View
31
Download
6
Category
Preview:
Citation preview
Rogatianin u vrhu Osmanlijskog carstva
EJHUL-ISLAM
MEHMED REFIK-EFENDI HADIABDI
Za vrijeme Turske vladavine u Bosni i Hercegovini (1463-1878) bosanski
muslimani dali su Turskoj carevini i islamskom svijetu znaajan broj velikih ljudi
na svim poljima ljudske djelatnosti: naunom, kulturnom, politikom, vojnom...
Ko god da se bavi izuavanjem nae kulturne prolosti, zna da je potrebno dosta
vremena i truda da bi se nabrojala imena naih ljudi , koji su odigrali znaajnu
ulogu na tim poljima, kao uenjaci, sufije (mistici) knjievnici, pjesnici, pae,
beglerbezi, veziri, veliki veziri, muftije i kadije. Nema stepena ni poloaja u nauci i
drutvu, ukljuujui i one najvie, a da na njemu nisu bili i radili brojni nai ljudi.
Samo jedan poloaj nije im bio tako lako dostupan. To je najvii poloaj u sistemu
islamske duhovne hijerarhije, poloaj vjerskog starjeine, ejhul-islama.
ejhul-islam je arapska rije, zapravo kovanica od dvije rijei: ejh i islam.
Leksiki znai: starjeina, uitelj islama, islamske nauke. Ovaj izraz, terminoloki
vremenom postaje slubeni izraz za lice koje se smatra najveim uenjakom svog
vremena. Ukidanjem halifata u Turskoj 1924.godine, poloaj elhul-islama prestao
je postojati.
Kroz svu dugu historiju naeg ivota i rada, u zajednici sa Turcima i islamskim
svijetom, na tom poloaju bio je jedan jedini na ovjek, a to je el-had Mhmed
Refik-efendi Hadiabri, rodom iz Rogatice. Na ovom poloaju on se nalazio u
drugoj polovini XIX vijeka.
Slika Mehmed Refik efendije nije sauvana ali ga turski istoriograf Ali Emri
opisuje ovako:
Mehmed Refik efendija je bio u potenju i istoi due besprimjeran, u nauci
visoko istaknut, u islamskom pravu posebno duboko uen. U ivotu nita nije inio
to bi mu umanjilo njegovu naunu i moralnu vrijednost. Bio je olienje vrline i
uivao je ope dobro miljenje o sebi...
Roen je 1813 godine u Rogatici, ocu mu je bilo ime Ali-efendija, a djedu
H.Abdullah efendija. Otac mu je bio poznat kao uvaen, veoma pametan, razborit i
dosta uen ovjek.
Umro 1871 godine u Istambulu. Sahranjen je, po elji i na prijdlog samog halife,
na naroito poasnom mjestu, u blizini turbeta sultana Mehmeda II Fatiha, kod
njegove monumentalne damije u Istambulu.
O njegovom ivotnom putu od rodne Rogatice do Istambula i Damaska, te o
izgradnji Tekijske damije i mekteba u Rogatici i vakufu koji je ostavio
rogatianima i Bosni uskoro emo pisati opirnije.
Podaci uzeti iz Anala Gazi Husref-begove biblioteke
Mehmed Refikovo odrastanje i kolovanje u Bosni
Poetne nauke Mehmed Refik je uio u svom rodnom mjestu Rogatici pred svojim
ocem. Njegovi plemeniti roditelji imali su umijea i mogunosti da svom
darovitom sinu daju lijep odgoj, ljubav za rad i urednost, to je ostalo njegova
vrlina kroz cijeli ivot. kako je rastao i razvijao se, na njemu se sve vie odraavala
njegova umna darovitost i sposobnost za nauku, pa ga je otac rano poslao u
Sarajevo da se tamo koluje pod nadzorom i brigom Mustafe-efendije Gloe.
Otac mu ubrzo umire, tako da je mlad ostao bez oca. Mustafa-efendija mu je bio
tetak po ocu (oeva sestra je bila udata za njim), a po zanimanju je bio kadija.
Kada je Mustafa-efendija Gloo bio poslat za naiba na travnikom kadiluku 1825,
sa sobom je u Travnik poveo i mladog Mehmeda koga je odmah dao na
kolovanje. Po isteku roka kadijske slube, Mustafa-efendija i njegov tienik
Mehmed, vraaju se u Sarajevo gdje Mehmed nastavlja dalje kolovanje u gazi
Husrefbegovoj (Kurumlija) medresi. U to vrijeme, u ovoj medresi je predavao
istaknuti muderis i uveni alim Muhamed-efendija Muli i Mehmed Refik je stupio
u krug njegovih uenika.
U prvo vrijeme po svom dolasku i stupanju u medresu, stanovao je u privatnom
stanu svog tetka Mustafe-efendije Gloe, a kasnije je dobio mjesto i nastanio se u
internatu medrese.
Tokom kolovanja u GHB medresi Mehmed refik se isticao bistrinom, marljivou
i lijepim ponaanjem, ime je skrenuo na sebe panju itavog kruga ondanje
uleme.
U sarajevskoj mekhemi (erijatski sud) u to vrijeme sudija je bio Turin Husein
efendija Ispartali (iz parte), koji se kretao u krugu visoke sarajevske uleme i
interesovao za rad i vladanje uenika medrese, te je i on primijetio i upoznao
vrijednost i vrline mladog uenika iz Rogatice. Zato, kada je 1832 godine ostalo
upranjeno mjesto pisaa u sarajevskoj mekhemi, ovaj kadija je pozvao naeg
Mehmeda i ponudio mu da obavlja tu slubu, to je on prihvatio uz konsultacije sa
svojim tetkom ef.Gloom.tu je imao priliku da stie prva praktina iskustva o
pravnom i slubenom poslovanju suda, kao i prva saznanja o drutvu i raznim
drutvenim problemima.
Sve to je dovelo do produbljavanja njegove elje za sticanjem znanja na polju
islamskog prava i da trai puta za dalje kolovanje poslije zavrene medrese. Tu
mu je ponovo pomogao kdija Husein-efendija Ispartali. Naime, kada je ovaj kadija
1833.godine zavrio kadijsko slubovanje u Bosni i poao u Istambul, omoguio je
i pomogao Mehmedu da poe sa njim, kako bi nastavio dalje kolovanje.
Polazei u Istambul iz Sarajeva i na tom putu prolazei kroz Rogaticu, vjerovatno
nije ni slutio kakvi su putevi pred njim otvoreni, kakvi ga usponi ekaju, sa svim
svojim sjajem, tegobama i odgovornostima.
Mehmed Refikove studije u Stanbolu
Kako se u novoj velegradskoj sredini Mehmed Refik osjeao i snalazio u prvo
vrijeme, ne zna se, ali se zna da da se svim arom i marljivou dao na
izuavanjeislamskih nauka, a naroito islamskog prava. Glavni oslonac i blizak
prijatelj i ovdje mu je bio Husein-efendija. Krajem studija Mehmed Refik se eni
kerkom Husein-efendije ime se veza izmeu ove dvojice jo vie produbljuje.
Nakon redovnog i marljivog studija, za vrijeme kojeg je meu hiljadama
istanbulskih studenata iz cijelog islamskog svijeta, isticao svojom bistrinom duha i
shvatanja, dobio je diplomu (idazet) od glasovitog alima i profesora Aksakalli
Muzellef Ahmed-efendije.
Diploma je prema ondanjim obiajima i sistemu studija u Istanbulu, glasila na
pomone nauke (vesail) i visoke vjerske nauke (ulmul alijje). Nasljedno pravo
(feraid) studirao je posebno kod poznatog uenjaka te struke Aksakalli Kurdi
Muhammed Sakib-efendije.
U meuvremenu punac mu je imenovan i upuen na kadijski poloaj u Damask, i
kada je tamo otiao u slubu, s njim je otiao i Mehmed-efendija, to ukazuje da je
postao nerazdvojni lan porodice kadije Husein-efendije.
Boravak u Siriji
Dolazak u Siriju za Refika je imao dalekosene posljedice iznaaj u duhovnom
pogledu. Damask je jo bio pun tradicionalne islamske kulture i njenih spomenika,
sa mnotvom knjiga iz podruja islamske filozofije i mistike, pravo duhovno blago
za njegove sklonosti i elju za znanjem. Do ovog vremena Mehmed Refik se bavio
uglavnom prouavanjem teolokih i pravnih nauka, a sad mu se pruila prilika da
se upozna i sa filozofijom misticizma (tesavvuf).
Nije poznato da li je za vrijeme boravka u Damasku obavljao neku slubu, ali se
zna da je mnogo itao tesavvufsku literaturu, a naroito djela poznatog mistika Ibn
Arebije. esto je posjeivao njegov grob kao i grobove drugih istaknutih uitelja
tesavvufa.. Bio je mnogo zanesen i o naetosti obuzet alegorinim tumaenjima Ibn
Arebije.
I kao to se na polju teoloko-pravnih nauka visoko uzdigao i postao istaknut
uenjak, htio je isto tako da se visko popne i uz ljestvice tesavvufa i da duboko
zaroni u more hakikata to mu je i polo za rukom, jer je kroz svoje tesavvufsko
izuavanje i meditacije stekao izvjesne duhovne sposobnosti i inspiracije.
Priznanje i potvrda toga bilo je dobivanje inabeta (blagoslova i diplome o prijemu)
od ejh 'Abdul-Fetaha Ukrije, istaknutog uenika i nasljednika uvenog sufijskog
ejha Zijauddin Halida, i tako stupio u nakibendijski red.
Ali, i pored svega toga, ivotne prilike nisu mu omoguavale da doe do izraaja
kao sufija i da razvije djelatnost na podruju tesavvufa, bilo putem pisanja ili
odgojnim djelovanjem kao uitelj (murid).
Njegove ivotne prilike vratile su ga od tesavvufa i tarikata erijatu i polovima
vezanim za erijat, tako da je tesavvuf ostao samo njegova lina spoznaja i
doivljaj. Mnogi odgovorni poslovi koje je obavljao i prilike u kojima se naao
nisu mu dozvoljavale da se vie bavi pisanjem ili prevodilakim radom na
podruju teologije i erijatskog prava. Zato je i pored sve njegove uenosti iza
njega ostalo malo pisanih radova.
Za vrijeme boravka u Damasku 1838. godine umire mu punac, tako da se on sa
porodicom vraa u Istanbul.
Povratak u Istanbul
Po povratku u Istanbul, kako nije imao u prvo vrijeme zaposlenja, predao se
izuavanju islamskih nauka i itanju knjiga. Na ovom planu nastojao je da nauku
uini ivotnom i korisnom. Iz tog razloga uskoro se zaposlio besplatno u Uredu za
nadzor vakufa. Uskoro potom (1840) dobija slubu u meihatu, u uredu za fetve.
Na tom mjestu ostaje godinu dana jer je ve 1841 godine postavljen na poloaj
kadije pri erijatskom sudu na Ejjubu (Istanbul). Na tom poloaju ostae oko tri
godine, do 1844, kada je postavljen za kadiju u Varni (Bugarka).
Obavljanje kadijske slube u Varni
O ovom periodu njegova ivota nema nekih znaajnijih podataka, osim da mu je
ovo slubovanje dobro dolo zbog ovladavanja pravnikim sposobnostima, to
samo sudska praksa moe omoguiti.
Put ka najviem poloaju u sistemu islamske duhovne hijerarhije
Imenovanje na poloaj fetva-emina
Po povratku iz Varne, Mehmed Refik je stupio u slubu koncipijenta (perovoe) u
Uredu za fetve pri meihatu. Kako je uskoro mjesto efa tog ureda (fetva-emin)
ostalo upranjeno zbog odlaska fetva-emin Mehmed Arif Mereb-zade za
inspektora u vladi, uz konsultacije tadanjeg ejhul-islama sa dotadanjim fetva-
eminom, na ovo mjesto se imenuje Mehmed Refik 1845 godine. ejhul-islam
Muhamed Asim-efendi Mekkizade elio se i sam uvjeriti u sposobnosti Mehmeda
Refika, pa ga je povodom toga pozvao u svoj ured radi naroitog ispita i
provjeravanja. To ustvari, nije bio ispit u klasinom smislu, nego dug razgovor koji
je posebno podeen i voen , pun raznovrsnih naunih problema i testova, a da
ispitanik i nije bio do kraja svjestan o emu se radi. nakon dueg razgovora ejhul-
islam se uvjerio da je Mehmed Refik prava rijetkost i dragocijena riznica vrline i
znanja, te ga je odmah postavio na poloaj fetva-emina, to je bio donekle
neuobiajen potez, obzirom na njegove godine, mali radni stai i nizak slubeni
rang. Ovim imenovanjem Mehmed Refik je stupio u ui krug vie hijerarhije, i to
na osnovu svoje naune i moralne vrijednosti, bez svih prateih formalnih uslova,
koji su za mnoge bili najvaniji. Naime, on je u to vrijeme, po svom rangu spadao
u iroki krug muderisa, a po godinama je bio dosta mlad (32) za tako visok poloaj,
pa su mnogi njegovi savremenici i kolege davali prigovore na raun njegovog
imenovanja.
Slabi karakteri uvijek zaziru i strahuju od uenih i vrijednih ljudi, od zdravih
karaktera jer misle da im pozitivni i istinki vrijedni ljudi smetaju, da ih ugroavaju
u njihovim linim, sitnim, sumnjivim poslovima. Otuda je uglavnom bila vlika
povika na Mehmeda Refika, ali i novi ehul-islam Arif Hikmet bej-efendi bjee
uen, kulturan i pravedan ovjek, koji je znao prepoznati prave vrijednosti, te je
zadrao Memeda Refika na tom poloaju pruajui mu podrku i ne samo to,
Mehmed Refik je uskoro dobi mnoge poasne titule, kao: mula od Izmira (1847),
mula od Bosne (1848), mula od Edirne (1849), mula od Meke, Medine i Istanbula
(1853), - koje su dobijali istaknuti vjerski uenjaci (ulema). I pored toga, ipak je za
krae vrijeme napustio poloaj fetva-emina, iako nije izvjesno da li je to bilo radi
navedenih prigovora , ili se radilo o potrebi slube. Naime, 1855.godine postavljen
je za inspektora carinskih vakufa (evkafi humajun),a sljedee godine godine postao
je savjetnik anadolskog i rumelijskog kadi-askera, te savjetnik pri izboru erijatskih
sudija . Uskoro potom 1857. dobio je ponovo poloaj fetva-emina, a zatim u
ramazanu iste godine jo jedan visoki poloaj, a to je poloaj kadi-askera
Anadolije.
Uee u obnovi poslanikove damije
Pred njim su se sada lahko otvarala vrata visokih poloaja.
Tako kada su 1859.godine, poduzeti radovi na ureenju i opravci Revdai-
Mutahhere (damije i Muhamedova turbeta u Medini), obrazovan je naroit odbor
izabrane uleme pri meihatu, u koji je uao iMefmed Refik-efendija. Na njegov
prijedlog usvojeno je da se, po zavretku radova, nad vratima damije napie
prikladan hadis (Muhamedova izreka):
Jedan namaz u ovoj mojoj damiji vrijedniji je od hiljadu namaza u drugim
damijama, izuzev svetog hrama Mekke, - to se naroito dopalo i tadanjem
sultanu Abdul-Medid hanu.
Kao istaknuti poznavalac islamskog prava postavljen je 1865.godine za lana
komisije za izradu zakona pri Ministarstvu pravosua, zadravajui predsjednitvo
komisije za izbor erijatskih sudija. Te godine obavio je i had.
Sad je pred njim ostao jo samo vrhovni poloaj, prvi vjerski poloaj do halife
ejhul-islam.
Imenovanje za ejhul-islama
1866 (u etvrtak 27 rebiul-evela 1283h.godine) Mehmed Refik efendija postao je
109 po redu ejhul-islam. Taj dogaaj ponukao je turskog pjesnika-hroniara, da
izrekne kronogram sa datumom njegovog postavljenja, polustihom:
Allah dovede na vrhovni poloaj za davanje fetvi najuenijeg pravnika Refika.
(Illmiya Salmanesi, str.597)
I pored ogromnog opeg znanja i ugleda to ga je uivao u krugovima ozbiljnih i
estitih ljudi, nije se dugo zadrao na ovom poloaju. Veoma nestabilne i burne
prilike u Turskoj carevini u to vrijeme, spletke i iznutra i iz vana, nisu zaobile ni
vjerski ivot. Stoga je razumljivo to je ve 7 muharema 1285.h.godine, odnosno
1868, poslije 1 godine, devet mjeseci i devet dana smijenjen sa ove funkcije. Ali
bez obira na to, neke znaajne funkcije je zadrao i dalje, ali ne zadugo, tri godine
kasnije zadesila ga je teka bolest (tifus) od koje je, nakon 30 dana bolovanja,
preselio na onaj svijet 29.muharema 1288. odnosno 20 aprila 1871. godine u
59.godini ivota.
Pisnana djela Mehmeda Refika
Od pisanih djela poznato mu je djelo Nukulul-fetava. To je zbirka pravnih
rjeenja na turskom jeziku, bez navoena izvora za pojedine fetve. U to vrijeme
zbirka je sluila kao glavni oslonac i prirunik za davanje pravnih rjeenja. Za sve
fetve navode se citati i pravni izvori i na izvornom arapskom jeziku to govori o
uenosti i irini znanja Mehmeda Refika. Djelo se nalazi i u naoj
GaziHusrevbegovoj biblioteci pod brojem 383.
Veza sa rodnim krajem i Bosnom
Iako za svo vrijeme, od kako je otiao u Istanbul, nije dolazio u domovinu, on je
ipak nije zaboravio, kao ni svoje zemljake . Sa njima se rado susretao i rado
razgovarao na maternjem jeziku. Novopridolim od njih, naroito naim
studentima na razne naine je pomagao. hasan ef. Spaho, profesor i direktor
Sudake kole bio je na studijama u Istanbulu u vrijeme kada je Mehmed refik bio
ejhul-islam, pa je sa Muhamedom Muliem, sinom muderisa Mulia bio u posjeti
kod ejhul-islama jednog bajrama i esto je isticao da ih je lijepo i oinski primio
te da su dugo na naem jeziku o svemu razgovarali.
Udaja keri
Mehmed Refik je imao dvije keri i obje je udao za nae ljude, svoje zemljake,
Rogatiane. Nema podataka ko su bili ejhul-islamovi zetovi
O hajirima, vakufu i nasljednicima
Ono to naroito ukazuje na Mehmed Refikovo osjeanje za svoj rodni kraj, jeste
injenica da je u Rogatici sagradio damiju i mekteb, i u tu svrhu, za njegovo
podizanje i odravanje, osnovao i ostavio vakuf. Damija je podignuta na mjestu
gdje je ranije bila jedna stara, vjerovatno najstarija damija u Rogatici, zvana
Tekijska damija, na lijevoj obali Rakitnice, na putu za mahalu Graanicu. Po
kakvoj je tekiji prozvana ta stara damija nije poznato, ali se zna da se ona davno,
polovinom 17 stoljea, poruila. Na njenom mjestu podigao je tada novu damiju
neki Dervi-paa, ali je vremenom, kroz stoljea i ova damija dotrajala i postala
ruevna. Na mjestu ove damije, Mehmed Refik je podigao svoju damiju.
U natpisu nad ulazom njegove damije spominje se Tekijska damija, a u njegovij
vakufnami Dervi-paina damija. Ova njegova damija je jedna od sedam
rogatikih damija, a narod je prozvao ejhislamija, tj. ejh-islamova damija. Bila
je skromnih dimenzija (9,60x7,60 m) i zidana je od kamena, ali je arhitektonski
bila lijepo izgraena, a naroito njen strop, koji je bio izrezbaren. Stradala je u
drugom svjetskom ratu a 1978.godine od nje su strale samo zidine.
U blizini damije bio je sazidan mekteb. Stihovani kronogram na turskom jeziku s
datumom izgradnje damije i mekteba sastavio je tadanji sarajevski pjesnik Fadil-
efendija erifovi. Damijski kronogram, sastavljen u pet dvostiha i napisan na
kamenoj ploi iznad ulaza, glasi:
ejhul-islam, izvor vrlina, na gospodin Refik
trudio se danonono, da ini dobra djela.
Na mjestu Tekijske damije, to no je bila na ovom mjestu,
od ijih temelja ni traga ne osta,
ukazujui panju postojbini svojih djedova,
izgradi ovu damiju, brigom i trudom svojim.
Bog pomoe i olaka njeno dovrenje,
a za graditelja poee se Bogu moliti svi.
Fadil izree za datum ovaj krasni krono-stih:
Sagradi bogomolju lijepog stila muftil-enam - muftija islamskog svijeta.
Orginalni kronogram:
Kronogram, koji sadri datum izgradnje mekteba, glasi:
Dobrotvor, graditelj damije za pobone,
Naini ovaj mekteb i posta radostan.
Fadil, vijednim polustihom zapisa njegov datum:
Mekteb podie raniji muftil-enam.
Orginalni kronogram
Ove kronograme za damiju i mekteb, prepisao je i sauvao Mehmed Handi
(rukopisna zbirka u GHB).
Meu vakufnamama u GHB nalazi se ovjerovljen prepis Mehmed Refikove
vakufname, koja je sastavljena na turskom jeziku, u Istanbulu, odakle je ovaj
prepis poslat u Rogaticu. U njoj se kae:
Veliki uenjak i vrelo erijatske nauke el-had Mehmed Refik-efendija, sin
umrlog Ali-efendije, u prisustvu ..(cijela svita uglednih linosti ija se imena
navode) pred erijatskim sudom izjavljuje da vakufi (zavjetava) 250 velikih
(jazluk) zlatnih mededija, u odreenu svrhu i uz odreene uslove. To je za
slubenike njegove damije i mekteba, koje je podigao u asnom i velianstvenom
vilajetu Bosni, u kasabi Rogatici (elebi Pazar) na mjestu (arsa) Dervi-paine
damije, koja je u posve ruevnom stanju. Navedena suma novca ima se
zamijeniti za odgovarajue nekretnine (akar9, to e se dati podnajam.
Godinji prihod od toga ima se dijeliti na est dijelova (stavki-sehm). Jedan dio
troie se za plaanje imama i hatiba damije, drugi dio za muezzina i kajjima
(nadzornika i ekonoma) damije, trei dio za plaanje uitelja (muallima) mekteba,
to se nalazi pokraj damije, a etvrti dio za plaanje mutevelija ovog vakufa. Iz
preostala dva dijela, troie se za osvjetljenje damije (nabavka emdana i svijea,
te nabavka ulja i kandilja za iluminaciju prilikom sveanih noi).
to od ove sume pretee, mutevelija e to uvati u blagajni vakufa i troiti za
popravak damije i mekteba, kad to zatreba.
Dalje se u vakufnami daju prelazna upustva u pogledu isplate navedenih
slubenika, to e biti privremeni postupak, dok se pravilno ne izvri namjena
uvakufljenog novca za nekretnine.
Bar jedanput u tri godine ima se obaviti, sa znanjem erijatskog suda , obraun i
pregled vakufskog poslovanja.
U vakufnami je data napomena koja glasi:
Ako bi tokom vremena ne daj Boe postalo nemogue ostvarivati i odravati
namjenu ovog vakufa, onda e se njegov oznaeni prihod troiti u socijalno-
humanitarne svrhe, za pomo siromanim muslimanima. Ova napomena ukazuje
na veliku i plemenitu duu dobrotvora.
Vakufnama je datirana 25.redeba 1287 h.godine, tj. 21.oktobra 1870. godine.
ejhul-islam hadi Mehmed Refik-efendija sahranjen je, po elji i na prijedlog
samog halife, na naroiti poasnom mjestu, u blizini turbeta sultana Mehmeda II
Fatiha, kod njegove monumentalne damije u Istanbulu, - iako mu je grob bio
iskopan izvan gradskih zidina, kraj tekije Mustafa-pae, kod groba njegova
predhodnika ejhul-islama Mereb-zade Mehmed Arif-efendije.
Ispraaju denaze i njegovoj sahraniprisustvovali su mnogi velikodostojnici, veziri
i ulema, meu kojima i poznati turski dravnik, naunik i pisac historije Ahmed
Devdet-paa (Tahiri Devdet) On je suznih oiju nad grobom velikog merhuma
uzviknuo: Ovdje danas zakopasmo riznicu fikha!
Mehrum Mehmed Refik-efendija bio je nosilac velikih turskih odlikovanja
(muressai-osmani i medidi I reda).
Nadgrobni spomenik izgraen mu je od bijelog mermera i sav je ispisan i ukraen
vanrednom kaligrafijom, isklesanom u reljefu. Mnogobrojni natpisi dai su u vezi s
datumom smrti, a sadre jo pohvalu islavu mehrumovog moralnog lika, ime su
mu njegovi savremenici, predstavnici ondanjeg islamskog svijeta, izrazili
zahvalnost i trajno potovanje za njegov astan ivot i rad.
Evo nekoliko citata iz tih natpisa:
Sve to je na ovom svijetu, prolazno je. Za duu ranijeg ejhul-islama Mehmeda
Refik-efendije, koji preseli u vjeni svijet, i za due svih mumina neka se ui
Fatiha!
Dobri i plemeniti ovjek, uen i uman, u svakoj vjerskoj nauci i znanosti postigao
je stepen potpunosti.
Njegov moral bijae vrijedan, a cjelokupno ponaanje lijepo. Neka se Allah
smijuje tome ovjeku, kome ne bijae ravna.
Tu je uklesan i datum smrti u kronogramu, to ga je u tu svrhu izrekao Sami-paa:
Skromni lanestitih Sami pripomae izrei datum smrti: Ode Refik-efendija pred
vjenoga!
Dobri namjernie, baci pogled na datum njegove smri i skrueno proui Fatihuza
duu Mevlaa Refika.
Natpise sanadgrobnog spomenika Mehmeda Refika prepisao je di donio na
orjentalista Omer Nakievi.
Nasljednici i loza Hadiabdia
U Rogatici poodavno nije bilo nikoga od muke loze Hadiabdia. Danas ni stariji
ljudi iz Rogatice i Sarajeva ne znaju nikoga iz ove porodice. Samo ueniji ljudi
znaju da je Mehmed Refik, na rogatianin bio na najveem poloaju u Turskoj
carevini od svih bosanaca. Priznajem, mada potiem iz obrazovanije porodice, da
sam prvi put za njega ula od Nusreta Agia, a potom od ef. Lavia visokog
slubenika u GHB koji mi je pomogao da doem do Anala i da vam proslijedim
ovaj tekst.
Ipak u Analima se navodi da je Hadi Almasa-hanuma Rami, roena Kumain iz
Sarajeva znala neto vie rei o ejhul-islamu. Po njenom kazivanju (prenijeto od
njenog zeta dr.Ahmeda Tuzlia), ejhul-islam je imao brata Mustafa-efendiju, koji
je dosta puta dolazio u Sarajevo. Ovaj veoma skroman i poboan ovjek, umro je
obavljajui had u Meki.
Od drugih lanova ove porodice zna se jo za dvije sestre Hadiabdi. To su
Devahira-hanuma i njena polusestra, Nezira-hanuma, koje su bile amidine
ejhul-islama. One, njihove keri i unuke udavale su se u razne ugledne porodice u
Rogatici i Sarajevu, tako da se danas njihovo brojno potomstvo vee za porodicu
Hadiabdi samo preko njih dvije. da li, i koliko ima potomstva od ejhul-
islamovih keri u Turskoj i za koje su rogatiane udate, nije poznato.
Nakon smrti ejhul-islama u Rogaticu je stiglo iz njegove ostavtine podosta
vrijednosti, srmaluka (srebra9, zlata i jedna sablja. Ko je prvobitno primio te
vrijednosti i ta se sa njima zbilo, nije poznato, ili se zna voma malo. Vasij-muhtar
(opunomoeni staratelj) ejhul-islama bio je Mustajbeg (Mustafa beg) Fadilpai iz
Sarajeva (dugogodinji sarajevski gradonaelnik, umro 1892.godine).
Prialo se da je meu zlatnicima bilo i onih iz vremena Harun el-Raida, na kojima
je pisalo La ilahe illellah. Jedan veliki dukat nalazio se kod Nezira-hanume.
Tri mala dukata nalazila su se kod Muhameda Kumaina (brat Almasa-hanume
Rami).
On je te dukate davno prodao, nepoznatom kupcu, kao numizmatiku vrijednost (1
komad po 10 napoleona). Toliko se zna o ostavtini ejhul-islama koja je stigla u
Bosnu.
Recommended