Richard Heinberg, MuseLetter Pred vama je prijedlog konadolazeće ekonomske šosmanjivanjem dostupnosti kolaps sustava kreditiranjafrazi “Otporne zajednice” (korisnom u ovom slučaju. Nću vam i neke temeljne izvte navesti neke druge proje Pretvoriti sadašnje naftnoPraktično svaki sustav mosanitarnih sustava, zdravsttom pogledu kao što su Knekoliko gradova u sjevepotrebnih promjena i shvati ”Enegy Descent Action Pinicijative za zaštitu klimetamo gdje je takav posao zda je i dalje netaknuta. Trajavnom i privatnom financrazinama vlasti. Da li imamkapitala? U međuvremenu globalna pgodine možemo očekivati smanjivanje izvoznih moguje raspoloživo vrijeme za međuvremenu financijskainvesticijskog kapitala, dokonverziji. Zbog toga će vrzapočele vrijedne tranzicijsvisokih cijena goriva i/ili ngodinama. Što učiniti? Prije nekoliko mjeseci, danodržane u Yellow Springsusporede svoje stavove i žive rasprave, Faith Morgannafte”, podsjetio nas je kakpoljoprivrede ponudili krucsustav prehrane. Bez dovjerojatno ne bi preživjela.mnogo puta u svojim pisagovorio, počela mi je blica

Otporne zajednice: Vodič za upravljanje krizom

#192 / Travanj 2008.g. (odabrao i preveo Zoran Skala)

jim se želi pomoći zajednicama da spremnije odgovore na kove izazvane iscrpljivanjem resursa – koji će započeti sa nafte, ali mogu nastati i zbog raznih drugih uzroka (kao što je u USA). Tragajući za imenom strategije zadržao sam se na Resilient Communities), koja dolazi sa priličnom prtljagom – akon što vam opišem i prokomentiram svoj prijedlog, ponudit ore koji se bave otpornošću općenito i otpornim zajednicama, kte koji su koristili isti naziv i zagovarali slične ciljeve.

-ovisne zajednice u istinski održive je ogroman poduhvat. ra se redizajnirati – od transporta do proizvodnje hrane, va i proizvodnih postrojenja. Ima već jako dobrih primjera u insale u Irskoj; Totnes u Engleskoj; Portland u Oregonu i rnoj Kaliforniji. Oni omogućavaju da se sagleda katalog i kako se pokreće proces transformacije. Projekti “Powerdown” lans” (oba su o smanjivanju uporabe energije), te lokalne

predstavljaju važne napore u željenom smjeru. Ipak, čak i apočet prije dvije ili tri godine, stvarna ovisnost o nafti gotovo nzicija da bi uspjela traži puno godina, ogromne promjene u iranju i fundamentalne promjene u javnoj politici na višim o dovoljno vremena za to? Da li će biti dovoljno investicijskog

roizvodnja nafte došla je do svog vrhunca. U naredne dvije-tri sve oštrije opadanje ukupne svjetske proizvodnje i znatno ćnosti kod onih nacija koje još imaju viškove nafte. Čini se da promjene prekratko da bi se obavili svi potrebni poslovi. U kriza začeta u USA prijeti da zbriše trilione dolara vodeći u pitanju bilo kakve napore prema energetskoj lo malo zajednica (ako i jedna) – uključivo i one koje su već ke projekte – biti pripremljene za šokove koji će nastati zbog jegova nedostatka a koji nam neizbježno slijede u narednim

nakon zadnje konferencije “Kraj nafte i rješenja za zajednice” , Ohio, neki od govornika i organizatora okupili su se da razgovaraju o strategijama. U jednom trenutku tijekom vrlo , režiser filma “Snaga zajednice: kako je Kuba preživjela bez o su na samom početku kubanske krize zagovornici organske

ijalne savjete vlastima kako da brzo transformiraju nacionalni prinosa ovih do tada marginaliziranih alternativaca nacija Meni je ova priča bila jako dobro poznata: spomenuo sam je nim materijalima i na predavanjima. Pa ipak, dok je Faith

ti “lampica u glavi”. Zašto se tako nešto ne bi dogodilo i kod

1

drugih nacija i zajednica – i to ne samo na području hrane već u svim drugim aspektima modernog življenja. Mnogo je marginaliziranih “alternativaca” koji već decenijama istražuju i promoviraju nisko-energetske načine obavljanja poslova, a što će imati savršenog smisla u post-naftnom okruženju. Što ako bi se ti ljudi mogli mobilizirati i koordinirati, njihovo znanje učiniti odmah dostupnim lokalnim vlastima i javnosti u cjelini, kao priprema za skoru budućnost kada će postojeći sustavi početi zakazivati na sve očigledniji način? Ova mi se pomisao učvrstila još jače nakon čitanja knjige Naomi Klein-a “Doktrina šoka”, koja u detalje objašnjava kako beskrupulozni političari i poslovni ljudi koriste prirodne katastrofe, ratove i ekonomske krize kao priliku za uvođenje neo-liberalne ekonomske politike – privatizaciju, slobodnu trgovinu, smanjivanje izdvajanja za socijalu – koje su već same po sebi katastrofalne (mada pritom nevjerojatno profitabilne za nekolicinu), i koje bi u normalnim okolnostima bile odbijene. U našem primjeru, jer govorimo zapravo o globalnoj mega-katastrofi u nastajanju, nije teško zamisliti neo-liberalne i neo-konzervativne nositelje moći kako se oblizuju nad izgledima da dobiju nove zalogaje do kojih bi mogli doći ukoliko se pitanja rada i okoliša oslobode od svake regulacije, jer računaju na to da će građani u općoj konfuziji posvuda tražiti jake vođe koji će primjenjivati čvrstu politiku kako bi se stvari vratile u relativnu normalu. Drugim riječima, kriza je jednako prilika – za one koji budu spremni za taj trenutak. Ukoliko se razumni planovi za nošenje s krizom ne sačine i usvoje sada, priliku koju otvara kriza zauzet će beskrupulozni tipovi. Dakle u nastavku je zapravo strategija kako iskoristiti oluju da bi zajednica zaplovila na put ka dugoročnoj održivosti. Na početku moram naglasiti da dok radim na ovoj novoj strategiji što više mogu, ne želim da ljudi - koji su već uključeni u teški proaktivni posao na energetskoj tranziciji u sklopu neke druge strategije (recimo za relokalizaciju ili tranziciju) – steknu dojam da ja govorim “Zaustavite odmah sve što radite i počnite raditi ono što ja predlažem”. U stvari, sve što se nadam postići ovim esejom je da predstavim novu stratešku perspektivu koja može biti u budućnosti od koristi za jačanje rada svim onim aktivistima koji su već uključeni u rad po nekom od postojećih modela. Svatko može usvojiti ovu strategiju; ipak, postojeće grupe koje rade na pripremama za život bez nafte u najboljoj su poziciji za uspjeh. Grupe koje žele istražiti ovu strategiju mogu se priključiti mreži za relokalizaciju ( www.relocalize.net ) i upotrijebiti tu mrežu za širenje svojih informacija i resursa. Spomenute grupe se također mogu povezati: s “Resilient Communities”, s mrežom za tranziciju ( www.transitiontowns.org ), “Step It Up”, Mayors for Climate Protection Campaigne, Climate Action Network, i Sierra Club’s Cool Cities program. Ono što sada treba nije novo zaštitno ime za još jednu kampanju, već dodatna strategija koju može koristitit bilo koja postojeća organizacija.

Pokušajte ovo Strategija koju imam na umu mogla bi se sastojati od slijedećih koraka:

1. Osnujte radnu grupu s ciljem formuliranja Plana za otpornost zajednice. Veličina grupe ovisit će o tome tko je na raspolaganju a uz to je i motiviran, ali i o veličini zajednice. Bilo bi dobro da odabrani članovi grupe imaju nekog iskustva s organiziranjem rada unutar zajednice, da se u njih već ima povjerenja i da su aktivni članovi te zajednice. Ako je broj potencijalnih članova grupe dovoljno velik, članstvo se može rotirati. Ovo može biti potpuno nova radna grupa, ali može biti i samo novi projekt za neku već postojeću grupu. Na samom početku svog rada bilo bi dobro da se poveže s mrežom za relokalizaciju.

2

2. Identificirati organizacije, trgovačka društva i pojedince unutar zajednice koji imaju neke vještine ili potencijale koji bi mogli biti od koristi u okolnostima kada zavlada nestašica nafte. Tražiti ljude koji već rade na poslovima proizvodnje i distribucije hrane, u zdravstvu, prometu, snabdjevanju vodom, odlaganju otpada, grijanju domova, komunikaciji i upravljanju kriznim stanjima, koji bi možda mogli znati kako da svoja dobra i usluge obavljaju i uz znatno manje energije i uvezenih materijala, ili možda imaju u tom smislu neke vlastite prijedloge. Među onima koje treba potražiti bili bi svakako oni koji se bave organskom poljoprivredom, Permakulturom, herbalisti i drugi koji su u stanju raditi na zaštiti zdravlja bez visoko-tehnološke opreme, zatim udruženja za zajedničko korištenje automobila, zagovornici biciklizma itd.

3. Uspostaviti vezu s navedenim ljudima i objasniti im da se radi Plan za otpornost zajednice, te ih zamoliti za pomoć i sudjelovanje. Objasniti im činjenice o kraju ere fosilnih goriva (ako o tome još ne znaju) i pomoći im da razumiju posljedice. Ukazati da će njihove “alternativne” vještine i znanja - koja su mukotrpno stjecali neshvaćeni od okruženja, koje je više bilo naklonjeno “mainstream” rješenjima - uskoro biti od iznimne važnosti za preživljavanje i dobrobit zajednice. Pozvati se i na njihov osobni interes u cilju motivacije za određeni dodatni napor unutar nastajanja Plana za otpornost zajednice.

4. Raditi sa ovim grupama i pojedincima da se izradi plan za izvanredne prilike na području njihovog djelovanja i ekspertize. Predmetni plan trebao bi odgovoriti na ovakva pitanja: Ako bi tvoju zajednicu pogodila kriza (nepodnošljivo visoke cijene energije, nedostatak goriva i uzgredni efekti kao što su prazne prodavnice i masovna nezaposlenost), kako bi se tvoja ekspertiza mogla brzo primjeniti na širokoj osnovi u svrhu smanjivanja učinka krize? Koja bi ti pomoć i kakvi resursi pritom trebali? Koje bi korake trebalo poduzeti i kojim redoslijedom? Na primjer, Permakulturisti možda imaju sasvim prikladan način za proizvodnju hrane lokalno, no da bi proširili efekte svog rada možda bi morali osposobiti timove vrtlara koji će tražiti po gradu slobodna zemljišta ili vrtove vlasnika kuća koji žele surađivati. Kako bi ti timovi bili financirani i koordinirani? Kako bi se mogla zadovoljiti naglo porasla tražnja za vrtnim alatima i sjemenjem? U svakom ključnom području življenja treba tražiti alternativne načine osiguranja dobara i usluga.

5. Tijekom rada na svim ovim poslovima svakako treba kontaktirati službene osobe grada koje su zadužene za upravljanje u izvanrednim prilikama, te ih obavijestiti što se radi i zašto. Zatražiti i njihov doprinos te se raspitati kako bi to što se radi najbolje služilo zajednici u cjelini. Pobrinuti se da dobiju po primjerak knjige “Post Carbon Cities: Planing for Energy and Climate Unceirtanity” od Daniel Learch-a (www.postcarboncities.net ).

6. Korisno je uspostaviti kontakt i s vodećim ljudima nekih “mainstream” organizacija (vladine agencije i privatne kompanije) koje su trenutno zadužene za hranu, vodu, transport i energiju te ih ispitati da li imaju ikakvih planova za vrijeme kada se dogodi nestašica goriva. Ukoliko vaš projekt dožive kao prijetnju, vjerojatno će vas pokušati blokirati ili opstruirati na razne načine. Ipak, ukoliko shvate projekt onakvim kakav jeste – kao napor da se omogući preživljavanje zajednici i u okolnostima u kojima će sadašnji sustavi podrške prestati funkcionirati – možda budu potaknuti na vlastiti doprinos. Ukoliko oni jednostavno negiraju da su problemi već na horizontu, nemate druge nego nastaviti bez njihovog doprinosa. I ovdje bi trebalo voditi računa da im se ostavi primjerak Post Carbon Cities.

7. Ovako dobivene raznovrsne priloge objediniti u koherentan Plan za otpornost zajednice. Neka vrsta dokumenta uvijek je korisna kao polazište za kolektivnu akciju. Plan treba biti sveobuhvatan, modularan i stupnjevan. Trebao bi ponuditi preporuke za primjenu kod lagano nadolazećih i brzo nadolazećih kriza. Mora biti usklađen s eventualno prethodno sačinjenim proaktivnim planovima za dugoročnu tranziciju društva nakon fosilnih goriva (primjer je izvješće Portland Peak Oil task

3

force). Treba biti u formi koja se može kontinuirano dograđivati i revidirati. Također treba biti lako dostupna javnosti (recimo na lako dostupnoj web stranici).

8. Kada je dokument zgotovljen, ponovo se obratiti odgovornim osobama zajednice i službenim osobama za izvanredna stanja i prezentirati im dokument. U isto vrijeme prirediti javno predstavljanje plana, pripremiti novinske članke i radijske intervjue, kao i javne skupove gdje će svi oni koji su sudjelovali u izradi kratko prezentirati svoj rad.

9. Kada počnu nestašice i ekonomska konfuzija, raditi sa onima koji su sudjelovali u izradi plana i lokalnim vlastima na implementaciji plana. Bez primjene, svi bi prethodni napori bili uzaludni. Na ovom stupnju koncentriran je najveći i najteži dio posla. Teško je predvidjeti točne okolnosti u kojima će se ovaj posao odvijati, no kako bilo – što su bolje bile pripreme, vjerojatnija je uspješna implementacija.

10. Raditi s grupama u drugim zajednicama kako bi se program koordinirao diljem regije i nacije. I u ovom slučaju, organizacije koje će najvjerojatnije biti od pomoći su Mreža za relokalizaciju, Post Carbon Cities program of Post Carbon Institute i Mreža za tranziciju. Zajednice treba poticati da razmjenjuju svoja iskustva i da po mogućnost dijele i ostale resurse. Čim se za to ukaže prilika trebalo bi pokrenuti izradu “meta-planova” za otpornost na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

11. Nesumnjivo, izrada plana po preporukama koje sam iznio je ogroman poduhvat, a proces koji sam predložio možda se ipak pokaže nedostatno robustan i neprilagođen svim pojavama u zajednici tijekom krize da bi garantirao uspjeh. Bit ću zahvalan na svim prijedlozima koji bi pomogli rješavnju mogućih nedostataka. Pa ipak mislim da je “glavna linija napada” ove strategije logična i dobro strateški postavljena. Pridobiti podršku lokalnih vlasti i javnog ili privatnog financiranja bila bi izuzetna prednost, jer pokušati provesti ovakav poduhvat čisto volonterski stvorilo bi obilje zamki - zbog prekomjerne opterećenosti uključenih i zbog iz objektivnih razloga skromnije kvalitete izvedbe.

Zašto? I druga pitanja... Zašto trebamo drugačiju strategiju? U proteklih pet godina bio sam izravno ili posredno uključen u mnoge napore na traženju odgovora na probleme koji su vezani uz kraj naftne ere. Neke od njih nazvao bih „top-down“ (polazilo se od uvjeravanja političara, recimo gradonačelnika), a neke „bottom-up“ (polazilo se od zabrinutih građana i aktivista). Svi su počeli ili završili sa velikim planom smanjivanja ovisnosti zajednice o nafti i drugim fosilnim gorivima – planom koji zahtijeva preusmjeravanje investiranja iz javnih fondova, redefiniranje prioriteta, promjene u prostornim planovima itd. Strategija za jačanje otpornosti zajednice zasnovana je na promatranju onoga što je funkcioniralo u prethodnim naporima, a što nije. Zasnovana je i na činjenici da i u situacijama kad je zabilježen uspjeh (dobilo se puno publiciteta, a gradska vijeća su usvojila akcijske planove za razdoblje bez nafte), prigovaranja i sumnje su ostale. Što ako su ti napori premali i dolaze prekasno? Što ako društvo bude pogođeno ekonomskim kolapsom drugog porijekla prije nego kraj nafte bude očigledan, pa time proaktivni planovi budu minirani? Kad se sjetim svoje vlastite zajednice, trgnem se. Bez obzira na neke dobro provedene akcije lokalnih aktivista tijekom zadnjih nekoliko godina, Sonoma County nije bitno spremnija danas nego što je bila kada smo krenuli u posao. Tijekom nekoliko proteklih godina imao sam priliku promatrati nekolicinu političara iz svog bližeg okruženja i shvatiti kako oni razmišljaju, što oni govore i što čine. Zaključio sam (sa vrlo malo izuzetaka) da bez obzira na svoju verbalnu podršku održivom razvoju,

4

jačanju pripravnosti na razdoblje bez nafte, ili u pogledu zaštite klime, tim ljudima je prvi prioritet ekonomski rast. Ako se slučajno pokoleba njihova pozornost na ovom prevashodnom prioritetu, uskoro ostaju bez posla. Stoga dok god je „business-as-usual“ (posao kao i obično) uopće moguća opcija, ona će imati prednost. No, ograničenja u okolišu postaju kritična i zahtjevaju kontrakciju ekonomskih aktivnosti. Pripravnost na razdoblje bez nafte u biti je napor da se na kontroliran način reducira ritam i obujam društvene potrošnje energije i prirodnih resursa kako bi se smanjio šok u momentu kada se neizbježne nestašice dogode – ali isto tako, da se smanji društvena uporaba sirovina i materijala do mjere koja se može održati kroz dugi period. Političari zahtjevaju ekonomski rast, dok mudra politika (u svjetlu iscrpljivanja resursa)

toga, u usporedbi sa drugim planovima i strategijama, Strategija za otpornost zajednice

momentu kada održavanje „posao kao i obično“ koncepta postane nemoguće,

ranim fazama krize - na to bi se moglo kladiti - strategije kojima će se vlasti

oristan povijesni primjer: kada se razmahala Velika depresija, New Deal nije bio prvi

ičnosti svakako postoje. Transition Towns teži isticanju alternativnih pogleda kako bi ih

rojekti koji se bave tranzicijom i relokalizacijom nastoje pružiti nadu i biti atraktivni, pa

traži dragovoljnu kontrakciju. Ova kontradikcija nalazi se u osnovi pretpostavke da se stvarne promjene neće dogoditi dok nas teškoće ne preplave i ne prisile na to. Ovu prosudbu potvrđuje jedini uspješan primjer adaptacije na nedostatak energije – Kuba u razdoblju krize – to nije bio proaktivni napor, već prvenstveno reaktivni. Sima eksplicitno usmjerenje na upravljanje krizom. Uvjerojatno će se otvoriti šansa da se razmatraju i drugačije strategije. Vlasti se moraju suočiti s krizama (bilo učinkovito ili traljavo); oni ne mogu naprosto ignorirati raspade sustava koji su vitalni za život zajednice. Ako postoji plan koji bi mogao pomoći vlastima da riješe probleme koji ih pritišću jer ih ne mogu izbjeći, tada takav plan ima u najmanju ruku dobru šansu da bude razmotren. Unajvjerojatnije prikloniti bit će one koje obećavaju povratak na „posao kao i obično“ obrazac (iako će to obećanje biti isprazno). No kada te strategije zakažu a kriza se produbi, tražit će se i nešto drugo. U jednom trenutku će Plan za otpornost zajednice biti zadnja raspoloživa opcija. Kodgovor USA vlade (Herbert Hoover je oklijevao dvije godine); to nije bila čak ni početna strategija Franklina Roosevelta; tek pošto je sve drugo što se pokušalo propalo tijekom tri do četiri duge godine ekonomske krize i mizerije, pokušane su i radikalnije ideje.

U čemu je razlika između Otpornih zajednica i projekata kao što su „Transition Town“ ili „Powerdown“? Slse uključilo u projektiranje novih rješenja, pa Poglavlje 3 iz Rob Hopkinsove knjige „Priručnik za tranziciju“ (Transition Handbook) nudi izvanredno razmatranje zašto je ponovno uspostavljanje otpornosti zajednica jednako važno kao i smanjivanje emisija ugljičnog dioksida. Projekt „Powerdown“ (smanjivanje potrošnje energije) se djelomično bavi i upravljanjem krizom. Zapravo gotovo svi pojedinačni elementi koji su u vidu deset točaka prethodno navedeni postoje i u tim pa i drugim planovima. Posebno svojstvo ovdje prikazane Strategije za otporne zajednice je u tome da ona povezuje sve te elemente u novu cjelinu koja eksplicitno računa na to da iskoristi priliku koja će se stvoriti u uvjetima kriza. Pje to svakako njihova vrlina. Suprotno tome, upravljanje krizom je sumorna tema. I dok su obećavajuće vizije dobre i potrebne za motiviranje zajednica, realna budućnost koja se sada razotkriva je zapravo bauljanje od jedne krize ka drugoj. Učinkovite strategije

5

odgovora na krizu moraju se baviti činjenicama, koliko god one bile nezgodne s marketinškog stajališta. Strategija za otpornost zajednica prihvaća tmurnu realnost i pokušava je upotrijebiti na najbolji način. Moram naglasiti da ne želim da se stekne dojam da su proaktivni planovi za smanjivanje

toviše, kako Plan za otpornost zajednice prvenstveno nastoji maksimizirati šansu za

to tu ima za ljude iz alternativnih pokreta?

što bi alternativci srljali u još jedan problem? Oni su već uključeni u važne poslove i

judi iz alternativnih pokreta u mnogim slučajevima već desetljećima istražuju i

to tu ima za odgovorne ljude zajednice?

r oni neće samo ignorirati i podrivati ovaj napor?

nogi nositelji javnih funkcija će rado žrtvovati interese neke grupe alternativaca koji su

tpornost ekosustava i ekonomije

potrošnje energije u odsustvu neposredne krize uzaludan napor, iako nije vjerojatno da će u potpunosti biti primjenjeni od strane „business-as-usual“ političara. Napori gradova kao što su Portland, Oakland, Willits, Totnes i drugih zaslužuju da budu slavljeni i podržani. Šprimjenu novih rješenja koja se otvara s krizom, upravljanje krizom samo nas u toj mjeri može odvesti do općeg cilja smanjivanja i redizajniranja ekonomije na način da ona više ne degradira nosivi kapacitet prirode. Još uvijek je neophodno imati sveobuhvatne, proaktivne planove. Jednom kada kriza nastupi, kada se potroše svi standardni postupci u koje se danas vjeruje, kada se usvoji Plan za otpornost zajednice, i kada „alternative“ postanu „mainstream“, tada sveobuhvatni planovi za preusmjeravanje ekonomije prema istinskoj održivosti postaju provedivi. I doista, na svakoj dionici tog puta nama će trebati izvjesna ideja o tome kako bi održivo društvo trebalo doista izgledati i kako bi mogli premostiti jaz između sadašnjosti i tog udaljenog cilja.

Š Zavjerojatno preopterećeni. Lpromoviraju održivu praksu. Kada su pokušavali utjecati na društvene tokove i politiku, vjerojatno su iskusili ignoriranje i marginaliziranje. Plan za otpornost zajednice nudi im ipak nešto novo: šansu da upotrijebe svoje znanje i vještine u službi zajednice u vremenu krize. Dok su prije zapadali u situaciju da budu opozicija ili da se čak konfrontiraju s čelnicima industrijskih tvrtki ili s političarima, sada je prilika da preuzmu ulogu predstavnika i zaštitnika zajednice. Ukoliko Plan počne funkcionirati, oni će prestati biti „alternativa“ i postati „nova normalnost“.

Š Za Mu sukobu s interesima poslovne zajednice. Ali u odsustvu izravnog konflikta, u prirodi je političara da nastoje svakoga učiniti sretnim. Planiranje za otpornost zajednice u središtu svog zanimanja nema konflikte različitih interesa unutar zajednice; zapravo je glavni cilj unaprijediti izglede za preživljavanje za svih. Ako se ovaj napor prezentira na pravi način, nositelji javnih funkcija bi ga trebali smatrati darom – jednom pomoći da se riješe potencijalni problemi, koji se u stvarnosti mogu pojaviti mnogo prije nego što mnogi političari i poslovni ljudi misle ili očekuju.

O

6

Onne

ima koji namjeravaju usvojiti ovu strategiju, korištenje naziva „otporna zajednica“ nije

.“Buzz“ Holling je

ka čvrsta obveza. Pa ipak, otpornost ima toliko korisnih implikacija da će biti korisno potrošiti ostatak ovog eseja na otkrivanje i istraživanje nekih od njih. Prilično mnogo literature posvećeno je otpornosti ekosustava, C.Sodgovoran za dobar dio pionirskog rada u tom smjeru. Uvodni sažetak i osnovne ideje o ekološkoj i ekonomskoj otpornosti sadržane su u njegovu zabavnom eseju: "Diesel-Driven Bee Slums and Impotent Turkeys: The Case for Resilience," Chip Ward-a. Ukratko, otporni sustavi su u mogućnosti da podnesu poremećaje većih magnituda prije nego što dožive dramatičan skok u novo stanje, kada počinju bivati kontrolirani drugačijim setom procesa. Smanjivanjem otpornosti povećava se osjetljivost na manje poremećaje. O tome na stranicama Alijanse za otpornost (www.resalliance.org): Čak i u odsutnosti jakih poremećaja, postupne promjene vanjskih uvjeta, npr. količine

rnost nije nimalo nov; kada

prihrane, klime, fragmentacije staništa, itd., mogu se prekoračiti granične vrijednosti koje djeluju kao okidač za naglu reakciju sustava. Kada je izgubljena ili znatno smanjena otpornost, sustav postaje izuzetno podložan prelasku u kvalitativno novo stanje. To novo stanje sustava može biti nepoželjno, kao u slučajevima jezera koja služe kao izvor pitke vode a budu zahvaćena eutrofikacijom, zamućena ili izgube bioraznolikost. Vraćanje takvog sustava u prethodno stanje može biti vrlo kompleksno, skupo, a ponekad i nemoguće. Istraživanja su pokazala da vraćanje sustava u prvobitno stanje traži povrat uvjeta u okolišu kakvi su vladali puno prije trenutka kolapsa. Stav da ljudske zajednice imaju koristi ako jačaju svoju otposam istraživao u Google-u što se može naći pod “Otporne zajednice”, u sklopu pripreme za ovaj članak, dobio sam preko 80000 rezultata, uključivo i www.resilientcommunities.org – neaktivnu stranicu vezanu za jednu inicijativu iz 1990 godine od Northwest Regional Facilitators i pokojnog ekonomiste Robert Theobald-a. Drugi slučaj koji vrijedi zabilježiti: UN ima "Resilient Communities & Cities partnership" program koji za cilj ima “povečati otpornost grada ili zajednice na razne izvore šokova, kriza, i katastrofa koje uključuju izvanredna događanja u okolišu, industrijske incidente, epidemije, ekonomske šokove, prirodne katastrofe, terorističke napade i socijalne konflikte”. Spomenut ću još nekoliko primjera na kraju ovog eseja. U svojoj knjizi “Lomljiva energija”, iz 1982 g. Amory i Hunter Lovins zalažu se za decentralizaciju proizvodnje energije kako bi se ojačala otpornost. Nešto kasnije David Flaming – autor Energetskih kvota kojima se može trgovati (www.teqs.net) – pisao je i govorio o otpornosti u kontekstu priprema za kraj razdoblja nafte i klimatskih promjena. Sa Lawrence Woodward-om, Fleming je napisao “Transition, Resilience and Tradeable Energy Quotas”, u kojem naglašava da otporna zajednica treba biti “relativno mala po veličini” i “lokalizirana” tako da:

• ukoliko jedan dio bude uzdrman, šok neće zatalasati cijeli sustav; đenih lokalnim

dnom kada su ovi uvjeti zadovoljeni, otvaraju se nove mogućnosti:

• razvije se široka raznolikost tipova i rješenja kreativno prilagoprilikama;

• lokalne potrebe mogu biti zadovoljene i kada transport ne funkcionira i ne može se putovati;

• infrastruktura i administracija regionalnog i nacionalnog karaktera bude zamjenjena lokalnim alternativama prilagođenim lokalnoj svrsi, uz bitno manje troškove.

Je

7

• postaju provedivi lokalni zatvoreni sustavi, kojima se čuva plodnost tla i druge

• m iti te lokalnom mrežom povezati lokalna proizvodnja energije,

• m kapital i kultura kao neophodan preduvijet za

dno od svojstava otpornosti je postojanje rezerve u sustavu – što je često u

ada malo više obratimo pozornost na otpornost a manje na ekonomsku efikasnost, tada

š neki izvori o “otpornim zajednicama”:

važne sirovine; ogu se uspostavdistribucija i njeno skladištenje; ogu se obnoviti lokalni socijalni suradnju i uzajamnost potrebnu da se postigne tranzicija.

Jesuprotnosti s ekonomskom efikasnošću. Standardna ekonomska teorija govori nam da ako je jeftinije proizvesti neku napravu u Malaysii nego lokalno, onda sve takve naprave treba nabavljati iz tvornica u Kuala Lumpuru. Efikasnost također nalaže duge lance snabdjevanja i smanjenje uskladištenih količina roba na minimum. “Just-in-time” dostava sirovina i dijelova za proizvodnju smanjuje troškove – ali povećava osjetljivost sustava na nestašicu goriva. Kna rezervu u sustavu i više robe na skladištu gledamo kao na prednost a ne nedostatak. Ostale vrijednosti koje se vezuju za otpornost uključuju raznovrsnost (što je suprotno jednoobraznosti), disperziju (radije nego centralizaciju) kontrole nad sustavima, i, kao što je već napomenuto, lokaliziranje (nasuprot globalizaciji) ekonomije. Jo

• Organizacija RESET (Renewable Energy/Shelter/Environment Training) u UK

(www.reset-development.org) nedavno je osnovana kako bi se povećalo znanje o

klimatskim promjenama i karaju naftne ere izvan OECD zemalja, te da ponude

edukacijske programe vezano za praktične mjere za jačanje otpornosti u svjetlu

skorog prelaska na stalno rastuće cijene energije i podizanje temperature.

• ration The University of British Columbia's Resilient Communities Project, a collabo

of academics, First Nations peoples, and government:

www.resilientcommunities.ca/

• ect on Resilient CommunitiesThe University of Minnesota proj

• Ontario Healthy Communities Project's publication on Resilient Communities

• Resilient Communities and Cities Coalition

• British Columbia's Disaster Resilient Communities Program

• ICLEI's Climate Resilient Communities Program

The J. W. McConnell Family Foundation's program on Creating Resilient Communities

8