svačića 1d

Predsjednica udruge:Ana Zelić

Udruga djeluje na području Osječko-baranjske županije i Republike Hrvatske

Znak Udruge: kružnica, unutar koje je, u gornjem dijelu, ispisano EKO KLUB PFOS. U sredini kružnice nalazi se kapa za diplomante, a s lijeve i desne strane nalazi se po jedan klas pšenice, između kojih se nalazi trobojnica.

PFOSeko klub

10 \\ fenix

Sve je počelo jednoga divno-

ga i sunčanoga dana kada

je tata, inače vrlo humano,

Genetičko inženjerstvo, do-

bilo malu bebu, sina raz-

metnoga - GM hranu. Ponosni je otac

svojim biokemijskim postupcima izre-

zivao gene iz DNK jednog organizma

te ih ugrađivao u unaprijed određeno

mjesto, u DNK drugog organizma i

tako dao veliku mogućnost za napre-

dak čovječanstva. No, sin je razmetni

odlučio krenuti svojim putem, udru-

živši se s naizgled divnom i krasnom

industrijom hrane.

Industrija hrane često se spominje

u kontekstu najopasnije industrije.

Smatra se da je više ljudi u svijetu po-

ginulo zbog industrije hrane, farma-

ceutske industrije, industrije lijekova

te štetnih sastojaka u hrani nego od

ratova i terorističkih napada.

Henry Kissinger:,,Tko kontrolira hranu, kontrolira ljude!“

Codex Alimentarius, tj. prehrambeni

kodeks, zakon je o hrani. On je skup od

preko 4000 pravila, propisa i standar-

da, koji bi trebali potrošačima osigurati

zdravu hranu. Codex Alimentarius čini

27 komiteta koji se sastaju u različitim

zemljama. Danas, u “demokratskome“

društvu kada se nešto želi progurati,

progura se preko Codexa Alimentari-

usa. Uz pomoć Codexa Alimentariusa,

u cilju ostvarivanja privatnoga profi ta,

na štetu populacije, podržava se upo-

treba velikoga broja aditiva u hrani

koju jedemo (od kojih su mnogi štetni

po zdravlje).

Farmaceutska industrija forsira lije-

kove koji nisu dovoljno ispitani i onda

takvi lijekovi znaju izazvati određene

zdravstvene probleme. Cilj je Codexa

Alimentariusa spriječiti upotrebu mi-

nerala, vitaminskih dodataka i vitami-

na u hrani te uništiti postojanje holi-

stičkih i alternativnih načina liječenja.

Sve vodi i prema zabrani proizvodnje

vlastite hrane i mogućoj zabrani rada

tržnica na kojima se ta prirodna zdra-

va hrana do sada prodavala, što bi

lančanom reakcijom prouzročilo niz

vrlo negativnih rezultata.

Ako u jedan organizam ubacimo novu

bjelančevinu, bjelančevinu koja u tom

organizmu nikada prije nije postojala,

vrlo je vjerojatno da će taj organizam

odreagirati alergijskom reakcijom. Da

pojasnim: “Mislim da jedem rajčicu, a

zapravo jedem, na primjer, muhu. Nije

to baš tako, ali recimo da su u toj raj-

čici bjelančevine muhe. Ajmo narode,

navali! Tko je za jednu slasnu muhu!? “

Zanimljivosti

Već duže vrijeme u svijetu postoji bit-

ka između proizvođača GM hrane (koje

potpomaže SAD) i države koje zagova-

raju označavanje takve hrane (europ-

ske države, Malezija itd.). Zagovornici

GM hranibajka o

fenix // 11

označavanja kažu da kupac ima pravo izbora, to

jest da ima pravo znati kakvu hranu kupuje. Protiv-

nici označavanja, pak, zastupaju gledište da ozna-

čavanje stigmatizira određene proizvode, tako da

ih tada kupci izbjegavaju. Ne znam za druge, ali

meni je osobno normalno da pokušavam ne jesti

nešto što će kasnije loše utjecati na moje zdravlje,

a pogotovo mi ne pada na pamet da s time trujem

svoju obitelj. Na kraju krajeva, i na zidu svašta piše

pa to ne mora nužno biti istinito. Znači, čak i etike-

ta na označenoj hrani ne mora sadržavati istinite

podatke.

Fascinira me i WTO (Svjetska trgovinska organiza-

cija), čija pravila nigdje ne spominju genetički inži-

njering, a SAD (kod kojih me više apsolutno ništa

ne čudi) zagovara gledište da se nigdje ne navodi

pravo potrošača da budu obaviješteni o hrani koju

12 \\ fenix

kupuju. Njemački komitet predložio je da

se svi suplementi, u ovome slučaju - vita-

mini i minerali, u ljekarnama u budućnosti

uzimaju putem recepta te da alternativno

liječenje različitim ljekovitim biljem posta-

ne protuzakonito.

Prije nekoliko godina Zeleni su proveli an-

ketu u Poljskoj, gdje se 76 % stanovništva

izjasnilo protiv GM hrane. Poljska vlada

objavila je da je protiv razvoja genetički

preinačenih usjeva u Poljskoj, ali pritom

podržava uvoz GM proizvoda u zemlju. Tko

je tu zbunjen, a tko normalan (a tko samo

zastupa svoje fi nancijske interese)?

Stanje u Hrvatskoj

U RH postoji jedno vijeće i dva odbora za

GMO. Većina članova toga vijeća i odbora

su pro-GMO orijen-

tirani ljudi, koji “preko

noći“ mogu dati dozvolu za sje-

tvu određenoga GM usjeva. Mi

trenutno nemamo GM usje-

va, bar ne javno i legalno,

dok GM hrane imamo. Po

našem zakonu, sva hrana

koja ima GM sastojke više

od 0,9 % trebala bi biti po-

sebno označena, a pitanje

je je li itko od nas ikada vi-

dio takve oznake. Sigurno je

da gdje god ima soje i kukuru-

za, opasnost od GMO-a je velika.

Iako pro-GMO orijentirani znan-

stvenici tvrde da nema opasnosti

i posljedica od GMO-a, činjenice go-

vore suprotno. Danas ima niz znanstvenih

radova koji to potvrđuju, no pro-GMO znan-

stvenici ih odbijaju priznati.

Što se tiče utjecaja na okoliš, pro GMO ori-

jentirani znanstvenici tvrde da nema štet-

nog utjecaja na okoliš, no činjenice kažu

drugačije (naravno!). Ne moraju GM usjevi

i GM hrana uvijek samo direktno utjecati

na okoliš. Jedna velika grupa GM usjeva

otporna je na herbicide. S vremenom to je

dovelo do nastajanja super korova koji su

otporni na herbicide. Da bi farmeri suzbili

korov, povećavaju doze herbicida, tako da

se danas koristi 2 do 5 puta više herbicida,

a početna je namjera bila smanjiti njihovo

korištenje.

Zaključak iliti politička ucjena ?

Sve navedene činjenice govore nam o tome

koliko su vlade i čitava svjetska populacija

u klinču prehrambene te farmaceutske

industrije. Brojne svjetske organizacije po-

kušavaju dovesti do promjena, no ne mogu

uskladiti količinu ekološke i konvencional-

ne proizvodnje, jer je konvencionalna proi-

zvodnja čvrst temelj kapitalizma. Možemo

krenuti na bolje ako prehrambena i farma-

ceutska industrija ne budu u budućnosti

forsirale profi t, no ništa se neće mijenjati,

dok razmišljamo lisnicom, a ne glavom.

Ivor Šurlan Spitzmuller

fenix // 13

Gospodin Novosel iz Gata je šampion mno-

gobrojnih kulenijada u Slavoniji i Baranji.

Među mnogim postignućima, posebno se

ističe zlato koje je osvojio na prošlogodiš-

njoj kulenijadi u Jagodnjaku. “Dugogodiš-

nju tradiciju u proizvodnji kulena odlučili smo prezen-

tirati javnosti tek u protekle dvije godine. Kulenima

smo se počeli ozbiljnije baviti tek prije pet godina i

ostvarili smo zavidne rezultate.“, ističe gospodin No-

vosel. Stoga ako ste ljubitelj ove delikatese, i ako vas

zanima koja je tajna izrade kvalitetnog i ukusnog ku-

lena, pročitajte što vam donosimo u nastavku.

Gospodine Novoselu, možete li nam se ukratko

predstaviti?

Evo, u nekoliko riječi ću se pokušati predstavi-ti. Zovem se Slađan Novosel i dolazim iz lijepo-ga slavonskoga mjesta Gat kraj Valpova, koje se nalazi na dvije rijeke. Jedna je Karašica, a druga Drava. Radim više poslova i u tome imam punu podršku cijele obitelji, koju čine moja žena San-dra, kćerka Fides, sin Kristijan, student Ekonom-skoga fakulteta u Osijeku, te otac Ljudevit. Budući da se bavim s puno poslova, njihova pomoć mi puno znači. Dugi se niz godina bavimo poljopri-vrednom proizvodnjom. Imamo oko 33 ha zemlje te se bavimo proizvodnjom svinja, koja je unazad nekoliko godina u teškoj situaciji. Prije nekoliko godina počeli smo se baviti i seoskim turizmom. Kod nas gosti dolaze iz gotovo cijeloga svijeta, ali tu su, naravno, i domaći gosti. Kod nas mogu prespavati, probati naše proizvode te uživati u svim popratnim sadržajima. Također, imamo prostor za četrdesetak ljudi, u kojem je moguće organizirati razne priredbe, kao što su rođenda-

ni, poslovni sastanci, seminari... U toj cijeloj pro-izvodnji našli smo i jednu “rupu” te smo odlučili ozbiljnije se baviti kulenima, ali i ostalim suho-mesnatim proizvodima koje naši gosti mogu ku-šati na imanju. Nekakav moto kojeg se držimo je “Od polja do stola”.

Koliko se dugo bavite proizvodnjom slavonskoga

kulena?

Proizvodnja slavonskoga kulena kod nas je tradi-cija stara gotovo 40 godina.

Ostvarili ste zavidan rezultat na proteklim kuleni-

jadama. Kada ste počeli sudjelovati na takvoj vrsti

natjecanja?

Našu dugogodišnju tradiciju u proizvodnji kulena odlučili smo prezentirati javnosti tek u protekle dvije godine. Kulenima smo se počeli ozbiljnije baviti tek prije pet godina i ostvarili smo zavidne rezultate. To potvrđuju i brojne nagrade koje smo osvojili. Protekle smo godine na kulenijadi u Ja-godnjaku bili šampioni i vicešampioni. Na kulenija-di u Požegi, koja je ujedno i najstarija, također smo bili šampioni i vicešampioni. Posebno bih istaknuo kulenijadu koju organizira HGK ŽK Osijek, na kojoj se radi i detaljna kemijska analiza kulena u Centru za kvalitetu mesa Prehrambeno-tehnološkoga fa-kulteta, gdje je naš kulen bio vicešampion i osvojio još dva zlata među prvih šest. Ove godine također planiramo otići na kulenijade i dokazati kontinuitet u kvaliteti našega kulena.

intervju s gosp. Slađanom Novoselom, najkulinarom iz Gata:

Kulen bi trebalo ponuditi strancima, s našim odličnim vinima!Nekakav moto kojeg se držimo je “Od polja do stola”, ističe Novosel

14 \\ fenix

Kulen je autohtoni slavonski specijalitet. Koliko je

vremena i truda potrebno da bi se napravio dobar

kulen? Koja je, po Vama, tajna kvalitetnoga i uku-

snoga kulena?

Potrebno je jako puno truda i vremena da bi se napravio dobar kulen. Za samo zrenje kulena po-trebno je šest i više mjeseci. Tajna je kvalitetno-ga i ukusnoga kulena u više stvari. Prije svega, najbitnije je odabrati pravu sirovinu. Tu, prije sve-ga, mislim na svinje koje su rasle u Slavoniji i Ba-ranji te moraju biti plemenitije pasmine, kao što je landras. Njihova starost mora biti od 10 do 15 mjeseci. Paprika je, također, važan segment. Bit-no je višegodišnje iskustvo u punjenju, vezanju, sušenju te, poglavito, u čuvanju kulena. Ima tu još jako bitnih sitnih detalja, kao što su temperatura, vlažnost, vjetar...

Koji su Vam planovi za budućnost? Namjeravate li

se baviti proizvodnjom kulena i dalje?

Svakako planiramo i dalje se u budućnosti bavi-ti proizvodnjom kulena te postojeću proizvodnju, ovisno o stanju na tržištu i samoj potražnji, po-većati. Naš kulen mogu probati svi naši gosti na imanju, budući da se bavimo i seoskim turizmom. On predstavlja izazov za svačije nepce i nema go-sta koji je bio na našem imanju, a da mu se kulen nije svidio. Mnogo smo kulena poklonili našim go-stima i kuleni su otišli gotovo po cijelome svijetu. Upravo u tome vidimo svoju priliku u proizvodnji kulena. Budući da cijeli proces proizvodnje posje-dujemo, od samoga polja pa sve do stola.

Kako komentirate problematiku oko zaštite podri-

jetla slavonskoga kulena, uoči ulaska Hrvatske u

Europsku uniju?

Prema saznanjima, Ministarstvo je pripremi-lo novi zakon koji će, po znatno jednostavnijoj i transparentnijoj proceduri, omogućiti da više od dosadašnjih sedam hrvatskih proizvoda budu za-štićeni i bolje prepoznati u cijeloj Europi. Jedan od takvih proizvoda, koji je već u visokome stup-nju registracije, defi nitivno je i kulen. Realno je za očekivati da će se vrlo brzo dogoditi i službeno proglašenje kulena zaštićenim proizvodom sa zemljopisnim porijeklom. Na samome kraju tre-baju uslijediti aktivnosti oko udruživanja proizvo-đača, u cilju zajedničkoga nastupa na domaćem i inozemnom tržištu, potom standardizacija, bren-diranje i ozbiljnije promotivne kampanje. Slavon-ski kulen bi trebalo ponuditi strancima zajedno s našim vinima, koja su odlična.

I, na kraju, što biste poručili proizvođačima kulena,

a i onima koji se namjeravaju baviti proizvodnjom

kulena?

Mogu svima poručiti da je proizvodnja kulena vrlo zahtjevna i teška. Nije moguće preko noći uspjeti. Potrebne su godine i godine iskustva kako bi na-pravili vrhunski kulen. Mora ga se redovito pratiti u svakome dijelu proizvodnje. Zahtjeva puno rada i strpljenja u samoj proizvodnji, ali se, na kraju, kao i u svakome poslu, trud isplati.

Gospodinu Novoselu se uvelike zahvaljujemo na

ovom intervju te mu želimo puno sreće i uspjeha u

budućnosti.

Marko Lacković

fenix // 15

Zamislite vinogradski pejzaž smješten

na Pelješcu i uklopljen između kamena

i makije, neba i mora! Pejzaž koji je Hr-

vat vjekovima svojim marljivim rukama

obrađivao. Nakon što to zamislimo, dobili

smo još jedan od silnih razloga zašto trebamo biti

ponosni na svoju nacionalnost. Trebamo i mora-

mo biti ponosni što smo u nasljeđe dobili bogatu

spoznaju o uzgoju vinove loze na položaju Dingač!

Ako se mene pita, defi nicija za Dingač je - Dragulj

među hrvatskim vinima.

Plavac mali – Dingač; makar se točno porijeklo

imena ne zna, pretpostavka je da je ime dobilo

prema selu Dingač. Također postoji mogućnost či-

sto lingvističke prirode, da je porijeklo imena u lat.

Dingua, što daje klasični lat. Lingua (jezik), od linge-

re (lizati), pa tako dolazimo do pučke etimologije:

„Vino koje je toliko dobro da bi ga lizao…“.

Temeljem zakona o vinu i Pravilnika o vinogradar-

skim područjima RH, Hrvatska se dijeli na dvije

vinogradarske regije, Primorsku i Kontinentalnu

Hrvatsku, a regije su podijeljene na dvanaest po-

dregija. Na jugu Primorske Hrvatske nalazi se po-

dregija Srednja i južna Dalmacija, koja obuhvaća

vinogorje Pelješac.

Mediteranska, tj. jadranska klima, kao poseban tip

sredozemne klime, obilježava okolišne uvjete vino-

gorja na Pelješcu. Glavne odlike toga tipa klime su

suha i vruća ljeta te blage zime, s mnogo oborina

i jakim vjetrom. Prema obližnjim meteorološkim

postajama, srednja godišnja temperatura zraka

iznosi 16,2 C. Insolacija u tijeku godine iznosi 2650

sati ili dnevno 7,2 sata. Vinova se loza uzgaja na

antropogeniziranim tlima, razvijenim na vapnenci-

ma, dolomitima i mjestimično na eocenskom fl išu.

Vinogradarski položaj Dingač smješten je na juž-

nim padinama središnjega dijela Pelješca. Ukupna

površina iznosi 7 039 298 m2, dužina je 7560 m,

a širina u najužem dijelu od 552 m te u najširem

dijelu do 1386 m. Danas je na položaju Dingač za-

sađeno 761 204 m2 vinograda. Godišnje se pro-

sječno u promet stavlja 1 550 hl vina, što ovisi o

godišnjim prinosima grožđa, koji ovise o mnogim

čimbenicima.

Interesantna informacija kaže da je vino Dingač na

dobrome glasu još od 15. stoljeća, kada je posti-

zalo 3-4 puta veću cijenu od ostalih vina na tome

proizvodnome području.

Mantala

Mantala je tradicionalna pelješka poslastica koja

se pravila iz varenika. Pelješčani su iz probranoga

grožđa stare loze pravili varenik tako što bi ocijedi-

li grožđe te ukuhavali mošt. Postoji stara pelješka

izreka koja kaže: ,,Ako hoćeš jist mantalu, vada u

jematvu skuhaš varenik.“ Iz varenika se čitave go-

dine mogla praviti mantala, koju su radile i dubro-

vačke vlastelinke.

Ukratko o tlu

Tlo je, i u ostalim vinogorjima i u ovome, jedno je

od najvažnijih čimbenika koji utječu na vrhunsku

kvalitetu vina. Na Pelješcu je tlo nastalo na šljun-

Dingač – veliko hrvatsko vino

16 \\ fenix

čanim nanosima koji se strmo protežu prema moru, na

matičnome supstratu kvarternih kršinaca. Nagib terena

tih vinograda kreće se od 10 do 60 stupnjeva.

Kako okoliš znatno utječe na život ljudi i životinja koje

okružuje, tako ima značajan utjecaj i na biljni svijet, sa-

mim time i na vinovu lozu.

Vinogradske oaze okružene su makijom s vrlo specifi č-

nom fl orom. Osim klasičnoga priobalnoga, mediteransko-

ga drveća i grmlja, ondje možemo naići na čitave šume

somine, velike površine pod ružmarinom te mirisno smi-

lje, kadulju i vrisak, što čini poseban sklad.

Što se tiče životinjskoga svijeta, ondje caruju čaglji, a

može se naletiti i na pokojega zeca ili puha. Nebom vla-

daju galebovi, uz tu i tamo koju pticu grabljivicu. Na zrelo-

me se grožđu mogu zateći skakavci ili cvrčci, koji zajedno

skladaju najljepše pjesme ljeta.

Dalmatinci znaju reći: ,,Svaku lozu fali, ali plavac sadi.“

Plavac mali crni ili kako ga jednostavno na Pelješcu zovu

plavac, glavna je i najrasprostranjenija sorta vinove loze

za proizvodnju crnih vina. Najbolja vina te sorte rađaju su

u Trsteniku, na poluotoku Pelješcu, na položaju zvanom

Dingač, kazao je 20-ih godina 20. stoljeća ugledni Stjepan

Bulić u svojoj Dalmatinskoj ampelografi ji.

Dingač je pjesma koja odjekuje…

Ako je dingač godina, miris mu je proljeće…

Ako je dingač sunce, miris mu je podne…

Ako je dingač pjesma, miris mu je refren…

U nekim krajevima Dalmacije plavac mali zovu Zelenka,

jer u najboljim godinama grozdovi budu prošarani zele-

nim bobicama, bez obzira na to o kojem je tipu plavca

riječ. Na Dingaču je i u vrijeme najnemirnijih godina, kada

je riječ o vremenskim uvjetima, svaka bobica puna šeće-

ra. Šećeri osiguravaju vrlo visok postotak alkohola u vinu,

skoro nikad ispod 13,5 , a nerijetko dosegnu i 15 %. S fer-

mentacijom nema problema, jer ona protječe spontano,

s prirodnim kvascima, te nema potrebe za dodavanjem

komercijalnih kvasaca s tržišta, što je, po mnogima, a i po

meni, mnogo bolje.

Crno vino kao lijek

Zdravstvena vrijednost crnoga vina ovisi o ukupnome sa-

držaju polifenola, osobito resveratrola (RES). A to je pla-

vičasti do tamno crveni pigment, koji je, zapravo, sortno

obilježje. Čaša dobroga crnoga vina sadrži 0,29 do 1,8 mg

trans-resveratrola. U čaši Dingača ima oko 1,2 mg toga

čimbenika, a upravo to je zaštitni čimbenik kojemu Fran-

cuzi duguju svoj dug život i dobro zdravlje.

Ivor Šurlan Spitzmuller

Neprestano slušamo o važnosti ulaska Hrvatske u Europ-

sku uniju. Sa svih strana nas obasipaju informacijama o

fondovima Europske unije, poglavito o bespovratnim sred-

stvima iz raznoraznih programa i mogućnostima zaposle-

nja kroz EU projekte. Hrvatskoj je dan ogroman potencijal

na raspolaganje, a malo tko nam pokazuje konkretne pri-

mjere razvoja gospodarstva. Cilj je ovoga članka predstaviti

nekad malenu, danas svjetski poznatu Pašku siranu, upo-

znati s poslovanjem i njenome prosperitetu, zahvaljujući

Europskoj uniji.

Paška sirana

Najstarija je sirana na otoku Pagu, osnovana daleke 1946.

godine. Tijekom godina postojanja promijenila je mnoge

oblike udruženja, a danas je puni naziv „Paška sirana dio-

ničko društvo za proizvodnju, preradu, otkup i prodaju po-

ljoprivrednih proizvoda“. S njom je počela priča o Paškome

siru, najpoznatijem i najnagrađivanijem hrvatskome siru.

Prva je plasirala Paški sir na tržište, prva dala etiketu, prva

ga poslala na natjecanja i dobila medalje za njega, prva je

stvorila od Paškog sira brand za kojeg se danas zna ne

samo u Hrvatskoj nego i u cijelome svijetu.

Razvitak mnogih malih gospodarstava!

Sirana, osim što posjeduje vlastito stado s oko 3000 ova-

ca, u poslovanje uključuje i mnoge kooperante te otkuplju-

je mlijeko od još 250 ovčara na otoku. Zajedno sudjeluju u

proizvodnji autentičnog otočkog proizvoda - Paškoga sira.

Proizvod koji prenosi jedinstvenu tradiciju paškog okusa.

Otkup se vrši i od kooperanata u Bjelovarskoj-bilogorskoj i

Virovitičko-podravskoj županiji - proizvođača ovčjega mli-

jeka kojega Sirana koristi za proizvodnju drugih vrsta si-

reva. U zadnjih nekoliko godina ovčarstvo se neprestano

razvija i može se reći kako je za to upravo zaslužna sama

Sirana, primjer dobroga poslovanja.

Marketinške aktivnosti uvelike su doprinijele širenju tr-žišta

Radi povećane potrebe za sirevima, oko 2000. godine došlo

je do potrebe za preuređenjem i osuvremenjivanjem pogo-

na u Paškoj sirani, koji se nalazi u gradu Pagu. Sirana se pri-

javila za fond SAPARD te velikim naporima uspjela zaslužiti

novac i pretpristupne pomoći EU-a namijenjene poljoprivre-

di i razvitku ruralnih područja. Europska je unija za projekt

nove sirane dala “vjetar u leđa”, bespovratnim sredstvima

programa, iz kojega je povučen maksimum

- 10 milijuna kuna. Uz novi objekt, dnevna

proizvodnja i prerada mlijeka Sirane može

dosegnuti 100.000 litara mlijeka i to po

standardima Europske unije. Mogućnosti staroga pogona

bile su za nekih 30% manje prije investicije. U projektnu

dokumentaciju, zajedno s raznim potrebnim dozvolama te

izgradnjom novoga pogona Paške sirane s nabavom i mon-

tažom opreme, utrošeno je oko 30 milijuna kuna. Sredstva

iz pretpristupnih fondova nisu bila dovoljna, ali su bila vrlo

stimulativna. Ugrađeni su i biološki pročišćivači, u koje je

uloženo 600.000 eura, sada postoje dvije proizvodne trake,

jedna za Paški sir i druga za ostale sireve, te poseban pogon

za prihvat i obradu mlijeka. U novome su pogonu uvjeti rada

znatno bolji nego u starome, a za njegovo funkcioniranje za-

posleni su vrhunski, obrazovani stručnjaci.

SAPARD omogućio otvaranje novih radnih mjesta na oto-ku Pagu

Nije samo Paška sirana povukla sredstva preko progra-

ma SAPARD iz pretpristupnih fondova Europske unije. Na

otoku Pagu također je investirano oko 19 milijuna kuna u

izgradnju novoga pogona u Sirani - mala sirana u Kolanu.

Zahvaljujući tome, na Pagu se nalaze dva prehrambena po-

gona koja su tehnološki najbolje opremljena u Hrvatskoj

te se mogu mjeriti s najboljim prehrambenim pogonima u

Europi. Za otok je posebno važno otvaranje 97 radnih mje-

sta u tim pogonima, ali je bitno reći kako će se razvojem

proizvodnje potreba za radnicima konstantno povećavati.

Zašto je iskorištenost ukupno dostupnoga novca mala – tek 45,79 posto?

Hrvatskoj je kroz SAPARD od 2006. godine ponuđeno više

od 243,3 milijuna kuna, no nakon tri kruga natječaja iskori-

šteno je nešto više od 111,4 milijuna kuna. Nije lako dobiti

sredstva Europske unije, jer su potrebne složene pripreme

dokumentacije, koja zahtijeva popriličnu detaljnost. Upo-

znavanje sa samim sustavom pretpristupnih fondova EU

i edukacija djelatnika za provedbu natječaja dodatno us-

poravaju već i ovako zahtjevan proces. Ali, trud se itekako

isplati!

Paška sirana – Majka Paškoga sira

Pašku siranu možemo slobodno nazvati “Majkom Paškoga

sira”, jer više od 65 godina baštini stoljetnu tradiciju izra-

de sira. Proizvodnja objedinjuje autohtonu pašku ovcu i

najmoderniju tehnologiju te je, zbog toga, Paški sir jedin-

stveni proizvod vrhunske kvalitete. Kreativni poduzetnički

duh nikad ne miruje, konstantno nastojeći zadovoljiti sve

istančanije ukuse i na taj način afi rmirati

Hrvatsku kao vrhunsku gastrodestinaciju.

Ana Škoda

prosperitet paške sirane

fenix // 17

stevija i batat

– društvo nepoželjnih

18 \\ fenix

Vjerojatno se mnogi pitate što su stevija i

batat? No, u današnje vrijeme čak i mnogi

stručnjaci pričaju o tome. Veliku su prašinu

podigle te dvije biljke diljem svijeta, iz

razloga što su vrlo korisne i zdrave za

život. Ove godine donesen je zakon po kojem su te

dvije biljke zabranjene, naime ministar zdravlja, uz

suglasnost ministra poljoprivrede, donio je Pravilnik

o izmjenama i dopunama pravilnika o dodacima

prehrani. Što to zapravo znači?

Dakle, biljke koje su zdrave, a opet, na neki način nisu,

nalaze se na zabranjenome popisu te su zakonski

zabranjene. Točnije, stevija je zabranjena kao cjelovi-

ta biljka, dok je batat zabranjen kao koncentrirani do-

datak prehrani. No, unatoč tome,stevija će se i dalje

moći koristiti, ali samo kao zaslađivač. Što se tiče ba-

tata, on će se nesmetano dalje moći jesti kao gomolj i

prodavati na tržnicama. Taj je Pravilnik digao na noge

mnoge proizvođače, no i mnogu populaciju. Za mno-

ge je pitanje što sve nije prihvatljivo u Europskoj uniji,

a ubuduće neće biti ni nama. Javnost još ne zna te je

zbunjena i uznemirena, kao i sami proizvođači, koji-

ma je cilj plasirati svoje proizvode na što šire tržište

te, zapravo, uvjeriti populaciju o dobrim stranama tih

biljaka. No, u današnje vrijeme naše je tržište upitno

te pomalo zabrinjavajuće.

Pitanje je mnogih

zašto baš stevija?

Biljka koja je

300 puta

slađa

od

šećera. Zapadni svijet još je prije 78 godina proučio

kemizam stevije te je ona potpuno neškodljiva biljka.

U SAD-u vlast je dopustila neograničenu upotrebu

stevije u ljudskoj prehrani, a milijuni su dijabetičara

dobili još jedan zdravi zaslađivač na svome stolu.

Zašto bi je onda nama zabranili? Zato što je previ-

še korisna? Naime, treba napomenuti, također, kako

stevija ne izaziva karijes, a djelatni su joj sastojci ot-

porni na temperature do 212 Celzijevih stupnjeva pa

se može i kuhati. Nesretnici s visokim tlakom, žga-

ravicom te problemom s tolerancijom na glukozu uz

ovu su biljku odahnuli.

Što se tiče batata, on je višegodišnja povrtna kultura,

za Hrvatsku bismo mogli reći jednogodišnja kultura.

Na biljci se jedu sekundarna zadebljanja korijena

i mlado zeleno lišće. Korijen i mlado lišće može se

kuhati, peći i pržiti. Po izgledu, biljka nas podsjeća

na krumpir, no puno je zdravija od njega. Također, iz

nekih izvora, možemo reći kako je i ona vrlo pogod-

na za dijabetičare. Batat je visokoenergetska kultura,

što znači da obuhvaća puno škroba, a malo šećera, te

je iznimno zanimljivoga okusa i bogata mineralima i

vitaminima. U Hrvatsk oj do sada nije bilo neke veće

proizvodnje, no, prema najnovijim saznanjima, jedna

obitelj iz Varaždina počela se baviti uzgojem te biljke.

No, imali li smisla ako će ju zabraniti?

Dakle, kuda ćemo ići dalje? Hoćemo li se prilago-

diti nekim standardima, zaboravljajući na kvalitetu

samih namirnica i našeg zdravlja? Ako nam zabra-

ne zdrave biljke, poput spomenutih, što je sljedeće?

Možda med?

Mateja Filipović

Čovječanstvo se nakon višestoljetnog is-

crpljivanja neobnovljivih izvora energija,

poput fosilnih goriva i plina, nalazi pred

vratima svojevrsne revolucije, ali i težnje

iskorištavanja obnovljivih izvora energije,

bilo kroz energiju sunca, vjetra, vode ili bioener-

giju. Također, nezavidna ekološka situacija još je

jedan od razloga korištenja upravo takvih obnov-

ljivih izvora energije. Naime, njihov veliki kapaci-

tet neistrošenosti povećava sigurnost energetske

održivosti čovječanstva. Osim svoje ekonomično-

sti, obnovljivi izvori energije smanjuju udio emisije

ugljičnoga dioksida u atmosferu, čime se usporava

globalno zatopljenje i smanjuje negativni utjecaj

na prirodnu ravnotežu.

Bioenergija ili biomasa je, prema mnogima, dobra

alternativa, koja na globalnoj razini može u pot-

punosti zamijeniti fosilne izvore energije. Taj ob-

novljivi izvor energije čine brojni proizvodi biljnoga

i životinjskoga svijeta. Kada se govori o biomasi za

dobivanje bioenergije, razlikujemo drvnu biomasu,

koja uključuje drva za ogrjev, šumske ostatke te

ostatke drvne industrije, biomasu biljnoga porije-

kla te organsku biomasu, koja uključuje životinjski

otpad te različite tipove otpada iz kućanstva.

Kada usporedimo biomasu s ostalim obnovljivim

izvorima energije, uočavamo nekoliko glavnih

prednosti. Najočitija prednost biomase je činjeni-

ca da se radi o obnovljivom izvoru energije, koji je

nemoguće potrošiti. Većina biomase dolazi iz bilja-

ka, a kako su biljke osnovni element za održavanje

života na planetu, to bi značilo da dok god posto-

ji život na našem planetu, tako dugo će postoja-

ti i biomasa kao mogući izvor energije. Međutim,

zelena energija

fenix // 19

20 \\ fenix

nekontrolirano korištenje biomase

moglo bi rezultirati većom štetom za

okoliš nego da se jednostavno kori-

ste fosilna goriva. Glavni razlog tome

je što su fosilna goriva neaktivni prirod-

ni čimbenik i njihovom eksploatacijom ne na-

staje biološka rupa, kao što, recimo, na-

staje sječom šuma. Također, jedan od

problema koji može nastati i koji se

mora spriječiti je konkurencija izme-

đu proizvodnje hrane i proizvodnje

energije. Svako korištenje polja dru-

gačije od proizvodnje hrane smanjuje

količinu hrane dostupnu na tržištu i samim

time cijene hrane naglo se povećavaju. Dok

neki dijelovi svijeta vape za energenti-

ma, ljudi u Africi vape za hranom. Ko-

liko je razvoj dramatičan potvrđuje

činjenica da se u Brazilu 60 % godiš-

nje proizvodnje šećera, a u SAD-u 30

% kukuruza koristi za dobivanje goriva.

Drugim riječima, proizvodnja će biogo-

riva poljoprivrednicima biti profi tabilnija od

proizvodnje hrane. Jedno je od mogućih

rješenja korištenje nusprodukata kod

proizvodnje hrane kao izvora bioma-

se. To bi značilo da se najprije uzme

korisni dio stabla kukuruza ili pšeni-

ce, a ostatak utroši za proizvodnju bi-

onergije. Isto tako, umjesto da se šume

ruše za dobivanje biomase, mogu se koristi-

ti samo otpatci iz šume i prirodno sruše-

nih stabla.

Prikladnim upravljanjem resursima,

moguće je postići održivost korište-

nja biomase kao izvora energije. Naj-

važnije je zadovoljiti kriterij obnovljivosti, odnosno

količina biomase koja se koristi mora biti jednaka

količini biomase koja se obnavlja u prirodi.

U Hrvatskoj postoje svi preduvjeti za korištenje

biomase, posebice u kontinentalnome dijelu ze-

mlje, međutim taj sustav iskorištavanja još uvijek

nije dovoljno razvijen, a razlog je u nedovoljnoj in-

formiranosti poljoprivrednika. No, ulaskom u Eu-

ropsku uniju i to bi se moglo značajno promijeniti.

Rebeka Raff

fenix // 21

Domagoj, možeš li nam malo obja-

sniti o kakvoj se razmjeni točno radi?

Radi se o akademskoj razmjeni studenata i profesora, koja spada pod program CEEPUS (Central Eu-ropean Exchange Programme for University Studies - Srednjeeu-ropski program sveučilišne raz-mjene). U okviru toga programa studenti mogu provesti dio svoga studija studirajući na visokim uči-lištima u inozemstvu ili obavljaju-ći stručnu praksu, što u konačnici uvelike pridonosi njihovoj samo-stalnosti, kulturalnoj obogaćeno-sti, poznavanju stranih jezika… iz-vrstan test svojih sposobnosti.

Kako to da si se odlučio na razmje-

nu studenata?

U razgovoru s djevojkom i prija-teljima, koji su već iskoristili mo-gućnost studentske razmjene, ja-vila se želja kod mene. No, dalek je put od želje do odlaska. Izazov za osamostaljenjem, mogućnost poboljšanja stranih jezika, upo-znavanje novih kultura i drugači-jega načina života, širenje znanja i vještina, nova prijateljstva i jako puno zabave u konačnici su me odvele u Beč.

Koje je kriterije bilo potrebno zado-

voljiti za odlazak na razmjenu?

Prvo ide obavljanje administra-cije i odobravanje mobilnosti na matičnome fakultetu. Nakon toga dolazi pravi posao: ispunjavanje CEEPUS aplikacije, koja sadržava osobne podatke, prijepise ocjena,

potvrdu o poznavanju engleskog jezika, motivacijsko pismo; ukoliko je aplikacija odobrena, postajete dobitnik stipendije; slijedi prijava u dom (navodi se više domova, ponu-da je odlična i prilagođena svima i kvalitetom i cijenom), pribavljanje vize (odlazak u Zagreb, dva dana potrebna za izdavanje), obvezno zdravstveno osiguranje oko 100 eura za četiri mjeseca; sva komu-nikacija ide putem maila ili posto-jećih automatiziranih stranica i aplikacija. Bitno je postati dobitnik stipendije. Tu velike zahvale idu prof. Sonji Marić, koja mi je u svako-me trenutku bila na raspolaganju i voljna pomoći na svakoj prepreci. Također zahvala prof. Ivanu Štefa-niću i njegovome trudu, kako bih u Beču dobio najboljega mentora za svoju temu diplomskoga rada.

Kakvi su ti bili prvi dojmovi nakon

dolaska u Beč?

Hm, dolazak u toliku metropolu kao što je Beč, daleko od obitelji, prijatelja i poznate sredine, zasi-gurno je kod mene stvorilo nesi-gurnost i neizvjesnost. U samome startu sve sam morao raditi i pro-nalaziti sam, pronalazak doma, fakulteta, profesora na fakulte-tima. U službi za međunarodnu razmjenu naišao sam na susret-ljivost, razumijevanje i pomoć gdje god je zapelo, velika zahvala gosp. Ruth. Na moj zahtjev, dodijeljen mi je Buddy Brigith, osoba s fakulte-ta zadužena samo za mene i moje probleme. Vrlo sam brzo pohvatao

studirajte bez granica:

studentskarazmjena u Beču

U intervju s Domagojem Mikulićem donosimo Vam njegova iskustva s razmjene studenata. Domagoj je naš bivši student koji je nedavno završio studij Agroe-konomike i koji je ljetni semestar 2011./2012. akademske godine pro-veo u prekrasnome Beču. Boravio je u studentsko-me domu Haus Döbling, a studirao je na Universi-tät für Bodenkultur Wien ili, skraćeno, BOKU. U nastavku će nam reći ne-što o svojim iskustvima i znanjima koja je stekao boravkom u Beču.

22 \\ fenix

sve konce i u kratkome vremenu sve mi je posta-lo normalno, a Beč moj novi dom.

Je li nužno znati i lokalni jezik ili ti je bilo dovoljno

poznavanje engleskog?

Preduvjet za samu prijavu je znanje englesko-ga jezika. Postoje mogućnosti slušanja kolegija na engleskome ili njemačkome jeziku, tako da s dobrim poznavanjem engleskoga svakako prola-zite!

Cilj vam svakako mora biti naučiti barem još je-dan strani jezik. Razne su opcije, Tandem learning sa studentima, privatni tečajevi, tečajevi u sklopu fakulteta. Ja sam pohađao tečaj njemačkoga je-zika na Deutsch Akademie, 250 eura mjesečno, tri sata učenja svaki radni dan, kojima sam bio izuzetno zadovoljan.

Gdje si bio smješten tijekom boravka?

Odluka o smještaju uvelike ovisi o afi nitetima. Ponuda je toliko široka da će svatko naći odgo-varajući smještaj. Ja sam odabrao studentski domu Haus Doebling Base 19 – West, udaljenu 10 minuta laganoga hoda od fakulteta, 10 min tramvajem do centra grada. Mojih 20-ak kvadra-ta, u kojima sam imao sobu, kuhinju, kupaonicu s wc-om. Sve je bilo novo i jako uredno, a, zbog učestalih kontrola soba, pobrinuo sam se da tako i ostane. Smještaj me mjesečno koštao 350 eura, s predujmom od 750 eura, koji mi je vraćen na kraju boravka.

Na kojem si fakultetu/sveučilištu imao predava-

nja?  Kakvi su profesori na fakultetu...odnos stu-

dent – profesor?

Studirao sam na Universität für Bodenkultur Wien (BOKU), a glavni je cilj moga boravka bio pisanje završnoga rada. Pohađao sam i preda-vanja, a odnos između studenata i profesora vrlo je profesionalan. Smatram da su naši profesori pristupačniji.

Razlikuje li se puno njihov sustav studiranja od na-

šega? Možeš li nam ukratko opisati neke razlike?

Kao razlike bih eventualno naveo manje grupe u kojima se odvija nastava, poslovne igre, više iz-bornih predmeta i veću mogućnost kombiniranja i kreiranja svoga studija odabirom različitih ko-legija i studijskih smjerova. Postojanje nekoliko gradskih, sveučilišnih, odlično opremljenih knjiž-nica, koje su radnim vremenom prilagođene stu-dentima.

fenix // 23

Beč je poznat po svojim raskošnim kulturnopovi-

jesnim spomenicima. U obilasku grada, koji su te

posebno dojmili?

Svi kažu da je Beč najljepši u proljeće, a ja sam se uvjerio u to. Multikulturalni grad bogate bašti-ne i raznolikih događaja. Kada dolaziš iz Osijeka, zaista je teško reći što me se najviše dojmilo. Doslovno na svakome koraku ima znamenito-sti koje se jednostavno moraju posjetiti. Dvorci i palače Schonbrun, Belveder, Hofburg sa svojim parkovima. Čitava Ringstrasse, gdje se nalazi Opera, Gradska vijećnica, Palača pravde, Austrij-ski Parlament, Stadtpark, Sveučilište. Spomenici Goetheu, Schilleru, Strasussu. Brojni muzeji, par-kovi, Zoološki vrt, koji je najveći u Europi, Prater sa svojim zabavnim parkom. S kulturnog aspek-ta, najviše me se dojmio Sommernachtskonzert, koncert Bečke fi lharmonije, jedne od najboljih u svijetu, održan u ambijentu palače Schoenbrunn i njenih baroknih vrtova.

Kako si provodio slobodno vrijeme?

Kvalitetno sam ga provodio ☺. Nakon akadem-skih obveza, obveza u domaćinstvu (kuhanje, pranje, glačanje, čišćenje, nabavka…), slobodno sam vrijeme koristio za druženja, izlaske, sport-ske aktivnosti (trčanje, nogomet, teretana), puto-vanja. Čak sam i davao instrukcije iz matematike hrvatskim srednjoškolcima, s kojima sam tije-kom vremena stupio u kontakt.

OEAD, odnosno austrijska organizacija za mobil-nost, nudi raznovrstan program tijekom cijeloga boravka, od putovanja, partyja, kulturnih događa-ja, sportskih događaja.

Ekipa u domu bila je fenomenalna, bili smo kao mala obitelj. Organizirali smo svoja mala putova-nja, posjete kazalištima, obilaske znamenitosti, sportska natjecanja. Teško se sada svega i sjetiti, jer, zaista, svaki je dan bio drugačiji i poseban.

Kakav je noćni život u Beču?

Beč je, prije svega, poznat kao grad visoke kul-ture - klasične glazbe, kazališta i opere. No, isto tako, kao sveučilišni grad i turistička metropola nudi mogućnost svakodnevnih noćnih izlazaka. Svakako, moja je preporuka Volskgarten, Passa-ge, Manolos u samome centru grada. Fensi mje-sta, poput Sky bara ili Onyxa, iz kojih se pružaju pogledi na sve gradske vizure. Svakako i najveća austrijska diskoteka, Prater dome, koju studenti najviše posjećuju. Prije izlazaka, tradicionalna su

okupljanja u društvenim prostorijama doma ili, ljeti, MuseumsQuartier, kao jedno od okupljališta mladih i studenata. Za naš standard izlasci su poprilično skupi, pivo 4-6 eura, kokteli 8-12 eura, ulaz u klubove 6-12 eura. Uglavnom, imaju jako dobar noćni život! ☺

Što bi preporučio kolegama koji se odlučuju za

razmjenu studenata u inozemstvo? Što ćeš najvi-

še pamtiti?

Dragim kolegama svakako bih preporučio da „otvore“ svoj pogled na svijet, prihvate druge kul-ture i vjere, da spoznaju da mladih i kvalitetnih ljudi ima diljem zemlje. Nemojte propustiti takvu priliku, priliku za nova znanja i vještine, osobni napredak, veliko poboljšanje znanja jezika! Neka steknu poznanstva za cijeli život i neka svojim znanjem i iskustvom obogate našu zemlju pri po-vratku! Najviše ću pamtiti druženja s ostalim stu-dentima s razmjene, naša putovanja, naš smijeh i naše zajedništvo. Tamo smo zaista svi bili kao jedna mala obitelj.

Kao što vidite, dragi kolege, ako posjedujete imalo

entuzijazma za odlazak na studentsku razmjenu,

slobodno se odlučite na takav podvig! Domagoj

nam je lijepo opisao kako znanje i stečena iskustva

na studentskoj razmjeni mogu uvelike pomoći u

daljnjem životu i širenju pogleda na svijet. Ujedno,

to vam je odlična stavka prilikom pisanja životo-

pisa. Zato se bez straha odlučite prijaviti na jedan

od natječaja za studentsku razmjenu i uljepšajte si

studiranje! ☺

Zahvaljujemo Domagoju na vremenu koje je izdvo-

jio za ovaj intervju.

Marko Lacković

24 \\ fenix

tema broja: poljoprivredna djelatnost u suvremenom okruženju

fenix // 25

Razvoj seoskoga turizma ovisi o prepo-

znatim komparativnim prednostima, koje

su, najčešće, sastavni dio smjernica gos-

podarske aktivnosti na takvim lokalnim

područjima. Područje Baranje dominantno je po-

vezano s poljoprivredom kao primarnom gospo-

darskom djelatnošću i seoski turizam predstavlja

poslovnu aktivnost kojom je moguće kompara-

tivne prednosti iskoristiti u cilju razvoja turistič-

ke konkurentske prednosti. Razvoj turizma na

ruralnim područjima značajan je zbog izravnih

učinaka kojima se postiže povećanje broja po-

slovnih subjekata, ali i jačanje njihove ekonomske

snage – ekonomsko osnaživanje. Neizravni učinci

razvoja seoskoga turizma povezani su sa socijal-

nim, ekonomskim i ekološkim utjecajima. Socijalni

učinci nastaju kroz umanjivanje posljedica proce-

sa depopulacije na ruralnim područjima pa je čak

moguće govoriti i o privlačenju stanovništva koje

prepoznaje poslovne prilike u razvoju seoskoga

turizma. Bogatstvo kulturno-povijesne baštine te

revitalizacija običaja i tradicijskih obrta doprinose

jačanju socijalne komponente tako što se stanov-

ništvo povezuje zajedničkim aktivnostima kojima

doprinose osnaživanju lokalnih kapaciteta.

Ekonomski učinci nastaju izravno zbog otvaranja

novih radnih mjesta procesom samozapošljava-

nja, ali i zapošljavanja dopunske, sezonske radne

snage. Povezivanjem komplementarnih gospo-

darskih aktivnosti, kao što je poljoprivreda, pre-

rađivačka djelatnost i usluge, rastu mogućnosti

ostvarivanja novostvorene dopunske vrijednosti

primarnih proizvoda iz poljoprivredne proizvodnje

kroz prerađene proizvode koji se nude posjetite-

agroturizam primjer dobre prakse

26 \\ fenix

ljima kroz usluge. Na taj način mogu rasti prihodi

na malim i srednjim obiteljskim poljoprivrednim

gospodarstvima i, što je osobito značajno, raste

razina likvidnosti zbog ravnomjernosti prihoda i

sposobnosti plaćanja pristiglih obveza. Posebna

važnost povezana je i s ekološkim učincima, koji

se ogledaju u očuvanju i zaštiti okoliša. Gospodar-

ski subjekti koji su registrirani prema Pravilniku o

pružanju ugostiteljskih usluga u seljačkom doma-

ćinstvu (NN 05/08, NN 48/08-ispravak, NN 44/11

i NN 181/11) su mikro, mali i srednji gospodarski

subjekti i kao takvi imaju manji opseg činitelja

proizvodnje – ljudski rad i sredstva za proizvod-

nju. Proizvodni procesi povezani su i predstavljaju

kružni reprodukcijski ciklus, čime postoje predu-

vjeti za očuvanje i zaštitu okoliša od onečišćenja

koja nastaju i sastavni su dio intenzivne poljopri-

vredne proizvodnje. U takvim sustavima, diverzi-

fi cirane su proizvodnje gospodarstva – od bilino-

gojstva, voćarstva, vinogradarstva, povrćarstva,

stočarstva, ribnjačarstva, šumarstva i slično. Ra-

zvoj seoskoga turizma na takvim gospodarstvima

usklađen je s načelima održivoga razvoja.

Komparativna prednost Baranje primarna je po-

ljoprivredna proizvodnja, koju je moguće unapri-

jediti poduzetničkim aktivnostima, usmjerenim

na razvoj agroturizma kao selektivnog oblika koji

ima rastući trend na turističkome tržištu potražnje.

Prema vrsti turizma, s obzirom na lokaciju, pripada

kontinentalnome turizmu na ruralnome području,

prema vremenu boravka turista, pripada podsku-

pinama izletničkoga, vikend ili boravišnome turiz-

mu. Uglavnom pripada prema stupnju mobilnosti

stacioniranoj vrsti, iako postoje preduvjeti za razvoj

mobilne vrste. Prema dobnoj strukturi, moguće je

razviti podvrste dječjeg, omladinskog, obiteljskog i

umirovljeničkog turizma. Načinom organizacije us-

luge pripada u podvrstu aktivnoga turizma, u kojem

se posjetitelji mogu uključiti u svakodnevne aktiv-

nosti na gospodarstvu. Budući da je tržišno okru-

ženje, odnosno tržište potražnje, inicijator razvoja

ponude agroturizma, sve se više gospodarstva od-

lučuju na razvoj ekološkog agroturizma, koji svoje

pretpostavke temelji na ekološkoj poljoprivrednoj

proizvodnji. Udio ekoloških proizvođača zastupljen

je sa svega 2,5%, iako se planira povećanje udjela

na 7-8% na nacionalnoj razini.

Primjer dobre poduzetničke prakse u razvoju eko-

loškog agroturizma od 2001. godine je ekogospo-

darstvo Orlov put, u vlasništvu obitelji Gusak, ko-

jeg su 29. svibnja 2012. posjetili studenti 3. godine

preddiplomskoga studija različitih smjerova, koji

su izabrali modul Seoski turizam. To obiteljsko

poljoprivredno gospodarstvo površine je 50 ha,

fenix // 27

na kojem je 7 ha livada za proizvodnju djetelinsko

travnih smjesa, namijenjenih uzgoju i proizvodnji

vijetnamskih svinja i križanaca na mangulicom,

pataka, pilića, ovaca, koza, kunića, muznih krava

i konja. Od voćarske ekološke proizvodnje imaju

proizvodnju jabuka, kupina, jagoda i 1.000 stabala

krušaka, kao i 3 hektara pod orasima. Prerađeni

proizvodi izravno se prodaju u eko-dućanu, u ko-

jem se mogu naći voćni sokovi, džemovi, ajvar, uki-

seljeno povrće u jabučnome octu i kupinovo vino.

Organiziraju se radionice: berba i prerada jagoda,

sjetva povrća u plitice, proizvodnja kruha, radovi

na seoskome gospodarstvu te predavanja u vezi

s ekološkom proizvodnjom, degustacije ekoproi-

zvoda i vožnja zaprežnim kolima po gospodarstvu.

Stočarska je proizvodnja ekstenzivnoga sustava

te se nalazi u prijelaznome razdoblju prema eko-

loškom uzgoju. Zapošljavaju 5-8 zaposlenika. Go-

dišnje gospodarstvo posjeti oko 8.000 posjetitelja.

Poslovno se povezuju s istovrsnim ekološkim pro-

izvođačima u vezi s proizvodnjom jabuka i kupi-

na. Perspektivu u razvoju poslovanja prepoznaju u

brojnim mogućnostima koje, ipak, najviše ovise o

investicijskim ulaganjima, dostupnosti sredstvima

EU-a i povoljnijim uvjetima kreditiranja.

Taj primjer dobre poduzetničke prakse zasnovan

je na kvalitetnim ljudskim resursima, postupnome

dugoročnome razvoju bez kreditnih opterećenja

poslovanja, blizini emitivnih tržišta, blizini parka

prirode Kopački rit, a, prvenstveno, primarnoj eko-

loškoj proizvodnji hrane.

prof.dr.sc. Jadranka Deže

A kako su naši studenti doživjeli ovu malu ekskurziju?

Orlov put nas je sve impresionirao svojom pre-

krasnom idilom i ljubaznošću domaćina. Na

samom dolasku u gospodarstvo, dočekali su

nas domaćini s malim aperitivom - domaćom

rakijom. U ugodnoj seoskoj atmosferi potrudi-

li su se opisati svoje gospodarstvo te su bili

spremni odgovoriti na sva naša pitanja. Poslije

zanimljivih saznanja o gospodarstvu, doručko-

vali smo ekološke proizvode iz njihove vlasti-

te proizvodnje. Za doručak su bili tradicionalni

slavonski specijaliteti, poput kulena, kobasica,

slanina, jaja te ukiseljenoga povrća, koje smo

„zalili“ domaćim jabukovim sokom i vinima.

Slijedio je obilazak njihove drvene kuće, koja je

oduševila sve prisutne. Drveni ormari, stolovi,

šank i barske stolice, sve ručni rad, ali nekako

neobičan i nesvakidašnji. Domaćini su nam, za-

tim, pokazali životinje na gospodarstvu. Konji,

vijetnamske svinje i praščići, koze, kokoši, sva-

ka na svoj način doprinosi tom okruženju, a, uz

to, i uveseljavaju nas posjetioce. Nezaobilazna

je bila i vožnja zaprežnim kolima, koju, naravno,

nismo propustili.

Naša je šetnja voćnjakom i vožnja potrajala, a u

međuvremenu su se dobri domaćini pobrinuli

za ručak, slavonski čobanac,uz neizostavno do-

maće vino, za kraj predivnoga druženja.

Danijela Mitrović

28 \\ fenix 2222222222222222228888888888888888 \\\\ feef niniiixx

AgroTime je aplikacija koja dolazi iz prostorija tvrtke

Gauss Development, a napravljena je da pomogne

današnjem poljoprivredniku u organizaciji cjeloku-

pnoga gospodarstva. Aplikacija nam služi za evi-

dentiranje i analizu poslova koje smo obavili te na

vrlo jednostavan način prikazuje rezultate analize

tih poslova. U razgovoru sa začetnikom i voditeljem

projekta Pavlom Vidakovićem donosimo vam sve o

AgroTime web aplikaciji.

Vlasnici poljoprivrednih gospodarstava upoznati

su s problemima koje im stvara razna papirologija

oko vođenja gospodarstva. AgroTime je web apli-

kacija namijenjena ratarskoj proizvodnji, s ciljem

učinkovitijeg i efi kasnijeg obavljanja poljoprivred-

nih aktivnosti. Trenutno je u demo verziji te smo

ju, uz dopuštenje ekipe iz Gauss Developmenta,

dobili na testiranje. Aplikacija je namijenjena po-

ljoprivrednicima koji obrađuju do 800 ha zemlje

i svima onima koji žele uštedjeti vrijeme i novac

kroz vođenje gospodarstva.

Vjerojatno se pitate kako AgroTime fukcionira te

koja je njegova glavna korist. Naime, trebalo nam

je svega sat vremena da se upoznamo s aplikaci-

jom te shvatimo kako se unose, analiziraju i pre-

gledavaju podaci. Ulaskom u AgroTime sustav do-

čekat će vas nadzorna ploča, gdje prvo uočavate

izbornike za „Novi posao„, te „Analiza“. Klikom na

„Novi posao“ otvara vam se izbornik, gdje unosi-

te posao koji ste prethodno obavili te stavke toga

posla (glavni stroj, priključni stroj, zasijanu kulturu

itd., ovisno o poslu koji ste obavili). Takvim nači-

nom zapisivanja poslova stvara se jedna mala

baza podataka koja vam je dostupna na uvid i koja

vam omogućava pojedine analize utrošenih resur-

sa i praćenje proizvodnje.

AgroTime sustav sastoji se od tri modula: poslovi,

parcele i mehanizacija. Pavle ističe kako je pri kra-

ju izrade i četvrti modul pod nazivom društvena

mreža. Društvena bi mreža trebala biti jedan od

glavnih aduta te aplikacije, a koristila bi se u svr-

hu razmjenjivanja savjeta i informacija među ko-

risnicima. Svjesni smo koliko je prava informacija

u pravo vrijeme važno oružje u borbi na tržištu.

Poljoprivrednik koji bude koristio tu aplikaciju do-

bivat će besplatne informacije od administratora,

koje će mu pomoći u postizanju bolje konkuren-

tnosti i smanjenja troškova proizvodnje. Trenutna

AgroTime verzija pokriva ratarsku proizvodnju, no

Pavle napominje kako će aplikaciju upotpuniti do-

datnim granama poljoprivrede (stočarstvo, vino-

gradarstvo i voćarstvo), kako bi i poljoprivrednici s

mješovitim poljoprivrednim gospodarstvima mo-

gli koristiti aplikaciju.

Planovi za budućnost usmjereni su na razvoj po-

slovne društvene mreže AgroTimea te njezine pri-

hvaćenosti od poljoprivrednoga stanovništva. Veli-

ka važnost pridodaje se kvaliteti informacija izme-

đu korisnika, kao bitnome čimbeniku u poslovanju.

Smatramo kako AgroTime ima osiguran uspjeh na

tržištu te kako će poljoprivrednici prepoznati nje-

govu korisnost i uporabljivost.

AgroTimea za sada možete koristiti besplatno, a

izlaskom iz demo verzije uvest će se naplata od

oko 90 kuna mjesečno. Konačna verzija aplikaci-

je bit će dostupna već krajem lipnja ove godine.

Aplikacija je trenutno namijenjena domaćim po-

ljoproprivrednicima, a ulaskom u Europsku uniju

ekipa namjerava program ponuditi i inozemstvu.

Cilj im je ići u korak s našim poljoprivrednicima, s

obzirom na njihov razvoj i prihvaćanje tržišta Eu-

ropske unije, ističe Pavle.

Zainteresirani mogu isprobati AgroTime prijavom

na www.agrotime.net, a svi prijedlozi i ideje kori-

snika dobrodošli su. AgroTime je trenutno u web

izdanju, ali se u bližoj budućnosti očekuje iOS te

Android verzija te uistinu korisne aplikacije. Ne

preostaje nam ništa drugo nego poželjeti sreću

timu iz Gauss Developmenta te da AgroTime što

prije zaživi u pravome svjetlu.

Marko Lacković

digitalni rokovnik u službi poljoprivrednika

fenix // 29

Kako se brucošijada održavala u prošlosti

i je li je uopće i bilo? Od osnutka Poljo-

privrednoga fakulteta, davne 1958., koji

je tada bio Visoka poljoprivredna škola,

sa statusom fakulteta, specifi čnost bru-

cošijade dali su tadašnji studenti, koji su, u većini

slučajeva, bili u radnom odnosu.

Prva brucošijada, kao i mnoge sljedeće, održana

je u zgradi Visoke poljoprivredne škole, u velikoj

predavaonici. Studente je pozdravio dekan i neko

kraće vrijeme bio nazočan s još nekolicinom pro-

fesora koji su se odazvali pozivu. Bilo je obilje jela

koje su tadašnji studenti sponzorirali iz svojih rad-

nih organizacija. Tada nije bio velik problem dobi-

ti prase, janje (koje je slučajno baš tada „slomilo

nogu“ pa se takav „škart“ moglo donirati za potre-

be brucošijade). I pića je bilo podosta, sponzori-

rano iz naših kombinata. Naravno, jelo je i piće

bilo besplatno. Brucošijadu je vodio stariji student,

koji je studente brucoše pozvao na polaganje ša-

ljive prisege, u kojoj prisežu na sve moguće stu-

dentske nestašluke. U ta davna vremena glazba je

dolazila s gramofona s vinil singlica. Tadašnji je DJ

puštao hitove Plettersa, Little Tonyja, hitove Elvisa

Presleya, kao „It’s now or never“, koju su svi gro-

moglasno pjevali, njišući se u ritmu rocken rolla,

oponašajući vječnog Elvisa. Studentice su bile vrlo

elegantno odjevene, u svečanim haljinama (otprili-

ke kao za doček Nove godine), a dečki su se pono-

sili lakiranim cipelama. Brucošijada je bilo mjesto

gdje su se studenti bolje upoznali, gdje su počele

ljubavi, od kojih su mnoge završile brakom. Tih se

brucošijada tadašnji studenti vrlo rado sjećaju.

Od polovice 60-tih do polovice 70-tih godina na

brucošijade su studenti sami donosili jelo i piće

(tzv. „pinkl bal“),tako da opet nisu morali dodatno

plaćati za iće i piće koje donosi dobro raspoloženje.

nekada i danasbrucošijada

U drugoj polovici sedamdesetih godina XX. stoljeća

brucošijade su bile malo drukčije. Uvijek je studen-

te pozdravio dekan ili netko od pozvanih profesora,

koji su, nakon večere, otišli spavati, a studenti opu-

šteni nastavili s veseljem. Brucošijade su se odr-

žavale subotom navečer u restoranima (Bastionu,

Kopiki). Studente su dočekali postavljeni stolovi

za večeru, konobari su posluživali aperitiv, večeru

koja se sastojala od juhe, odreska, priloga, salate i

kolača. Ništa nije bilo donirano, plaćala se ulaznica

za večeru. I tada je stariji student, šarmantni vo-

ditelj, pozvao studente na prisegu studentske ne-

podopštine, a tijekom večeri bilo je puno sadržaja.

Bilo je tu „plesa srdaca“; ples s narančom, koju su

parovi tijekom plesa (promjena ritma) držali na

čelu, priljubljivši se jedno uz drugo da naranča

ne ispadne; natjecanje u brzome jedenju šampite

(bez ruku, naravno, a nagrada je bila – salveta, da

se pobjednik može obrisati)… Nije bilo lakiranih ci-

pela, već je u pitanju bila košulja. Kako? Jasno se

sjećam kako je jedan kolega s viših godišta pričao

kako će odjenuti košulju, onu tanku, bez potkošu-

lje, da što bolje osjeti tijelo djevojaka s kojima bude

plesao lagane stvari. Glazba je bila „živa“, nekakav

bend je svirao, plesalo se i brzo i „stiskavac“ (to

je ono s košuljom). I kolo se plesalo, i pjevalo se…,

neki su i „profurali“. U to se vrijeme već autom, od-

nosno „fi ćom“ ili eventualno „škodom“ tko je bio

malo imućniji, dolazilo na brucošijadu, i, što je još

važnije, odvozilo kući s brucošijade, kada kolege

nisu odbijali poziv na prvu jutarnju kavu zahval-

ne kolegice koju ste dovezli u njenu podstanar-

sku sobu…„Reprize“ druženja s brucošijada znali

smo sutradan navečer ponoviti negdje u Baranji, u

„Baranjskim noćima“…Vrlo se rado sjećamo svojih

brucošijada iz toga doba.

Ne znam točno kada su brucošijade izgubile formu

koju su imale. U neka novija vremena održavale

su se u nekom od kafi ća, bez pozdrava dekana,

bez lakiranih cipela. Umjesto tankih košulja deč-

ki su oblačili debele dukser majice s kapuljačom,

umjesto ženskih svilenih dugih haljina djevojke su

odijevale dnevne rifl e i nekakvu majicu. Program

nije imao sadržaja, nije bilo klope, samo jeftinije

piće, čija je cijena obvezno bila oglašena na po-

zivu za brucošijadu. Ostaju li takve brucošijade u

sjećanju?!

prof. dr. sc. Jasna Šoštarić

30 \\ fenix

fenix // 31

intervju s prof. Ivanom Kneževićem:

To work, to fi nish, to publish!U proteklome vremenu radio sam ono što sam volio i smatram da nema ljepšega posla od rada u znanosti i sa studentima, zaključio je prof. Knežević

Poštovani profesore Kneževiću, iako ste

u mirovini, nove generacije studenata

moći će se upoznati s nekim od Vaših

ideja kroz udžbenik „Uvod u znanstveni

rad“, koji ste napisali zajedno s profeso-

rom Mijićem. Ja sam se, također, s Vašim ideja-

ma upoznao u navedenom udžbeniku i on je na

mene djelovao vrlo poticajno, iz čega ću i izvući

svoje prvo pitanje. Naime, u udžbeniku se proteže

ohrabrivanje mladih ljudi da se uključe u znanost

i, osim toga, on je vrlo koristan kao priručnik za

mlade ljude koji imaju takve ambicije.

Možete li nam ukratko opisati svoj znanstveni put i

što Vas je navelo na bavljenje znanošću?

Draga su mi Vaša zapažanja o spomenutoj knji-zi, jer to znači da su se ispunili ciljevi koje smo si postavili i naveli u predgovoru. Moj znanstveni put seže u davnu 1960. godinu, kada sam se, na-kon položene mature u Učiteljskoj školi, upisao u tada jedinu visokoškolsku ustanovu u Osijeku - Visoku poljoprivrednu školu, današnji Poljopri-vredni fakultet. Bio je to ujedno i početak viso-koškolskog obrazovanja u mojem rodnom gradu.

I dok sam sjedio u studentskoj klupi teško mi je bilo i zamisliti da ću u toj ustanovi držati nastavu dugi niz godina te uz to još obnašati čelnu duž-nost dekana u ratu. Za najbolji uspjeh nakon prve školske godine dodijeljena mi je nagrada Rekto-rata Sveučilišta u Zagrebu, kojemu je ta ustanova tada pripadala. Nagradu sam dobio i nakon dru-ge školske godine od Vijeća nastavnika Visoke poljoprivredne škole. Nakon završenoga studija, zaposlio sam se u Industrijsko poljoprivrednome kombinatu Osijek (IPK), gdje mi se pružila prilika za znanstveni rad u Stanici za progeni test. Istra-živanja uzgojne vrijednosti u stočarstvu nastavio sam u Centru za unapređenje stočarstva te, ka-snije, u Poljoprivrednom institutu i Poljoprivred-nome fakultetu u Osijeku. Godine 1973. dodijelje-na mi je stipendija za znanstveno usavršavanje u SR Njemačkoj, gdje sam proveo devet mjeseci na istraživanjima koja su bila, također, i teme moje-ga magistarskoga i doktorskoga rada. To su bile okolnosti koje su me navele na znanstveni put i bavljenje znanošću.

Postoje li neki posebno lijepi ili posebno tužni tre-

nutci iz Vašega rada u znanosti, koje biste nam

mogli ispričati?

32 \\ fenix

U mojoj je znanstvenoj i nastavnoj karijeri bilo puno lijepih trenutaka, ali, na žalost, i onih ružnih pa i tužnih. Poučavanje mladih bila mi je želja još kod upisa u Učiteljsku školu. Sa studentima sam dijelio njihove brige, želje i nadanja, jer sreća je dvostru-ko veća, a tužni događaji i posrnuća lakši kada se s nekim dijele. Oni su mi, zauzvrat, darivali vedro ras-položenje, uz koje sam svoje godine manje osjećao. Najružnije u mojoj karijeri bilo je razaranje Fakul-teta u ratu, a najtužnije kada je na obrambenoj liniji kod Nemetina poginuo Damir Šustić, predsjednik studenata. Dok sam, kao ratni dekan, držao opro-štajni govor na Retfalačkome groblju, odjekivale su eksplozije granata. Naši studenti branili su grad, a njih trinaest poginulih ostat će trajno zapisani u Spomenici Fakulteta i našem sjećanju.

Što Vas je na Vašem znanstvenome putu najviše

demotiviralo, a što nagnalo da ipak nastavite dalje?

Na mojem znanstvenome putu, najviše su me demotivirala nedostatna sredstva za pokusne objekte, opremu pa i literaturu. No, entuzijazam me uvijek motivirao da nastavim dalje.

Smatrate li da je situacija u svijetu pogodna za

razvoj mladoga kadra znanstvenika u području

agronomije?

Situacija u svijetu, dramatično se mijenja po pi-tanju proizvodnje hrane, a gladnih je sve više. Porast broja stanovnika, globalne klimatske pro-mjene i sve manji resursi za proizvodnju hrane novi su izazovi za znanstvenike pa i one koji će to tek postati. Uočavanje problema i izrada kvali-tetnih hipoteza dat će odgovore na te izazove. J. W. Goethe je rekao: “Hipoteze su poput skela oko zgrade u izgradnji, koje se ruše kada je zgrada gotova“.

Kako ste pronalazili iskru koju ćete slijediti i može-

te li reći kako bi se trebalo pristupati znanosti?

Znanstvena znatiželja bila je iskra koju sam no-sio u sebi. Kada čovjek voli ono što radi, onda ga to ispunjava zadovoljstvom i ništa mu nije teško. U proteklome vremenu radio sam ono što sam volio i smatram da nema ljepšega posla od rada u znanosti i sa studentima. Pristup znanosti sa-žeo bih u jednoj rečenici koju je izrekao Faraday: „To work, to fi nish, to publish“.

Smatrate li da znanstvenik treba biti ozbiljan ili da

najbolje ideje dolaze u šali i zabavi?

Znanost je svakako ozbiljan posao. Znanstvenik treba biti uporan i strpljiv, sklon timskome radu te posjedovati dobru sposobnost zapažanja, ana-liziranja i donošenja kvalitetnih zaključaka, iz kojih će proizići i nove ideje za daljnja istraživa-nja. Tamo gdje se sustavno timski radi i gdje su odnosi u timu dobri, može se doći do novih ideja u bilo kojoj prilici pa i u vrijeme opuštanja. Bez međusobnog uvažavanja u timu i ustanovi, bez ugodnoga radnoga ozračja neće biti ni rezultata u ovome, kao i bilo kojem drugom poslu. Moji su-radnici na Katedri bili su mi bliski poput članova obitelji i nisu jedini na Fakultetu koje sam tako doživljavao. Često smo radni dan započeli pone-kom šalom.

Profesore Kneževiću, uvelike zahvaljujemo na ovom

intervjuu i za sudjelovanje u pokretanju studentske

novine u novome ruhu i pod novim vodstvom. Nada-

mo se kako će i ovaj intervju doprijeti do nečije, mož-

da sada i latentne, ambicije za bavljenje znanošću.

Vlatko Galić

fenix // 33

Danas se, u 21. stoljeću, suočavamo s či-

njenicom da je siromaštvo, kao globalni

problem, uzelo maha te da je postalo

strašnija bolest od bilo koje druge bole-

sti. Dok, s jedne strane, dio čovječanstva

živi lagodnim životom, s druge strane mnogima

nedostaju i oni osnovni uvjeti za život, zbog čega

umiru od gladi. Najveći broj siromašnih nalazi se u

nerazvijenim područjima Afrike, Latinske Amerike

i Azije, a najsiromašnija zemlja svijeta je Burunda,

zemlja s najnižim BDP-om po glavi stanovnika,

gdje je u godini dana prosječna zarada stanov-

nika 90 dolara. Danas oko 830 milijuna ljudi živi

u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, u uvjetima

gladi, siromaštva. Zapanjujuća činjenica je i kako

na kraju svakoga dana, pa tako i ovog, umire oko

25.000 ljudi, dok se u to isto vrijeme baci oko 12

tona hrane. Nadalje, oko 183 milijuna djece u svi-

jetu ima mnogo manju težinu od normalne, a sve

higijensko-prehrambene potrebe koštale bi samo

1,3 bilijuna dolara, koliko Europljani i stanovnici

SAD-a potroše godišnje na parfeme. Kako je mogu-

će ostati ravnodušan na sve te informacije i bar ne

pokušati učiniti nešto kako bi se ta situacija makar

malo promijenila i poboljšala!?

Imate mogućnost pomoći onima kojima je to

najpotrebnije, onima koji od vas ne traže sav onaj

luksuz u kojemu živite, nego

samo mali dio onoga u čemu

i oni mogu tako lako uživati, a

to je hrana i obrazovanje! Kako

to učiniti? Odgovor je: Marijini

obroci, jednostavno rješenje

za glad u svijetu! Riječ je o

globalnome pokretu, kojim se

pruža jedan obrok dnevno, najgladnijima. Međutim,

postoji problem i u obrazovanju, jer je činjenica

da samo 57% djece pohađa osnovnu školu, dok

svako treće dijete završi školovanje. Prema tome,

njihova je vizija da se tim projektom potakne djecu

i na odlazak u škole pa se hrana dijeli na mjestu

njihovog obrazovanja.

Magnus MacFarlane-Barrow osnivač je pokreta

„Marijini obroci“. U dokumentarnome fi lmu naziva

„Child31“ prikazano je ono što mnogi danas

smatraju normalnim u ovome izopačenome

svijetu, ali znamo da uvijek postoji ona toplina u

srcima ljudi i zajednička snaga kojom možemo

taj problem donekle riješiti. Film započinje pričom

djevojčice Lette, dvanaestogodišnjakinjom, koja

s velikom željom za životom prolazi kroz pakao

gladi, siromaštva, nedostatka roditeljske ljubavi,

kako bi mogla skrbiti za svoju mlađu braću te

njima i sebi u budućnosti omogućiti lakši život. I

ona, kao i mnoga djeca kojima taj projekt pomaže,

odlazi u školu bez ijednog obroka. Upravo zbog

toga, baš na tom mjestu obrazovanja, djeci se daje

ono najpotrebnije – hrana. Jednostavna zamisao

- dati nadu svijetu gladnih. Magnus misli da je to

moguće u ovom obilju, s čime bismo se svi mogli

složiti. Zastanite, pogledajte fi lm i razmislite o tome

što vi, što svatko od nas, može učiniti za tu djecu!

Imajte na umu da ste to lako

mogli biti vi, da ste vi mogli

biti Lette i bilo tko od te djece,

bez krova nad glavom, spavati

na smetlištima, na hladnim i

pustim ulicama, bez potrebne

ruke da vam pruži miran i topao

Marijini obroci, dijete 31

34 \\ fenix

san, ljubav i utažiti vam glad! Magnus navodi kako

mnoga djeca, kako bi si omogućila obrok, prose

na ulicama te tako propuštaju obrazovanje, koje je

temelj izdizanja u toj gomili siromaštva. Nadalje, u

Indiji, gdje postoje različite prepreke prema putu

uspjeha, najsiromašniji ne mogu pohađati škole.

Ono što je normalno u jednoj takvoj zemlji je da

se djevojčice tretiraju kao drugorazredna djeca i

onemogućuje im se obrazovanje, jer se to za njih

smatra beskorisnim. One, kao takve, nikada neće biti

slobodne i traže jednakost s dječacima. Marijinim

se obrocima mijenja to stanje i roditelji koji svoju

djecu nisu slali u škole sada to čine, sa spoznajom

da će njihovo dijete tamo biti nahranjeno, čime se i

djevojčicama nudi prilika za učenjem i pohađanjem

škole. Eglyn Misikani, profesorica u jednoj takvoj

afričkoj školi, svjedoči o tome kako je bilo mnogih

problema prije dolaska Marijinih obroka. Djeca

su zbog gladi odustajala od obrazovanja i škole,

teže su učila, pamtila, ali su i lakše oboljevala od

različitih bolesti.

Charlie Doherty, dvanaestogodišnjak iz Engleske,

od svoje sedme godine sudjeluje u Marijinim

obrocima, za koje je u toj dobi prvi puta čuo u

Bosni. Odlučio se za neobičan pothvat. Sa svojom

je majkom vozio više od tisuću kilometara od

Brightona do Glasgowa te je dva dana prije Božića

organizirao da 24 osobe otplivaju maraton i pol,

oko 65 kilometara. Dječak je prikupio više od

31.000 dolara za Marijine obroke te su po njemu

nazvali školsku kuhinju. Nije važno koliko možemo

dati za tu djecu, važnije je ono što činimo, važnija

je naša namjera, jer svi smo vrijedni.

Također je važno i kupovanje domaće hrane, kako

bi se pomoglo domaćim uzgajivačima, lokalnome

gospodarstvu koje proizvodi hranu. Primjerice,

kukuruz i soju kupuju od malih uzgajivača, pod

kojima se misli na seljake koji imaju svoju zemlju.

Između 15.000 i 20.000 uzgajivačkih kućanstava

sudjeluje u proizvodnji hrane, čime se, također,

pomaže gospodarstvu. Cilj je da cijela zajednica

sudjeluje u tome procesu, da se osjećaju korisnima,

a ne bespomoćnima.

Činjenica je da nitko od te djece ne bi bio u školama

da tamo nema hrane. Svi bi se vratili na ulice, jer

oni samo za hranom i tragaju. Nisu važne razlike

među njima, samo im se želi pružiti nada, radost

i ljubav. Sada se svi možemo uključiti u nešto

takvo, organizirati se na bilo kakav način i tako

pomoći najsiromašnijoj i najgladnijoj djeci svijeta,

omogućiti im život dostojan svakoga čovjeka. Oni

ne traže puno, a mi im to malo možemo pružiti.

Ukoliko želite znati više, pogledajte taj dirljivi

fi lm ili ih možete posjetiti na web stranici: www.

marysmeals.hr

Matea Dugandžić

Program Marijinih obroka „Mlađi od 6“ svakodnevno nahrani tisuće siročadi.

Hrvatska udruga Marijini obroci osnovana je u srpnju 2009. godine.

Marijini obroci Hrvatska danas imaju otvorene tri školske kuhinje, u Malaviju, Ekvadoru i Beninu.

Duša Marijinih obroka su volonteri.

Ideju je moguće ostvariti s već od 75 kuna godišnje po djetetu.

„Ako ne možete nahraniti stotinu ljudi, nahranite jednoga čovjeka.“ – Majka Terezija

„Da, ima danas ljudi koji gladuju, no to ne znači manjak hrane. To znači manjak ljubavi.“ – Louise Hay

„Tek kada posiječete posljednje drvo, kada zatrujete posljednju rijeku i ulovite posljednju ribu,

shvatit ćete da novac ne možete jesti.“ – citat Indijanaca

fenix // 35

Razgovor s Jimom Bouldenom, reporterom CNN-a:upoznavanje i kratka konverzacija s Jimom Bouldenom

Riskiraj i putuj! To je moja poruka svim mladim novinarima!

Ljeto je 2012. Uputio sam se na sunčani Pelješac,

u nadi da ću opustiti moždane vijuge i polako se

pripremiti za nove radne pobjede. Nije mi ni na

kraju pameti bilo da ću upoznati i ostvariti kontakt

s nekim poznatim. Dok sam prakticirao šetanje po

Trpnju, malome mjestu na Pelješcu, u prolazu sam

primijetio poznato lice. Isprva mi nije bilo jasno

odakle mi je poznato i, po svemu sudeći, tako bi i

ostalo da se slučajno jednu večer nismo susreli na

kavi kod prijateljice moje majke. Tada sam se upo-

znao s Jimom. Odmah smo našli nekoliko zajed-

ničkih tema. Nakon dvadesetak minuta razgovora,

rekao sam Jimu da mi je odnekud poznat, a on je

na to odgovorio - vjerojatno s Business newsa, sa

CNN-a. I tu mi je kliknulo: pa da! Poznato lice s tv

ekrana. Kao amaterskome novinaru, istoga časa

palo mi je na pamet pitati mogu li dogovoriti raz-

govor s njim. Pojavio mu se smiješak na licu i re-

kao da bi to moglo biti „very interesting“.

Sljedećega jutra našli smo se na rivi i uz par šalica

kave ugodno diskutirali o različitim temama. U neo-

baveznom razgovoru o sportu, politici, poljoprivredi,

kulturi... postavljao sam pitanja o njegovome životu,

kako uspijeva uskladiti posao i obitelj i o poslu profe-

sionalnoga novinara te o njegovim počecima.

Kako je teklo Vaše obrazovanje?

Studirao sam TV produkciju u Americi, na Kutztown University, te me najviše interesira-la povijest. Po završetku studija, stažirao sam u jednoj televizijskoj kući, nakon čega sam preselio u Washington, DC te počeo raditi na Independent Network News, što mi je puno pomoglo u nastav-ku karijere. Godine 1990. došao sam u London raditi za Reuter’s i u prvome tjednu na poslu već sam otputovao u Kuwait kao reporter. Bilo mi je 26 godina kada sam se našao u pustinji Kuwai-ta, okružen fi jukanjem metaka. Pomislio sam, da mi je netko rekao prije nekoliko godina gdje ću se sada nalaziti, ne bih mu vjerovao!, govorio je Jim

te uz smiješak dodao – Dvadeset i sedmi rođendan dočekao sam u mraku, pošto nije bilo struje, no i to je prošlo. Godine 1995. došao sam na CNN i sad već preko deset godina radim na Business newsu.

Kako je raditi među svjetskom kremom u novinar-

stvu, kao što je to na CNN-u?

36 \\ fenix

Ne surađujem samo s novinarima sa CNN-a, nego i s novinarima Reuter’sa, Time’sa, Suna te mnogim drugim. Konkurencija je vrlo jaka, a najvažniji je integritet, naglašava Jim i ističe: Svi se jako trudimo prikazati priču kakvu ju vidimo i prikazati je široj javnosti najbolje i najtočnije što možemo. To je najbitniji dio našega posla.

Možete li izdvojiti najzanimljivije mjesto na kojemu

ste bili?

Svakako Kuwait 1990., ali bih još dodao i Rusiju. Bio sam tamo za vrijeme raspada komunističko-ga režima. Bilo je vrlo interesantno vidjeti, usred Moskve, američki brand Mc’Donalds restoran, koji se u to vrijeme otvorio tamo.

Jeste li ikad odradili koju reportažu u Hrvatskoj?

Namijao se glasno i rekao: Nisam, ali nadam se da hoću, jer je ovdje jako lijepo. Prvi put sam tu i oduvijek sam htio doći. Imate prekrasnu prirodu i jako dobra vina.

Isto tako fasciniran sam time što tako mala dr-žava poput vaše, s tako malo stanovništva, ima tako puno dobrih sportaša, te se ponovo glasno

nasmijao.

Uz tolika putovanja, imate li ikada osjećaj nostal-

gije za domom?

Ne! Ma, London je centar svijeta. Više je London centar svijeta, čak i od Velike Jabuke, New Yorka, koji je više provincijalniji.

Pored toliko posla i putovanja, je li teško razdvojiti

posao od obitelji?

Posao se nalazi na prvome mjestu, a kada dobi-ješ poziv - moraš ići. Kada je 2011. godine Breivik

ubio sedamdeset i sedam ljudi u Norveškoj, bio sam na poslu te su mi iz redakcije rekli da odmah idem u Oslo. Na pola puta od redakcije CNN-a do zrakoplovne luke, našao sam se s Lyn, svojom ženom, koja mi je donijela torbu sa stvarima. Že-lim reći da u ovome poslu katkad ne stigneš niti složiti stvari za put. Sjećam se, također, da sam na prvi „spoj“ s Lyn kasnio čak 7 sati.

Što se tiče Vaše karijere, imate li nekih planova za

budućnost i ima li još nešto što biste željeli ostva-

riti, a dosada niste?

Bližim se pedesetoj i moram razmišljati što dalje. Možda bih se htio baviti poslom u studiju, a manje putovati. Želio bih reći još da na CNN-u ima jako puno mladih te je s njima predivno surađivati. Li-jep je osjećaj kada nekome predaješ svoje zna-nje, jer vijesti su kao neprekinuti krug, stalno se ponavljaju. Moram biti iskren i priznati da i sam još puno učim od mladih. Mediji se danas jako brzo mijenjaju. Mislim da će brzo nestati televizi-ja kakvu smo dosada poznavali, jer su informaci-je lako dostupne. Moja djeca gledaju on line Olim-pijske igre... imam osjećaj da je to početak kraja televizije i dosadašnjega načina rada.

Za kraj, imate li koji savjet za mlade novinare?

Prvo i najvažnije je da ne moraš studirati novi-narstvo kako bi postao novinar. Važno je da te no-vinarstvo interesira i odlično je ako imaš priliku, uz učenje, i stažirati. Putem stažiranja tek vidiš je li neki posao za tebe ili nije.Dobroga novinara treba sve zanimati i mora biti znatiželjan!Riskiraj i otputuj u inozemstvo raditi! Ljudi žele otići iz svoje zemlje raditi, ali mnogima nikada nije pravo vrijeme. Nije vrijeme jer ih vječito ne-što sputava, ili djevojka i ljubav ili nemaju dovolj-no hrabrosti za odvažne korake i odluke.Riskiraj i putuj! To je moja poruka svim mladim novinarima, zaključio je Jim, uz smiješak.

Ivor Šurlan Spitzmuller

fenix // 37

Ja sam Stipo iz Mrzovića. Moj mi je ćaća

ostavio 4 jutra zemlje. Ove godine posijao

sam pšenicu. Kad bacim gnojivo, moja

pšenica je plava, a ne zelena, i uvijek tako,

svake godine bolje nego u mog susjeda

Miše. Znam ja kako ona voli i dubinu oranja i sve

pa joj to i dam. Kako ne bih znao, radim isto već 30

godina, a radio je tako i moj ćaća. Kad ja svoju njivu

pošpricam, više ni trava ne raste. Kažu mi, „Kod

Šprke“, da najbolje prskam u selu. Prošle sam go-

dine jedini uspio sve odraditi usred oluje. Nema tu,

sinko, budućnosti, mogu ja bit’ najbolji koliko hoću,

kad se krpa kraj s krajem…

Dragi moj Stipo,ne moraš ti sijati samo ono što je sijao tvoj otac. Nećeš ti probuditi duhove ako malo proširiš plo-dored; zapravo, ako ga uopće i uvedeš. Osigurat ćeš da nestanu štetnici koji se pojavljuju učesta-lo, a i prinos će ti biti veći. A ne znam je li ti tko re-kao, biljke imaju pigment što zvaše se klorofi l. On

je zelen. Plava biljka kaže da si gnojiva ipak bacio malo previše, a toksične tvari, poput nitrata, po-pit će tvoja djeca. Nemoj se čuditi ako se njihova djeca rode plava! Nadalje, sjećaš se kada ti je prije 2-3 godine po-leglo cijelo jutro, jer je ležala voda? Eh, to ti je kad stalno oreš na istu dubinu. Bolje se ti uhvati knjige, nego da sve izgubiš!To što ti trava ne raste svakako je loš znak. Takvim pristupom radiš i protiv sebe i protiv zakona, a i tvoje biljke neće biti ni zeru bolje. Po oluji i vjetru nikada se ne ide u tretiranje, jer ode sredstvo kod susjeda i u potok! Ne valja ti to samopouzdanje nakon 2-3 piva! Idući put bolje u birtiju pješke.Kad si lijepo zbrojiš i pomnožiš sve što sam ti ispričao, krpat ćeš te krajeve ipak malo lakše. Kao što rekoh, knjigu u ruke i pročitaj što se ot-krilo novoga otkad ti ćaća njivu ne radi!

Vlatko Galić

Stipo iz Mrzovića

38 \\ fenix

„… Što bi značilo kada bismo zaista otkrili konačnu

teoriju svemira?“

Time bi bilo dovršeno dugačko i slavno po-

glavlje u povijesti naših napora da razu-

mijemo svemir. Ali, to bi i revolucioniralo

način na koji svaki čovjek shvaća zakone

koji upravljaju svemirom. U Newtonovo vrijeme

obrazovanome je čovjeku bilo moguće zahvatiti

ukupnost ljudskoga znanja, bar u glavnim crtama.

Ali, sve od tada, put razvoja znanosti učinio je ta-

kvo što nemogućim. Teorije su se stalno mijenjale,

kako bi se mogle uskladiti s novim promatranjima.

Nitko ih nije stigao dovoljno promozgati ili pojed-

nostaviti tako da bi ih mogli razumjeti obični lju-

di. Morate biti specijalist, pa čak i tada se možete

samo nadati da ispravno zahvaćate određeni mali

dio znanstvenih teorija.

Nadalje, brzina napretka bila je toliko velika da je

ono što bi netko naučio u školi ili na fakultetu uvi-

jek bilo pomalo zastarjelo. Samo nekolicina ljudi

uspijeva biti u tijeku s graničnom crtom znanosti

koja se stalno pomiče naprijed. A i oni tome mora-

ju posvetiti čitavo svoje vrijeme i specijalizirati se

u malome području. Ostatak ljudi malo zna o po-

stignutim naprecima i uzbuđenju koje su izazvali.

Prije 70 godina, da bi se Eddingtonu vjerovalo, bilo

je dovoljno da dvoje ljudi razumije opću teoriju re-

lativnosti. Danas je razumiju deseci tisuća sveuči-

lišnih diplomaca, a mnogim milijunima ljudi ta je

ideja u najmanju ruku bliska. Da se otkrije ujedi-

njujuća teorija, bilo bi samo pitanje vremena kada

će ona biti tako promozgana i pojednostavljena.

Tada bi se mogla predavati u školi, barem u okvir-

nim crtama. Tada bismo svi bili u stanju imati neko

razumijevanje zakona koji upravljaju svemirom i

koji su zaslužni za naše postojanje.

Einstein je jednom postavio pitanje: „Koliko je slo-

bode imao Bog kada je stvarao svemir?“ Ako je pri-

jedlog bezgraničnosti točan, On nije imao nikakve

slobode prilikom odabira početnih uvjeta. Imao bi,

naravno, i dalje slobodu izbora kada je riječ o zako-

nima kojima će se svemir pokoravati. Tu se, među-

tim, možda i ne bi imalo što puno birati.

Možemo postavljati pitanja o Božjoj prirodi čak i

ako postoji samo jedna moguća ujedinjujuća teo-

rija, koja je, naprosto, niz pravila i jednadžbi. Što je

to što unosi život u jednadžbe i čini ih prikladnim

opisom svemira?

Stephen Hawking veliki je znanstvenik i populator

znanosti, a glasi kao jedan od rijetkih (uz Einsteina)

koji znaju priznati pogrešku. Poznat je po velikome

broju oklada koje je kroz svoju karijeru postavio za

gotovo svaku svoju pretpostavku. Osobno smatram

kako nema čovjeka na planetu kojega čeka toliko

posthumnih nagrada kao njega. Naime, svjestan

sam kako taj gospodin još uvijek nije mrtav, no gla-

va koju nosi sadrži u sebi supstancu pomoću koje

dotični ima razumijevanje za procese i kombinaci-

je, za koje je postojeće društvo, barem u znanstve-

no-tehničkome pogledu, još uvijek u povojima.

Sam za sebe tvrdi da najviše o svemiru misli dok

se priprema za spavanje, a da se ta priprema, s

obzirom na njegovu invalidnost, odnosi na veći dio

dana.

Odlomak je preuzet iz knjige „Teorija svega“ i do-

tiče se puno stvari koje se većina nas puno puta

zapita, kao što ostavlja dovoljno toga bez odgovo-

ra. Knjiga je izdana u nakladi VBZ-a 2009. godine

u Zagrebu. Štivo je vrlo zanimljivo i nepristrano i

namijenjeno je svakomu tko se ikada pitao odakle

potječe ono što noću vidimo na nebu. Naravno, uz

uvjet poznavanja osnova fi zike.

Vlatko Galić

(Karikatura preuzeta s:

http://www.toonpool.com/cartoons/STEPHEN%20

HAWKING%20v%20GOD_96929)

minuta s Hawkingom

fenix // 39

Hm, nekoliko snažnijih turbulencija na

ulasku u Bermudski trokut i, eto ga,

vremenska kapsula Air Francea krca-

ta mulatima što iz Europe nose božić-

ne poklone, svi omamljenih pogleda,

što priliči ljudima koji 30 sati nisu vidjeli noć i lica

što blješte od debeloga sloja vazelina koji sprje-

čava negativne efekte suhoga zraka u toj „našoj“

kapsuli, prolijeće kroz nekakav oblak. Barem sam

tako pomislio, ali, shvativši da se nalazim u terito-

riju političkoga sumraka u kojemu revolucija ima

neki stran prizvuk za nekog Europljanina, zaključio

sam kako je ljudima tog podneblja ozonski omo-

tač djelovao prilično globalistički pa je vlada, eto,

donijela mjere kojima će ta zemlja, barem iznad

grada u kojem borave dvije najveće ličnosti, lice i

naličje revolucije, imati svoj vlastiti, vrlo šarman-

tan omotač, uglavnom sačinjen od kojekakvih spo-

jeva sumpora i olova, što svojim sivilom blokira

teške oblike špijunaže i krije grad od neznalica,

što očito nije bio slučaj s našim pilotom. Prvo sam

mislio da nešto dolje gori, dok nisam shvatio da

tamo gdje dolazim Chevrolet iz ‘52. predstavlja no-

votariju i neuspjeh nove tehnologije u usporedbi s

ćaćinim Fordom „t“. Havana. Otkriva se zeleni ho-

rizont i lišće palmi namiguje mi svojim plućima i

smješka se mome dolasku. Ja, kao kreten u vesti i

jakni, silazim u tranzitno vozilo i takav iscrpljen, na

plus 35, stojim među ruljom što se znoji i čekam

da među domaćim stanovništvom pred sustavom

prođem kroz barem trostruko duži put do potvrde

svoga postojanja. Uslikan jedno deset puta, nakon

što su se uvjerili da nisam državljanin SAD-a, od-

lazim zajedno sa sestrama potražiti barem koji sat

sna u hotelu.

„Ovdje je vrijeme stalo“, zaključu-

jem putem. Engleski je sredstvo

širenja neke druge struje, a ame-

rička glazba, kultura i valuta selek-

tivno fi ltrirani kroz barijeru režima.

Ulica bruji, monoksida je dovoljno

u zraku da ne umreš baš odmah,

ali dok si na ulici da budeš pošte-

no „high“. Noviji su automobili re-

zervirani samo za „bogate“ i to su

uglavnom Lade i kojekakve sjever-

nokorejske i kineske limenke, baš

kao i sredstva javnoga prijevoza.

time machine

40 \\ fenix

Prosječan građanin svo-

je potrebe za točkovi-

ma zadovoljava „novijim“

Chevroletom iz ‘48., što

na litru niskooktanskoga

(80?) goriva prelazi tek

4-7 kilometara.

S obzirom na dosta ni-

zak standard življenja,

kupovna moć domaćega

stanovništva vrlo je mala,

jednako kao i zaposle-

nost. Prosjačenje na ulici

zabranjeno je zakonom,

ali dopušteno je proda-

vanje usluga, što na sva-

koga bijeloga turista ili

čovjeka u patikama (koje se na Kubi

smatraju visokim luksuzom) automat-

ski kači otprilike 20 lokalaca što zovu

taksi. Kažu ti da je na semaforu zeleno

ili ti pokažu put za što god im daš. Za

turista je zabranjeno posjedovati do-

maću valutu, koja u trgovini ima jed-

naku vrijednost kao i turistička, samo

što domaći za jedan turistički pesos

dobivaju 10 domaćih pesosa.

Ekonomija Kube do prije 30 godina

uvelike se oslanjala na zemlje po-

klonice istoj ideologiji, što je, osim

fenix // 41

SSSR-a (najviša zgrada u

Havani je ona ruske am-

basade), uključivalo i Ju-

goslaviju. Na samo jednu

riječ o tomu da dolaziš iz

Jugoslavije (ne znaju za

Hrvatsku), pred tobom se

otvaraju golemi prečaci

i cijeli put ispada uveli-

ke jeftiniji. S obzirom na

embargo SAD-a, izvoz

iz te zemlje obavlja se

uglavnom u Rusiju, Kinu i

S. Koreju. Od kultura koje

izvoze, tu su šećerna tr-

ska, duhan i riba. Potrebe

za hranom zadovoljavaju

uvozom, a omjer izvoz : uvoz je 20:80 %. Osim pro-

izvodnje duhana i izlova ribe, zadovoljavaju svoje

potrebe za jajima i piletinom, a farme pilića naj-

brojnije su na cijelom otoku. Dosta je velik izvoz

tropskoga voća, a banane rastu uz cestu, samo što

su previsoke za branje. Pisao bih više o kubanskoj

poljoprivredi, samo da je ima…

Što se gastronomskih užitaka tiče, stari je grad kr-

cat poznatim restoranima u kojima se poslužuje

dnevno svježa riba. Za razliku od europske kulture

restorana, u kojima vlada mrtvilo i tišina, ovi vas

ljudi menijem navode da je baš njihov restoran

pravi izbor za vas. To nije sve. Nakon što vam kažu

cijene i stoje dok se ne počnete cjenkati za svoje

mjesto, konobar vam spomene salsu i glazbu ne-

izmjerne vrijednosti koju ćete moći gledati i slušati

dok jedete svoj ručak. Osobno sam uspio doći do

cijene od 10 pesosa (50 kn) za jastoga, neku njiho-

vu ribu i škampe uz rižu kao prilog i bocu domaće-

ga svijetloga piva u poznatome restoranu Europa

u samome centru staroga grada, poznatog kao La

Habana Vieja.

Ukoliko se ikada zaputite u tu zemlju ljubaznih lju-

di i glazbe koja mrda guze, ne zaboravite ponijeti

barem deset kemijskih olovaka! Jedna takva dana

pravoj osobi otvara za vas neviđen broj mogućno-

42 \\ fenix

sti. Ukoliko vas na sred livade zaustavi čovjek s mi-

traljezom u ruci i kaže vam da taj dio prijeđete ce-

stom bez pješačke staze, jer ste zakoračili u „vojnu

zonu“, učinite to, jer mitraljez nije baš blagonaklon

ljudskoj vrsti! Ukoliko ste tamo i netko vam kaže

da nešto košta 10 pesosa, ponudite 2 i pristani-

te na 3! Ukoliko vas zaustavi čovjek u automobilu

s uzrečicom „Taxi?“, pristanite se voziti s njim, jer

svaki je vlasnik automobila na Kubi ujedno i taksist

i odite kući s radosti u stomaku jer ste nahranili

neka vjerojatno gladna usta. Ukoliko slučajno za-

vršite na Kubi, NE OČEKUJTE luksuz! Samo pogle-

dajte gdje se nalazite i, vjerojatno najbitnije, pazite

što govorite, jer vaš je kontinent vrlo daleko, u sva-

kome pogledu!

Kada bih sve zbrojio i oduzeo, ostaje mi reći samo

da sa suzom u oku pogledam svaku sliku Hava-

ne i poželim se vratiti nazad; sjesti u vremensku

kapsulu Air Francea i nestati u neko drugo vrijeme

prema čijim pravilima taj otok diše.

Kuba - prosinac 2012.

Vlatko Galić

fenix // 43

Nakon napornoga prvoga semestra te

veljače i ispitnih rokova, došlo je vrije-

me za mali odmor studenata, koga je

omogućila studentska udruga Akade-

mis i Collegium putovanja, tako što je

organizirala trodnevno studentsko putovanje u

Sarajevo. Obuhvaćalo je studente iz Osijeka, Za-

greba i Rijeke.

Nekolicina je studenata bila smještena u prediv-

nome hotelu Saraj, koji je fascinantan po tome što

neke sobe nemaju prozor koji ima predivan pogled,

već prozor koji gleda u stijenu. Na slikama se može

vidjeti kako je to izgledalo. Osoblje hotela bilo je

izrazito ljubazno i vrlo ugodno. Nakon što su se stu-

denti smjestili, bilo je vrijeme za obilazak pozna-

te Baščaršije, koja je smještena u starome dijelu

Sarajeva. Ondje se može vidjeti stvarno svašta, od

raznoraznih unikatnih suvenira pa do raznih ćeva-

bdžinica, buregdžinica, slastičarnica te kafi ća.

S obzirom na to kako su studenti bili jako gladni,

prvo što su posjetili bili su poznati ćevapi Kod Želje.

Samo ću napomenuti kako su s razlogom poznati

i te ćevape jednostavno trebate probati! Uslijedio

Studentsko putovanje u Sarajevo

44 \\ fenix

je odmor uz predivan kafi ć Vatra, a ime je dobio po

Vječnoj vatri, koja gori kao spomenik vojnim i civil-

nim žrtvama Drugoga svjetskoga rata u Sarajevu.

U nastavku vam donosimo nekoliko fotografi ja.

Sarajevski sebilj, jedan jedini, dolazi od arapske ri-

ječi i označava “zgradu na putu u kojoj ima vode“.

U Sarajevu je nekad bilo više sebilja, ali u katastro-

falnome požaru 1697. svi su uništeni.

Kako smo u Sarajevo došli za Dan žena, fasciniralo

nas je kako se to tamo slavi puno više nego kod

nas. Svaka žena gradom hoda i drži u ruci ružu,

koja se može kupiti na svakome koraku, a trgovine

organiziraju raznorazne popuste povodom Dana

žena.

Tko god je kupio party narukvicu sudjelovao je u or-

ganiziranom izlasku, gdje je bilo preko 1000 stude-

nata iz Hrvatske. Prvi izlazak bio je u Hotel Austria,

s tri fl oora, tri različite vrste glazbe. Na jednom fl o-

oru čak je bila naša tamburaška glazba te su tu,

moram napomenuti, sve žene dobile ružu povodom

Dana žena. Drugi je izlazak bio u poznatu diskoteku

Majers, gdje je bila i živa ciganska glazba. Što reći,

jednostavno predivno! U nastavku još nekoliko fo-

tografi ja, koje govore više od tisuću riječi.

Sarajevo - ožujak 2013

Mirta Prusina

fenix // 45

Sigurno se pitate šta je to Slama – land

art festival? Za sve oni koji ne znaju,

Slama - land art festival je festival me-

đunarodnoga karaktera, koji se održava

na slavonskim i baranjskim poljima od

2006. godine. Festival je interesantan, prije sve-

ga, zbog neobičnih i nesvakidašnjih skulptura od

slame, koje sudionici festivala izrađuju i izlažu.

Svojim skulpturama sudionici razvijaju i stvaraju

umjetnička djela neobična i potpuno nova za ovo

podneblje i time označavaju početak novoga um-

jetničkoga izražavanja.

Tradicija je festivala paljenje Feniksa, glavne skul-

pture festivala, koja označava snagu promjene.

Svake godine festival nudi nešto novo, tako da nitko

neće ostati zakinut za dobru zabavu. Prošle godine

festival je bio orga-

niziran u Osijeku, u

Perivoju kralja Tomi-

slava. Neobični je fe-

stival privukao brojne

znatiželjne Osječane.

Nakon razgledavanja

i obilaska festivala,

posjetitelji su bili i

više nego zadovoljni

onime što su vidjeli.

Raznolike skulpture

neobičnih dimenzija i oblika nikoga nisu ostavile

ravnodušnim. Na festivalu je nastupao i pjevački

zbor, koji je podigao atmosferu na vrhunsku razinu.

Simbol festivala, ptica Feniks, u starogrčkoj je mi-

tologiji označavala pticu koja koja se obnavljala

kroz vatru i tako započinjala novi život. Veliki broj

inozemnih sudionika dokaz je da festival svake go-

dine biva sve posjećeniji i popularniji. Stoga i ove

godine očekujemo festival još kvalitetnijega i bo-

ljega sadržaja, a budite sigurni kako ćemo festival

popratiti i ove godine te Vam donijeti nove dojmove

i doživljaje u sljedećem broju časopisa.

Kristijan Turalija

Slama land art festival

46 \\ fenix

Ruke gore tko u noći prije ispita poseže za

velikim šalicama kave, u nadi da će tako

dobiti snagu za cjelonoćno učenje! Ne

znajući da bi isti efekt postigao hranom!

Iako kava, čaj, energetski i ostali napitci

koji sadržavaju kofein mogu biti lagani stimulansi i

pomoći da ostanete budni u situaciji kad ste pospani

i pozornost vam je smanjena, prevelike doze kofeina

mogu izazvati nervozu, anksioznost i uznemirenost.

Bez brige, dragi kolege, postoji i drugo, dugoročnije i

zdravije rješenje, koje će vaš mozak održati budnim

i koncentriranim, a zove se hrana. Mozak troši velike

količine energije kako bi potaknuo sve dijelove tijela

na usklađen odgovor te obradio sve ulazne informa-

cije. Upravo hrana igra veliku ulogu u funkcioniranju

moždanih stanica i očuvanju i poboljšanju umnih

sposobnosti.

Ne, to ne znači „napasti“ vrećice čipsa, ostalih gric-

kalica i slatkiša, već krenuti u pohod na „superhra-

nu“. Mozak energiju uzima samo u obliku glukoze.

Ako takva opskrba izostane, postajemo razdražljivi,

umorni i mentalno spori.

Naime, pretvorba ugljikohidrata u glukozu može po-

trajati 1-2 sata, što jasno daje do znanja da se stalno

mora obnavljati, dok pretvaranje proteina u glukozu

može potrajati i do 6 sati te su zbog toga ugljiko-

hidrati, tj. glukoza glavna hrana i izvor energije za

moždane stanice.

Kako biste održavali stalnu razinu glukoze u krvi, po-

sebno u vrijeme intelektualnih napora, trebate kon-

zumirati što više tzv. sporih ugljikohidrata. Stoga,

objavite rat kofeinskim napitcima i bacite se na kon-

zumaciju cjelovitih žitarica, kruha, povrća, orašastih

plodova, grahorica i slatkoga krumpira! Zaslađivači,

poput šećera, meda, kukuruznoga sirupa također su

dobrodošli. Za mozak su, također, važne omega-3 i

omega-6 masne kiseline. To su esencijalne masne

kiseline, nužne za funkcioniranje našeg organizma.

Nedostatak nezasićenih masnih kiselina u prehra-

ni može dovesti do promjena neurona uključenih u

procese mišljenja i pamćenja, što može dovesti do

različitih neuroloških i psihičkih bolesti. Možemo ih

naći u orasima, lososu ili avokadu. Nešto su manje

zastupljene u kuhanoj soji, cvjetači, sjemenkama go-

rušice, kuhanome kupusu i brokuli kuhanoj na pari.

Također ih ima, nešto manje, u kozicama i škampi-

ma pripremljenima na pari, zatim tofuu, zelenoj sa-

lati, kuhanim prokulicama, špinatu i kelju, jagodama,

malinama, bundevama, mahunama...

Ali, naravno, to nije sve. Uz zdravu je hranu potre-

ban trud, redovito učenje, što manje stresa, dakako, i

uspjeh je zagarantiran!

Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspoja-

vama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.

Paula Gavranović

Položite ispit bez

po’ muke!

fenix // 47

Zadnjih nekoliko dana neprestano razmiš-

ljam na koji način najbolje opisati stu-

dentsku prehranu. Znamo svi da je taj dio

studentskoga života vrlo važan i neop-

hodan. To je, prije svega, zadovoljavanje

jedne od osnovnih fi zioloških potreba. U prostoru

za samoposluživanje, restoranima Gaudeamus i

Campus, Indeksu, studentskim kantinama, slasti-

čarnici i klubu, studenti mogu konzumirati hranu i

piće, ali i provoditi vrlo ugodno vrijeme sa svojim

prijateljima.

Ponuda je, na prvi pogled, raznovrsna, iako svake

godine sve slabija u odnosu na prije. Sjećam se,

a i čujem, prema pričama bivših studenata i stu-

dentica, kako je prije bilo moguće kupiti puno više

različitih namirnica u odnosu na danas. Međutim,

kada pogledamo kako smo u jako dobroj poziciji

kao studenti, imamo vrlo povoljne obroke, onda je

pitanje treba li se uopće žaliti i tražiti poboljšanje

određenih segmenata.

Razgovarala sam s brojnim kolegama i kolegica-

ma sa studija o njihovome doživljaju studentske

prehrane i sada ću pokušati dočarati koji su to ne-

dostaci koje vidimo i što je to što bismo htjeli da se

promijeni na bolje.

Prije svega, voljeli bismo imati mogućnost kupiti

svježe voće preko iksice. Brojnim studentima, koji

nisu iz Osijeka, prehrana u gore navedenim pro-

storima jedina je opcija, tako da bi uvođenje takvih

namirnica bilo vrlo korisno. Nutritivna vrijednost

koju voće ima od velike je važnosti, osobito za stu-

dente.

Drugo je važno pitanje vegetarijanska prehrana. To

je nešto čime se baš ne možemo pohvaliti. Jedno-

ličnost hrane vrlo je zastupljena, ali, moram primi-

jetiti, vegetarijanska se prehrana svodi na priloge.

Na meniju se pojavljuje kao vegetarijansko jelo:

pohani sir (kojeg uglavnom nema ili dođe u neko

doba kada nije vrijeme ručka), sir s vrhnjem (koji

Studentska prehrana

48 \\ fenix

je, inače, jutarnji obrok), grah i „brojni“ prilozi (pire

krumpir, pomfrit, špinat, kuhani grašak i riža). Si-

gurna sam da to nije vrh kulinarskog umijeća.

Kao osoba koja ne jede mesne obroke, razočarana

sam kada dođem na liniju, a tamo je ponuda jako

loša. Za večeru vegetarijanskog obroka i nema

(eventualno se pojavi pohani sir). Zanimljivo mi je

što vikendom uopće nema na meniju vegetarijan-

sko jelo.

Ironično se zapitam jedu li vegetarijanci vikendom?

Zanimljivo je i kada za doručak, umjesto omleta,

zateknemo kotlet u 10 sati ujutro i svakodnevno

prisutne hrenovke.

Posebno je teško osobama koje ne jedu meso, a

veći dio dana su na predavanju. Njihova prehrana

sigurno nije na zadovoljavajućoj razini. Voljela bih

da se nešto u vezi s tim promijeni. Studenti koji

ne jedu namirnice životinjskoga podrijetla bivaju,

na neki način, uskraćeni u studentskim prehram-

benim objektima. Kvalitetne namirnice i kvalitetna

priprema hrane vrlo su važne, a nerijetko izostav-

ljene komponente studentskog obroka.

Nadam se da će ovaj članak doprinijeti tome da se

mi kao studenti izborimo za bolji studentski stan-

dard, a to podrazumijeva i bolju prehranu.

Mi to zaslužujemo! ☺

Danijela Beretin

fenix // 49

1.2 .

3 .4 .

5 .6 .

7 .8 .

9 .10.

11.

Ukoliko točno ispunite sva polja, u označenome

stupcu dobit ćete pojam iz područja mikrobiologije.

1. Biljni pigment

2. Uklanjanje lišća

3. Proces stvaranja mlijeka

4. Duboko oranje

5. Vrijednosno trošenje osnovnih sredstava

6. Enzim u glikolizi

7. Molekule koje grade bjelančevine

8. Građevni stroj u poljoprivredi

9. Pomotehnička mjera

10. Pretvaranje amonijaka u nitrat

11. Uklanjanje vegetativnih vrhova biljke

Slasta tim ☺: Tara, Barbara, Goran, Adam, Nataša i

Danijela

Vaš Radio PFOS

Student ste, profesor ili nešto treće i tražite dobru muziku? Postoji rješenje! Za sve koji su željni dobre

muzike, tu je vaš studentski radio, Radio PFOS!

Odnedavno smo krenuli s programom te trenutno imamo tri emisije, putem kojih smo nerijetko dosezali

i brojku od blizu 1 000 slušatelja! Voditelji radijskoga programa su Davor Šego te moja malenkost, Ivor

Šurlan Spitzmuller.

Slušati nas možete preko preko razglasa na fakultetu ponedjeljkom i srijedom ujutro te preko interneta:

http://pfos.listen2myradio.com/

Više informacija o nama možete potražiti na našoj facebook stranici: RADIO PFOS

Ivor Šurlan Spitzmuller

50 \\ fenix

Patnje mladog s tudenta