Teatar i digitalizacija u Republici...

Dr. sc. Ana Lederer (HAZU)

Teatar i

digitalizacija u Republici Hrvatskoj

1

Pojam teatra* kroz pojam teatra u naslovu predavanja podrazumijevam šire otvaranje teme, podjednako i teatrologije i kazališta kao njezina predmeta u digitalnom dobu

* kao teatrologinji po struci s Odsjeka za povijest hrvatskoga kazališta HAZU s osmogodišnjim iskustvom intendantice nacionalnoga kazališta, HNK u Zagrebu, neizbježno mi se nadaje problematiku digitalizacije teatrološke građe isprva promotriti iz vizure kazališne prakse: kao način na koji kazališna institucija pohranjuje i pamti podatke o vlastitoj produkciji, istodobno i komunicirajući sa svojom publikom

Određujući područje kojim se bavi i način na koji se njime bavi, teatrologija kao znanost o kazalištu prema riječima Borisa Senkera u Uvodu u suvremenu teatrologiju I. (2010.), mora odgovoriti na temeljno pitanje o predmetu kojim se bavi – što je kazalište – pa autor 2navodi definiciju Nikole Batušića iz Uvoda u teatrologiju (Zagreb, 1991, str. 15-17):

2

Riječju kazalište objašnjavamo različite pojmove:

* kazalištem nazivamo zgradu odnosno obilježeno mjesto za izvedbe predstavljačkih umjetnosti; svaki lokalitet koji postaje scenski sudjelovanjem izvođača i publike (ulica, trg, dvorac, kuća)

* „kazalište, nadalje, može biti istoznačnica i za krajnji rezultat smisla njegova postojanja, dakle za predstavu“ („idem u kazalište“)

* kazalište kao ustanova, tijelo ili umjetnička organizacija koja bez obzira na društveni, pravni, staleški ili financijski status priprema, organizira i izvodi kazališne predstave

* u estetičkom smislu kazalište kao stilsko razdoblje; autorski scenski izraz; žanrovske specifičnosti…

3

Predstava: temeljna jedinica kazališta

„Prvo i najšire značenjsko polje riječi kazalište pokriva, dakle:

1. sve aktivnosti koje prethode prikazivanju neke predstave

2. prikazivanje predstave i sve što ona uključuje, ali i sva istodobna zbivanja oko nje koja su u izravnoj svezi s njom

3. sve posljedice i odjeke prikazivanja predstave – trenutne ili odgođene, izravne ili posredne.“ (B. Senker, str. 18-19.)

Kako je kazalište istoznačnica za predstavu kao krajnji rezultat smisla njegova postojanja (N. Batušić), odnosno kako pokriva sve navedeno u prvom i najširem značenjskom polju riječi kazalište, kako god glasila definicija kazališta, predstava je osnovni oblik scenskoga izvođenja u kojem se ostvaruje kazališni umjetnički čin.

Bez obzira na produkcijski ili organizacijski model kazališta, u izvaninstitucionalnim formama ili u kazalištima kao ustanovama – cilj i smisao njegova postojanja jest proizvodnja predstave.

Predstava je temeljna jedinica kazališta – bez obzira na (povijesno) vrijeme, prostor i organizacijski model njezina nastanka.

4

U fokusu kazališta: komuniciranje s publikom

* U trojstvu što tvori kazališnu izvedbu (glumac/glumica – simbolična ljudska radnja – gledatelj), a bez obzira na umjetnički i repertoarni profil, fokus žive kazališne produkcije danas je na publici, na pitanju kako je pronaći i stvoriti.

* Digitalno informacijsko doba u kojemu živimo bitno određuje i komunikaciju kazališta s publikom, i u tom ju je smislu Internet doista krucijalno promijenio.

* U golemoj i raznovrsnoj kulturnoj produkciji i kazališta danas moraju, dakle, uspostavljati nove načine komuniciranja u širem smislu s javnostima, a u užem s publikom.

5

Web-stranice Web-stranice nisu jedini izvor informacija o ponudi predstava i svih drugih programa, već se kazališta moraju služiti svim novim komunikacijskim kanalima i tehnologijama u širem kontekstu stvaranja novih načina komunikacija s kazališnim publikama.

Ne postoji danas kazalište bez web-stranice: one nisu samo izvor informacija o trenutnoj ponudi predstava i pratećih programa, one također mogu virtualno informirati publiku i o procesu stvaranja/produkciji predstave ili o fazi prodaje predstave/postprodukciji, prenositi različite materijale, kritike i linkove do partnera, ali mogu ponuditi i podatke o ranijim predstavama i sezonama i tako održavati kulturno pamćenje na kazalište, trupu, grupu ili festival.

Web-stranica kazališta je i „digitalna biletarnica gde se mogu kupiti karte, prodavnica reklamne robe, društvena mreža i arhiv umetničkih dostignuća.“ (D. Klaić, Početi iznova, 2010., str. 128)

6

Kazališta koja imaju arhivske rubrike s digitaliziranom građom o predstavama: GDK Gavella, Zagreb i Eurokaz.

7

8

9

10

11

12

13

SIGLEDALPortal slovenskog kazališta

14

Nove tehnologije, novi mediji* Kazalište danas mora realizirati kvalitetnu web-stranicu s dobro strukturiranim podatcima koji su istovremeno i teatrografska građa: u trenutku kazališne premijere, na web-stranici teatra pojavljuju se svi podatci (autorski tim, podjela) i materijali o predstavi (danas digitalna fotografija, promotivni video-spot), a prijeko je potrebno i snimanje predstave (za internu upotrebu, potom i za teatrološko istraživanje). Drugim riječima, kazalište samo stvara izvorno nastalu digitalnu građu.

* Materijal o recentnoj živoj produkciji kazališta u digitalnom mediju ujedno je teatrološka građa odnosno budući materijal teatroloških istraživanja, a teatrološki zavodi, instituti ili kazališni muzeji – dakle, bez obzira na organizacijski model pojedine institucije pamćenja kazališne prošlosti u kojemu se građa pohranjuje – morali bi glede procesa digitalizacije pronaći i definirati zajedničke koncepcijske i suradničke točke s kazalištima: u budućem koncipiranju digitalizacije teatralija trebala bi se podrazumijevati njihova umreženost (dakle, umreženost digitalizirane baštine i izvorno nastale digitalne baštine).

15

Novi mediji: multimedijalna DVD monografija kazališta

* Program kulturne institucije podrazumijeva suživot tradicionalnih oblika komuniciranja kazališne baštine (izložbe, knjige, predavanja… i sl.) uz novomedijske žanrove (multimedijske i multimodalne prezentacije i interpretacije kazališne građe). Pod pojmom novih medijapodrazumijevaju se, između ostaloga, nova tekstualna iskustva, novi načini prikazivanja (virtualna okruženja, multiaktivni mediji), novi odnosi između korisnika i medijskih tehnologija, a ovisno „o računalima pomoću kojih će se pohraniti, organizirati i omogućiti učinkovit pristup svim starim (digitaliziranim i prenesenim u računalo) i novim medijima izvorno nastalim u računalu.“ (Maja Šojat Bikić, Modeliranje digitalnih zbirki i digitalnih proizvoda: sadržajno-korisnički aspekt komuniciranja kulturne baštine u digitalnom obliku, str. 52).

* U koncipiranju popratnih programa za HNK u Zagrebu u obljetničkoj 150-oj sezoni 2010/2011., realizirali smo multimedijalnu DVD monografiju u kojoj će se integrirati i pretraživati različita vizualna i tekstualna građa o predstavama HNK u Zagrebu

16

Koncepcija, sadržajNa DVD monografiji korisniku/čitatelju omogućeno je da slijedom kazališnih premijera od sezone 1990./1991. do 2010. „otvara“ naslov svake predstave uz koju je organiziran/postavljen tekstualni i vizualni materijal (skenirane programske knjižice za listanje, fotografije, video-snimke/ulomci iz predstava) te pretraživanje biografija umjetnika koji su članovi ansambala HNK.

Na DVD-u moguće je i prelistati tiskanu monografiju o HNK objavljenu 1992., monografiju o kazališnoj zgradi, programsku knjižicu obljetničke sezone 2010/2011., a moguća je i virtualna šetnja kroz prostore kazališta, javne i one radne, iza scene. Na koncipiranju sadržaja, skeniranja, odabira fotografija i videosnimaka te načina pretraživanja radilo se godinu i pol dana: prvo izdanje DVD-a brzo je rasprodano pa se drugo izdanje nadopunilo novim podacima iduće sezone.

17

DVD MONOGRAFIJA HNK U ZAGREBU1990./91.-2011./12.

18

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

DVD MONOGRAFIJA DUBROVAČKE LJETNE IGRE (2008., 2009)

32

33

34

35

36

Temeljno pitanje: pohrana kazališne građe

Kazališta su stvaratelji građe o kazalištu, i administrativne i umjetničke (one koje se odnose na produkciju/predstave), a njihov odnos prema građi je varijabilan i ovisan o mnogo faktora (osoba, prostor, evidentiranje, uništenje u Domovinskom ratu).

Republika Hrvatska objavila je nekoliko zakona i pravilnika koji se tiču pohrane kazališne građe kao trajnog kulturnoga i povijesnoga dobra: i javna i privatna kazališta zakonski su obvezna čuvati arhivsko gradivo.

Zakon o kazalištima, 2006.Dokumentacija

Članak 15.

Kazalište i kazališna družina dužni su čuvati dokumentaciju, registraturno i arhivsko gradivo u skladu s propisima o zaštiti arhivskog gradiva i arhivima.

Kada kazališta i kazališne družine prestanu s radom, dokumentacija, registraturno i arhivsko gradivo predaju se na čuvanje nadležnom arhivu.

37

MJESTA POHRANE KAZALIŠNE GRAĐE:

Središnja institucija za pohranu kazališne građe i najveća kazališna zbirka u Hrvatskoj: Odsjek za povijest hrvatskog kazališta djeluje kao znanstveno-istraživačka jedinica Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU

•Arhivi pri kazalištima

•Hrvatski državni arhiv, državni arhivi

•Državni, regionalni i gradski muzeji i muzejske zbirke

•Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i druge biblioteke

•Privatne zbirke

•Inozemni arhivi, muzeji i biblioteke: Austrija, Mađarska, Srbija (Arhiv Yu)

•Arhiv HRT-a

•Virtualni kazališni arhivi, u porastu (Gavella, HNK u Zagrebu, HNK u Splitu, digitalizirani arhiv Festivala novog kazališta EUROKAZ, Teatar Exit, Komedija, Montažstroj)

38

VRSTE GRAĐE u kazališnim arhivima:

* administrativna i umjetnička građa

* konvencionalna i nekonvencionalna građa

* arhivska građa (pisani tekstualni zapisi) i drugi oblici zapisa – AV građa, likovna građa, kazališni predmeti

* snimke kazališnih predstava

39

Kazališna građa je i arhivska, i muzejska i knjižnična:

Pitanje: treba li biti objedinjeno pohranjena na istom mjestu?

* Diane Taylor, Archive and the Repertoire, 2003: autoričina podjela u kojoj arhivnaziva onim što je tekstualno i repertoar onim što je izvedbeno, otjelovljeno, usmeno (godinama manje pohranjivano, istraživano i vrednovano)

* praksa brojnih europskih zemalja: i arhiv i muzej i znanstveno-istraživački centar (Kazališni institut Bratislava, Slovačka; Slovenski gledališki inštitut u Ljubljani unutra kojega djeluje muzej i arhiv)

* rješenje: zasebnost odnosno izdvajanje kazališnog arhiva i/ili muzeja

40

Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU

Započeo je s radom 1966. godine (tada kao Odsjek za teatrologiju), nakon što su HAZU i Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu sklopile ugovor o ustupanju Arhiva i Muzeja HNK za potrebe osnivanja novoosnovanoga Instituta za književnost i teatrologiju. Fundus je 1968. preseljen dijelom u palaču Narodni dom a dijelom u prostorije u Marinkovićevoj ul. 4., a tek od 1971. cjelokupna je građa smještena u palači, iako nepopisana i tada čuvana u neodgovarajućim uvjetima. Istodobno s ekspanzijom kazališne umjetnosti u drugoj polovici 20. stoljeća u Odsjeku narasta i opseg čuvane građe o radu brojnih institucionalnih i izvaninstitucionalnih kazališta, festivala i smotri te ona danas tvori jednu od najvećih zbirki u ovom dijelu Europe. Godine 1987. Muzejsko-kazališna zbirka Zavoda proglašava se spomenikom kulture, a 1988. godine upisuje se u registar muzejskih organizacija. Zbirka se kontinuirano nadopunjava novom građom o kazalištima i kazališnim umjetnicima, postajući tako svojevrsnom centralnom memorijom nacionalne kazališne povijesti koja služi brojnim institucijama što je posuđuju za izložbe, a fundus te bogatu stručnu knjižnicu Odsjeka mogu koristiti i pojedinci za znanstveni i stručni rad.

41

42

Repertoar hrvatskih kazališta, 1990. Knjiga I. i II.

Plod višedesetljetnoga rada Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta na znanstvenim projektima četiri su knjige Repertoara hrvatskih kazališta.

Repertoar hrvatskih kazališta 1840 – 1860 – 1980, knjiga prva (repertoari kazališta, kazališnih družina i grupa, partizanskih kazališta, festivala, smotri i susreta) i knjiga druga (abecedni popisi i kazala), ur. i pr. Branko Hećimović, Globus – Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1990.

Repertoar hrvatskih kazališta 1981 – 1990, knjiga treća (koja, među ostalim, obuhvaća i dopune prethodnih triju knjiga, repertoare važnijih dobrovoljačkih, amaterskih, poluprofesionalnih i alternativnih kazališta, kazališnih družina i grupa 20. stoljeća), ur. i pr. Branko Hećimović, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti –AGM, Zagreb 2002.

Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga peta. Lucija Ljubić – Martina Petranović, Deskriptivna obrada važnijih predstava na hrvatskom jeziku i izvedbi na stranim jezicima hrvatskih izvođača do 1840. godine, ur. Branko Hećimović, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – AGM, Zagreb 2012.

U pripremi je i Repertoar hrvatskih kazališta, knjiga četvrta, od 1991. do kraja 2000., kojom se nastavljaju repertoarni popisi prema utvrđenim načelima, ali se repertoarne jedinice proširuju i podjelom uloga odnosno popisom izvođača.

43

Repertoar hrvatskih kazališta Knjiga 3, Knjiga 5

44

www.hazu.hrRepertoarni popisi dostupni su na mrežnoj stranici HAZU u sklopu Digitalnoga repozitorija Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Digitalizacija Muzejsko-kazališne zbirke Odsjeka za povijest hrvatskog kazališta HAZU skromnim dijelom svoje građe (kazališne cedulje i repertoari) kao i neki važni radovi, uključena je u DiSBi – Digitalnu zbirku HAZU, a dio građe uključen je u Europeanu (kazališne fotografije, cedulje i knjige vezane uz secesiju): ipak, ona jevažan prilog dostupnosti kazališne građe.

45

DiZbi.HAZUDigitalna zbirka

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

46

Ministarstvo kulture RH* Financiranje digitalizacije: kroz programe Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba (Programska djelatnost MK: u 2018. godini financirana su 42 programa u iznosu 833.628, 00 KN –među njima nijedna kazališna)

* Ministarstvo kulture:

Nacionalni projekt digitalizacije hrvatske kulturne baštine - Hrvatska kulturna baština -(arhivske, muzejske i knjižnične građe RH), 2007. kao strateški dokument: osigurava sredstva za digitalizaciju kulturne baštine, novonastali digitalni sadržaji stvaraju novu ponudu i nove usluge (primjerice, turizam, e-learning)

* Strateški plan Ministarstva kulture 2016.-2018.: najavljena je „Strategija digitalizacije kulturne baštine“ kojom se definira plan razvoja do 2020.

47

48

49

50

51

52

53

54

55

56

57

58

59

60

61

62

KONCEPT I STAJALIŠTE glede neriješene podloge za projekt digitalizacije teatralija

- Izostanak promišljanja temeljne koncepcije i projekcije sustavnoga rješavanja problematike i pohrane i prezentacije kazališne građe

- Izostanak strateških i programskih koncepata razvoja kazališne arhivistike i muzeologije

- Problemi financijske, prostorne, kadrovske, tehnološke naravi u postojećim institucijama koje pohranjuju kazališnu građu

- Decentralizacija građe

- Problemi obrađenosti i dostupnosti

- Zanemariva međusobna povezanost različitih kazališnih arhivskih zbirki

- Republika Hrvatska jedna je od rijetkih i ne samo europskih zemalja koja nema nacionalni kazališni muzej

63

Prioriteti u hodogramu digitalizacije teatralija:

- Kriteriji odabira kazališne građe za digitalizaciju (rijetkost, ugroženost, starost)

- Digitalizirana baština ili izvorno nastala digitalna građa: kreiranje virtualne kazališne zbirke, virtualni kazališni arhivi, virtualni kazališni muzeji

- Umrežavanje postojećih virtualnih arhiva i digitaliziranih zbirki

- Problemi vezani uz digitalizaciju građe (EU standardi, autorska prava, praćenje tehnoloških mogućnosti, financijski i kadrovski problemi, umreženje u Hrvatskoj i povezanost sa srodnim mrežama u svijetu)

- Uloga digitalizirane kazališne građe u kontekstu suvremenih kulturnih komunikacija te njezina informativna, umjetnička, teatrološka, promotivna funkcionalnost odnosno dostupnost različitim korisnicima

- Pitanje eventualne zajedničke platforme kazališta i svih mjesta pohranjene građe, povezivanje digitaliziranih zbirki

- Golema potreba za digitalizacijom teatralija utoliko što se kazališnom građom svakodnevno služi akademska zajednica, kazališta, mediji, studenti…

- Digitalizirane zbirke: kulturna baština koja kroz živo suvremeno kazalište istodobno i komunicira s publikom

64