Skripta Demo BIH

2.UVOD U GEOGRAFSKO PROUČAVANJE STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE==================================================================U proučavanju stanovništva Bosne i Hercegovine neophodno je spoznati:

1.Obilježja demografske dinamike(prirodne i mehaničke);2.Razvoja naseljenosti i obilježja prostornog razmještaja stanovništva;3.Strukturna obilježja stanovništva;

Dosadašnji demografski razvoj Bosne i Hercegovine odvijao u kontekstu općih tokova njenog DRUŠTVENO-EKONOMSKOG RAZVOJA i pod utjecajem je* bioloških,* socijalnih,* psiholoških,* historijskih,* političkih,* ekonomskih i drugih faktora.

POD UTJECAJEM SVIH OVIH FAKTORA U BOSNI I HERCEGOVINI ODVIJA SE VRLO OSOBEN DEMOGEOGRAFSKI RAZVOJ KOJI SE OGLEDA U :

1.SPECIFIČNOJNASELJENOSTIPROSTORNOMRAZMJEŠTAJUSTANOVNIŠTVA2.KARAKTERISTIČNOJ DEMOGRAFSKOJ DINAMICI I3.OSOBENIM STRUKTURAMA STANOVNIŠTVA;

3.IZVORI PODATAKA O STANOVNIŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE=======================================================

Podaci o stanovništvu Bosne i Hercegovine dobijaju se:- iz popisa stanovništva;- iz tekuće državne statistike;- iz raznih anketa;- iz nestatističke građe u arhivima;- iz studija i analiza nauka koje tretiraju problematiku stanovništva Bosne i Hercegovine(historije, etnologije, demogeografije, sociologije, ekonomije

iz popisa stanovništva;

* Turski popisi(1851. i 1876.g.);

* Austrougarski popisi(1879., 1885., 1895. i 1910.g.);

* Popisi u Kraljevini Jugoslaviji(1921. i 1931.g.);

* Popisi u SFRJ(1948., 1953., 1961., 1971., 1981. i 1991.g.);

* Podaci iz POPISA STANOVNIŠTVA iz 1991.godine objavljeni nakon 1991.godine u izdanjima:

-Agencije za statistiku BiH, -Zavoda za statistiku FBiH i -Zavoda za statistiku RS-a.

iz tekuće državne statistike;* iz „Statističkih godišnjaka“

* iz „Statističkih biltena“

* iz „Demografske statistike“

* iz „Specijalne statistike“

Dakle, izvori podataka o stanovništvu Bosne i Hercegovine su mnogobrojni, raznovrsni i višeslojni. Njihovom adekvatnom obradom, uz primjenu odgovarajuće metodologije, moguće je spoznati relevantna demogeografska obilježja Bosne i Hercegovine do 1991.godine.KLJUČNI PROBLEMza egzaktne spoznaje suvremenog stanja demografske dinamike, razmještaja i struktura stanovništva Bosne i Hercegovine jest NEDOSTATAK novijih podataka o stanovništvu nakon onih dobijenih zadnjim zvaničnim popisom stanovništva 1991.godine.Taj je PROBLEM samo djelimično moguće ublažiti upotrebom tzv.procjena koje su napravili: * Agencija za statistiku BiH i * Zavodi za statistiku FBiH i RS.

4.KARAKTERISTIKE NASELJENOSTII PROSTORNOG RAZMJEŠTAJA STANOVNIŠTVA BOSNE I HERCEGOVINE==========================================================Op ć e odlike naseljenosti i prostornog razmje š taja stanovni š tva Bosne i Hercegovine

Naseljenost prostora Bosne i Hercegovine sve do početka minulog rata (1992.-1995.godina),rezultat je utjecaja mnogih faktora i složenog historijsko-kulturnog razvoja.To znači, da razlike u naseljenosti Bosne i Hercegovine u cjelini i njenih pojedinih dijelova, tokom vremena, ne treba tražiti isključivo u prirodnim preduvjetima za naseljavanje, iako su oni najvažniji, već i u specifičnim općim prilikama demografskog, socijalnog, političkog i društveno-ekonomskog razvoja u prošlosti, koje su se potvrdile historijski kao bitan faktor naseljenosti bosanskohercegovačkog prostora u prošlosti i danas.Za spoznaje najvažnijim odlikama prostornog razmještaja stanovništva Bosne i Hercegovine korišteni su podaci popisa stanovništva:

1851. 1879. 1885. 1895. 1910. 1921. 1931. 1948. 1953. 1961. 1971. 1981. i 1991.

i podaci procjene stanovništva za 2004.godinu.

Prema podacima posljednjeg popisa stanovništva iz 1991. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 4.377.033 stanovnika.

Iskazano relativnim parametrom naseljenosti, općom gustinom naseljenosti (broj stanovnika na km2 površine), Bosna i Hercegovina je sa gustinom naseljenosti od 85,5 stanovnika na km/2,spadala u skupinu srednje naseljenih zemalja Evrope u kojoj su Ukrajina, Španija, Grčka, Hrvatska i dr.Na osnovu procjena Državne agencije za statistiku Bosna i Hercegovina u 2004. godini živjelo je 3.798.425 stanovnika (74,2 stanovnika na 1km/2).

Kao rezultat PORASTA UKUPNOG BROJA STANOVNIKA u prošlosti, sve do 1991.godine,i gustina naseljenosti prostora Bosne i Hercegovine se povećavala. Tako je, gustina naseljenosti Bosne i Hercegovine od 1851. do 1991.godine, porasla sa 20,0 u 1851. na 85,5 st./1 km/2 u 1991.godini.Prema godišnjim procjenama za 2004.godinu naseljenost Bosne i Hercegovine se smanjivala u odnosu na stanje iz 1991.godine(sa 85,5 u 1991. na 74,2 st./1km2 u 2004.).Značajno je istaći da je naseljenost Bosne i Hercegovine, i u vezi s tim i razmještaj stanovništva, kao njen indikator, prostorno vrlo neravnomjeran. Razlike u prostornom razmještaju stanovništva Bosne i Hercegovine u 1991.godini su vrlo izrazite, što je posljedica regionalno različitih i prostorno vrlo složenih prirodnih uvjeta naseljenosti, specifičnog toka historijsko-kulturnog razvoja i društveno-ekonomskih mogućnosti naseljenosti.

Visinska distribucija stanovništva Bosne i Hercegovineu 1991.g.=========================================

*do 600m 80% st. 55% naselja(3.236)

*do 900m 94% st. 85% naselja(5.000)

*iznad 900m 6% st. 15% naselja(985)

Tipovi naseljenosti Bosne i Hercegovineu 1991.godini===================================1. VRLO SLABA NASELJENOST

0-25 st./km/2 19,8% površine živi 4,1%

2. NISKA KONCENTRACIJA STANOVNIŠTVA 26-50 st./km/2 23,6% površine živi 11,7%

3. SREDNJA NASELJENOST 51-100 st./km/2 26,1% površine živi 25,5%

4. GUSTA NASELJENOST 101-200 st./km/2 25,0% površine živi 41,8%

5. IZRAZITA KONCENTRACIJA STANOVNIŠTVA više od 200 st./km/2 5,6% površine živi 17,0%

Regionalne razlike u naseljenosti Bosne i Hercegovine

=========================================Razlike u naseljenosti, odnosno u razmještaju stanovništva su istaknute kako po GEOGRAFSKIM REGIJAMA, tako i po OPĆINAMA i NASELJIMA.

REGIONALNE RAZLIKE U PROSTORNOM RAZMJE Š TAJU STANOVNI Š TVA BOSNE I HERCEGOVINE

Regionalne razlike u prostornom razmještaju stanovništva Bosne i Hercegovine su vrlo izrazite.Postojanje izrazitih REGIONALNIH RAZLIKA U NASELJENOSTI, odnosno u prostornom razmještaju stanovništva predstavlja jednu od temeljnih demogeografskih odlika Bosne i Hercegovine.

Najravnomjernije i prosječno najgušće je naseljen sjeverni dio Bosne i Hercegovine koji pripada PERIPANONSKOJ MAKROREGIJI, gdje je opća gustina naseljenosti u 1991.godini iznosila 111,3 stanovnika na km/2. Ova najgušće naseljena makroregija Bosne i Hercegovine zahvata 42,8% ukupne površine i 55,6% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. U okviru ove makroregije najgušće je naseljen njen ISTOČNI DIO(Posavsko-sprečko-majevičko-donjodrinska mezoregija), sa gustinom naseljenosti od 139,4 stanovnika na km2, u kojoj je na 14,7% ukupne površine živjelo gotovo 1/4 ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovini.U prosjeku, gušće je naseljen i SREDIŠNJI DIO Bosne i Hercegovine, koji pripada PLANINSKO-KOTLINSKOJ MAKROREGIJI, gdje je opća gustina naseljenosti u 1991. godini iznosila 106,7 stanovnika na km/2.Međutim, unutar ove makroregije zbog planinsko-kotlinske prirode odnosno raznovrsnosti prirodno-geografskih uvjeta, naseljenost je neravnomjerna. Naime, tamo gdje su prirodno-geografski uvjeti naseljenosti bili POVOLJNIJI, poput dolinskih i kotlinskih prostora, naseljenost i koncentracija stanovništva je veća, a tamo gdje su prirodno-geografski uvjeti naseljenosti bili OSKUDNIJI, poput planinskih i visokopovrških prostora, naseljenost i koncentracija stanovništva je manja. Tako je dolinsko-kotlinski prostor (Gornjobosansko-lašvanske mezoregije) najgušće naseljen prostor Bosne i Hercegovine sa gustinom naseljenosti od 176,4 stanovnika na km/2, u kome je na 11,4% ukupne površine živjela gotovo 1/4 ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine, dok je planinsko-visokopovrški prostor Planinsko-kotlinske makroregije (npr.Gornjodrinska mezoregija)imalo slabiju naseljenost(37 stanovnika na km/2).

Neravnomjerno i vrlo slabo, najslabije od svih makroregija, naseljena je makroregija BOSANSKOHERCEGOVAČKOG VISOKOG KRŠA,čija je gustina naseljenosti u 1991.godini iznosila samo 22,8 stanovnika na km/2, u kojoj je na 21,8% ukupne površine živjelo samo 5,8% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.MEDITERANSKA bosanskohercegovačka makroregija je slabije naseljena od prosjeka za Bosnu i Hercegovinu u cjelini. Gustina naseljenosti na prostoru ove makroregije iznosila je 59,5 stanovnika na km/2 i u njoj je na 10,4% ukupne površine živjelo samo 7,2% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. S obzirom na prirodno-geografske uvjete naseljenosti, najgušće je naseljen SREDIŠNJI DIO ove makroregije-dolinski prostor rijeke Neretve(93 stanovnika na km/2), dok je ISTOČNI DIO makroregije vrlo rijetko naseljen prostor(26 stanovnika na km/2).

Opći je zaključak da prirodna sredina primarno utječena većukoncentracijustanovništva i ravnomjerniju naseljenost u geomorfološki, klimatskiipedogeografski najpogodnije predjele Bosne i Hercegovine.

Razlike u razmještaju stanovništva Bosne i Hercegovine po općinama========================================Druga značajna demogeografska odlika Bosne i Hercegovine jeste nejednaka naseljenost njenih općina.

S obzirom na brojnost odnosno veličinu kontingenta ukupnog stanovništva, bosanskohercegovačke općine klasifikujemo u šest kategirija:1.Općine na više od 100.000 stanovnika (7 općina i 951.163 stanovnika, 1991.godine);2.Općine sa 50.000 do 99.999 stanovnika (22 općine i 1.452.388 stanovnika, 1991.godine);3.Općine sa 20.000 do 49.999 stanovnika (47 općina i 1.538.130 stanovnika, 1991.godine);4.Općine sa 10.000 do 19.999 stanovnika (23 općine i 365.604 stanovnika, 1991.godine);5.Općine sa 5.000 do 9.999 stanovnika (7 općina i 56.584 stanovnika, 1991.godine) i6.Općine sa manje o 5.000 stanovnika (3 općine i 13.164 stanovnika, 1991.godine).

Najbrojnije su bile općine sa 20.000 do 49.999 stanovnika(47 općina), u kojima je živjelo 1.538.130 stanovnika (35,1% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine), zatim općine sa 50.000 do 99.999 stanovnika (22 općine), u kojima je živjelo 1.452.388 stanovnika(33,2% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) i općine sa 10.000 do19.999 stanovnika(23 općine), u kojima je živjelo 365.604 stanovnika(8,4% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine).

Istodobno, sedam bosanskohercegovačkih općina imalo je vi š e od 100.000 stanovnika (Banja Luka, Novi Grad, Doboj, Mostar, Prijedor, Tuzla i Zenica), a samo tri bosanskohercegovačke općine imale su manje od 5.000 stanovnika (Kalinovik, Ljubinje i Neum).

Opći je ZAKLJUČAK da je u 1991.godini najveći dio stanovništva Bosne i Hercegovine(više od 2/3) živio u općinama koje su imaju od 20.000 do 100.000 st . (2.990.518 stanovnika ili 68,3% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine).Uzimajući u obzirOP Ć U GUSTO Ć U NASELJENOSTI OP Ć INA ,kao indicator koncentracijestanovništvai naseljenostiBosne i Hercegovine,evidentne su velike prostorne razlike u naseljenosti.

Naime, najgu šć a koncentracija stanovni š tva je: u sarajevskim općinama:

Novo Sarajevo(2.023 stanovnika na km/2),

Centar(2.403 stanovnika na km/2),

Novi Grad (2.846 stanovnika na km/2),

Stari Grad(409 stanovnika na km/2), Ilidža(402 stanovnika na km/2) i

Vogošća(342 stanovnika na km/2),

te u općinama:

* Tuzla(434 st./km/2),

* Zenica(288 st./km/2),

*Breza(237 st./km/2) i

*Tešanj (218 st./km/2).

Dakle, radi se o prostorima vrlo guste koncentracije stanovništva i ljudskih aktivnosti, posebno industrijske.

Istodobno, vrlo rijetko su bili naseljene općine:

Kalinovik(6,4 stanovnika na km/2), Bosansko Grahovo(10,7 stanovnika na km/2), Glamoč(11,6 stanovnika na km/2), Ljubinje(12,8 stanovnika na km/2), Gacko(14,7 stanovnika na km/2), Kupres(15,5 stanovnika na km/2), Trnovo(15,5 stanovnika na km/2), Nevesinje(15,9 stanovnika na km/2), Drvar(18 stanovnika na km/2), Bosanski Petrovac(18,3 stanovnika na km/2), Han Pijesak(18,6 stanovnika na km/2) i Neum(19,2 stanovnika na km/2).

Dakle, radi se o općinama uglavnom u krškom, i za naseljavanje prirodno-geografski oskudnijem, prostoru jugozapadne Bosne i sjeverne i istočne Hercegovine.

Opća je odlika da je još uvijek znatan dio teritorija Bosne i Hercegovine (43,7%) slabo naseljen(odlike rijetke ili vrlo rijetke naseljenosti), što predstavlja jednu od temeljnih odlika naseljenosti Bosne i Hercegovine

R azmje š taj stanovni š tva Bosne i Hercegovine po naseljima

==============================================

Prostorni razmještaj stanovništva po naseljima najbolje pokazuje svu silinu djelovanja svih faktora koji su utjecali na razmještaj stanovništva Bosne i Hercegovine. Spoznaje prostornog razmještaja stanovništva općenito, po regijama, općinama i naseljima posebno su značajne sa aspekta definisanja politike demografskog, socijalnogi ekonomskog razvoja, a posebno politike ravnomjernijeg regionalnog razvoja Bosne i Hercegovine.

Prosječna veličina seoskih naselja u Bosni i Hercegovini: 460 st.Prosječna veličina gradskih naselja u Bosni i Hercegovini: 8.000st.

Prema zvaničnoj statističkoj dokumentaciji Bosna i Hercegovina ima 5.855 naselja.Cjelokupno stanovništvo Bosne i Hercegovine, (u 1991.godini iznosio 4.377.033), živjelo je u 5.825 naselja (30 bosanskohercegovačkih naselja je bilo bez stanovnika).

Prosječan broj stanovnika po jednom bosanskohercegovačkom naselju iznosio je u1991.godini 747,6 stanovnika, što pokazuje opću prostornu raspršenost stanovništva Bosne i Hercegovine u veliki broj malih naselja, što ujedno predstavlja jedno od najvažnijih demogeografskih obilježja Bosne i Hercegovine.

Tu temeljnu demogeografsku odliku (raspr š enosti stanovni š tva )Bosne i Hercegovine najbolje pokazuje činjenica da je čak 95% bosanskohercegovačkih naselja(5.536 naselja) imalo u 1991.godini manje od 2.000 stanovnika(u njima je živjela 1/2 ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine), a gotovo 1/4 svih bosanskohercegovačkih naselja je imalo manje od 100 stanovnika.

To jo š jednom potvr đ uje prostornu raspr š enost stanovni š tva Bosne i Hercegovine u ve ć i broj manjih naselja .

Takav razmještaj stanovništva Bosne i Hercegovine posljedica je,pored:* specifičnih prirodnih uvjeta i

* društveno-ekonomskih mogućnosti naseljenosti,

* i socio-ekonomskih procesa: industrijalizacije i deagrarizacije, te urbanizacije i deruralizacije.

Naime, otvaranje rudnika, podizanje fabrika i elektrana, izgradnja saobraćajnica i dr., značajno je utjecalo na prostorni prerazmještaj stanovništva Bosne i Hercegovine iz brdsko-planinskih i krških prostora u prostore koncentracije tih djelatnosti. Proces industrijalizacije snažno je podspješio proces urbanizacije, na jednoj i proces depopulacije i deagrarizacije, na drugoj strani. Ti su procesi intenzivno zahvatili Bosnu i Hercegovinu nakon II svjetskog rata. Njihovim djelovanjem brdsko-planinski i krški krajevi Bosne i Hercegovine sve su se više populacijski praznili, a urbana i industrijska područja sve su se gušće naseljavala.U tom smislu,izrazit su primjer:krška područja jugozapadne Bosne i istočneHercegovine, na jednoj i mostarsko, zeničko, tuzlansko, banjalučko i sarajevsko područje,na drugoj strani.

Temeljnu odliku promjena u razmještaju stanovništva Bosne i Hercegovine ponaseljima najbolje pokazuje činjenica da su naselja veličine do 2.000 stanovnika, koja su činila 95%

svih bosanskohercegovačkih naselja, imala zbirno smanjenje naseljenosti, odnosno broja stanovnika u 1991. godini u odnosu na 1971.godinu, koje je iznosilo 5,7%, anastaloje kao posljedica smanjenja ukupnog broja stanovnika u tim naseljima. Istodobno, naselja veličine preko 2.000 stanovnika, koja su činila samo 5% svih bosanskohercegovačkih naselja, imala su zbirno povećanje naseljenosti odnosno broja stanovnika u 1991. godini u odnosu na 1971.godinu, koje je iznosilo 15,6%, a nastalo je kao posljedica povećanja ukupnog broja stanovnika u tim naseljima.

Ovaj proces promjena u naseljenosti i prostornom razmještaju stanovništva potvrđuje postojanje procesa prostorne koncentracije stanovništva Bosne i Hercegovine u manji broj većih naselja, ali je taj proces još uvijek razmjerno slabog intenziteta.Značajno je istaći da su spomenute specifičnosti naseljenosti Bosne i Hercegovine odnose na stanje evidentirano zadnjim popisom iz 1991.godine.

Međutim, suvremeno stanje prostornog razmještaja stanovništva Bosne i Hercegovine je usljed posljedica rata(1992.-1995.godine) i drugih faktoraznatno drugačije/izmijenjeno. To je posebno istaknuto u istočnoj Hercegovini, istočnoj, zapadnoj i sjeverozapadnoj Bosni, u kojima je naseljenost znatno prorijeđena i drastično izmijenjena etnička i druge strukture stanovništva. O tome na žalost nema potpunijih statističkih podataka u državnoj statističkoj službi(Državna agencija za statistiku), zbog čega je i nemoguća kompleksna i egzaktna analiza tih posljedica.

I u suvremeno doba proces povratka prognanih, izbjeglih i raseljenih lica na prostoru Bosne i Hercegovine je još uvijek spor i prostorno vrlo diferenciran i neravnomjeran. Taj je proces prema ocjeni međunarodnih institucija u Bosni i Hercegovini ponegdje dao dobre, a ponegdje vrlo slabe rezultate.

5. KARAKTERISTIKE POPULACIJSKE DINAMIKE BOSNE I HERCEGOVINE==================================5a) Dinamika kretanja broja stanovnika Bosne i Hercegovine========================

Zbog nedostatka relevantnih podataka o stanovništvu Bosne i Hercegovine,sve do prvog detaljnijeg popisa 1851.godine, nije moguće dati ni sigurnije pretpostavke o broju stanovnika, niti o njegovom prostornom razmještaju i strukturama za to relativno dugo razdoblje.Na osnovu nekih nepotpunih demografskih analiza, pretpostavlja se da je, tokom cijelog razdoblja turske vladavine u Bosni i Hercegovini, bio karakterističan stagnantan tok demografske dinamike. Nju je za skoro svo to vrijeme karakterisala vrlo visoka rodnost i visoka smrtnost .

Dakle, efekti visokog nataliteta nisu mogli utjecati na povećanje stanovništva, zbog visoke smrtnosti uzrokovane raznim bolestima, glađu, čestim ratovima, ustancima

i bunama, te čestim katkada vrlo intenzivnim migracijama.Zbog toga je broj stanovnika tokom tog relativno dugog razdoblja oscilirao između 900.000 i 1.000.000 stanovnika, u zavisnosti od utjecaja glavnih faktora smrtnosti.

Me đ utim , zbog nedostatka sigurnijih podataka , ova pretpostavka je jednostrana i povr š na .

Tek na osnovu kasnijih turskih, austrougarskih i jugoslavenskih popisa stanovništva(u okviru bivše Kraljevine Jugoslavije i bivše SFRJ), koji su obavljeni od 1851. do1991.godine, moguće je temeljitije sagledati obilježja demografske dinamike Bosne i Hercegovine tokom relativno dugog 140-to godišnjeg perioda.

PRVIM DETALJNIJIM POPISOM STANOVNIŠTVA koji su izvršile turske vlasti 1851. godine utvrđeno je da je u Bosni i Hercegovini živjelo 1.021.772 stanovnika. Kasniji popisi pokazuju stanovit porast broja stanovnika,izuzev popisa 1921.godine,kada je registrirano smanjenje broja stanovnika(1.890.440)u odnosu na stanje iz 1910.godine (1.898.044). U cijelom tom razdoblju od 140 godina broj stanovnika Bosne i Hercegovine je učetvorostručen (sa 1.021.772 u 1851. na 4.377.033 stanovnika u 1991.godini), što odgovara prosječnom godišnjem porastu od 23.966 stanovnika(PGS= 2,35%).Međutim, u periodu od 1991. do 2004.godine(prema procjenama)došlo je do drastičnog smanjenja broja stanovnika Bosne i Hercegovine (sa 4.377.033 u 1991. na 3.798.425 u 2004.godini), što odgovara ukupnom smanjenju od 578.608 stanovnika (prosječno godišnje smanjenja od 44.508 stanovnika(PGP= -1,02%).

Dinamičan društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine u periodu nakon Drugog svjetskog rata značajno je utjecao, pored ostalog, i na promjene demografske dinamike. Naime, djelovanje tih činilaca veoma se odrazilo na usporavanje demografske dinamike, što izrazitije smanjenje prosječnih godišnjih stopa porasta stanovništva to i potvrđuje:

1948.-1953.= 2,2%, 1953.-1961.= 1,9%, 1961.-1971.= 1,4%, 1971.-1981.= 1,1% 1981.-1991.= 0,6% i1991.-2004.= -1,02%(procjena).

Izrazito smanjenje prosječnih godišnjih stopa porasta stanovništva Bosne i Hercegovine je, kako vidimo, posebno došlo do izražaja nakon 1971.godine, i u periodu 1981–1991.godine PGS je iznosila 0,6%. Dok je, prema procjenama, zbog posljedica rata,u periodu nakon 1991.godine, došlo do pada broja stanovnika po godišnjoj stopi od -1,02%.

Regionalne razlike u demografskoj dinamici Bosne i Hercegovine

Regionalne razlike u demografskoj dinamici Bosne i Hercegovine su vrlo izrazite(uzet je obzir zadnji dvadesetogodišnji međupopisni period 1971-1991). Naime, Planinsko-kotlinska makroregija imala je najizrazitije povećanje brojastanovnika, sa 1.118.919 u 1971.na 1.374.377 stanovnika u 1991.godini, što odgovara prosječnoj godišnjoj stopi porasta od 1,1% i skoro dvostruko je veća od prosjeka za Bosnu i Hercegovinu u cjelini (0,6%).

Isto tako i Peripanonska i Mediteranska makroregija imale su povećanje brojastanovnika veće od prosjeka za Bosnu i Hercegovinu: Peripanonska sa 2.075.129 u1971.godini na 2.432.941 stanovnika u 1991.godini, što odgovara proječnoj godišnjoj stopi porasta od 0,9%, a Mediteranska sa 273.072 u 1971. na 316.759 stanovnika u 1991. godini, što odgovara prosječnoj godišnjoj stopi povećanja od 0,8%). Samo je makroregija Bosanskohercegovačkog visokog krša imala smanjenje broja stanovnika, sa 281.897 u 1971. na 253.394 stanovnika u 1991.godini, što odgovara prosječnoj godišnjoj stopi smanjenja od –0,5%.

Razlike u demografskoj dinamici Bosne i Hercegovini po općinama

Uzimajući u obzir noviju demografsku dinamicu Bosne i Hercegovine po općinama,značajno je istaći da postoje vrlo izrazite razlike među općinama. Ekstremne odlike demografske dinamike u periodu 1971.-1991.godine pokazuju dvije skupine općina i to:

-Općine koje su u tom periodu imale izrazito smanjenje broja stanovnika, kao što su:

Kalinovik(-50,4%), Rudo(-27,7%), Trnovo(-26,9%), Glamoč(-25,6%), Nevesinje(-25,0%), Čajniče(-22,7%) i Bosansko Grahovo(-20,7%), te

-Općine koje su u tom periodu imale izrazito povećanje broja stanovnika, kao što su:

Novi Grad(259,9%), Vogošća(71,6%), Ilidža(71,0%), Velika Kladuša (46,6%) i Mostar(41,4%).

Klasifikujući bosanskohercegovačke općine s obzirom na odlike novije demografske dinamike (period 1971.-1991.godine), moguće je izdvojiti šest kategirija, tri sa odlikama smanjenja i tri sa odlikama povećanja broja stanovnika:Prvu skupinu čine općine sa malim porastom stanovništva(ukupni porast stanovništva do 10%). Tu spadaju 19 općina u kojima je u 1991.godini živjelo oko 15% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine;Drugu skupinu čine općine sa umjerenim porastom stanovništva(ukupani porast stanovništva od 10 do 30%). Tu spadaju 37 općina u kojima je u 1991.godini živjelo oko 1/2 ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine;Treću skupinu čine općine sa velikim porastom stanovništva(ukupni porast stanovništva više od 30%). Tu spadaju 19 općina u kojima je u 1991.godini živjelo oko 21,7%ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine;Četvrtu skupinu čine općine sa malim smanjenjem stanovništva(ukupno smanjenje stanovništva do –10%). Tu spadaju 15 općina u kojima je u 1991.godini živjelo 8,0% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine;Petu skupinu čine općine sa umjerenim smanjenjem stanovništva(ukupno smanjenje stanovništva od –10% do –30%). Tu spadaju 18 općina u kojima je u 1991.godini živjelo 6,8% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine;Šestu skupinu čini općina Kalinovik sa izrazitim smanjenjem stanovništva (ukupno smanjenje u periodu 1971.-1991.godine iznosilo je –50,4%).

Uzimajući u obzir procjene Federalnog zavoda za statistiku za 2004.godinu,u periodu 1991.-2004.godine,čak i općine koje su u cijelom periodu nakon II svjetskog rada imale izrazit porast broja stanovnika,nakon 1991.godine imale su smanjenje broja stanovnika. NPR.:________________________________________________općine s t a n o v n i š t v o _________________________________

1991.g. 2004.g. %_______________________________________________Novi Grad 136.292 117.079 -14,1%,Vogošća 24.707 20.054 -18,8%Mostar 126.067 105.582 -16,2%Velika Kladuša 52.921 50.153 - 5,2%_______________________________________________

Razlike u demografskoj dinamici Bosne i Hercegovini po centralnim naseljimaPored razlika po regionima i općinama, evidentne su i razlike u demografskoj dinamici izmeđuopćinskih centara i ostalih naselja Bosne i Hercegovine. Naime, dok se ukupno stanovništvo Bosne i Hercegovine od 1953. do 1991.godine povećalo za 53,7% (sa 2.847.459 u 1953. na 4.377.033 u 1991.godini),ukupan porast stanovništva općinskih središta iznosio je u istom periodu 228,0%(sa 527.688 u 1953. na 1.730.594 u 1991.godini), a ostalih naselja samo 14,6%(sa 2.309.771 u 1953. na 2.646.439 u 1991. godini). Istodobno, udio stanovništva općinskih središta u ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine povećao se sa 17,3% u 1948. na 39,5% u 1991. godini.Dakle, demografska dinamika Bosni i Hercegovini je u periodu nakon Drugog svjetskog rata (do 1991.godine)bila prostorno i vremenski vrlo diferencirana, što predstavlja jednu od osnovnih demografskih značajki.

Već smo rekli da veličina i karakter komponenata ukupnog kretanja stanovništva Bosne i Hercegovine zavisi od više činilaca.

Od svih činilaca, na savremenu i buduću demografsku dinamiku Bosne i Hercegovine najveće značenje imaće posljedice minulog rata. Tako je tokom trajanja rata(1992.–1995.godina) u Bosni i Hercegovini, prema nekim procjenama, poginulo više od 200.000 ljudi, a više od 1.700.000 lica je izbjeglo, prognano ili raseljeno iz svojih domovaPrema podacima Der Fischer Weltalmanach-a za 2004.godinu, krajem 2002.godine, evidentirani broj izbjeglica iz Bosne i Hercegovine iznosio je više oko 378.000 lica. Najveći broj njih je u SR Njemačkoj (24.000), Srbiji, Crnoj Gori(121.000) i Hrvatskoj(22.000).Prema procjenama Agencije za statistiku BiH i FZS u Bosni i Hercegovini je u 2004.godini bilo prisutno oko 3.798.000 stanovnika. Tu trebamo dodati i još oko 378.000 izbjeglih i prognanih lica rasutih širom svijeta i 166.066 radnika i 69.147 članova njihovih porodica na privremenom radu u inozemstvu.Tu treba uzeti u obzir i kontinuiran proces odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine u periodu nakon rata.

5b) Prirodno kretanje stanovništva Bosne i Hercegovine========================================

Najznačajnije odlike novijeg prirodnog kretanja stanovništva Bosne i Hercegovine jesu:- Relativno niske i opadajuće godišnje stope nataliteta(oko 10 promila),

- Relativno niže godišnje stope mortaliteta(oko 8,5 promila) i

- Vrlo niske i opadajuće godišnje stope prirodnog priraštaja(oko 1,5 promila).

Bosna i Hercegovina spada u skupinu zemalja kod kojih je za relativno kratko vrijeme došlo do izrazitog opadanja stopa nataliteta i prirodnog priraštaja(opadanje stopaprirodnog priraštaja sa 7,8 u 1991. na oko 1,5 promila u 2004.godini).Karakteristične su regionalne razlike u prirodnom kretanju stanovništva Bosne i Hercegovine(stanje do 1991.godine).

VRLO IZRAZITU PRIRODNU DINAMIKU imao je najveći broj općina u sjeveroistočnom i istočnom dijelu Bosne, zatim neke općine u središnjem dijelu Bosne, te općine na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Bosne. Tipičan su primjer:Velika Kladuša, Cazin, Kalesija, Živinice, Srebrenica i Novi Travnik sa visokim godišnjim stopama prirodnog priraštaja(iznad 15 promila).

Istovremeno, vrlo usporenu prirodnu dinamiku imale su neke općine u jugozapadnom i jugoistočnom dijelu naše zemlje i neke općine u Bosanskoj Posavini.

Negativnu prirodnu dinamiku imale su općine:

*Bosanski Petrovac (-0,01 promila), *Drvar(-1,3 promila) i *Kalinovik(-5,2 promila),

u kojima je broj umrlnih bio veći od broja rođenih(negativna stopa prirodnog priraštaja).

I ovom prilikom treba istaći presudno značenje posljedica minulog rata (1992.-1995. godina) na prirodno i ukupno kretanje stanovništva Bosni i Hercegovini. One su utjecale na znatan pad rodnosti (sa 14,8 u 1991.na 9,5 promila u 2004.godini) i povećanje smrtnosti(sa 7 u 1991. na 8,5 promila u 2004.godini) u ratnom periodu(posebno smrtnosti dojenčadi) i veliki broj izbjeglih i progranih lica, što je u krajnjem smislu rezultiralo prirodnim i općim padom stanovništva, odnosno drastičnim smanjenjem ukupno prisutnog stanovništva u Bosne i Hercegovine( sa 4.377.033 u 1991. na 3.798.000 u 2004.godini).

5c) Migraciona obilježja stanovništva Bosne i Hercegovine=========================Promjene u demografskoj dinamici, razmještaju i strukturama stanovništva Bosne i

Hercegovine odvijaju se uz istovremeno djelovanje njegove prirodne i migracijske komponente. Treba reći da su za demografski razvoj Bosne i Hercegovine migracije oduvijek imale veliki značaj, istina, tokom historije promjenljivog intenziteta. Tako je zbog stalno negativnog migracijskog salda(više iseljenih nego useljenih lica), stopa rasta stanovništva Bosne i Hercegovine bila znatno niža od ona koju je omogućavao prirodni priraštaj. To je još jedno od temeljnih obilježja demografskog razvoja Bosne i Hercegovine.Budući da je Bosna i Hercegovina izrazito emigracijsko područje(područje iseljavanja), interesantno je spoznati pravce, jačinu i vrijeme masovnijeg iseljavanja stanovništva. Tako je, u novije vrijeme, Bosnu i Hercegovinu zapljusnulo nekoliko talasa masovnijeg iseljavanja stanovništva:Prvi snažniji talas zbio se krajem XIX i početkom XX stoljeća, osobito neposredno prije i nakon Prvog svjetskog rata.Tu, prije svega, spada iseljavanje iz Bosne i Hercegovine najviše u Tursku(prema nekim izvorima cijeni se da je samo u periodu od 1878. do1918.godine iselilo više od 150.000 Bošnjaka), zatim u Ameriku, neke evropske zemlje i u krajeve bivše Kraljevine Jugoslavije;Drugi talas iseljavanja odvijao se neposredno prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata;Treći veliki talas iseljavanja iz Bosne i Hercegovine zbio se neposredno nakon Drugog svjetskog rata, u sklopu »planske kolonizacije« Vojvodine i Slavonije, kada je veliki brojstanovnika iz zapadne i jugozapadne Bosne i dijela Hercegovine „planski“ preseljen. Tu spada i veliki broj iseljenih u evropske i prekomorske zemlje onih osoba kojima nije odgovarao režim NOVE Jugoslavije. Vrlo je značajno spomenuti da se je u periodu od 1953. do 1967.godine odvijao isto tako vrlo snažan talas iseljavanja bošnjačkog stanovništva u Tursku; Također se, tokom cijelog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata sve do 1991.godine, odvijao kontinuiran proces iseljavanja iz Bosne i Hercegovine u republike bivše SFRJ, najviše u Srbiju i Hrvatsku, kao i proces doseljavanja u Bosnu i Hercegovinu iz Srbije, Crne Gore i Sandžaka;

Najsnažniji talas migracija stanovništva u historiji Bosne i Hercegovine zbio se u vrijeme rata 1992.-1995.godine. Kulminacija tog procesa, prema Der Fischer Almanachu i UNHCR-u bila je krajem 1993. godine, kada je broj izbjeglih i progranih iz Bosne i Hercegovine iznosio više od 1.700.000 licaTa su lica na različit način napustila našu zemlju: u zbjegovima, prisilnim raseljavanjem, deportovanjem, progonima i dr.Već je naprijed spomenuto da je proces povratka izbjeglih, raseljenih i prognanih licazapočeo i da je na teritoriju Bosne i Hercegovine tekao prostorno vrlo diferencirano, ali i sporo. Prema podacima Der Fischer Weltalmanach-a za 2004.godinu, krajem 2002.godine izBosne i Hercegovine u inozemstvu(u susjednim i zemljama Srednje Evrope) je bilo oko 368.000 izbjeglih lica.U BiH je bilo oko 36.000 izbjeglica iz Hrvatske.Prostorna pokretljivost stanovništva unutar Bosne i Hercegovine je također jedna od njenih trajnih demografskih odlika. Naime, preseljavanje stanovništva unitar Bosne i Hercegovine bilo je evidentirano usvim dosadašnjim popisima stanovništva. NPR.:u periodu 1971.-1981.godine oko 29,4% ukupnog stanovništva se selilo unutar Bosne i Hercegovine;u istom periodumeđuopćinskim migracijama bilo je zahvaćeno oko 14,6%, a migracijama između naselja iste općine bilo je zahvaćeno oko 14,8%.Kada se govori o migracijama stanovništva Bosne i Hercegovine značajno je spomenuti ekonomske migracije.

Ove su migracije uzrokovane velikom nezaposlenošću u Bosni i Hercegovini ipotrebom razvijenijih evropskih zemalja za dodatnom radnom snagom. Na taj način je izvjestan broj radnika iz naše zemlje dospio u zapadnoevropske i srednjoevropske zemlje. Ovaj oblik migracija kulminirao je u periodu od 1964. do 1974. godine. Prema podacima iz 1991.godine na privremenom radu iz Bosne i Hercegovine u inostranstvu bilo je 165.066 radnika i 69.147 člana njihovih porodica. Najveći broj radnika i članova njihovih porodica iz Bosne i Hercegovine na privremenom radu u inozemstvu je u Njemačkoj (113.306 lica ili 48,4% radne emigracije), Austriji(50.367 lica ili 21,5% radne emigracije) i Švajcarskoj(38.494 lica ili 16,4% radne emigracije), što je činilo 86,3% ukupne bosanskohercegovačke radne emigracije. Treba napomenuti da je u Sloveniji u 2000.godini imalo oko 41.000 lica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, što čini oko 2% ukupnog stanovništva Slovenije(Najviše ih je u SZ-C-JZ i JI dijelu).U polnoj strukturi naše radne emigracije na privremenom radu u inozemstvu 2/3 činili su muškarci, a samo 1/3 žene.Vezano za migracije naših radnika na privremenom radu u inostranstvu,evidentan je proces pretvaranja privremenog u trajno iseljavanje. Taj će proces umongome podspješiti posljedice minulog rata(velika nezaposlenost u zemlji, uništeni ili oštećeni privredni kapaciteti i dr.).

Seobe unutar Bosne i Hercegovine i izvan nje (do 1991.godine) različitog su obima i intenziteta s obzirom na prostorni aspekt. Naime, krajevi intenzivnog iseljavanja u prvom redu su krški i brdsko–planinski predjeli,te ruralni krajevi, koji su konstantno gubili dio svog stanovništva u svim međupopisnim periodima nakon II svjetskog rata. Na taj su se način ti prostori demografski praznili (depopulacijska područja), dok su nizijski i dolinsko-kotlinski prostori Bosne i Hercegovine postajali područja izrazite koncentracije stanovništva(imigracijska područja). Postojanje depopulacijskih (područja iseljavanja) i imigracijskih područja(područja doseljavanja) u Bosni i Hercegovini ukazuje na prostornu diferenciranost društveno-ekonomskih tokova, zaostajanje jednih i brz razvoj drugih krajeva.

Sve veće razlike u ekonomskoj, društvenoj i socijalnoj strukturi, koje se javljaju između pojedinih područja Bosne i Hercegovine, uzrokovane prostorno jako diferenciranim društveno-ekonomskim razvojem, uvjetuju, pored ostalih oblika migracija, i dnevne migracije. Zato se i kaže da su dnevne migracije zakonita pojava prostorno diferenciranog društveno-ekonomskog razvoja Bosne i Hercegovine. Dnevne migracije radnika su vrlo značajan demografski, socijalni i ekonomski fenomen savremenog svijeta, koji uzrokuje više faktora,čije su posljedice vrlo složene i brojne.

U Bosni i Hercegovini masovnije migracije radnika javljaju se u vezi sa sve jačom koncentracijom industrije i drugih nepoljoprivrednih djelatnosti u većim ili manjim gradskim naseljima u kojima vozovima i autobusima i drugim prevoznim sredstvima, migriraju radnici iz bliže ili udaljenije okoline(u zavisnosti od saobraćajnih mogućnosti migracija). Najveća žarišta dnevnih migracija radne snage i dnevnih migracija uopće u Bosni i Hercegovini bila su: Sarajevo, Zenica, Banja Luka, Tuzla i Mostar. Dakle, radi se o najvećim bosanskohercegovačkim gradovima sa, za naše prilike, u periodu neposredno prije minulog rata, razvijenom industrijom i drugim nepoljoprivrednim djelatnostima.

Uzroci dnevnih migracija su brojni. Najčešći i najjači razlog dnevnoj pokretljivosti radne snage u Bosni i Hercegovini bio je taj što su se procesi deagrarizacije (napuštanje agrarne aktivnosti) i industrijalizacije (jačanje industrije u odnosu na ostale djelatnosti) odvijali brže od procesa urbanizacije (proces povećanja stanovništva gradskih naselja). Na taj način stvoren je nesklad između mogućnosti zapošljavanja i mogućnosti stanovanja u gradu, koji predstavlja jedan od osnovnih uzroka dnevnog migriranja radnika u gradske i industrijske centre Bosne i Hercegovine iz njihove bliže ili dalje okoline.Kao posljedica težnje dnevnih migranata da budu što bliže mjestu rada, javlja se prostorno širenje prigradskog pojasa u kome se pojavljuju bespravna i neplanska izgradnja porodičnih kuća i čitavih prigradskih naselja nižeg stepena infrastrukturne opremljenosti i složene socijalne strukture stanovništva uzrokovane, pored ostalog, i mogućnošću bavljenja dvojnom ekonomijom. Ti su procesi intenzivno zahvatili bosanskohercegovačke gradove i industrijske centre osobito nakon 1965.godine i trajali su sve do početka 1992.godine. Početak rata i velike štete na privrednim objektima tokom rata prekinuo je tokovednevnih migracija, koji su danas razmjerno slabijeg obima i intenziteta. Dakle, složenost migracijskih tokova bitna je komponenta specifičnog demografskog razvoja Bosne i Hercegovine.

6. Strukture stanovništva Bosne i Hercegovine===========================Sastav ili struktura stanovništva opći je izraz za podjelu stanovništva prema njegovim različitim svojstvima. Tu, prije svega, spadaju: pol, starost, nacionalnost, jezik, vjera, obrazovanje, socijalni status, ekonomska aktivnost i druga obilježja stanovništva.

Bosna i Hercegovina ima vrlo složenu strukturu stanovništva, koja je rezultat složenih historijsko-kulturnih prilika i specifičnog toka novijeg demografskog i društveno-ekonomskog razvoja

6a) Biološka(demografska) struktura stanovništva Bosne i Hercegovine=========================================Spolna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine

U polnoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine tokom cijelog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata pokazuje se višak ženskog u odnosu na muško stanovništvo. Najvažniji razlozi tome su brojnije stradanje muškog u odnosu na žensko stanovništvo u oba svjetska rata, te brojnije iseljavanje muškog nego ženskog stanovništva. Međutim, pod utjecajem nastalih društveno–ekonomskih promjena tokom posljednjih

dvadesetak godina(prije ovog rata) ispoljena je tendencija uravnoteženja među polovima (u 1991.godini 49,9% muško i 50,1% žensko st.).Koeficijent maskuliniteta u 1991.godini iznosio je 995,7. To je još jedno od temeljnih općih karakteristika spolne strukture stanovništva Bosne i Hercegovine. Tek što je skoro uravnotežena spolna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine, počela se narušavati zbog znatnog stradanja muškog stanovništva tokom trajanja minulog rata i migracija(u 2002.godini: muško 48,8%; žensko 51,2%). To je još jedna od posljedica rata na demografski razvoj Bosne i Hercegovine

Starosna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine

Najopštija klasifikacija stanovništva po starosti je na tri osnovna kontingenta:

mlado(0-19 godina),

zrelo(20-59 godina) i

staro stanovništvo(60 i više godina).

U starosnoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine, tokom novijeg perioda demografskog razvoja nakon Drugog svjetskog rata zapaža se tendencija izrazitog smanjenja kontingenta mladog stanovništva starosti 0-19 godina (sa 54,0% u 1948. na 31,7% u 1991.godini) i povećanja stanovništva starijeg od 60 godina( sa 4,8% u 1948. na 11,0% u 1991.godini). Prema procjenama za 2002.godinu mlado stanovništvo se smanjilo na 25,0%, a staro stanovništvo se povećalo na 18,3%. To je za budući demografski razvoj Bosne i Hercegovine vrlo nepovoljan proces.

To su opće odlike starosne strukture ukupnog stanovništva. Uzmemo li u obzir starosnu strukturu stanovništva po spolu, zaključujemo da je tarosna struktura ženskog stanovništva nepovoljnija, kao i to da je proces starenja ženskog stanovništva izrazitiji. Dinamičan društveno-ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata utjecao je na promjene u ekonomskom i socijalnom preobražaju

Jedan od demografskih pokazatelja, koji se odnosi na starost stanovništva, koji to potvrđuje jestproduženje prosječnog trajanja života stanovništva Bosne i Hercegovine sa 43 u 1948. na 73,8 godina u 1991.godini(prosječno trajanje života muškaraca 69,2, a žena 73,5 godina). Na povećanje prosječnog trajanja života utjecali su poboljšani uvjeti života i smanjenje opće stope smrtnosti(sa 17 u 1951. na 7 promila u 1991.godini), a posebno veoma značajno smanjenje smrtnosti dojenčadi(sa 54,7 u 1971. na 16,4 promuila u 1991.godini).Sa ekonomskog stanovišta,vezano za starosnu strukturu stanovništva, posebno je značajna razdioba stanovništva s obzirom na njegovu sposobnost za rad usljed starosti. U tom smislu ukupno stanovništvo dijelimo na tri kontingenta: predradni(0-14 godina), radni(15-65 muškarci,15-60 žene) i postradni(65 i više godina muškarci, 60 i više godina žene). I u ovoj strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine došlo je do značajnih promjena.

Te se promjene odnose na povećanje radnosposobnog kontingenta stanovništva( sa 58% u 1961. na 68% u 1991.godini), na smanjenje predradnog kontingenta(sa 39% u 1961. na 24% u 1991.godini) i na povećanje postradnog kontingenta(sa 3% u 1961. na 7% u 1991.godini). To je direktna posljedica opadanja biološke reprodukcije stanovništva Bosne i Hercegovine.

6b) Ekonomsko-socijalna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine=====================S truktura stanovni š tva Bosne i Hercegovine prema ekonomskoj aktivnosti

Jedan od najopćijih pokazatelja stepena opće društveno-ekonomske razvijenosti jest opća stopa aktivnosti stanovništva, koja je za Bosnu i Hercegovinu u 1991.godini iznosila 41%. To pokazuje vrlo nizak stepen ekonomske aktivnosti stanovništva. Treba reći da je nivo aktivnosti stanovništva Bosne i Hercegovine u cijelom periodu nakon Drugog svjetskog rata do 1992.godine, bio znatno niži u usporedbi sa drugim republikama bivše SFRJ, izuzev Crne Gore. To dobro potvrđuje kakav je bio ekonomski status Bosne i Hercegovine u sistemu društveno-ekonomskog razvoja bivše SFRJ.

Razdioba ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine prema ekonomskoj aktivnosti pokazuje izrazito nepovoljnu stanje.Pored niske stope opće aktivnosti stanovništva Bosne i Hercegovine, karakteristična je vrlo nepovoljna struktura stanovništva prema aktivnosti. Naime, u strukturi najveće učešće ima izdržavano stanovništvo, koje je u 1991.godini činilo 50% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Razlike su još izrazitije posmatrajući strukturu aktivnosti muškog i ženskog stanovništva. Naime, Bosna i Hercegovina spada u skupinu zemalja koje imaju pored niske opće stope aktivnosti stanovništva i vrlo nisku stopu aktivnosti ženskog stanovništva (28%), kao i vrlo visoko učešće izdržavanog ženskog stanovništva u ukupnom izdržavanom stanovništvu(65% u 1991.godini).Smanjenje udjela poljoprivrednog stanovništva u aktivnom i ukupnom stanovništvu, jedna je od najznačajnijih promjena u strukturi stanovništva Bosne i Hercegovine:za ukupno stanovništvo sa 62,2% u 1953. na 9,3% u 1991.godini i za aktivno stanovništvo sa 67,5% u 1953. na 11,0% u 1991.godini). To je istovremeno i pokazatelj značajnih pozitivnih promjena u ukupnoj društveno-ekonomskoj transformaciji Bosne i Hercegovine u periodu nakon Drugog svjetskog rata sve do 1992.godine. Opadanje udjela poljoprivrednog stanovništva je posljedica bržeg razvoja i jačanja sekundarnog i tercijarnog sektora privrednih djelatnosti, te intenzifikacije rada u poljoprivredi, čime je oslobođen višak radne snage u agraru i njen transfer u nepoljoprivredne djelatnosti.

Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine

Etnička struktura stanovništva Bosne i Hercegovine je vrlo složena. Ta složenost ima duboke historijsko–kulturne korijene. Naime, dinamična i složena historijska i politička zbivanja tokom minulih vremena, prožimanje različitih vanjskih etnoreligijskih,kulturnih i političkih utjecaja, te učestale migracije, doprinijeli su stvaranju složene etničke strukture stanovništva Bosne i Hercegovine. Složen etnički sastav i kulturna, jezička i religijska šarolikost čine bosanskohercegovačku populaciju vrlo specifičnom. Zato se i kaže da je Bosna i Hercegovina vrlo složena multikulturna, multikonfesionalna i multietnička državna zajednica.

Prema podacima iz Statističkog biltena br.234 Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine iz 1992. godine i Statističkom godišnjaku/ljetopisu 1993-1998, u Bosni i Hercegovini bilo je u 1991.godine:

Bošnjaka je bilo 1.902.956 ili 43,5%,

Srba 1.366.104 ili 31,2% i

Hrvata 760.852 ili 17,4%,

dok je na sve ostale otpadalo 347.121 ili 7,9% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine.

Spoznaja prostorne dimenzije etničke složenosti Bosne i Hercegovine predstavlja prvorazredni geografski interes. U tom cilju kao osnovne jedinice etničke prostorne strukture geografi koriste naselja,općine i geografske regije.Uzimajući u obzir teritorije općina kao osnovnu jedinicu za utvrđivanje složenosti etničke prostorne strukture Bosne i Hercegovine, u 1991.godini, bilo je karakteristično slijedeće:

1.Vrlo je mali broj bosanskohercegovačkih općina(samo 10 od tadašnjih 109 općina Bosne i Hercegovine)koje su imale potpunu

* bo š nja č ku (Cazin i Velika Kladuša),

* srpsku (Šekovići, Drvar i Bosansko Grahovo) ili

* hrvatsku ve ć inu (Posušje, Lištica, Grude, Čitluk i Ljubuški);

2.U 49 bosanskohercegovačkih općina bila je evidentna dvotrećinska bošnjačka, srpskaili hrvatska većina.

Naime, 19 od 49 bosanskohercegovačkih općina imale su dvotre ć insku ve ć inu bo š nja č kog naroda (Cazin, Velika Kladuša, Bosanska Krupa, Tešanj, Gračanica, Srebrenik, Lukavac, Banovići, Živinice, Kalesija, Kladanj,Srebrenica, Olovo,Visoko, Breza, Trnovo, Stari Grad, Goražde i Jablanica). Dvotre ć insku ve ć inu srpskog naroda imalo je 20 od ukupno 49 bosansko-hercegovačkih općina (Bosanska Dubica, Srbac, Laktaši, Prnjavor, Čelinac, Skrender Vakuf, Šekovići, Mrkonjić Grad, Šipovo, Pale, Sokolac, Rudo, Bosanski Petrovac, Drvar, Bosansko Grahovo, Bileća, Ljubinje, Trebinje i Glamoč). Dok je u samo 10 od ukupno 49 bosanskohercegovačkih općina evidentirana dvotre ć inska ve ć ina hrvatskog naroda (Orašje, Kreševo, Livno, Tomislavgrad, Posušje, Lištica, Grude, Čitluk, Ljubuški i Neum);

3.Kada se operiše sa nadpolovičnom etničkom većinom u širem smislu, u Bosni i Hercegovini je u 1991. godini bilo 83 takve općine od ukupno 109 općina, čija je struktura izgledala ovako:

* u 37 općina Bošnjaci su činili nadpolovičnu većinu u ukupnom stanovništvu, * u 32 općine Srbi, a * u 14 općina Hrvati;

4.Uzimajući apsolutnu etničku većinu u širem smislu, u Bosni i Hercegovini u 1991.godini:* 52 općine, u kojima je živjelo 1.559.820 Bo š njaka , imale su apsolutnu bošnjačku

većinu; * 37 općina, u kojima je živjelo 686.074 Srba, imale su apsolutnu srpsku većinu; * 20 općina, u kojima je živjelo 313.887 Hrvata, imale su apsolutnu hrvatsku većinu.

Uspoređujući ove navedene podatke sa podacima o ukupnom broju pripadnika pojedinih naroda u Bosni i Hercegovini zaključujemo slijedeće:

* 82% ukupnog broja Bošnjaka živjelo je u 1991.godini u općinama sa apsolutnom bošnjačkom većinom;

* 52% ukupnog broja Srba živjelo je u općinama sa apsolutnom srpskom većinom;

* 41,3% ukupnog broja Hrvata živjelo je u općinama sa apsolutnom hrvatskom većinom.

Ovi podaci upućuju na etničku složenostBosne i Hercegovine i na izrazit process prostorne koncentracije Bo š njaka ,na jednoj, i prostornu disperziju Srba i Hrvatana drugoj strani.Uzimajući u obzir centralitet naselja (mikroregionalni - općinski, regionalni,mezoregionalni i makroregionalni centri)kao osnovne jedinice za utvrđivanje složenosti etničke prostorne strukture Bosne i Hercegovine u 1991.godini, bilo je karakteristično slijedeće:

1.U 62 od ukupno 109 općinskih centara Bosne i Hercegovine Bošnjaci su činiliapsolutnu većinu i u njima je živjelo 36,4% ukupnog broja Bošnjaka (692.033); U 35 bosanskohercegovačkih općinskih centara Srbi su činili apsolutnu većinu i u njima je živjelo 15,5% ukupnog broja Srba (212.299); U 12 bosanskohercegovačkih općinskih centara Hrvati su činili apsolutnu većinu i njima je živjelo samo 4,3% ukupnog broja Hrvata (32.987). Ovi podaci još jednom potvrđuju proces prostorne koncentracije Bošnjaka i prostorne disperzije Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini;

2.Sedam od ukupno devet regionalnih centara Bosne i Hercegovine u 1991. godini imali su bošnjačku većinu:

Brčko 55,5%, Bijeljina 52,2%, Zvornik 60,7%, Jajce 38,9%, Visoko 73,6%, Višegrad 50,2% i Konjic 48,8%.

U preostala dva regionalna centra Srbi su činili apsolutnu većinu u ukupnom broju stanovnika:

Prijedor 38,7% i Foča 38,5%.;

3.Sedam od ukupno osam mezoregionalnih centara Bosne i Hercegovine u 1991. godiniimali su apsolutnu bošnjačku većinu:

Bihać 60,2%, Doboj 40,6%, Travnik 38,7%, Bugojno 30,4%, Zenica 44,9%, Goražde 58,8% i Livno 38,7%.

Samo je mezoregionalni centar Trebinje imao srpsku većinu u ukupnom stanovništvu koja je u 1991.godini iznosila 68,2%;

4.U tri od ukupno četiri makroregionalna centra Bosne i Hercegovine u 1991. godini (Tuzla, Mostar i Sarajevo) Bošnjaci su činili većinu stanovništva:

Tuzli 52,6%, Sarajevu 50,1% i Mostaru 34,2%. Banja Luka je imala srpsku većinu u ukupnom stanovništvu, koja je u 1991.godini iznosila 49,0%.

Uzimajući u obzir najprostranije geografske regije Bosne i Hercegovine(regije najvišeg taksonomskog ranga-makroregije) kao osnovne jedinice za utvrđivanje složenosti etničke prostorne strukture Bosne i Hercegovine, u 1991.godini, zaključujemo slijedeće:

1.Ne postoji niti jedna bosanskohercegovačka makroregija koja je imala izrazito homogenu nacionalnu strukturu;

2.Ne postoji niti jedna bosanskohercegovačka makroregija koja je imala dvotrećinsku većinu jednog od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine;

3.Makroregije Peripanonska sa površinom od 21.860km/2(42,8% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 2.432.941 stanovnika(55,6% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) i Planinsko-kotlinska sa površinom od 12.882km/2(25,2% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 1.374.377 stanovnika(31,4% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) imale su apsolutnu bošnjačku većinu u ukupnom stanovništvu.

Makroregija Bosanskohercegovačkog visokog krša sa površinom 111.133km/2 (21,8% površine Bosne i Hercegovine) i 253.394 stanovnika(5,8% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) imala je apsolutnu srpsku većinu u ukupnom stanovništvu, dok je Mediteranska makroregija sa površinom od 5.324km/2(10,4% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 316.759 stanovnika(7,2% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) imala apsolutnu hrvatsku većinu u ukupnom stanovništvu makroregije.

Uzimajući u obzir mezoregije Bosne i Hercegovine(geografske regije nižeg taksonomskog ranga od makroregionalnih)kao osnovne jedinice za utvrđivanje složenosti etničke prostorne strukture Bosne i Hercegovine, u 1991.godini, zaključujemo slijedeće:1.Unsko - sanska mezoregija sa površinom od 5.871km/2(11,5% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 528.881 stanovnika(12,1% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine), zatim Posavsko - spre č ko - majevi č ko - donjodrinska mezoregija sa površinom od 7.529km/2(14,7% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 1.049.455 stanovnika(24,0% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine), te Gornjobosansko - la š vanska mezoregija sa površinom od 5.821km/2(11,4% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 1.026.761 stanovnika (23,5% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) i Gornjodrinska mezoregija sa površinom od 4.406km/2(8,6% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 163.021 stanovnika(3,7% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) imale su nadpolovičnu bošnjačku većinu u ukupnom stanovništvu, a Gornjovrbasko - plivska mezoregija sa površinom od 2.655km/2 i 184.595 stanovnika i Planinska Hercegovina sa površinom od 4.879km/2 i 119.516 stanovnika su sa apsolutnom bo š nja č kom ve ć inom u ukupnom stanovni š tvu mezoregija ;

2.Posavsko-donjovrbasko-donjobosanska mezoregija sa površinom od 8.460km/2 (16,5% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 854.605 stanovnika(19,5% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine)i Mediteranska istočnohercegovačka mezoregija sa površinom od 2.072km2(4,0% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 53.849 stanovnika(1,2% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) su mezoregije koje su u 1991.godini imale apsolutnu srpsku ve ć inu u ukupnom stanovni š tvu mezoregija ;

3.Mediteranska zapadnohercegova č ka mezoregija sa površinom od 1.544km/2 (3,0% ukupne površine Bosne i Hercegovine) i 104.075 stanovnika (2,4% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine) imala je izrazito homogenu nacionalnu strukturu, jer su Hrvati činili 97% ukupnog stanovništva mezoregije. Dok su: Mezoregija kra š kih polja , visoravni i planina jugozapadne Bosne sa površinom od 6.254km/2 i 133.878 stanovnika,Neretvanska mezoregija i Mezoregija Bosanskohercegova č kog primorja sa površinom od 1.708km/2 i 158.835 stanovnika mezoregije sa aspolutnom hrvatskom ve ć inom u ukupnom stanovni š tvu mezoregija .

Naprijed izložene činjenice nedvojbeno upućuju na svu složenost etničke strukture stanovništva Bosne i Hercegovine koja je, posmatrano sa prostornog aspekta, teritorijalno vrlo diferencirana. I na kraju, prezentirane činjenice potvrđuju i tezu da je Bosna i Hercegovina, u pravom smislu riječi, multietnička državna zajednica.

Međutim, treba reći da se izloženo stanje etničke strukture stanovništva Bosne i Hercegovine odnosi na stanje iz 1991.godine, kao i to da se savremeno stanje znatno razlikuje. Naime, tokom minulog rata(1992-1995.godina) drastično je izmijenjena etničkastruktura stanovništva, kako kvantitativno, tako i kvalitativno (prostorna slika etničke strukture Bosne i Hercegovine). To je posebno došlo do izražaja u istočnoj i zapadnoj Bosni i istočnoj Hercegovini. Usljed toga se suvremena etnička slika Bosne i Hercegovine znatno razlikuje od stanjaneposredno prije rata(popis stanovništva 1991.godine). Međutim, još uvijek nema konačnih podataka kako o broju stanovnika Bosne i Hercegovine, tako i o njegovim etničkim i drugim strukturnim obilježjima, čime bi bio moguć uvid u sve demografske posljedice rata u Bosni i Hercegovini, međunarodnopriznatu državu i članicu OUN-a. (postoje samo PROCJENE)Ovom prilikom spominjemo nade utemeljene u tački 7 Dejtonskog mirovnogsporazuma, da će posljedice rata biti djelimice ublažene povratkom ljudi na svoja ognjišta.

6c) Intelektualna(obrazovna)struktura stanovništva Bosne i Hercegovine

=================================Obrazovna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine, prema podacima iz 1991. godine (nema novijih detaljnijih podataka nema),je nepovoljna, mada su u periodu nakon Drugog svjetskog rata postignuti značajni rezultati u oblasti obrazovanja.

PISMENOSTNepismenost stanovništva Bosne i Hercegovine još nije iskorijenjena i predstavlja ozbiljan društveni problem. Podaci svih popisa stanovništva Bosne i Hercegovine nakon Drugog svjetskog rata potvrđuju da je,od svih bivših republika SFRJ, Bosna i Hercegovina konstantno imala najveće stope nepismenosti, 1991. godine iznosila je 9,9%. Treba reći da je stvarna nepismenost znatno iznad deklarirane.Postoje velike razlike u nepismenosti s obzirom na pol i starost u Bosni i Hercegovini. Naime, stopa nepismenosti ženskog stanovništva znatno je veća od stope nepismenosti muškog stanovništva, jer su u 1991.godini oko 83% svih nepismenih lica činile žene.Već smo rekli da je u oblasti obrazovanja stanovništva Bosne i Hercegovine ostvaren značajan napredak koji, na žalost, nije likvidirao nepismenost, ali ju je drastično smanjio sa 44,9% u 1948. na 9,9% u 1991.godini.

ŠKOLSKA SPREMA

Na osnovu podataka o završenoj školskoj spremi stanovništva Bosne i Hercegovine starijeg od 15 godina (stanje 1991.g.) zaključujemo da je stupanj obrazovanja i obrazovna struktura

stanovništva Bosne i Hercegovine, kako općenito tako i po spolu, prilično nepovoljna. Nepovoljnosti obrazovne strukture ističu u prvi plan

visoko učešće:* osoba bez škole(14,1%), * sa nepotpunom (19,6%) i * osnovnom školom(24,4%) koje čine više od 6/10 ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine starijeg od 15 godina, te vrlo nisko učešće: * osoba sa višom (2,8%) i * visokom školskom spremom(3,7%) koje čine samo 6,5% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine starijeg od 15 godina.

Obrazovna struktura stanovništva Bosne i Hercegovine po polu također je vrlo nepovoljna. Te nepovoljnosti ogledaju se u:

* visokom učešću žena u strukturi osoba bez školske spreme (79,1%) i osoba sa završenim 1-3 razredom osnovne škole(61,5%);

* niskim učešćem žena u strukturi osoba sa završenom srednjom (38,6%), višom(38,6%) i visokom školskom spremom (37,2%).

Za proces obrazovanja stanovništva u Bosni i Hercegovini, neposredno prije minulog rata, postojali su vrlo dobri uvjeti i mogućnosti. Naime, u Bosni i Hercegovini postojala je dobro razvijena mreža obrazovnih institucija od najnižih do najviših stupnjeva obrazovanja. Mrežu obrazovnih institucija činilo je:

* 2.211 osnovnih, * 257 srednjih, * 7 viših i * 39 visokih škola i fakulteta.

Unatoč tome što je tokom rata uništen ili oštećen značajan broj objekata obrazovnih institucija, a učenici, studenti i nastavnici u velikom broju izbjegli, prognani ili raseljeni,veliki broj tih institucija je, uz teškoće, sa uspjehom nastavio svoju funkciju. Neposredno nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, otpočeo je proces obnove obrazovnih institucija u Bosni i Hercegovini, uglavnom uz pomoć stranih donatora i međunarodnih organizacija i fondacija.