View
877
Download
5
Category
Preview:
Citation preview
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI
Matej Kadoić
POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA
SEMINARSKI RAD
Zagreb, 2010.
Sveučilište u Zagrebu
Fakultet prometnih znanosti
SEMINARSKI RAD
POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA
Mentor: dipl. ing. Siniša Radulović
Student: Matej Kadoić, 0135193654
Zagreb, 2010.
SADRŽAJ
1. UVOD..............................................................................................................................................1
2. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA.........................................................................................2
3. UVOZNO – IZVOZNI POSLOVI..........................................................................................................4
3.1. DISPOZICIJA............................................................................................................................4
3.2. POZICIONIRANJE.....................................................................................................................5
3.3. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE.....................................................................5
3.4. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME..............................................................................................7
3.5. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBE...................................................................................7
3.6. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU ROBE..................................9
3.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJU............................................9
3.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE...........................................................10
3.9. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBE........................................................11
3.10. INFORMAIRANJE NALOGODAVCA.....................................................................................14
3.11. ŠPEDITERSKA NAGRADA...................................................................................................15
3.12. FORFETNI STAVAK.............................................................................................................16
3.13. FAKTURIRANJE..................................................................................................................16
3.14. BILANCIRANJE...................................................................................................................16
4. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................17
5. LITERATURA..................................................................................................................................18
1. UVOD
Bez sustava međunarodne špedicije (međunarodnoga otpremništva) ne bi mogli optimalno
funkcionirati sustav međunarodne razmjene i sustav međunarodnoga prometa. Jer,
međunarodna je špedicija vrlo značajna gospodarska djelatnost u sustavu društvene
reprodukcije, koja se inkorporirala i ekonomski učvrstila u sustavu razmjene dobara, kroz
koju povezuje proizvodnju i potrošnju, odnosno ponudu i potražnju. To znači da je njezino
mjesto određeno ciljevima proizvodnje, međunarodne razmjene, međunarodnoga prometa (i
transporta), ali sa zajedničkim ciljem da sigurnom, brzom, racionalnom i učinkovitom
organizacijom otpreme, dopreme i provoza robe zadovolji potrebe proizvodnje, a preko
sustava razmjene i potrebe potrošnje.
Međunarodna špedicija razvijala se, s više ili manje uspjeha, u svim državamasvijeta, a
prije svega u onima s razvijenijim vanjskotrgovinskim i prometnim sustavima s time što je
Europa bila i ostala kolijevka prave, klasične špedicije i rasadnik špediterskih kadrova. No,
unatoč tomu, klasična špedicija sve više i u najrazvijenijim državama svijeta postaje stvar
prošlosti jer je neprijeporna činjenica o prerastanju mega špediterskih tvrtki u svojevrsne
logističke operatore, koji sve više, kao proizvođači logističkih usluga, koordiniraju,
organiziraju i/ili izvršavaju sve aktivnosti u logističkim procesima.
2. POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA
Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojega nalogodavca (izvoznika,
uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u
međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost koncentrirati na
svoju osnovnu djelatnost.
Skupinu osnovnih poslova međunarodnog špeditera čine:
1. Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorime radi zaključivanja
ugovora o međunarodnoj kupoprodaji
2. Instradacija
3. Doziv robe
4. Zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način – uporaba prijevoznog
sredstva jedne prometne grane
5. Zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta
“od vrata do vrata”
6. Prihvat robe radi otpreme
7. Otprema, doprema i provoz robe u užem smislu
8. Zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe
9. Zaključivanje ugovora o uskladištenju robe
10. Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju
11. Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava
12. Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe
13. Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i
troškova
14. Informiranje nalogodavca
Špediteru treba dati potpuno ovlaštenje da vlada cjelokupnim transportnim procesom,
te da kao aktivan sudionik sudjeluje u izradi pretkalkulacije za prodaju i kupovinu robe.
4
Predajući robu na prijevoz prijevozniku špediter je dužan, ako to u dispoziciji nije učinio
nalogodavac, odrediti prijevozni put. Birajući sredstvo prijevoza i put kojim će se roba kretati
špediter je dužan vodoti računa da to bude put koji će biti najpovoljniji za nalogodavca,
vodeći računa o prirodi robe, njenom pakiranju, hitnosti otpreme i ostalim okolnostima koje
mogu utjecati na sigurnost i ekonomičnost otpreme.
5
3. UVOZNO – IZVOZNI POSLOVI
3.1. DISPOZICIJA
Svaki špediterski posao počinje sa dispozicijom komitenta koja predstavlja nalog
špediteru za realizaciju određenog špediterskog posla.
Postojanje općih uvjeta, kao i postojanje tarife špediterskih usluga, predstavlja opću
ponudu špeditera za obavljanje određenih usluga pod točno određenim uvjetima.
Nalogodavcu nije potrebno, osim u iznimnim slučajevima, zahtijevati od špeditera posebnu
ponudu, već je dovoljno dati špediteru nalog za izvršenje dopreme ili otpreme. Ako špediter
odnosnu dispoziciju prihvati i ne vrati je u najkraćem roku (odmah), ugovor o otpremi robe je
sklopljen.
Dispozicija zapravo predstavlja razradu općeg ugovora o otpremi i upute špediteru kako
će i kada odnosni dio posla izvesti.
Dispozicija ima određen sadržaj, tj. mora sadržavati potrebne podatke za pravilnu i
pravodobnu otpremu robe. Ona se može dati pismeno, telegrafski, teleprinterom, telefonski i
usmeno.
Špediteri imaju tiskane obrasce dispozicija za otpremu i dopremu robe koji moraju
sadržavati sve potrebne podatke o robi, točan nalog u pogledu njene otpreme i izvršenja
poslova te:
ime i adresu nalogodavca
ime i adresu osobe kojoj se roba ima otpremiti
mjesto na kojem se roba nalazi
mjesto u koje treba robu otpremiti ili odakle ju dopremiti
podatke o robi (količinu, vrstu, pakiranje, itd.)
određeni nalog kako se roba ima otpremiti, tj. je li pakirana ili je u rasutom
stanju, kojom vrstom vozila
pravac kojim robu treba prevesti (instradacija)
rok otpreme
transportnu klauzulu po kojoj je roba kupljena ili prodana
6
je li robu potrebno osigurati ili ne i za koje rizike
Osiguranje nije obvezan posao špeditera, osigurava pošiljku samo na osnovu naloga
komitenta. Prema tome, ako komitent želi robu osigurati, treba u dispoziciji naznačiti iznos na
koji špediter treba osigurati pošiljku, na kojoj relaciji i protiv kojih rizika.
Ostale podatke, ako se žele bilo kakve dodatne usluge špeditera, to se posebno navodi
u dispoziciji i ta se usluga najčešće plaća prema posebnoj tarifi. Najčešća usluga koju
komitent traži je da špediter utvrdi kvalitetu i kvantitetu robe.
Ovako popunjena dispozicija mora imati datum izdavanja i mora je potpisati nalogodavac.
3.2. POZICIONIRANJE
Predstavlja evidentiranje primitka dispozicije, njezino uvođenje u pozicijsku knjigu koja
se može voditi u obliku knjige, kartoteke ili datoteke. Broj iz pozicijske knjige ili kartoteke je
ujedno i broj pozicije, tj. pod tim brojem se vodi cjelokupna prepiska u vezi s izvršenjem tog
posla.
Svaka špedicija štampa pozicijske mape za svoje potrebe obično na polutvrdom kartonu,
posebno za uvoz, posebno za izvoz, posebno za tranzit, za sajamske poslove i sl.
Neke mape sadrže razne rubrike, neke ne, različitih su boja. Prvi dokument koji se stavlja
u pozicijsku mapu je dispozicija i kopija o primitku robe. Osim što se u mapu odlaže
dispozicija, u njoj se nalazi sva korespodencija u vezi s određenim poslom i svi obračunski
koji se odnose na taj posao. U pozicijskoj mapi se registriraju svi izdaci i primici po tom
poslu. Iz nje se mora vidjeti cjelokupan tok određenog posla s točnim datumima kada je što
izvršeno. Pozicioniranje je otvaranje pozicijske mape i određivanje evidencijskog broja za taj
posao. Pod tim brojem vodi se cjelokupna prepiska u vezi s izvršenjem tog posla. Evidencijski
redni broj pomaže da mapa ne luta i da odmah dođe u pravi odjel.
Disponiranje podrazumijeva davanje pismenih naputaka inozemnom pošiljaocu ili
njegovom predstavniku o načinu otpreme, pakiranje, rokovima, kao i o drugim podacima
vezanim za otpošiljanje robe.
3.3. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBEIzvršenje glavnog špediterskog zadatka (organiziranje otpreme, dopreme i provoza
nalogodavčeve robe) uvjetovano je zasnivanjem ugovornih odnosa između špeditera i trećih
7
osoba. Od posebne je važnosti zasnivanje ugovornih iznosa između međunarodnog špeditera i
vozara (brodskog, željezničkog, riječnog, cestovnog i zračnog prijevoznika). Ugovaranje
prijevoza robe predstavlja jedan od najvažnijih poslova međunarodnog špeditera. Ugovor o
prijevozu špediter zaključuje u svoje ime a za račun nalogodavca ili u ime i za račun
nalogodavca ili u svoje ime i za svoj račun.
U hrvatskom pravu se ne pravi nikakva razlika u zaključivanju ugovora o prijevozu
bilo da se on zaključuje s kontinentalnim vozarima ili pak s brodarima. U međunarodnom
prometu ugovori o pomorskom prijevozu zaključuju se najčešće putem specijaliziranih
poduzeća, pravnih ili fizičkih osoba, tzv. pomorskih agenata, te je potrebno ukazati na
specifičan položaj međunarodnog špeditera i pomorskog agenta u pomorskom prijevozu.
Plovidbeni agencijski poslovi tj. poslovi ship's brokera su poslovi pomaganja, posredovanja
i zastupanja koji se odnose na plovidbu i iskorištavanje brodova, kao što su poslovi:
prihvaćanje i otprema brodova, sklapanje ugovora o iskorištavanju brodova, kupoprodaji,
gradnji i remontu brodova, osiguranju, popunjavanju posade i briga o posadi. Te poslove
plovidbeni agent obavlja u ime i za račun nalogodavca koji mu nadoknađuje troškove i plaća
nagradu. Osnovna razlika između cargo brokera tj. pomorskog špeditera i ship's brokera tj.
pomorskog agenta je da prvi zaključuje pomorske prijevoze za račun robe, a drugi za račun
brodara. Iako se osnovne funkcije i osnovni poslovi međunarodnog špeditera bitno razlikuju
od funkcija i poslova pomorskoprometnih agenata, moguće je da jedno te isto poduzeće
istodobno obavlja poslove cargo i ship's brokera. Takav je primjer “Transadria” u Rijeci
koja istodobno obavlja i poslove međunarodnog špeditera i poslove pomorskog agenta.
U međunarodnom multimodalnom transportu jedan je od osnovnih problema, s
obzirom na brojne sudionike u njemu, izbor poduzetnika prijevoza, tj. organizatora,
koordinatora i izvršitelja cjelokupnog “paketa usluga” u prijevoznom procesu.
Za tu funkciju najidealnije karakteristike ima međunarodni špediter. On poznaje i prati
sve prednosti i nedostatke svih suvremenih tehnologija transporta, poznaje sve tehničke,
tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne zakonitosti u međunarodnom prometnom
sustavu, često izdaju FIATA – teretnicu za multimodalni transport (FBL) i time preuzimaju
obvezu da će izvršiti ili osigurati izvršenje međunarodnog multimodalnog transporta robe.
Kada se špediter u međunarodnom multimodalnom transportu pojavljuje kao poduzetnik, on
zaključuje s pošiljateljem robe ugovor o multimodalnom prijevozu i organizira cjelokupni
8
prijevozni proces “od vrata do vrata”. To je izrazito složen, značajan i odgovoran osnovni
posao međunarodnog špeditera.
Osnovni pravni izvor o reguliranju odnosa između sudionika u multimodalnom
prijevozu je Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom prijevozu
robe iz 1980. godine.
Špediter kao poduzetnik međunarodnog multimodalnog transporta odgovara i za izbor i za
rad svih pravnih i fizičkih osoba koje je angažirao u izvršenju multimodalnog prijevoza, i to
od trenutka kada je robu preuzeo do trenutka kada je dotičnu robu predao, prema uvjetima
konkretnog ugovora. Tako uvećanu odgovornost špediter treba i posebno osigurati ili na druge
načine dio te odgovornosti prenijeti na druge osobe koje je angažirao u izvršenju pojedinih
poslova u multimodalnom transportnom lancu.
3.4. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME
Roba koju špediter prihvaća radi otpreme mora, u pravilu, biti spremna za prijevoz.
Obveza je nalogodavca da pripremi robu za transport. Međutim, on može dati nalog špediteru
da izvrši i one radnje koje uvjetuju spremnost robe za prijevoz.
Jedna od osnovnih obveza špeditera je da izvrši prihvat (i predaju) robe i da upozori
nalogodavca na nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, oštećenja ili manjka sadržaja. Ako
je utvrdio oštećenje ili manjak robe špediter podiže protest koji mora biti točan i iscrpan te
podnesen na vrijeme tako da mu prijevoznik ne može prigovoriti.
3.5. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBENakon izvršenog prihvata robe, špediter organizira otpremu robe prethodno odabranim
prijevoznim sredstvom. S obzirom na to odabrano sredstvo, mogu se razlikovati dvije
osnovne vrste otpreme: otprema morskim brodom i otprema kontinentalnim vozilima. Nakon
što špediter preuzme robu na otpremu on izdaje otpremničku potvrdu. Potvrda se može
predočiti banci kao dokaz o isporuci robe.
Špediterske organizacije, a napose FIATA, nastojale su da špediterska potvrda dobije
svojstvo vrijednosnog papira. FIATA je izradila jedinstveni obrazac špediterske potvrde
nazvane FCR (Forwadina - agent's certificate of receipt) koju su prihvatile sve članice
9
FIATA-e. Špediterska potvrda nema značenje prijevozne isprave. Ona je potvrda špeditera o
primitku robe od nalogodavca u dobrom stanju s neopozivim nalogom za njenu otpremu.
Prilikom primitka robe špediter izdaje nalogodavcu špeditersku potvrdu koja služi
nalogodavcu umjesto prijevoznog dokumenta pa, ako je tako ugovoreno, ona služi kao osnova
za naplatu potraživanja iz ugovora o kupoprodaji robe.
FIATA je izradila i jedinstveni obrazac špediterske transportne potvrde, FCT
(Forwarding - agent's certificate of transport). Ova potvrda u poslovanju služi kao isprava kod
prijevoza u kombiniranom transportu te pokriva cijeli transport od mjesta isporuke do mjesta
odredišta. On mora izvršiti potrebne carinske formalnosti za račun nalogodavca i robu uputiti
krajnjem korisniku na najpogodniji način.
Ako treba izvršiti kombinirani prijevoz, špediter će organizirati pretovar na
najekonomičniji i najracionalniji način, po mogućnosti neposrednim pretovarom iz jednog
vozila u drugo. Špediter je dužan uskladiti dolazak vozila i njihov utovar uz što manji gubitak
vremena.
Doprema robe izvršit će se analogno načinu koji vrijedi za organizaciju otpreme robe u
inozemstvu. Ako u otpremnom mjestu u inozemstvu nema vlastitu organizacijsku jedinicu
(npr. predstavnika, predstavništvo i sl.), povjerit će posao otpreme robe iz inozemstva svojoj
poslovnoj vezi u inozemstvu, koja će se u tom slučaju pojaviti u funkciji drugog špeditera,
odnosno međušpeditera.
Kada roba iz uvoza prispije u zemlju špediter priprema izvještaj o prispjeću broda i o
pripravnosti za predaju tereta, preuzima robu, utvrđuje stanje robe, kontrolira iskrcaj.
U organizaciji provoza robe špediter obavlja sve one zadatke koje i inače obavlja u
organizaciji dopreme i otpreme robe. On organizira dopremu provozne robe iz jedne zemlje,
koju nakon preuzimanja otprema u drugu zemlju. U toj organizaciji moguće su razne
kombinacije prekrcaja, a najčešće su: prekrcaj iz vagona ili kamiona u morski brod (iz Češke
za Indiju), prekrcaj s morskog broda u vagone ili kamione, prekrcaj s morskog broda u drugi
morski brod, itd.
10
3.6. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU ROBE
Pod ukrcajno – iskrcajno – prekrcajnim radnjama razumijeva se skup mjera i operacija
koje stoje u vezi s prijevozom tereta od otpremnog do odredišnog mjesta, a naročito s unosom
i smještajem tereta u prijevozna sredstva (ili kontejner), iznosom tereta iz prijevoznih
sredstava i prijenosom tereta iz jednog prijevoznog sredstva u druga. Svaka od tih radnja
predstavlja dio ukupnog prijevoznog procesa.
Potrebno je izračunati raspon vremena koji je pod normalnim uvjetima potreban za ukrcaj
odnosno iskrcaj tereta. To vrijeme može biti propisano zakonom, određeno uzancama,
ugovoreno ili određeno od vozara. Prekoračenje tako utvrđenog vremena predstavlja razlog za
razne vrste penala: prekostojnice, dangubnine željeznice ili vagona, dangubnine kamiona i sl.
Vrijeme u kojem treba izvršiti ukrcaj ili iskrcaj tereta kod prijevoza morem naziva se
stojnicama (engl. “lay days”), a računa se na način utvrđen prijevoznim ugovorom. Nakon
isteka stojnica nastupaju prekostojnice (engl. “demurrage”), a mogu biti određene ili
neodređene.
Ukrcajno – iskrcajno – prekrcajne radnje zauzimaju relativno najviše vremena u
eksploataciji prijevoznih sredstava. U suvremenim uvjetima međunarodne robne razmjene
racionalizacija manipuliranja i transporta robe dobiva sve veće značenje u konkurentskoj
borbi za osvajanje novih tržišta i uključenje u međunarodnu podjelu rada, pa su time i
razumljivi napori koji se poduzimaju da se manipulacijsko – prijevozni troškovi što više
snize. To znači da se racionalizacijom manipuliranja i transporta robe ubrzava prijevozni
proces, a time se snizuju prijevozni troškovi i cijena robe.
Trajanje i racionalizacija ukrcajno – iskrcajno – prekrcajnih radnji zavisi od brojnih
činitelja među kojima su najvažniji: vrsta, konstrukcija i nosivost prijevoznog sredstva, vrsta i
priroda robe, ukrcajno – iskrcajne točke, način izvršenja dotičnih radnja, opremljenost
terminala i prometnih čvorišta i skladišnih prostorija.
3.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJURobu u transportu špediter osigurava samo na izričit nalog i protiv rizika koje je naveo
komitent. U dispoziciji je potrebno navesti protiv kojih rizika treba robu osigurati. Ako je dat
opći nalog za osiguranje, onda on vrijedi do opoziva te je špediter dužan osigurati sve pošiljke
11
odnosnog nalogodavca tj. izdati generalnu policu osiguranja. U drugim slučajevima
osiguravaju se samo one pošiljke koje su izričito navedene u dispoziciji.
Ako u nalogu za osiguranje nisu navedeni rizici protiv kojih robu treba osigurati, špediter
je dužan osigurati pošiljku samo protiv uobičajenih transportnih rizika.
Špediteri s osigurateljem imaju posebne, vrlo pogodne ugovore za osiguranje robe u
transportu. U ponudi za osiguranje robe čije prazne obrasce osiguravatelj daje na raspolaganje
špediteru unose se podaci o osiguraniku, podaci o pošiljci, podaci o instradaciji, podaci o
vrijednosti robe i rizici i ostali uvjeti osiguranja. Kod kopnenih grana prijevoza unosi se
klauzula temeljni rizici prijevoza (AAR), kod pomorskog (TLO, FPA, WA ili AAR). Ukoliko
se roba želi osigurati od ratnih ili političkih rizika unosi se kartica WAR ili SR&CC. Ove
kartice nazivaju se institutske klauzule koje utvrđuju tzv. osiguravateljski instituti u Londonu.
U pomorskom je prometu najčešće upotrebljavana Lloyd's SG polica koja se koristi u
nepromijenjenom obliku od 1892. godine.
Roba se osigurava upisom u posebnu “knjigu pokrića” koju vode špediteri, pa je ovaj
način osiguranja preko špeditera praktičan i jeftin.
Roba se najčešće osigurava protiv tzv. uobičajenih rizika, a tu spadaju:
rizik oštećenja pošiljke prilikom tvorničkog tovarenja
oštećenje uslijed djelovanja prirodnih nepogoda
protiv krađe i gubitka pošiljke
3.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE
Skladištenje robe ne predstavlja osnovnu djelatnost međunarodnog špeditera ali je
funkcionalno povezano s ukupnim procesom organizacije otpreme i dopreme robe.
Špediter obavlja uskladištenje robe posebno u dva slučaja, i to:
ako se priljev robe u luku ne može sinhronizirati s dolaskom broda
ako je robu prije daljnje otpreme potrebno sortirati, pakirati, prepakirati, miješati
ili podvrći drugim manipulacijama
12
Iz Općih uvjeta poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske (1993) proizlazi da je
špediter dužan uskladištiti robu kada to od njega zahtijeva nalogodavac ili kada to zahtijeva
konkretna situacija.
Špediter može robu uskladištiti u svom skladištu ili u skladištu treće osobe. Ako
skladišti kod treće osobe špediter je dužan robu prvenstveno predati javnim skladištima,
špediter tada odgovara samo za izbor skladišta.
Ako se za vrijeme skladištenja robe uoče nedostaci ili oštećenja ambalaža, špediter je
dužan poduzeti potrebne mjere za otklanjanje nedostataka na trošak i račun nalogodavca.
Nalogodavac može uskladištenu robu prepakirati, vaditi uzorke i raspolagati s
uskladištenom robom. Ako nalogodavac svoje pravo raspolaganja prenese na drugoga, dužan
je o tome bez odgode izvijestiti špeditera.
Robu opasnu i neprikladnu za uskladištenje, špediter može odbiti na uskladištenje. Od
uskladištenja su isključene odnosno pod posebnim uvjetima se uskladištava sljedeća roba:
eksploziv, samozapaljivi i lakozapaljivi predmeti; roba koja širi neugodan zadah; roba koja
može štetno utjecati na drugu uskladištenu robu; lako pokvarljiva roba, roba podložna brzoj
propasti i truljenju; radio – aktivne materije; volumiozna i druga opasna roba.
3.9. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBEU skupinu osnovnih poslova međunarodnog špeditera ulazi i izvršenje radnji u vezi sa
carinjenjem robe. Za obavljanje poslova međunarodne otpreme koji se odnose na zastupanje i
carinjenje robe, carinski otpremnik mora imati odobrenje – licencu koju izdaje Ministarstvo
financija. Licenca vrijedi pet godina.
Špediteri carine robu po nalogu nalogodavca prema podacima navedenim u dispoziciji.
Davanjem dispozicije za otpremu odnosno dopremu robe, smatra se da je dat nalog i za
carinjenje. Prilikom uvoza i izvoza špediter vodi brigu oko čitavog carinskog postupka. On
određuje mjesto carinjenja te je, odgovoran za štetne posljedice ako je carinjenje obavio u
nepogodnom mjestu. Nalogodavac je dužan pravovremeno predati špediteru isprave za
carinjenje robe i odgovoran je za svaku štetu koja može nastati ako potrebne isprave ne budu
na vrijeme dostavljene špediteru.
13
Prema carinskom pravu carinjenje robe se sastoji iz više međusobno povezanih radnja i to:
podnošenja deklaracije, prijema deklaracije, pregleda robe, svrstavanja robe po carinskoj
tarifi, utvrđivanja carinske osnovice, svote carine i drugih uvoznih pristojbi.
Carinjenje se obavlja na temelju CARINSKE DEKLARACIJE koja se popunjava na
propisanom formularu. Deklaraciju podnosi špeditersko poduzeće koje izvozi/uvozi robu, tj.
koje ima pismeno ovlaštenje i dispoziciju nalogodavatelja. Carinjenje se može obaviti u
prijevoznom sredstvu (ukoliko se roba otprema tim sredstvom do krajnjeg korisnika) ili u
carinskim skladištima, smjestilištima, a u iznimnim slučajevima u prostorima krajnjeg
korisnika ili uvoznika.
Rokovi za podnošenje carinske deklaracije i ostale dokumentacije kod carinjenja u
prijevoznom sredstvu vrlo su kratki i kreću se od 3-5 sati od primitka obavijesti o prispjeću
pošiljke. Kod carinjenja u skladištu rokovi su nešto dulji i iznose 3 dana od prispjeća
obavijesti s time da rok počinje teći prvog narednog dana.
Uvoznoj carinskoj deklaraciji prilažu se slijedeći dokumenti:
originalna faktura inozemnog dobavljača
originalna prijevozna isprava
deklaracija o carinskoj vrijednosti uvezene robe
potvrda o porijeklu robe
prijava o zaključnom poslu
polica osiguranja
certifikat o kvaliteti robe (ako je izvršena kontrola kakvoće robe)
sanitarni, veterinarski ili fitopatološki pregled robe – potvrda o izvršenom
pregledu
potvrda o eventualnom oslobađanju ili smanjenju carinske stope i poreza na
promet
ostali potrebiti dokumenti
Roba se može ocariniti na nekoj carinarnici u unutrašnjosti ili na pograničnoj
carinarnici, što zavisi od odredbe pošiljatelja, tj. špeditera.
14
Roba se carini prema carinskim tarifama koje su razvrstane po skupinama roba koje su
u carinskoj klasifikaciji razvrstane po svojstvima i obilježjima te su svrstane u odjeljke kojih
ima 21. Odjeljci imaju glave u kojima se temeljna grupa proizvoda razvrstava u podskupine.
Na osnovu deklaracije provjerava se da li se stvarno radi o navedenoj količini, vrsti i
vrijednosti robe koja se upućuje u inozemstvo. Podaci u deklaraciji moraju se u potpunosti
slagati sa činjeničnim stanjem robe, kao i s podacima u drugim dokumentima koji se prilažu
uz deklaraciju (tovarni list, faktura, prijava o izvozu robe...). Carinska deklaracija podnosi se
u 6 primjeraka.
Što se tiče isprava potrebnih za carinjenje, špediter se mora pobrinuti da ih pravodobno
nabavi od nalogodavatelja, a neke i sam da ispostavi.
Prijavu o zaključenom poslu sastavlja izvoznik nakon sklopljenog ugovora s
inozemnim kupcem na posebnom formularu i on mora biti ovjeren od nadležne
banke, a dostavlja se zajedno sa dispozicijom
Prijavu o izvozu robe sastavlja špediter u propisanom broju primjeraka, a
podaci se moraju slagati s prijavom o zaključenom poslu i s ostalom
dokumentacijom
Fakturu ispostavlja u propisanom broju primjeraka izvoznik i dostavlja
špediteru obično zajedno sa dispozicijom
Kada carinarnica primi izvoznu carinsku deklaraciju ona utvrđuje da li je deklaracija
uredno i pravilno popunjena:
da li su uz deklaraciju priložene sve isprave potrebne za carinjenje robe te da li
su te isprave u redu
da li je izvoz robe zabranjen
da li je privredna organizacija ovlaštena da vrši izvoz robe
da li se podaci isprave slažu s podacima u deklaraciji
Ako je sve u redu, carinski organ uvodi deklaraciju u poseban kontrolnik te pristupa
pregledu robe, kojemu mora prisustvobati podnosilac deklaracije. Nakon izvršenog pregleda
roba se stavlja pod carinski nadzor, tj. ona postaje “carinska roba” i takva ostaje sve do
15
izlaska iz zemlje. Kao dokaz da je roba izvozno ocarinjena služi žig carinarnice: “ocarinjeno
po carinskoj deklaraciji broj...od...” koji se stavlja na prijevoznu ispravu, kao i na ostale
isprave koje se upotrebljavaju u carinskom postupku. Ocarinjenu robu carinarnica predaje
prijevozniku uz potpis na deklaraciji. Sa prijevoznom ispravom predaje mu i jedan primjerak
deklaracije koju prijevoznik podnosi izlaznoj graničnoj carinarnici radi kontrole izlaza robe u
inozemstvo. Ako se carinjenje obavlja na pograničnoj carinarnici, onda se prijevozniku ne
predaje takav primjerak deklaracije, već prijevoznik ispostavlja tzv. prijavu za izvoz/uvoz
robe i predaje carinarnici na ovjeru.
Poslovi u carinskom postupku su vrlo složeni i podložni stalnim promjenama, čije
detalje nalogodavci u pravilu ne poznaju, pa zbog toga špediterska poduzeća osnivaju posebne
organizacijske jedinice, često posebno za izvoz i posebno za uvoz, koje stalno prate zakonske
propise i pojave u carinskoj praksi.
Carinska se roba može smjestiti u željezničko – carinsko skladište, carinska skladišta
(15 dana), carinska smjestilišta (3 mjeseca), konsignacijska skladišta, carinske zone i carinske
prodavaonice. Nakon isteka rokova carinarnica poziva podnositelja deklaracije da ocarinjenu
robu podigne u roku od dva dana odnosno da je ocarini ili vrati u inozrmstvo. Nakon isteka
prethodno navedenih rokova carinarnica može robu prodati.
3.10. INFORMAIRANJE NALOGODAVCA
Jedna od značajnijih obveza međunarodnog špeditera je da obavještava svojeg
nalogodavca o tijeku organizacije i izvršenja otpreme, dopreme i provoza robe. Ta
špediterova temelji se na odredbama Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je špediter
“dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca o oštećenoj stvari, a i o svim događajima
značajnim za njega, i poduzimati sve potrebne mjere radi očuvanja prava prema odgovornoj
osobi”.
S obzirom na redovite i izvanredne radnje i događaje koje se zbivaju s robom za
vrijeme njezine otpreme, dopreme i provoza, a koji su od posebnog značenja za nalogodavca,
dužnost je špeditera da svojega nalogodavca posebno informira o ovim činjenicama:
16
1. O kretanju robe, tj. o činjenicama koje su važne za redoviti tok otpreme, dopreme
i provoza robe, a naročito o: spremnosti robe za otpremu, dopremu i provoz,
ukrcaju robe, prispijeću robe na odredište i konačnoj predaji robe korisniku.
2. O izvanrednim događajima koji nastanu za vrijeme otpreme robe, a posebice o:
generalnoj i partikularnoj havariji, nemogućnosti ukrcaja ili iskrcaja zbog štrajka ili
drugih uzroka, povišenju prijevoznih i drugih troškova u vezi s otpremom robe,
kvarenju robe, zastojima u prijevozu, itd.
3. O konačnom uzvršenju naloga. Špediterov izvještaj o konačnom izvršenju naloga
mora sadržavati sve podatke koji su nalogodavcu potrebni za ocjenu pravilnosti
izvršenja naloga. Pri podnošenju izvještaja špediter je dužan dostaviti nalogodavcu
i sve isprave koje se odnose na izvršenu otpremu, dopremu i provoz robe. Osim
toga špediter je dužan da, nakon završenog posla, odnosno nakon izvršenja
nalogodavčeve dispozicije, položi račune nalogodavcu o svim učinjenim izdacima
(tuđim troškovima i naknadom za svoje usluge).
Iz dužnosti špeditera da obavještava svojega nalogodavca o svim relevantnim
činjenicama koje su u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe, proizlazi i špediterova
odgovornost da štete koje pretrpi nalogodavac zbog toga što nije o određenim činjenicama bio
pravodobno obaviješten.
3.11. ŠPEDITERSKA NAGRADA
Za izvršene usluge špediter ima pravo na nagradu kao i na naknadu svih izdataka i
troškova koje je imao oko otpreme ili dopreme robe. Nagrada se utvrđuje tarifom, a može se i
posebno ugovoriti iznos nagrade. Za posebno izvršene usluge na zahtjev nalogodavca,
špediter ima pravo na naknadu svih troškova i nalogodavac mu je dužan nadoknaditi izdatke u
valuti u kojoj ih je špediter učinio.
3.12. FORFETNI STAVAK
Predstavlja paušalni iznos nagrade za izvršene usluge otpreme ili dopreme robe. Ovaj
se iznos ugovara prema jedinici količine, a njime su obuhvaćeni svi troškovi otpreme ili
17
dopreme robe od mjesta na komu špediter robu prihvaća do mjesta kamo se otprema te
obuhvaća sve troškove prijevoza, manipulacije i tomu sl., osim carine.
3.13. FAKTURIRANJE
Po izvršenoj realizaciji špediterskog posla špediter ipostavlja fakturu u koju se unose
svi troškovi koji su nastali tijekom realizaije posla uz dodatak naknade špediteru za njegov
trud, plaćanje carine, ako je platio špediter. Ukoliko je obračun izvršen temeljem stvarnih
troškova špediter je dužan priložiti kopije svih plaćenih računa, a ako je obračun na temelju
forfetnog stavka tu dokumentaciju nije potrebno priložiti.
3.14. BILANCIRANJE
Nakon što je završen posao po jednoj dispoziciji, potrebno je analizirati postignut
komercijalni efekt izvršenog posla. Bilanciranje radi referent koji je taj posao realizirao, a
bilanca ostaje u pozicijskoj mapi. Nakon zaključka pozicijska se mapa odlaže u arhivu.
18
4. ZAKLJUČAK
Vanjsko – trgovinska djelatnost, a pogotovo izvoz je vrlo važan čimbenik za svaku
tvrtku koja proizvodi odnosno izvozi vlastiti proizvod ili izvozi proizvode drugih
proizvođača. Da bi se mogao realizirati uvoz potrebno je izvoziti.
Izvoz proizvoda od velike je važnosti za državu, a ne samo za proizvođača, odnosno
izvoznika. Od izvoza država dobiva devizni priliv što je vrlo važno za:
dobivanje ino kredita
razvoj industrije, tehnologije, znanosti, obrazovanja
promet i veze
U svakom izvoznom i uvoznom poslu ključna osoba koja koordinira promet tj.
prijevoz robe od krajnjeg proizvođača do krajnjeg korisnika je špediter. On omogućava da se
premoste kilometarske barijere, pravilnim izborom prijevoznog sredstva, osiguranja te
općenito brigom za robu dok ona ne dođe do svog krajnjeg cilja kojeg je nalogodavatelj
odredio.
Ta zadaća nije niti jednostavna niti bez rizika. Zato je potrebno da špediter savršeno
poznaje zakonske propise svoje zemlje i zemlje u koju se roba otprema, da poznaje klauzule,
te da posjeduje dobre veze sa prijevozničkim poduzećima, osiguravateljskim kućama,
brodarskim agentima, bankama, carinskim ispostavama i ostalim sudionicima izvozno –
uvoznog posla.
19
5. LITERATURA
[1] Ratko Zelenika, Drago Pupovac, Dušan Rudić: „Špediter u funkciji logističkog operatora“
[2] http://www.prometna-zona.com
[3] http://www.prometna-zona.com
20
Recommended