archanoach.comarchanoach.com/wp-content/uploads/2017/10/HR_Ljetopisi...Treća knjiga ljetopisa 1 Prvi dio Prvo poglavlje 1 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo

TREĆA KNJIGA LJETOPISA

Od biblijskih vremena do današnjice

I z d a j e:

ARCHA NOACH, z.s.

Staré Hamry, CZ

www.archanoach.com

Za izdanje odgovara: D. Sever

Rujan 2017

Tisak:

TISKDO1000.CZ

Prava nisu pridržana

Tiskanje i umnožavanje u cjelini ili u dijelovima je dozvoljeno

http://www.archanoach.com/

S a d r ž a j

Naslov Stranica

Prvi dio: Poglavlja 1-7……………………….…….…....1

Drugi dio: Poglavlja 1-7…..……………………….…….20

Treći dio: Poglavlja 1-7…………..……………..………40

Četvrti dio: Poglavlja 1-7 …………… ……...……….…..59

Peti dio: Poglavlja 1-7…………………….………...…75

Šesti dio: Poglavlja 1-7……………….…………………90

Sedmi dio: Poglavlja 1-6………………….…………….108

BOŽJI POZIV ……..…………….…………….……………125

Sedmi dio: Poglavlje 7…….……………...…………..…139

Izjava odgovorne osobe……………………………………….142

Treća knjiga ljetopisa

1

Prvi dio Prvo poglavlje

1 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih. 2 Dan

danu to objavljuje, a noć noći glas predaje. 3 Nije to riječ, a ni govor nije, nije ni

glas što se može čuti, al po zemlji razliježe se jeka, riječi sve do nakraj svijeta

sežu. 4 Prošlo je već mnogo godina otkako je kralj Kir dopustio vratiti se Židovima u

Jeruzalem. 5 U vrijeme kada je Darije vladao Perzijskim Kraljevstvom, a Filip

Makedonijom, u Jeruzalemu je službovao veliki svećenik Jadua. 6 Judeja je s

Jeruzalemom pod Perzijancima uživala ograničenu slobodu kao zaštićeno

hramsko područje. 7 Makedonci i grčke državice bili su suparnici te su se borili za

nadmoć jednih nad drugima. 8 Grci su na Makedonce, koji su bili u državničkom

usponu, gledali kao na barbare što je dovodilo do mnogih nemira i svađa.

9 No prije nego li kronološki zabilježimo događaje koji su se zbivali, valja nam

se nakratko vratiti u prošlost. 10 Tajanstveno i neprimjetno djeluje Bog u

svijetu. 11 Ali samo za one koji ne traže i ne prepoznaju znakove vremena i koji

nisu prepoznali i prihvatili ljubav Božju. 12 Onima, naprotiv, koje je Bog odabrao

i koji su njegov odabir prihvatili, njegovo je djelovanje očito. 13 Redoslijed

događanja od stvaranja ljudi, to jest od predaje Zemlje Adamu i

Evi do današnjeg vremena nazva se: događaji dana. 14 Pokvarenost ljudi i zle

namisli njihovih srdaca dovele su do njihova otuđenja Stvoritelju. 15 Kao

posljedica njihova otuđenja i tvrdoće njihovih srdaca, došao je potop na ljude i na

sve što je na Zemlji živjelo. 16 I nakon potopa Noini su potomci ubrzo počeli

griješiti jednako kao i njihovi preci prije potopa. 17 Možda je to bio razlog što se

Gospodinu svidjelo izabrati jednog čovjeka i njega učiniti ocem naroda – Njegova

naroda. 18 Tako bijaše stvoren, tako bi pozvan, tako bi izabran: Božji narod iz

Abrahama, Izaka i Jakova. 19 Zapravo se o izabranju i ne može govoriti – jer

izbora u pravom smislu nije bilo – već o stvaranju izraelskog naroda, jer je taj

narod kao „prvorođeni sin“ i kao „Božje osobno vlasništvo“ godinama bio

stvaran. 20 Bog toliko ljubi ljude da im je i nakon gorkih razočarenja povjeravao

upravljanje Zemljom i uvijek ponovo nudio i sklapao saveze s njima. 21 Prvi

Savez s Noom sklopio je Bog, tako reći, više radi sebe samoga da ga duga podsjeti

na obećanje kako više nikad neće uništiti čitavo čovječanstvo.

22 Njegov je savez s Abramom bio već pravi ugovor s promjenom imena,

davanjem zemlje i obrezanjem. 23 Abrahamu i njegovu potomstvu naređeno je za

sve vjekove da svoje muške potomke obrezuju kao vidljiv znak vječnoga

saveza. 24 Abrahamu je, i nakon njega njegovom unuku Jakovu, dana zemlja


2

Kanaan u vječno vlasništvo. 25 Obrezanjem počinje jedno novo razdoblje na

Zemlji. 26 Od tada se potomstvo Abrahamovo prepoznaje po tom vidljivom

tjelesnom znaku. 27 Od tada, kod obrezanja ljudi, iz generacije u generaciju ob

navljaju i svojom krvlju kao potpisom, potvrđuju Božji savez s Abrahamom.

28 Od tada prenose muški potomci Abrahama taj savez svojim ženama

koje ga također „potpisuju“ svojom krvlju kod prvog odnosa. 29 Mnogo puta i

na mnogo načina Bog je nadograđivao na savezu obrezanja, proširivao ga,

sklapao dodatne saveze, ali nikada taj savez obrezanja nije opozvao. 30 No i

obrezani izabranici postali su ljudi tvrde šije i tvrda srca, a Bog je tražio uvijek

nove putove, gradio uvijek nove mostove kako bi im pomogao. 31 Stotinama

godina pustio je Bog svoj narod u Egiptu da se množi, raste i dozrijeva. 32 Kada

se ispunilo vrijeme, poveo je Bog svoj narod na jedinstven, čudesan način u

Obećanu zemlju. 33 Ti su događaji opisani u svetim knjigama i nećemo se ovdje

njima baviti. 34 Mnogo je godina trebalo Izraelcima kako bi se snašli između Boga

i svijeta. 35 To im nikada nije potpuno uspjelo . 36 Mnogi vođe, junaci i suci

djelovali su dok nije došao onaj koji se Bogu posebno svidio: kralj David. 37 Od

tada su Izraelci, kao izabrani narod sa svetištem u Jeruzalemu, bili u

više generacija pripremani i učvršćivani. 38 Izgledalo je kao da je sve

krenulo dobrim putem. 39 Međutim, već ubrzo nakon smrti kralja Salomona narod

se podijelio, odijelilo se ono što je Bog sastavio. 40 Plemena Izraelova ubirala

su, sljedećih generacija, plodove svoje podjele. 41 Dani, mjeseci i godine

postadoše doslovce bremeniti događajima. 42 Mnogi od tih događaja zauvijek

su zaboravljeni, nestali su iz sjećanja Izraelaca. 43 Poneke su zabilježili kroničari

tadašnjih vremena, a mnogi su spomenuti u svetim spisima.

44 Ovu zapisi događaja započinju u jednom prijelomnom vremenu. 45 Kraljevstva

nestaju, kraljevi ginu, nova kraljevstva nastaju, novi vladari dolaze, novi se običaji

šire svijetom. 46 Proroci u Božjem narodu već odavno šute, vremena su

nesigurna. 47 Stari način razmišljanja i poimanja zamjenjuje se novim, stari se

običaji odbacuju ili se miješaju s novima jer se pretpostavlja da novo donosi

napredak čovječanstvu. 48 Mir mu svakako ne donosi što pokazuju brojne borbe i

ratovi između grčkih gradova-država i Makedonaca. 49 Nakon pobjede

Makedonaca nad savezom Atene i Tebe u bitci kod Heroneje, obje su strane

morale pregovarati o miru. 50 Rješenje je pronađeno u, takozvanom, Korintskom

savezu: svi su grčki gradovi-države, osim Sparte, priznali makedonskog

kralja kao hegemona. 51 No, kralj Makedonaca Filip biva nešto kasnije ubijen, a

njegovim nasljednikom postade mladi sin Aleksandar. 52 Pun energije, Aleksandar

je vodio jedan osvajački rat za drugim, najčešće veoma uspješno. 53 To ga je još

više učvrstilo u namjeri osvajanja Perzije i proširivanja svog kraljevstvo sve


3

do Indije. 54 Htio je, zapravo, osvojiti sve, do granica Zemlje. 55 U Judeji se tada

događao rascjep koji se već duže vremena naslućivao. 56 Samaritanci su se

odcijepili od jeruzalemskih Židova i odredili brdo Garizim u Samariji kao žrtveno

mjesto. 57 U to je vrijeme vojska kralja Aleksandra pobijedila perzijskog kralja

Darija te utamničila njegovu majku, ženu i djecu. 58 Aleksandrova se vojska preko

Tira i Gaze borbama probijala prema Egiptu. 59 Svećenstvo i stanovnici

Jeruzalema prijateljski su dočekali Aleksandrovu vojsku. 60 To je pomoglo

Jeruzalemu i Judeji da i nadalje uživaju slobodu u vršenju vjerskih obreda te da

budu oslobođeni određenih nameta.

61 Kralj Aleksandar osvajanjima je stvorio ogromno kraljevstvo. 62 No, umro je

neočekivano i bez određenog nasljednika. 63 Tako su kraljevstvo u nasljedstvo

dobili njegovi vojskovođe. 64 Ali lakomost, težnja za što više teritorija i moći nije

im dala mirovati i zadovoljiti se primljenim. 65 Tako su se zapleli u mnogobrojne

intrige i ratove. 66 Narodi nekadašnjeg Perzijskog Carstva bili su

u stalnim nemirima. 67 Natjecanja za prevlast i borbe na bojištima rezultirale su

velikom bijedom u pokrajinama. 68 Nebrojeni su ljudi izgubili živote, još veći

broj postao je invalidima. 69 I mnogi židovski najamnici borili su se na strani

raznih vojskovođa u različitim dijelovima svijeta. 70 Poneki od preživjelih pričali

su o načinu života u nepoznatim zemljama. 71 Mogle su se čuti priče

o Indiji, Kartagi, ali najviše se pričalo o helenističkim pokrajinama i

gradovima. 72 Prema tim pričama, tamo su živjeli mnogi mudri ljudi, mislioci,

govornici, a neki su čak i pisali o svemu mogućem na tom svijetu. 73 Ondje je,

prema pričanjima, vladao drukčiji način razmišljanja, govorništvo je bilo na

cijeni, natjecalo se u mudrosnim izrekama, nastojalo se definirati svijet i čovjeka

u njemu. 74 Razmišljanje je, izdvojeno iz svakodnevnih briga za egzistenciju,

postalo samostalna djelatnost. 75 Pojedinci su se potpuno ili djelomično

isključili iz normalnog života svih smrtnika, promatrali su nebeski svod,

planine, mora, rijeke, iščitavali stara pisma, promatrali su ljude u njihovoj

svakodnevici i o svemu tome dubokoumno razmišljali.

76 Svaki od tih mudraca razmišljao je na svoj način te u okvirima vlastitog duha

izvlačio vlastite zaključke. 77 Tako su riječi i pojmove odjednom počeli shvaćati

na novi način, u njihovu se duhu otvoriše novi svjetovi, rođen je novi način života.

78 Iako se svi ti mudraci međusobno nisu voljeli, neki su se čak radikalno

međusobno vrijeđali i verbalno napadali, ali jedno im bijaše zajedničko: novi

način shvaćanja svijeta i života. 79 Poneki su sebi umišljali kako su svojim umom

prodrli do samoga neba te kako su otkrili tajnu stvaranja. 80 To bijaše dovoljno da,

u najmanju ruku, čovjeka počnu shvaćati kao poluboga. 81 Kasnije se sve to


4

duhovno blago počelo prikupljati, a ono što je donekle bilo svima

zajedničko postade općim duhovnim dobrom. 82 Unatoč svim naporima i

mozganju, nijedan od tih mislilaca nije uspio doći do spoznaje jedinog pravoga

Boga, već je u grčkim gradovima sve vrvjelo bogovima, polubogovima,

herojima, idolima. 83 Zahvaljujući svojoj nepotpunoj spoznaji, čovjek je postao

sam sebi najvećim idolom, diveći i klanjajući se svojoj duhovnoj veličini, snazi,

mudrosti. 84 Makedonci su, međutim, grčke gradove-države, koje su bile

zasnovane na temelju nekih od tih novostečenih mudrosti, pobijedili i podvrgli

svojoj vlasti. 85 Iako napori i traženja mudraca nisu urodili pravim rezultatima, ne

valja im se podsmjehivati ili ih čak osuđivati. 86 Svi njihovi napori bili su, zapravo,

traženje istine, počela i smisla života i svijeta. 87 Time su nastojali ispuniti

prazninu srca, prazninu koju osjeća svako ljudsko srce koje ne poznaje

Boga. 88 Doduše, nisu otkrili jedinog pravoga Boga, ali su zato otkrili mnoge

putove po kojima se moglo dalje tražiti. 89 Otvorili su mnoge prostore duha u

kojima se moglo doći do vjere ako čovjek ima ponizno srce i poučljivu

dušu. 90 Promatrajući njihove napore u traženju Boga, Izraelci mogu biti zaista

sretni jer je njima Bog već odavno objavio sve Istine.

91 Međusobne borbe Aleksandrovih nasljednika iskoristili su grčki gradovi i pod

vodstvom Atene započeli oslobodilački rat. 92 Po svaku cijenu željeli su se

osloboditi makedonskog jarma. 93 No, nakon početnih uspjeha Grci su bivali sve

ugroženiji. 94 Makedonci su u bitci kod Amorga uništili atensku flotu. 95 Time je

Atena izgubila prednost na moru. 96 U sljedećoj kopnenoj bitci Grci su doduše

uspjeli zadržati svoje položaje, ali imali su tako velike gubitke da su

Makedoncima pod vodstvom Antipatra ponudili mir. 97 Antipater je bio spreman

sklopiti mir, ali sa svakim grčkim gradom-državom posebno. 98 Savez grčkih

gradova to je odbio. 99 Antipater je zato prvo napao tesalske gradove, brzo ih

osvojio i diktirao im mirovne uvjete. 100 Savez se grčkih gradova nakon toga

raspao. 101 Neki gradovi-države povukli su svoje vojnike iz zajedničke vojske

kako bi se kod kuće pripremali za rat, drugi sklopiše separatni mir s

Antipaterom. 102 Kad je Antipater krenuo s vojskom na Atiku, Atenjani su mu

ususret poslali delegaciju kako bi s njim pregovarali o miru. 103 Međutim, do

pregovora nije došlo, već su Atenjani bili prisiljeni prihvatiti mir pod uvjetima

koje je diktirao Antipater. 104 Nakon što je Antipater podvrgao svojoj vlasti i

gradove Peloponeza, povukao se u Makedoniju kako bi se pripremio za rat s

gradovima Etolije koji jedini nisu pristajali na diktirane mirovne uvjete. 105 Tek

što je s trideset tisuća vojnika napao Etoliju i osvojio nekoliko gradova, priopćena

mu je vijest da u Aziji jedan od nasljednika imenom Perdika pokušava sebi

prisvojiti svu vlast. 106 Brzo je prekinuo napade i otišao s vojnicima u Aziju kako


5

bi napao regenta Perdiku i sebi osigurao vlast kao Aleksandrov

nasljednik. 107 Gradovi Etolije to su iskoristili za protunapad i kod Lokrija porazili

makedonsku vojsku te osvojili nekoliko gradova. 108 Zatim su se povezali s

nekoliko preostalih slobodnih gradova Tesalije i stvorili jaku vojsku. 109 Tu vojsku

podijeliše: jedan dio upućen je u Etoliju dok je druga polovica, pod

zapovjedništvom Menona, trebala ostati u Tesaliji. 110 No, Makedonci poraziše

ove potonje i ubiše zapovjednika Menona. 111 To su za kratko vrijeme bile zadnje

ratne akcije u Grčkoj.

112 Nešto je kasnije, nakon smrti Antipatera, Grčka postala poprištem mnogih

borbi za naslijeđe. 113 Pobjednik drugog rata, za nasljedstvo, bio je Antigon koji je

nakon pobjede počeo učvršćivati svoju moć. 114 Drugi vojskovođe-nasljednici

promatrali su to s nepovjerenjem i počeli sklapati savez protiv njega. 115 Vođa

saveza bio je Ptolemej, vladar Egipta. 116 Seleuk, koji se već prije bio sklonio kod

njega, započeo je zajedno s njim treći rat za nasljedstvo, ovaj put protiv

Antigona. 117 Seleuk je bio čvrst i uspješan vojskovođa. 118 Nakon što je kod Gaze

pobijedio Antigonovog sina Demetrija Poliorketa, prošao je sa svojom vojskom

sirijskom pustinjom i podvrgnuo gradove Mezopotamije. 119 Konačno mu je

uspjelo osvojiti i Babilon te ga učiniti ishodišnom točkom osnivanja svoga

vlastitog kraljevstva. 120 Svoja osvajanja obranio je i u kasnijim bitkama te je

Antigon naposljetku odustao od ratovanja i sklopio s njime mir. 121 Mnogi grčki

gradovi došli su pod utjecaj Seleuka. 122 U četvrtom se ratu za naslijeđe borio

Demetrije, i nadalje za oca Antigona, te je kod Cipra porazio Ptolemejeva brata

Menelaja. 123 Nakon te pobjede, Antigon se proglasio kraljem nad čitavim

nekadašnjim Aleksandrovim kraljevstvom. 124 Antigon je poslao vojsku u Egipat

podložiti Ptolemeja. 125 Ptolemej je na rijeci Nilu uspješno spriječio prodor

neprijateljske vojske. 126 Sada su se kraljevima proglasili i nekadašnji saveznici:

Ptolemej, Kasandar, Lizimah i Seleuk, a da nisu definirali granice svojih

kraljevstava. 127 To je bio povod novim ratovima. 128 Demetrije i njegov otac ih

nisu htjeli priznati kraljevima. 129 Demetrije je u Grčkoj započeo više osvajačkih

ratova protiv Kasandra. 130 Uspjelo mu je osvojiti Atenu gdje se dao slaviti kao

"sin bogova". 131 Kasandar, Lizimah i Seleuk još su se tješnje povezali. 132 Krenuli

su s velikom vojskom prema istoku. 133 Antigon i Demetrije također ih dočekaše

s velikom vojskom. 134 Bitka se odvijala kod mjesta Ipsa. 135 Antigon i Demetrije

bijahu poraženi. 136 Antigon je pao u bitci, a dio njegove vojske prebjegao je na

protivničku stranu još za vrijeme borbe. 137 Ta bitka označila je kraj Aleksandrova

kraljevstva. 138 Ono što je Aleksandar jednom slavno započeo stvorivši

kraljevstvo koje je postalo svjetska sila, sada se raspalo u krvi zbog nejedinstva

njegovih nasljednika. 139 Ptolomej je osvojio Jeruzalem. 140 Mnoge Židove dao je


6

raseliti, a neki su dragovoljno otišli u dijasporu, ponajviše u Egipat. 141 U

Aleksandriji je nastala velika židovska četvrt. 142 Židovi su se morali obavezati na

vjernost Ptolemeju i njegovim nasljednicima. 143 Novo je vrijeme započelo, što će

ono donijeti, tek treba vidjeti. 144 Promatrajući sve te događaje, ostaje jedinom

utjehom činjenica da Gospodin, Bog Izraelov, uvijek ima zadnju riječ.

Prvi dio Drugo poglavlje

1 Bog nad bogovima, Gospodin, govori i zove zemlju od izlaza sunčeva do zalaza.

2 Sa Siona predivnog Bog zablista! 3 Nakon što je Ptolemej učvrstio svoju moć, na Sionu je vladao mir iako ne trajan.

4 Sa sve četiri strane svijeta dolažahu vijesti o novim ratovima, preokretima,

prevratima. 5 Aleksandrovi nasljednici još nisu utažili svoju žeđ za moći.

6 Pobjednici u posljednjem ratu, nekadašnji saveznici, vladali su sada različitim

dijelovima Kraljevstva. 7 Azijskim dijelom vladao je Seleuk, prvo iz Babilona, a

nakon toga iz Sirije. 8 Ptolemej je bio vladar Egipta i Celesirije, a Lizimah je iz

Trakije vladao priobalnim područjima. 9 Saveznici postadoše jedan drugom

neprijatelji, svaki se trudio osvojiti što veće područje.10 Glavno poprište ratnih

zbivanja bila su grčka područja. 11 Demetrije se borio protiv Lizimaha i protiv

Pira, najprije uspješno, no kasnije je nadvladan i poslan u sužanjstvo gdje je i

umro. 12 Budući da je Lizimah pobijedio Pira, postao je vladarom Makedonije.

13 Svoju je moć učvršćivao svim sredstvima i tako postao strašan tiranin. 14 Tome

je svojim intrigama doprinijela i njegova žena Arsinoja, kći kralja Ptolemeja.

15 Seleuk je motrio vladavinu Lizimaha s velikim nepovjerenjem. 16 Kada je

Lizimahov saveznik Ptolemej umro, Seleuk je smatrao kako je kucnuo njegov čas

i napao Makedoniju. 17 Lizimah je u odlučujućoj bitci izgubio život, a njegova je

vojska poražena. 18 Međutim, i veliki pobjednik Seleuk ubrzo je neslavno završio.

19 Ubijen je na putu za Makedoniju gdje je namjeravao učvrstiti svoju vlast.

20 Tako je skončao i posljednji od Aleksandrovih nasljednika.

21 Ptolemej je za života učinio svoga i Berenikinog sina suvladarom i

nasljednikom. 22 Sinove iz prijašnjeg braka s Euridikom isključio je iz

nasljedstva. 23 Njegov istoimeni sin i nasljednik dao ga je pokopati uz velike

počasti. 24 Kasnije ga je dao proglasiti „soterom“, to jest bogom – spasiteljem.

25 Židovima se štošta promijenilo u vrijeme vladanja Ptolemeja mlađega. 26 Mnogi

raseljeni ili porobljeni Židovi bijahu pušteni na slobodu ili otkupljeni. 27 Neki su

se vratili u Judeju, a najviše je njih ostalo u dijaspori. 28 U vrijeme velikog

svećenika Eleazara jeruzalemski je Hram dobio kraljevske poklone i hramska je


7

služba bila donekle revalorizirana. 29 No unatoč olakšicama, položaj Židova i dalje

je ostao nesiguran. 30 U tuđim zemljama mnogi su počeli preuzimati helenistički

način života, neki su čak zaboravili materinski jezik. 31 Propise Tore držali su

površno ili nikako, s Jeruzalemom bijahu povezani jedino povremenom posjetom

Hramu. 32 Iz zapadnih zemalja dolazile su uvijek nove glasine o ratovima i

prevratima. 33 Kartaga i Rim su se borili kao saveznici i kao protivnici za prevlast

na Zapadu. 34 Ptolemej je putem poslanstava, u više navrata, uspostavljao od

nose sa sve jačim Rimom.35 Svoje povjerenike slao je i u istočne zemlje s ciljem

sklapanja prijateljskih odnosa i iznalaženja trgovačkih putova.

36 Položaj zemljoradničkog stanovništva polako se, ali kontinuirano poboljšavao

jer su razvijene nove naprave i alati za obradu zemlje i skupljanje plodova.

37 Zahvaljujući kontaktima s drugim zemljama ljudi su uvijek dolazili do novih

spoznaja o mogućnostima i načinima obrađivanja zemlje. 38 Nove spoznaje i nove

naprave olakšale su i ubrzale gradnju kuća i naseobina. 39 Postoji još jedna vrsta

napretka koja se ne može ubrojiti u konkretno olakšanje svakodnevnih radova. 40 To je promjena odnosa prema životu, odnosno sve jače okretanje slobodnom

vremenu, zabavi, razbibrizi, igri. 41 Helenistički način razmišljanja sve više

preplavljuje svijet, pa tako i Židove. 42 Sve je manje vjernosti i povjerenja u

propise Tore, sve je manje vremena za Boga, a sve se više njih oduševljava

sportom i kazalištem, pohađanjem priredbi i predstava udaljavajući se pritom od

vlastite duhovnosti. 43 Sada ljudi žestoko navijaju za omiljene borce i momčadi,

sve intenzivnije ismijavaju i izruguju protivničke igrače ili ekipe, bivaju duboko

razočarani ili ekstatično radosni, već prema tome tko je pobijedio. 44 Pojedinci

svojim prijetnjama i izrugivanjima vode svoje vlastite verbalne ratove koji često

eskaliraju u masovne tučnjave i lokalne ratove. 45 U kazalištima se ljudi

oduševljavaju tuđim pričama i vještini kojom glumci prikazuju likove iz tih

izmišljenih priča; pritom zaboravljaju zbilju, svoju prošlost, pobožnost te pod

utjecajem tuđih misli, koje ionako ne mogu u potpunosti razumjeti, iznutra postaju

prazni. 46 Na taj su način posrnuli mnogi Židovi, postavši najprije mlaki, a onda

potpuno hladni prema Tori i vjeri otaca. 47 Židovski mudraci bijahu veoma

zabrinuti za izabrani narod koji je počeo venuti i sušiti se uslijed vlastite

podvojenosti i mlakosti. 48 No upravo u vrijeme kada je novo raspoređivanje

zemalja, kraljevstava i naroda bilo u punom zamahu, kada je novi način života

naoko potpuno zavladao svijetom, kada su pomutnje i slabljenje vjere židovskog

naroda u jednoga pravoga Boga dosegli vrhunac, dogodilo se nešto izvanredno.

49 Izgledalo je kao da je vrijeme Izraela zauvijek prošlo, da su Židovi

„odslužili“ svoje, od Boga ostavljeni, zdvojni sami nad sobom. 50 Tada je

Svemogući probudio umorne duhove na novi život, poslao je impuls za jedan novi


8

početak svijeta. 51 Upravo kada su najdublje pali, kada su se počeli rastvarati kao

u zemlju palo zrno, tada ih je Stijena Izraelova, njihov Bog, učinio svjetionikom

čitavog čovječanstva. 52 Svidjelo se Bogu objaviti se čitavom svijetu po svom

izraelskom narodu. 53 Riječ Božja, njegova Tora upravljena Židovima, dana

Židovima, tada je po Božjem naumu objelodanjena čitavom svijetu. 54 Pobožni

izraelski mudraci, iz svakog plemena šest, sedamdeset i dva ukupno, preveli su

Toru na grčki – najvažniji svjetski jezik. 55 Od tada Božja je objava njegovu narodu

dostupna čitavom svijetu, Zemlja se počela ispunjavati spoznajom Boga kao što

je predskazano u Pismima. 56 To su u davnim vremenima vidjeli i objavili proroci

Izraela. 57 Veličinu tog događaja Židovi samo djelomično shvaćaju, a pogani uopće

ne. 58 Jeka tog događaja odzvanjat će nebrojenim generacijama, štoviše, postat će

sve intenzivnija. 59 Izraelci su nakon primanja Tore bili od Boga pročišćavani kao

zlato u vatri. 60 Nije bilo ni prekida ni odmora. 61 No, ako je odmora ponekad i

bilo, Izraelci ga iskoristiše za padove u novu grješnost. 62 Da bi svaki put ponovno

prolazili proces čišćenja.

63 Ponekad su kao Božji narod stvarno bili svjetionik, ponekad sramota, ali nikad

ne prestadoše biti osobna Božja svojina. 64 To je sada potvrđeno pred svim

narodima. 65 Od sada mogu svi, koji to žele, tražiti Boga Abrahamova, Izakova i

Jakovljeva, mogu mu se moliti, mogu živjeti po njegovu nauku. 66 Hoće li i u

kolikoj mjeri će ljudi iskoristiti ovu priliku, tek će vrijeme pokazati. 67 Hoće li

Židovi, hoće li Izrael imati od toga kakvu korist, ili će i Bog i ljudi još kritičnije

gledati na njih? 68 Jedno je sigurno: Židovi nikad u povijesti nisu drugima željeli

nametnuti svoju vjeru, svoju Toru. 69 Imali su dovoljno posla sami sa sobom i sa

svojim Gospodinom. 70 Sada više povratka nema. 71 Gospodin je svoju Riječ pustio

kao rosu, kao kišu na čitavu Zemlju. 72 O kad bi barem postigla ono za što je po

njegovom svetom naumu bila poslana!

Prvi dio Treće poglavlje

1 Slušaj, puče moj, i ja ću te opomenuti: o da me poslušaš, Izraele! 2 Nek ne bude

u tebe drugog boga, i ne klanjaj se bogu tuđem! 3 Odmah nakon što je Tora u grčkom prijevodu postala dostupna čovječanstvu, sa

svih su strana počeli pristizati pokušaji odvraćanja Židova od Božje objave te preusmjeravanja njihove pozornosti prema svijetu poganskih bogova.

4 Najsnažniji i najutjecajniji bili su pritisci iz helenističkih krugova. 5 Stoga ne

čudi što je znatan dio židovskih svećenika i pismoznanaca osudio prevođenje Tore

na grčki jezik kao i cjelokupnu grčku kulturu. 6 Većina Židova u to je vrijeme


9

imala sasvim druge probleme. 7 Ti su problemi bili vezani uz odnose između

Ptolemejaca i Seleukovića. 8 Bog je često opominjao svoj narod tako što mu je

nametnuo tuđu vladavinu. 9 Teritorijalni spor između Ptolemejaca i Seleukovića,

oko Celesirije, prekinut je mirovnim dogovorom.10 Taj je dogovor zapečaćen

sklapanjem braka između Seleukovog unuka Antioha i Ptolemejeve unuke

Berenike. 11 Činjenica da Antioh nakon sedam godina braka ostavlja Bereniku i

vraća se svojoj bivšoj supruzi, razlog je za treći rat između Ptolemejaca i

Seleukovićaa.12 Ptolemej, želeći spasiti reputaciju Berenike, krenu vojnim

brodovima u smjeru seleukidskog glavnog grada Antiohije. 13 Kad je stigao na

cilj, Berenika i njezin sin već bijahu ubijeni. 14 To je za Ptolemeja bio povod da

svojom vojskom zauzme Siriju, Mezopotamiju i Ciliciju. 15 Na taj je način

Ptolemejsko Kraljevstvo postalo jedno od najutjecajnijih snaga u svijetu.

16 Kraljevstvo Seleukovića, nasuprot, našlo se nakon mirovnog sporazuma s

Ptolemejcima u nezavidnom položaju. 17 Njegove su provincije Baktrija i Parta

jedna za drugom proglasile nezavisnost. 18 Od Baktrije je nastalo Grčko-

Baktrijsko Kraljevstvo koje se prostiralo sve do rijeke Hindus. 19 Od tamo su

pristizale vijesti o običajima i bogoštovlju tuđih naroda. 20 Tako se Grci po prvi

put susreću s budizmom. 21 Budizam je u određenoj mjeri utjecao na svijet grčke

kulture. 22 Na Zapadu je u međuvremenu Rim učvrstio svoju moć. 23 Razvijene su

nove ratne taktike, izumljeno je novo oružje. 24 Rimljanima nije stalo do širenja

njihovog svjetonazora, već su nastojali zauzeti što više teritorija i uspostaviti što

čvršću vlast. 25 Glavni protivnik Rima bijaše Kartaga, nekadašnja feničanska

kolonija. 26 Rimljani su Kartažane nazivali Punima, prema njihovom feničansko

m podrijetlu. 27 Punsko područje oko Kartage nazivali su Afrika, prema tamo

naseljenom plemenu koje se zvalo Afri.

28 Kartaga je bila država s jakom pomorskom trgovinom. 29 U početku su između

Rima i Kartage vladali prijateljski odnosi, međusobno su sklapali različite

ugovore. 30 Nakon što je Rimu uspjelo ratovima osvojiti oveća područja tuđih

zemalja, nastojao je postati također i jaka pomorska sila. 31 To je nastojanje postalo

kamen spoticaja u odnosima s Kartagom. 32 Prvi rat započeo je radi sukoba oko

Sicilije. 33 Rimljani su izgradili vlastitu pomorsku flotu i njome pobijedili

brodovlje Kartage. 34 Kartaga je zatim izgubila još i naseljena područja na

drugim otocima. 35 Te gubitke željela je kompenzirati područjima na Iberijskom

poluotoku. 36 Kako bi ostvario taj cilj, tako je tamo poslan jedan ugledan

Kartažanin, vojskovođa Hamilkar koga su Rimljani nazivali Barkas. 37 On je

trebao osvojiti područja bogata rudama što mu je i uspjelo. 38 Na jugu zemlje

Barkidi osnovaše grad Nova Kartaga koji postade upravno središte. 39 S Rimom


10

su postigli dogovor o graničnoj crti na rijeci Iberus. 40 Taj dogovor nije bio dugog

vijeka. 41 Spor zbog jednoga grada bio je povod drugom ratu između Rima i

Kartage. 42 Pod zapovjedništvom Hanibala, Kartažani se odvažiše prijeći Alpe i

napasti Rim. 43 Taj je pothvat Hanibala koštao skoro polovicu vojnika. 44 Planirao

je izolirati Rim od njegovih saveznika pa ga zatim napasti. 45 Budući da je imao

problema sa snabdjevanjem, vojnici su putem pljačkali stanovništvo krajeva kuda

su prolazili. 46 Usprkos tome, ponestajalo im je snage. 47 Većina saveznika ostala

je vjerna Rimu. 48 Kao protumjeru, Rimljani su poduzeli ratnu ekspediciju protiv

Kartage pod vodstvom zapovjednika Scipia. 49 Hanibal bijaše prinuđen vratiti se

u domovinu gdje je poražen od Scipia u krvavoj bitci kod Zama. 50 Ta pobjeda

Rima označila je kraj Kartage kao svjetske sile i ona postaje rimska vazalna

država. 51 Grčki gradovi-države, koji su u međuvremenu izgubili svoju moć,

nastojali su iskoristiti rimske ratove kako bi iznova zadobili svoju nekadašnju

slavu. 52 Tome su se suprotstavili Makedonci koji su željeli zadržati prevlast nad

grčkim državicama. 53 Nakon ratova za nasljedstvo, makedonska vojska bila je

jedna od najjačih na svijetu. 54 Njihov je vladar Filip sklopio savez s Hanibalom i

objavio rat Rimu. 55 Zatražio je i podršku sirijskog kralja Antioha. 56 Nakon što se

Makedonija ponovo umiješala u grčke poslove, Rim je priskočio u pomoć Ateni i

ostalim grčkim državicama. 57 Na taj je način Rim postepeno povećavao svoj

utjecaj u grčkim državicama dok je utjecaj Makedonaca sve više slabio.

58 Zahvaljujući svim tim ratovima i različitim savezima, ojačao je protok vijesti.

59 Novosti su se brzo širile, ljudi su dobivali saznanja o tuđim običajima i

tradicijama. 60 Jedna od novosti bijaše uvođenje makedonsko-seleukidskog

kalendara koji započinje godinom Seleukove pobjede nad Babilonom. 61 Taj se

kalendar upotrebljavao također u Siriji i Judeji. 62 Nakon što su Grci bolje upoznali

Toru, dali su i druge židovske svete spise prevesti na grčki jezik. 63 Pogani se sada

susreću s činjenicom da Židovi, na osnovu Tore, sebe smatraju izabranim narodom

te da se klanjaju samo jednome Bogu. 64 U tome ih žele spriječiti zbog čega za

Židove pod Seleukovićima nastupaju teška vremena. 65 Najprije su Seleukovići

pokušali pridobiti Židove na miroljubiv način. 66 Oni Židovi koji su bili spremni

prihvatiti poganski način života, dobivali su javne službe, čak su mogli biti

imenovani sucima. 67 Tako je nastala skupina heleniziranih Židova. 68 Oni su

podržavali sportske priredbe, kazališne predstave i plesna slavlja te su i sami u

svemu tome aktivno sudjelovali. 69 Neki su čak podizali i oltare grčkim bogovima.

70 Ostali Židovi to oštro osuđuju. 71 Za Židove sada nastupaju vremena kušnje.

72 Hoće li tu kušnju uspješno prebroditi, ovisi o njihovoj postojanosti i o pomoći

Stijene Izraelove.


11

Prvi dio Četvrto poglavlje

1 Blizu je Gospodin svima koji ga prizivlju, svima koji ga zazivaju iskreno. 2 Nakon što je jedan dio Židova počeo štovati poganske bogove, a drugi je i dalje

ostao vjeran Tori, u židovskom se narodu počeo odražavati sve dublji raskol. 3 Budući da Židovi u svjetskim razmjerima ne igraju nikakvu ulogu, oni se zato

više bave samima sobom pa među njima ima više grupacija, nego duginih boja. 4 U njima su okupljeni predstavnici raznoraznih interesa, od fanatika preko

tradicionalnih vjernika pa sve do štovatelja tuđih bogova. 5 Među svećenstvom i

političkim vodstvom također nema jedinstva. 6 Čini se da je Bog opet potpuno

ostavio Izrael, no, Svemogući ne djeluje prema ljudskim mjerilima. 7 Samo

pobožni i pravovjerni Židovi u tom teškom trenutku ne gube glavu i ne očajavaju.

8 Njima je savršeno jasno da su sve te nedaće posljedica narodnog grijeha, a ujedno

i provjera prokušanosti Božjih odabranika. 9 Kolo povijesti u međuvremenu se

okreće zaobilazeći Židove jer ga ne pokreću oni, nego svijet. 10 Kraljevstva

propadaju, nova nastaju, vladari zasjedaju na prijestolja i bivaju svrgnuti.

11 Moćnici gube snagu, a sasvim nepoznata lica dolaze na svjetsku scenu kao

značajni povijesni čimbenici. 12 Rimljanima su, kao već prije Grcima, vrlo

omiljele kazališne i sportske predstave, samo što se njihove razlikuju od grčkih po

stilu. 13 Rimljani vole gledati borbu čovjeka sa životinjom, uživaju u borbi

životinje sa životinjom, ili gledati kako se žive ljude baca pred izgladnjele zvijeri.

14 I dok kod Grka teče krv tek nakon predstave, kad se gledaoci međusobno

posvade i potuku, kod Rimljana teče krv odmah u areni. 15 Pogani u tome vide čak

neku vrstu napretka. 16 A sada se vratimo događajima.

17 Rimljani su ponovo pobijedili Makedonce, koji su tako izgubili vlast nad grčkim

gradovima-državicama te su dužni plaćati odštetu Rimu. 18 Rim pokušava proširiti

svoju vlast prema istoku. 19 Tamo u Celesiriji još uvijek traju borbe za prevlast

između Seleukovića i Ptolemejaca. 20 Seleuković Antioh pobijedio je

ptolemejskog vojskovođu Skopa kod Jordanskih izvora. 21 Tako su Seleukovići

ponovo zadobili vlast nad Celesirijom. 22 Kako bi potvrdili sklopljeni mirovni

ugovor, tako je Antioh svoju kćer Kleopatru udao za Ptolemeja. 23 Kao novi vladar,

Antioh je Židovima potvrdio vjersku slobodu. 24 I dok su Seleukovići bili uljuljani

u siguran mir u Celesiriji, odjednom tamo provališe Rimljani. 25 U bitci kod

Termopila, Rimljani su porazili Antioha. 26 Nakon ponovnog poraza kod

Magnezije, Rimljani odvedoše njegovog istoimenog sina kao taoca u Rim.

27 Zatim je u Apameji sklopljen ugovor prema kojem su i područja istočno od

Velikog Mora pripala Rimu. 28 Vojskovođa Kartage Hanibal, koji je pred

Rimljanima pobjegao u Siriju, nakon Antiohovog poraza morao je ponovo bježati.


12

29 Svjestan da mu od bitinijskog kralja prijeti izručenje Rimljanima, počinio je

samoubojstvo. 30 U međuvremenu je kralj Perzej pokušao obnoviti nekadašnju

moć Makedonskog kraljevstva. 31 U tom pothvatu nije imao sreće te se kraljevstvo

Antigonida počelo raspadati. 32 Nakon Antiohove smrti zakraljio se njegov sin

Seleuk. 33 Kako se zbog plaćanja tributa nalazio u financijskoj krizi, naredio je

svom kancelaru Heliodoru da opljačka jeruzalemski Hram. 34 Heliodor pri tom

nije imao uspjeha, ali je kasnije uspio smaknuti Seleuka. 35 Nekadašnji rimski talac

Antioh stvorio je u Ateni i Pergamonu političku opoziciju protiv svoga brata

Seleuka. 36 Pošto se zakraljio, poduzeo je uspješan pohod protiv Egipta. 37 No

Rimljani su spriječili zauzimanje čitavog Egipta jer su polagali pravo na neke

dijelove. 38 Vraćajući se iz Egipta, Antioh je opljačkao jeruzalemski Hram.

39 Zatim je Hram posvetio Zeusu. 40 Za njegova se vladanja, položaj Židova

pogoršao jer je ukinuo povlastice koje im bijaše dao njegov otac. 41 Antioh je

nastojao objediniti Kraljevstvo na temelju helenističke kulture u političkom,

vjerskom i socijalnom smislu. 42 Židovima je zabranio bogoslužje, obrezanje,

svetkovanje subote i čitanje Tore. 43 Velikim svećenikom imenovao je Onijevog

brata Jazona koji se zauzimao za helenizaciju Židova. 44 Odobravao je

održavanje sportskih natjecanja u Jeruzalemu i uz Hram dao sagraditi borilište.

45 Oskvrnuće Hrama bilo je za Židove nešto najgore.

46 Kad se navršila mjera poganskih zlodjela u Judeji i Jeruzalemu, nastupio je čas

Židova, čas njihovog Boga. 47 Nije Gospodin gromom razvalio poganski oltar u

Jeruzalemu, već je u obližnjem Modinu upalio malu iskricu u srcu svog izabranika

Matatije. 48 Pothvat Matatije i njegovih sinova nije bio ni osvetnički ni očajnički

čin, a još manje se tu radilo o činu iz rezignacije. 49 Bio je to poticaj Duha, iskrica

koju Bog u nekim trenucima zapali u sebi odanim ljudima. 50 Prema ljudskim

mjerilima njegovom bi činu kod žrtvenika u Modinu trebalo uslijediti istrebljenje

njegova roda pa i svih Bogu odanih Židova. 51 Umjesto toga, taj je čin označio

početak duhovne obnove Izraela i njegove vjernosti Gospodinu kakve nije bilo od

dana Ezre i Nehemije. 52 Narod koji zna svoju prošlost i štuje Boga ne može se

iskorijeniti, ma kakogod grješan bio. 53 Na kraju, sam Bog povede svoj narod

protiv zločinaca i ugnjetavača, bili oni iz vlastitih ili pak iz poganskih redova.

54 Bog, Kralj Izraela, proslavio se po Matatiji i njegovim sinovima. 55 To je, naime,

tipično za židovski narod: kad se čini da je potpuno uništen, tada mu Gospodin

udahne nov život i on se ponovo digne, poput suhih kosti o kojima govori prorok

Ezekijel. 56 Treba samo prizvati u pamćenje moćnog Aleksandra i njegovo

svjetsko kraljevstvo. 57 Što je u usporedbi s njime jedan nepoznati Matatija i jedno

malo mjestašce poput Modina? 58 Pa ipak, upravo je tamo zapaljeno Svjetlo koje

će rasvijetliti Izraela i mnoge narode. 59 Nakon što je Matatija bodežom ubio


13

Židova koji je prinosio pogansku žrtvu i kraljevskog činovnika, on je sa svojim

sinovima i ostalim pravovjernim Židovima pobjegao u brda. 60 S tog je mjesta

zatim krenula borba za oslobođenje. 61 Pošto su saznali da su neki Židovi bježeći

iz Jeruzalema ubijeni na subotnji dan, odlučili su da će se ubuduće i subotom boriti

protiv neprijatelja.

62 Nakon Matatije, njegov je sin Juda preuzeo vodstvo. 63 On i njegova vojska

proslavili su se velikim junaštvom i pobjedom. 64 Čak i okrutni tiranin Antioh dao

je sastaviti ugovor o prijateljstvu sa Židovima jer je za vrijeme svog ratnog pohoda

u Perziju, gdje se teško bolestan borio za život, čuo za Judine sjajne uspjehe. 65 Juda je iz jeruzalemskog Hrama izbacio poganske bogove, Hram dao ponovo

posvetiti te je obnovljeno židovsko bogoslužje. 66 Taj događaj Židovi svake godine

obilježavaju kao blagdan. 67 Juda je također naredio da se u Hramu prinesu žrtve

za poginule ratnike. 68 U Rim je slao svoje izaslanike radi sklapanja prijateljskog

ugovora. 69 U međuvremenu se zakraljio Seleukov sin Demetrije pošto je dao ubiti

Antiohovog sina. 70 Demetrije je protiv Židova poslao svog vojskovođu Bakida

koji je kod Elase pobijedio Judu zvanog Makabi. 71 Nakon Judine smrti, vodstvo

je preuzeo brat mu Jonatan, ali je pred Bakidom morao pobjeći preko Jordana. 72 I

Jonatan bijaše bogobojazan čovjek, koji je sve svoje pouzdanje stavljao u Božje

milosrđe i pravednost prema židovskom narodu.

Prvi dio Peto poglavlje

1 Jer velik je Gospodin, Bog naš, Kralj velik nad svim bogovima. 2 Ponovna uspostava židovskog bogoslužja u jeruzalemskom Hramu značila je

veliko olakšanje za narod. 3 No, zavidni i zli ljudi ubrzo su počeli spletkariti. 4 Veliki svećenik Alkim, koga je za tu službu imenovao seleukidski vladar

Demetrije, naredio je rušenje zida unutarnjeg hramskog dvorišta. 5 Budući da

Demetrijev vojskovođa Bakid nije uspio pobijediti Makabejce Jonatana i brata mu

Šimuna, s njima je sklopio mirovni ugovor. 6 Činilo se da je rat završen i Jonatan

je nastupio službu suca u Izraelu. 7 Sudište se nalazilo u Mikmasu gdje su Šaul i

njegov sin Jonatan nekoć zapodjenuli rat protiv Filistejaca.

8 U to vrijeme pojavio se neki čovjek iz Cilicije, imenom Balas iz Smirne, tvrdeći

da je on onaj mrtvim proglašeni sin tiranina Antioha. 9 Imao je, također, i podršku

pergamonskog kralja Atala. 10 Balas, koji je uzeo ime Aleksandar, pojavio se u

pratnji Antiohove sestre Laodike pred rimskim Senatom i uspio uvjeriti senatore

u svoje pravo na seleukidsko prijestolje. 11 U Celesiriji formirao je protuvladu.


14

12 Da bi učvrstio svoju poziciju, njegov protivnik Demetrije zatražio je savez s

Makabejcem Jonatanom. 13 Kao protuuslugu, dao je Jonatanu pravo na vlastitu

vojsku i pustio na slobodu sve zatvorenike iz jeruzalemske tvrđe. 14 Jonatan je

potom utvrdio brdo Sion i počeo obnavljati Jeruzalem. 15 Čuvši za hrabrost

Makabejaca, i Aleksandar Balas ponudio je Jonatanu prijateljski savez.

16 Imenovao je Jonatana velikim svećenikom i Jonatan je nastupio svoju službu na

praznik sjenica. 17 Jonatan je bio nepovjerljiv prema Demetriju zbog njegovih

nekadašnjih zlodjela. 18 Potpomognut od Ptolemejaca, Aleksandar je pobijedio

Demetrija i preuzeo vlast nad kraljevstvom Seleukovića. 19 Da bi učvrstio svoju

poziciju, oženio se ptolemejskom princezom Kleopatrom.

20 Rim je u međuvremenu nastojao osvojiti ovelika područja u Hispaniji.

21 Keltsko-iberska plemena pružila su otpor. 22 Glava otpora bio je Viriata,

sposoban vojskovođa iz plemena Luzitanaca. 23 Rim je s Viriatom sklopio mirovni

ugovor, ali ga je kasnije ipak dao ubiti. 24 U međuvremenu došlo je do sukoba

između Kartage i njezine sjeverne susjede Numidije. 25 U Numidiji je još od

punskih ratova vladala nesloga: istočni je dio težio prema Rimu dok se zapadni

dio priklanjao Kartagi. 26 Rim je postavio kralja Masinisu za vladara svih

Numidijaca; njegovo se kraljevstvo prostiralo sve do Mauretanije. 27 Siguran u

podršku Rima, Masinisa je u više navrata napao područje Kartage. 28 Stoga je

Kartaga protiv njega uputila svoju vojsku. 29 Time je započeo rat u kojem je

Kartaga, nakon tri godine teških borbi, potpuno razorena od Rimljana.

30 Istovremeno je Rim osvojio i grčke gradove-države. 31 Ahajski savez sa

sjedištem u Korintu oponirao je Rimu. 32 Navijestivši rat Sparti, Ahajski je savez

došao u konflikt s Rimom. 33 Rimljani su spalili Korint, poubijali muškarce, a

ostale stanovnike prodali u sužanjstvo. 34 Tako su osim Makedonije i Afrike, sada

još i grčki gradovi-države postali rimskim provincijama. 35 No grčka se kultura,

unatoč tome, sve više širila među Rimljanima. 36 Već je prije Rim ugostio

izaslanstvo filozofa iz Atene. 37 Sada Rimljani sudjeluju i na Olimpijskim igrama.

38 U međuvremenu se Demetrijev istoimeni sin počeo boriti za prijestolje

seleukidskog Kraljevstva. 39 Njegov namjesnik u Celesiriji ratovao je protiv

Aleksandra Balasa te ga je Jonatan porazio kod Gaze. 40 Egipatski vladar Ptolemej

pohitao je u pomoć svome zetu Aleksandru Balasu. 41 Usput je zauzeo mnoge

gradove. 42 Na kraju je pak prešao na Demetrijevu stranu i ponudio mu svoju kćer,

a Aleksandrovu suprugu kao dio prijateljskog saveza. 43 Potpomognut od

Egipćana, Demetrije je uspio svladati Aleksandra kod seleukidskog grada

Antiohije. 44 Tri dana potom umro je Ptolemej, šesti po redu u dinastiji

Seleukovića. 45 Zahvaljujući njemu, veliki je svećenik Onija, nakon što je

pobjegao iz Jeruzalema, mogao sagraditi židovski hram u gradu Leontopolisu, u


15

delti Nila. 46 U ono vrijeme jedna se grupa pobožnih Židova povukla u osamu, u

pustinji kraj Slanoga mora kako bi tamo živjeli u skrovitosti. 47 Stvorili su svoja

pravila i posvetili se prepisivanju, prevođenju, a i stvaranju novih vjerskih

tekstova. 48 Među njihovim spisima je i Knjiga jubileja u kojoj je opisana povijest

Židova od početka pa do izlaska iz Egipta.

49 Nakon Aleksandrove i Ptolemejeve smrti, Demetrije je vladao cjelokupnim

Seleukidskim Kraljevstvom. 50 U međuvremenu je Antioh, sin Aleksandra i

Kleopatre, imenovao Makabejca Jonatana namjesnikom Celesirije, a njegovog

brata Šimuna zapovjednikom priobalnog područja. 51 Međutim, Antiohov je

vojskovođa Diodot uzurpirao vlast u Siriji, a Jonatana dao prevarom ubiti.

52 Šimun je priznao Demetrija kao vladara Seleukidskog Kraljevstva i time je

zauzvrat imenovan velikim svećenikom i etnarhom Judeje. 53 Šimunov sin Ivan

postao je zapovjednikom vojske. 54 Šimun je obnovio prijateljski savez s Rimom.

55 On i njegovi sinovi Juda i Matatija ubijeni su od Šimunovog zeta u Jerihonu.

56 Naslijedio ga je njegov treći sin Ivan. 57 Taj je postigao političku neovisnost

Židova, a vodio je ekspanzionističku politiku. 58 Na jugu je priključio Idumeju

židovskoj državi. 59 Na sjeveru je zauzeo Samariju te je dao porušiti hram na brdu

Garizim. 60 Time je primorao ljude na dolazak u Jeruzalem i prinošenje svoje žrtve.

61 Ustanak robova protiv rimskih gospodara ugušen je, a tisuće robova usmrćeno

je raspećem na križ. 62 Rimljani su osnovali novu provinciju Galiju transalpinu.

63 Plemena Kimbra i Teutona tu činjenicu nisu prihvatila ravnodušno. 64 I novi

kralj Numidije, Jugurta, okrenuo se protiv Rima. 65 Novi zapovjednik Gaj Marije

reformirao je rimsku vojsku. 66 Zatim je pobijedio Numidijce kao i plemena

Teutona, Ambrona i Kimbra koja su ugrožavala Rim. 67 U Judeji se zakraljio

Aristobul, sin Ivana zvanog Hirkan. 68 Osvojivši Galileju, Aristobul je tamo

nastojao uvesti židovski način života. 69 Kad je godinu dana zatim umro, njegov

je brat Jonatan preuzeo službu velikog svećenika. 70 On se preimenovao u

Aleksandra Janaja i oženio se svojom obudovjelom šogoricom Salomom.

71 Židovi nakon dugo vremena opet imaju kraljevstvo. 72 Hoće li opstati, doživjet

će buduće generacije.

Prvi dio Šesto poglavlje

1 U pomoć, Gospodine, jer nestaje pobožnih, vjernosti nema više među ljudima. 2 Rimski se teritorij sve više širio: kraljevstva su propadala jedno za drugim te su

postajala rimske provincije. 3 Rim je trebao pronaći rješenje kako vladati tako


16

velikim područjima. 4 Tu je bitnu ulogu trebala odigrati rimska uprava sa svojim

službama koje su se dodjeljivale na određeno vrijeme. 5 Pojavljivanjem novih

problema trebalo je dorađivati stare, odnosno donositi nove zakone, pa je tako s

vremenom nastala opsežna zbirka rimskih zakona. 6 Svaki novi zakon trebao je

odobriti rimski Senat koji se sastojao od najuglednijih građana Rima. 7 Narod je

svake godine birao dva konzula kojima je bila povjerena najviša civilna i vojna

vlast i koji su se trebali međusobno nadzirati. 8 Nakon isteka mandata, stekli su

status prokonzula te su od Senata primili po jednu provinciju na upravljanje. 9 U

slučaju vojne opasnosti Senat je na vrijeme od pola godine izabrao diktatora i

predao mu vrhovnu vlast.

10 U ono vrijeme, Rim je imao probleme s Italicima, obližnjim savezničkim

plemenima. 11 Ti su htjeli iznuditi status rimskih građana; u gradu Corfiniumu,

koji su nazvali Italica, osnovali su vlastiti senat. 12 Nakon dugih borbi, status

rimskih građana dobili su oni Italici koji su ostali vjerni Rimu. 13 Na istoku su

Rimljani upravljali novonastalom provincijom Azijom, koju su naslijedili od

pergamonskog kralja Atala. 14 To se pak kosilo s interesima pontskoga kralja

Mitridata, koji je, stoga nahuškao u Aziji živuće Grke protiv Rima zbog visokih

poreza. 15 Iz svoje nove prijestolnice u Efezu, Mitridat je naredio da se u jednom

danu poubijaju svi u provinciji Aziji živući Rimljani i Italici. 16 U pobuni protiv

Rima sudjelovali su i Atenjani. 17 U Rimu su se sporili narod i Senat. 18 Svađali

su se oko zapovjedničke vlasti nad rimskom vojskom. 19 Narod je tražio Gaja

Marija za vrhovnog zapovjednika jer je uspješno reformirao vojsku. 20 Senat

je preferirao Lucija Kornelija Sullu koji se iskazao u savezničkom ratu protiv italskih plemena. 21 Došlo je do građanskog rata između oba tabora. 22 Sulla, koji

je od Senata primio zadatak riješiti krizu na Istoku, krenuo je sa svojim jedinicama

prvo protiv Atenjana, a zatim u provinciju Aziju. 23 U Rimu su za to vrijeme

pristaše Gaja Marija prigrabili sebi vlast. 24 Gaj je ubrzo nakon toga umro. 25 Sulla

je sklopio mir s Mitridatom, pa je ovaj ostao kraljem Ponta. 26 Sulla se žurno vratio

u Rim, okončao građanski rat i dao poubijati sve političke protivnike. 27 Zatim se,

bez odluke Senata, sam proglasio diktatorom. 28 Mladi Pompej pridružio se

Sullinim pristašama i dobio Sullinu pokćerku za ženu. 29 Kao vojskovođa, Pompej

je uveo red u Siciliji, Africi i u Hispaniji. 30 Nakon isteka mandata rimskog

konzula poslan je u borbu protiv gusara koji su ugrožavali trgovačke

brodove.31 Seleukidsko se Kraljevstvo nakon Seleukove smrti raspalo u više

područja u kojima je i dalje divljao rat za nasljedstvo. 32 Tu su situaciju iskoristili

stanovnici Cilicije, koji su se počeli baviti vrlo unosnim gusarstvom. 33 Svladao

ih je Pompej, nakon čega je Cilicija postala rimskom provincijom. 34 Nakon

Pompejeve pobjede nad pontskim kraljem, čitavo je područje Ponta i Bitinije,


17

postalo rimskom provincijom. 35 Na istoku sada Rim graniči s Partima; s njima je

sklopljen dogovor o granici na rijeci Eufrat. 36 U Židovskom se Kraljevstvu

događaju, također, bitne promjene. 37 Za vladavine Aleksandra Janaja došlo je do

pobune jedne grupe pobožnih Židova, koji su se usprotivili sve jačoj helenizaciji

židovskog kraljevstva. 38 Tražili su od Aleksandra da se odluči ili za službu vladara

ili za službu velikog svećenika. 39 Pod Aleksandrom, većinu u Velikom vijeću

imali su saduceji koji su imali i politički utjecaj. 40 Opozicija je pak imala potporu

naroda jer se očitovala o razlici između bogatih i siromašnih. 41 Opozicija je,

također, zastupala mišljenje da uloga Hrama treba biti podređena Tori i Proročkim

spisima koje saduceji nisu priznavali. 42 Tada je među Židovima izbila pobuna

koja je krvavo završila u korist saduceja. 43 Tek je na samrtnoj postelji Aleksandar

obavezao obje stranke u Vijeću na jednakost i međusobnu toleranciju. 44 Nakon

Aleksandrove smrti njegova je supruga Saloma, koja je sebi nadjenula ime

Aleksandra, postala kraljicom. 45 Saloma Aleksandra bijaše prva židovska

kraljica. 46 Budući da kao žena nije smjela vršiti službu velikog svećenika, tu je

službu preuzeo njezin sin i designirani prijestolonasljednik Ivan Hirkan. 47 Za

vrijeme Aleksandrine vladavine, zastupnikom Velikog vijeća postao je naučnik

Šimon ben Šetah. 48 On je zastupao farizejsko tumačenje židovskog Zakona.

49 Njegove se reforme dotiču zakona o braku i osnivanja dječačkih škola

namijenjenih izučavanju Tore.

50 Saducejima, čija je uloga sve više slabila, kraljica je povjerila kontrolu nad

pograničnim tvrđavama. 51 Time se nakon njezine smrti koristio njezin ambiciozni

sin Aristobul, koji je agitirajući među vojnicima uspio mnoge pridobiti protiv svog

brata Hirkana. 52 U tom nezavidnom položaju, Hirkanu je kao savjetnik priskočio

u pomoć Idumejac Antipatros. 53 Na njegov je savjet Hirkan sklopio savez s

nabatejskim kraljem Aretom. 54 Aristobul se za pomoć obratio rimskom

vojskovođi Pompeju koji se u Siriji borio protiv armenskog kralja Tigrana.

55 Hirkan je poražen, a Aristobul je zasjeo na židovsko prijestolje.

56 Antipaterovom pomoći Hirkan ubrzo uspijeva pridobiti Pompeja na svoju

stranu. 57 Kada su Hirkanove pristaše otvorile jeruzalemska vrata Pompeju,

Aristobul se sa svojom legijom ušančio u Hramu. 58 Nakon nekoliko mjeseci

poražen je od Pompeja, koji je zatim, na zaprepaštenje Židova, ušao u Svetinju

nad svetinjama. 59 Pompej je potvrdio Hirkana velikim svećenikom, ali je Judeju

podijelio u okružja i podredio ju provinciji Siriji. 60 Članovi Aristobulove obitelji

odvedeni su kao taoci u Rim odakle je Aristobulov sin Aleksandar uspio pobjeći. 61 Za Pompejeve odsutnosti u Rimu se stvaraju razni politički planovi. 62 Aktivan

je Gaj Julije Cezar, nećak Gaja Marija, poznat kao sposoban vojskovođa,


18

govornik i predstojnik Sakralnog kolegija. 63 Njemu je uspjelo pomiriti

dugogodišnje protivnike Krasa i Pompeja. 64 Zatim je zahvaljujući Krasu i

Pompeju, izabran za konzula; njegova kći Julija udala se za Pompeja. 65 Po

završetku mandata Cezar postade prokonzulom u Galiji. 66 Tamo je vojevao protiv

Helveta i Brita. 67 I u Egiptu je došlo do svađe zbog prijestolonasljedstva.

68 Aktualni vladar Ptolemej prognan je pa se obratio Rimljanima tražeći pomoć.

69 Tako je vraćen na egipatsko prijestolje. 70 Rim vlada maltene čitavim svijetom.

71 Ipak još ne namjerava stati. 72 Izrael, nasuprot, zbog unutarnjih podjela i

pritisaka od Rima sve više gubi, kako na samostalnosti, tako i na značenju.

Prvi dio Sedmo poglavlje

1 Zavolje opet Gospodin zemlju svoju, na dobro okrenu udes Jakovljev, otpusti

krivnju narodu svome i pokri sve grijehe njegove; suspregnu svu ljutinu svoju,

odusta od žestine gnjeva svoga. 2 Dok je Hirkan bio veliki svećenik u Jeruzalemu, a Antipater rimski namjesnik,

u Judeju je stigla vijest koja je ujedno donijela i žalost i određeno olakšanje. 3 Naime, Hirkanov brat Aristobul pogubljen je u Rimu, ali je njegov sin Antigon

Matatija uspio pobjeći. 4 U Rimskom Carstvu došlo je do previranja i ratova jer je

Julije Cezar ignorirao odluku Senata kojom mu je oduzeta vlast. 5 Na čelu vojske

ušao je u Rim gdje mu se trebao suprotstaviti Pompej, kojemu je od Senata bila

povjerena obrana Rima. 6 No, vidjevši da ima premalo četa, Pompej se sa svojom

vojskom dade u bijeg. 7 Cezar ga je slijedio sve do Tesalije gdje je došlo do sukoba.

8 Julije Cezar lukavštinom je pobijedio svog protivnika. 9 Pompej nato pobježe u

Egipat gdje ga Ptolemej dade ubiti zbog straha od Cezara. 10 Goneći Pompeja,

Cezar stiže u Egipat gdje okonča svađu zbog prijestolonasljedstva između

Kleopatre i njezinog brata Ptolemeja. 11 Na njegov nagovor, Kleopatra je ponovo

postala suvladaricom. 12 U Aleksandriji je zbog toga izbila pobuna protiv Cezara.

13 Mitridat od Pergamona i Antipater svojim četama pohitaše u pomoć Cezaru koji,

i ovaj put lukavštinom, odnese pobjedu. 14 Nakon što je Ptolemej stariji izgubio

život, Ptolemej mlađi imenovan je suvladarom. 15 Između Kleopatre i Cezara

razvila se ljubavna veza čije je plod bio Cezarion. 16 Cezar je potvrdio Hirkana i

Antipatera u njihovim službama; Antipater je dobio dopuštenje za ponovno

podizanje jeruzalemskih zidina. 17 Svog starijeg sina Fazaela Antipater postavi

zapovjednikom Jeruzalema, a mlađeg Heroda zapovjednikom Galileje. 18 Herod

se uspješno borio protiv razbojničkih bandi pa je stoga bio na dobrom glasu,

naročito kod Sirijaca. 19 Antipater je ubijen trovanjem, a Herod ga je osvetio tako

što je naručitelja ubojstva dao lišiti života.


19

20 U međuvremenu je Julije Cezar u nekoliko bitaka pobijedio Pompejeve sinove

i njihove pristaše. 21 Vrativši se u Rim, imenovan je diktatorom. 22 Julije Cezar

uveo je novi kalendar. 23 U početku su mnogi senatori bili oduševljeni Cezarom, a

sada se pribojavaju da će oduzeti Senatu pravo na suodlučivanje. 24 Protiv njega

sklopljena je zavjera u kojoj odlučujuću ulogu igraju Mark Junije Brut i Gaj Kasije

Longin. 25 Cezar je ubijen bodežom za vrijeme sjednice Senata u Pompejevu

kazalištu. 26 Vođe urote nato pobjegoše iz Rima. 27 Marko Antonije, Gaj Oktavije

i Marko Emilije Lepid sklopili su drugi trijumvirat. 28 Oni su progonili ubojice

Cezara sve dok atentatori ne počiniše samoubojstvo.

29 Židovi s gnušanjem odbacuju apoteozu Cezara. 30 Unatoč tome, oni su kod

Marka Antonija podigli optužnicu protiv Heroda i Fazaela. 31 Marko Antonije nije

prihvatio optužnicu. 32 Nasuprot, išao je silom na pobunjenike. 33 Nećak velikog

svećenika Antigon Matatija nastalu je situaciju okrenuo u svoju korist. 34 Zajedno

s Partima osvojio je Judeju i sebe proglasio velikim svećenikom. 35 Svom stricu,

kojeg su Parti zarobili, dade odrezati uši kako bi ga onesposobio za svećeničku

službu. 36 Pošto su Parti zauzeli Jeruzalem, Fazael počini samoubojstvo dok

Herod pobježe u Rim. 37 No, ubrzo iza toga on se vratio te počeo opsjedati

Jeruzalem. 38 Rim ga naime imenovaše kraljem Judeje. 39 Herod osvoji Jeruzalem

i na zapovijed Marka Antonija dade ubiti Antigona Matatiju. 40 Nakon što je

otpustio svoju prvu ženu, oženi se Mariamnom, nećakinjom velikog svećenika

Hirkana, kako bi omilio narodu. 41 Na nagovor svoje punice Herod je oduzeo

Ananelu službu velikog svećenika i dodijelio je svom šogoru Aristobulu. 42 No

kad je vidio kako narod na praznik sjenica s oduševljenjem pozdravlja novog

velikog svećenika, to mu ne bijaše po volji. 43 Pošto se Aristobul pod

nerazjašnjenim okolnostima utopio – moguće da su k tome pripomogle Herodove

sluge – Ananel je ponovo vraćen u službu. 44 Sada narod još više zamrzi Heroda.

45 U Rimskom Carstvu izbili su novi građanski ratovi. 46 Oktavije pobijedi u jednoj

pomorskoj bitci Marka Antonija, ali je ovaj uspio pobjeći zajedno s Kleopatrom.

47 Nakon tih događaja, Kleopatra dade skinuti glavu kralju Armenije Artavazdu.

48 Razočarani porazom, Marko Antonije i Kleopatra počiniše samoubojstvo. 49 Marko Agripa je u bitci na moru pobijedio brodovlje Seksta Pompeja koji je

blokirao dovoz žita Rimu. 50 U Rimu je dao sagraditi hram posvećen svim

bogovima. 51 U Cantabriji je uspješno okončao sve tamošnje nemire i ratove.

52 Kako bi spriječio pobunu, Oktavije dade ubiti Cezariona, sina Cezara i

Kleopatre. 53 Oktaviju je senat podijelio naziv August. 54 Herod je u Judeji,

Jeruzalemu i Galileji podizao hramove, kazališta, gradove i luke. 55 Koliko je

uspješan bio kao vojskovođa i graditelj, toliko je nesretan bio u obiteljskim


20

odnosima. 56 Bilo je tu sukoba oko vlasti u kojima se služilo falsificiranim

pismima, intrigama i klevetama. 57 Tako je Herod dao poubijati maltene čitavu

svoju obitelj. 58 Kako bi ostvario svoje graditeljske planove, izjedao je židovski

narod. 59 No što je više narod bio pritisnut i izrabljivan, to je više vapio Gospodinu

da pošalje Mesiju.

60 August je svoju samovladu znao spretno učvrstiti. 61 Uveo je nov novčani sistem

sa zlatnim, srebrnim, mjedenim i bakrenim kovanicama. 62 S Partima je sklopio

mirovni ugovor. 63 Sporazumno su dogovorili granicu na Eufratu. 64 Tom je

prilikom došlo i do razmjene zarobljenika. 65 Augustov posinak Nero Klaudije

Druz ugušio je pobunu Germana. 66 Jedan isprva mali konflikt pretvorio se u rat

protiv Batavaca. 67 Nero Klaudije Druz pobijedio je Batavce. 68 Imperij je sada

ogroman, ali ima nizak prirast stanovništva. 69 August je stoga donio nekoliko

novih zakona. 70 Određene su kazne za brakolomstvo i neprirodno seksualno

ponašanje. 71 Jednim od zakona predviđene su sankcije protiv neoženjenih.

72 Hoće li poduzete mjere donijeti očekivane rezultate, pokazat će budućnost.

Drugi dio Prvo poglavlje

1 Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? 2 Gospodin je štit života

moga: pred kime da strepim? 3 U vrijeme kada je Oktavijan August bio rimski car, a kralj je Herod vladao

Židovima, u pokrajinama nekada jedinstvene države Izrael zbili su se čudni

događaji. 4 Narod je bio pritisnut velikim porezima, izložen prepadima rimskih

vojnika i samovolji kraljevih službenika. 5 Pučanstvo je postajalo sve siromašnije,

pojedinci sve nestrpljiviji, pa su reagirali nekontrolirano i okrivljavali Rim ili

Heroda, ili pak oboje, za svoje loše stanje. 6 Bilo je nemalo onih koji su ljudima

nudili ovakvo ili onakvo rješenje njihovih problema, ovakav ili onakav izlaz

iz krize. 7 Jedni su zagovarali uskraćivanje poslušnosti Rimljanima i Herodu, drugi

opet bijahu za dogovor i kompromis s carem i s kraljem kako bi se postigle barem

neke olakšice. 8 Treći opet bijahu isključivo za rat, kako bi se židovski narod

napokon oslobodio. 9 Bijahu to tamna i ne na dobro sluteća vremena. 10 Narod je

živio od očekivanja i nade u oslobođenje, mnogi su bili uvjereni da se nešto mora

poduzeti, mnogi su sebe proglašavali Mesijom koji će donijeti oslobođenje, ili

barem nisu sprečavali da ih ljudi za to drže. 11 Narod je također bio uvjeren da ih

iz ove naoko bezizlazne situacije može izvesti samo Mesija. 12 Tim je lakše bilo

zavesti narod, usmjeriti ga na ovu ili onu stranu. 13 U tim nepovoljnim okolnostima

jedna je djevojka iz Nazareta imenom Miriam, što znači Marija, rodila dječaka.


21

14 Djevojka, odnosno mlada žena, bila je udata za čovjeka iz roda Davidova koji

se zvao Josip. 15 Porod se zbio u Judeji, u mjestu Betlehem. 16 Majka djeteta kao i

njezin muž tvrdili su da to dijete nije bilo začeto prirodnim putem, nego čudesnim

djelovanjem Božjim. 17 Ta njihova priča ne bi privukla pažnju ljudi da se tih dana

nije zbilo još nešto drugo. 18 U noći kad je Marija rodila, došli su k njoj i djetetu

pastiri iz okolice Betlehema i ispričali jedan začuđujući događaj. 19 Tvrdili su da

su te noći doživjeli prisutnost Božju, da su vidjeli i čuli anđele Božje. 20 Nadalje,

kazaše da su im anđeli prenijeli jednu poruku. 21 Ta je poruka glasila da je na

veliku radost čitavog izraelskog naroda te noći u gradu Davidovu rođen Mesija,

Spasitelj, Gospodin. 22 Te da su ih anđeli poslali tamo kazavši im da će naći sve

onako kako stvarno i nađoše: majku s novorođenim djetetom. 23 Kada je osmog

dana dijete bilo obrezano, nadjenuše mu ime Ješua, što znači Isus.

24 U ono se vrijeme događaše još druge čudnovate stvari u vezi s tim djetetom. 25 S Istoka su došli zvjezdoznanci u Jeruzalem raspitujući se o novorođenom

izraelskom kralju. 26 Navodno su iz zvijezda iščitali da će u to vrijeme biti rođen

kralj Izraela. 27 Herod, a i pismoznanci, tom su viješću bili zatečeni; poznavaoci

Pisama pokazali su zvjezdoznancima put za Betlehem jer je to bilo mjesto u kojem

se prema Pismima trebao roditi Mesija. 28 Iako mudraci s Istoka nisu bili toliko

mudri u pronalasku mjesto rođenja, već su se morali poslužiti mudrošću židovskih

poznavalaca Tore, ipak je njihova priča ostavila dubok dojam na djetetovu majku.

29 Kod obreda otkupa prvorođenca, četrdesetog dana nakon rođenja, u

jeruzalemskom Hramu prilazile su roditeljima potpuno nepoznate osobe i

proricale im velike stvari o njihovom dječaku Isusu. 30 Majka i mnogi očevidci iz

Jeruzalema, Betlehema i kasnije iz Nazareta pohranjivali su sve te događaje u

svom sjećanju. 31 Kad je Isusu bilo dvanaest godina, išao je kao i svake godine za

blagdan Pashe, s roditeljima, u Jeruzalem.32 Nakon blagdana, kad su roditelji s

grupom Galilejaca već bili u povratku, primijetiše da Isusa nema. 33 Vrativši se u

Jeruzalem, nađoše ga u Hramu kako razgovara s pismoznancima i učiteljima Tore.

34 Svi prisutni bili su iznenađeni i oduševljeni znanjem i bistroumnošću ovog

„čuda od djeteta“. 35 Učitelji Zakona bili su oduševljeni mogućnošću dobitka

takvog učenika, Isus bi također rado ostao, no njegova je majka bila neumoljiva

pa se s roditeljima morao vratiti u Nazaret. 36 U Nazaretu je živio normalnim

životom te je pomagao ocu u tesarskim i graditeljskim poslovima.

37 U Jeruzalemu se u međuvremenu situacija dobrano zaoštrila. 38 Kralj je Herod

umro i njegovi nasljednici započeše ogorčenu međusobnu borbu za nasljedstvo. 39 Na kraju je Kraljevstvo podijeljeno između njegovih sinova. 40 Arhelaj je postao

etnarhom Judeje i Idumeje, Antipa Galileje, a Filip Itureje i Trahonitide.


22

41 Arhelaju je kasnije car oduzeo vlast i Judeja postade rimskom provincijom. 42 U

provinciji su često izbijali nemiri, pobune, borbe, a rimski su vojnici uslijed

nekoliko oskvrnuća Hrama postajali sve omraženiji. 43 Zbog nejedinstva židovskih

stranaka i beskrupuloznosti rimskih vojnika, stanje u društvu postajalo je sve

napetije i ne obećavaše ništa dobroga. 44 Glave su na svim stranama bile usijane;

pojedine trezvene i kompromisu s Rimom sklone stranke nitko nije slušao. 45 U

takvoj situaciji javno je počeo djelovati neki Johanan što znači Ivan, koji je

propovijedao približavanje Kraljevstva Božjeg i pozivao na obraćenje. 46 Njegovo

je propovijedanje privlačilo ljude i mnogi su dolazili k njemu kako bi ih, nakon

što bi priznali svoje grijehe, kao znak obraćenja uranjao u rijeku Jarden što znači

Jordan. 47 Sam o sebi tvrdio je da nije ni Mesija ni prorok, već glas koji viče u

pustinji i naviješta onoga koji dolazi poslije njega i koji je veći od njega. 48 Jednoga

dana dođe k njemu gore spomenuti Isus iz Nazareta, kojemu se u međuvremenu

pridružilo već nekoliko učenika, i Ivan ga također uroni u Jordan. 49 Prema

riječima očevidaca za vrijeme i neposredno nakon njegova uranjanja, dogodila su

se neka znamenja i čuda, a sam je Ivan tvrdio da je Isus iz Nazareta onaj čiji

dolazak on naviješta.

50 Od tada je Isus sa svojim učenicima počeo obilaziti mjesta Judeje, Samarije i

Galileje, naviještajući blizinu Kraljevstva Božjeg. 51 Svoje govore, propovijedi i

pouke popraćivao je mnogim znakovima i čudesima tako da je njegova prisutnost

privlačila sve veće mase ljudi. 52 Donosili su mu i dovodili opsjednute i bolesne, i

mnogi bijahu izliječeni. 53 Brojni su ljudi bili oduševljeni njegovim učenjem i

tumačenjem Tore pa su se tako oko njega počeli skupljati učenici. 54 Među njima

bilo je i mnogo radoznalih koji su željeli doživjeti senzacije i čuda. 55 Nisu

nedostajali ni učitelji Tore iz Jeruzalema, koje poslaše veliki svećenik da izvide

što se to zapravo događa, je li Bog na djelu ili pak demoni i šarlatani igraju svoju

igru. 56 Ne smijemo zaboraviti ni grupu revnitelja za slobodu Izraela, koji su od

njega očekivali da će ih kao Mesija povesti u rat i pobijediti Rimljane. 57 Ove

potonje najdublje je razočarao. 58 Ne samo što Isusu nije bilo ni na kraj pameti

povesti ljude u rat, već sasvim suprotno: pozivao je ljude na mir i pomirenje, na

ljubav prema bližnjemu i na obraćenje. 59 Narod kao i učitelji zakona sve su se

više podvajali glede ocjene njegovih riječi i djela. 60 On je sam potencirao takvu

podvojenost jer se uzlazeći na blagdane u Jeruzalem tamo ponašao provokativno,

ulazeći u prepirke s pismoznancima, farizejima i saducejima. 61 Svećenstvu i

hramskim službenicima predbacivao je da je zbog njihova nemara Hram

onečišćen, da sliči više tržnici, nego Božjoj kući. 62 Razočarao je i ljude iz naroda

koji su očekivali da će ih ne samo izliječiti od bolesti, nego i osloboditi od

siromaštva.


23

63 Odlučno je odbijao bilo kakvu ulogu u borbi za oslobođenje ili kakvom ustanku

iz socijalnih razloga. 64 Svoje je učenike podijelio u dvije grupe: dvanaestoricu

svojih najužih povjerenika i sedamdeset dvoje drugih kao prošireni krug.

65 Učenicima je tumačio Pisma, objašnjavao propise Tore, tumačio riječi proroka,

poučavao ih o tajnama čovječjeg srca i ranjivosti ljudske duše. 66 No, previše

povjerljiv nije bio ni s kime, osim s trojicom učenika iz najužeg kruga, ali su ga i

oni često krivo shvatili ili ga pak uopće nisu razumjeli, a bojali su se pitati za

objašnjenja. 67 Isus se očito trudio kako iz njegova ponašanja nitko ne bi mogao

točno zaključiti tko je on, isto tako nije bio ni najmanje zainteresiran da ga se

proglasi Mesijom. 68 S jedne je strane bio provokativan, svađalački nastrojen,

razdražljiv, grub, čak i uvredljiv, a s druge strane pun ljubavi, suosjećajan,

spreman pomoći slabima i siromašnima. 69 Tako su se s vremenom ljudi više

razdvajali zbog njega. 70 Mnoštvo naroda stajaše uz njega, ali politički i vjerski

vođe postajahu sve gnjevniji. 71 Rascjep u narodu bilo je zadnje što im je u onom

trenutku trebalo. 72 Iritirani su bili i njegovim tumačenjem Tore jer je bilo

radikalnije od njihovog, za njih ponekad čak i skandalozno. 73 On sam je pak

uvijek naglašavao da nijedan potez, ni jedna točka Tore ne smije biti promijenjena,

odnosno falsificirana.

74 Pismoznancima i nekim farizejima predbacivao je da kao učitelji Tore sami po

njoj ne žive što ovi smatrahu drskošću. 75 Predbacivali su mu također tijesnu

povezanost s Esenima, jednoj, u to vrijeme za njih, problematičnoj grupi, koja je

na strogo asketski način živjela propise Tore. 76 Uznemirilo ih je i njegovo

naglašavanje osobnog obraćenja, molitve u samoći, dragovoljnog posta, pomoći

bližnjima kao i pomirenja s Bogom, s bližnjima i sa samim sobom. 77 Isus je

ostavljao dojam kao da se uopće ne obraća Izraelcima kao narodu, već svakom

čovjeku ponaosob, pa bio on Židov ili poganin. 78 Preporučao je nenasilje, molitvu

za neprijatelje, prihvaćanje trpljenja i poniženja. 79 Rimljanima je također bio

sumnjiv jer je privlačio mase pa su predmnijevali da sprema ustanak. 80 Da je

uvijek bio sporan, pokazuje i činjenica da su ga mnogi njegovi učenici ostavili jer

nisu mogli razumjeti njegovo propovijedanje i djelovanje. 81 No on se ni najmanje

nije trudio nagovoriti ih da ostanu niti je sebi nalazio nove sljedbenike. 82 Sve je

to otišlo tako daleko da ga je jedan od njegovih učenika predao Velikom vijeću,

koje ga je nakon žustre rasprave i preslušavanja predalo rimskom upravitelju

Pilatu da ga osudi na smrt. 83 Glavni argument za njegovu osudu bile su riječi

velikog svećenika da je bolje ako jedan čovjek umre za narod, nego da čitav narod

izgine. 84 Pilat je Isusa dao izbičevati, vojnici su ga ismijali kao „židovskog kralja“

i krunili ga trnovom krunom, a na kraju je osuđen na smrt vješanjem na križ.


24

85 Onog se dana većina njegovih učenika razbježala i posakrivala. 86 Isus je umro

na križu i bio pokopan. 87 No nekoliko dana kasnije neki njegovi učenici kao i

neke žene iz njegove pratnje, tvrdili su da je ustao od mrtvih i da je živ. 88 Pričali

su to s toliko oduševljenja i radosti te im mnogi povjerovaše. 89 Sve je veći broj

njegovih učenika tvrdio da su ga vidjeli kao uskrsloga i da su razgovarali s njime

te im je sve više ljudi vjerovalo. 90 Najčudnije bijaše to što njegovi učenici, koji

su gotovo svi bili jednostavni Galilejci, odjednom govorahu tekuće i učeno, što

nitko od onih koji su ih od prije poznavali nije mogao razumjeti. 91 Štoviše, činili

su i neke znakove i čuda, što je opet privlačilo mnoštvo ljudi, pa su tako došli u

sukob s Velikim vijećem. 92 Stvarali su male zajednice po kućama, a živjeli

skromno, gotovo slično Esenima. 93 Vođa tih učenika, Šimun sin Jonin, zvan Kefa,

ponavljao je neprestano Velikom vijeću da su vijećnici, doduše ne poznavajući

pravu istinu, ali ipak predomišljeno, Isusa predali u smrt.

94 Svećenstvo sebi nije dopuštalo takva predbacivanja, pa se borilo protiv učenika

gdje god je moglo, ne birajući sredstva. 95 Učenici bijahu ušutkivani udarcima i

prijetnjama, no oni odvraćahu da više moraju slušati Boga, nego ljude.

96 Jednom kad su vođe učenika tako sjedili u pritvoru, nastala je među članovima

Velikog vijeća žučna prepirka oko toga kako s njima treba postupati. 97 Na kraju

je jedan ugledan član Velikog vijeća kazao: 98 Okanite se tih ljudi i otpustite ih,

jer ako je taj naum i to djelo od ljudi, propast će, ako li je pak od Boga, nećete ga

moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete. 99 Potom učenike dadoše

izbičevati i otpustiše ih, zabranivši im dalje širiti svoj nauk. 100 Odmah je bilo

jasno da se učenici toga ne misle pridržavati. 101 Novim naukom i tumačenjem

Tore tradicionalni su se pismoznanci našli izazvanima, te nije bilo potrebno dugo

čekati na njihove protumjere i progone učenika.

102 Bilo je više progonitelja nauka zvanog Put, a među njima najviše se isticao

jedan farizejski pismoznanac imenom Savao. 103 Na njegovu inicijativu učenici i

njihovi istomišljenici bijahu napadani, rastjerivani, uhićivani, ponekad i

kamenovani. 104 Najpoznatija žrtva Savlovih progona bio je Stjepan koji je

kamenovan pred zidinama Jeruzalema. 105 No unatoč progonima, Put se širio u

sve dijelove Rimskoga Carstva. 106 Savao se jednom uputi u Damask gdje ponovo

namjeravaše uhititi sljedbenike Puta. 107 Na putu u Damask dogodilo se nešto

neočekivano što je žustrog progonitelja Puta preokrenulo u njegova branitelja,

pobornika i navjestitelja. 108 Taj je događaj tumačen na različite načine. 109 Jedni

su govorili da je Savao postao umobolan, drugi da su ga podmitili pobornici Puta.

110 On sam je pak tvrdio da mu se ukazao Isus iz Nazareta koji ga je potpuno


25

uvjerio u ispravnost Puta i pozvao ga za svog navjestitelja. 111 Dolaskom Savla

položaj Isusove zajednice bitno se promijenio. 112 Budući da je bio najobrazovaniji

i najiskusniji u tumačenju Tore, tumačio je i povezivao Toru i Isusovo naučavanje

na jedan farizejima i pismoznancima razumljiv i donekle prihvatljiv način, što je

opet privuklo nove mase. 113 No Savao je Isusa kao Spasitelja i Izbavitelja počeo

naviještati i poganima, čime je u Zajednicu navukao mnoštvo problema. 114 Pogani

nisu poznavali, a kamoli ispunjavali zapovijedi Tore. 115 Bilo im je dakle rečeno

da se trebaju obrezati i opsluživati Toru kako bi postali punopravni članovi

Isusove zajednice. 116 No Savao i nekoliko učenika tome su se protivili. 117 Svi su

se slagali oko toga da je Božja volja i pogane primati u Isusovu zajednicu, ali su

se razmimoilazili u mišljenju pod kojim uvjetima bi to trebalo učiniti. 118 Počele

su dugogodišnje svađe, rasprave i savjetovanja o tome.

119 Na kraju je poganima bilo dozvoljeno ostati u zajednicama bez obrezanja i

opsluživanja Tore, samo su trebali prihvatiti Isusa kao Spasitelja i Učitelja te se

pridržavati Noinih zakona. 120 Time su se u zajednicama sudarila dva načina

života, pa je znalo među članovima dolaziti do neizdrživih napetosti, zavisti,

svađe, ljubomore. 121 Savao je prvi uvidio da je takvo stanje neodrživo. 122 Sam

je zastupao mišljenje da je Isus mnogo više od židovskog Mesije, proroka

i učitelja. 123 Smatrao je da je Isus Božji Sin, izbavitelj ljudi iz njihovih grijeha,

jednom riječju onaj koji će svakog čovjeka privesti vjeri u pravoga Boga, Boga

Abrahamova, Izakova i Jakovljeva. 124 Kao što je Mojsije Izraelcima navijestio

Toru kako bi kao narod ostali na životu, imali udjela u Božjim obećanjima i kako

bi njihova država procvjetala, tako je Isus, prema Savlovom uvjerenju, svoju

Radosnu vijest navijestio svakom pojedinom čovjeku kako bi se taj obratio, ostao

na životu, u punini se razvio i baštinio vječni život. 125 Prema Savlovu mišljenju

Isus je kao Židov, kao Izraelac, kao potomak Davidov, kao Sin Božji – most za

sve ljude na zemlji, most koji odvodi od idola i dovodi do prave vjere te osigurava

put u Raj. 126 No postepeno je Savao uvidio dvije činjenice. 127 Isus je razdvajao

Židove u tolikoj mjeri da skori sporazum nije bio na vidiku. 128 S druge strane su

pogani, koji su prigrlili Isusa, postali u zajednicama toliko brojni da su gotovo

gušili Židove. 129 Stoga je Savao odlučio posvetiti se najprije isključivo poganima.

130 Želeći navijestiti Isusov nauk ljudima čitavog svijeta, kako bi se svi obratili

jedinome pravom Bogu i spasili se, Savao je svjesno dopustio da Židovi budu

donekle zapostavljeni. 131 On, Isusov nauk, nije smatrao kao konkurenciju Tori,

već kao uputu kako svaki čovjek treba primijeniti Toru u svom svakodnevnom

životu. 132 U tom su ga mišljenju, iako sporo, slijedili i neki od ostalih učenika. 133 Time se je prvobitna zajednica podijelila i počela slijediti nauk Isusa i njegovih

učenika na dva različita načina. 134 Na jednoj strani bijahu čiste židovske zajednice


26

u Jeruzalemu, Judeji i Galileji, a njihov glavni autoritet bio je, pored Kefe, Jakov,

predstojnik jeruzalemske zajednice. 135 Na drugoj strani bijahu mješovite

zajednice koje su pretežno sačinjavali bivši pogani, a nicale su po Aziji, Grčkoj i

Rimu. 136 Savao je pokušavao i fizički i duhovno posredovati među njima. 137 Čiste

židovske zajednice i dalje su bile u nadmetanju i prepirkama s tradicionalnim

Židovima, a bile su i progonjene od Velikog vijeća. 138 No Isusov se nauk brzo

širio među Židovima u dijaspori i među ostalim narodima. 139 I dok je jedan dio

Židova u Isusovu nauku vidio veliku i opasnu hulu na Toru, drugi je u njemu

prepoznao Božji dar koji je već u Tori bio navješten za spasenje svih naroda.

140 Među učenim ljudima došlo je do sličnog razmimoilaženja u mišljenju kao

prilikom prijevoda Tore na grčki jezik. 141 Nitko nije bio u stanju dokučiti što je

Božja volja i njegov plan jer Božji naumi uvijek nadilaze sve predodžbe ljudi pa

bili oni ma kako mudri i učeni. 142 Ponovo se nameće pitanje kakve će to posljedice

imati za Božji narod. 143 Ovi kratko ocrtani događaji zbili su se među Židovima u

vrijeme vladanja cara Oktavija, između smrti kralja Heroda i smrti cara Klaudija.

144 Ostale skupine u Izraelu, osobito zeloti, u međuvremenu su napetost u

odnosima s rimskom upravom dovele do usijanja.

Drugi dio Drugo poglavlje

1 Bože, pogani, evo, provališe u baštinu tvoju, tvoj sveti Hram oskvrnuše,

pretvoriše Jeruzalem u ruševine. 2 Trupla tvojih slugu dadoše za hranu pticama

nebeskim, meso tvojih pobožnika zvijerima zemaljskim. 3 Nekoć je psalmist oplakivao propast Jeruzalema, a danas je na nama da opišemo

ponovno razorenje Hrama i Jeruzalema. 4 Pikantne pojedinosti te nesreće kojima

se naslađuju pogani dovoljno su poznate pa se ovdje nećemo baviti njima.

5 Također, ovdje nije mjesto stravičnim pričama koje raspredaju pobjednici.

6 Radije ćemo razmotriti uzroke i posljedice te katastrofe.

7 Žalosna je činjenica da Hrama više nema te da je Jeruzalem razrušen i opustošen.

8 Treba priznati da se ovakva nesreća mogla već duže vremena naslutiti. 9 Rim je

svjetska sila, donekle pouzdana i korektna, no kad je u pitanju težnja za slobodom

potlačenih naroda, onda nema razumijevanja i ne poznaje samilosti. 10 Židovi su

pod Rimljanima imali minimalnu vjersku slobodu. 11 No s vremena na vrijeme

dolazilo bi do izgreda obijesnih rimskih vojnika na hramskom trgu ili pak do

prekomjerno brutalnog kažnjavanja omraženih Židova od nekih rimskih

namjesnika. 12 Sa židovske strane također nije manjkalo provokacija, napada i


27

pobuna protiv Rimljana. 13 Poneke usijane glave i vjerski fanatici vjerovali su da

mogu prkositi Rimu, da ga mogu čak pobijediti te osloboditi Izrael. 14 Među njima

je, naravno, bilo i pojedinaca kojima je na pameti bila vlastita slava i osobna korist

više nego oslobođenje sunarodnjaka. 15 Ovaj se slijepi fanatizam u ekstremnim

slučajevima stupnjevao do vjerskog ludila, što onda nije imalo više nikakve veze

sa židovskom vjerom, već je išlo na ruku neprijateljima Izraela. 16 Takve su

nadmećuće grupacije sve više sebi prisvajale Hram dok ga na kraju nisu zauzele i

oskvrnule, a razborite, miroljubive ljude ušutkale ili poubijale.

17 Razvoj događaja neminovno je vodio raspadu sistema, bezakonju, nasilju. 18 A

ipak je u prohujalim desetljećima itekako bilo znakova nade, mudrih muževa koji

su nastojali židovski narod usmjeriti u bolju budućnost. 19 Kao prvog, valja ovdje

spomenuti Hilela. 20 Bio je značajan učitelj Tore, ponizan, miroljubiv i blag.

21 Trudio se vratiti Židove Tori kao izvoru njihove životne egzistencije, pozivao je

na strpljivost, mir i ljubav prema bližnjemu. 22 Od svojih je suvremenika bio tek

djelomično shvaćen, još manje prihvaćen, a pogotovo ga nije prihvaćalo

svećenstvo, jer je naime, ukazivao na njihove brojne nedostatke. 23 Učinio je sve

kako bi Zakon i predaju spasio od budućih događaja i sačuvao za buduće naraštaje,

kao da je već predviđao katastrofu. 24 Hilel se strastveno zauzimao za ljubav prema

Bogu i bližnjemu; bio je usamljeni glas koji je pozivao na mir i obraćenje.

25 Nakon njega, došao je, a da nije bio njegov sljedbenik, Isus iz Nazareta.

26 Njegov je nauk u biti vrlo sličan Hilelovu, ali prelazi okvire Izraela obraćajući

se svakom pojedincu kao Čovjeku, bez obzira na vjersku ili nacionalnu

pripadnost. 27 Isus je naglašavao predano služenje Bogu i bližnjemu, čistoću srca

i misli, spremnost na praštanje i ljubav prema neprijateljima. 28 Ni njega

suvremenici nisu shvatili pa je završio razapet na križu. 29 Neposredno prije velike

katastrofe i on i Hilel imali su značajne sljedbenike. 30 Johanan ben Zakaj bio je

Hilelov učenik koji je briljirao u tumačenju Tore s farizejskog stajališta.

31 Nastojao je izmiriti i objediniti različite židovske grupacije, pa i posredovati

između Židova i Rimljana, pri čemu nije imao uspjeha. 32 Johanan ben Zakaj bio

je svjestan važnosti trenutka u kojem se nalazio i svoje zadaće u njemu.

33 Zahvaljujući Božjoj pomoći uspio je osnovati židovski centar u Jamniji čija je

zadaća bila sačuvati židovsku povijest i predaju od prijeteće propasti. 34 To je bilo

njegovo životno djelo. 35 U Jamniji se zapisivahu različite predaje, na novo se

promišljaše Tora kao i drugi sveti spisi, skupljahu i obrađivahu se priče i različiti

nauci. 36 Zahvaljujući predanom radu Johanana ben Zakaja, buduće generacije

neće odrastati bez svojih korijena.


28

37 Druga značajna osoba bio je Saul iz Tarza koji se kasnije nazvao Pavao.

38 Izvorno farizej, on je kasnije postao sljedbenikom Isusa iz Nazareta. 39 Iskazao

se kao odličan učitelj. 40 Pod njegovim su se utjecajem sljedbenici Isusa iz

Nazareta, barem većina njih, počeli nazivati kršćanima. 41 I on je nanovo

prostudirao svete spise i došao do zaključka da se proročanstva o Mesiji odnose

na Isusa. 42 Pavao je briljirao znanjem i govorništvom te je tako privukao mnogo

pogana u kršćanske zajednice. 43 Upoznao ih je sa židovskom predajom i

Zakonom, pri čemu se ipak držao svoje vlastite interpretacije. 44 Poput ben Zakaja

i Pavao je bio pristaša miroljubivog rješenja jeruzalemskog pitanja. 45 Iako je

svojim naučavanjem podijelio Židove, sudbina njegovog naroda itekako mu

je bila na srcu. 46 Mnogi njegovi židovski pristaše smatraju kako bi Pavao, da je

za vrijeme opsade Jeruzalema još bio na životu, zasigurno potrčao umrijeti u

Hram. 47 Na taj bi način dopunio ono što je još nedostajalo Isusovoj muci, naime,

biti žrtvovan u Hramu kao pashalno janje za oproštenje grijeha. 48 Tako bi se,

doslovce, ispunile Pavlove riječi o suvišnosti Hrama kao žrtvenog mjesta jer je

Isus žrtvovan jedanput zauvijek te je svojom žrtvom nadomjestio sve životinjske

žrtve. 49 No Pavao u to doba više nije bio na životu, a kršćani su već prije tih

strašnih događaja pobjegli iz Jeruzalema. 50 Poneki su tako spasili svoj život kako

bi kasnije u rimskoj areni bili bačeni divljim zvjerima za hranu. 51 Eseni su se

također raspršili na sve strane svijeta. 52 Neki su se od njih pridružili farizejima,

drugi su tražili utočište u pustinji dok su se treći priključili pobunjenicima.

53 Budući da je njihov način života bio dosta sličan kršćanskome, nije začuđujuće

što se jedan dio njih pridružio kršćanima. 54 Tamo su naišli na mnoga naučavanja

koja su im bila bliska, na primjer Pavlova preporuka neženstva. 55 Nakon razorenja

Jeruzalema pristaše Johanana ben Zakaja i Isusa počeli su se sve više međusobno

udaljavati dok napokon nisu postali neprijatelji. 56 Započelo je međusobnim

optuživanjem zbog razorenja Hrama, a završilo isključivanjem iz zajednice i

međusobnim prokletstvom. 57 Jedno im je ipak ostalo zajedničko: spremnost na

smrt za svoja uvjerenja i za slavu Božju, o čemu su obilato svjedočili u rimskim

arenama. 58 Obje su strane dragovoljno platile danak u krvi za opstanak vjere.

59 Na ovome mjestu valja reći nešto i o pobjednicima. 60 Za vrijeme dugogodišnje

okupacije Rimljani su se, u pravilu, ponašali korektno i dobronamjerno, ali nakon

zadnje pobjede pokazali su svoje pravo lice. 61 Nisu se zadovoljili pobjedom i

uništenjem Jeruzalema. 62 Žeđali su za odmazdom. 63 No osvećujući se, nisu

počinjali samo masovna ubojstva, nego su opljačkali Hram i oteli hramsko

blago. 64 Nakon što su razorili Judeju i Jeruzalem, još su se time i ponosili. 65 Otetim hramskim blagom kitili su u Rimu svoje stupove i slavoluke te

priređivali pobjedničke mimohode. 66 Za kasniji povijesni sud kao i za moguću


29

kasniju osvetu židovskog naroda nisu marili. 67 Zanosili su se smatrajući svoja

božanstva sada bez konkurencije. 68 Bili su uvjereni kako će se čitav svijet

napokon klanjati pobjedonosnim rimskim bogovima i prinositi im žrtve. 69 Međutim, prevarili su se, i to jako. 70 Na veliko zaprepaštenje Rimljana preostali

su Židovi i kršćani radije dragovoljno odlazili u smrt, nego da žrtvuju rimskim

božanstvima. 71 Njihova se krv razlijevala poput hvalospjeva, bojala crvenilom

ulice i trgove Rima te navješćivala: Svemogući, Bog Izraelov, živi i njegove ga

sluge proslavljaju. 72 To svjedočanstvo krvlju ostat će zauvijek zapisano, i onda

još kad o Rimu i njegovim vladarima više neće biti ni traga ni glasa.

Drugi dio Treće poglavlje

1 Postadosmo sramota susjedima svojim, podsmijeh i ruglo svima oko nas. 2 Dokle

još, Gospodine? 3 Rimljani bijahu uvjereni da je židovsko pitanje zauvijek riješeno. 4 Po njima je

židovski narod sa svojom vjerom u jednoga Boga bio uništen, a rimski bogovi

konačno bez mrske konkurencije. 5 No uvijek se iznova od nekuda pojavljivahu

Židovi predvodeći nove pobune. 6 I umjesto da posvuda vlada očekivana grobna

tišina kao iznebuha se posvuda zaorio ratni poklik. 7 Bilo u Judeji, bilo u dijaspori

– jedna je pobuna slijedila drugu. 8 Istina, Židovi bijahu teško ranjeni, ali ne i

uništeni. 9 Rimljani postajahu sve mrzovoljniji ne mogavši stati na kraj jednom

tako „neznatnom“ narodu. 10 Na jednoj i na drugoj strani vladalo je ogorčenje koje

je postepeno prelazilo u mržnju. 11 Što je iz toga proizašlo, već je opisano u

povijesnim knjigama.

12 Zato ćemo ovdje radije razmotriti duhovno stanje židovskog naroda te različita

strujanja unutar njega. 13 Izdvajanjem sljedbenika Isusa iz Nazareta, Židovi su se

zatekli u jednoj potpuno novoj situaciji. 14 Ne samo što su Isusovi sljedbenici

unijeli nemir i uzrokovali razdor u narodu, već su, „zarazivši“ svojim

naučavanjem pogane, pripremili velik šok pravovjernim Židovima.

15 Neočekivano i s velikim zaprepaštenjem Židovi su bili suočeni s činjenicom da

im je osporeno „ekskluzivno pravo“ na njihove svete spise i predaju. 16 Obraćenici

iz poganstva, naime, sada raspravljaju o židovskoj Tori te se smatraju čak

kompetentnijima u njezinom tumačenju od samih Židova. 17 Netko bi mogao

pomisliti da su Židovi sada omiljeniji kod pogana. 18 Nažalost, dogodilo se upravo

obrnuto. 19 Valja nam ukratko objasniti situaciju kako bi čitatelj mogao bolje

shvatiti. 20 Kod Židova postoje tri grupacije koje nemaju gotovo ništa zajedničko,

osim što svaka od njih smatra da ima najbolje rješenje za židovski narod. 21 Na


30

prvom mjestu spominjemo mudre učitelje farizejske škole, čuvare vjere i tradicije,

kao i njihove pristaše, veliku šuteću većinu. 22 Želeći po svaku cijenu očuvati

čistoću nauke, oni u tu svrhu stvaraju sve više dodatnih propisa. 23 Ti bi propisi,

poput nekakve zaštitne ograde oko Tore, trebali osigurati pravilnu primjenu

i sačuvati židovske tradicije. 24 No umjesto toga, oni zamagljuju njezino pravo

shvaćanje jer uvelike nastaju kao reakcije na naučavanja saduceja, kršćana i

Esena. 25 Na taj su način nastali tekstovi koji svojim sadržajem više podsjećaju na

helenistički, nego na židovski način razmišljanja. 26 Zagovornici takvog načina

ophođenja Torom isključuju iz svoje sredine i proklinju sunarodnjake

neistomišljenike. 27 Na drugome mjestu imenovat ćemo pobunjenike koji se dijele

na različite podgrupe. 28 Najveću među njima predstavljaju revnitelji Zakona i

Izraela kao i svi oni koji iščekuju Mesiju, te pustolovi i fanatici. 29 U trećoj su

grupi pristaše takozvanog Puta, odnosno sljedbenici Isusa iz Nazareta. 30 Ovi

potonji nalaze se u gotovo bezizlaznoj situaciji. 31 Židovi ih isključuju iz sinagoga

i zazivaju na njih prokletstvo dok pogani u njima vide u prvom redu Židove pa ih stoga preziru. 32 Kršćani iz poganstva su u međuvremenu postali jedan

značajan čimbenik. 33 Radi se o Grcima, Partima, Rimljanima, Egipćanima i

drugima koji su prihvatili naučavanje Pavla iz Tarza te se sada priznaju kršćanima.

34 Oni preziru tradicionalne Židove, no ne vole ni judeokršćane. 35 Za to ima

mnogo razloga. 36 Kako bismo to objasnili, valja nam se vratiti nekoliko unatrag.

37 Nakon ugušenja pobune i razorenja Jeruzalema, Rimljani su na sve moguće

načine ugnjetavali Židove, a isto tako i kršćane, koje su smatrali židovskom

sektom. 38 Kršćanima iz poganstva to je s vremenom prisjelo pa su se počeli

udaljavati od judeokršćana. 39 Pri tome su važnu ulogu odigrale i pobune Židova

u dijaspori: u Kirenajci, Egiptu, na Cipru, u Mezopotamiji, u kojima su neki

Židovi nastojali pokazati da mogu biti isto tako ili čak još okrutniji od Rimljana.

40 Što su više uspjeha imali, to su brojniji bili njihovi zločini nad poganima i

kršćanima. 41 To je kod kršćana iz poganstva potaklo mržnju prema svemu što je

židovsko. 42 Stanje se još pogoršalo kad je rabi Akiva proglasio Bar Kohbu

Mesijom. 43 Pobunjenici oko Bar Kohbe su naime poubijali mnogo kršćana.

44 Židovi, kojima je Rim u međuvremenu zabranio obrezanje i druge obrede,

smatrali su kršćane sukrivcima za nastalo stanje. 45 Judeokršćanima su osim toga

predbacivali što nisu podupirali židovske pobune. 46 Pritom su očito zaboravili da

su i njihovi učitelji i pobožnici naroda stajali postrani, osim rabija Akive.

47 Judeokršćani odvraćali bi im da su pobune bile ljudsko djelo te da su nanijele

štetu židovskom narodu. 48 Židovi judeokršćane smatraju izdajicama, kršćane iz

poganstva klevetnicima i sukrivcima za patnje židovskog naroda, a pogane

ilegitimnim okupatorima. 49 Kršćani iz poganstva Židove smatraju ubojicama


31

Mesije i izdajicama Boga, a judeokršćane polutanima koji ni sami ne znaju kamo

pripadaju; u poganima vide oruđe kojim Bog kažnjava Židove. 50 Judeokršćani

ugroženi su kako od Židova, tako i od kršćana iz poganstva, a najviše od pogana.

51 U očima poganskih vladara su pak svi zajedno beskoristan i tvrdoglav elem

ent koji samo stvara neprilike. 52 U tom smislu s njima i postupaju. 53 U Jeruza

lemu su se zaredala zlodjela. 54 Odmah nakon što je započela obnova

Jeruzalema, Lucius Quintus postavio je kipove kumira na hramskom brdu. 55 Sada

grozota pustoši stoji na mjestu gdje ne bi smjela biti. 56 Za Isusove sljedbenike

sada je nastupilo vrijeme kada bi trebali bježati iz Jeruzalema u brda. 57 No u

Jeruzalemu više nema Isusovih sljedbenika jer su već ranije pobjegli dok u Judeji

boravi samo još nekolicina njih. 58 Neki Judeokršćani smatraju svoj preuranjeni

bijeg iz Jeruzalema razlogom što se Isusov nauk nije u većoj mjeri ukorijenio u

židovskom narodu. 59 Nakon propale pobune Bar Kohbe, Rimljani su Jeruzalem

sravnili sa zemljom. 60 Na istom su mjestu podigli svoj grad Aelia Capitolina s

hramovima i kipovima kumira. 61 Kako bi Židove još više ponizili, preimenovali

su Judeju u Siriju Palestinu, prema Filistejcima, nekadašnjim najgorim

neprijateljima Židova. 62 Rimljane ljuti činjenica da im je jedan ovako malen narod

zadao tolike neprilike, 63 Stoga nastoje izbrisati ime Jeruzalema i Judeje. 64 Žele

iskorijeniti židovski narod i uništiti sve što bi na bilo koji način podsjećalo na

Židove.

65 No pritom su smetnuli s uma da Izrael nije nekakav slabašni narod na rubu

pustinje, već osobno vlasništvo Boga, njegov izabrani narod o kojem će On uvijek

brinuti, pa bio taj narod još tako grješan. 66 Nikakva sila ne može uništiti taj narod

jer mu je Bog osigurao sinovstvo do kraja vremena. 67 Uostalom, nikome do sada

to nije uspjelo, ni Egipćanima ni Babiloncima, ni Perzijancima ni Makedoncima.

68 Naposljetku ima Bog, Stvoritelj svijeta, uvijek i posvuda zadnju riječ. 69 Židovi

koji su preostali nakon uništenja raspršili su se po čitavom svijetu. 70 Kao da je

Bog posijao svoje sjeme u različitim narodima kako bi njegov Zakon, obrezanje i

svetkovanje subote niklo po cijelome svijetu. 71 Po drugoj strani su i kršćani

krenuli u svijet navješćujući Radosnu vijest i tumačenje Tore u duhu Židova Isusa

iz Nazareta. 72 Svijet sa svojim brigama za sada malo mari za sve to.

Drugi dio Četvrto poglavlje

1 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! 2 U sjenu tvojih

krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. 3 Hadrijanov nasljednik Antonije Pio ukinuo je zabranu obrezanja pa je tako


32

položaj Židova postao podnošljiviji. 4 Rimljani još uvijek progone Židove i

kršćane, ali samo povremeno. 5 Imaju, naime, pune ruke posla na granicama

Imperija. 6 Na zapadu su utvrdili granicu te postavili barikade i prepreke. 7 Na

istoku ratuju protiv Parta. 8 Na sjevernoj granici dolazi do učestalih sukoba s

nadirućim plemenima. 9 Sve to sprečava Rimljane, te se ne mogu posvetiti

sistematskom istrebljivanju Židova i kršćana. 10 Rim je protiv Parta uputio vojsku

pod zapovjedništvom Lucija Verusa. 11 Parti, naime, koriste svaku priliku, bili to

unutarnji nemiri, borbe za prijestolje ili neke druge zavade, kako bi povećali svoj

teritorij na račun Rima. 12 Lucije Verus je, nakon trogodišnjeg rata, zauzeo partski

glavni grad Seleukiju-Ktezifon. 13 Njegove su čete opljačkale i djelomično

razrušile grad. 14 U spaljenim dijelovima grada izbila je opasna zarazna bolest.

15 Brojni su se rimski vojnici zarazili. 16 Neki su umrli, a oni koji su preživjeli

prenijeli su zarazu u Rim i u sjeverne provincije.

17 To je imalo kobne posljedice za Imperij. 18 Smrt je pokosila bezbroj vojnika i

seljaka, što je osjetno smanjilo udarnu snagu vojske kao i snabdjevanje

stanovništva hranom. 19 Lucije Verus se, također, zarazio te je umro dok je prelazio

Alpe. 20 On je, naime, primio naređenje prekinuti rat s Partima te prebaciti svoju

vojsku na sjevernu granicu gdje je trebalo zaustaviti plemena koja su nadirala sa

sjevera. 21 Prije smrti u Rimu je svečano proslavio, iako nepotpunu, pobjedu nad

Partima. 22 No dok su Rimljani ratovali protiv Markomana i drugih plemena, Parti

su se uspjeli oporaviti. 23 Budući da je u Rimu divljao građanski rat oko

prijestolonasljedstva, Parti su situaciju okrenuli u svoju korist. 24 Shvativši

opasnost njihovih akcija, Rimljani su protiv njih poslali Septimija Severa. 25 On

odbi Parte, ali je zatim zbog osobnih interesa prekinuo rat. 26 Saznao je, naime, da

su ugrožene njegove ambicije na prijestolju pa se sa svojim četama vratio u Rim.

27 U Rimu je pobijedio svog rivala Klodija Albina. 28 Zatim se vratio na bojno

polje. 29 Osvojio je partski grad Ktezifon. 30 Time je za neko vrijeme osigurao

istočnu granicu Imperija.

31 U sjevernim provincijama Retiji, Panoniji, Dakiji i Noriku također vladaju

nemiri. 32 Unatoč utvrđenoj granici, nije moguće zadržati nadiruća plemena.

33 Markomani, Kvadi, Jazigi i drugi ugrožavaju mir i ne može ih se obuzdati

nikakvim dogovorima. 34 Rim je protiv njih vodio više ratova, no mir nije na

vidiku. 35 Od samog je početka dolazilo do miješanja nadirućih plemena s

lokalnim stanovništvom. 36 Zbrka naroda i jezika dovela je na nekim područji

ma do pravog kaosa. 37 Na kraju se više nije znalo tko kome pripada i tko se

protiv koga bori.


33

38 Istovremeno pak divlja još jedan drugi rat. 39 Taj se, doduše, ne vodi oružjem,

ali zato ništa manje ubojitim riječima. 40 Kod zaraćenih strana, radi se o kršćanima

iz poganstva i Židovima. 41 Rimljani i jedne i druge ponekad još progone i muče

do smrti. 42 Obje strane mogu se ponositi junačkim svjedocima vjere koji radije

biraju smrt nego što bi zatajili Boga. 43 No umjesto međusobne solidarnosti, oni

postaju sve žešći neprijatelji. 44 Sve se češće pojavljuju kršćanske rasprave u

kojima su Židovi prikazani kao krivovjerci i Isusove ubojice. 45 Takve su optužbe

postale masovna pojava nakon otvorenja kršćanske škole u Aleksandriji. 46 Ta je

škola osnovana prema modelu poganskih filozofskih škola. 47 Osnovao ju je stoik

Panten. 48 U toj školi poganski obraćenici na kršćanstvo stječu sposobnost grčkog

načina razmišljanja i znanje grčke filozofije. 49 Dakako tu se čita i Tora u grčkom

prijevodu, ali u novoj interpretaciji koja predstavlja konglomerat elemenata

farizejske škole i grčke filozofije, isprepleten pojmovima iz poganske mitologije.

50 Tako je s vremenom nastala jedna nova religija u kojoj uloga autentičnog Isusa

i njegove nauke ima samo još sporedno značenje. 51 Slušajući njihove rasprave o

Isusu, čovjek bi prije pomislio da se radi o nekom Grku iz Rima, Aleksandrije ili

Atene, nego o Židovu iz Nazareta. 52 Židovski su rabini takav tijek događaja u

početku promatrali velikom zabrinutošću, kasnije ogorčenjem, a sada i panikom.

53 Za židovske je naučenjake sablažnjivo da ljudi koji su se još do nedavna klanjali

kumirima sada poučavaju u vjerskim stvarima Židove koji imaju i Pismo i

tisućgodišnju tradiciju. 54 Ti samozvani pismoznanci traže od judeokršćana

ukinuće obrezanja, svetkovanje subote i još štošta. 55 Pritom se pozivaju na Zakon

i Proroke. 56 Usude se čak i tvrditi da je Bog odbacio židovski narod, pa su sada

oni, kršćani iz poganstva, odabrani Božji narod. 57 Po njima sva obećanja iz svetih

spisa sada više ne vrijede za Židove, već za kršćane. 58 Kao dokaz tome, navode

razorenje Hrama i raspršenje Židova. 59 Kao da su zaboravili da je Hram već i prije

bio razaran i da su Židovi već ranije živjeli u izgnanstvu, a da ih Bog zbog toga

nikad nije odbacio.

60 Kršćani iz poganstva jednostavno ignoriraju činjenicu obrezanja i samog Isusa

te njegovo pridržavanje Zakona. 61 Obrezanje dovode u vezu s Mojsijem na Sinaju

iako je ono izričiti znak Božjeg saveza s Abrahamom i njegovim potomcima za

sva vremena. 62 Nadalje, tvrde da je proganjanje Židova Božja kazna za njihovu

zloću, ali se ne pitaju zašto se onda i njih progoni. 63 Od judeokršćana traže

odreknuće od Tore i židovske tradicije. 64 Tako je Isusovo porijeklo, njegov način

života i njegovo naučavanje potisnuto u stranu. 65 Nemali broj kršćanskih

pregalaca na taj način marljivo podiže zid između Isusa i njegovog naroda. 66 Taj

bi zid trebao onemogućiti Židovima slijediti Isusa, a da pri tom ostanu Židovi.


34

67 U biti je i to jedan u nizu pokušaja istrebljenja Židova, ovaj put od strane novog

vjerskog Puta. 68 Naravno da se Bogu odani Židovi distanciraju od kršćana, da ih

čak i proklinju. 69 Oni su, naime, vrlo dobro uočili nedostatke nove religijske

filozofije koja se temelji na mudrovanju umjesto na poslušnosti i ispunjavanju

Zapovjedi. 70 Po njima su kršćani iz poganstva glavni krivci za nastalu situaciju.

71 Ogorčeni, Židovi odbacuju i samog Isusa i njegov nauk kako bi očuvali

kolebljive sunarodnjake da ne otpadnu od vjere otaca. 72 To je pak dobrodošla

izlika kršćanskim pregaocima da još jače raspiruju svađu, kako bi na kraju došlo

do potpunog razdora između kršćana i Židova.

Drugi dio Peto poglavlje

1 Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi. 2 Kršćanstvo se poput požara širi Rimskim Carstvom. 3 Ni zabrana cara Severa

nije ga mogla zaustaviti. 4 Ohrabrujuća i nade puna vijest o Božjem Kraljevstvu

privlači mnoge ljude. 5 Oni se životom i djelima Isusa iz Nazareta upoznaju

usmenom predajom i spisima njegovih sljedbenika. 6 U mnogim kršćanskim

zajednicama čitaju se pisma Pavla iz Tarza. 7 I misli kršćanskih filozofa također

se šire u javnosti. 8 Jedan je od tih filozofa, Justin, je u svojim spisima definirao

razlike između kršćana i Židova. 9 On je odredio što jedan pravovjerni kršćanin

mora, a što ne smije vjerovati. 10 To se u prvom redu odnosi na judeokršćane koji

bi se po njemu trebali odlučiti kojoj strani pripadaju.

11 Takvi i slični spisi ponukali su židovske rabine da i židovsku vjeru preciznije

definiraju. 12 U tome prednjače rabini farizejske tradicije. 13 Prema njihovoj

predaji Mojsiju je na Sinaju, osim Tore, dana i uputa za njezino tumačenje. 14 Za

razliku od saduceja, farizeji smatraju da je potrebno tumačenje Tore prilagoditi

razvojnom stupnju društva. 15 Saduceji su nakon razorenja Hrama izgubili svoje

nadležnosti, a sada ih još i farizeji optužuju kao krivovjerce. 16 S vremenom se

razvilo nekoliko različitih tradicija tumačenja Tore, koje se sada počinju

zapisivati. 17 I kod kršćana nastaju nova Evanđelja i spisi čija su tema vjerska

pitanja i preporuke za kršćanski vjerski život. 18 Kršćanski se filozofi sve

intenzivnije upuštaju u rasprave o Božjem bitku što nerijetko vodi u kontroverze.

19 U judaizmu je već dugo prisutan nauk o personificiranoj Božjoj riječi. 20 Rabini

se stoga pribojavaju da će kršćani taj nauk primijeniti na Isusa iz Nazareta. 21 Zato

se odlučno odupiru izjednačavanju pojmova memra i logos. 22 Ujedno određuju

jasne smjernice kojima žele judaizam ograditi od kršćanstva. 23 Židovski i

kršćanski vjerski vođe kleveću jedni druge i dijele vjernike na dva neprijateljska


35

tabora, bez obzira što i jedni i drugi vjeruju u istoga Boga. 24 U međuvremenu

rimskog je biskupa Zefirina naslijedio Kalist. 25 On je pokušao proširiti nadležnost

rimskog biskupa i na ostale biskupije. 26 Zbog toga mu je Tertulijan uputio oštru

kritiku. 27 Kalist je vodio polemike s Tertulijanom i Hipolitom, među inim u vezi

određenih grijeha i pripadajuće pokore. 28 Hipolit je bio biskup jedne posebne

vjerske zajednice s vrlo strogim načinom života pa ga je Kalist izopćio. 29 I dok

su kršćani i Židovi međusobno, pa i u unutar vlastitih krugova, vodili duhovne

borbe, u Rimskom je Carstvu divljala borba za prevlast.

30 Nakon smrti cara Severa, njegov se sin Marko Aurelije Sever Antonin izborio

za prijestolje. 31 Suvremenici su ga nazvali Karakala radi njegovog omiljelog

galskog kaputa. 32 Karakala je dao ubiti svoga brata Getu zajedno s više tisuća

njegovih pristaša. 33 Svim slobodnim stanovnicima Carstva podijelio je status

rimskih građana. 34 Budući da je njegova moć ovisila o vojsci, vojnicima je osjetno

podigao plaću. 35 Pošto je Carstvo zbog toga zapalo u financijsku krizu, Karakala

je proveo novčanu reformu. 36 U vjerskom pogledu bio je tolerantan, želio je

naime, steći naklonost svih bogova. 37 Ratujući s Germanima, osigurao je sjevernu

granicu Rimskog Carstva. 38 Zatim je, fasciniran podvizima velikog Aleksandra,

krenuo njegovim stopama prema istoku. 39 U partskom je Kraljevstvu, nakon smrti

kralja Vologeza, došlo do sukoba između njegovih sinova što je završilo

građanskim ratom. 40 Za vlast se izborio Artaban. 41 Budući da je odbio udati jednu

od svojih kćeri za Karakalu, ovaj je upao u Mezopotamiju. 42 No prije nego što je

došlo do sukoba s Partima, Karakala bi ubijen od svog osobnog čuvara.

43 Vojnici zatim proglasiše carem pretorijanskog prefekta Makrina. 44 Makrin

sklopi mir s Partima. 45 Armencima i Dačanima vratio je ratni plijen i zarobljenike.

46 To je bio povod vojnicima za pobunu protiv Makrina. 47 Situaciju je iskoristila

Karakalina majka, te je svog četrnaestogodišnjeg sirijskog rođaka Varija Avita

proglasila Karakalinim nelegitimnim sinom. 48 Galska legija je u Siriji, Avita

proglasila carem. 49 Do sukoba između oba suparnika došlo je kod Antiohije gdje

je Makrin bio poražen. 50 Avit je kao car sebi nadjenuo ime Marko Aurelije

Antonin. 51 Potomak jedne svećeničke obitelji iz Sirije, i sam je bio svećenik

sirijskog boga Sunca. 52 Rimljani ga nisu oduševljeno prihvatili jer je uzdizao

omraženog Karakalu. 53 Uvodio je sirijske običaje i stavio sirijskog boga Sunca

iznad vrhovnog rimskog božanstva. 54 Pobunjeni su rimski vojnici tada ubili Avita.

55 Naslijedio ga je njegov bratić koji je kao car uzeo ime Marko Aurelije Sever

Aleksandar. 56 On je poštivao rimske običaje, a njegova je majka bila u kontaktu

s kršćanskim teologom Origenom.


36

57 U Partskom Kraljevstvu dolazi do iznenadnog preokreta. 58 Dok je Artaban

ratovao protiv Rimljana, malo pleme Sasanida s Ardaširom na čelu preuzelo je vlast u južnom dijelu Partskoga Kraljevstva, u Perziji. 59 Artaban je odmah,

nakon sklapanja mira s Rimljanima, pokušao tamo zavesti mir. 60 Ardašir ga

je nadjačao i u Ktezifonu proglasio sebe kraljem kraljeva. 61 Zatim je nastavio

osvajati područja partskoga Kraljevstva te osnovao Kraljevstvo Sasanida.

62 Samo je Armenija ostala pod vlašću jedne sporedne loze Arsakida. 63 Ardaširov

pokušaj osvajanja Mezopotamije završio je neodlučeno. 64 Rimski car Sever

Aleksandar morao je, naime, pohitati u borbu s Germanima koji su ponovno napali

sjeverne rimske provincije. 65 Budući da je bio pod jakim utjecajem svoje majke,

kod vojnika nije uživao poštovanje pa su ga ubili kod Mogontiaka. 66 Zatim je vo

jska iz svoje sredine izabrala vojskovođu Maksima i proglasila ga carem.

67 Rimsko Carstvo ima sada istovremeno više careva. 68 Jedan je od njih Marko

Julije Filip, kojeg je vojska na istoku proglasila carem. 69 To je prvi rimski car

arapskog porijekla, točnije, rodom je iz carske provincije Arabije Petre. 70 Sklopio

je mir sa Sasanidima i tako smirio situaciju na istoku carstva, te obranio sjevernu

granicu. 71 Njegova je vjerska politika relativno tolerantna. 72 No uskoro se to

promijenilo.

Drugi dio Šesto poglavlje

1 Ali ti, o Gospodine, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć! 2 Dušu

moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj. 3 Rimski car Filip imenovao je prefekta Decija namjesnikom Mezije i Panonije. 4 U tim je područjima, koja stalno ugrožavaju Goti, došlo do vojnog udara.

5 Vojnici su Decija proglasili carem. 6 Uslijedio je građanski rat u kojem je Decije

pobijedio cara Filipa kod Verone. 7 Senat je podržao Decija. 8 Decije je preuzeo

vlast u Rimskom Carstvu. 9 Čitavo vrijeme svoje vladavine ratovao je protiv

Gota. 10 Goti su jedno od istočnogermanskih plemena. 11 Među Germane ubrajaju

se različita plemena sa sličnim jezicima i mitologijama. 12 Oni trguju s Rimom, ali

se uspješno odupiru njegovoj ekspanziji. 13 Rimljani taj svoj neuspjeh pripisuju

srdžbi rimskih bogova. 14 Mnogi rimski građani su, naime, prigrlili istočnjačka

božanstva. 15 Decije inzistira na jedinstvenom štovanju rimskih bogova kao i na

apoteozi cara. 16 Imenovao je komisije koje nadziru sudjelovanje građana u

bogoštovlju. 17 Jedino su Židovi od toga izuzeti jer je njihova religija službeno

priznata. 18 Takve povlastice kršćani nemaju. 19 Oni bivaju progonjeni zbog

svoje vjere. 20 Mnogi od njih pobjegli su u pustinju, drugi su se mitom domogli

potrebne potvrde o lojalnosti. 21 No velik broj kršćana radije bira smrt, nego


37

izdaju vjere. 22 Među brojnim su mučenicima i rimski biskup Fabijan, biskup

Jeruzalema Aleksandar i teolog Origen.

23 U međuvremenu su germanska plemena predvođena Gotima prodrla u Daciju.

24 Odatle su nastavili svoj prodor u provincije Meziju, Trakiju i Ilirik. 25 Decije

poginu u borbi s Gotima kraj Abrita. 26 Novi car Trebonijan Gal sklopio je mir uz

obavezu plaćanja danka Gotima. 27 Tako su se Goti pobjedonosno i s bogatim

ratnim plijenom vratili iz rata. 28 U Rimskom se Carstvu uslijed brojnih epidemija

osjetno smanjio broj stanovništva. 29 Budući da se Rim nije pridržavao plaćanja

danka, između Rimljana i Gota došlo je do novog konflikta. 30 Goti su prodrli u

provinciju Makedoniju sve do Soluna. 31 U Galiju su preko sjeverozapadne

granice stigli Franci. 32 Alemani su preko Alpa ušli u Italiju. 33 Na istoku je Carstvo

ugroženo od Sasanida. 34 Sasanidi su, naime, osvojili Mezopotamiju, Siriju i

Armensko Kraljevstvo.

35 Car Valerijan uspio je ponovo osvojiti grad Antiohiju na Orontu. 36 Za vrijeme

njegove vladavine opet dolazi do jakog progona kršćana. 37 Smaknuti su

rimski biskup Sikst te biskup Kartage Ciprijan. 38 Valerijan je svog sina Galijena

imenovao suvladarom. 39 Kad su Perzijanci zarobili Valerijana, Galijen je preuzeo

vlast u čitavom Rimskom Carstvu. 40 Na zapadu je upravitelj Donje Germanije,

Marko Kasije Postum, podigao ustanak protiv njega. 41 On je osvojio provincije

Galiju, Britaniju i Hispaniju. 42 Rimsku koloniju Claudia Ara Agrippinensium

proglasio je glavnim gradom s vlastitim senatom, a uveo je i vlastiti novac. 43 To

je carstvo uspješno obranio od navale Germana. 44 Na istoku je Galijenova vojska

ponovo osvojila Mezopotamiju od Sasanida. 45 I u odmetničkoj provinciji Egipat

Galijen zaveo je mir. 46 Također, ukinuo je progone kršćana i legalizirao kršćansku

vjersku zajednicu. 47 K tome je navodno pripomogla i diplomatska vještina

rimskog biskupa Dionizija. 48 Dionizije je nastojao reorganizirati crkvenu upravu

i uspostaviti dobre odnose s drugim kršćanskim zajednicama. 49 Borio se protiv

krivovjerstava, pa je sazvao sinodu koja je osudila sabelijanizam i

subordinacionizam. 50 Na sinodi u Antiohiji smijenjen je biskup Samosata jer je

tvrdio da je Isus bio samo čovjek, a ne Bog u vidljivom obliku. 51 Car Galijen

bezuspješno se borio kako bi zapadne provincije vratio pod svoju vlast. 52 Uspio

je zaustaviti Gote na njihovu pohodu u Mezopotamiju. 53 Galijena su vlastiti

vojnici ubili kod Mediolana. 54 Ista je sudbina zadesila i Postuma. 55 Galijenov

nasljednik Aurelije uspio je ujediniti raspadajuće Carstvo. 56 Aurelije je promicao

kult boga Sunca koji se slavi tri dana nakon zimskog solsticija. 57 Taj je kult vrlo

sličan kultu Mitre, koji je u Rimskom Carstvu također dosta rasprostranjen.

58 Rimljani su prigrlili i maniheizam. 59 Njegov osnivač, Perzijanac Mani, u svom


38

je nauku spojio elemente kršćanstva, budizma i zoroastrizma. 60 Mani je ubijen po

naređenju sasanidskog kralja Bahrama, a njegov je nauk zabranjen. 61 Bahramovi

sinovi zametnuli su građanski rat. 62 To je iskoristio rimski car Kar i osvojio

perzijski glavni grad Seleukiju-Ktezifon. 63 Kad je Rimskim Carstvom zavladao

Dioklecijan, počeo je uvoditi radikalne reforme. 64 Svog prijatelja Maksimijana

imenovao je suvladarom i predao mu vlast nad zapadnim dijelom Carstva.

65 Dioklecijan i Maksimijan su, zatim, imenovali svoje podcareve: Konstancija i

Galerija. 66 Oni su bili nadležni za obranu ugroženih pograničnih područja. 67 Rim

je formalno ostao glavni grad Rimskog Carstva. 68 Carevi i podcarevi su međutim

izgradili druge gradove kao svoja sjedišta. 69 Čitavo carstvo podijeljeno je u četiri

upravne regije. 70 Na istoku se vode borbe protiv perzijskog kralja. 71 Dioklecijan

je uspio sa Sasanidima sklopiti povoljan mirovni ugovor. 72 Potom je nagovijestio

svoj plan temeljitog preuređenja carstva.

Drugi dio Sedmo poglavlje

1 Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje

bezakonje! 2 Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom. 3 Dioklecijan je, zahvaljujući reformama, uspio stabilizirati Rimsko Carstvo.

4 Zatim se posvetio obnovi vjerskog života. 5 Inzistirao je na štovanju rimskih

državnih božanstava kao i na apoteozi cara te oživio stare poganske običaje. 6 Pri

tome su mu na veliku smetnju Židovi i kršćani sa svojom vjerom u jednoga Boga.

7 Ne radi se tu ni o huškanju ni o pobunama. 8 Oni jednostavno ne žele žrtvovati

rimskim bogovima. 9 Budući da su Židovi malobrojni i da žive prilično raspršeno,

Dioklecijanova se srdžba obrušila prije svega na kršćane. 10 Njihov broj stalno

raste, njihova je vjerska zajednica već podosta velika. 11 Dioklecijan i njegov

podcar naredili su rušenje kršćanskih bogomolja i spaljivanje kršćanskih spisa.

12 Nadalje, dali su uhititi i mučiti kršćanske biskupe, predstojnike i prezbitere.

13 Smrtna kazna čeka sve one koji odbijaju žrtvovati caru. 14 Kršćane, a ponegdje

i Židove, baca se u tamnice, šalje u rudnike, muči ih se i ubija. 15 Jedini je razlog

svemu tome što se ne žele odreći svoje vjere. 16 Kršćani i Židovi imaju dosta

zajedničkoga: vjeru u jednoga pravoga Boga, odbijanje carskog kulta te jedni i

drugi trpe progone. 17 Unatoč tome nisu našli zajednički jezik. 18 I kako vrijeme

prolazi, neprijateljstvo između njih sve više raste. 19 Ne štedi se međusobnim

optužbama, sramoćenjem i izrugivanjem, u tome su kršćani čak i gori od Židova.

20 U toj i takvoj atmosferi okupili su se biskupi i prezbiteri zapadnih dijelova

Carstva. 21 Željeli su zauzeti jedinstven stav naspram pogana. 22 Na tom su skupu

prihvaćeni i neki zaključci koji se odnose na Židove i na suživot s njima. 23 Prema


39

tim odlukama kršćanima je zabranjeno sklapati brakove sa Židovima, blagovati s

njima i davati blagoslivljati prinose svojih polja od Židova. 24 Do tada je upravo u

tim provincijama suživot između kršćana i Židova bio poprilično harmoničan,

svakako nije bilo neprijateljstava. 25 Spomenutim zaključcima tome je došao kraj.

26 Vratimo se rimskim carevima. 27 Dioklecijan je predao vlast svom nasljedniku

Galeriju koji se proslavio žestokim progonima kršćana, ali onda se teško razbolio.

28 Zasigurno je bolest bila razlogom zbog kojeg je promijenio svoj stav prema

kršćanima. 29 Malo prije smrti je, naime, izdao naredbu kojom je zabranio progone

kršćana. 30 Ono što je najviše zbunilo javnost jest činjenica da je sebe i Rimsko

Carstvo preporučio u molitve kršćana. 31 Napokon su kršćani mogli odahnuti. 32 Od novonastale situacije su i Židovi imali koristi. 33 Kršćanske su se zajednice

ubrzo oporavile i dobile jak priljev novih članova jer su mnogi tumačili carevu

bolest i smrt kao božji zahvat u korist kršćana. 34 Nakon Galerijeve smrti izbili su

sukobi radi njegovog nasljedstva. 35 Iz tih je sukoba kao pobjednik izišao

Konstantin. 36 On je gajio posebnu simpatiju prema kršćanima. 37 Razlog tome

vjerojatno je bila njegova pobjeda nad Maksencijem kod rijeke Tiber u blizini

Rima. 38 On sam tu je pobjedu povezivao s vizijom koju je imao i u kojoj mu je

objavljeno da će pobijediti u znaku križa. 39 Od tada je smatrao da će uvijek

pobjeđivati ako prihvati kršćanstvo. 40 U tome su ga podržavali i neki njegovi

savjetnici. 41 Tako je poganski car počeo podupirati kršćanstvo. 42 Kršćani su

osjetili novostečenu slobodu te su bili puni radosti. 43 No ubrzo se pojavljuju

predstojnici, filozofi i biskupi koji ne samo što svojim mudrovanjem zastiru nauk

Tore i Evanđelja, već vjernicima ponovo krate slobodu. 44 Vjernici, naime, sada

žive u strahu od svoje subraće, jer ne ostaje bez posljedica ako netko svoju vjeru,

„krivo“ formulira ili ako nema „pravu“ predstavu o Bogu. 45 Što se više kršćani

međusobno svađaju, to car više inzistira na jedinstvu. 46 On kao poganin, naravno,

ne može shvatiti da Bog nadilazi svaku ljudsku predstavu o Njemu, a da po Isus

u iz Nazareta svaki kršćanin ima svoj vlastiti pristup Bogu. 47 Nažalost, ni

mnogi biskupi to ne shvaćaju, pa u novostečenoj slobodi nastoje učvrstiti svoj

autoritet i svoju moć namećući vjernicima svoje vlastite predstave o Bogu. 48 U

brzo su se iz poniznih robova prometnuli u arogantne gospodare. 49 Tako sada

više nije toliko važno kako valja živjeti, moliti, davati milostinju, pružiti drugo

lice i ljubiti svoga bližnjega; važniji su neki sofistički pojmovi o Bogu i vjerskim

istinama. 50 Umjesto jedinstva raspiruje se mržnja, glave se sve više usijavaju,

razdor je neizbježiv. 51 Ali poganski car ne trpi razdora.

52 Sazvao je biskupe, nametnuo im Vjerovanje, a neposlušne je smijenio i prognao.

53 U praksi se tako gazi sve što se naviještalo poput Tore i Evanđelja, ponašanje


40

se kršćana ni u čemu ne razlikuje od poganskog, ponekad je čak i gore. 54 Osim

toga, u kršćanstvo se uvode novosti koje trebaju onemogućiti vjernim Židovima

dragovoljno prihvatiti kršćanstvo. 55 Tako je ukinuto svetkovanje subote, a

uvedeno svetkovanje nedjelje. 56 Uskrs je istrgnut iz konteksta Pashe. 57 Židovski

je kalendar zamijenjen sunčevim. 58 Sada se i Isusovo rođenje slavi prema novom

kalendaru. 59 Kršćanstvo je proglašeno religijom Carstva. 60 Car Konstantin prima

krštenje malo prije svoje smrti. 61 Njegova majka Helena gradila je crkve na

svetim mjestima u Jeruzalemu.

62 Nakon Konstantinove smrti njegov sin Konstancije provodi intenzivnu

kristijanizaciju. 63 Mnogi klerici ne mogu odoljeti napastima koje je sa sobom

donio novi status kršćanstva. 64 Bogate se i ponovo prianjaju poganskom na

činu života. 65 Velika većina kršćana sablažnjena je, ali ne može protiv struje.

66 Službena se Crkva sve više udaljava od apostolskog načina života i postaje sve

više neprijateljski raspoložena prema Židovima. 67 Oni kršćani koji se zauzimaju

za obnovu i povratak korijenima potisnuti su u stranu ili su izopćeni. 68 Iako se

veći dio kršćana još uvijek pridržava Isusovih zahtjeva, službena Crkva pruža

sasvim drugačiju sliku. 69 Njezina hijerarhijska struktura potpuna je preslika

političke strukture Rimskog Carstva, a kodeks časti preuzet je od carskog kulta.

70 Stvorena je liturgija koja više podsjeća na kakvu dvorsku ceremoniju, nego na

Isusovu posljednju večeru. 71 Propovijedi su pune mržnje prema Židovima koje se

demonizira kao bogoubojice. 72 Izgleda kao da novopečeni kršćanski moćnici žele

istrijebiti Židove kako ih ovi ne bi stalno podsjećali na činjenicu da je i Isus bio

punokrvni Židov te da se nikad nije odrekao svog naroda.

Treći dio Prvo poglavlje

1 Da me pogrdio dušmanin, bio bih podnio; da se digao name koji me mrzi, pred

njim bih se sakrio. 2 Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik... 3 Kao što olujni valovi udaraju o morske obale, tako strani narodi nasrću na granice

postojećih kraljevstava. 4 Franci i Alemani zaposjeli su dijelove Rimskog Carstva

dok su se na sjevernoj granici Sasanidskog Carstva pojavili Hioniti. 5 U Rimskom

Carstvu, osim ugroženosti, izvana postoje i unutarnji nemiri. 6 Konstancije je u

bitci kod Murse pobijedio uzurpatora Magnencija. 7 Nakon konačne pobjede nad

Magnencijem kod Mons Seleuka, Konstancije je zavladao čitavim Rimskim

Carstvom. 8 Aktivno je sudjelovao u raspravi o formuliranju službene kršćanske

vjeroispovijedi kao i u odluci o izgonu biskupa Atanazija. 9 U kršćanskim

krugovima došlo je do raspre između Arijevih pristaša na jednoj i Atanazijevih na


41

drugoj strani. 10 No, Konstancije se morao posvetiti obrani Carstva kako ga

nadirajuća plemena ne bi raskomadala. 11 Pobijedio je Alemane te je s njima

sklopio mir koji ipak nije u potpunosti zavladao. 12 Svog potencijalnog konkurenta

na prijestolje, Konstancija Gala, dao je smaknuti. 13 Vojskovođu Julijana

imenovao je cezarom u zapadnom dijelu Carstva. 14 Ubrzo nakon toga u Galiji je

došlo do pobune vojnika protiv Konstancija, u kojoj je Julijan proglašen carem.

15 Prije no što je došlo do sukoba između Konstancijevih i Julijanovih četa,

Konstancija je zatekla smrt. 16 Julijan je zavladao cijelim Rimskim Carstvom.

17 Opozvao je progonstvo biskupa Atanazija. 18 Atanazije se vratio u Aleksandriju.

19 Tu se odmah prihvatio posla; sazvao je sabor čija je meta bio arijanizam. 20 Car

Julijan s vremenom je okrenuo leđa kršćanstvu i počeo protežirati poganstvo.

21 Bio je naklonjen i Židovima što je u potonjima probudilo velike nade. 22 Julijan

je čak namjeravao ponovo podignuti jeruzalemski Hram. 23 Njegova

blagonaklonost ohrabrila je neke Židove pa su se okomili na kršćane. 24 To se

duboko usjeklo u svijest kršćana koji su od sada čekali priliku osvetiti im se. 25 Car

Julijan, poznat kao filozof i vojskovođa, iznenada je poginuo u borbi protiv

Perzijanaca. 26 Njegova smrt označila je kraj židovskih snova kao i suton

poganstva i njegovih rituala. 27 Budući da se nije našao pravni nasljednik, carem

je proglašen visoki vojni zapovjednik Jovijan koji je bio kršćanin. 28 Sada su

kršćani opet bili u dominantnoj poziciji. 29 Svjesni svoje nadmoći, ugnjetavali su

Židove, a poganstvu su zadali smrtni udarac; no sukobljavali su se i međusobno

radi razmimoilaženja u vjerskim pitanjima. 30 Tako su od progonjenih postali

progonitelji, i to ne baš obazrivi.

31 No, da ne bude sve tako crno, valja spomenuti jednog istinitog kršćanina,

čovjeka vjere i poslanstva. 32 Riječ je o gotskom biskupu Wulfili. 33 On je nastojao

svojim vjernicima što više približiti Božju riječ. 34 Kako bi Bibliju preveo na

gotski jezik, tako je stvorio novu vrstu pisma. 35 Na taj je način omogućio širenje

Božje riječi među stranim narodima i plemenima. 36 To je za kristijanizaciju

nadolazećih plemena bilo važno. 37 Teolog Jeronim prionuo je prevođenju Biblije

na latinski. 38 Iz tog je razloga čak preselio u Judeju. 39 Tako Gospodin uvijek

nalazi načine na koje svoju Riječ šalje u svijet. 40 Više no očigledno je da se čitava

Zemlja treba ispuniti spoznajom Boga. 41 Zasad su kršćani Rimskog Carstva

najangažiraniji u tome. 42 Nažalost ima i promašaja, no o tome malo

kasnije.43 Okrenimo se sada svjetovnim moćnicima Rimskoga Carstva. 44 Car

Jovijan je s Perzijancima sklopio mir i prepustio im pet provincija. 45 Umro je

iznenada, nakon jednogodišnjeg vladanja. 46 Nasljedio ga je Valentinijan.

47 Valentinijan je odmah nakon svog proglašenja carem imenovao svog brata

Valensa suvladarom. 48 Sigurnost je Rimskog Carstva ugrožena. 49 Na granicama


42

sve češće dolazi do okršaja s nasrćućim plemenima. 50 U unutrašnjosti divljaju

duhovne borbe između rivalizirajučih kršćanskih struja. 51 U tim se borbama često

pribjegava svjetovnim sredstvima. 52 Smjenjivanja i progoni neistomišljenika dio

su svakodnevice. 53 Tijekom nekoliko sinoda i sabora sve je više jačala određe

na vjerska struja. 54 Arijanci bijahu naposljetku nadglasani, proglašeni hereticima,

proganjani. 55 Isto su tako prošle i ostale kršćanske grupacije koje nisu prihvaćale

Atanazijevo Vjerovanje.

56 Na crkvenom saboru u Carigradu naučavanje o Trojstvu do kraja je definirano

i carskim autoritetom potvrđeno kao službeno naučavanje Crkve. 57 Car Teodozije

te carevi Gracijan i Valentinijan potpisali su proglas kojim je točno određeno što

je za kršćane obvezujuće vjerovati. 58 Svi koji drugačije razmišljaju i vjeruju

odsele se smatraju hereticima. 59 Jačanjem svog položaja u društvu kršćani sve

više pokazuju jedno drugo lice, nego što su ga pokazivali u prošla dva stoljeća.

60 Sada oni progone ne samo pogane, već i subraću koji drugačije razmišljaju, a

napose su se okomili na Židove. 61 Očito su zanemarili da upravo Židovima duguju

sve od čega se sastoji njihovo kršćanstvo: Riječ i Tijelo – Bibliju i Isusa. 62 Ne

samo što ne pokazuju nikakvu zahvalnost prema Židovima, već ih blate, progone,

nazivaju ih korijenom svega zla. 63 Sveto pismo tumače na štetu Židova; čovjek

bi pomislio da je Isusov napasnik iz pustinje osobno na djelu. 64 Ima mnogo

poznatih kršćanskih naučenjaka: Ambrozije, Ivan, Jeronim, Augustin. 65 No

nijedan se od njih ne zauzima za Židove, nitko ih ne brani, nitko ne želi postati

njihovim odvjetnikom. 66 Neki biskupi čak nagovaraju svoje vjernike na

protjerivanje Židova, na uništavanje njihovih bogomolja, na pljačkanje njihovog

vlasništva. 67 Drugi se pak na sve moguće načine trude kako bi spriječili cara u

njegovu nastojanju da se Židovima nadoknadi učinjena šteta. 68 Prije tristo pedeset

godina vikala je židovska rulja, nahuškana od hramskih svećenika: „Raspni ga“!

69 Danas viče kršćanska rulja, nahuškana od biskupa: „Uništi Židova, protjeraj ga,

spali mu bogomolju“! 70 Tada je zbog Pilatove nepravedne osude prolivena nevina

židovska krv za spasenje čovječanstva iz vlasti tame. 71 Danas se u Rimskom

Carstvu ponovo prolijeva nevina židovska krv. 72 Neka ju Gospodin prihvati kao

zalog za jednu bolju, bogobojaznu, miroljubivu budućnost svijeta.

Treći dio Drugo poglavlje

1 I vrabac sebi log nalazi, i lastavica gnjezdašce gdje će položiti mlade svoje: 2 A

ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama, Kralju moj i Bože moj! 3 Zapadno Rimsko Carstvo postaje sve ugroženije. 4 Huni su svojim prodorom


43

otvorili put nadolazećim narodima. 5 I dok barbari preplavljuju mnoge rimske

provincije, mnogi lokalni moćnici preuzimaju vlast u svoje ruke. 6 Rimska je

uprava preselila u sigurnija područja. 7 Iz Mediolana preselila je u Ravenu, iz

Treverisa u Arles. 8 Car Flavije Honorije pokušava na sve moguće načine spasiti

što se još spasiti da. 9 Budući da nije nikakav strateg, njegov protivnik, vođa Gota

Alarik, lakoćom ga pobjeđuje. 10 Nakon što je sa svojim trupama opljačkao Rim,

Alarikove su ambicije počele rasti. 11 Krenuo je u osvajanje provincije Afrike.

12 No, na putu tamo zadesila ga je smrt.

13 Goti su napustili Italiju i uputili se u južnu Galiju. 14 Vodio ih je Athaulf, šogor

pokojnog Alarika. 15 Car Honorije uspio je pridobiti Gote kao federate.

16 Prepustio im je područje oko Tolose gdje je potom kralj Teoderik osnovao

Tolosansko Carstvo. 17 Zapadnorimski general Konstancije imenovan je

suvladarom cara Honorija koji nije imao nasljednika. 18 Istočnorimski car

Teodozije odbio je priznati Konstancija kao cezara. 19 Konstancije je umro nakon

sedmomjesečne vladavine, a Zapadno je Rimsko Carstvo ponovo upalo u krizu.

20 U međuvremenu je u Carigradu, nazvanom i Novi Rim, došlo do političkih i

crkvenih previranja. 21 Tamo je službu patrijarha obavljao Ivan Antiohijski, poznat

po svojoj govorničkoj sposobnosti. 22 Njegove propovijedi odišu neprijateljstvom

prema Židovima, a nije poštedio ni judeokršćane. 23 Podupirao je pristaše Origena,

čija je djela Crkva zabranila. 24 Nakon jedne razmirice s majkom mladog

Teodozija, Ivan Antiohijski smijenjen je s mjesta carigradskog nadbiskupa.

25 Zbog toga su u gradu izbili nemiri u kojima je spaljena Megale Ecclesia. 26 Kako

bi Carigrad zaštitio od nasrtaja Huna, car Teodozije je dao oko izduženog grada

podići novi obrambeni zid. 27 Dao je zatvoriti Zeusov hram u Olimpiji te je ukinuo

Olimpijske igre koje je prije njega već bio zabranio njegov istoimeni djed.

28 Teodozije je izdao brojne nove zakone; neki od njih su upereni protiv Židova

iako je njihova religija priznata. 29 Zabranjeni su miješani brakovi, a krštena djeca

dobivaju prednost kod nasljedstva. 30 Nadalje je Židovima zakonom zabranjeno

držanje robova jer se robove često prisiljavalo na obrezanje. 31 Teodozije je

također zabranio gradnju novih sinagoga, a kasnije je legalizirao prenamjenu

sinagoga u crkve. 32 Smijenjen je židovski patrijarh Gamaliel. 33 Patrijaršijski je

porez promijenjen u carski porez, a Sanhedrin je ukinut.

34 Ti protužidovski zakoni potakli su monaha Barsaumu na vrlo nekršćanska djela.

35 Sa svojim militantnim pristalicama uništavao je sinagoge i tjerao Židove iz

Jeruzalema. 36 U međuvremenu su Jeruzalem i Erec Izrael postali ciljem brojnih

hodočasnika. 37 I carica Eudocija hodočastila je u Jeruzalem i od tamo donijela


44

relikvije mučenika Stjepana u Carigrad. 38 Eudocija je podupirala Teodozija pri

osnivanju Visoke škole u Carigradu koja je djelovala pod državnom kontrolom.

39 Tu je nastao Zbornik zakona koji obuhvaća kronološkim redom sve zakone od

Konstantina do Teodozija. 40 Taj takozvani Teodozijanski zbornik prihvaćen je i u

Zapadnom Rimskom Carstvu. 41 Tamo je carem postao Valentinijan, šestogodišnji

sin pokojnog cara Konstancija. 42 Valentinijan je kasnije oženio kćerku Teodozija

te iz Ravene ponovo preselio u Rim.

43 U nekim dijelovima Perzijskog Carstva došlo je do progona kršćana nakon što

je biskup Abdas srušio jedan zoroastrijski hram. 44 Između Rimljana i Perzijanaca

ponovo je izbio rat; završio je sklapanjem mirovnog ugovora između Teodozija i

Bahrama i dogovorom o međusobnoj vjerskoj toleranciji. 45 Rim se obvezo

Perzijancima plaćati danak za obranu Kavkaza od mogućih upada Huna. 46 Židovi

su u rimsko-perzijskim ratovima stajali na strani Perzijanaca. 47 Ipak su se često

sukobljavali sa zoroastrijskim svećenicima. 48 Unatoč tome vjerski je život u

njihovim zajednicama cvao. 49 Njihova vjerska središta u Suri i Pumbediti također

su doživjela procvat. 50 U Zapadnom Rimskom Carstvu već je neko vrijeme na

snazi zabrana uništavanja sinagoga. 51 Kršćanski teolog Augustin iz Hippa

naglašava nužnost postojanja Židova u Božjem spasiteljskom planu. 52 Po njemu

kršćanski vladari trebaju štititi židovske zajednice kako bi na njihovom primjeru

demonstrirali superiornost kršćanstva nad judaizmom. 53 S druge strane se pak

Jeronim, također teolog, zauzima za uništenje Židova. 54 U Betlehemu je na

latinski preveo Tanah koji Crkva naziva Starim zavjetom. 55 Na temelju prijevoda

Vetus Latina preveo je i već kanonizirani Novi zavjet na razumljiviji latinski.

56 Jeronim je također preveo i preradio drugi dio Kronike Euzebija iz Cezareje,

koja predstavlja pregled povijesti od Stvaranja pa sve do kršćanstva kao priznate

religije. 57 U međuvremenu je car Teodozije sazvao crkveni sabor u Efezu. 58 Tamo

je odbačeno naučavanje carigradskog nadbiskupa Nestorija o Isusovoj dualnoj

naravi; Marija je nazvana „Bogorodicom“. 59 Također je i pelagijanizam, koji

niječe istočni grijeh, osuđen kao heretičan. 60 Nestorijanska Crkva u istočnoj

Asiriji nije prihvatila zaključke Sabora pa se odcijepila. 61 Tako ni caru nije uspjelo

postići vjersko jedinstvo u Rimskom Carstvu. 62 U starosti je Teodozije naginjao

monofizitstvu. 63 Monofizitstvo, koje priznaje samo Isusovu Božansku narav, a

negira njegovu čovječnost, pobijedilo je na jednom od sljedećih sabora u Efezu.

64 Mnogi predstavnici Crkava nisu se s time složili pa je tako došlo do novog

rascjepa Crkve. 65 Rimski biskup Leo spomenuti je sabor nazvao „razbojničkom

sinodom“. 66 Nakon Teodozijeve smrti Carstvom je zavladao Marcijan. 67 Vandali

su osvojili Kartagu i preuzeli vlast u gotovo čitavoj provinciji Afrika. 68 Veći dio

Hispanije došao je pod vlast Sveva. 69 U Britaniji su zavladali Anglosasi. 70 Samo


45

još rimski general Ecije uspješno brani Galiju od ekspanzije Vizigota, Franaka i

Burgunda. 71 Zbog seobe naroda, Zapadno Carstvo pod Valentinijanom sve više

propada. 72 Budućnost ne sluti na dobro.

Treći dio Treće poglavlje

1 Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni

pravednika, pravo je stoga izopačeno. 2 Kraljevstvo Huna ojačalo je te sada graniči s oba dijela Rimskoga Carstva. 3 Vođa Huna Atila ratuje s Istočnim Rimskim Carstvom, prije svega zbog

neplaćanja mirovnog danka. 4 No, i između Huna i Zapadnog Carstva sve češće

dolazi do sukoba. 5 U bitci na Katalaunskim poljima rimski general Ecije odbio je

Hune uz pomoć Vizigota. 6 Teoderik, kralj Vizigota, pao je u borbi, a Torismund

je postao njegov nasljednik. 7 Atila je zatim ponovno napao sjevernu Italiju.

8 Bizantski napadi kao i epidemija kuge osujetili su njegov plan osvajanja Rima.

9 Postoji mišljenje da je Rim spašen zahvaljujući susretu Atile i rimskog bis

kupa Lea. 10 Nakon Atiline smrti Hunsko je Kraljevstvo oslabilo, a vlast na tom

području preuzela su dotad ugnjetavana germanska plemena.

11 U Kalcedonu je zasjedao crkveni sabor. 12 Na njemu su sudjelovali uglavnom

istočni biskupi. 13 Naposljetku je okončan dugogodišnji spor oko božanske i

ljudske naravi u Isusu. 14 Trojstvo je proglašeno dogmom. 15 Crkve Egipta, Svete

Zemlje i Sirije nisu se složile s formulacijom dogme. 16 Posljedično je došlo do

njihovog odcjepljenja. 17 Njihovi su biskupi u saborskim zaključcima vidjeli

povratak nestorijanizmu. 18 Zapadni Sirijci i egipatski Kopti razumjeli su Isusovo

božanstvo i čovještvo kao jednu narav. 19 Istočni Sirijci su se već prije odcijepili

od Crkve zbog nestorijanizma. 20 Osim formuliranja Vjerovanja, na Saboru su

obrađivane i druge teme. 21 Jedna je od njih monaštvo koje je rašireno prije svega

na Istoku. 22 Postoje stiliti u Siriji, putujući monasi kao i samostanske zajednice

po uzoru na Pahomijeve zajednice u Egiptu. 23 Na zapadu je zajedno s monasima

u samostanu pored grada živio i biskup Martin iz Toursa. 24 Monasi su se na istoku

počeli naseljavati i u gradovima gdje su se nerijetko nedisciplinirano vladali. 25 Iz

tog su razloga samostani stavljeni pod nadzor nadležnog biskupa, a monasima

je zabranjen slobodan izlaz. 26 Ukupno je na Kalcedonskom saboru obrađeno

dvadeset osam kanona, od kojih je zadnji postao kamenom spoticaja za jedinstvo

Crkve. 27 Prema tom kanonu biskupima Rima i Carigrada pripada isti hijerarhijski

status. 28 Rimski biskup Leo se tome usprotivio; pozivajući se na činjenicu da su

Rimsku zajednicu osnovali apostoli, on je inzistirao na primatu Rima. 29 No car


46

Marcijan potvrdio je sve saborske zaključke iz političkih razloga.

30 Nakon nasilne smrti zapadnorimskog cara Valentinijana, u Rimu je zavladao

kaos. 31To su iskoristili Vandali koji su opljačkali Rim. 32 Gotski kralj Teoderik,

sin Torismunda, borio se u službi Rima protiv Sveva i zaustavio njihov daljnji

prodor u Hispaniju. 33 U Zapadnom Rimskom Carstvu dolazilo je do naglih

promjena vladara zbog čega je Carstvo postalo veoma nestabilno. 34 Na Istoku je

vojska proglasila Flavija Valerija Lea carem, okrunio ga carigradski patrijarh.

35 Pod njegovim su zapovjedništvom udružene vojne snage Istočnog i Zapadnog

Carstva pokušale pobijediti Vandale, no bez uspjeha. 36 Zapadnogotski kralj

Teoderik smaknut je od svog brata Eurika. 37 Kod Ostrogota zakraljio se neki

Teoderik koji je uspio ujediniti različite grupe Gota. 38 Nakon što su se spojili s

Gotima u Trakiji, Ostrogoti su postali opasnost za Carigrad. 39 Tamo je na carsko

prijestolje zasjeo jedan vojskovođa iz Izaurije koji je uzeo grčko ime Zenon.

40 Zenon je uspio diplomatskim sredstvima stabilizirati Istočno Rimsko Carstvo.

41 U Kartagu je poslao delegaciju koja je vandalskog kralja Gajzerika proglasila

nezavisnim vladarom Afrike. 42 Time je polako prestalo gusarstvo Vandala.

43 Na Zapadu se dogodio vojni puč u kojem je germanski vojskovođa Odoaker

preuzeo vlast. 44 Zenon je priznao Odoakera kao vladara Italije. 45 No Odoaker tu

nije stao: unajmio je Siciliju od Vandala i zaposjeo Dalmaciju. 46 Zenon je sada

protiv njega poslao prvo Rugijce, a nakon njihovog neuspjeha Istočne Gote. 47 Na

taj je način maknuo iz svoje blizine ostrogotskog kralja Teoderika. 48 Što se

crkvene politike tiče, sa Zenonom je započeo progon poganskih filozofa u

Aleksandriji. 49 Zenon je želio egipatske monofizite ponovo vratiti u Crkvu. 50 Bio

je spreman na kompromis te prešutno prijeći preko osporavanih točaka

Kalcedonskog sabora. 51 Rimski biskup Feliks reagirao je na to isključenjem

carigradskog patrijarha Akacija iz Crkve. 52 Teodozijevi protužidovski zakoni

počeli su se primjenjivati i u Samariji. 53 Stoga je tamo izbila pobuna u kojoj je

uništeno više kršćanskih zajednica. 54 Nakon ugušenja pobune, Zenon je naredio

da se hram na brdu Garizim prenamijeni u kršćansku crkvu.

55 Kralj Vandala Hunerik, sin Gajzerika, sazvao je crkveni sabor u Kartagi, na

kojem je prihvaćen arijanizam kao jedina dozvoljena varijanta kršćanstva.

56 Posljedično su mnogi tradicionalni kršćani, kako pravoslavni, tako i katolički,

izgubili život. 57 Do promjena u Crkvi i politici došlo je i u Armeniji, prvoj zemlji

u kojoj je kršćanstvo proglašeno državnom religijom. 58 U ratovima između Rima

i Perzije veći dio Armenije potpao je pod Perziju. 59 Perzijski kralj Jazdegerd

ugnjetavao je armenske kršćane. 60 Nastojeći silom uvesti zoroastrizam u čitavom


47

Perzijskom Carstvu, on je u bitci kod Avarayra pobijedio armensko kršćans

ko plemstvo. 61 Unatoč tome, Armenci su sačuvali svoj kršćanski identitet.

62 Sinoda u Beth-Lapatu proglasila je nestorijanizam službenim naukom koji

obvezuje sve kršćane u Perzijskom Carstvu. 63 Vizigoti su u Galiji potukli franačka

plemena. 64 No sve se promijenilo kada je franačkim vladarom postao Klodvig iz

dinastije Merovinga. 65 On je u Galiji pobijedio rimskog vojskovođu Sijagrija i

tamo osnovao Franačko Kraljevstvo. 66 Istočni Goti pod vodstvom Teoderika

bilježili su uspjehe u Italiji; u Raveni je ubijen Odoaker. 67 Cara Zenona je na

bizantskom prijestolju naslijedio Anastazije koji simpatizira s monofizitizmom.

68 Iz tog se razloga rimski biskup Gelazije obratio Anastaziju pismom u kojem je

naglasio autoritet rimskog biskupa u vjerskim pitanjima. 69 Gelazije je uveo

blagdan Svijećnice koji se na Istoku zove Blagdan susreta. 70 Car Anastazije

potvrdio je ostrogotskog kralja Teoderika kao vladara Italije. 71 Biskup Remigije

krstio je franačkog kralja Klodviga. 72 Za razliku od drugih germanskih vladara,

on je primljen u kršćanstvo po katoličkom, a ne po arijanskom ritualu.

Treći dio Četvrto poglavlje

1 Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive. 2 Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva istočni se dio Imperija stabilizirao i

razvio u svjetsku silu, nazvanu Istočno Rimsko Carstvo ili Bizant. 3 Istočnorimski

car vlada velikim dijelovima Panonije, Malom Azijom sve do Egipta kao i

dijelovima Mezopotamije. 4 Nakon šezdeset godina mira ponovo je došlo do

vojnog sukoba između cara Anastazija i perzijskog kralja Kavada. 5 Pred kraj rata

Anastazije je u Dari, na samoj perzijskoj granici, počeo graditi jaku tvrđavu i time

povrijedio jedan stari dogovor s Perzijancima. 6 Vladari novonastalih zapadnih

kraljevstava samo su prividno podloženi istočnorimskom caru, a u načelu vladaju

samostalno. 7 Ostrogotski kralj Teoderik nastojao je ujediniti germanska plemena,

pa se u tu svrhu poslužio „bračnom“ politikom. 8 Svoje kćeri udao je za vizigotske

i burgundske prijestolonasljednike, svoju sestru u dinastiju Vandala. 9 On je sam

oženio sestru franačkog kralja Klodviga. 10 Kad je Klodvig konvertirao na

katolicizam, propao je Teoderikov san o ujedinjenju germanskih plemena na

temelju arijanizma. 11 Klodvig je pobijedio Alemane i Turinžane te krenuo u rat

protiv Vizigota. 12 Odredio je Pariz kao novi glavni grad Franačkog Kraljevstva.

13 Car Anastazije imenovao je Klodviga počasnim konzulom. 14 Nakon što je

vizigotski kralj Alarik pao u borbi protiv Klodviga, Teoderik je javno napao

Klodvigovu ekspanziju. 15 Galskim dijelom Vizigotskog Kraljevstva ovladali su

Franci. 16 Teoderik je kao staratelj malodobnog kralja praktički vladao i


48

Vizigotima. 17 Područje njegove vladavine prostiralo se od Panonije pa sve do

Hispanije. 18 Nakon Klodvigove smrti Franačko je Kraljevstvo podijeljeno među

njegova četiri sina koji su osnovali četiri kraljevstva: Pariz, Soisson, Reims i

Orleans. 19 U Bizantu je car Justin zasjeo na prijestolje. 20 Služeći se diplomacijom,

nastojao je ukinuti podijeljenost koja je nastala uslijed različitih formulacija

Vjerovanja. 21 On je, na štetu monofizita, preuzeo vjersku formulu rimskog

biskupa Hormizda. 22 Uslijedili su progoni arijanaca. 23 Iz tog je razloga gotski

kralj Teoderik poslao novog rimskog biskupa Ivana u Carigrad. 24 Budući da Ivan

nije ispunio sve Teoderikove zahtjeve, uhićen je u Raveni, a nedugo zatim je i

umro. 25 Iste godine umro je i Teoderik koji je bio poznat po vjerskoj toleranciji.

26 Poštivao je i židovsku vjeru te naredio kršćanima u Raveni ponovnu izgradnju

sinagoge koju su bili spalili.

27 U Bizantskom je Carstvu cara Justina naslijedio njegov nećak Justinijan. 28 On

je uložio velike napore u kodifikaciji rimskoga prava. 29 Tako je sto godina nakon

Teodozijanskog zakonskog zbornika nastao Justinijanov pravni kodeks. 30 Novi

zakoni sadrže i stroge protužidovske propise. 31 Židovima je zabranjeno držanje

kršćanskih radnika ili robova, čime im je praktički onemogućeno bavljenje

poljoprivredom. 32 Na drugom crkvenom saboru u Orleansu zabranjena je ženidba

između Židova i kršćana. 33 Jedan od sljedećih sabora zaprijetio je

ekskomunikacijom kršćana koji bi sa Židovima zajedno blagovali. 34 Kršćanima

je zabranjeno sastajanje sa Židovima za vrijeme Velikog tjedna. 35 U Samariji je

Julijan ben Sabar poveo pobunu protiv Bizanta koja je ugušena od carskih četa.

36 Za Justinijanove vladavine nastale su mnoge kršćanske građevine, koje su prije

svega služile veličanju dominantne religije. 37 Jedna od njih je Marijina crkva na

Hramskom brdu u Jeruzalemu. 38 Car je obnovio i oštećenu Crkvu Rođenja

u Betlehemu. 39 Dijamant je Justinijanova graditeljstva pak bazilika Hagia Sophia

u Carigradu. 40 Izgrađena je umjesto nekadašnje Teodozijeve crkve koja je

izgorjela u pobuni protiv Justinijana. 41 Hagia Sophia nadmašuje po veličini čak i

crkvu sv. Polieukta koja je nedavno dovršena prema modelu Salomonova hrama.

42 Perzijski kralj Kavad ponudio je caru Justinijanu svog sina na usvajanje što

Justinijan nije prihvatio. 43 Kavad je želio u kršćanskoj sjevernoj provinciji

nametnuti zoroastrijsku religiju, nakon čega su borbe s Bizantom ponovo

usplamtjele. 44 U bitci kod Dare Bizant je pobijedio Perzijance. 45 Zatim je među

njima sklopljen takozvani „Vječni mir“. 46 Sada se Justinijan mogao usredotočiti

na izgubljena zapadnorimska područja. 47 Njegov je vojskovođa Belizar najprije

pobijedio Vandalsko Kraljevstvo u Africi. 48 Zatim je preko Sicilije napao

Ostrogotsko Kraljevstvo u Italiji koje je nakon Teoderikove smrti bilo dosta


49

oslabljeno. 49 Perzijski kralj Hozroje nakon osam godina prekinuo je mir s

Bizantom. 50 Perzijanci su prodrli u Siriju i osvojili bizantsku metropolu Antiohiju

na Orontu čije je stanovništvo nakon dva potresa bilo izdesetkovano. 51 Osim

prirodnih katastrofa još je i epidemija kuge poharala obje svjetske sile. 52 Čak

se i car Justinijan zarazio. 53 Nakon ozdravljenja pojačano se okrenuo teološkim

pitanjima. 54 Justinijan se zalagao za povratak monofizita u Crkvu, ali je uvijek

iznova naletio na otpor zapadnih biskupa. 55 Justinijan je potvrdio pet crkvenih

patrijarhata: Rim, Carigrad, Aleksandriju, Antiohiju i Jeruzalem. 56 Ti bi

patrijarhati trebali osigurati jedinstvo Crkve; kod eventualnih razmimoilaženja

stvari bi se rješavale na crkvenim saborima.

57 Na Zapadu je došlo do širenja redovništva. 58 Crkveni sabor u Agdi zabranio je

gradnju samostana za redovnike i redovnice na istom mjestu. 59 Asket Benedikt iz

Nursije osnovao je samostan na brdu kraj grada Cassina. 60 Tamo redovnici žive

prije svega od poljoprivrede, a samostan je ekonomski neovisan. 61 Temeljni su

stupovi Benediktovog pravila molitva, fizički rad i poslušnost. 62 U Rimu djeluje

jedan učeni monah i matematičar skitskog porijekla, Dionizije Egzigus. 63 On je

preveo crkvene kanone iz grčkog na latinski i izračunao tablicu uskrsnih termina.

64 Za Dionizija je bilo neprihvatljivo da kršćanski kalendar počinje vladavinom

cara Dioklecijana, progonitelja kršćana pa je uzeo Isusovo rođenje kao ishodišnu

točku za kršćansko računanje vremena. 65 Već je ranije Euzebije iz Cezareje,

teolog i povjesničar, pokušavao izraditi kršćanski kalendar. 66 Židovi imaju svoj

vlastiti kalendar koji počinje stvaranjem čovjeka. 67 Crkva je zabranila Židovima

slaviti Pashu prije kršćanskog Uskrsa. 68 Kršćanski blagdani sve više gube vezu

sa svojim židovskim korijenima. 69 Sada se zapisuju rasprave rabina o usmenoj

Tori i židovskom pravu. 70 Ti se zapisi nazivaju Talmud. 71 Rani zapisi takvih

rasprava proizašli su iz židovskih škola u Erec Izraelu. 72 Kasniji, opsežniji zapisi

nastali su ponajviše u židovskim akademijama u Babilonu.

Treći dio Peto poglavlje

1 Ustani, Bože, i sudi zemlju, jer si s pravom gospodar svih naroda. 2 Narodi se bore kako bi zadržali teritorij koji nastanjuju ili ga čak proširili. 3 Svijet

je u stalnom pokretu, poput ogromnog mlinskog kotača kojeg pokreće vrijeme. 4 U stalnom pokretu drži i car Justinijan svog vojskovođu Belizara. 5 Šalje ga

svuda odakle Bizantu prijeti opasnost. 6 Belizar je preustrojio i doveo u red

zanemarenu vojsku. 7 Novače se samo slobodni, hrabri muškarci, pa i oni iz

pobijeđenih naroda. 8 Kao što je već spomenuto, Belizar je u bitci kod Dare


50

pobijedio Perzijance. 9 Pošto je ugušio pučki ustanak u Carigradu, poslan je u rat

protiv Vandala. 10 Nakon pobjede u Africi, protivnici su ga okrivili da se tamo

namjeravao proglasiti kraljem. 11 Isto su mu podmetali i nakon vojnih uspjeha u

Italiji, pa je stoga pozvan natrag u Carigrad. 12 U Italiji ga je zamijenio Narzes koji

je zatim požeo slavu zbog pobjede nad Ostrogotima. 13 Bizant je u borbi s

Vizigotima osvojio južnu obalu Hispanije s gradom Nova Kartaga i tu osnovao

provinciju nazvanu Hispanija. 14 Time je djelomično restaurirao stari Rimski

Imperij.

15 Belizar je obranio Carigrad od napada Avara. 16 Taj je stepski narod imao

podosta sličnosti s Hunima pa je često tako i nazivan. 17 Avari su se pred

nadolazećim Gok Turcima pomicali prema zapadu. 18 Turci su zajedno s

Perzijancima uništili Heftalitsko Carstvo. 19 Avari su na svom putu prema zapadu

podjarmili preostale Hune kao i neka druga nomadska te neka slavenska plemena.

20 Car Justinijan nije se želio boriti protiv Avara, već im je radije platio danak.

21 Bizantski su diplomati skrenuli pažnju Avara na Franačko Kraljevstvo. 22 No

Franci su pobijedili Avare koji su se zatim vratili u Panoniju. 23 Belizaru je opet

podmetnuta zavjera protiv Justinijana. 24 Vjerni i odani vojskovođa preminuo je u

istoj godini kao i njegov car.

25 Novi bizantski car Justin, Justinijanov nećak, odbio je plaćati danak Avarima.

26 U međuvremenu su Langobardi i Avari sklopili savez i pobijedili Gepide.

27 Budući da susjedstvo s Avarima nije obećavalo ništa dobro, Langobardi

nastaviše svoj put prema sjeveru Italije. 28 Dolazak Avara uzrokovao je pomicanje

slavenskih plemena. 29 Rimljani Slavene zovu barbarima ili robovima.

30 Nakon odlaska Langobarda, Slaveni su došli u Panoniju, Norik i Karantaniju.

31 Neka slavenska plemena su pred Avarima bježala prema jugu i zaposjela

sjeverni dio Grčke do Soluna. 32 Taj drugi po važnosti bizantinski grad odolio je

tako napadima Avara kao i Slavena. 33 Invazija tuđih plemena i naroda bila je

pogubna za rimsku kulturu dok grčka kultura i dalje cvate. 34 Justinijan je, doduše,

ukinuo pogansku filozofsku školu u Ateni, ali su grčki filozofi u kršćanskim

školama Aleksandrije još uvijek visoko cijenjeni. 35 Avari su pod vodstvom

kagana Bajana podjarmili većinu slavenskih plemena. 36 Slaveni se rado

naseljavaju u plodnim područjima jer se pretežito bave poljoprivredom.

37 Nomadski Avari običavaju prezimiti kod Slavena te uzimati sebi žene iz njihove

sredine. 38 Langobardi su se u sjevernoj Italiji počeli baviti poljoprivredom.

39 Nekadašnja rimska vojna baza Pavia postala je glavnim gradom Langobardskog

Kraljevstva. 40 Langobardski knezovi izabrali su Autarija za kralja. 41 Kralj


51

Vizigota Leovigild, arijanac, oženio je svog sina Hermenegilda s franačkom

princezom katoličke vjere. 42 Hermenegild je, naime, trebao preuzeti vladavinu u

južnom dijelu Vizigotskog Kraljevstva sa sjedištem u Sevilli. 43 Budući da je

većina tamošnjeg stanovništva katoličke vjere, i on sam je prestupio na

katolicizam. 44 Hermenegild se pobunio protiv svog oca, pobuna je ugušena, a

Hermenegild uhićen. 45 Nakon Leovigildove smrti, njegov je mlađi sin Rekared

zasjeo na vizigotsko prijestolje. 46 On je također konvertirao na katolicizam čime

je želio postići jedinstvo Kraljevstva. 47 U arijanskim je krugovima uslijed toga

dolazilo do intriga i bezuspješnih zavjera. 48 Rekkared je sazvao sabor u Toledu.

49 Ali idemo po redu.

50 Car Justinijan je zbog spornih spisa triju teologa sazvao drugi po redu sabor u

Carigradu. 51 Saboru su osobno prisustvovali patrijarh Antiohije i patrijarh

Aleksandrije dok su rimskog biskupa Vigilija i jeruzalemskog patrijarha zastupali

njihovi legati. 52 Sporni spisi su na Saboru proglašeni heretičnima. 53 Zapadni

biskupi, pogotovo oni iz Italije, u osudi su vidjeli pobjedu monofizita, pa se nisu

složili sa saborskim zaključcima. 54 Biskupom Toursa, jedne od najvažnijih

biskupija Galije, imenovan je Gregorius Florentius, poznat kao biskup Gregorius.

55 Bio je povjesničar te je između ostalog napisao i franačku povijest do

Klodvigovih nasljednika. 56 Franačka dinastija Merovinga duguje svoje ime

Klodvigovu djedu Meroveju. 57 Klodvigov je nećak Hilperik pokušavao na sve

moguće načine prinuditi Židove da prihvate kršćanstvo. 58 Mnogi su od njih

pobjegli, preostali su mogli birati između krštenja i vađenja očiju. 59 Položaj

Židova pogoršao se i u Vizigotskom Kraljevstvu.

60 Sada se vratimo već spomenutom saboru u Toledu. 61 Na tom je saboru službeno

prihvaćena formula „filioque“. 62 Jedan drugi zaključak propisuje obavezno

krštenje djece iz miješanih brakova između Židova i kršćana. 63 Jedan ugledan

Rimljanin, monah Grgur, postao je novim rimskim biskupom. 64 Njegovo

biskupsko geslo glasi Servus servorum Dei – sluga slugu Božjih. 65 Grgur je naslov

pappas - papa - ograničio isključivo na rimskog biskupa. 66 Osniva nove

samostane i širi Benediktovo pravilo. 67 Grgur je s Langobardima dogovorio

plaćanje tributa. 68 U Sasanidskom Carstvu došlo je do ustanka gdje je plemstvo

ubilo kralja Hormizda. 69 Njegov sin Hozroje pobjegao je u Bizant. 70 Car

Mauricije pomogao mu je ponovo uspostaviti red u Sasanidskom Carstvu. 71 Na

Bizant nasrću Avari i Slaveni. 72 Avari su stigli sve do Carigrada; Bizantinci se

osvetiše pljačkajući teritorij Avara.


52

Treći dio Šesto poglavlje

1 Lav riče: tko da se ne prestravi; Gospod Bog govori: tko da ne prorokuje? 2 Židovi još uvijek žive raspršeni po cijelom svijetu, bez domovine, bez Hrama. 3 U babilonskom gradu Suri službuje Mar bar Rab Chanan kao prvi poglavar

židovske Akademije. 4 Perzijom vlada Hozroje Parviz, u kojeg Židovi polažu

velike nade. 5 Car Mauricije vladar je Bizanta. 6 Kršćanskim se svijetom upravlja

iz više različitih središta; među njima su vodeći Rim, Carigrad i Jeruzalem. 7 To

je vrijeme pape Grgura; Cirijak je patrijarh u Carigradu, Amos u Jeruzalemu. 8 Na

granice postojećih imperija sve više pritišću strani narodi i etničke grupe; ubijajući

i pljačkajući pokušavaju osvojiti što više teritorija. 9 Ponegdje opustoše cijele

predjele, drugdje pljačkaju samo gradove, opet drugdje se naseljavaju i miješaju

sa starosjediocima. 10 Sva velika kraljevstva nastoje povećati i ojačati svoju vojsku

kako bi mogli osigurati granice, vratiti izgubljena područja i osvojiti nova. 11 I

Židovi se u vojnim postrojbama različitih zemalja bore za interese vladajućih

moćnika. 12 Osim toga, Židovi su, naročito u kršćanskim zemljama, izvrgnuti

progonima i nametanju kršćanstva. 13 Prisilno je pokrštavanje u nekim predjelima

dio svakodnevice. 14 Papa Grgur je, doduše, digao svoj glas i zatražio da se

prestane time, no položaj se Židova nije baš mnogo promijenio.

15 Državni poglavari imaju druge brige. 16 Car Mauricije vodio je nekoliko

obrambenih ratova protiv Slavena i pobijedio ih. 17 Nakon što je perzijskom caru

Hozroju pomogao zasjesti na prijestolje, dobio je sjeverni dio Mezopotamije.

18 Dočasnik Focije svrgnuo je i ubio Mauricija. 19 Taj se zatim popeo na prijestolje

što se pak kosilo s interesima Perzijanca Hozroja. 20 Perzija je stoga napala rimski

teritorij. 21 To je išlo u prilog velikom neprijatelju Rimljana, Avarskom

kraljevstvu, koje je dotad bilo pritisnuto, a sada se uspijeva oporaviti i čak ojačati.

22 No, i Focije je, nastojeći učvrstiti svoju moć, tražio sebi saveznike. 23 U tu je

svrhu poklonio novoizabranom papi Bonifaciju rimski Panteon. 24 Papa ga je dao

preurediti u crkvu Kršćanskih mučenika. 25 Focije se unatoč svim nastojanjima

nije dugo održao na prijestolju, a pogotovo nakon gubitka teritorija u borbi s

Perzijancima. 26 Srušili su ga Heraklijevi vojnici i osakatili ga. 27 Heraklije, sin

namjesnika Kartage, u Carigradu je okrunjen za cara. 28 Perzijanci su, iskoristivši

borbu za prijestolje u Carigradu, prodrli u Siriju. 29 Carigradskog patrijarha Tomu

naslijedio je patrijarh Sergije.

30 Dok je u zapadnim zemljama Rimskoga Carstva divljao bratoubilački rat

između dva Merovinga Teodeberta i Teoderika, perzijski vojskovođa Šachrbaraz

zauzeo je Damask. 31 To je Židovima probudilo nove nade. 32 Naslutili su


53

mogućnost svog povratka u Jeruzalem, o čemu su stoljećima sanjali. 33 Stoga su

pomagali Perzijance na sve moguće načine i primili od njih obećanje da će se u

slučaju pobjede moći vratiti u Jeruzalem. 34 Židovi su bili spremni učiniti sve kako

bi se mogli vratiti u svoju zemlju i živjeti u Jeruzalemu. 35 Među njima je zavladalo

mesijansko raspoloženje, svuda se osjećalo napeto iščekivanje. 36 Stoljetno

progonstvo, podčinjenost, ponižavanja, robovanje, prisilna pokrštavanja, sve je to

buknulo u poklik za slobodu, za borbu, za odmazdu. 37 I stvarno su Perzijanci,

potpomognuti Židovima, uspjeli osvojiti Jeruzalem. 38 Relikvija Isusova križa

odnesena je u Perziju što bijaše pravi šok za kršćane. 39 Mnoge su crkve porušene,

bezbroj je kršćana ubijeno. 40 Židovi su svom snagom pomagali Perzijancima i

time se sve više zamjerali kršćanima. 41 Perzijanci nakon pobjede održaše

obećanje dano Židovima, ali ne za dugo. 42 Židovima se dogodilo ono isto što im

se događalo uvijek kada su se uzdali u svoje saveznike umjesto u Gospodina.

43 Najprije im bijaše dozvoljeno naseljavanje u Jeruzalemu i Judeji. 44 Jeruzalem

je dobio autonomiju pod vodstvom Nehemije ben Hušeja. 45 Zavladalo je

slavljeničko raspoloženje, Židovi su imali velike planove, namjeravali su ponovno

podići Hram. 46 No događaji dana koji uslijediše nisu slutili na dobro.

47 Perzijanci su ubrzo promijenili svoj stav prema Židovima. 48 Zbog promjene

vanjske politike kao i zbog pritiska od kršćanske strane ponovo im je zabranjen

pristup Jeruzalemu. 49 Kada je kasnije kršćanski car Heraklije osvojio Jeruzalem,

Židovi su bivali žrtve nasilja, ubijanja i pljačke. 50 Kršćani su na sve moguće

načine vršili odmazdu nad njima, usprkos suprotnom obećanju cara Heraklija.

51 Odnosi između Židova i kršćana bili su na dotad najnižem stupnju. 52 Obje su

strane bile zadojene neprijateljstvom, ogorčenjem i mržnjom. 53 Za Židove nije

postojalo ništa strašnije od gubitka Obećane zemlje i nekadašnje slave Jeruzalema.

54 Kršćanima je pak bio najprječi cilj protjerati Židove s njihovog vječnog posjeda

i iz njihovog svetog grada. 55 Heraklije je relikviju Križa svečano vratio u

Jeruzalem. 56 Kršćani su bivali sve jači, pa su nanosili Židovima sve više zla.

57 Židovi su, gnjevni, pokušavali uzvraćati bockanjem gdje god je to bilo moguće.

58 Najčešće su pak bježali kako bi spasili goli život. 59 Obje su se strane pozivale

na istoga Boga, duboko uvjerene kako sve čine u njegovo ime. 60 No budući da su

se svi pozivali na Boga, Božji je odgovor ubrzo uslijedio. 61 Bio je potpuno

drukčiji od očekivanog.

62 Na jugoistoku je, u arapskom gradu Meka, upravo u to vrijeme jedan čovjek

tvrdio da prima nebeske poruke. 63 Čovjek se zvao Muhamed, a bio je rodom iz

Meke, iz plemena Kurejš. 64 Rodio se kao polusirota, a kada je imao šest godina,

umrla mu je i majka. 65 Poslije toga živio je kod svoga djeda. 66 Dvije godine


54

kasnije umro je i djed pa Muhameda primi k sebi njegov stric Abu Talib, koji je

bio utjecajan trgovac. 67 Već nakon kratkog vremena Muhamed je upravljao

karavanama svoga strica. 68 S dvadeset godina stupio je u službu kod bogate

udovice Hatidže. 69 U njezinoj se službi iskazao kao vrlo uspješan trgovac. 70 S

dvadeset i pet godina oženio se Hatidžom koja je bila dosta starija od njega te je s

njom imao četvero djece. 71 Bio je na dobru glasu kao pošten, iskren i ponizan

čovjek. 72 Meka bijaše tada trgovački grad i cilj mnogih hodočasnika. 73 Svetište

u Meki sakrivalo je slavnu Kabu, onomad posvećenu jednom, najvišem bogu, ali

uz to još stotinama manjih bogova. 74 U Meki su živjele brojne židovske zajednice,

a bilo je tamo i kršćana. 75 Ove potonje kršćanski je Rim smatrao krivovjercima

jer su u svojoj liturgiji upotrebljavali apokrifne spise koje Crkva nije priznavala, i

koji su i inače imali svoje posebne običaje koje Crkva nije tolerirala.

76 Muhamed je, dakle, tvrdio da mu se ukazao anđeo Gabrijel i objavio mu božju

poruku. 77 Poruka se, prema njegovim navodima, odnosila uglavnom na objavu

jednoga pravog Boga i na poziv Muhameda u proročku službu. 78 U početku se

Muhamed ustezao i dvoumio, no kako su se susreti s anđelom Gabrijelom

nastavljali, prihvatio je službu proroka. 79 Od neodlučnog i očajnog čovjeka, koji

je u početku čak namjeravao počiniti samoubojstvo, Muhamed se s vremenom

pretvorio u samosvjesnog, neustrašivog navjestitelja primljenih poruka. 80 Prva

vjernica i sljedbenica bila je njegova supruga Hatidža. 81 Srž Muhamedovih

propovijedi – proklamiranje Alaha kao jedinog Boga, koji će jednog dana suditi

svijet – bila je trn u oku mnogih stanovnika Meke. 82 Većina njih je, naime, živjela

od hodočasnika koji su dolazili u Meku i klanjali se različitim bogovima.

83 Njegov se nauk činio nespojiv s mekanskom tradicijom 84 Međutim, Muhamed

nije želio odustati, već je neumorno širio novi nauk te tako došao u sukob s

Mekancima. 85 Brojni njegovi sljedbenici ubrzo su pobjegli iz Meke, pa i sam je

Muhamed s nekolicinom vjernika našao utočište u gradu Jatrib. 86 Tamo je ubrzo

osnovana prva muslimanska zajednica. 87 Osnove navještaja muslimanske vjere

bile su: vjera u Jednog, jedinog Pravog Boga, u anđele, nebeske objave i proroke,

u sudnji dan i Božje predodređenje odnosno u Božje upravljanje svim bićima.

88 Muhamed je objave koje je primio posredovao kako židovskoj, tako i kršćanskoj

strani. 89 Ni jedni ni drugi nisu ga ozbiljno shvatili, naprotiv, ismijali su ga;

predbacivali su mu nepoznavanje svetih spisa i neukost kao i falsificiranje

biblijskog nauka. 90 Valja napomenuti da Muhamed nije znao ni čitati ni pisati.

91 To je bio dovoljan razlog da se njegove objave proglase halucinacijama.

92 Odbačen od svojih sugrađana, ismijan od kršćana i Židova, Muhamed je bio na

najboljem putu da ga zadesi sudbina većine proroka: sramota, progonstvo, smrt.

93 No njegova se sudbina u Jatribu nenadano promijenila. 94 Kratko vrijeme iza


55

toga došlo je pak do zaokreta i u sudbinama njegovih protivnika: stanovnika

Meke, Židova i kršćana. 95 Prema svojim vlastitim tvrdnjama Muhamed je u

svojim vizijama dobio dozvolu povesti rat. 96 U početku je sa svojim pristašama

napadao mekanske karavane dok nakon nekoliko godina nije izvojevao sjajnu

pobjedu. 97 Sada su i Mekanci prihvatili novu vjeru, iz Kabe su izbačeni kumiri,

Meka je postala sveti grad islama. 98 U međuvremenu je iz Jatriba protjerana prva

židovska plemenska zajednica. 99 Godinu dana kasnije uslijedio je izgon zajednice

banu Nadir. 100 Treća zajednica, banu Quaryza, odupirala se dvadeset pet dana.

101 Na kraju je pobijeđena, muškarci su egzekutirani, a žene i djeca prodani su u

sužanjstvo.

102 Muhamedova početna simpatija prema Židovima preokrenula se u netrpeljivost

pa čak i mržnju. 103 Nakon Muhamedove smrti, neprijateljstvo se muslimana

prema Židovima primirilo. 104 Također su i odnosi između muslimana i kršćana

uzeli sličan tijek. 105 Početna simpatija prerasla je u neprijateljstvo nakon što su

kršćani nazvali Muhameda lažnim prorokom. 106 Zbog neprihvaćanja od strane

Židova i kršćana, Muhamed je na neki način promijenio globalno usmjerenje

islama. 107 Pristupio je aktivnijoj i nasilnijoj islamizaciji. 108 Dao je pisati pisma u

kojima je pozivao na prihvaćanje islama i slao ih preko svojih izaslanika različitim

mogućnicima i drugim poznatim osobama svijeta. 109 Naslovnike je pozivao da

zajedno sa svojim podložnicima pristupe islamu. 110 Mnogi su se stvarno odazvali

njegovom pozivu te se sve više povećavao broj vjernika. 111 Gdje poziv nije urodio

plodom, tamo su pomogli mač i borbena smionost muslimana. 112 Osvajački

pohodi islamskih boraca postajali su sve riskantniji i uspješniji. 113 Muhamed je

umro nakon teške bolesti, a islam se nastavio širiti nesmanjenom brzinom, možda

čak i brže nego prije. 114 Uspjeh islamskih boraca nezamisliv je ako se uzme u

obzir da se radilo najčešće o nepismenim ljudima koji se međusobno nisu ni

poznavali i koji su bili potpuno neiskusni u vođenju države i vojske. 115 Pravo je

čudo kako je gomila beduina, Arapa i barbara uspjela pobijediti sva poznata

kraljevstva onoga vremena i osvojiti ogromna područja.

116 Barem bi se sada kršćani trebali prisjetiti Gamalijelovih riječi izgovorenih u

odnosu na Isusove učenike i njihovo naviještanje: 117 Prođite se tih ljudi i pustite

ih! Jer ako njihov pothvat, ili njihovo djelo, potječe od ljudi, propast će, a ako

potječe zbilja od Boga, nećete ga moći uništiti. Pustite ih, da ne dođete u sukob s

Bogom! 118 Židovsko Veliko vijeće uvažilo je opomenu, dok se sad, godinama

kasnije, kršćansko vodstvo na nju oglušilo. 119 Umjesto toga kršćani su se još žešće

prihvatili borbe protiv muslimana. 120 No situacija se ubrzo promijenila.

121 Muslimanski su borci sve brže napredovali osvajajući područja Perzijskog


56

Carstva kao i teritorij tako slavnog cara Heraklija. 122 Islam se širio poput vatre.

123 Masovna obraćenja jednome Bogu, Stvoritelju svijeta, započela su u do tada

neviđenom obujmu. 124 Muslimani su, djelomično vojnim pobjedama, djelomično

vještim pregovorima, zavladali brojnim gradovima sve do Egipta. 125 Ubrzo

je došao na red i Jeruzalem. 126 Vojska Sirijskog kalifata pod vodstvom Abu

Ubaidaha započela je s opsadom Jeruzalema, ali nije napadala. 127 Nakon

šestomjesečne opsade i dugotrajnih pregovora patrijarh Sofronije dobrovoljno je

predao grad Jeruzalem. 128 Sporazum s kalifom Omarom dopuštao je kršćanima

prakticiranje njihove vjere, pod uvjetom plaćanja posebnog poreza muslimanskim

vlastima.

129 Židovima je također dopuštena određena mjera autonomije. 130 Samo nekoliko

godina nakon perzijanskih i kršćanskih progona te pola tisućljeća nakon pada Jeruzalema pod rimsku vlast, Židovi mogu opet naseljavati Jeruzalem i Judeju.

131 Unatoč njihovom grubom odbijanju islama i usprkos nekadašnjem

Muhamedovu neprijateljstvu prema njima, Židovi se sada nalaze u povoljnijoj

situaciji nego pod kršćanima. 132 Za islam nema nikakvog predaha.133 Ubrzo nakon

Muhamedove smrti došlo je do razmimoilaženja i internih sukoba zbog

Muhamedova pravnog nasljedstva. 134 Izmijenilo se nekoliko kalifa za redom, neki

su bili i ubijeni. 135 Nastaju različita strujanja u tumačenju Kurana. 136 Sve to već

je viđeno i kod Izraelaca nakon smrti Jošue, sina Nunova, a kod kršćana nakon

Pedesetnice 137 Usprkos unutarnjim napetostima, borbama za prevlast i ratovima,

broj muslimanskih vjernika neprekidno raste, njihov se teritorij povećava, postaju

sve moćniji. 138 Gotovo su preko noći postali jedan od najvažnijih međunarodnih

autoriteta. 139 Nastali tako reći ni iz čega, oni su se u roku jednog desetljeća razvili

u najopasnijeg protivnika preostalih svjetskih sila. 140 Pritom valja naglasiti da su

brojni ljudi dobrovoljno prihvatili islam i postali gorući štovaoci Alaha. 141 Za

Židove su pod vlašću muslimana nastupila ipak nešto mirnija i sigurnija vremena.

142 Kršćani su reagirali različito, ovisno o mjestu, opasnosti i snazi njihova

kraljevstva. 143 Očito je započelo jedno sasvim novo povijesno razdoblje, stoga

vjerski vođe, kako kod kršćana, tako i kod Židova, imaju dobar razlog temeljito

razmisliti i u molitvi zatražiti Božji odgovor. 144 Budućnost će pokazati jesu li u

tome uspjeli i u kolikoj mjeri.

Treći dio Sedmo poglavlje

1 Gospodin razbija nakane pucima, mrsi namjere narodima. 2 Naum Gospodnji

dovijeka ostaje, i misli srca njegova od koljena do koljena.


57

3 Muslimani i nadalje osvajaju nove teritorije. 4 Perzijsko Carstvo, koje je oslabilo

u dugogodišnjem ratu s Bizantom, ne može im više odolijevati. 5 Smrt kralja

Jazdegerda označila je kraj Sasanida, no sasanidska kultura preživjela je političku

propast Carstva. 6 Kršćanski Armenci, razočarani netolerantnošću carigradskog

patrijarha koji im nije dozvolio nikakvu vjersku slobodu, dragovoljno su prihvatili

arapsku vlast. 7 Nubijske su države uspješno odbijale nasrtaje Arapa, pa im je na

kraju mirovnim ugovorom zajamčen njihov kršćanski suverenitet. 8 Arapi su

zauzeli i Aksumsko kraljevstvo, ali se kršćanstvo na području Etiopije ipak

održalo.

9 Bizant, koji je svoje brodovlje smatrao nepobjedivim, neočekivano je pobijeđen

od arapske flote kod Feniksa. 10 Bogatstvo koje pritječe iz zaposjednutih zemalja

u glavni grad Kalifata dijeli se uglavnom među pripadnike kalifove obitelji što je

razlog nezadovoljstvu manjih plemenskih zajednica. 11 Kako bi opravdao svoju

politiku, tako se Utman, treći kalif, poziva na volju Alaha. 12 Time je bilo kakva

politička opozicija odmah osuđena kao pobuna protiv Alaha; napetost u društvu

raste i rezultira ubojstvom Utmana. 13 Za četvrtog kalifa izabran je Ali ibn Abi

Talib, nećak i zet Muhamedov. 14 Njegov je izbor bio razlog prvog islamskog građanskog rata. 15 Muhamedova najmlađa žena Ajša, Alijina žestoka protivnica, okupila je mnoštvo svojih pristaša te s njima krenula u rat protiv novog kalifa.

16 Borba se odvijala kod Basre, Ali je odnio pobjedu, a Ajši velikodušno oprostio.

17 No Alijin protivnik Muavija, namjesnik u Siriji, nije se mirio sa situacijom. 18 U bitci kod Sifina Muavija je predložio Aliji neka o nasljedstvu odluči

pravorijek donesen na osnovu Kurana što je Alija prihvatio. 19 Taj se Alijin stav

nije svidio Haridžitima, pa su se odcijepili što je ojačalo Muavijinu poziciju.

20 Nakon Alijinog je ubojstva Muavija uspio nagovoriti Alijinog nasljednika

Hasana te se on odrekao službe kalifa. 21 Muavija je zatim preuzeo dužnost kalifa,

a Hasan mu je prisegnuo vjernost. 22 Muavija je još više naglašavao kako je

njegova vlast u skladu s voljom Alaha. 23 Na taj mu je način uspjelo imenovati

svog sina Jazida svojim nasljednikom, čime je Kalifat de facto postao

kraljevstvom. 24 Religija se sve više koristi u političke svrhe.

25 Unatoč rascjepu u Kalifatu teritorijalna se osvajanja nastavljaju. 26 To su ubrzo

osjetili lučki gradovi Iberijskog poluotoka, a naročito tamošnji Židovi, koje

Vizigoti okriviše radi suradnje s Arapima. 27 Arapima je bio cilj osvojiti čitavo

područje Istočnog Rimskog Carstva. 28 Već su osvojili nekoliko otoka u Egejskom

moru, no kako je Bizant pao, trebalo je prvo zauzeti Carigrad što se pak pokazalo

pretvrdim orahom. 29 Osim gotovo neosvojivih carigradskih zidina važnu ulogu

odigrala je „grčka vatra“ kojom se poslužila bizantska obrana. 30 Bitku kod


58

Sebastopolisa Omejidi su odlučili u svoju korist. 31 I dobro utvrđena Kartaga pala

je u njihove ruke te je nekoć cvatući grad potpuno razrušen. 32 Time je nastupio

kraj bizantske vladavine u sjevernoj Africi. 33 Nekad tako moćno Istočno Rimsko

Carstvo smanjeno je na trećinu nekadašnjeg teritorija. 34 Njegov kozmopolitski

karakter ustupio je mjesto grčkoj kulturi i kršćanstvu. 35 Rimski duh sačuvan je

samo u državno-političkom ustrojstvu. 36 Radi stalne ugroženosti od strane

vanjskih neprijatelja s jedne, a zbog financijskih problema s druge strane, bilo je

potrebno reorganizirati vojsku. 37 Tako je porezom financirana profesionalna

vojska zamijenjena regionalno organiziranom vojskom koja se podmiruje

zemljišnim posjedom. 38 Čitava država podijeljena je na vojne oblasti „teme“ s

vojnim zapovjednicima na čelu koji postepeno preuzimaju i civilnu vlast.

39 U međuvremenu su se stabilizirala kraljevstva koja su nastala na teritoriju

nekadašnjeg Zapadnog Rimskog Carstva. 40 Pobjeda u bitci kod Tertrija

omogućila je Pipinu da zavlada čitavim Franačkim Kraljevstvom. 41 Novonastala

kraljevstva ustrojena su prema rimskom modelu. 42 Vladajuća manjina integrirala

se preuzimajući način života starosjedilaca. 43 Latinski, službeni jezik nekadašnjeg

Rimskog Imperija, sve se više vulgarizira. 44 Pismenih ljudi ima malo i pripadaju

isključivo kleru i plemenitašima. 45 Umjesto papirusa sve se više upotrebljava

pergament. 46 Vizigotski kralj Rekesvint svojom je Knjigom zakona postigao

političko i društveno ujedinjenje Kraljevstva jer se isti zakoni sada primjenjuju i

na Gote i na Hispanorimljane.

47 Između kršćanskih monaha iz Irske i Škotske, koji misionare kod Anglosasa i

Franaka te Papinih misionara, došlo je do konflikta. 48 Radilo se o razlikama u

liturgiji i ritualima. 49 Taj je problem riješen na sinodi u Whitbyu gdje je rimska

crkvena tradicija potvrđena kao službena. 50 Kršćanski poglavari preuzimaju, osim

duhovnih, i svjetovne dužnosti. 51 Crkvene institucije podređene su državnim

vladarima koji imaju pravo određivanja i na vjerskom području. 52 Carevi i kraljevi

sazivaju crkvene sabore; Car Konstans službujućeg je papu uhitio, bičevao i

prognao. 53 Vladari i plemstvo osnivaju samostane koje koriste u privredne,

vladalačke, pa čak i u duhovne svrhe. 54 Na saboru u Carigradu monoteletizam je

proglašen herezijom. 55 Car Justinijan sazvao je Trulansku sinodu koja je imala

negativne posljedice za Židove. 56 Kršćanskim je svećenicima zabranjeno, u

slučaju bolesti, obratiti se židovskom liječniku. 57 Papa Sergije nije se složio sa

zaključcima Sinode, ali je morao popustiti zbog pritiska od strane cara. 58 Sabor u

Toledu također je donio neljudske zakone u cilju istrebljenja Židova. 59 Pod

izlikom neprijateljske zavjere s muslimanima, Židovi su osuđeni na izopćenje iz

društva, a djeca su im oduzeta. 60 Ponovo ih se tereti kao bogoubojice. 61 Samo su


59

Židovi provincije Septimanije izuzeti od primjene tih zakona jer su državi potrebni

kao porezni obveznici.

62 Pogledajmo sada što se događa u osvojenim područjima Kalifata. 63 Postojeća

civilna i financijska uprava i dalje se održala. 64 Nemuslimani se nalaze čak na

nekim visokim pozicijama u upravi. 65 Ne provodi se prisilna islamizacija, no ipak

mnogi prelaze na islam. 66 Brojni vojni zatočenici čine to jer mogu na taj način

zadobiti slobodu. 67 Pripadnici drugih religija plaćaju glavarinu i zemljarinu. 68 Kalif Abd al Malik uveo je arapski kao službeni jezik umjesto grčkog i

perzijskog. 69 Kao službena moneta uveden je dinar, a da pritom druga platna

sredstva nisu povućena iz optoka. 70 Abd al Malik na hramskom je brdu povrh

znamenite stijene sagradio monumentalnu sakralnu zgradu s kupolom. 71 Njemu

je uspjelo osvojiti Meku i tako privesti kraju građanski rat među muslimanima te

uspostaviti apsolutnu vlast kalifa. 72 Brojni ratovi, epidemije i opća glad doveli su

do zastrašujućeg smanjenja stanovništva.

Četvrti dio Prvo poglavlje

1 Dođite, gledajte djela Gospodnja, strahote koje on na zemlji učini. 2 Prestanite i

znajte da sam ja Bog, uzvišen nad pucima, nad svom zemljom uzvišen! 3 Islam se poput bujice širi zemljom, a Kuran Časni – jišmaelska inačica Biblije –

postaje izvorom Božje spoznaje za milijune ljudi. 4 Zajednički otpor Berbera, od

kojih su mnogi židovske vjere, razbijen je u bitci kod Taharke. 5 Islamizirana je

čitava sjeverna Afrika; od četiri stotine kršćanskih biskupija, za koje se vežu

poznata imena kao Tertulijan, Ciprijan, Atanazije, Augustin, nije ostalo gotovo

ništa. 6 U Damasku je kalifa Abd al Malika naslijedio Al Valid. 7 Krenuvši od

afričke obale, muslimanske su čete, potpomognute islamiziranim Berberima,

stigle u al Andalus i zauzele mali, ali strateški važan poluotok koji je nazvan po

njihovom zapovjedniku Džebel al Tarik. 8 Zatim su u bitci kod Gvadalete totalno

porazili Vizigote. 9 Započelo je osvajanje Iberijskog poluotoka. 10 Teodomiro,

vladar provincije Todmir, uspio je za svoju provinciju isposlovati određenu mjeru

autonomije – naravno uz cijenu plaćanja tributa.

11 U Aziji su muslimani osvojili dolinu rijeke Indus. 12 I Transoksijana je, unatoč

žestokom otporu, pala u muslimanske ruke. 13 Muslimani nisu nikad odustali od

Carigrada. 14 Tako je vojskovođa Maslama, potpomognut mornaricom pod

zapovjedništvom kalifa Sulejmana, ponovo krenuo u njegovo osvajanje. 15 Grci

su spremno dočekali napad te su uspjeli uništiti neprijateljsko brodovlje. 16 Budući


60

da su carigradske zidine gotovo neosvojive, napadači su se pripremili na

dugotrajnu opsadu. 17 No hladna i dugotrajna zima uvelike je otežala

snabdijevanje te je broj žrtava bio ogroman. 18 Pošto bijahu napadnuti još i od

Bugara, muslimani su morali prekinuti opsadu. 19 Nakon tog poraza, vojnička

sreća muslimana postala je kolebljiva. 20 Na Iberijskom su poluotoku, doduše, još

uvijek napredovali u smjeru Pirineja, zauzeli Septimaniju i zatim upadali u

Franačko Kraljevstvo, ali su svaki put bili otjerani natrag iza Pirineja.

21 Pelayo, vladar Kraljevine Asturije, pobijedio ih je u bitci kod Kovadonge. 22 I

muslimanska opsada Niceje završila je bezuspješno dok je njihov pokušaj

osvajanja Sirakuze spriječila kuga. 23 U bitci koja se odvijala između Toursa i

Poitiersa razbijeni su od udruženih vojnih snaga Franaka, Langobarda, Sasa

i Frizijaca. 24 No Arapi ostadoše uporni; uvijek iznova prelažahu Pirineje da bi

svaki put bili zaustavljeni od franačkog majordoma Karla. 25 Na području Kavkaza

im je, nakon desetljeća trajajućih borbi protiv Hazara, uspio proboj do Volge.

26 Tek što je na Kavkazu zavladao mir, već je buknulo u sjevernoj Africi.

27 Tamo su se digli Berberi pod vodstvom Maysare; ustanak je ugušen tek nakon

višegodišnjih borbi. 28 Bizant je u bitci kod Akroinona pobijedio muslimansku

vojsku pod zapovjedništvom kalifa Hišama i otjerao ju iz Male Azije. 29 Asturijski

kralj Alfons otjerao je muslimane iz Galicije. 30 U Iraku je ustanak Haridžita

ugušen na jedvite jade. 31 Vojni neuspjesi te brojni ustanci i pobune bili su praćeni

brzim izmjenama vladara što je još više oslabilo dinastiju Omejida. 32 Ustanak

Abu Muslima u istočnom Iranu označio je konačni slom Omejida i uspon dinastije

Abasida.

33 U kraljevstvima koja su nastala na području nekadašnjeg Zapadnog Rimskog

Carstva svako malo neki vladar biva svrgnut, ako ne i ubijen ili osakaćen. 34 Sve

je češća i pojava odstupanja vladara te posveta asketskom životu u kakvom

samostanu. 35 Dakako, ima i slučajeva kada netko mora protiv svoje volje nestati

iza samostanskih zidina. 36 Franačko je Kraljevstvo nakon Pipinove smrti bilo

uzdrmano u temeljima. 37 Budući da su Pipinovi sinovi umrli prije oca, Pipinova

udovica Plektruda osigurala je službu majordoma svom unuku Teudoaldu.

38 Pipinova vanbračnog sina Karla zatočila je kako bi ga udaljila iz borbe za

nasljedstvo. 39 No pritom nije računala na moćnike u parcijalnim kraljevstvima

koji su nastalu situaciju željeli iskoristiti za svoje interese. 40 Kad je u borbu za

nasljedstvo napokon ušao još i Karlo, koji se nakon bijega iz zatvora proslavio u

bitkama s Neustrijom, Plektruda je definitivno izgubila igru. 41 Bila je prinuđena

izručiti Karlu kraljevsko blago njegova oca. 42 Tim blagom i ratnim plijenom

mogao je sebi osigurati vjernost svojih pristaša. 43 S obzirom na brojne protivnike,


61

Karlu je itekako bila potrebna odanost njegovih ljudi. 44 Vodio je uspješne borbe s Frizijcima, Sasima, Alemanima i Bajuvarima, i s moćnicima Akvitanije,

Burgunda i Provanse. 45 Karlo nije bio samo sposoban ratni strateg, već je vukao

i mudre političke poteze. 46 Tako je učvrstio prijateljstvo s Langobardima

ponudivši langobardskom kralju svoga sina na usvojenje. 47 Bio je susretljiv i

prema kršćanskim misionarima. 48 Nakon smrti kralja Teoderika, Karlo njegovog

sina nije proglasio kraljem kao što je to dotad bio običaj, već ga je poslao u

samostan. 49 Zatim je sve do svoje smrti sam vladao Franačkim Kraljevstvom kao

majordom. 50 Njegovi su sinovi Pipin i Karloman također ratovali sa susjedima.

51 Nakon što je ugušio posljednji ustanak Alemana i njihovo kraljevstvo priključio

Franačkom, Karloman se povukao s mjesta majordoma i odabrao samostanski

život. 52 Pipin je zatim vladao kao majordom cijelim Franačkim Kraljevstvom.

53 Brojne izopačenosti u Crkvi ponukale su misionara Bonifacija na sazivanje

sinode germanskih biskupa; među ostalim je na toj sinodi klericima zabranjeno

nositi oružje, a samostanska pravila Benedikta iz Nursije postala su obvezujuća

za sve samostane.

54 Iz Bizanta, također, nema nikakvih pozitivnih novosti. 55 Bugari su kod Anhijala

pobijedili svoje kršćanske susjede. 56 Car Justinijan svrgnut je i ubijen zajedno sa

svojim šestogodišnjim sinom. 57 Naslijedio ga je Filipik Vardan koji se uspješno

borio protiv Bugara i pobijedio ih. 58 No to mu nije donijelo nikakav osobni

probitak jer ga je jedan dio vojske svrgnuo s prijestolja i oslijepio. 59 Ni njegov

nasljednik Anastazije nije se dugo radovao svom carskom dostojanstvu jer ga je

svrgnuo nekadašnji financijski činovnik koji je zatim vladao pod imenom

Teodozije, dok konačno Sirijac Leo nije prigrabio vlast. 60 Leo je naredio prisilno

pokrštavanje Židova i montanista. 61 Kršćanstvo se sve više udaljava od svojih

židovskih korijena, pa nije nimalo začuđujuće što se i među kršćanima raširilo

štovanje svetih slika. 62 Zbog toga se sada javljaju kritičari koji u tome vide

povratak u poganstvo. 63 Pozivaju se na drugu zapovijed Dekaloga i traže zabranu

štovanja svetih slika. 64 Smatraju da su politički neuspjesi, kao i prirodne

katastrofe i pošasti, Božja kazna zbog povrede te Božje zapovijedi.

65 Iskrsavaju uvijek novi uzurpatori. 66 Na osnovu glasine o padu Carigrada,

Tiberije je na Siciliji proglašen protucarem. 67 Dok se car Konstantin u Anatoliji

borio protiv Arapa, njegov je šogor Artavazd prigrabio vlast u Carigradu. 68 Nakon

što je Konstantin uspio opet zasjesti na prijestolje, dao je oslijepiti Artavazda i

njegove sinove, a zatim ih je prognao iz zemlje. 69 Pozitivne vijesti stižu jedino iz

Hazarskog kraljevstva. 70 Tamo je vladar Bulan navodno prigrlio židovsku vjeru i

ustrojio državu prema židovskim vjerskim principima. 71 Kažu da tamo Židovi,


62

muslimani, kršćani i pogani žive u miru i slozi. 72 Nikoga se ne prisiljava na

obrezanje niti je itko ugnjetavan radi svoje vjere.

Četvrti dio Drugo poglavlje

1 Jer tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod? 2 Ponekad se događa da netko ima vladarsku titulu, ali nema pripadajuću moć dok

netko drugi vlada i bez titule. 3 Franački majordom Pipin htio je imati i moć i

titulu. 4 Zato je od pape Zaharija tražio odgovor na pitanje je li u redu što franački

kraljevi nemaju vladarske moći. 5 Budući da je dobio odgovor da kralj bude onaj

koji ima stvarnu vlast, Pipin je smijenio kralja Hilderika, poslao ga u samostan, a

sebe proglasio kraljem.

6 Dok su na Rim pritiskali Langobardi, papa Stjepan se obratio Pipinu za pomoć.

7 Naime, odnos između Rima i Carigrada u to je doba bio narušen zbog

ikonoklazma pa se Carigrad nije odazvao na Papinu molbu. 8 Pipin se odazvao i

pobijedio langobardskog kralja Ajstulfa koji se obavezao da će Papi vratiti

zaposjednuta područja. 9 No tek što se Pipin povukao, Ajstulf je ponovo počeo

opsjedati Rim. 10 Pipin se vrati i pokori Ajstulfa. 11 Osvojene zemlje Pipin je

predao Papi. 12 Nakon što je ugušio ustanak Sasa, Pipin se uputio prema

Septimaniji i zauzeo ju. 13 Septimanija je do tada bila u vlasti Maura. 14 Kad se

pobunio vojvoda Vajfar, Pipin prodrije u Akvitaniju i pokori ga. 15 Nakon

Ajstulfove smrti, njegov je brat Rathis pokušao preuzeti vlast. 16 Preduhitrio ga je

Deziderije, vojvoda Tuskije, osiguravši sebi podršku pape Stjepana te vojnu i

diplomatsku pomoć Franačkog Kraljevstva. 17 Deziderije je Papi obećao pokloniti

nekoliko gradova. 18 Rathis se zatim povukao u samostan Monte Cassino, a

Deziderije je zavladao Langobardima. 19 Pokušao je sklopiti savez s Bizantom

protiv pape Pavla, ali mu to nije pošlo za rukom. 20 Pribojavajući se bizantske

invazije, Papa je zamolio Franke da posreduju između njega i Deziderija.

21 Deziderije je pristao na određene ustupke, ali ih se kasnije nije pridržavao.

22 Tek nakon dugogodišnjih pregovora, došlo je do pomirbe između Pape i

Deziderija.

23 Bizantski car Konstantin ratovao je s Arapima i Bugarima. 24 U borbama s

Arapima na njegovoj su se strani borili i Hazari. 25 Nakon pobjede Bugara nad

Bizantincima započeli su mirovni pregovori. 26 Za bugarsku stranu pregovarao je

kan Vineh kojeg su kasnije bugarski knezovi ubili jer je prema njihovom mišljenju

učinio prevelike ustupke Bizantu. 27 Njegov je nasljednik Telez zatim opustošio


63

granična područja Bizantskog Carstva. 28 Car Konstantin je, kao odgovor na to,

prebacio svoju vojsku brodovima koja se iskrcala kod Anhijala. 29 U borbi koja je

uslijedila obje su strane pretrpjele teške gubitke. 30 Konstantin je pobijedio, a

zatim je poubijao sve zarobljenike. 31 Zbog zavjere protiv cara Konstantina,

ubijeni su Strategije Podopaguros i njegov brat. 32 Njihovi su pomagači

oslijepljeni i prognani. 33 Konstantina je naslijedio car Leo. 34 On se uspješno borio

protiv Arapa i Bugara. 35 No kad je svog sina Konstantina imenovao suvladarom,

morao se suočiti s pobunom njegove polubraće.

36 Pipin je Franačko Kraljevstvo ostavio u nasljedstvo sinovima Karlu i

Karlomanu. 37 Karloman, koji je vladao polovicom Kraljevstva, nenadano je umro

pa je Karlo zavladao cijelom državom. 38 Prvo je zaratio s poganskim Sasima.

39 Trebala su mu tri desetljeća dok ih je definitivno pokorio i nametnuo im

kršćanstvo. 40 Kad je nakon jednogodišnjeg braka otpustio kćerku langobardskog

kralja Deziderija, ovaj je počeo sebi prisvajati područja rimske Crkve zbog čega

je papa Hadrijan pozvao Karla u pomoć. 41 Karlo se odazvao, krenuo u rat protiv

Deziderija te zauzeo čitavo Langobardsko Kraljevstvo. 42 Karlo je održavao

prijateljske odnose s engleskim kraljem Offom. 43 U cilju zaštite od muslimana

Karlo je osnovao parcijalno kraljevstvo Akvitaniju i postavio tamo svog sina

Ludviga za vladara. 44 U arapskom su svijetu vladajući Omejidi izgubili od

ustanika pod vodstvom Abul Abbas as Saffaha na pritoku Tigrisa. 45 Princ Abd ar

Rahman uspio je pobjeći pokolju i uz pomoć Berbera stići u Andaluziju. 46 U to je

doba Jusuf al Fihri bio namjesnik Andaluzije. 47 Abd ar Rahman pobijedio ga je

na rijeci Gvadalkivir te je proglasio sebe emirom Kordobe. 48 Nakon smrti Abul

Abbas as Saffaha, za njegovo su se nasljedstvo borili Al Mansur i njegov stric.

49 Al Mansur je pobijedio. 50 Zapravo je u borbu protiv svog strica poslao

namjesnika Horasana Abu Muslima koji je pobijedio svog protivnika kod

Nisibisa. 51 Abu Muslim slabo je plaćen za učinjenu uslugu. 52 Budući da je u

njemu naslućivao opasnog konkurenta, al Mansur ga daje ubiti. 53 Al Mansur je

dao ubiti i imama Džafara as Sadika. 54 Ta je smrt uzrokovala brojne svađe oko

zakonitog imama. 55 Al Mansur beskrupulozno je progonio Alide. 56 Njegov

nasljednik al Mahdi, nasuprot, nastojao se izmiriti s njima. 57 Za njegove se

vladavine živjelo u miru i blagostanju, a umjetnost je cvala. 58 Al Mahdi odredio

je svoga sina Musu za nasljednika. 59 Musa je ubijen u prvoj godini vladanja od

svoga brata Haruna al Rašida.

60 A sada se vratimo u Franačko Kraljevstvo gdje vlada Karlo. 61 Naspram Židova

je otvoren, mnoge je uzeo čak u svoju službu. 62 Puno prašine diglo je obraćenje

dvorskog kapelana Boda na židovsku vjeru. 63 Taj je zatim odselio u Andaluziju


64

gdje je Židovima dozvoljeno raditi u svim zanimanjima. 64 U Carigradu vladarske

poslove vodi Irena, majka malodobnog kralja Konstantina. 65 Irena je sklopila

savez s kraljem Karlom i sazvala sabor u Niceji. 66 Na tom su saboru ukinuti

zaključci sabora u Hijereji te je opet dozvoljeno štovanje svetih slika, što bi trebalo

okončati desetljećima trajajući spor između ikonoklasta i ikonodula. 67 Kako bi se

izbjegle moguće daljnje svađe oko toga, ukinuta je druga zapovijed Dekaloga dok

je deseta podijeljena na dvije. 68 Kad je Konstantin postao punoljetan i trebao

preuzeti vlast, njegova se majka tome usprotivila. 69 Zahvaljujući pobuni

armenskih vojnika protiv njegove majke, Konstantin je ipak došao na vlast. 70 No

Irenini pristaše nisu mirovali. 71 Konstantin je svrgnut s prijestolja, oslijepljen te

je na kraju podlegao ranama. 72 Granice Kraljevstva su i dalje nesigurne, a situacija

je u unutrašnjosti nestabilna.

Četvrti dio Treće poglavlje

1 On je svima srca stvorio i pazi na sva djela njihova. 2 Nema ništa nova pod suncem, ni ljudska se srca nisu promijenila. 3 Mali ljudi

slave svoje blagdane: Židovi židovske, kršćani kršćanske, muslimani

muslimanske, a pogani poganske. 4 Mali čovjek životari i nada se pravovremenoj

kiši, dobrom prinosu svojih polja i naklonosti svoga gospodara kojemu mora

predati dio svog uroda. 5 On strepi za svoju obitelj, strahuje od pošasti i ratova.

6 Velikaši, nasuprot, moćnici i vladari, zaokupljeni su sasvim drugim stvarima.

7 Ne misleći srcem, oni sebično teže za ispunjenjem svojih želja kojima nema

kraja. 8 Započet ćemo s velikašima i zabilježiti događaje koji nam se čine

zanimljivima. 9 Kalif Harun al Rašid, koji je od Bagdada stvorio veliku metropolu,

osvojio je Cipar i nametnuo bizantskoj carici Ireni visoka davanja. 10 Židovima i

kršćanima propisao je nošenje odjeće po kojoj su raspoznatljivi. 11 Možda je time

želio spriječiti mješovite brakove, bilo kako bilo, taj propis zasigurno nije pridonio

vjerskoj toleranciji. 12 Harun je prije smrti imenovao svoga sina al Amina

nasljednikom, a u slučaju al Aminove smrti trebao ga je zamijeniti njegov brat al

Mamun. 13 Harun je umro u borbi protiv Haridžita u Sistanu. 14 Al Amin se nije

pridržavao očeve volje glede nasljedstva. 15 Za svog nasljednika, na funkciji

kalifa, imenovao je svog maloljetnog sina. 16 Al Mamun tome se usprotivio te je

došlo do oružanog sukoba. 17 Njegov vojskovođa Tahir pobijedio je al Aminovu

vojsku. 18 Tahir je zauzeo Bagdad i svrgnuo al Amina. 19 Al Mamun proglasio se

kalifom. 20 Kad se Al Amin napokon predao, bio je ubijen. 21 Al Mamun uspješno

je ugušio veliku pobunu Alida koji bijahu prognali više abasidskih guvernera.

22 Proglasio je Aliju ibn Musu svojim nasljednikom i zamijenio crne prapore i


65

službenu odjeću Abasida zelenima. 23 To je naljutilo abasidske prinčeve, pa su

kalifom proglasili Ibrahima al Mahdija. 24 Na kraju je Ali ibn Musa umro, a al

Mahdi je odstupio. 25 Al Mamun se vratio u Bagdad. 26 Proglasio je naučavanje

mutazilita državnom doktrinom i od svojih dužnosnika tražio zakletvu na

stvorenost Kurana. 27 Tko se tome usprotivio, doživio bi zlostavljanje, pa čak i

smrt. 28 Tako se razlikuju namisli ljudi od sudova Svevišnjega. 29 Svevišnji

prosuđuje djela ljudi, a čovjek si uzima pravo prosuđivati vjeru drugih ljudi.

30 Kako su daleko ljudski sudovi od sudova Gospodnjih! 31 No na kraju će i svi

samozvani suci doći pred jedino mjerodavni Božji sud. 32 Nakon smrti al Mamuna,

službu kalifa preuzeo je treći Harunov sin, al Mutasim. 33 Prvo je ugušio ustanak

kojeg je poveo Babak Koramdin. 34 Taj je ustanak bio reakcija na ubojstvo Abu

Muslima. 35 Babak je nakon poraza pobjegao u Armeniju. 36 Tamo je izdan, predan

abasidskim četama, mučen i ubijen. 37 Sljedeći kalif, Al Vatik, imao je posla s

pobunom plemena Banu Hilal i Banu Sulaym. 38 Njegov sin al Mutavakil je,

postavši kalifom, ukinuo mutazilitizam, pa sada bivaju progonjeni oni koji su prije

druge progonili. 39 Tako se brzo mijenja ljudska sudbina.

40 U Bizantskom je Carstvu Nikefor svrgnuo caricu Irenu i prognao ju na otok

Lesbos. 41 Priznao je franačkog cara Karla i s njim sklopio prijateljski ugovor. 42 U tom su ugovoru sporazumno utvrđene međusobne granice. 43 Bardanes

Turkos, koji se digao protiv Nikefora, prognan je u samostan. 44 Nikefor je u Frigiji

pretrpio težak poraz, a nakon upada u Bugarsku ubijen je u borbi s kanom

Krumom. 45 U toj je bitci teško ranjen i njegov sin i nasljednik Staurakije koji je

zbog toga smijenjen. 46 Zamijenio ga je njegov šogor Mihael Rangabe. 47 Mihael

je izgubio bitku protiv Bugara kod Jedrena. 48 Kad je vojska proglasila Lea carem,

Mihael se povukao u samostan. 49 Leo je uspio pobijediti Bugare koji su već

opsjedali Carigrad. 50 Zatim je s kanom Omurtagom sklopio tridesetogodišnji

mirovni ugovor. 51 Nakon Leovog ubojstva, na prijestolje je zasjeo Mihael.

52 Jedan od generala, Toma, proglasio se protucarem te je počeo sa svojim

pristašama opsjedati Carigrad. 53 Mihael je uz pomoć kana Omurtaga uspio

pobijediti Tomu. 54 Toma je na kraju od svojih vlastitih pristaša nabijen na kolac.

55 Muslimani su iskoristili bizantski građanski rat te su zauzeli Kretu. 56 Mihaelov

sin Teofil naslijedio je svoga oca na prijestolju. 57 Osvojio je Samosatu i Zapretu.

58 Muslimani su zauzvrat razorili grad Amorion i poubijali sve stanovnike.

59 Teofil je prekršio tridesetogodišnji mirovni ugovor s Bugarima te u borbama

izgubio nekoliko tvrđava kod Jedrena. 60 Time je prekinuta Via Militaris – važna

vojna i trgovačka prometna veza. 61 Teofilova supruga Teodora je, nakon

suprugove smrti, preuzela regentstvo u ime njihova maloljetnog sina Mihaela.

62 Ponovo je uvela štovanje svetih slika, što je pod carevima Leom i Mihaelom


66

bilo zabranjeno, i strogo je postupala s ikonoklastima i paulikijancima.

63 Paulikijanac Karbeas je s nekoliko tisuća svojih pristaša pobjegao na područje

pod arapskom jurisdikcijom. 64 I na tom primjeru ponovo vidimo kako ljudi

kažnjavaju jedni druge isključivo zbog različitosti uvjerenja.

65 U Franačkom je Carstvu papa Leo okrunio Karla carskom krunom. 66 Karlov

sin Ludvig naslijedio je oca na prijestolju i učinio Židovima mnoge ustupke. 67 Između ostalog naredio je da se robovi Židova ne smiju krstiti jer je Židovima

zabranjeno držati robove kršćane. 68 Car Ludvig svog je sina Lotara okrunio za

suvladara, Pipin je dobio Akvitaniju, a Ludvig istočni dio Franačkog Carstva. 69 Protiv Ludviga digao se njegov nećak Bernard jer je smatrao da je ugrožena

njegova vlast u Italiji. 70 Ustanak je ugušen, a Bernarda je Ludvig dao oslijepiti. 71 Pošto je Bernard umro od posljedica, Ludvig se javno pokajao za svoj čin. 72 Car Ludvig dva je puta bio svrgnut i ponovo vraćen na prijestolje, njegovi sinovi

Ludvig i Karlo udružili su se protiv svoga brata Lotara.

Četvrti dio Četvrto poglavlje

1 Tad će se pogani bojati, Gospodine, imena tvojega, i svi kraljevi zemlje slave

tvoje. 2 Franačko Carstvo podijeljeno je u Verdunu između tri Ludvigova sina. 3 Lothar

je svoj dio podijelio između svoja tri sina. 4 Lotringija je, nakon smrti Lotara

mlađeg, podijeljena između Istočnog i Zapadnog Franačkog Kraljevstva. 5 Vladar

Zapadnog Franačkog Kraljevstva Karlo zvani Ćelavi osvojio je Italiju i dao se

okruniti za cara. 6 Nakon smrti kralja Ludviga, Istočno je Kraljevstvo također

podijeljeno između njegova tri sina. 7 No njegov se sin Karlo nametnuo vladarom

prvo čitavog Istočnog, a kasnije još i Zapadnog Franačkog Kraljevstva. 8 U to su

doba Normani počeli ugrožavati zapadna kraljevstva. 9 Ti sjevernjaci visokog

rasta posebno su rado obijali bogate samostane u Irskoj, Škotskoj i Engleskoj. 10 U

početku su se pojavljivali iznenada, a isto tako bi i nestajali dok sada prezimljuju

u tim područjima. 11 Anglosaski kralj Alfred uspio je obraniti Istočnu Englesku od

Normana. 12 S plemenskim vladarom Gutrumom, koji je prihvatio kršćanstvo,

dogovorno su određene granice normanskog kraljevstva zvanog Danelag.

13 Normani su na zapadu otkrili nove otoke prikladne za naseljavanje. 14 Na kopnu

postavljaju svoje logore, prije svega na ušćima velikih rijeka. 15 Kad su jednom

ponovo napali Pariz, franački je kralj Karlo pristao na plaćanje tributa i dao im u

zalog Burgund. 16 Budući da su Mauri spriječili naseljavanje Normana u Hispaniji,

Normani su krenuli prema Italiji i sjevernoj Africi. 17 Moreplovci sa sjevera, koji


67

sebe nazivaju Rusima, rijekama prodiru u unutrašnjost zemlje. 18 Trguju s

Bizantom. 19 U Bizantu vlada car Mihael sa svojim savjetnicima, ujakom Bardom

i patrijarhom Focijem. 20 Nakon nekoliko desetljeća, Bizant je opet zaratio s

Arapima. 21 No kad su se pred vratima Carigrada pojavili Rusi, bizantska se vojska

morala vratiti. 22 Carigradski patrijarh iskoristio je napad Rusa za vjersku misiju

među poganima. 23 Pod izlikom širenja kršćanstva, Bizant vodi ekspanzionističku

politiku. 24 Na tom se području križaju putovi franačkih i bizantskih misionara.

25 Tursko pleme Huno-Bugara, čije područje graniči s Bizantom, dugo se

odupiralo pokrštavanju. 26 Na kraju je njihov kagan Boris iz političkih razloga ipak

prihvatio kršćanstvo istočnog obreda.

27 Bizant je u zemlju Hazara poslao dvojicu vjerovjesnika iz Soluna: učitelja

filozofije Konstantina i njegovog brata, diplomata i pravnika Metoda. 28 Iskusni

Konstantin već je ranije bio u misiji kod Arapa pod kaganom al Mutavakijem.

29 Taj je kagan zaslužan za popravak i uljepšanje Kabe u Meki. 30 Kako bi izbjegli

opasnosti, tako su Konstantin i Metod brodom otplovili do poluotoka Taurisa.

31 Tu je Konstantin našao grob rimskog biskupa i mučenika Klimenta. 32 Nakon

misije kod Hazara, Konstantin i Metod poslani su u Moravsko Kraljevstvo.

33 Moravski vladar Rastislav bojao se sve jačeg franačkog utjecaja pa je tražio

bizantske misionare. 34 Konstantin je za potrebe širenja kršćanstva među

Slavenima sastavio slavensko pismo – glagoljicu. 35 Braća su prevela liturgijske

knjige na slavenski jezik. 36 Njihova je misija u Moravskoj bila vrlo uspješna i

ubrzo su imali učenike koje su mogli zarediti za svećenike. 37 Na saboru u

Mlecima braća su se zauzela da slavenski jezik bude dopušten u bogoštovlju.

38 Papa Nikola ih je zatim pozvao u Rim. 39 Prethodno je Papa izbor Focija za

bizantskog patrijarha proglasio nevažećim. 40 Focije je zatim u svojoj poslanici

istočnim patrijarsima izopćio Papu. 41 U toj je poslanici kritizirao mnoge navike

zapadne Crkve, primjerice svećenički celibat, subotnji post, a prije svega

„filioque“ u Vjerovanju. 42 U međuvremenu je na bizantskom prijestolju došlo do

promjene: Bazilije je ubio cara Mihaela i zasjeo na prijestolje. 43 Zbog ubojstva,

patrijarh Focije Baziliju je zabranio prisustvovati bogoštovlju, na što je Bazilij

e reagirao smjenjivanjem Focija s mjesta patrijarha. 44 Zatim je za patrijarha

imenovao Ignacija. 45 Time je Bazilije dobio na svoju stranu radikaliste kao i

novog papu Hadrijana. 46 Focije je prognan bez mogućnosti obrane na saboru u

Carigradu. 47 Bazilije se posluživao različitim taktikama kako bi Židove prinudio

na kršćanstvo. 48 Kad su Konstantin i Metod donijeli u Rim relikvije svetoga

Klimenta, od Rimljana i pape Hadrijana primljeni su s oduševljenjem. 49 Hadrijan

je u svom pismu Gloria in Excelsis Deo odobrio upotrebu slavenskog jezika u

liturgiji. 50 Konstantin se zbog bolesti povukao u jedan grčki samostan u Rimu i


68

kao monah uzeo ime Ćiril. 51 Papa je Metoda imenovao nadbiskupom obnovljene

dijeceze Panonija te papinskim legatom za slavenske narode.

52 U međuvremenu je u Moravskoj došlo do prevrata; knez Rastislav od svog je

nećaka Svatopluka izručen Francima. 53 Uhićen je i Metod, a pušten je na slobodu

tek nakon intervencije pape Ivana. 54 Nakon Metodove smrti, upraviteljem

Nadbiskupije imenovan je biskup Viching, zakleti neprijatelj slavenske liturgije;

uslijedilo je uništenje slavenskih liturgijskih knjiga, a svećenici slavenskog obreda

morali su u progonstvo. 55 Većina pristaša slavenske liturgije našla je utočište kod

Bugara gdje je na narodnom saboru u Pliski crkvenoslavenski jezik prihvaćen kao

službeni bugarski jezik. 56 Hrvati su već dugo kršćani, a njihov je vođa Branimir

od Pape priznat kao hrvatski knez. 57 Slaveni Normane nazivaju Varjazima.

58 Varjazi po rijekama prodiru sve dublje u unutrašnjost i tamo osnivaju trgovačka

središta. 59 Kod njih je uobičajena poligamija, a uzimaju i slavenske žene.

60 Njihov knez Oleg zauzeo je velika područja, pa tako u njegovoj kneževini žive

Varjazi zajedno s istočnim Slavenima. 61 Zbog toga je došlo do sukoba s Hazarima,

kojima istočni Slaveni duguju mirovni danak. 62 Hazari su, stoga počeli ometati

trgovinu između Varjaga i Arapa. 63 Bore se i protiv islamizacije; mnogi među

njima prakticiraju judaizam, neki, zahvaljujući Konstantinu, i kršćanstvo.

64 U dinastiji Abasida dolazi do čestih sukoba. 65 Upravitelji pojedinih provincija

to iskorištavaju i preuzimaju vlast u različitim područjima. 66 Tako je došlo do

promjene vlasti u Egiptu. 67 Aglabidi su svrgnuli Haridžite s vlasti u sjevernoj

Africi. 68 Safaridi su svrgnuli Perzijske Tahiride u Horasanu. 69 Zatim su na tom

području upraviteljima imenovani Samanidi; Buhara je postala glavnim gradom.

70 Robovi su se iz istočne Afrike u više navrata digli protiv Abasida. 71 Ti crni

robovi moraju obavljati najteže radove – isušivanje slanih močvara uz donji tok

Eufrata. 72 Za vrijeme jednog ustanka, pod vodstvom Alije ibn Muhameda, uspjeli

su čak osnovati svoju vlastitu državu prije nego li su ih Abasidi pobijedili.

Četvrti dio Peto poglavlje

1 Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? 2 Seoba naroda i plemena promijenila je kartu svijeta. 3 Migracije i osvajački ratovi

doveli su do miješanja naroda i religija. 4 Bila su to strašna vremena, puna patnje,

krvi i gladovanja, no s druge strane, rađala su se i nova poznanstva, prijateljstva i

savezi. 5 Svijet nije više onakav kakav je bio u vrijeme rimskih careva kada je Rim

vladao maltene čitavim svijetom. 6 Sada je većina doseljenih naroda stalno


69

nastanjena. 7 Sistem vladavine preuzeli su od Rimljana, Bizantinaca i Perzijanaca

te ga prilagodili vlastitim potrebama. 8 Svaki od tih naroda sada nastoji steći što

više zemlje, moći i utjecaja. 9 U tome su se ugledali na Rimljane. 10 U osvajanju

se natječu Franci, Anglosasi, Normani, Bugari i mnogi drugi narodi. 11 Većina njih

živi pod vladavinom kralja ili kneza.

12 Židovi su u međuvremenu imali nešto mirniji život. 13 Osim Katoličke Crkve,

koja ih je tu i tamo progonila, te muslimana, koji su to također povremeno činili,

nitko nije obraćao pažnju na izabrani narod. 14 Svjesni da ne mogu ponovo osvojiti

Obećanu zemlju, Židovi pojačano odlaze u svijet. 15 Za njih je posebno primamljiv

poziv franačkog cara Karla koji im je obećao značajne službe u svom Carstvu. 16 Tako sada hrle Židovi sa svih strana svijeta u Franačko Carstvo. 17 Razasuti po

svim dijelovima svijeta, Židovi su se mnogim generacijama, u jezičnom pogledu,

različito razvijali da se jedva još mogu međusobno sporazumijevati. 18 Sada

počinju svoj babilonski i aramejski hebrejski miješati s franačkim narječjima.

19 Tako nastaje novi jezik, na kojem se sporazumijevaju ovdašnji Židovi, pa i

mnogo Franaka. 20 Da ne žive u dijaspori i da ih bizantski car Roman ne prisiljava

na kršćanstvo, moglo bi se reći da im ništa ne fali.

21 Lošije stoji kršćanska Crkva čiji se ugled među narodima dobrano srozao.

22 Kod vodeće su se elite, naime, ugnijezdile navike koje su u potpunom raskoraku

s izvornim kršćanstvom i njegovim židovskim korijenima. 23 Pape su se počeli

okruživati kurtizanama. 24 Ne samo zbog priležništva, već im služe i u postizanju

političkih ciljeva. 25 S druge strane, i neke kurtizane iskorištavaju pape i Crkvu u

svoje svrhe. 26 Kazalište za svijet, a sablazan za istinske vjernike! 27 Sve bi to

moglo dovesti do novog raskola u Crkvi. 28 Ili pak do otrežnjenja i ozdravljenja.

29 Sasvim druge brige imaju, trenutačno, Arapi. 30 Oni ratuju na više fronti šireći

islam. 31 Nažalost, pritom su najčešće vođeni svojim vlastitim, sasvim svjetskim

interesima. 32 Među muslimanima ima više različitih vjerskih struja koje

međusobno ratuju. 33 Kako za kršćanstvo, tako je i za islam sudbonosno kada se

vlastiti interesi poistovjete s vjerskima ili postanu čak važniji od njih. 34 To

redovito završava sramotnom katastrofom. 35 Sada ćemo se obratiti pojedinim

događajima suvremene epohe. 36 Stvari nećemo predstavljati detaljno ni

kronološkim redom. 37 Čitaoci koji su za to zainteresirani mogu naći dovoljno

materijala u zapisima različitih povjesničara. 38 Jedan od njih učeni je benediktinac

Regino von Prüm koji je u svojoj kronici svijeta zabilježio događaje od Isusova

rođenja pa sve do današnjih franačkih vladara.


70

39 Muslimani su osvojili Solun, drugi po redu najveći bizantski grad. 40 Nakon što

su zauzeli otok Melitu, preimenovali su ga u Maltu i islamizirali. 41 Abdallah al

Mahdi u Ifrikiji je osnovao Kraljevstvo Fatimida te se proglasio kalifom. 42 Abd

ar Rahman, treći tim imenom u dinastiji Omejida, proglasio se emirom Kordobe.

43 Ratovao je s Ordonom iz Kraljevstva Leon. 44 Ordono je pobijedio Abd ar

Rahmanovu vojsku. 45 Tri godine kasnije Abd ar Rahman pobijedio je kršćansku

vojsku Leonskoga kraljevstva. 46 Muslimanski vojnici prijeđoše Pirineje. 47 Pala

je Pamplona, glavni grad Kraljevstva Navare. 48 Abd ar Rahman proglasio se

nezavisnim kalifom Kordobe, ne obazirući se na protivljenje Fatimida. 49 Vojnom

silom uspostavio je svoju vlast i u sjeverozapadnom dijelu Afrike. 50 Nakon teškog

poraza u borbi s vojskom Leona, dao je razapeti vojne zapovjednike. 51 Abd ar

Rahman promicao je umjetnost, znanost i poljoprivredu. 52 Kordoba je pored

Carigrada i Bagdada postala jedan od najvećih gradova. 53 U međuvremenu su se

u arapskom svijetu pojavile zbirke Hadita, za koje su zaslužni naučenjaci al Buhari

te Muslim ibn al Hađađ. 54 Budući da al Buharijevo teološko razmišljanje odstupa

od dominirajućeg, morao je napustiti Bagdad. 55 Muslimanski filozof Alkind uveo

je matematički način razmišljanja u filozofiji. 56 Kad je perzijska dinastija Bujida

zauzela Bagdad, preuzela je kontrolu nad Kalifatom Abasida. 57 Tako je bagdadski

kalif izgubio političku moć ostajući samo još duhovni vođa sunitskih muslimana.

58 U Europi su nomadska plemena Ugra počela ugrožavati ostale narode.

59 Objedinio ih je Arpad, mađarski knez. 60 Mađari su nakon opustošenja

Moravske zauzeli bogatu Panoniju. 61 S tog su mjesta poduzimali brojne

pljačkaške pohode u Franačko Carstvo i u Italiju. 62 Prvi veliki poraz doživjeli su

pod knezom Zoltanom, a zadao im ga je istočno franački kralj Henrik u bitci kod

Riada. 63 Tom moćnom, ekspanzionistički nastrojenom franačkom vladaru zakleo

se na vjernost češki knez Vaclav koji je zatim ubijen po narudžbi brata Boleslava.

64 Mađari su svojim naseljavanjem odijelili područje sjevernih od južnih Slavena.

65 Hrvatski knez Tomislav uspio se obraniti od Mađara. 66 Papa Ivan potvrdio ga

je kao hrvatskog kralja. 67 Tomislav bijaše saveznik Bizanta u borbi protiv Bugara.

68 Bugari su pokušali pokoriti srpske kneževine, ali je knez Časlav uspješno

obranio njihovu samostalnost. 69 Nakon smrti bizantskog cara Lea, carem je postao

njegov malodobni sin Konstantin. 70 Državne su poslove u njegovo ime isprva

vodili drugi, a kad je zasjeo na prijestolje, bavio se dvorskim ceremonijalom,

organizacijom uprave i države. 71 Na njegovu inicijativo nastalo je poveće djelo

objašnjenja riječi i pojmova. 72 U upravi i vojsci ukinuo je upotrebu latinskog

jezika.


71

Četvrti dio Šesto poglavlje

1 Ustani, Gospodine, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi, a

rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš

dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne. 2 Islam i kršćanstvo se sve više šire među narodima. 3 Kršćanstvo je vladajuća

religija od nordijskih otoka pa sve do Bizanta. 4 Jedini poganski otok na tom

području čine Slaveni u istočnoj Albingiji. 5 Pokrštena su plemena Poljana,

poneka normanska te ruska i ugarska plemena. 6 Bizant je opet postao važna

svjetska sila. 7 Car Konstantin održava diplomatske odnose s Kordopskim

Kalifatom, Franačkim Kraljevstvom i Kijevskom Rus. 8 Istočnofranački kralj

Oton okrunjen je za cara, pod njegovom je ingerencijom i papinska služba.

9 Poneki pape još uvijek drže kurtizane dok kordopski kalifi drže muške hareme.

10 Fatimidi dominiraju Egiptom i Sirijom. 11 Grad al Kahira postao je u Egiptu

značajnim centrom. 12 Židovi su često posrednici u trgovini između Istoka i

Zapada.

13 Okrenimo se prvo Bizantu. 14 Car Konstantin je sa četrdeset godina postao

suverenim vladarom. 15 Budući da nije bio vičan vladanju, većinu odluka i poslova

prepuštao je dvorskim službenicima i generalima. 16 Zakonom je zaštitio vojnike

i seljake. 17 Bizant se u vrijeme njegove vladavine uspješno obranio od Ugra i

Arapa. 18 Carigrad je posjetila obudovjela ruska kneginja Olga koja je tamo

primila krštenje i uzela krsno ime Helena. 19 Njezin je čin uzrokovao revolt među

podanicima, pa je kneginja zatražila pomoć franačkog vladara Otona. 20 Taj je u Kijevsku Rus poslao monaha Adalberta. 21 Njegova misija nije urodila plodom.

22 Adalbert je kasnije imenovan biskupom Magdeburga. 23 Olgin sin Svjatoslav

osvojio je Kraljevstvo Hazara i zauzeo bugarski glavni grad. 24 U međuvremenu

bizantskim je carem postao general armenskog porijekla Ivan Cimisk. 25 On je s

Kijevskom Rusi sklopio mirovni ugovor kojim je Bizant dobio područja u

Bugarskoj i Ugarskoj kao i trgovački grad Herson. 26 Kasnije je veliki knez

Kijevske Rusi Vladimir zauzeo Herson kako bi iznudio vjenčanje sa sestrom

bizantskoga cara Bazilija. 27 Prije sklapanja braka morao je prihvatiti pravoslavnu

vjeru i dozvoliti kristijanizaciju Kijevske Rusi. 28 Bugari su iskoristili previranja

u Bizantu te ponovo započeli borbu za oslobođenjem. 29 U toj se borbi proslavio

bugarski car Samuel.

30 Na Zapadu je saski vojvoda Oton pobudio pažnju. 31 U ahenskoj je katedrali

okrunjen za istočno franačkog kralja, a istovremeno imenovan biskupom Mainza.

32 Članove svoje obitelji imenovao je vojvodama, a za svoje političke ciljeve


72

nastoji pridobiti i crkvene poglavare. 33 Svoje planove financira prihodima iz

rudnika srebra. 34 Pobijedio je Ugre u bitci kod Augsburga. 35 Priskočio je u pomoć

papi Ivanu u borbi protiv kralja Berengara. 36 Taj papa, unuk nekadašnje utjecajne

kurtizane Marozije, na papinsku je stolicu zasjeo sa osamnaest godina. 37 Držao je

ženski harem u Lateranskoj palači. 38 Kralja Otona imenovao je rimskim carem te

mu se na taj način odužio za iskazanu pomoć. 39 Oton je Papi potvrdio sva njegova

dotadašnja prava i privilegije. 40 Istovremeno je pak tražio od Pape zakletvu na

vjernost caru. 41 Nakon što je Oton napustio Rim, Papa je sklopio savez s

odbjeglim Berengarovim sinom. 42 Saznavši to, Oton se vratio u Rim s namjerom

kažnjavanja Pape, ali je taj umro prije no što je car stigao. 43 Oton je osnovao

nadbiskupiju Magdeburg koja je postala misijski centar za istočne zemlje. 44 Često

je slavio Uskrs u gradu Quitilingburgu i tamo primao poslanike iz čitave Europe.

45 Bila mu je podložna i cjelokupna Crkva. 46 Tome se usprotivio reformistički

pokret kojemu je uzor bio samostan Cluny. 47 Ciljevi tog pokreta bili su nezavi

snost samostana od vladarske moći te iskrena pobožnost. 48 Otona je naslijedio

njegov istoimeni sin, kojeg je otac još za života imenovao suvladarom i oženio ga

bizantskom princezom Teofanu. 49 U vrijeme njegove vladavine došlo je do

nekoliko ustanaka. 50 Danski kralj Harald, kršćanin, upao je u sjevernu Albingiju.

51 Bio je oženjen kćerkom abodritskoga kneza te je podupirao slavenska plemena

u istočnoj Albingiji u njihovoj borbi protiv Franaka. 52 Arapi su cara Otona

pobijedili u južnoj Italiji, a potom je umro u Rimu. 53 Nakon njegove smrti vlast

je preuzela njegova udovica, a nakon njezine smrti carica majka Adelajda. 54 Princ

Oton je sa četrnaest godina zasjeo na prijestolje. 55 Unatoč protivljenju, učinio je

Rim glavnim gradom Carstva. 56 Svog bratića Bruna Karantanskog imenovao je

papom; taj je kao papa sebi izabrao ime Grgur. 57 Oton je sebe nazvao „slugom

Isusa Krista“, a kasnije „poslužiteljem Apostola“. 58 Do različitih političkih

problema dolazi i u muslimanskim područjima. 59 Na sjeveroistoku Arapskog

poluotoka žive Karamati. 60 Ta mesijanska šijitska sekta ima svoju vlastitu državu.

61 Pljačkaju hodočasnike na putu za Meku, a odnijeli su i Crni kamen iz Kabe.

62 Mekanci su ga, posredstvom Fatimida i uz visoku otkupninu, tek nakon

dvadeset godina uspjeli vratiti u Kabu. 63 Fatimidi su preuzeli vlast u Egiptu.

64 Pod vodstvom kalifa Abu Tamin Maad al-Muizza, u kratko su vrijeme zauzeli

Meku i Medinu. 65 Karmatski vojskovođa al Hasan zauzeo je Ramlu i Damask.

66 Između Fatimida i Karmata dolazi do vojnih sukoba. 67 Fatimidi zauzimaju

Siriju i nekadašnji Erec Izrael. 68 Kalif al-Muizz uvodi zlatni dinar kao monetu i

izgrađuje al-Kahiru kao prijestolnicu. 69 Dao je izgraditi vlastitu flotu kao zaštitu

protiv pirata. 70 U al-Kahiri osnovan je centar za obuku ismailitskih misionara.

71 Bio je tolerantan prema Koptima. 72 Kopti su smjeli slobodno živjeti svoju vjeru,

a mogli su postati i visoki državni službenici.


73

Četvrti dio Sedmo poglavlje

1 Ja sam došljak na zemlji, zapovijedi svoje nemoj od mene skrivati! 2 Tehnički i ekonomski napredak pridonio je duljoj životnoj dobi te posljedičnom

povećanju broja stanovništva. 3 Selo postaje snažan privredni faktor, a nakon

plemstva i klera seljaci predstavljaju važan društveni sloj. 4 Vladari pokušavaju

učvrstiti svoju moć i pomoću religije. 5 Narodi sjeverne Europe i Azije uglavnom

su pokršteni. 6 Veći dio Europe pod utjecajem je katoličkog Rima. 7 Na jugu i

istoku Europe s centrom u Carigradu dominira pravoslavno kršćanstvo. 8 Zemlje

pod vlašću Fatimida doživljavaju velik privredni procvat. 9 Potiču se također

znanost i kultura. 10 Područje Irana zauzeli su Selđuci koji su postali prijetnja

okolnim narodima.

11 Pojedinci očekuju kraj svijeta, drugi opet govore da o tom danu zna samo

Stvoritelj svijeta. 12 Mnoge je uhvatila misionarska vrućica koja, nažalost, nije

inspirirana ljubavlju prema bližnjemu. 13 U Erec Izraelu još uvijek vladaju stranci.

14 Na Iberijskom se poluotoku događaji vrtoglavo odvijaju. 15 U Kordobi se kalifi

iz dinastije Omejida izmjenjuju velikom brzinom. 16 Hišam je bio kalif samo na

papiru dok je zemljom vladao njegov dvorski službenik Abu Amir Muhammad

ibn Abi Amir. 17 On je novačio plaćenike iz berberskih plemena te pustošio

kršćanska kraljevstva na Iberijskom poluotoku. 18 Tako je razoreno kršćansko

hodočasničko svetište u Komposteli, a dragocjenosti su kršćanski robovi

morali nositi u Kordobu. 19 Abu Amir imenovao se „al-Mansur-ni-llah“ što je bilo

pridržano samo kalifima. 20 Borbe za vlast koje su uslijedile imale su za posljedicu

propadanje Kordopskog Kalifata. 21 Raspao se u mala kraljevstva i kneževine.

22 Berberski Hamudidi svrgnuli su Omejide. 23 Abadidi su osnovali moćno

kraljevstvo s centrom u Sevilli.

24 Rimski car Oton podupro je kandidaturu franačkog učitelja Gerberta Aurillaca

za novog papu. 25 Aurillac je značajan znanstvenik, a kao papa Silvestar uveo je

brojkama arapske znakove. 26 Zajedno s carem planirali su obnovu Rimskog

Carstva te zajedničko upravljanje njime. 27 Obojica su poduprli osnivanje

kršćanskih kraljevstava Ugarske i Poljske. 28 Praški biskup Vojteh, poznat i pod

imenom Adalbert, poduzeo je misijsko putovanje u Ugarsku. 29 Tamo je podijelio

sakrament potvrde vojvodi Stjepanu. 30 Stjepana je papinski legat okrunio za

ugarskog kralja. 31 Dok je Adalbert bio na svojoj misiji, ubili su ga Prusi; poljski

vojvoda Boleslav kupio je njegove posmrtne ostatke i pokopao ih u Gnieznu.

32 Vojteh je zatim proglašen svecem pa je čak car Oton hodočastio na njegov grob.

33 Tu se sreo s vojvodom Boleslavom. 34 Gniezno je postalo nadbiskupijom, a


74

njezinim prvim nadbiskupom imenovan je Vojtehov polubrat Radim. 35 Otona je

na prijestolju naslijedio bavarski vojvoda Henrik. 36 Njegov je cilj obnova

Franačkog Carstva.

37 Poljska je osvojila Lužice, a Bohemija je pripojena Henrikovu Kraljevstvu. 38 Henrik i njegova supruga Kunigunda potakli su osnivanje biskupije u

Bambergu. 39 Što se tiče crkvene politike, Henrik pretpostavlja biskupe

nezavisnim samostanima. 40 Iako je svoju carsku jabuku poklonio samostanu

Cluny, koči reformu po uzoru na Cluny u svom Carstvu. 41 U to je vrijeme opat u

Clunyu ugledan znanstvenik imenom Odilo. 42 Odilo se zauzima za prekid ratnih

sukoba u vrijeme crkvenih blagdana. 43 Uveo je Dušni dan u crkveni kalendar.

44 Udvostručio je broj samostana koji su podložni Clunyu. 45 U gradu Coellen

započela je gradnja sinagoge. 46 Nakon potresa u Rimu na Veliki petak, neki su

Židovi okrivljeni oskvrnućem hostije te su zatim mučeni i spaljeni na lomači.

47 Istočnofranačkim Carstvom je nakon Henrika zavladao Konrad. 48 Konradovoj

krunidbi prisustvuje i danski kralj Knut. 49 Knut je pobijedio Englesku i njezine

saveznike Norvežana Olafa i Šveda Jakoba Anunda. 50 U vrijeme Konradove

vladavine Istočnofranačko Kraljevstvo dobiva naziv Imperium Romanum.

51 Konrad je dao sagraditi katedralu u Speyeru. 52 Njegov se sin Henrik zauzima

za crkvene reforme. 53 U Kijevskoj je Rusi Jaroslav pobijedio svog polubrata

Svatopolka i njegove pristaše te je postao veliki knez Kijeva. 54 Razvija kršćansku

kulturu i održava prijateljske veze s ostalim državama. 55 Sklopio je prijateljski

savez s rimskim carom Konradom. 56 Bizant je u bitci kod Belasice porazio Bugare

te zatim i Georgijce. 57 Nakon smrti cara Bazilija, Bizant ugrožavaju Selđuci. 58 U

bitci kod Dandanakana Selđuci su pobijedili Gaznavide i na području Irana

uspostavili svoju vlast.

59 U sjevernoj Africi još uvijek vladaju Fatimidi, a glavno im je sjedište al Kahira

u Egiptu. 60 Zapadno od Egipta, u Ifrikiji, vladaju Ziridi. 61 Između Fatimida i

Zirida došlo je do raskida veza kada su Ziridi priznali Abaside kao bagdadske

kalife te sa šijitske prešli na sunitsku vjeru. 62 Dok su vladajući Fatimidi šijiti,

Egipćani su pretežno suniti; osim njih tamo žive još i koptski kršćani. 63 Fatimidski

kalif al Hakim bi Amri Llah dao je srušiti mnoge nemuslimanske zgrade, između

ostalog i crkvu Svetog groba u Jeruzalemu i sinagogu u al Kahiri. 64 Izdao je

nekoliko dekreta u cilju očuvanja čistoće islama te dao podignuti Kuću mudrosti

u al Kahiri. 65 Jedna grupa unutar ismailitsko-šijitske struje proglasila je kalifa

al Hakima inkarniranim bogom. 66 Pristaše te religije nazvani su „Druzi“, prema

svom gorljivom misionaru iz Buhare. 67 Iz Buhare potječe i slavni liječnik i


75

znanstvenik Ibn Sina koji je u Europi poznat pod imenom Avicena. 68 Arapske

prijevode grčkih filozofa i prirodoznanaca sada koriste i židovski znanstvenici.

69 Rabini počinju sistematizirati židovska vjerska naučavanja. 70 Poznati talmudist,

filozof i lingvist Saadija imao je velikog udjela u dogmatizaciji judaizma.

71 Pismoznanci nastoje pod svaku cijenu očuvati Tanach od krivog tumačenja.

72 Najprihvaćenija je verzija Tanacha koja je proizašla iz tiberijadske škole, a

opremljena je napomenama i vokalizacijskim znakovima.

Peti dio Prvo poglavlje

1 Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i baštino moja, o Bože, dovijeka! 2 Kroničar ima puno toga što bi mogao bilježiti, nažalost više lošeg, nego dobrog.

3 Započet ćemo pozitivnim događajima. 4 Sve više ljudi na zemlji vjeruje u

jednoga Boga. 5 Židovi, kršćani, muslimani. 6 Između njih ponegdje postoji

poštovanje, tolerancija pa čak i prijateljski odnosi. 7 Španjolski Židovi uživaju

naklonost kralja Alfonza. 8 Židovi koji su slijedili normandijskog vojvodu Vilima

u Englesku osnovali su tamo više velikih naselja. 9 Englesku nazivaju Kanaf ha

arec – zemaljski kutak. 10 U mnogim muslimanskim područjima žive Židovi u

slozi s muslimanskim stanovništvom. 11 No time smo već na kraju dobrih vijesti.

12 Ima, naime, i mržnje među spomenutim religijama, a tamo gdje je nema, ubrzo

se za to pobrinu zavidnici, lažni revnitelji i huškači. 13 U Granadi su muslimani

poubijali mnogo Židova jer su im zavidjeli radi njihova bogatstva. 14 Crkveni

obnovitelj Damiani u svojim spisima navodi vrlo prozirne teološke razloge kojima

pokušava opravdati progone Židova. 15 Maltene se u svakoj generaciji kršćana

nađu „znanstvenici“ koji „točno znaju“ zašto Židove valja progoniti. 16 Pritom

kršćanska Crkva ima dovoljno vlastitih problema. 17 Na mnogim mjestima u Crkvi

vlada nemoral, nered i kaos, kako među nižim, tako i među višim klerom, a rastu

i napetosti između zapadne i istočne Crkve. 18 Međusobna ekskomunikacija pape

Leona i patrijarha Mihaela samo je vanjski znak jednog dugotrajnog, dubokog

razdora. 19 Nesuglasice između Istoka i Zapada pojavljivale su se već od samog

početka. 20 Tome je jedan od razloga jezična barijera. 21 U istočnom dijelu Carstva

službeni je jezik Crkve grčki, a u zapadnom latinski. 22 Grčki učenjaci drže latinski

jezikom barbara. 23 Sveti spisi, liturgijske knjige, literatura općenito stvarana je,

ovisno o regiji, na latinskom, odnosno grčkom. 24 Sljedeći razlog nesuglasicama

različito je obrazovanje istočnih i zapadnih kršćanskih teologa i znanstvenika te

posljedično različiti pogledi na svijet. 25 Dok se na istoku daje prednost klasičnom

obrazovanju i filozofiji, na zapadu se daleko veća važnost pridaje političkom i

pravnom obrazovanju. 26 I preseljenje carskog dvora iz Rima u Carigrad, koje je


76

dovelo do promjene u konstelaciji moći, ne smije se zanemariti. 27 Ima također

razmimoilaženja u pogledu celibata, soteriologije i Vjerovanja. 28 No najrazorniji

faktori u svemu tome su borba za prevlast, pravdaštvo i nepopustljivost.

29 Prvi znaci raskola nazirali su se već kod konflikta između pape Nikole i

patrijarha Focija. 30 U vrijeme vladanja pape Ivana došlo je do izmirenja s

patrijarhom. 31 No sada je ponovo došlo do sukoba između Istoka i Zapada:

patrijarh Mihael i papa Leon ne mogu se sporazumjeti oko liturgijskog jezika,

euharistijskog kruha i vjeroispovijedi. 32 Posvađali su se, prokleli jedan drugoga,

a sada pokušavaju sve to objasniti vjernicima. 33 Osim unutrašnjih problema, tu je

još i vanjska opasnost koja prijeti od muslimana. 34 Ti su oteli već brojna kršćanska

područja. 35 Na zapadu su kršćani ugroženi od španjolskih muslimana, a na istoku

od nadirućih Seldžuka. 36 Kršćanskim moćnicima Istoka i Zapada svakako je u

interesu ovladati tom teškom situacijom. 37 I jednima i drugima prvotni je cilj

zaustaviti muslimane, no nitko ne želi popustiti u međusobnom sukobu. 38 Obje

strane žele pritiscima i ratnim uspjesima dokazati da je "Bog na našoj strani".

39 U Jeruzalemu su muslimani prognali stotine kršćana iz grada i zabranili im

pristup svetim mjestima.

40 Seldžuci su zauzeli Bagdad i krenuli prema zapadu. 41 Zauzevši Jeruzalem, poubijali su brojne stanovnike. 42 U Armeniji je također ubijeno mnogo kršćana.

43 U Španjolskoj se odvijaju žestoke borbe između kršćana i muslimana.

44 Seldžuci sprečavaju kršćanska hodočašća u Jeruzalem. 45 Jedna je kršćanska

vojska totalno uništena od muslimana. 46 Car Mihael zamolio je za pomoć papu

Grgura. 47 Papa, zaokupljen borbom oko investiture, nije se odazvao. 48 Na

kršćanskom se Zapadu brzo proširilo neprijateljsko raspoloženje prema

muslimanima. 49 Poneki revni propovjednici to raspoloženje još raspiruju.

50 Kršćani žele po svaku cijenu oteti Jeruzalem muslimanima. 51 U svim sloje

vima društva čuje se ratni poklik. 52 Pojedinci u ratu vide priliku pobijediti Bizant

i muslimane te konačno riješiti židovsko pitanje. 53 Drugi su spremni staviti svoj

život na kocku kako bi sveta mjesta oslobodili od muslimana. 54 Treći pak sanjaju

o pustolovinama, dragocjenostima Istoka, o ratnom plijenu.

55 Car Aleksije Komnen pozvao je Zapad u pomoć i bio čak spreman na sjedinjenje

Pravoslavne Crkve s Katoličkom; ovaj je put carev zov ozbiljnije shvaćen.

56 Zapad je odgovorio na svoj specifičan način. 57 Papa Urban i s njime biskupi i

opati odlučili su poslati vojsku na istok. 58 Nastalo je veliko oduševljenje u narodu,

među plemstvom i, naravno, među pustolovima i lopovima. 59 Crkveni su krugovi

bili uvjereni u ispravnost i svetost planiranog ratnog pothvata. 60 Sudionicima


77

ratnog pohoda Crkva je zajamčila ne samo ovozemaljske, nego i onostrane

privilegije. 61 Tako se brzinski okupila gomila ljudi iz svih slojeva. 62 Ta prilično

neuredna vojska, puna naivnog oduševljenja i kršćanske revnosti, krenula je put

istoka. 63 Vojnici su se putem vladali krajnje nečovječno i nekršćanski.

64 Nahuškani od nekih propovjednika, sve su redom ubijali židovsko stanovništvo.

65 Obijali su dvorce i samostane, a nisu prezali ni od pljačkanja običnih ljudi.

66 Kad su stigli do Carigrada, car Aleksije dao ih je što brže prebaciti preko

Bospora jer je bio zabrinut za sigurnost grada. 67 Malo zatim spomenuta je vojska

razbijena od Seldžuka. 68 U međuvremenu su na zapadu organizirane uredne vojne

jedinice koje su se spojile u Carigradu. 69 Ta se vojska zatim uspjela probiti

do Jeruzalema. 70 Od borbi i gladovanja napola podivljali, mnogi su vojnici

počinili strašne zločine i uzrokovali mnogo patnje među domaćim stanovništvom.

71 Jeruzalem je naposljetku pao. 72 Kršćanski su vojnici u gradu poubijali mnogo

muslimana, Židova, pa čak i sirijskih i koptskih kršćana.

Peti dio Drugo poglavlje

1 Umnici će blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge učili pravednosti, kao

zvijezde navijeke, u svu vječnost. 2 Ovo je vrijeme vjerskih ratova. 3 Ubija i pljačka se u ime tko zna kojih ciljeva. 4 U tim su ratovima stvorene četiri nove kršćanske države. 5 Prvotno grofovija

Edesa i kneževina Antiohija. 6 Nakon zauzeća Jeruzalema osnovano je

Jeruzalemsko Kraljevstvo. 7 Kako bi ga učvrstio, tako je papa Paskal pozvao na

novi ratni pohod. 8 Taj je pohod zaustavljen u Anadoliji od udruženih rumskih

Seldžuka i Danišmenda. 9 Rumski Sultanat nastao je nakon raspada nekadašnjeg

velikog Seldžukskog Carstva. 10 Nakon zauzeća grada Tripolija, na području

nekadašnjeg emirata osnovana je četvrta kršćanska država – Grofovija Tripoli. 11 S

vremenom je Jeruzalemsko Kraljevstvo preuzelo vodstvo. 12 Zbog vjerskih ratnih

pohoda ojačali su kontakti između Azije i Europe, oživjela je pomorska trgovina.

13 Glavni saveznik kršćanskih vojski je Armensko Kraljevstvo Cilicija,

osnovano od Armenaca koji su pobjegli pred Seldžucima.

14 U novonastalim kršćanskim državama povećava se udio europskog stanov

ništva. 15 Mnogi od njih prihvatili su istočnjački način života. 16 Domaće ih

stanovništvo naziva „Francima“. 17 Na čelu Antiohijskog i Jeruzalemskog

patrijarhata nalaze se latinski patrijarsi. 18 U vrijeme vjerskih ratova nastalo je

nekoliko viteških redova. 19 Njihovi su osnovni zadaci njega bolesnika i zaštita

hodočasnika. 20 Ti su redovi pod zaštitom Pape te su oslobođeni davanja desetine.


78

21 Henrik, istoimeni sin rimskog cara, zatočio je Papu i s njim nekoliko kardinala

u crkvi Svetog Petra u Rimu. 22 Time je htio iznuditi pravo na investituru i svoju

krunidbu za cara. 23 Svađa je okončana u vrijeme pape Kalista, konkordatom koji

je sklopljen u gradu Wormsu. 24 Taj je ugovor potvrđen na saboru u Lateranu.

25 Lateranski sabor zabranio je simoniju i uveo celibat rimokatoličkim

svećenicima. 26 U Europi nastaju novi crkveni redovi. 27 Neki već postojeći bivaju

reformirani. 28 Papa Kalist potvrdio je cistercite koji su proizašli iz reformskog

pokreta među benediktincima. 29 Također je priznao zajednicu koju je u gradu

Premontre utemeljio Norbert iz Xantena. 30 Zajednica živi prema pravilu svetog

Augustina i po uzoru prve Crkve. 31 Postoje i zajednice koje odstupaju od

službenog nauka Crkve. 32 Jedna od tih laička je zajednica koja se naziva „Božji

prijatelji“, a djeluje u zapadnoj Europi. 33 Njihov je nauk sličan nauku

„bogumila“ koji potječu iz Bugarske i koji su u Bizantu proganjani. 34 Bogumili

ne priznaju Stari zavjet i najvjerojatnije su pod utjecajem manihejstva. 35 U

Bizantu je na prijestolje zasjeo Ivan iz dinastije Komnena. 36 Pobijedio je nadiruće

Pečenege kao i ustaničke Srbe. 37 Oženio je kćerku ugarskog kralja Ladislava, koja

je kao carica, uzela ime Irena. 38 Nastojao je povratiti izgubljena područja.

39 Pomoću rumskih Seldžuka obranio je istočnu granicu; pokušao je osvojiti i

Armensko Kraljevstvo Ciliciju te kršćanske države Antiohiju i Edesu. 40 Napao je

Arape u Siriji, ali je odbijen kod Alepa. 41 Na sjeverozapadu Afrike gdje vladaju

muslimani, dogodilo se nešto zanimljivo. 42 U gorju Atlasa djelovao je islamski

reformator Abu Abdallah Muhammed ibn Tumart. 43 Nakon studija u Kordobi,

otišao je na putovanje i posjetio Aleksandriju, Meku i Bagdad. 44 Vrativši se s

putovanja, počeo je među Berberima širiti svoj nauk o apsolutnoj jedinosti Boga

i o predestinaciji. 45 Ibn Tumart je, prema svojim vlastitim navodima, želio islamu

vratiti njegovu izvornost i produbiti duhovni život vjernika. 46 Budući da nije uspio

pridobiti Almoravide za svoju teologiju, vratio se u gorje Atlasa gdje je ujedinio

mnoga plemena u zajednicu nazvanu al-Muvahidun, Almohadi. 47 Bio je uvjeren

u svoje poslanje da kao nepogrješivi Mahdi obnovi vjeru i pravednost u svijetu.

48 Njegova je smrt neko vrijeme držana u tajnosti. 49 Njegov nasljednik Abd al

Mumin vodio je Almohade u pobjedu nad Almoravidima. 50 Abd al Mumin uzeo

je sebi naslov kalifa. 51 Almohadi vladaju sjeverozapadnom Afrikom, Ifrikijom te

Andaluzijom. 52 Židovima na Iberijskom poluotoku počinju sada još teža vremena.

53 Na sjeveru ponovo stupaju na snagu stare protužidovske mjere dok im u

Andaluziji prijeti prisilna islamizacija. 54 Židovi na određenim pozicijama u

društvu moraju nositi žutu, a ostali plavu odjeću, k tome još i kapu u obliku

magarečeg sedla. 55 Židovi stoga bježe u kršćanska područja ili pak traže novu

domovinu u Africi gdje vladaju malo blaži islamski vladari. 56 Povratak u Erec

Izrael sprečava strah od neprijateljskih kršćanskih vitezova.


79

57 Nakon što je atabeg Zengi od Mosula osvojio Grofoviju Edesu, papa Eugen

pozvao je na novi vjerski rat. 58 Pozivu su se odazvali franački kralj Luj i novi

rimski kralj Konrad. 59 Pod njihovim su okriljem krenuli na put i obični

hodočasnici sa ženama i djecom. 60 Papa je odlučio proširiti ovaj vjerski rat i protiv

Arapa na Iberijskom poluotoku te protiv pogana u sjeveroistočnoj Europi.

61 Engleska, iako već duže vrijeme u građanskom ratu, odazvala se Papinom

pozivu te je sudjelovala u ratu sa svojom mornaricom. 62 Oslobodila je

Almeriju i Lisabon od Arapa i pomogla Grofoviji Portugal proglasiti se

nezavisnim kraljevstvom. 63 Mnogi plemići i vitezovi iz sjevernog dijela

Rimskoga Carstva sudjelovali su u vjerskom ratu protiv pogana u istočnoj Europi.

64 Vojske Luja i Konrada sastale su se nakon mnogih nedaća kod Niceje u

Anadoliji. 65 Budući da je bizantski car Mihael Komnen sklopio mir s rumskim

Seldžucima, kršćanski ratnici nisu od njega primili nikakvu pomoć. 66 Udruženi

sa snagama jeruzalemskog kralja Balduina, počeli su opsjedati Damask, 67 Zbog

svađe između trojice kršćanskih kraljeva s jedne te zbog nadmoćnog neprijatelja

s druge strane, taj je vjerski rat prekinut i vojske se vratiše kući. 68 Kralj Luj je

Bizantince okrivio za neuspjeh i htio je protiv njih organizirati vojni pohod.

69 Brojni hodočasnici i vojnici ostali su u Svetoj Zemlji, nadajući se boljem životu

tamo. 70 Mnogi su se priključili eremitskoj zajednici na brdu Karmel. 71 Još uvijek

ima ljudi koji žele živjeti u duhu Evanđelja. 72 Vjerujmo da će jednom u vječnosti

svijetliti poput zvijezda na nebu.

Peti dio Treće poglavlje

1 Ako je bogatstvo blago poželjno u ovom životu, što je onda bogatije od mudrosti

koja sve stvara? 2 Kršćani i muslimani čvrsto vjeruju da ratujući jedni protiv drugih vrše volju

Božju. 3 Jedni i drugi progone Židove pozivajući se pritom na Sveta pisma. 4 Pape

obećavaju oproštenje Božje kazne svima koji se bore protiv islama. 5 U slučaju

mučeničke smrti, dakle svakome je „zagarantiran odlazak u raj“. 6 Kraljevskom

bračnom paru iz Francuske učestvovanje u vjerskom ratu nije donijelo sreće. 7 Nakon povratka iz Jeruzalema kralj Luj poništio je svoj brak s Eleonorom od

Akvitanije. 8 Ona se zatim udala za Henrika iz dinastije Plantagenet koji je nakon

građanskog rata proglašen engleskim kraljem. 9 Zahvaljujući tom braku, Engleska

je stekla vlast nad zapadnim dijelom Franačkog Carstva. 10 Kralj Luj bio je

posrednik u sukobu između engleskog kralja i kanterburijskog biskupa Thomasa

Becketta. 11 Podupro je papu Aleksandra u borbi protiv ambicija novog rimskog

cara Fridrika. 12 Fridrik je nastojao centralizirati vlast i ograničiti utjecaj


80

plemstva. 13 Usredotočio se prije svega na borbe sa sjevernim talijanskim

gradovima koji su težili sve većoj autonomiji. 14 Došlo je do izbora protupape

Paskala koji je Fridrika okrunio za cara, a cara Karla proglasio svetim. 15 Nakon

poraza u sjevernoj Italiji, Fridrik se morao izmiriti s papom Aleksandrom. 16 Papa

je na saboru u Lateranu donio nove propise protiv Židova. 17 Židovi više ne smiju

zapošljavati kršćane, a svjedočanstvo kršćana smatra se vjerodostojnijim od

svjedočanstva Židova, no Židovima se ne smije oduzeti imovina. 18 Budući da je

Židovima preostalo samo još trgovanje novcem kao izvor zarade, Papa im je

dozvolio pozajmljivanje novca uz kamate. 19 U Europi nastaju novi gradovi s

raskošnim katedralama i palačama, osnivaju se znanstveni instituti, održavaju se

viteški turniri, priređuju dvorske zabave. 20 Kao reakcija na rastrošan i isprazan

način kršćanskog društvenog života, pojavili su se kršćanski laički pokreti.

21 Njihov je cilj življenje kršćanskih kreposti i dragovoljno prihvaćanje

siromaštva. 22 Utemeljitelj jednog takvog pokreta trgovac je iz Lyona – Valdes.

23 Nakon jednog nadnaravnog iskustva posvetio se studiju Biblije. 24 Kako bi

Sveto pismo što bolje približio običnim ljudima, tako je dao prevesti Vulgatu na

razgovorni jezik. 25 Širio je Evanđelje kao putujući propovjednik, no ubrzo je

došao u konflikt s Crkvom. 26 Laički vjerski pokreti bili su tema na saboru u

Veroni. 27 Mnoge su grupe propovjednika izopćene iz Crkve, među njima „Božji

prijatelji“ i „Lyonski siromasi“. 28 Papa Inocent je običnom puku čak zabranio

čitanje Biblije. 29 Unatoč progonima, nemirima i ratovima – ili pak baš zbog toga

– brojni su Židovi, kršćani i muslimani privučeni mistikom.

30 Redovnica Hildegard iz Bingena, mističarka, zapisala je svoje vizije i objave o

prirodnom liječenju. 31 Među muslimanima nastaju mistički redovi takozvanih

sufija. 32 Njihov je cilj sjedinjenje sa Stvoriteljem u ljubavi putem predanja

individualne volje Božjoj volji. 33 Kod Židova se profilirao filozof i liječnik Moše

ben Majmon. 34 Njegova je obitelj pobjegla pred Almohadima iz Kordobe u

Egipat. 35 Ben Majmon, nazvan i Majmonid, postao je glavnim rabinom egipatskih

Židova te je napisao brojne komentare Mišne. 36 Proslavio se i kao liječnik

sultanove obitelji. 37 Salah ad Din Jusuf ibn Ayyub u Egiptu je preuzeo vlast od

Fatimida. 38 Ajubidi, osim Egipta, kontroliraju i sjeverni dio Nubije, južni dio

Arapskog poluotoka te Meku i Medinu. 39 Kršćani nazivaju Salah ad Dina Saladin

dok muslimani kršćanske osvajače Erec Izraela nazivaju Francima. 40 Saladin i

Franci su postali protagonisti u događajima koji će ostati zapisani u ljudskom

pamćenju. 41 U Jeruzalemskom Kraljevstvu živi već treća generacija europskog

plemstva. 42 Njihovi su pređi u vjerskim ratovima i pljačkom namrli dovoljno

bogatstva te sada njihovi potomci provode siguran život u Svetoj zemlji. 43 Tu se

osjećaju svoji na svome i ne žele nikakvih nemira. 44 Stoga, u nadolazećim za


81

borbe spremnim plemićima i vitezovima, naslućuju ugrožavanje svog načina

života. 45 Između ta dva tabora nastao je konflikt interesa. 46 Bizantski car Manuel

Komnen poražen je od rumskih Seldžuka. 47 Ta muslimanska pobjeda potakla je

Saladina te je napao Jeruzalemsko Kraljevstvo. 48 Borba je ostala neodlučena, pa

sultan Saladin i kralj Balduin sklopiše mir. 49 Balduina je nakon njegove smrti

naslijedio njegov šogor, franački vitez Guy de Lusignan. 50 Za vrijeme njegove

vladavine, grof Renaud de Chatillon često je napadao arapske karavane i

upadao na muslimanski teritorij.

51 Time je franačka strana povrijedila mirovni dogovor. 52 Grof Renaud se unatoč

nagovaranju jeruzalemskog kralja nije ispričao, već je nastavio napadati

muslimanske karavane dok to Saladinu nije dozlogrdilo. 53 Stoga je Francima

objavio rat i uputio se s vojskom u Erec Izrael. 54 Franci su bili međusobno

posvađani, moralni krivci, osim toga podcijenili su ogorčenje muslimana. 55 No

budući da su se uzdali u snagu relikvije Svetog križa, bili su sigurni u svoju

pobjedu. 56 Vojske su se sudarile kod takozvanih Hatinskih rogova, nedaleko od

Galilejskog jezera. 57 Za samo nekoliko sati kršćani su izgubili ne samo bitku, već

i Jeruzalemsko Kraljevstvo zajedno s relikvijom Svetog križa. 58 Bilo je samo još

pitanje vremena kada će Saladin ući u Jeruzalem. 59 Saladinu nije stalo do

uništenja Franaka, a još manje do uništenja Jeruzalema. 60 Počeo je s pregovorima

želeći Franke udariti tamo gdje bi ih najviše zaboljelo: po džepu. 61 Mogli su dakle

uz naplatu napustiti Jeruzalem ili biti prodani kao robovi. 62 Jeruzalem je ponovno

u muslimanskim rukama. 63 Pojedinci u tim događajima vide potvrdu da je Bog,

kao što je nekad odbacio Židove, ovaj put odbacio kršćane. 64 Drugi su pak

mišljenja da Bog nikad nikoga nije odbacio, nego da strpljivo čeka na

izmirenje Židova, kršćana i muslimana. 65 Međutim, kako doći do izmirenja ako

se dvojica stoljećima svađaju za zemlju trećeg, a samo se u jednoj točki slažu: da

tog trećeg treba uništiti? 66 Erec Izrael, Svetu zemlju, koju je Bog zauvijek predao

Izraelcima, razaraju, ponovo izgrađuju te uvijek ponovo razaraju oni koji se mole

istom Bogu. 67 Čovjek bi pomislio da su Franci, a s njima i čitav kršćanski Zapad,

napokon naučili svoju lekciju. 68 No ništa od toga. 69 Već su na pomolu novi ratni

pohodi protiv muslimana. 70 Na jednom od njih utopio se car Fridrik, tamo negdje

u Anadoliji. 71 Kraljevi Filip i Rikard putem su se posvađali. 72 Naposljetku je kralj

Rikard uspio nagovoriti Saladina da kršćanima da dozvolu slobodnog pristupa

svetim mjestima u Jeruzalemu.


82

Peti dio Četvrto poglavlje

1 Hvalite Gospoda s nebesa, hvalite ga u visinama; hvalite ga, svi anđeli njegovi,

hvalite ga, sve vojske njegove! 2 Prije nego li se ponovo usredotočimo na događanje u svijetu, podignimo svoja

srca k Nebu i podajmo slavu Bogu. 3 Blagoslovljen budi, Svemogući, vječni Bože,

Gospodaru svijeta, Stvoritelju neba i zemlje. 4 Blagoslovljeno budi tvoje sveto

Ime i Ime tvoga Kraljevstva u vijeke vjekova. 5 Blagoslovljen budi zbog svog

Saveza s ljudima po Noi. 6 Slavimo Te jer si izabrao Abrahama. 7 Hvalimo Te s

Hagarom i Ismaelom. 8 Klanjamo ti se sa Sarom i Izakom. 9 Volimo te s Marijom

i Isusom. 10 Blagoslovljen budi u svim svojim izabranicima. 11 Slavljeno budi tvoje

Ime i tvoje Kraljevstvo u Mojsiju, Isusu i Muhamedu. 12 Blagoslovljeni svi

Izraelci, kršćani i muslimani. 13 Gospodine, udijeli im milost spoznaje da si Ti

njihov jedini, zajednički Otac. 14 Otvori im oči da se mogu međusobno prepoznati

kao dar jedni drugima i ljubiti se. 15 Pomozi im, Oče, da budu u mogućnosti

objaviti Tvoje Ime junačkim djelima ljubavi, postom i molitvom. 16 Daj im

hrabrosti da radije sebi iskopaju oko ili odsjeku ruku, nego da to učine svom

nedužnom bližnjem. 17 Hvala Oče, za ovaj prekrasni svijet pun tajni, mijene i

prirodnih čudesa.18 Tvoje Ime neka se proslavi u svim malim, svijetu nepoznatim

ljudima koji svojim djelima svjedoče tvoju ljubav. 19 Neka tvoja milost učini

nestanak razdora unutar islama, kršćanstva i židovstva. 20 Neka bude Tvoja

milostiva volja da čovjek nadvlada Sotonino raspirivanje mržnje, nasilja i razdora

te da mir i pomirenje zavladaju svijetom.

21 Srećom, u svijetu nikad ne ponestane ljudi koji su spremni žrtvovati svoj život

za ostvarenje tog cilja. 22 Jedan od njih je Giovanni Battista Bernardone zvan

Franjo. 23 Bog ga je izravno pozvao tražeći od njega obnovu Crkve, na što se

Franjo, koji nije odmah shvatio, odazvao obnavljanjem konkretnih zgrada sa

sredstvima koja je isprosio ili uzeo od svog oca. 24 Otac je protiv njega pokrenuo

javni sudski proces za vrijeme kojeg je Franjo skinuo svoju odjeću i potpuno se

predao svom nebeskom Ocu. 25 Zatim se povukao u osamu, njegovao gubavce te

živio od milodara striktno odbijajući posjedovanje kakve imovine. 26 Ubrzo su mu

se pridružili i drugi mladi ljudi te su zajedno navješćivali Evanđelje svim

stvorenjima, kako bi svima objavili neizmjernu Očevu ljubav. 27 Božjem pozivu

odazvao se i Dominik koji se, umjesto silom, protiv krivovjeraca želio boriti

argumentima. 28 Bio je putujući propovjednik koji je odabrao siromaštvo jer je u

bogatoj i sekulariziranoj Crkvi vidio pogodno tlo za razvoj različitih hereza.

29 Kod muslimana, također, ima ljudi koji svjedoče ljubav nebeskog Oca. 30 Sufisti

Muhamed ibn Arabi, Faridudin Atar i Muinuddim Chishti svakako zaslužuju biti


83

spomenuti. 31 Bili su ispunjeni ljubavlju Svevišnjega te su tu ljubav pobuđivali u

drugim ljudima.

32 Kod Židova se svojim spisima proslavio Moše ben Majmon. 33 No za

pravovjerne Židove njegova su djela bila sablažnjiva pa je veći dio njih spaljen, a

spisi bijahu trn u oku i članovima kršćanskog propovjedničkog reda koji ih također

predavaše vatri. 34 Ista sudbina kao Majmonidova djela zadesila je i Engleza

Roberta Readinga nakon što je prešao na židovstvo te se oženio Židovkom.

35 Brojni rabini sada sele u Svetu zemlju kako bi unijeli novi život u židovske

zajednice, stradale u vjerskim ratovima. 36 Ratuje se i na drugim stranama.

37 Temudžin, sin poglavice jednog plemena Mongola, uspio je ujediniti mongolska

plemena. 38 Zatim je na izvoru rijeke Onon sazvao plemenske vođe i proglasio se

Džingiskanom. 39 Njegove čete poznate su po brutalnosti; pokorio je Tangute,

osvojio Zongdu, Šandong i Kara-Kitaj. 40 Zauzeo je i gradove Buharu i

Samarkand. 41 Papa Inocent imao je druge brige. 42 Organizirao je rat protiv

Albigenza. 43 U njegovim očima Albigenzi bijahu opasni krivovjerci. 44 Da bi

spriječio „krivovjerstvo“, papa je laicima zabranio ne samo čitanje Biblije na

materinskom jeziku, već i samo posjedovanje Svetog pisma.

45 Fridrik, kralj Sicilije, papi Honoriju obećao je, da će prepustiti neka područja

i osvojiti Jeruzalem. 46 Kao protuuslugu, papa ga je okrunio za rimskoga

cara. 47 Prva briga bila mu je stabilizacija carstva. 48 Na svom je dvoru zapošljavao

učenjake različitih religija. 49 Kad su u Fuldi neki Židovi bili optuženi za ubojstva

djece, čijom su krvlju navodno spremali beskvasne kruhove, Fridrik je pozvao na

svoj dvor pokrštene židovske učenjake iz cijeloga svijeta. 50 Ti su uspjeli odbaciti

tužbu i postići oslobođenje optuženih. 51 Tako sada Židovi uživaju carsku zaštitu,

no taj privilegij nije besplatan. 52 Osim toga, sada se osim neosnovanih optužaba

pribojavaju i reakcije kršćana na carsko pokroviteljstvo. 53 Unatoč svemu, oni i

dalje žive kao izabrani Božji narod.

54 Fridrik je održao obećanje dano Papi te je sa svojom vojskom krenuo u Svetu

zemlju. 55 Njegov je vojni pohod bio uspješan; sa sultanom al Kamilom sklopio je

desetgodišnje primirje i zadobio kontrolu nad Jeruzalemom i Betlehemom.

56 Sultan al Kamil već je jednom kršćanima ponudio mir. 57 To je bilo u vrijeme

kada je papinski legat Pelagije vojskom opsjedao Damiette. 58 Sultan je bio

spreman predati Jeruzalem i relikviju Svetog križa. 59 No Pelagije i predstavnici

talijanskih pomorskih republika odbili su ponudu i pregovore. 60 Toliko su različite

ljestvice vrijednosti: dok su jedni davali svoje živote za relikviju križa, drugi nisu

bili spremni ni na jedan razgovor da bi je zadobili. 61 Na kraju ostadoše bez oba,


84

a krivnju prebaciše na cara Fridrika kojeg se željelo maknuti. 62 Fridrik je spriječio

održavanje sabora zatočivši visoke crkvene knezove koji su bili na putu za

sabor. 63 Njegov šogor Rikard od Cornwalla također je organizirao vojni pohod u

Svetu zemlju. 64 Iskoristio je svađu između ajubidskih kraljevstava Kairo i

Damask. 65 Kršćanska je strana osim Galileje stekla i cjelokupno područje

zapadno od Jordana sve do Askalona. 66 Jesu li pape kod svojih poziva na vjerski

rat protiv „krivovjeraca“ doista imali na srcu spasenje duša ili su time prije svega

željeli steći slavu i bogatstvo, ostavljamo po strani. 67 Fridrik je zatočenjem

kardinala uspio odgoditi, ali ne i spriječiti svoje smjenjivanje. 68 Na saboru u

Lyonu on je naposljetku ipak smijenjen. 69 Mnogo toga mu je predbačeno, među

inim i prijateljevanje s muslimanima. 70 No Fridrik je ignorirao presudu Crkve

te je zadržao svoju službu i carski naslov. 71 Francuski kralj je, želeći isprobati

svoju sreću, također krenuo s vojskom u Svetu zemlju, ali su ga Mameluci

zarobili. 72 Ovaj smo zapis započeli s hvalama Svevišnjemu pa ćemo ga tako i

završiti: Slava, čast i hvala Vječnome za sve patnje, radosti i milosti ovoga

vremena!

Peti dio Peto poglavlje

1 O, kad bi čvrsti bili putovi moji da tvoja čuvam pravila! 2 Kada će se ljudi konačno dati poučiti Božjom riječi, kada će barem iz vlastite

povijesti nešto naučiti? 3 Budući da stalno žude za bogatstvom i moći, Bog uvijek

iznova mora zahvaćati u ljudsku povijest. 4 Mongoli su osnovali carstvo koje je

dvaput veće od nekadašnjeg imperija Aleksandra Makedonskog. 5 Posljedično se

nije promijenila samo karta svijeta, već i životni uvjeti mnogih naroda i

pojedinaca. 6 Mongoli ubijaju bez milosti, jedino sposobne obrtnike odvode sa

sobom jer su im potrebni kao pomoć pri izgradnji glavnog grada Karakoruma.

7 Zauzeli su ruske kneževine te prodrli sve do Poljske i Ugarske. 8 Europljani ih

nazivaju Tatarima ili Tartarima jer im se čine kao da „dolaze iz pakla“. 9 U stvari

su Tatari bili prve žrtve Mongola. 10 Džingis-kanovi su nasljednici, zbog

međusobnih sukoba, Carstvo podijelili u četiri kanata. 11 U njima navodno vlada

relativna vjerska sloboda te podanici, osim prirodnih religija, prakticiraju

primjerice i nestorijanizam i budizam. 12 U kanatu Zlatna horda, koji se prostire

na području Kijevske Rusi, dozvoljena je i kršćanska pravoslavna vjera.

13 Čagatajski kanat prostire se na području središnje Azije.

14 Kublaj-kan vlada u istočnom dijelu Mongolskog Carstva. 15 Osvojio je područje

južne Kine i čitav teritorij nazvao Carstvo Juan, s glavnim gradom Dadu.


85

16 Kublaj-kan je, umjesto dotadašnjeg mongolskog, uveo kvadratno pismo.

17 Poduzimao je ratne pohode prema otocima istočno od Kine, ali bez uspjeha.

18 Kublajeva majka, koja je bila nestorijanka, željela je dovesti u zemlju kršćanske

misionare. 19 Osnovan je kršćanski misijski ured. 20 Papa Grgur je na kanovu

molbu poslao nekoliko misionara koji tamo nikada nisu stigli. 21 Raniji pokušaj

kristijanizacije Mongola po franjevcu Rubrucku, koga je poslao francuski kralj

Luj, nije bio uspješan. 22 Kublajev brat Hulagu pokorio je Perziju i osnovao

Ilkanat. 23 On sam bio je sljedbenik mističnog budizma dok je njegova supruga

bila kršćanka. 24 Mongoli su sklopili savez s Armenskim Carstvom Cilicijom.

25 Nastojali su slomiti jaku muslimansku vlast u Bagdadu i Jeruzalemu. 26 Kad su

Hulagujeve čete zauzele Bagdad, ubijen je tamošnji abasidski kalif. 27 Njegovo

sjedište dobio je nestorijanski patrijarh. 28 Zatim je mongolska vojska krenula

prema Gazi, u nadi da će od ostatka kršćanske države u Svetoj zemlji dobiti pomoć

u borbi protiv muslimana. 29 No tamošnji kršćani, koji su Mongole nazivali

jašućim vragovima, nisu se odazvali. 30 Mongolska vojska Ilkanata morala se

osloniti na vlastite snage.

31 Mameluci, nekadašnji robovi ajubidske dinastije, preuzeli su vlast u Egiptu i

Siriji. 32 Hulagu se posvađao s kanom Zlatne horde, koji je u međuvremenu prešao

na islam i sklopio savez s mamelucima. 33 Mameluci su u Galileji porazili

Hulagujevu vojsku. 34 Bilo je samo još pitanje vremena kada će Mameluci zauzeti

posljednje kršćansko područje kod Akona. 35 To se dogodilo gotovo točno dvjesto

godina nakon prvog kršćanskog ratnog pohoda protiv muslimana u Svetoj zemlji.

36 Uspjesi Mongola posredno su koristili i Bizantincima. 37 Budući da Mongoli

Ilkanata Seldžuke učinili vazalima, ovi prestadoše ugrožavati Bizant. 38 Nakon

što su Latini zauzeli Carigrad, Bizantinci su glavni grad premjestili u Niceju.

39 Odonud je bizantski car Mihael Paleolog uspio ponovo vratiti Carigrad pod

svoju vlast. 40 Paleolog se veoma trudio ući u uniju s Latinskom Crkvom,

pogotovo jer je papa Urban pozivao na rat protiv Bizanta. 41 Tek je na saboru u

Lyonu papa Grgur stavio na dnevni red okončanje crkvenog raskola i stanje u

Svetoj zemlji. 42 Organizacija sabora bila je povjerena franjevcu Bonaventuri.

43 On se na saboru zauzeo za prosjačke redove. 44 Na tom je saboru prisustvovala

i delegacija Ilkanata, no nakon smrti Pape prekinuta je suradnja između

Europejaca i Mongola. 45 Car Mihael bizantskoj je strani nametnuo sjedinjenje s

latinskom Crkvom iako se većina pravoslavnih kršćana tome protivila. 46 Na putu

za sabor umro je Bonaventurin prijatelj Toma Akvinski koji je za sobom ostavio

mnogo teoloških i filozofskih djela. 47 Toma je u svom djelu Summa theologica

tražio heretičarima ekskomunikaciju i smrtnu kaznu. 48 Papa je njegovoj

redovničkoj zajednici povjerio službu inkvizicije.49 Za postizanje priznanja


86

dozvoljeno je i mučenje. 50 U Europi se događaju nečovječni progoni Židova.

51 Kao primjer navodimo spaljivanje živih ljudi u sinagogi u gradu Munihenu. 52 U

Rimskom Imperiju je nakon cara Fridrika nastupilo razdoblje slabih careva.

53 Najjači vladar, i bez carske krune, - bio je kralj Bohemije i vojvoda Austrije –

Otokar Premysl. 54 Osvojio je neka područja Rimskog Carstva. 55 Židovima je

potvrdio određena prava, primjerice vlastitu upravu i zaštitu imovine. 56 S druge

je pak strane među prvima uveo inkviziciju u svom kraljevstvu. 57 Otokar je

sudjelovao u prisilnom pokrštavanju Prusa. 58 U tom je vodeću ulogu imao viteški

red Ordo Teutonicus, koji je svoje središte premjestio iz Akona u Europu.

59 Budući da su njihov daljnji prodor prema istoku spriječili Mongoli, redovnici

su na području Pruske osnovali svoju državu.

60 Grof Rudolf Habsburški izabran je za rimskog kralja. 61 Njegovom pobjedom

nad Otokarom Habsburžani su zavladali Austrijom i Štajerskom. 62 Međutim,

carske se krune nije domogao. 63 Nije mu pomoglo ni obećanje dano papi Grguru

da će ići u rat za Svetu zemlju. 64 U Španjolskoj je došlo do javne disputacije

između Židova i kršćana. 65 Disputacija se odvijala u prisustvu španjolskoga kralja

te najviših predstavnika dominikanskog i franjevačkog reda. 66 Rabin Moše ben

Nahman branio je uspješno židovsku stranu. 67 Unatoč tome morao je napustiti

Španjolsku, te je zatim radio na oživljavanju židovskih zajednica u

Jeruzalemu i Akonu. 68 Židovima je u međuvremenu i Engleska postala

nesigurnom zemljom. 69 Kralj Edvard vratio se s ratnog pohoda protiv muslimana.

70 Židovima je ograničio novčane poslove želeći ih zaposliti u poljoprivredi i

obrtništvu. 71 Nakon nove Papine bule o odjeljivanju Židova i kršćana, engleski

su Židovi na svojoj odjeći morali nositi žuti znak. 72 Nekoliko godina kasnije

Židovi u Engleskoj bivaju razvlašćeni i prognani.

Peti dio Šesto poglavlje

1 Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše. 2 Azijom vladaju uglavnom Mongoli, Mameluci i Osmanlije. 3 Kublaj-kan je prije

svoje smrti uveo budizam kao državnu religiju u carstvu Juan. 4 Njegov nasljednik

Timur-kan promiče konfucijanizam. 5 Kršćanskom je misionaru, Ivanu od

Montecorvina, ipak dopustio slobodno djelovanje. 6 Taj je franjevac bio poslan u

Aziju s nalogom kako bi vratio tamošnje nestorijanske kršćane u Katoličku

Crkvu. 7 Njegov je zadatak bio i kristijanizacija poganskih Mongola. 8 U tu je

svrhu preveo Novi zavjet i Psalme na mongolski jezik. 9 U gradu Dadu dao je

graditi prve kršćanske crkve. 10 Na njegovu je molbu Papa dozvolio uvođenje


87

mongolskog jezika u liturgiju. 11 Papa je imenovao Montecorvina nadbiskupom

Dadua i patrijarhom Istoka. 12 U perzijskom Ilkanatu vlada Gazan. 13 Armenski

kralj Hetum zamolio ga je za pomoć u borbi protiv Mameluka. 14 Gazan se

odazvao i krenuo sa svojom vojskom put Sirije. 15 Pritom je računao na pomoć

kršćana. 16 Za pomoć je zamolio ciparskog kralja i predstojnike kršćanskih redova,

ali nitko se nije odazvao. 17 Mameluci su pobijedili saveznike u borbi kod

Damaska.

18 Hetum je svoj pokušaj ujedinjenja Armenske Crkve s Katoličkom platio

životom. 19 Mongoli, koji su u međuvremenu prihvatili islam, ubili su ga u

Anazarbi. 20 Armencima uistinu nije lako u svijetu borbe za prevlast između Rima,

Bizanta i muslimana. 21 U Maloj Aziji je u međuvremenu pobudio pozornost jedan

novi vladar u usponu: Osman. 22 Nakon što je oslobodio jedno pleme rumskih

Seldžuka, preuzeo je vlast nad turkmenskim plemenima. 23 Osvajanjima je

umnogostručio svoj teritorij. 24 Za svoj vladarski znak odabrao je polumjesec.

25 Naslijedio ga je njegov sin Orhan. 26 Taj je proglasio Bursu glavnim gradom

Carstva. 27 U Rimu je papa Bonifacije otvorio Svetu godinu. 28 Posljedica toga

bila je navala hodočasnika u Rim. 29 Rim je nakon gubitka Jeruzalema postao

katolicima hodočasnički centar. 30 Povećanim brojem hodočasnika, povećao se i

priliv novca Rimu. 31 Između pape Bonifacija i francuskog kralja Filipa došlo je

do spora zbog oporezivanja klerika. 32 Papa je u buli Unam sanctam naglasio

primat pape nad državnim vladarom. 33 Njegov nasljednik Klement papinsku je

stolicu i kuriju premjestio u Avignon. 34 Nakon toga uživa zaštitu francuskog

kralja dok kralj od toga ima financijsku korist. 35 Filip je razvlastio Židove te ih

prognao iz Francuske. 36 Templari s vremenom postadoše jedini zajmodavci u

Europi. 37 Sjedište su imali na otoku Cipru, a riznice u Parizu i Londonu. 38 Bijahu

veoma osporavani. 39 Predbacivani su im magija, sodomija i krivovjerstvo. 40 Na

saboru u Vienni Papa ukida red templara. 41 Njihova imovina pripala je redu

Ivanovaca. 42 Kraljevskoj blagajni Francuske dan je također znatan dio kao odšteta

za vođenje postupka. 43 Tako su novac, zlato i bogatstvo opet postali centralna

tema kraljeva, kardinala i Pape. 44 Nakon smrti pape Klementa, rimski su kardinali

odlučili da će za novog papu izabrati kandidata koji će kuriju opet vratiti u Rim.

45 Istoimeni sin pokojnog francuskog kralja Filipa želio je pak da za papu bude

izabran kandidat francuske narodnosti. 46 U tu je svrhu dao u Lionu, na četrdeset

dana, zatočiti kardinale izbornike. 47 Na taj je način postigao svoj cilj. 48 Izabran

je stari kardinal Jacques Dueze koji je kao papa uzeo ime Ivan. 49 Usprkos svojoj

starosti, Papa je bio čovjek jake volje i nije dao manipulirati sobom. 50 Svoju je

službu smatrao nadređenom službi monarha te se nije bojao prekoravati ni

okrunjene glave. 51 U Avignonu je dao izgraditi raskošnu rezidenciju. 52 Osudio je


88

nauk o siromaštvu jedne grane franjevaca kao herezu.

53 Bavarski vojvoda Ludvig dao se okruniti za rimskog cara. 54 To je učinio bez

privole Pape. 55 Vođa Papinih protivnika okrunio ga je u crkvi Sv. Petra u Rimu.

56 Između Filipa iz dinastije Valois i engleskog kralja Edvarda došlo je do rata za

francusko prijestolje. 57 Edvard se sa svojom vojskom iskrcao u Normandiji.

58 Njegovi su strijelci pobijedili francuske vitezove i njihove saveznike u bitci kod

Crecya. 59 Upravo je tada izbila epidemija kuge. 60 Pokosila je trećinu europskog

stanovništva. 61 Židovi su okrivljeni za pošast kuge. 62 Optuženi su kao trovači

bunara. 63 Papa je u svojoj buli proglasio Židove nedužnima. 64 No to nije

pridonijelo smirivanju duhova. 65 Progoni Židova dio su svakodnevice. 66 Uništene

su brojne židovske zajednice u Europi. 67 U Strasbourgu je na lomači spaljeno više

stotina Židova. 68 Kraj progona nije na vidiku. 69 Židovi nigdje u svijetu nemaju

svog zagovornika, ni u jednom narodu, ni u jednoj vjerskoj zajednici. 70 Gospodin,

Stvoritelj svijeta, jedina im je nada i utjeha. 71 Možda će ih On jednom izbaviti iz

njihove tragične situacije, ili će im pak objaviti smisao njihovih patnja, koje im se

sada čine tako besmislene. 72 Gospodin jedini može svoj narod istrgnuti iz

smrtonosnog zagrljaja njegovih neprijatelja.

Peti dio Sedmo poglavlje

1 K brdima oči svoje uzdižem: odakle će mi doći pomoć? 2 Pomoć je moja od

Gospodina koji stvori nebo i zemlju. 3 Kako bismo objasnili zašto u Europi, unatoč carskom pokroviteljstvu, još uvijek

traju progoni Židova, trebamo se vratiti u prošlost. 4 Već je teolog Augustin

govorio o sluganskom položaju Židova u odnosu na kršćanstvo. 5 Učeni pravnik i

kasniji papa Inocent, treći tim imenom, prenio je njegovu ideju na pravno-politički

nivo. 6 Prema njegovu je mišljenju Bog kaznio Židove vječnim robovanjem jer su

skrivili Isusovu smrt. 7 Nakon ubojstva nedužnih Židova u Fuldi zbog navodnog

ritualnog ubojstva, car Fridrik uveo je pravni status servi camerae nostri. 8 Time

je Židove stavio pod svoju zaštitu. 9 No pritom se nije radilo o nesebičnoj brizi za

Židove. 10 Židovi su za carevo pokroviteljstvo morali plaćati poseban porez koji

je za komoru predstavljao važan izvor prihoda. 11 Pravo na taj porez moglo

se založiti ili prodati. 12 Vlasnik prava na židovski porez mogao je slobodno

raspolagati Židovima kao svojim vlasništvom. 13 Ta je vrsta robovlasništva došla

posebno do izražaja pod Rudolfom Habsburškim. 14 On je Židovima zaplijenio

imovinu i zabranio iseljenje u Erec Izrael. 15 Stanje se još pogoršalo pod

Rudolfovim nasljednicima. 16 Rimski car Ludvig uveo je Židovima pravu


89

glavarinu. 17 Zbog samoproglašenja carem, bio je izopćen iz Crkve, a ujedno je

bio i u sukobu sa zemaljskim knezovima. 18 Iz tih su se razloga knezovi izbornici

željeli što prije sjediniti oko odgovarajućeg kandidata koji bi kasnije mogao

preuzeti i carsko dostojanstvo. 19 Izabran je Karlo, sin kralja Bohemije. 20 I on je

zbog pomanjkanja novca više puta založio pravo na židovski porez, što je kao

posljedicu imalo nestanak mnogih židovskih četvrti. 21 Nakon epidemije kuge,

papa Klement, nekadašnji Karlov odgojitelj na francuskom dvoru, proglasio je

Svetu godinu te odredio njezino obilježavanje svakih pedeset godina. 22 Osudio je

pokret flagelanata kao herezu.

23 Rimski je kralj Karlo u Rimu okrunjen za cara. 24 Kao car, donio je Ustav Svetog

Rimskog Carstva, takav je, naime, sada službeni naziv Rimskog Carstva.

25 Ustavom je uređen budući način izbora rimskog kralja. 26 Broj knezova

izbornika ograničen je na sedam, za izbor je odlučujuća većina, suglasnost Pape

više nije potrebna. 27 Papi je ostala čast koronatora. 28 Carskim Zakonikom

utvrđena su prava i dužnosti izbornih knezova; jedna od dužnosti je i zaštita

Židova. 29 Bohemija je postala centar Carstva. 30 Car Karlo uložio je velika

sredstva u izgradnju Praga. 31 Bohemiji je priključio Šlesku, a svoju je vlast

proširio i na Donju Lusatiju te marku Brandenburg. 32 Trudio se biti u dobrim

odnosima s Papom. 33 No to mu nije uvijek pošlo za rukom. 34 Papa u to doba

stoluje u Avignonu. 35 Došlo je do svađe oko papinskih dobara u Italiji.

36 Mističarka Katarina Sienska pokušala je nagovoriti Papu na povratak u Rim.

37 To isto bila je učinila već kod pape Klementa. 38 Papa Grgur se na njezin nagovor

vratio u Rim. 39 Bezuspješno je posredovao u ratu između Engleske i Francuske.

40 Osudio je naučavanje engleskog teologa Johna Wycliffa. 41 Taj je kritizirao

crkveno bogatstvo i neke službene poglede Crkve. 42 Engleski kralj Rikard bio je

suočen s ustankom Wycliffovih pristaša. 43 Postojeće nezadovoljstvo dovelo je do

građanskih ratova u Engleskoj i Francuskoj. 44 Između tih dviju zemalja postoji

staro neprijateljstvo. 45 Nakon smrti pape Grgura došlo je do razdora između

kardinala, što je rezultiralo izborom dvaju papa, od kojih jedan stoluje u Rimu, a

drugi u Avignonu. 46 U Poljskoj je litavski veliki knez Jagelo izabran za kralja.

47 Jagelo je u Krakovu kršten na ime Vladislav. 48 Na njegov je poticaj započela

kristijanizacija Litve.

49 Više je faktora pogodovalo napredovanju Osmanlija u Europi. 50 Osmanov sin

Orhan oženio je kćer bizantskog cara Ivana Kantakuzena. 51 Budući da su brojni

muslimanski plaćenici služili u bizantskoj vojsci, car im je prepustio malu tvrđavu

u blizini grada Kalipolja. 52 Nakon jednog potresa, grčki su stanovnici napustili

grad. 53 Osmanlije su zatim tamo naselili svoje obitelji iz Anadolije, zahvaljujući


90

Bogu za taj dar. 54 Uspaničeni stanovnici Carigrada svrgli su Kantakuzena s vlasti.

55 Orhanov sin Murat zauzeo je Jedrene. 56 Grad je preimenovao u Edirne i učinio

ga glavnim gradom Osmanskog Carstva. 57 Srpski knez Lazar bio je vođa

kršćanskog vojnog saveza protiv Osmanlija. 58 Taj se savez sastojao od Srba,

Albanaca, Hrvata, Bugara i Vlaha. 59 Bitka se odvijala na Kosovu polju.

60 Poginuli su vođe obaju strana. 61 Oslabljeni Bizant se u više navrata uzalud

obratio za pomoć Rimu.

62 Konstelacija moći promijenila se i u istočnoj Aziji. 63 Kineski su pobunjenici

okončali mongolsku vlast u Kini. 64 Novi car Hongvu nazvao je svoje carstvo Ta

Ming, a Nanking dao izgraditi kao glavni grad. 65 Činjenica da je car sljedbenik

konfucijanizma, oslabila je kršćansku misiju u Istočnoj Aziji. 66 Vojskovođa

Temur ibn Taraghai Barlas, poznat pod imenom Timur Lenk, pokušao je obnoviti

nekadašnju slavu Mongola. 67 Proglasio se potomkom Džingis-kana. 68 Bije ga

glas okrutnog osvajača i pustošnika. 69 U vrijeme njegove vladavine islam je

prihvaćen u velikim dijelovima centralne Azije. 70 S osvajanjima je započeo u

Korasanu, pokorio je šira područja Irana i Mezopotamije te dopro sve do Volge.

71 Sultanat Delhi osvojio je iskoristivši tamošnji građanski rat. 72 Zatim je uzeo na

metu Siriju i Osmansko Carstvo.

Šesti dio Prvo poglavlje

1 Od tebe nek mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo. 2 U Osmanskom Carstvu vlada Bajazit, sin sultana Murata. 3 Oženjen je kćerkom

bizantskog cara Ivana Paleologa. 4 Čim je stupio na vlast, dao je pogubiti svog

brata Jakuba. 5 Osvojio je Bugarsku, a Vlašku učinio vazalnom državom.

6 Preuzeo je kontrolu nad Makedonijom te dijelovima Srbije i Grčke. 7 U

međuvremenu je Istočno Rimsko Carstvo spalo na Carigrad s okolicom. 8 Ugarski

kralj Žigmund, sin cara Karla, zaratio je s Osmanlijama kako bi spriječio njihov

prodor u Europu. 9 Njegova je vojska poražena u bitci kod Nikopolja.

10 Pobjednička Bajazitova vojska zatim je u Anadoliji odmjeravala svoje snage

s Timurovim Mongolima. 11 Mongolski vođa Timur imao je iza sebe već brojne

pobjede, u kojima je osvojio Bagdad, Damask i Aleppo. 12 Boj se zametnuo kod

Angore. 13 Anadolski knezovi, koje je Bajazit bio nedavno pokorio, bili su na

strani Timura. 14 I sultanovi Tatari prebjegoše k Mongolima. 15 Bajazit je doživio

težak poraz te je umro kao Timurov zarobljenik.16 Osokoljen pobjedama, Timur

je krenuo u osvajanje Kine, ali ga na putu zateče smrt te je pokopan u

Samarkandu. 17 U međuvremenu se osmanlijska vojska oporavila i napala Solun.


91

18 Katolička Crkva sve više gubi na ugledu. 19 Neodrživa situacija s dvojicom

istovremeno vladajućih papa trebala je biti okončana na biskupskoj sinodi u Pisi,

no nakon te sinode Crkva umjesto jednog ima čak tri pape. 20 Grgur ima svoje

sjedište u Rimu, Benedikt u Avignonu, a Aleksandar u Bologni. 21 Vjera katoličkih

kršćana na teškoj je kušnji. 22 Nakon smrti pape Aleksandra njegovi pristaše biraju

nasljednika. 23 Izabran je kardinal laik Baltazar Cossa, te je prije nastupa u službu

morao primiti svećeničko i biskupsko ređenje. 24 Kao papa, uzeo je ime Ivan. 25 U

istoj godini je za rimskog kralja izabran ugarski kralj Žigmund. 26 Žigmunda je taj

naslov golicao otkako je smijenjen njegov polubrat, kralj Bohemije Vaclav. 27 Sada

Žigmund želi okončati istovremenu vladavinu triju papa. 28 Kao nekad car

Konstantin, i Žigmund nastoji uvesti red u crkvene prilike, pogotovo jer teži za

carskom krunom.

29 Za ugled Crkve se u to doba borila još jedna osoba, no na sasvim drukčiji način.

30 Bio je to Jan Hus, svećenik, propovjednik i rektor Sveučilišta u Pragu. 31 Bio je

osobni ispovjednik Sofije od Bavarske, kraljice Bohemije koja je nadasve voljela

slušati njegove propovijedi. 32 Hus se zauzimao za uvođenje narodnog jezika u

liturgiju. 33 Tražio je discipliniran i krjepostan život klera i laika te je oštro osudio

razvrat i nemoral svoga vremena. 34 Po njemu je Sveto pismo, a ne papa, najviši

autoritet u pitanjima savjesti. 35 Kritizirao je bulu pape Ivana o oprostima. 36 Isusov

Govor na gori proglasio je mjerodavnim orijentirom za Crkvu i svakog pojedinca.

37 Tražio je da pričest pod obje prilike bude omogućena i laicima. 38 Zbog takvih

radikalnih stavova, zabranjeno mu je slavljenje svete mise i propovijedanje. 39 Jan

Hus se zabrane nije pridržavao te se i dalje odlučno zauzimao za siromašnu,

jednostavnu, moralnu Crkvu. 40 Stoga se nadbiskup Praga obratio Papi Ivanu koji

je Jana Husa nato izopćio iz Crkve. 41 Kad je uz to još prognan iz Praga, narod je

reagirao nemirima. 42 Jan Hus povukao se na selo te je tamo pisao i surađivao u

prevođenju Biblije na narodni jezik. 43 Svojim spisima još je više izazvao kler dok

je u narodu bivao sve omiljeniji.

44 Rimski kralj Žigmund je zbog neodrživih crkvenih prilika sazvao sabor u

Konstanci. 45 Kao zaštitnik Crkve, nastojao ju je ujediniti pod jednim, legitimnim

papom. 46 Papa Ivan otvorio je rad sabora kojemu su nazočili isključivo njemu

nakloni kardinali. 47 Pred početak sabora u Konstancu stigao je i Jan Hus kako bi

pred kardinalima branio svoj stav. 48 Kralj Žigmund, koji ga je bio pozvao, obećao

mu je slobodan dolazak i odlazak. 49 Jan Hus ponovno je primljen u Crkvu, no

ubrzo nakon toga je i uhićen. 50 Stigavši u Konstancu, Žigmund se nije potrudio

osloboditi ga, već ga je nagovarao da se pomiri s Crkvom. 51 Kralj je na saboru

odredio novi način glasovanja. 52 Papa Ivan potpisao je izjavu o abdikaciji pod


92

uvjetom odstupanja i ostale dvojice papa. 53 Zatim je, unatoč obećanju da će ostati

u Konstanci, pobjegao iz grada prerušen u konjušara. 54 Tim činom onemogućio

je Saboru donošenje zaključaka. 55 Problem je riješen saborskim dekretom prema

kojem punomoć Sabora potječe izravno od Krista. 56 Papa Ivan uhvaćen je u bijegu

te je suspendiran. 57 Na kraju se našao u istom zatvoru kao Jan Hus.

58 Papa Grgur sa sjedištem u Rimu izjavio je da će odstupiti pod uvjetom da bude

sazvan novi sabor. 59 Stoga je formalno na istom mjestu u Konstanci sazvan novi

sabor. 60 Grgur je abdicirao. 61 Jan Hus pozvan je opozvati svoja stajališta što je

on odbio, pozivajući se pritom na savjest. 62 Smatrajući kako izjave saborskih Otaca nisu u skladu s Biblijom, Hus je odbio priznati učiteljski autoritet Sabora.

63 Osuđen je kao heretik, spaljen na lomači, a njegov je pepeo bačen u rijeku

Rajnu. 64 Papa Benedikt, koji je imao sjedište u Avinjonu, odbio je dobrovoljno

odstupiti te je pobjegao u Španjolsku. 65 Budući da je na Saboru bilo prisutno dosta

njegovih biskupa, on je smijenjen saborskom odlukom, ali je to ignorirao. 66 Tek

su se nakon dvije godine zasjedanja kardinali usuglasili oko novog kandidata za

papu. 67 Izabran je Oddo di Colonna koji je kao papinsko ime uzeo ime sveca dana

– Martin. 68 U Češkoj su izbili nemiri nakon što je Jeronim Praški doživio istu

sudbinu kao njegov učitelj Jan Hus. 69 Husovi su pristaše ipak postigli jedan mali

uspjeh: na saboru u Baselu odlučeno je da u Češkoj i Moravskoj i laici mogu

primiti svetu pričest pod obje prilike. 70 Jednim daljnjim zaključkom naređeno je

odvojeno stanovanje kršćana i Židova te su tako počele nastajati židovske četvrti.

71 Na Saboru su također tražena rješenja za okončanje rata između Francuske i

Engleske. 72 U tom se ratu proslavila seljačka kćer Jeanne d'Arc, koja je kasnije iz

čistog političkog razloga žrtvovana na lomači.

Šesti dio Drugo poglavlje

1 Ne dižite roga svog protiv Neba, nemojte govoriti drsko na Boga! 2 Jer niti sa

istoka niti sa zapada, niti iz pustinje niti sa bregova... 3 Bog je koji sudi: ovoga

snizuje, onog uzvisuje! 4 Papa Eugen premjestio je saborsko zasjedanje iz Basela u Ferraru gdje se

pokušavalo stvoriti crkvenu uniju s bizantskim patrijarhom Josipom. 5 Zbog

opasnosti zaraze, zasjedanje je ponovo premješteno, ovaj put u Firencu.

6 Izaslanici su bizantskog cara Ivana, koji se nadao vojnoj pomoći protiv

Osmanlija, u Firenci prihvatili maltene sve zahtjeve Rima. 7 Prihvatili su i primat

rimokatoličke Crkve s Papom na čelu. 8 Ipak, nisu svi pristajali na crkvenu uniju

uvjetovanu latinskim diktatom. 9 Nadbiskup Efeza odbio je potpisati saborski


93

dekret. 10 U Jeruzalemu su istočni patrijarsi sazvali sinodu na kojoj su izopćili

grčke unijate. 11 Moskovski veliki knez Vasilij smijenio je grčkog mitropolita

Izidora jer je glasovao za crkvenu uniju. 12 Ruski biskupi sazvali su sinodu na

kojoj su izabrali svog vlastitog mitropolita. 13 Time se ruski dio pravoslavne Crkve

izdvojio i postao samostalan. 14 Sirijska pravoslavna Crkva pod mongolskom

vladavinom proživljava teška vremena. 15 Preživljava crpeći iz ostavštine

učenjaka židovskog porijekla imenom Gregorius Hebraeus, koji joj je prije dva

stoljeća ostavio dragocjena teološka, povijesna i znanstvena djela. 16 I u Georgiji

se pravoslavna Crkva bori za opstanak.

17 Pravoslavne Crkve u Bugarskoj i Srbiji žive pod osmanlijskom vladavinom te

mogu djelovati u ograničenoj slobodi. 18 Sultan Mehmed krenuo je u osvajanje

Carigrada. 19 Taj je grad već više puta bio pod opsadom, ali je odolijevao

zahvaljujući čvrstim zidinama i željeznom lancu na ulazu u luku. 20 No ovaj se put

car Konstantin suočio s daleko moćnijim neprijateljem. 21 U svojoj nevolji tražio

je pomoć od Pape Nikole i zapadnih vladara. 22 Samo mu je Papa obećao pomoć

pod uvjetom ulaska u crkvenu uniju što je Konstantin prihvatio, no pomoć je stigla

prekasno. 23 Carigrad je pao. 24 Pobjedi Osmanlija bitno je pridonijela elitna

jedinica janjičara. 25 Ta se jedinica sastojala od zarobljenih i poturčenih

kršćanskih dječaka, radikaliziranih i obučenih za brutalne bojovnike. 26 Takva je

sudbina zadesila mnoštvo bosanskih dječaka.

27 U zaposjednutim područjima tek je djelomice prihvaćen islam, većina je u

pravilu ostala kršćanska. 28 Postupci Osmanlija narod baš ne potiču na prihvaćanje

islama. 29 Tako se i u islamu ponavlja povijest kršćanstva: dobre i plemenite

namjere naviještanja vjere propadaju zbog zloupotrebe vlasti i slavohlepnosti

pojedinih vladara. 30 Carigrad je dobio ime Konstantiniye te je postao glavnim

gradom Osmanlijskog Carstva. 31 Mehmed je preuzeo ovlasti rimskoga cara.

32 Dao si je izgraditi novu palaču, a crkva Hagia Sophia pretvorena je u džamiju.

33 Pravoslavni kršćanski patrijarhat ostao je sačuvan. 34 Kako bi probio put prema

zapadnoj Europi, Mehmed je uzeo na metu Ugarsku. 35 U tu je svrhu prvo trebalo

osvojiti beogradsku tvrđavu koja se nalazila na strateški važnom vojnom putu.

36 U Ugarskoj u to vrijeme vlada Janoš Hunjadi kao zastupnik maloljetnog kralja

Ladislava. 37 Hunjadi je tvrđavu učvrstio i naoružao. 38 Njegovoj su se vojsci

pridružili i brojni seljaci potaknuti žarkim propovijedima franjevca Ivana

Kapistrana. 39 Osmanlijska vojska, iako brojčano nadmoćna, doživjela je poraz.

40 Hunjadi malo zatim umrije od kuge. 41 Prije bitke za Beograd, papa Kalist bulom

je naredio zvonjavu crkvenih zvona u podne svakoga dana. 42 Kad bi zvona

zazvonila, narod je trebao moliti za pobjedu nad Osmanlijama. 43 Zvonjenjem se


94

nastavilo i nakon pobjede kao izraz radosti i zahvalnosti za pobjedu. 44 Učenjak

Enea Silvio Piccolomini postao je novi papa. 45 Za svoje papinsko ime izabrao je

ime Pio. 46 Kao učenjak, još prije izbora za papu, pisao je o čovjeku imenom

Johann Gensfleisch zvanom Gutenberg koji je u Mainzu pomoću strojno

pokretljivih metalnih slova odštampao nekoliko primjeraka Biblije. 47 U godini

kad je pao Carigrad, završio je stogodišnji rat između Engleske i Francuske.

48 Zatim je divljao rat za englesku krunu između kuća York i Lancaster dok

konačno za engleskog kralja nije okrunjen Henrik iz dinastije Tudor. 49 U

međuvremenu je sultan Mehmed osvojio grčki Peloponez, ostatak Srbije, Albaniju

i Krimski kanat. 50 Mletačka Republika je nakon dugotrajnog rata za grčke i

jadranske otoke sklopila mir s Osmanlijama, ali se morala odreći mnogih područja

i osim toga plaćati danak. 51 Strateški važan otok Rodos, na kojem se nalazilo

glavno sjedište templara, odolijevao je osmanlijskoj opsadi. 52 Nakon što je

osmanlijska mornarica zauzela talijanski grad Otranto, tamošnjim su kršćanima,

koji su odbili prihvatiti islam, odrubljene glave.

53 U Rimu se u međuvremenu izmijenilo nekoliko papa. 54 Trenutno je na Petrovoj

stolici Siksto, nepotist, ljubitelj raskoši i mecena umjetnika. 55 Saborske dekrete

Sabora u Konstanci po kojima je Sabor iznad pape proglasio je nevažećima. 56 Njegovi kritičari predbacuju mu držanje suložnika. 57 Tvrde da je to razlog zbog

kojeg je svoje brojne nećake imenovao kardinalima i podijelio im plemstvo. 58 Posebnom bulom dozvolio je uspostavu nove inkvizicije koja je posebno

zaživjela u Španjolskoj. 59 Njezine žrtve su u prvom redu Židovi koji su formalno

prešli na kršćanstvo, prakticirajući i dalje židovsku vjeru. 60 Ni pokršteni Mauri

nisu bili pošteđeni. 61 Nakon pada Granade, posljednjeg uporišta muslimana u

Španjolskoj, iz zemlje su protjerani kako muslimani, tako i Židovi. 62 Na istoku

moć Tatara sve više slabi dok Rusija postaje sve moćnija. 63 Moskovski veliki

knez Ivan, oženjen nećakinjom posljednjeg bizantskog cara, smatra se i „čuvarom

bizantskog prijestolja“ te je svom imenu pridodao naslov car. 64 Ruševni dvorac

Kremlj dao je izgraditi kao svoju rezidenciju. 65 Portugal i Španjolska natječu se

u iznalaženju pomorskog puta do Indije. 66 Španjolska je taj zadatak povjerila

talijanskom moreplovcu Kristoforu Kolumbu, koji kreće na put za Indiju u

zapadnom smjeru. 67 Tamo treba stupiti u kontakt s velikim kanom te se zatim,

brodom punim priželjkivanih dragocjenosti, vratiti u domaću luku. 68 Zarada od

prodaje dopremljene robe trebala je biti namijenjena za oslobođenje Jeruzalema.

69 Stigavši na kopno, Kolumbo je pretpostavio da je stigao u Indiju te je tamošnje

stanovnike nazvao Indijancima, no čudio se što nigdje nije vidio egzotične

začinske biljke. 70 Portugalski moreplovac Vasco da Gama pokušao je stići u Indiju

oko Afrike što mu je i uspjelo. 71 Nekako u to doba Martin Behaim dovršio je


95

geografsku kartu u obliku jabuke na kojoj su prikazana tri kontinenta: Europa,

Azija i Afrika. 72 Kad se kasnije Amerigo Vespucci iskrcao nešto južnije od mjesta

gdje je pristao Kolumbo, naslutio je da se ne radi o Indiji, već o jednom novom,

nepoznatom kontinentu.

Šesti dio Treće poglavlje

1 Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave! 2 Nova otkrića, masovna pokrštavanja, zlatna groznica, pohlepa za bogatstvom i

moći, megalomanija... 3 Sve su to značajke ove epohe. 4 Razmjerno s obujmom

novih otkrića, raste i ljudska pohlepa. 5 Umjesto da slavi Boga i da mu zahvaljuje,

čovjek se predaje materijalnim i duhovnim užicima, osjećaju moći, dokazivanju

svog prava i mudrovanju. 6 Sve se to prije svega odnosi na autoritete u kršćanstvu

i islamu. 7 Židovi i dalje ostaju dežurni krivci za sve. 8 Na otoku Rodosu nametnuto

im je kršćanstvo. 9 Tko se usprotivio, taj je ubijen, spaljen ili prodan u ropstvo. 10 U Germaniji je, u Brandenburgu, spaljeno trideset osam Židova zbog navodnog

oskvrnuća hostije. 11 U Mlecima je Židovima osnovana gradska četvrt pod

imenom geto. 12 Na područjima koja se nalaze pod utjecajem Pape svi Židovi

moraju nositi žuti šešir kako bi bili uočljivi. 13 Inkvizicija pretražuje židovske

stanove tražeći primjerke Talmuda. 14 Katolici koji posjeduju Talmud bivaju

ekskomunicirani. 15 Židovi su prognani iz više europskih gradova, među ostalim

iz Praga i Napulja.

16 Osmanlijska je vojska, uglavnom pod sultanom Selimom, osvojila Arapski

poluotok s Mekom i Medinom te Siriju i Egipat. 17 Nakon što je od Mameluka

preuzeo vlast nad Jeruzalemom, Selim je tamošnjim Židovima i kršćanima

zajamčio vjersku slobodu. 18 On sam bio je muslimanski sunit te je progonio šijite

i alevite na području Osmanskog Carstva. 19 Nakon pobjede nad Abasidima

preuzeo je naslov kalifa. 20 Selim je živio asketski, bio je pjesnička duša, ali strog

– neki kažu brutalan i neumoran borac za Božji zakon i Osmansko Carstvo.

21 Njegov sin Sulejman naslijedio je čvrsto carstvo te se posvetio širenju islama

prema sjeverozapadu. 22 Kršćanski Zapad, a pogotovo Rim, trenutačno je zaokupljen sasvim drugim

stvarima. 23 Ako se promicanje umjetnosti, znanosti i sporta može nazvati

„kulturom“, onda su pape ovog doba više kulturni, nego vjerski vođe Zapada.

24 Promiču sve vrste umjetnosti i znanosti, bez obzira na financijske probleme,

također ne mareći za teškoće pri usklađivanju mnogih detalja s Biblijom. 25 „Slika


96

Boga Oca“ u Sikstinskoj kapeli, primjerice, najbolji je dokaz za raskorak između

biblijskih zapovjedi i njihovog poštivanja. 26 Što se financiranja tiče, računa se i

čeka na dragocjenosti koje će stići iz Novoga svijeta, a do tada se potrebna

sredstva namiču intenziviranom prodajom oprosta. 27 Trgovina oprostima izazvala

je već ionako brojne kritičare klerikalnog zastranjenja. 28 Jedan od njih, član reda

augustinaca, Martin Luther, snažno je uznemirio duhove. 29 Oštrom kritikom

nepravilnog ponašanja vrha crkve i dijelova klera, doveo je do crkvenog raskola.

30 Neki ocjenjuju raskol kao veliko zlo dok drugi u njemu vide priliku da svatko

preispita svoju vlastitu vjeru te svoj život postavi na čvrste temelje.31 Lutherova

najveća zasluga i životno djelo prijevod je Biblije čime je Božja riječ postala

dostupna običnom puku. 32 No u njegovom životu ima i tamnih mrlja kao što je

primjerice njegov antižidovski pamflet pun mržnje.

33 Osim Luthera, i drugi reformatori dovode do raskola u Crkvi, najznačajniji su

među njima Zwingli i Calvin. 34 I engleski kralj Henrik pobrinuo se za raskol iako

su njegovi motivi bili drukčije naravi. 35 Povod odcjepljenju Anglikanske Crkve

od Rima bio je kraljev zahtjev za poništenje braka. 36 Budući da Rim nije udovoljio

njegovoj želji, kralj je dozvolu potražio kod anglikanskih crkvenih

dostojanstvenika. 37 Ženio se šest puta, dvije je žene otpustio, a dvije dao pogubiti.

38 Bilo je, dakako, i reformatora koji svojim obnoviteljskim djelovanjem nisu

stvarali podjele u Crkvi. 39 Erazmo Roterdamski dobro je poznat, isto tako

Ignacije, utemeljitelj Družbe Isusove; no spomenuti valja i manje poznatu

redovnicu židovskog porijekla Terezu Avilsku.

40 U slavenskim prostorima također se mnogo toga događa. 41 Poljski kralj

Aleksandar, na Saboru u Radomu, ustanovio je dvodomni parlament zvan „Sejm“;

ustavom Nihil novi stvoren je temelj plemićke republike. 42 Moskovski vladari

već desetljećima ratuju s Tatarima i otpadničkim Kazanskim kanatom.

43 Moskovski veliki knez Ivan, koji je kao trinaestogodišnjak preuzeo vlast, dao

se sa šesnaest godina okruniti za ruskog cara. 44 Hrvati su nakon stoljetne

personalne unije s Ugarskom promijenili vladarsku kuću; za svoga su kralja

izabrali Ferdinanda Habsburškog, od kojeg očekuju efektivniju potporu u borbi

protiv nadirućih Osmanlija. 45 Nakon Bosne sada je i čitava Srbija pod osmanskom

vladavinom, a podlegla je i Ugarska dok su dijelovi Hrvatske malo pod hrvatskom

malo pod osmanskom vlašću. 46 Španjolska i Portugal potpuno su zaokupljeni

novim otkrićima i osvajanjem novih teritorija. 47 Vladari tih dviju zemalja na

zemljopisnoj su karti podijelili zemlju označivši svatko svoje interesne sfere.

48 Tuđe teritorije prisvajaju na okrutan način, koloniziraju, a žitelje iskorištavaju

te im nameću kršćanstvo. 49 Pod vodstvom zapovjednika Franciska Pizarre i


97

Hernana Corteza bivaju domorodački narodi Inke i Azteci poraženi i njihova

područja zauzeta. 50 U Europi se na više mjesta s nestrpljenjem očekuje zlato i

druga blaga iz osvojenih područja kako bi se moglo dalje financirati kulturu,

uživalačke strasti i ratove. 51 Osmanlijska je vojska stigla pred Beč. 52 Sultan

Sulejman poručio je stanovnicima grada da se nikome ništa nažao neće dogoditi

budu li otvorili gradska vrata i prihvatili islam. 53 Budući da su muslimanski

vojnici u okolici Beča počinili nezamislive grozote, Bečani nisu bili spremni

prihvatiti „osmanlijsku" verziju islama. 54 Prihvatili su borbu i unatoč kopanju

tunela i potkopavanju zidina od strane Osmanlija, uspjeli obraniti grad.

55 Iako se trenutačno u svim dijelovima svijeta događaju značajne stvari, ovdje

ćemo zabilježiti dva, na prvi pogled nebitna događaja. 56 U Rimu se iznenada

pojavio neki David Reubeni, Židov, koji se Papi predstavio kao izaslanik sjevernih

izraelskih plemena iz pustinje Chaibar, koja su spremna zajedno s kršćanima

povesti rat protiv Osmanskog Carstva. 57 S obzirom da je strah od prijeteće

muslimanske opasnosti bio velik, Papi nije smetalo Reubenijevo židovsko

podrijetlo, te mu je uručio pismene preporuke za portugalskog kralja i za cara

Etiopije, u nadi da će uskoro uslijediti jedan novi vjerski ratni pohod. 58 Reubeni

je na portugalskom dvoru primljen sa svim počastima, tamošnjim je Židovima

obećao povratak u Izrael, no njegova je misija ostala bez ploda. 59 Na kraljevskom

je dvoru, naime, živio jedan službenik, pokršteni Židov, koji se od oduševljenja

nad pojavom Reubenija ponovo vratio na židovsku vjeru, sam se obrezao i

promijenio svoje ime u Salomon Molcho. 60 To je i za tolerantne odnose na

portugalskom dvoru bilo ipak previše, pa su tako Reubeni i Molcho neobavljena

posla morali napustiti Portugal. 61 Molcho, koji je sebe smatrao Mesijom,

kasnije se igrom slučaja sreo s papom Klementom i stekao njegovu naklonost.

62 No to se nije dojmilo Inkviziciju koja ga je zbog propagiranja židovstva osudila

na lomaču. 63 Papinom pomoći uspio je napustiti Rim, dok je netko drugi spaljen

umjesto njega.

64 Drugi događaj odvijao se na suprotnom kraju svijeta, u nekadašnjoj zemlji

Azteka, a sada španjolskoj koloniji. 65 Budući da su španjolski kršćani porobili

Azteke na vrlo okrutan način, a Azteci imali vjeru koja je zahtijevala surovo

prinošenje ljudskih žrtava, navješćivanje kršćanskih misionara kod njih nije naišlo

na plodno tlo. 66 Nasuprot, između domorodaca i kršćanskih pridošlica vladalo je

duboko neprijateljstvo te se tek šačica domorodaca dala pokrstiti. 67 No jednog je

dana jedan od rijetkih pokrštenih Azteka počeo tvrditi da je imao nebesko viđenje.

68 Na kraju dugih ispitivanja uspio je uvjeriti biskupa i narod u istinitost svojih

tvrdnji. 69 Nebeska Gospođa – tako se vidjelac izrazio – ostavila je, naime, u


98

njegov ogrtač utisnutu sliku, tako neobičnu i čudnovatu da će se generacije njome

još baviti. 70 Ali tek nakon tog čuda dogodilo se ono drugo čudo zbog kojeg sve

to bilježimo. 71 Ono što nisu postigli ni vojnici ni misionari, naime, obratiti Azteke

na kršćanstvo, poslije tih događaja uslijedilo je spontano i masovno.

72 Neprijateljstvo prema Španjolcima nestalo je kao snijeg na suncu, uslijedilo je

masovno pokrštavanje, sklapali su se mješoviti brakovi i od dviju različitih naravi

nastalo je jedno srce – doista jedno veliko čudo!

Šesti dio Četvrto poglavlje

1 Dobro mi je što sam ponižen da bih tvoja naučio pravila. 2 Draži mi je zakon

usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika. 3 Tvoje me ruke stvoriše i oblikovaše. 4 Prosvijetli me da naučim zapovijedi tvoje. 5 Jedna od najistaknutijih ličnosti suvremene epohe nedvojbeno je sultan

Sulejman. 6 Pod njegovom se vladavinom Osmansko Carstvo dosada najviše

proširilo. 7 Proteže se preko tri kontinenta i veličina mu gotovo ne zaostaje za

veličinom nekadašnjeg Rimskog Carstva. 8 Sulejman je stekao ime cijenjenog

diplomata, sposobnog stratega, pobožnog muslimana, nadarenog pjesnika, ali i

okrutnog tiranina. 9 U njemu su, dakle, objedinjene sve osobine koje

„rese“ poznate osobe svih vremena. 10 Nadasve one na najvišim položajima u

društvu. 11 Metode vladanja slične su u svim kulturama i religijama, naročito kada

se radi o zloupotrebi vlasti. 12 Tako i Sulejman, poput rimskih papa, promiče

kulturu, gradi raskošne palače i sjajne bogomolje. 13 I on traži jedinstvo vjere. 14 I

on je odredio mjerila za razlikovanje „prave“ vjere od „prokletstva vrijednog

krivovjerja“. 15 Dopuštena je isključivo sunitska verzija Kurana Časnog. 16 One

koji vjeruju drugačije se milom ili silom nastoji privesti pravoj vjeri. 17 U vrijeme

njegove vladavine nastavlja se „harač“ – otimanje kršćanskih dječaka – podmlatka

za jedinice janjičara.

18 Islam je u svojim počecima takoreći preko noći prihvaćen od mnogih

naroda. 19 Nerijetko bez upotrebe sile, i to čak u tradicionalno kršćanskim

područjima sjeverne Afrike. 20 Ista stvar događala se i na sjeveru i na istoku Azije

gdje su čitava plemena prelazila na islam isključivo na osnovu pismenih poziva.

21 Danas se podjarmljeni narodi Europe rukama i nogama bore protiv islamizacije.

22 Prozreli su, naime, da glavni cilj Osmanlija nije širenje vjere u Jednoga Boga,

nego proširenje vlasti. 23 To su iskustvo stekli već pod kršćanskim osvajačima.

24 Tako su jedni i drugi vjeru u Jednoga Boga doveli na zao glas. 25 Posljedica toga

činjenica je da narod povezuje vjeru s gubitkom slobode, tlačenjem, vojnom


99

obavezom. 26 Sada je vjera u Jednoga Boga ponovno diskreditirana – ovaj put

zahvaljujući muslimanima.

27 Sultan Sulejman odlučio je oprobati borbenu snagu svoje vojske. 28 Želio je

dokazati da može osvojiti „zlatnu jabuku“ – grad Beč. 29 No jedan neznatan

gradić, jedna mala tvrđava na jugu Ugarske zaustavila je njegovih devedeset tisuća

vojnika i pokopala njegove ambicije. 30 Radilo se o tvrđavi Siget koju je branila

posada od dvije tisuće petsto hrvatskih vojnika pod zapovjedništvom Nikole

Šubića. 31 Tvrđava je, doduše, pala, branitelji poginuše, ali su prije toga pružali

tako žestok i dugotrajan otpor da muslimanska vojska nakon toga više nije bila

sposobna nastaviti svoj marš prema Beču. 32 Sultan Sulejman umro je u taboru

dva dana prije zauzeća Sigeta. 33 Njegova smrt držana je u tajnosti pred vojnicima

kako bi se održala vojnička stega te kako ne bi došlo do rasula vojske. 34 Tako je

iznenada i jadno završila sva blistava Sulejmanova slava u jednom močvarnom

području srednje Europe.

35 Jedan drugi moćnik tog doba bijaše ruski car Ivan. 36 I on je bio dovitljiv strateg

i vrstan diplomat, pobožan i strog, prema nekim tvrdnjama čak i okrutan.

37 Smatrao se nasljednikom bizantskih careva, barem što se tiče vjerskih pitanja.

38 I on je podizao palače, crkve i samostane želeći uzdići Moskvu u rang Carigrada.

39 No tu nije stao. 40 Budući da je Jeruzalem pod muslimanskom vlašću, Ivan je

nastojao od Moskve učiniti novi Jeruzalem, barem za pravoslavne kršćane.

41 Uveo je reforme koje su olakšale život običnog puka te skresao moć boljara koji

su mu nekoć kao siročetu zagorčavali život. 42 Ali kad bi mu netko pružio otpor,

radio mu iza leđa, ili kad bi naslutio izdaju, tada nije poznavao milosti. 43 On se

sam smatrao pravednikom, i u biti je to i bio, no njegova mu je urođena

naprasitost, povezana s traumama iz djetinjstva, postala sudbonosnom. 44 U navali

bijesa ubio je vlastitog sina. 45 Taj čin, zbog kojeg je duboko žalio, nije mu dao

mira sve do smrti.

46 Osvrnimo se sada na ostale novosti u svijetu. 47 Židovi su i dalje izloženi

progonima što zapravo, i nije nekakva novost. 48 Papa Pavao dao ih je strpati u

posebna naselja, odnosno prognati; jedina djelatnost koja im je dozvoljena

skupljanje je i prodavanje stare robe. 49 U dijelovima Poljske, koje su zauzeli Rusi,

tamošnji su Židovi morali konvertirati na pravoslavno kršćanstvo. 50 Tko se

odupro, bio je utopljen. 51 Papa Grgur židovskim je liječnicima zabranio liječiti

kršćane. 52 Inkvizicija je objavila popise zabranjenih židovskih knjiga. 53 U

Španjolskoj su se zaredali progoni Židova nakon što su neki amsterdamski Židovi

poduprli ustanike protiv Španjolaca. 54 Stoga su brojni Židovi napustili Španjolsku


100

i Portugal te preselili u Amsterdam. 55 Jedini vladar koji se zauzeo za Židove,

barem za neke od njih, bio je sultan Sulejman. 56 On je pritiskom na Papu

postigao puštanje na slobodu određenih Židova. 57 Njima je povjerio važne

funkcije u svom Carstvu. 58 Njihove se sposobnosti napose cijene u diplomaciji,

financijama, organizaciji uprave i knjigotisku.

59 Još je jedan vladar bio milostiv prema Židovima. 60 Kralj Henrik dozvolio je

da u gradu Metz slobodno prakticiraju svoju vjeru. 61 Židovi su tu rijetku sreću

objeručke prihvatili te je Metz postao značajan židovski centar. 62 No ima i drugih

novosti. 63 Portugalci i Španjolci natječu se u otkrivanju i osvajanju Novoga

svijeta. 64 Pritom nisu nimalo obazrivi, niti prema konkurenciji niti prema

urođenicima. 65 Budući da su njihova djela i nedjela potanko opisana u brojnim

analima i dnevnicima, nećemo se kod njih zaustavljati. 66 Mnogi su pape pokušali

zatvoriti pukotine koje su nastale u zapadnom kršćanstvu zbog podjela u zadnjim

desetljećima. 67 Nikome od njih to nije uspjelo te ni dvaput prekidani Tridentski

sabor nije donio rezultata. 68 Stoga kršćanski vrt ima mnogo cvjetova: katolike,

pravoslavce, luterane, kalviniste, anglikance, menonite, huterite, sljedbenike

Zwinglija i još mnoge druge. 69 Ta bi šarolikost zapravo trebala potaknuti i crkvene

dostojanstvenike i obične vjernike na ponizno razmišljanje o nedokučivom

Božjem otajstvu. 70 Kad se tu ne bi umiješala đavolska oholost i uvjerila neke od

njih da upravo oni posjeduju jedinu spasavajuću istinu! 71 Tako se mirisni vrt

naposljetku pretvorio u krvavo bojno polje. 72 A sve se sukobljene strane pozivaju

na istoga Boga – doista u nebo vapijuća zabluda!

Šesti dio Peto poglavlje

1 Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uživaju u sreći.

2 Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju.

3 Njihova će lika brzo nestati, Podzemlje će im biti postojbina. 4 Rudolf Habsburški, car „Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda“, preselio

je zbog prijetnje osmanlijskih napada iz Beča u Prag. 5 Bavi se umjetnošću,

alkemijom, astronomijom. 6 Na njegovu dvoru borave učenjaci iz čitave Europe.

7 Još je za svog boravka u Beču uveo status „dvorskih Židova“. 8 Ti Židovi žive

na carskom dvoru, ne moraju nositi židovski znak na odjeći i ne plaćaju porez. 9 Neki su čak podignuti u plemićki stalež. 10 Kako je došlo do tih privilegiranih

dvorskih Židova? 11 Da bismo to objasnili, moramo se vratiti malo unatrag. 12 Kao

što su nekad pape držali kurtizane, a španjolski kalifi muškoložnike, tako je u

međuvremenu postalo uobičajeno da carevi, kraljevi i knezovi drže sebi dvorske


101

Židove. 13 Razlika je što je uzdržavanje kurtizana i muškoložnika bilo skupo dok

držanje Židova donosi obilnu korist. 14 Židovi su, zahvaljujući izučavanju Tore i

Talmuda vrlo bistri, oštroumni i razboriti. 15 Neprestani progoni, oduzimanje

imovine i protjerivanja naučili su ih da svoju imovinu ulažu u novac i zlato, kako

bi u svakom trenutku bili spremni na bijeg i progonstvo. 16 Silom prilika, dakle,

postali su virtuozi u preživljavanju i financijski geniji. 17 Prepoznavši te njihove

kvalitete, mnogo je careva, kraljeva ili knezova poželjelo okoristiti se time i preko

Židova doći do novca. 18 Novac je prije svega potreban za vođenje ratova, a oni

upravo bijesne diljem Europe. 19 Tako sve brojniji moćnici dovode Židove na

svoje dvorove te, davši im određene privilegije, puštaju da za njih rade, i

nabavljaju im novac. 20 Uspješni Židovi su, doduše, grozničavo traženi, no ni u

kom slučaju obljubljeni. 21 Iskorištava ih se za vlastiti probitak, a plaća prema

postignutom uspjehu. 22 Običan židovski puk se i dalje gnjavi te zapostavlja na

svaki mogući način. 23 Tako dolazi do zavisti i nepovjerenja među samim

Židovima. 24 No ima i iznimaka. 25 Mnogi dvorski Židovi ni nakon poslovnog

uspjeha i postignutog društvenog ugleda ne zaboravljaju svoju siromašnu braću,

nego im izdašno pomažu. 26 Među njima pokojni je Jacob Bassevi čija je pomoć

stizala čak Židovima u Erec Izraelu.

27 Kao što smo već spomenuli, u Europi se posvuda ratuje. 28 Površno gledano,

radi se o vjerskim sukobima, no ako se malo dublje zaviri, brzo se može ustanoviti

da je pokretač tih sukoba težnja za moći i bogatstvom. 29 Spomenimo i neke

istaknute ličnosti toga vremena. 30 Jedan od njih je Albrecht Vaclav Waldstein

zvan Wallenstein koji potječe iz Češke. 31 Drugi je kalvinist Oliver Cromwell iz

Engleske. 32 Obojica su svojim djelovanjem znatno obilježili političke i ratne

događaje. 33 Wallenstein je već dulje mrtav, Cromwell se još uvijek bori i vlada.

34 Wallenstein je bio neko vrijeme odgajan u isusovačkom konviktu kamo ga je

nakon smrti roditelja smjestio njegov ujak. 35 Tu je od člana evangeličke zajednice

postao katolikom. 36 Car Rudolf uzeo ga je u svoju vojsku koja se borila protiv

Osmanlija. 37 Nakon nekoliko borbi bio je unaprijeđen u kapetana. 38 Svojom

ženidbom groficom Lukrecijom von Landeck stekao je još veći ugled, ali i

izvjesno bogatstvo. 39 Zahvaljujući tome, mogao je o svom novcu vrbovati seoske

mladiće za vojsku i stavljati ih caru na raspolaganje.

40 Kad u Pragu dolazi do razmirice između protestantskih staleža i kraljevskih

upravitelja, ovi potonji bivaju izbačeni kroz prozor tvrđave. 41 Novi car Ferdinand

Habsburški sklopio je savez s Katoličkom Ligom i pobijedio protestantske

ustanike u Pragu. 42 Potom je zabranjen protestantizam u Češkoj što je rezultiralo

iseljavanjem protestanata. 43 Isusovcima, koje su protestanti prognali iz Češke,


102

sada je povjeren zadatak ponovnog pokatoličavanja zemlje. 44 Gušenje ustanka u

Češkoj rezultiralo je novim ratovima u Rimskom Carstvu. 45 Wallenstein se bori

na strani cara. 46 Budući da caru treba novac, isprva je iznajmio, a kasnije i prodao

Wallensteinu mnoge krajeve u sjevernoj Češkoj. 47 Wallenstein je od tih krajeva

osnovao kneževinu Friedland, neovisnu o Češkom Kraljevstvu i oslobođenu

kraljevskih nameta. 48 Ferdinand ga je imenovao vrhovnim carskim

zapovjednikom vojske i očekivao od njega brzu pobjedu nad Protestantskom

unijom. 49 Protestantski staleži su stoga sklopili savez s Dancima, Englezima i

Nizozemcima. 50 Taj je savez imao zadaću oslabiti moć Habsburgovaca i katolika

u Rimskom Carstvu. 51 Wallenstein je protjerao Dance. 52 Kasnije ih je čak uspio

nagovoriti na sklapanje saveza s Ferdinandom. 53 Kneževi su se pribojavali

Wallensteinove moći te su gotovo prisilili cara da otpusti Wallensteina. 54 Ubrzo

je rehabilitiran nakon što su katolici počeli gubiti, a Šveđani osvojili sjever

Njemačke i prodrli sve do Bavarske. 55 Sad je zatrebao Wallenstein da „vadi vruće

kestenje iz vatre“. 56 No ovaj put nije bilo jasnog pobjednika. 57 Švedski je kralj

poginuo, ali Wallenstein je napustio bojno polje. 58 Nakon što je odbio opsjedati

Regensburg usred zime, Wallenstein je optužen za veleizdaju i mučki ubijen.

59 Zapovjedništvo nad vojskom povjereno je carevom istoimenom sinu

nadvojvodi Ferdinandu. 60 Nakon što je potonji okrunjen za cara, počeo je

ostvarivati neke Wallensteinove mirovne planove. 61 Tako je, primjerice, sklopio

mir s Francuskom i Švedskom. 62 To je promijenilo kartu Europe, mnoge su zemlje

dobile nove granice i više samostalnosti. 63 Moć cara ograničena je na njegove

nasljedne zemlje. 64 Tri glavne konfesije u Svetom Rimskom Carstvu Njemačkog

Naroda postadoše ravnopravne: katolicizam, protestantizam i kalvinizam.

65 Interesi države stavljeni su iznad interesa Crkve, uspostavljen je politički

apsolutizam.

66 U Engleskoj je pismena žalba Donjeg doma protiv kralja Karla, iza koje je među

ostalima stajao i Cromwell, imala neočekivane posljedice. 67 Tom se žalbom

željela postići kontrola nad kraljevim odlukama. 68 No žučna rasprava nakon koje

je žalba tankom većinom glasova prihvaćena, dovela je do raskola u Donjem

domu. 69 Posljedica toga bila su dva građanska rata u kojima je Cromwell sa

svojim trupama, nazvanim Ironsides, odigrao odlučujuću ulogu. 70 Preuzeo je

vlast, dao ubiti kralja te sklopio labavi savez s Irskom i Škotskom. 71 Cijenu

njegova uspjeha platili su životom brojni katolici u Irskoj gdje je bilo ubijeno i

mnoštvo žena i djece. 72 Nije još razvidno kako će završiti njegova vladavina i

kakve će posljedice ostaviti.


103

Šesti dio Šesto poglavlje

1 Jer oni ne misle o miru, već spletke snuju protiv mirnih u zemlji. 2 Europske zemlje pokušaju prisvojiti što više teritorija u Americi, Aziji i Africi. 3 Dok Španjolska i Portugal izgledaju donekle zasićene, dotle druge, u prvom redu

Engleska, Francuska i Nizozemska, pokazuju sve veći apetit. 4 Svaka se zdušno

trudi kako bi sebi osigurala što zamašniji dio kolača. 5 S domorocima se pritom

postupa kao s robom koju treba iskoristiti ili uništiti. 6 I dok se u kršćanskoj Europi

propovijedaju sloboda i jednakost za sve, ti isti kršćani u Novom svijetu nogama

gaze slobodu tamošnjeg stanovništva. 7 U Engleskoj je započeti demokratski

pokret završio pod Cromwellom u tiraniji, a nakon njegove smrti ponovo je

uspostavljena monarhija. 8 Otvorena pitanja ostaju neriješena, a rane još nisu

zarasle. 9 I drugi europski ratovi ostavili su rane, koje su, doduše, mirovnim

sporazumima u Muensteru i Osnabruecku povijene, ali ne i izliječene.

10 Čini se da je Europa oboljela od starogrčkog sindroma. 11 Ponovo je u modi

umovanje, „razum“ je vrhovno „božanstvo“ filozofa i znanstvenika. 12 Vjerski

ratovi odvratili su mnoge ljude od religioznosti. 13 Novonastale kršćanske Crkve i

zajednice, koje su prije stotinjak godina probudile tolike nade, pokazale su se

jednako tako okrutne kao i katolici. 14 U nekim su mjestima postupale još i

okrutnije – i to u ime Evanđelja. 15 Sve je to bacilo krivu sliku na Sveto pismo i

na vjeru u Boga, pa zato mnogi odbacuju vjeru i niječu Božju opstojnost.

16 Profilira se jedna nova elita mislilaca koji sve stavljaju u pitanje, a ujedno imaju

za sve već gotova rješenja. 17 Okrenuvši Bogu leđa, stvaraju ideale. 18 Sloboda

misli, sloboda djelovanja i sloboda života uzdignute su na čast oltara. 19 Pristaše

te nove ideologije smatraju da je apsolutna sloboda, dostižna svakom pojedincu,

jedini pravi put prema miru u svijetu.

20 Sve to već je viđeno, sve to već je bilo, sve su to već stari Grci isprobavali,

zaista, ništa nova pod suncem. 21 No svi ti poklonici razuma zaboravljaju jedno:

Stvoritelj svijeta, Gospodin, u svijet i u čovjeka ugradio je mehanizme mimo kojih

se ne može stići u mirnu budućnost. 22 Poštuj Boga, ljubi bližnjega kao sebe

samoga, ne čini drugima ono što ne želiš da drugi tebi čine! 23 Ta je Božja

zapovijed povezana s određenim obavezama. 24 Ispunjenje tih obaveza preduvjet

je istinske slobode. 25 Pod pretpostavkom, naravno, da ih ispunjavaju i svi ostali.

26 No budući da Gospodin poznaje ljude i zna da su slabi, dao im je Toru i

kasnije još Kuran. 27 Bez primjene propisa Tore ili Kurana ne može funkcionirati

nijedna pravedna država, bez primjene načela Evanđelja nijedan čovjek ne može

pravedno živjeti. 28 Stoga su sve te pomodarske ideje poput lavine kamenja, glasne


104

i destruktivne, i ne donose nikakvo trajno dobro. 29 Na kraju se sam čovjek

nađe pod lavinom. 30 Nalazimo se u epohi licemjerja. 31 Vođe religija i njihovi

pomagači krše sve Božje zapovijedi, himbeno tvrdeći pritom kako postupaju u

ime Boga. 32 Slobodarski mislioci obećavaju ljudima slobodu i kruh dok

istovremeno u svojim kućanstvima drže robove i sluge; isto tako zagovaraju

kolonizaciju tuđih zemalja kao napredak.

33 Osmanlijski se vođe ne mire s neuspjehom. 34 Uvijek iznova pokušaju prodrijeti

u srce Europe. 35 Sultan Mehmed zadužio je svoga velikog vezira pašu Kara

Mustafu da osvoji Beč. 36 Osmanlijska je vojska bila mjesecima na putu.

37 Opljačkali su i opustošili nebrojena sela, utvrde, gradove. 38 Što su se više

približavali Beču, to su bila gora njihova zlodjela. 39 Mnoga mjesta u Gradišću i

Donjoj Austriji mogla bi o tome pričati priče, ali nema više nikoga tko bi pričao,

svi su pobijeni. 40 Kad je vojska sredinom ljeta stigla nadomak Beča, započela

je opsada grada. 41 Budući da su se vijesti o zlodjelima brzinom vjetra proširile po

Beču i drugim europskim gradovima, mnogi su uzdrhtali, ali i odlučili pomoći.

42 Odmah su započele grozničave pripreme za pružanje pomoći Bečanima te su

odaslane pukovnije iz Poljske, Saske i Bavarske. 43 No dok su stigle, trebalo je

vremena, a Bečane je već hvatala panika jer su Osmanlije sve više stiskali obruč.

44 Kopali su tunele, minirali utvrde i tako stigli do samoga grada. 45 Topovima su

gađali visoke zgrade u Beču, među njima katedralu Svetog Stjepana i Kapucinsku

crkvu. 46 U gradu je vladala oskudica hrane i počele su se širiti bolesti. 47 Bilo je

jasno da će, ako pomoć ne stigne na vrijeme, grad za nekoliko dana pasti. 48 I paša

Kara Mustafa, goreći od želje da konačno zauzme grad, bio je nestrpljiv. 49 Kad je

saznao da su trupe koje stižu u pomoć Beču već blizu, napravio je smotru svoje

vojske i stvorio plan osvajanja grada. 50 Ne mareći za upozorenja svojih časnika,

brzopleto je i netaktički zapovjedio napad na grad. 51 To je bila kobna greška.

52 Dok je osmanlijska vojska nasrnula na Beč, stigle su kršćanske pukovnije i našle

joj se iza leđa. 53 Kad je zatim na bojište sa svojom vojskom stigao još poljski kralj

Jan Sobjeski, brzo je odlučio bitku u korist kršćana. 54 Osmanlije su navrat nanos

napustili bojište. 55 Naravno da se tražilo krivca za poraz. 56 Paša Kara Mustafa

dao je pogubiti pašu Ibrahima. 57 On sam nešto je kasnije po sultanovoj zapovijedi

udavljen u Beogradu. 58 Kao znak zahvalnosti za oslobođenje Beča, u Katoličkoj

je Crkvi uveden blagdan Ime Marijino.

59 Židovi u dijaspori konfrontirani su s problemima koji su ovaj put proizašli iz

vlastitih redova. 60 Amsterdamska sinagoga nije vidjela drugog izlaza doli da

Barucha Spinozu zbog njegovih izjava isključi iz zajednice. 61 Budući da je odbio


105

povući svoje kritike na račun vjerskog nauka, i jer je i inače zastupao neka za

Židove čudnovata teološka i filozofska stajališta, vodstvo zajednice izopćilo ga je.

62 S jednim sasvim drugačijim problemom suočila se židovska zajednica u Izmiru.

63 Jedan član njihove zajednice javno se proglasio prorokom. 64 Budući da su

ovakve osobe u pravilu tvrdoglave i ometaju djelovanje zajednice, on je po

kratkom postupku izbačen iz zajednice. 65 No slijed događaja učvrstio je dotičnog

mladića u njegovu uvjerenju. 66 Nakon što se u Gazi susreo s Natanom

Aškenazijem, počeo se smatrati čak i Mesijom. 67 Progoni i ubojstva Židova u

srednjoj i istočnoj Europi ojačali su u vjernicima čežnju za Mesijom i nadu u

njegov skori dolazak. 68 To je pogodovalo „mesiji“ koji se zvao Šabetaj

Cvi, te je zadobio masu pristalica. 69 Mnogi od njih ostali su mu vjerni i nakon

što je prešao na islam. 70 Zbunio je i još više rascijepio Židove u dijaspori.

71 Šabetaj Cvi umro je u progonstvu, u crnogorskom dijelu Osmanlijskog Carstva.

72 Njegovi sljedbenici, međutim, i dalje unose nesigurnost u židovske, pa čak i u

kršćanske krugove u Europi.

Šesti dio Sedmo poglavlje

1 Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, obasjao nas licem svojim. 2 Da bi sva

zemlja upoznala putove tvoje, svi puci tvoje spasenje! 3 O, kad bi svi puci spoznali spasenje Gospodnje! 4 Onda bi mnogi, ponajprije

Židovi, morali mnogo manje trpjeti. 5 Oni su, naime, opet postali metom europskih

vladara i vladarica. 6 Razlozi tomu baš nisu potpuno jasni. 7 Možda se radi o

frustriranosti zbog vlastitih neuspjeha, možda su posrijedi razlozi financijske

prirode, a možda se sve to događa zbog činjenice da su Židovi izabrani narod. 8 U

Hamburgu su, izgleda, prevladali financijski razlozi, jer su tamo protužidovskim

mjerama pogođeni samo Aškenazi dok su gradu korisni Sefardi povlašteni.

9 Vjerojatno je i pruski kralj Fridrik Vilim bio motiviran financijskim razlozima

kad je Židovima zabranio konkurirati kršćanskim cehovima. 10 Mnogo je gora i

tragičnija pak naredba cara Karla Habsburškoga kojom je sinovima židovskih

obitelji ograničio ženidbu. 11 Ženiti se smije samo najstariji sin, i to tek nakon

očeve smrti. 12 Čovjek i nehotice pomisli na Egipat, faraona i primalje. 13 Vremena

se doduše mijenjaju, no strah i mržnja prema Židovima i dalje živi čak su i metode

šikaniranja ostale gotovo iste.

14 Od sudbine Židova okrećemo se sudbini naroda i država. 15 Ruski car Petar

ratovao je na više bojišnica. 16 U borbi protiv Turaka nije bio baš uspješan, ali je

u ratu sa Šveđanima osvojio nova područja na sjeveroistoku Europe. 17 Učinio je


106

Petrograd glavnim gradom Rusije, izgradio sebi novu rezidenciju i prozvao se

imperatorom. 18 Nakon njegove smrti vlast je, barem na papiru, preuzela njegova

supruga Katarina. 19 Katarina potječe iz jednostavnog puka, rođena je i krštena po

katoličkom obredu kao Marta Elena Skavronska. 20 Kao siroče, odrastala je u

obitelji jednog protestantskog teologa. 21 Stupila je u Rusku pravoslavnu Crkvu i

uzela ime Katarina. 22 Kao službujuća carica, prepustila je poslove Aleksandru

Daniloviću Menšikovu koji je bio pouzdanik pokojnog cara.

23 Dok je Katarina vladala u Petrogradu, i u Švedskoj je jedna žena postala

vladaricom, makar kratkotrajno. 24 Zvala se Ulrika Eleonora. 25 Vladarski poslovi

nisu joj bili strani jer je već više puta mijenjala svoga brata, kralja Karla, u vrijeme

njegove bolesti ili odsutnosti. 26 Stoga nije začuđujuće što je nakon njegove smrti

preuzela vladavinu. 27 Nakon što je godinu dana sama upravljala kraljevstvom,

prepustila je vlast svome suprugu dok je sama preuzela ulogu njegove zamjenice.

28 Već se prije toga Ana Stuart oprobala kao kraljica otočkih država. 29 Najprije je

imala titulu kraljice Irske, pa Engleske i Škotske, da bi nakon njihova ujedinjenja

postala kraljicom Velike Britanije. 30 U međuvremenu je u Rusiji carem postao

dvanaestogodišnji Petar Aleksejevič. 31 Njegovo je vladanje bilo kratkog vijeka

jer je obolio od boginja i umro. 32 Zatim je Ana Ivanovna postala okrunjenom

vladaricom Rusije. 33 Nju je na ruskom prijestolju naslijedio Ivan Antonovič. 34 Imao je samo dva mjeseca kad je postao carem. 35 Izgleda da nije imao moćnih

staratelja jer je njegovo vladanje završilo već nakon godinu dana. 36 Sada se na

prijestolje popela Elizabeta Petrovna Romanova. 37 Tako opet nakon djeteta dolazi

žena na prijestolje. 38 Vlada čvrstom rukom, mnogo putuje, promiče umjetnost. 39 Muslimanima i Židovima silom nameće kršćanstvo. 40 Sa Švedskom je sklopila

mir; ni s Osmanlijskim carstvom ne upušta se u rat iako je već dosta oslabljeno. 41 Otkako je izgubila borbu za Beograd, u kojoj je pobijedio princ Eugen sa svojim

trupama, osmanlijska vojska nije ostvarila značajnije vojne pobjede. 42 Carstvo je

nestabilno, narušavaju ga unutarnje borbe za prevlast što uostalom vrijedi i za

čitavu Europu.

43 Takozvani „kršćanski Zapad“ potresen je borbama za naslijeđe bilo novca, bilo

zemalja ili prijestolja. 44 Gotovo da nema zemlje koja nije time pogođena. 45 Moćnici nastoje proširiti svoj teritorij, ojačati svoju moć i umnožiti svoje

bogatstvo. 46 Kršćani očito posjeduju veliko bogatstvo i moć što nakon njihove

smrti biva razlogom svađe među nasljedovateljima. 47 Deklariraju se kao

sljedbenici Isusa Krista, a djeluju suprotno njegovu učenju. 48 On je prezirao moć

i zgrtanje bogatstva te je umro siromašan i napušten. 49 Jedino što je mogao dati u

naslijeđe bila je njegova majka. 50 Povjerio ju je jedinom učeniku koji nije


107

pobjegao i sakrio se, koji ga u trpljenju nije ostavio sama. 51 Kad smo već kod

toga, spomenimo i žarkog štovatelja Isusove majke, među klerom osporavanog

svećenika imenom Louis-Marie Grignion de Montfort koji je osnovao svoju

redovničku zajednicu. 52 U toj se zajednici Miriam iz Nazareta slavi kao kraljicu

poniznosti i milosrđa, mira i pomirenja, zagovora i ljubavi.

53 Pošto pišemo o moćnim ženama koje upravljaju mnogim sudbinama, spomenimo

još neke druge značajne žene. 54 Jedna od njih matematičarka je Maria Gaetana

Agnesi, rođena u Milanu kao dvadesetprvo dijete u obitelji Agnesi. 55 Nedavno je

objavljeno njezino djelo Osnove analize. 56 Druga je liječnica Dorothea Christiane

Exleben. 57 Unatoč brizi o devetero vlastite djece i liječničkom radu, iskoristila je

izvanrednu dozvolu kralja Fridrika te je promovirala na sveučilištu u gradu Halle.

58 A sada k najmoćnijoj ženi Europe koja je već prije stupanja na prijestolje

zadavala glavobolje mnogima, od roditelja pa do kraljevskih dvorova Engleske,

Španjolske i drugih. 59 Riječ je o Mariji Tereziji Habsburškoj. 60 Ta žena vlada

gvozdenom voljom, vodi ratove, sklapa primirja, provodi reforme, unapređuje

obrazovanje, i to s nepresušnom energijom kao da želi muškim kolegama na

prijestoljima dokazati da u ničemu ne zaostaje za njima. 61 Na poseban se način

odmjerava s Prusom Friedrichom, no dosad bezuspješno. 62 Unatoč tome, čini i

ružne stvari. 63 Jedna od njih naredba je da svi praški Židovi u roku od četrdeset

dana moraju napustiti Češku, u kojoj među ostalim navodi: „...zbog mnogo veoma

važnih razloga donijela sam svevišnju odluku, da se ubuduće nijedan Židov neće

trpjeti u nasljednoj kraljevini Češkoj.“ 64 Može se samo nagađati koji su ti „veoma

važni razlozi“. 65 Možda je krivica Židova to što nisu katolici, možda su im poslovi

predobro cvjetali, možda se netko htio domoći njihova imetka. 66 Pitanje je, je li za

češke Židove bila gora kuga koja je nedavno tamo harala ili Marija Terezija,

milošću Božjom carica udovica Svetog Rimskog Carstva, kraljica Ugarske, Češke,

Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Galicije, Lodomerije itd., nadvojvotkinja Austrije,

vojvotkinja Burgundije, Štajerske, Koruške, Kranjske, Brabanta, Limburga,

Luksemburga, Gueldersa, Wirtemberga, Gornje i Donje Šleske, Milana, Mantue,

Parme, Piacenze, Guastalle, Auschwitza, Zatora, Lotaringije i Bara, velika

kneginja Transilvanije, kneginja Švapske, markgrofica Moravske, Burgaua, Gornje

i Donje Lusatije, grofica Habsburga, Flandrije, Tirola, Hennegaua, Kyburga,

Goricije, Gradiške i Namura... 67 Što je protiv moćne žene tako zvonkih naslova

mogao postići jedan Josip ben Jakob ili neka Esther bat Isaak? 68 Ni Josef ben

Issachar Sueskind Oppenheimer, dvorski Židov vojvode Aleksandra

Wirtemberškog, nije nakon vojvodine smrti mogao spasiti svoj život. 69 Ubijen je

na zvjerski način, a njegov je leš u svrhu zastrašivanja bio više godina javno izložen

u željeznom kavezu. 70 Ovo poglavlje želimo završiti riječima pobožne Židovke,


108

obudovjele domaćice, majke dvanaestero djece, istinske kraljice ovog naraštaja,

Glueckel von Hameln rođene Pinkerle. 71 Veliki, milostivi Bog kažnjava nas da se

naučimo mudrosti i hodanja njegovim putovima. 72 Sve dobro što nam Bog daje mi

nismo zaslužili, i nikad mu ne možemo dovoljno vjerno služiti za sva njegova

dobročinstva.

Sedmi dio Prvo poglavlje

1 Ustima na nebo nasrću, a jezik se njihov obara na zemlju. 2 Zato moj narod za

njima leti i srče obilne vode. 3 Postoji svijet u kojem živimo, no unutar njega postoji još jedan drugi „svijet“. 4 Svijet u kojem živimo je dakle prostorno-vremenska dimenzija u kojoj se u

neprestanoj mijeni odvija suživot ljudi, životinja i biljaka. 5 U njemu je sadržano

– mnogo puta s nejasnim razgraničenjima – dobro i zlo, svjetovno i sveto, čisto i

nečisto. 6 Ljudi se raduju, slave, svađaju se, ratuju, opet se mire – kao što je pisano

da sve ima svoje vrijeme: ljubav, mržnja, rat, mir, pomirenje. 7 Onaj imanentni

„svijet“, naprotiv, čini posebna kategorija ljudi, koji uvijek sve znaju bolje, koji

najglasnije viču i koji posjeduju sposobnost vlastito nezadovoljstvo prenijeti na

druge te im lukavo nametnuti svoje ideje. 8 Takve metode poznate su već od

razgovora zmije s Evom. 9 Sve postojeće predočuje se u lošem svjetlu, kao nešto

potpuno pogrešno i nepravedno dok se istovremeno nude idealna rješenja.

10 Religije, napose vjera u jednoga Boga, redovito su prve mete njihovih napada.

11 Već stari Egipćani nisu mogli jesti zajedno sa Židovima, to im je bilo odvratno

jer se Židovi čvrsto držahu vjere u svog Boga. 12 U svim povijesnim razdobljima

određeni krugovi nisu mogli podnositi ljude koji su na osobit način pripadali Bogu

ili mu bijahu posebno privrženi. 13 Ta netrpeljivost povezivala je istomišljenike i

dovela do nastanka onoga što ovdje nazivamo „svijet“. 14 Taj „svijet“ danas, kao i

u svim ranijim generacijama, smatra vjernike odvratnima, bili oni Židovi, kršćani

ili muslimani. 15 Kao razlog tome navodi zlodjela pojedinih vjerskih zajednica,

kojih doista nije bilo malo. 16 No da je to u biti samo izgovor, potvrđuje činjenica

da zlodjela koja im se predbacuju nisu počinjena u sadašnjosti, već leže najčešće

desetljećima ili čak stoljećima unatrag. 17 Ne treba mnogo mudrosti da se pronikne

kako ta averzija ima veze s nečim sasvim drugim: s pridržavanjem vjerskih zakona

i poštivanjem Božjeg autoriteta.

18 „Svijet“ niječe hijerarhiju, red i norme. 19 Ti su ljudi opsjednuti idejom uništenja

postojećeg reda i nametanja svojih pravila. 20 Radi se zapravo o stvorenjima


109

vrijednim žaljenja jer nisu prihvatili ili upoznali ljubav Božju. 21 Nažalost, tim

ljudima često uspijeva pridobiti mase, nezadovoljne svakodnevicom, nepravdom

ili siromaštvom. 22 Jedan dio krivice za te nevolje zasigurno snose vladari i

dostojanstvenici, svjetski i vjerski, a napose katolički. 23 Zbog otvrdnulih srdaca i

nedostatka suosjećanja postali su egoistični, samodopadni, gramzljivi, a što je

najgore, nepristupačni za one koji traže savjet, pomoć ili utočište. 24 Svojom

tvrdokornošću olakšavaju posao emisarima „svijeta“, koji tvrde da krivci za

nepravde i nedaće nisu nepravedni vjernici, već vjera i Bog. 25 Na taj se način

stvara podvojenost i zbunjenost među ljudima što vodi u kaotična stanja i nerede.

26 Upravo su suvremenici svjedoci jedne takve orgije „poboljšavanja“ svijeta.

27 Ne želimo uljepšati stanje u društvu, niti zanijekati odgovornost svjetovnih i

vjerskih poglavara jer je nezadovoljstvo ljudi svakako opravdano. 28 No svejedno

je pogrešno slijediti „svijet“, koji sve, a u konačnici i sam sebe, strovaljuje u ponor.

29 Pogledajmo podrobnije osobine i karakter inicijatora i vođa „svijeta“ koji

upravljaju sadašnjim katastrofičnim zbivanjima. 30 Otac četvero djece, filozof i

pedagog, propovijeda mudrost života, a svoju djecu ne želi odgajati, već ih daje u

sirotište, i time u sigurnu skoru smrt. 31 Ljudi koji proglašavaju jednakost i bratstvo

nazivaju Židove „proračunatim životinjama“, a Afrikance „djecom orangutana“.

32 Dok propovijedaju jednaka prava za sve, sijeku glave djevojkama i ženama

samo zbog toga što one žele živjeti u redovničkom zajedništvu. 33 Kršćanstvo

nastoje ukinuti jer je njegov utemeljitelj bio Židov. 34 Turski narod nazivaju

glupim i naivnim, za Proroka i Kuran Časni imaju samo porugu i ismijavanje. 35 Tora je po njima uzročnik svih zala u svijetu. 36 Osvajaju Egipat, šaljući tamo s

vojnicima i znanstvenike kako bi svoja osvajanja prikrili smokvinim listom dok

im je pravi cilj temeljitije izrabljivanje porobljene zemlje. 37 Na taj način "svijet"

demaskira samog sebe glede jednakosti, bratstva i slobode. 38 Svi su ti uzvišeni

ciljevi samo za istomišljenike i poltrone. 39 U čemu je onda razlika između

samovolje careva, kraljeva, grofova, biskupa i novih silnika? 40 Samo u tome što

sada ima još više samovolje, nepravde i prolijevanja krvi. 41 Odsječenih glava ima

na stotine, tisuće, desetke tisuća, no žrtve najčešće nisu pripadnici vlasti, klera i

oligarhije. 42 Preko osamdeset na svakih sto odsječenih glava glave su siromaha,

seljaka, radnika, kojima je taj novi poredak najavio donijeti blagostanje. 43 No

radnici i seljaci, bogati iskustvom, brzo su proniknuli prave ciljeve „svijeta“.

44 Hrabrima među njima, koji se usudiše izreći istinu, bijaše to smrtna presuda,

njihovi tobožnji osloboditelji postadoše im krvnici. 45 Trenutno je opasno uopće i

misliti. 46 Krvoločna groznica tako je jaka da vođe „svijeta“ već jedni drugima

odsijecaju glave – stvarno jedan bezglavi „svijet“. 47 Tom novostvorenom

„svijetu“ potrebno je i odgovarajuće božanstvo. 48 Stvoren je kult „vrhovnog


110

bića“. 49 Podižu se oltari, uvode se novi blagdani, ljude se tjera na zakletvu

vrhovnom biću. 50 Danima se mijenjaju nazivi, mjesecima također, ukida se tjedan

i uvodi dekada, dan odsad ima deset sati, a sat sto minuta.

51 Ta će čitava sablast jednom skrahirati, nadajmo se u skoroj budućnosti. 52 Ali

zmijski ugriz „svijeta“ i miris krvi kojim su sada mnogi opijeni još će dugo

djelovati. 53 Dolazi jedna duga, tamna noć jer se dogodilo mnogo zla koje rađa

novim zlom. 54 Pomračenje uma bacat će svoje sjene još u daleku budućnost.

55 Teći će još više krvi, bit će još više osvajanja, podjarmljivanja, porobljavanja.

56 Jer pisano je: Ne klanjaj se drugim bogovima niti im služi. 57 Jer ja, Gospodin,

Bog tvoj, Bog sam ljubomoran i kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na

djeci do trećeg i četvrtog koljena. 58 Nema razloga u to posumnjati. 59 Ne treba biti

prorok da bi se ustanovilo kako Gospodin uvijek ispunjava svoje riječi. 60 Sada se

želimo ostaviti „svijeta“ i okrenuti se događajima u raznim dijelovima svijeta.

61 Mnogi od tih događaja dobro su poznati i razvikani, no ovdje želimo spomenuti

neke koji su u mnoštvu vijesti potisnuti u drugi plan. 62 Među istočnoeuropskim

Židovima razvio se jedan mistični pokret pod vodstvom rabina Izraela ben

Eliezera. 63 Pokretu je brzo pristupilo mnogo simpatizera, no unatoč tome, on je

među tradicionalnim Židovima osporavan. 64 Zbog podjele Poljske između Rusije,

Austrije i Pruske tamošnji su Židovi postali građani triju država. 65 Učenici rabina

Eliezera organizirali su zapažen povratak aliju Židova u Obećanu Zemlju. 66 Na

seljavaju se u Tiberiji, Safedu, Hebronu i Jeruzalemu. 67 Austrijski car Josip

proglasom je dozvolio češkim Židovima određene vjerske slobode. 68 Godinu

dana nakon toga olakšao je bečkim Židovima pristup obrtničkim zanimanjima.

69 Ruska carica Katarina dozvolila je bogatim Židovima pristup cehovskim

udrugama. 70 To je bio kraj srednjovjekovnog zakonodavstva kojim je Židovima

bio zabranjen pristup cehovima. 71 Pruski ratni savjetnik Dohm apelirao je na

kršćane da prema Židovima postupaju kao prema braći. 72 Svijet je postao bogatiji

za mnoga otkrića, novi strojevi ljudima uvelike olakšavaju rad.

Sedmi dio Drugo poglavlje

1 Grešan je naum u srcu zlotvora, straha Božjega nema on pred očima. 2 Na političkom parketu još uvijek igra Francuska Republika glavnu ulogu.

3 Preuzela je kontrolu u mnogim dijelovima Europe. 4 Napoleon je Prvi Konzul

Republike. 5 Europske monarhije sklapaju razne saveze i vode ratove protiv

Napoleona kako bi plemstvo zadržalo vlast i kako bi se spriječilo nadiranje

liberalizma. 6 Vremena su nemirna. 7 Osim s Francuskom, pojedine države vode i


111

druge ratove, neke od njih čak s više država istovremeno. 8 Napoleon ratuje protiv

ostatka Europe, koji je nejedinstven i stoga lak plijen.

9 U Francuskoj je revoluciji dobrano oslabio autoritet Katoličke Crkve.

10 Napoleon je Papi ponudio diktirani konkordat koji je znatno ograničio

ovlasti Crkve. 11 Papa je potpisao, u vjeri da će time olakšati položaj progonjene

Crkve u Francuskoj. 12 Napoleon se od njega dao okruniti za cara u crkvi Notre

Dame u Parizu. 13 Unatoč tome, anektirao je crkvenu državu, dao uhititi Papu i

dovesti ga u Francusku. 14 Ujedinjenim europskim državama tek je u šestom

pokušaju uspjelo pobijediti Francuze, nakon što se Napoleonova vojska, dosta

oslabljena, vratila iz Rusije. 15 Na Bečkom kongresu dogovorene su nove granice,

uspostavljena je ravnoteža između pet velikih sila. 16 Malo potom stvaraju

Austrija, Pruska i Rusija jedan novi savez, takozvanu Svetu alijansu, koja je

zasnovana na kršćanskim principima u cilju osiguranja mira u čitavoj Europi.

17 No, mir nije samo odsutnost rata, nešto što se može vojnom silom uspostaviti i

očuvati. 18 Stanovništvo, osobito studenti, zaraženo je slobodarskim i nacionalnim

idejama; traži se osobna sloboda, pravo na obrazovanje i nacionalni suverenitet.

19 Sloboda i liberalizam ključne su riječi kojima „svijet" manipulira društvom.

20 Među prvima su slobodu izborile Belgija od Nizozemske i Grčka od

Osmanskog Carstva.

21 Osmanskom Carstvu, koje je oslabljeno ustancima u europskom dijelu, sada

prijeti i opasnost iz Egipta. 22 Tamo je namjesnik Muhamed Ali Paša prigrabio

vlast. 23 Pod zapovjedništvom svoga sina Ibrahim Paše osvojio je Svetu

Zemlju i Siriju gdje je zatim Ibrahim Paša preuzeo vlast u svojstvu upravitelj.

24 Pokazao se tolerantnim vladarom. 25 Uspostavio je jednakost muslimana i

kršćana što mu je donijelo neprijateljstvo muslimanskih vjerskih institucija. 26 U

vrijeme njegova vladanja u jeruzalemsko Gradsko vijeće mogli su biti birani i

Židovi i kršćani.

27 U Americi su liberalne ideje ostvarene već prije Francuske revolucije, pa su u

ratu useljenika protiv Velike Britanije rođene Sjedinjene Američke Države. 28 U

Južnoj Americi vode se ratovi za nezavisnost protiv kolonijalne vladavine

Španjolske, iz kojih je proizašlo već više neovisnih država. 29 Na Starom

kontinentu bogati se trgovci, tvorničari – takozvano građanstvo – osjećaju

utiješnjeni u feudalne strukture i postaju prvi promicatelji liberalizma. 30 Sveta

alijansa, koja treba osigurati mir, vjeru i moral u Europi, ima pune ruke posla.

31 Ograničava se sloboda tiska, udruživanja, okupljanja kao i sveučilišne slobode.

32 Protiv revolucionarnih nemira i ustanaka ide se vojnom silom. 33 Dok se u


112

antičkim vremenima pretvorba društva događala tako polako da u toku jednog

ljudskog života nije bila ni primijećena, sada se događa toliko brzo da često biva

veoma bolna. 34 Te intenzivne i sve zahvaćajuće promjene posljedica su

pronalazaka i otkrića koji u posljednje vrijeme sustižu jedan drugog i isto se tako

brzu primjenjuju u praksi. 35 Sve to se ne odražava samo u privredi i uvjetima

života, nego utječe i na osjećaje i način razmišljanja, mijenjajući u ljudima sliku

svijeta na neslućen način. 36 To je zvjezdani sat Europejaca koji su već prigrabili

svjetsku vlast. 37 Njihovo samopouzdanje nema granica. 38 Uvjereni su da je

njihova rasa najsuperiornija, stoga se smatraju pozvanima pronositi svoju, kako to

vole zvati, civilizaciju, ideale demokracije i povijesni napredak u sve dijelove

svijeta. 39 Čak se govori o „božanskom zadatku“. 40 To su velike riječi, koje trebaju

prikriti neljudske postupke pri osvajanju tuđih teritorija. 41 Starosjedioci i njihove

potrebe bezobzirno se ignoriraju. 42 Ukoliko potonji žele braniti svoj opstanak,

utoliko nemaju šanse protiv vladinih trupa, potpomognutih bijelim kolonistima

koji smjesta organiziraju kaznene ekspedicije. 43 Pritom dolazi do pravih pokolja,

u kojima ni djeca ne bivaju pošteđena.

44 Američka vlada nudi indijanskim plemenima ugovore o preseljenju; prema

zakonu nitko nije prisiljen napustiti svoju zemlju. 45 U praksi se, međutim, onima

koji ne žele preseliti priređuje pravi pakao dok konačno ne rezigniraju. 46 K tome

dolaze još neljudski uvjeti preseljavanja, tako da na putu umire tisuće ljudi. 47 Umjesto da uživaju civilizacijski napredak, urođenici gube sve: dostojanstvo,

slobodu, zemlju, a tisuće njih i život, sve u ime slobode i demokracije. 48 No,

radikalnu promjenu života ne osjećaju samo urođenici Novog svijeta. 49 U Europi

je industrijalizacija u punom zamahu. 50 Nastaje nova klasa ljudi: nadničari. 51 U

poljoprivredi su životni uvjeti, unatoč agrarnim reformama i ukidanju kmetstva i

ropstva, vrlo teški. 52 Zato sve više osiromašenih ljudi dolazi u gradove i traži

posao u tvornicama ili rudnicima. 53 Tamo rade za jadnu plaću, pod nezdravim

uvjetima, i ne ide im ništa bolje nego prije u kmetstvu i robovlasništvu. 54 Da bi

obitelji preživjele, moraju raditi i djeca. 55 Masovno siromaštvo sve se više širi,

potpomognuto lošim žetvama i epidemijama. 56 Stare tradicije koje su prije

ljudima pomogle u snalaženju, sada više ne funkcioniraju. 57 U toj bezizlaznoj

situaciji radnici počinju uništavati tvorničke strojeve kao izraz svoje nemoći.

58 Socijalni nemiri bivaju krvavo ugušivani vojnom silom. 59 Dva filozofa i

novinara, Friedrich Engels i Karl Marx, prvi se počinju baviti bijedom širokih

masa i traženjem održivog rješenja. 60 U Londonu su osnovali tajni savez koji

nazvaše Savez komunista te su u njegovo ime objavili Komunistički manifest, u

kojem su obrazložili svoje spoznaje. 61 Pogledajmo što je promicanje slobode i

liberalizma donijelo Židovima u dijaspori koji najčešće žive na rubu društva kao


113

sitni trgovci i zajmodavci novca. 62 U nekim europskim zemljama Židovi su dobili

pravo na državljanstvo, nažalost, često uz znatna ograničenja. 63 No među

stanovništvom ostaju i dalje omraženi. 64 U Wuerzburgu je tako došlo do jakih

antižidovskih izgreda koji su se proširili i na druge gradove. 65 Ruski car Nikola

donio je više antižidovskih odredbi. 66 Židovi su tamo izloženi masovnim

pokušajima privođenja Pravoslavlju. 67 To isto se, uostalom, događa i katolicima i

protestantima. 68 Robovlasništvo se postepeno zabranjuje dok neslužbeno i dalje

postoji, samo što je trgovinu robovima zamijenilo krijumčarenje. 69 Djeca

Francuske revolucije su po pitanju ubijanja, pljačke i zaposjedanja tuđih teritorija

u usporedbi s križarima i muslimanskim osvajačima pravi specijalisti.

70 Zahvaljujući tehničkom napretku, oni su u stanju proizvoljno manipulirati i

ugnjetavati slabije što u punoj mjeri i čine. 71 Liberalizam se u konačnici pokazao

kao jedna od mnogih krinka iza kojih se krije „svijet“. 72 Tko sije vjetar, kažnjava

ga oluja!

Sedmi dio Treće poglavlje

1 Bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto. 2 Koraci njini sad me okružuju,

smjeraju da me na zemlju obore. 3 Moćnici ovoga svijeta i dalje vode borbu za sirovine i tržišta. 4 U međusobnoj

konkurenciji dolazi čak i do ratnih sukoba, rjeđe se stvari rješavaju dogovorima

ili zamjenama kolonija. 5 U Europi je u međuvremenu od Sjevernonjemačkog

saveza nastala nova svjetska sila – Njemačko Carstvo. 6 Poput svih ostalih sada i

Nijemci žele dio kolonijalnog kolača te ulaze u natjecanje za osvajanje kolonija,

prije svega u Africi. 7 Ako je neka država dovoljno jaka, samo treba zazveckati

oružjem da postigne svoj cilj. 8 Takvom su taktikom kulturno nadmoćna carstva

Kine i Japana bila prisiljena otvoriti vrata svojih zemalja „zapadnim barbarima“ i

plesati kako oni sviraju. 9 U Europi još mnogi narodi jauču pod tuđom vlašću. 10 Talijani se bore za nezavisnost od Austrije i španjolskih Burbona, sanjajući

ujedinjenje svih talijanskih pokrajina. 11 Poljski narod, čiji je državni teritorij

jednom sezao od Baltika do Crnoga mora, sada nema vlastite države; svoj pokušaj

oslobođenja teritorija pod ruskom vlašću platio je likvidacijama, progonstvima,

ukinućem poljskog kao službenog jezika. 12 Ponovo se potvrđuje samopoimanje

poljskog naroda kao žrtvenog jaganjca. 13 I balkanski narodi, koji najvećim

dijelom žive pod osmanskom vlašću, teže za nacionalnom samostalnošću.

14 Rusko Carstvo podupire slavenske narode u borbi protiv Osmanskog Carstva

jer se želi domoći izlaza na Sredozemno more. 15 Tako je u ratu na Balkanu Rusija,

takoreći, potisnula Osmanlije s europskog kontinenta. 16 No europske sile imaju


114

na Balkanu svoje vlastite interese pa ne žele da ih Rusija ometa u njihovu

ostvarenju. 17 Stoga je na Berlinskom kongresu pod utjecajem zapadnih sila znatno

korigiran sanstefanski mirovni dogovor između Rusije i Osmanskog Carstva, pa

su pobjednici na bojnom polju doživjeli poraz na diplomatskom parketu.

18 U latinsko američkim zemljama, koje su se oslobodile kolonijalnog jarma

Španjolske, često dolazi do građanskih ratova između liberala i konzervativaca.

19 To koriste susjedne države te, pomažući jednoj od zaraćenih strana, preuzimaju

kontrolu u zemlji. 20 U Americi se dijele duhovi po pitanju ropstva. 21 Južne države

istupile su iz Unije i osnovale Konfederaciju Američkih Država. 22 Izbio je krvavi

bratoubilački rat koji je završio pobjedom sjeverno američkih Država. 23 No stari

duh još uvijek hara južnim državama. 24 Tajno društvo Ku Kluks Klan proganja i

terorizira crnce i njihove zaštitnike. 25 Ništa manje nisu im omraženi katolici i

Židovi. 26 Bijelcima smetaju i preostali Indijanci. 27 Nakon preseljenja u rezervate

pokazalo se da je tamo zemlja bogata zlatom i srebrom pa su im i ti rezervati

smanjeni. 28 No ni to nije bilo dosta pa je netko došao na ideju da je najlakše riješiti

pitanje Indijanaca ako se njihovu djecu otme utjecaju roditelja. 29 Tako su

indijanska djeca već u ranoj mladosti istrgnuta iz njihove kulturne i obiteljske

sredine te na račun države poslana u internate gdje ih se preodgaja u moderne

Amerikance. 30 Usred te bezizlazne situacije pojavio se tračak nade u osobi

proroka zvanog Wovoka. 31 Njemu je, navodno, kršćanski Bog objavio da će

Indijanci postići Kraljevstvo Božje pod uvjetom da se prema bijelcima odnose

miroljubivo. 32 Navodno mu je Bog pokazao i poseban ples pomoću kojeg će

Indijanci biti uvedeni u jednu novu, mirnodopsku eru. 33 Njegova je poruka

probudila nove nade i bila objeručke prihvaćena od Indijanaca. 34 Nažalost, tu je

poruku jedan fanatični šaman zloupotrijebio za borbu protiv bijelaca zbog čega su

uslijedila masovna ubojstva Indijanaca. 35 U Kini čovjek imenom Hong Xiuquan

tvrdi da je od „Nebeskog oca“ dobio zadatak osloboditi svijet od demona. 36 S

brojnim pristašama započeo je borbu protiv carske dinastije Qing jer u njezinim

članovima vidi demone iz svoje vizije. 37 Na osvojenom teritoriju osnovao je

„Nebesko Carstvo Najvišeg Mira“ kojemu je on sam na čelu kao vjerski i

svjetovni vođa. 38 Zemljoposjednicima je oduzeo zemlju, a robove oslobodio.

39 Preveo je Bibliju na kineski, a sve druge religije je zabranio. 40 Opijati poput

alkohola, nikotina i opijuma zabranjeni su pod prijetnjom smrtne kazne, isto tako

preljub i homoseksualne aktivnosti. 41 Za Božjeg izabranika drži se i Baha'u'llah,

jedan u izgnanstvu živeći perzijski prorok. 42 Tvrdi da se Bog neprestano

objavljuje te da je on glas Božji za to vrijeme. 43 Propovijeda principijelnu

jednakost svih vjera, zalaže se za miran međuvjerski dijalog. 44 Smatra da je

istinski zadatak svakog čovjeka služenje čitavom čovječanstvu. 45 U kršćanstvu


115

sve više jačaju pokreti kojima je cilj vjerski preporod. 46 Naglasak je na osobnom

obraćenju i životu u duhu Evanđelja. 47 Iz jednog takvog pokreta proizašao je

humanist Henry Dunant, koji je, vidjevši na bojnom polju kod Solferina tisuće

ranjenih i mrtvih za koje se nitko nije brinuo, postupio u smislu Evanđelja. 48 O

vlastitom trošku je nabavio sve potrebno te je pružio pomoć ranjenicima i

civilnom stanovništvu. 49 U njemu se porodila ideja osnovati humanitarnu

organizaciju za pomoć ranjenicima u slučaju rata. 50 Henry Dunant u tome je

prepoznao Božji poziv i odazvao se. 51 Proputovao je cijelu Europu kako bi za

svoj naum pridobio što više ljudi. 52 Na kraju je zbilja uspio osnovati međunarodni

komitet Crvenog križa. 53 Njegovo društveno zalaganje nije mu donijelo nikakav

osobni probitak, naprotiv, suradnici su ga izdali, isključili iz Komiteta i prepustili

životu u siromaštvu. 54 Unatoč tome, on je svom pozivu ostao vjeran do smrti. 55

Zalagao se za mirna rješenja međudržavnih sporova i za poboljšanje uvjeta ratnih

zarobljenika. 56 Važna mu je bila i zaštita radnika, koje su, prema njegovu

mišljenju, s jedne strane iskorištavali poslodavci, a s druge strane indoktrinirale

bezbožne Međunarodne radničke asocijacije. 57 I dok se pojedinci trude kako bi

čovječanstvo doveli u harmoniju sa Stvoriteljem, realnost je nažalost još uvijek

sasvim drugačija. 58 Politički i vjerski moćnici ljude tlače i međusobno izigravaju.

59 Profita gladnima nikad dosta jagme, otimačine i sile. 60 U Siriji su muslimanski

Druzi ubili tisuće kršćana maronita dok su vlasti, umjesto da spriječe pokolj,

indirektno pomagale Druze. 61 Jedan pravedan musliman imenom Abd el-Kader

zauzeo se za progonjene kršćane i spasio ih od masakra. 62 Vlada u Novom

Zelandu ne pridržava se ugovora koji je sklopila s Maorima i prema kojem je

potonjima garantiran neometan posjed poljoprivrednih površina, šuma i lovišta

ribe. 63 U južnom Pacifiku europski brodari novače urođenike za rad na

plantažama služeći se prevarom, ucjenom, i sirovom silom.

64 U Rusiji, nakon atentata na cara, izbijaju nemiri u kojima se opet razbuktala

mržnja prema Židovima. 65 Pljačkaju se židovske kuće i trgovine, masovna

silovanja i ubojstva su na dnevnom redu. 66 U svezi s tim događajima stvoren je

jedan novi pojam: „pogrom“. 67 Kršćanski Armenci odbijaju plaćanje dvostrukog

poreza: Osmanlijama i kurdskim poglavicama. 68 Vladajućima je to dobrodošla

prilika kako bi učvrstili dominaciju muslimana nad kršćanima. 69 Uslijedili su

strašni pogromi nad Armencima dok su Europa i Amerika to ravnodušno

promatrale. 70 Jedan mladi, od sudbine razočarani Židov, imenom Theodor Herzl,

došao je na ideju postati pobornikom židovske države kao domovine svih Židova.

71 Na kongresu u Baselu, koji je organizirao, skupilo se na tisuće Židova iz čitavog

svijeta. 72 Zaista, jedan obećavajući početak, no ne valja se prerano radovati.


116

Sedmi dio Četvrto poglavlje

1 O, Gospodine, dokle ćeš gledati? Istrgni mi dušu nasrtajima njihovim, otmi

lavovima jedino dobro moje! 2 U Kini je došlo do ustanka protiv stranih osvajača zbog uništavanja prirodnog

okoliša i narušavanja socijalne harmonije. 3 Pritom su ustanici i svoje pokrštene

zemljake smatrali neprijateljima te su i njih proganjali i ubijali. 4 U ratu između

Japana i Rusije, koji je vođen zbog Manđurije i Koreje, po prvi puta je jedna

europska velesila pobijeđena od jedne azijske zemlje. 5 Japan se modernizirao po

uzoru na zapadne države i postao ekspanzionistička svjetska sila. 6 Čovjek, opijen

tehnološkim napretkom, misli da može određivati tijek stvari, pa čak i upravljati

prirodnim silama. 7 Potonuće je luksuznog broda, kojeg su svi smatrali

nepotopivim, trebalo ga je poučiti da tome nije tako. 8 Bio je to znak vremena koji

je pozivao k otrežnjenju. 9 Još jedan takav znak bio je atentat na

prijestolonasljednika Austrougarske u Sarajevu. 10 I dok je sve slutilo na zlo, neki

su državnici, zaslijepljeni moću, htjeli taj atentat iskoristiti za provedbu svojih

ciljeva. 11 Tako je ono što je navodno trebala biti lekcija Srbima, preraslo u veliki

međunarodni rat. 12 Ratovalo se u Europi, na Bliskom istoku, u Africi, istočnoj

Aziji i na oceanima. 13 Milijuni ubijenih vojnika, civila, ratnih invalida, sirota i

udovica, spaljena zemlja – sve to su žalosni rezultati neodgovornog ljudskog

djelovanja i zloporabe tehničkih mogućnosti.

14 No jednom prizvanih duhova nije se lako otarasiti, pa oni nakon krvavog okršaja

svjetskih sila nastavljaju svoje vrzino kolo u Rusiji. 15 Ljudi su se tamo podijelili

na crvene i bijele te se međusobno ubijaju. 16 „Crvena“ je ideologija pobijedila,

nastao je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika, ali mrtvački ples još uvijek

ne prestaje, sada revolucija proždire vlastitu djecu. 17 Velike promjene povezane

sa stradanjima pojedinih naroda dogodile su se i u Osmanskom Carstvu koje je

već dulje vremena stajalo na glinenim nogama i konačno se raspalo. 18 Oficir

Mustafa Kemal Paša je, nakon oslobodilačkog rata, proglasio Republiku Tursku

nasljednicom Osmanskog Carstva. 19 Kako bi se ubuduće spriječile ratne strahote,

tako je ustanovljeno takozvano Vijeće naroda, zaboravljajući pritom da nijedan

savez bez Boga ne može osigurati trajni mir. 20 Godine poslije Svjetskog rata

obilježene su nezaposlenošću, oskudicom, glađu, bolestima i bijedom. 21 Stanje se

još pogoršalo kada je nakon sloma burze u New Yorku i SAD-u pogodila teška

bankarska i privredna kriza. 22 Parlamentarne vlade u Europi bijahu preslabe da

ovladaju tom teškom situacijom, pa je zahtjev za „jakom rukom“ bivao sve

glasniji. 23 Jedna takva jaka ruka, u osobi diktatora Mussolinija, preuzela je vlast

u Italiji. 24 U sveopćoj dezorijentiranosti Weimarske Republike profilirali su se i


117

kod Nijemaca jurišni odredi koji su zahtijevali uvođenje reda i discipline te

propagirali čvrstu volju, odlučnost, nacionalizam i drugarstvo. 25 U svojim su

huškačkim govorima proglašavali Židove kao „krivce“ za sve zlo što je snašlo

njemački narod. 26 Židovima i ostalim „manje vrijednim“ grupama, te svima koji

drugačije misle, navijestili su rat. 27 S vremenom je od tih radikalnih grupa

stvorena politička stranka, koja je, vođena spretnim demagozima koji su obećavali

zapošljavanje, blagostanje i nacionalni ugled, naposljetku pobijedila na izborima.

28 Na osnovu Zakona o izvanrednim ovlastima Predsjednika ukinuta su građanska

prava i funkcija Parlamenta.

29 Sva vlast koncentrirana je u rukama jednoga vođe. 30 U zemlji zavladaše

propaganda i teror. 31 Progon Židova započeo je bojkotiranjem židovskih radnji,

liječničkih i odvjetničkih ureda, a nastavio se brutalnom silom uperenom protiv

Židova. 32 Naoružavanjem je oživjela privreda što je podiglo raspoloženje ljudi i

diktatoru davalo vjetar u jedra. 33 Austrija je anektirana, pripojeni su Sudeti,

ostatak Čehoslovačke je zaposjednut. 35 Poljska je za nekoliko tjedana pregažena

njemačkim tenkovima, ostale europske zemlje popadaše poput domina. 36 Nad

strahotama prošloga rata još nije zarasla trava, a svijet je već u novom ratu.

37 „Veliko Njemačko Carstvo“ do Urala je cilj vođe. 38 No taj se rat ne vodi samo

radi proširenja teritorija. 39 Rasna higijena, manje vrijedni narodi, uništavanje

bezvrijednog života ključne su riječi tog vremena. 40 Arijcima pripada vlast, a svi

ostali ostaju bez ljudskog dostojanstva. 41 Kako bi aktualna politička ideologija

dobila znanstveno obilježje, Darwinova teorija evolucije primijenjena je na

društvenom nivou. 42 Pokrenuta je velika mašinerija za masovno uništavanje. 43 U

Njemačkoj i u zaposjednutim područjima podignuti su koncentracijski logori.

44 Milijuni ljudi koje suvremeni ideolozi smatraju minornima, napose Židovi,

tamo su ubijani, iskorištavani prisilnim radom, upotrebljavani kao pokusni kunići

i izgladnjivani. 45 U tri tisuće godina "svijetu" nije uspjelo zatrti Židove na kugli

zemaljskoj. 46 Zato se ovaj put umiješao sam Sotona. 47 Oštroumniji od svih

doktora i profesora zajedno, počeo je od korijena. 48 Poslao je svoje pse tragače

preispitati židovska obiteljska stabla. 49 Na taj su način ubijeni mnogi koji nisu ni

slutili da u njihovim venama teče židovska krv. 50 Sotona, naime, dobro zna da

Gospodin Židove bezuvjetno ljubi, da čak ako se asimiliraju u strane kulture, oni

i dalje ostaju njegova izabrana djeca. 51 Pritom je, ne htijući, zapravo radio za

Boga: svojim neuspjelim pokušajem uništenja Židova objelodanio je čitavom

svijetu tajnu Božjeg odnosa prema židovskom narodu. 52 Ta se velika tragedija,

naime, pokazala kao potvrda Židovima, a ostatku svijeta kao otkrivenje da nitko i

ništa ne može uništiti Židove jer je Savez Boga s Izraelom vječan. 53 To neka

upamte svi, napose oni koji sebe smatraju novim izabranim narodom, kako


118

kršćani, tako i muslimani. 54 Poslije rata gubitnici su osuđeni za svoje zločine dok

se pobjednicima za njihove zločine nije sudilo, već su ti zločini prikrivani ili

predstavljani kao junački podvizi. 55 Katolička Crkva, koja je prije dolaska

nacionalsocijalista na vlast osuđivala njihovu ideologiju, kasnije se upustila u

sklapanje konkordata s njima, u nadi da će katolici zbog toga biti pušteni na miru.

56 Unatoč tome, pojedinačni su se katolici, među njima i župnici i biskupi, uključili

u pokret otpora. 57 Jedan od njih, koji je sve do gorkoga kraja ostao vjeran Isusovoj

nauci, žrtvujući svoj život za bližnjega, bio je poljski franjevac Maksimilijan

Kolbe. 58 Protestantska Crkva u početku je pozdravila novu politiku. 59 U njihovim

je redovima nastao pokret Njemački kršćani, koji je pobijedio na izborima unutar

Crkve. 60 Odbacili su Stari zavjet kao židovski; tražili su također da se paragraf o

arijcima primjeni i na protestantske svećenike. 61 To je izazvalo otpor kod mnogih

članova, koji su kao odgovor osnovali Priznavalačku Crkvu. 62 Iz te su Crkve nikli

pojedinci koji su u presudnoj povijesnoj situaciji živjeli svoju vjeru do zadnje

konzekvence. 63 Među njima valja spomenuti teologa Dietricha Bonhoeffera koji

je tražio da kršćanska Crkva Božju riječ ne propovijeda samo riječima, nego i

vlastitim primjerom. 64 Svoju odlučnost i vjernost Evanđelju morao je, kao i

mnogi drugi, platiti životom.

65 Primjer dosljednog života iz vjere predstavlja i indijski odvjetnik Gandhi. 66 Svoje je sunarodnjake pozvao na miroljubiv otpor protiv britanskih

kolonizatora. 67 Moleći i posteći, propovijedao je miroljubiv neposluh protiv

nepravednih zakona te mirno prihvaćanje posljedica takvog neposluha. 68 Nakon

što je konačno postigao svoj cilj, morao ga je platiti životom. 69 Židovima, koji se

i poslije rata susreću s istom odbojnošću od strane kršćana, osobito u

istočnoeuropskim zemljama, postaje sve jasnije da za njih nema druge alternative

do vlastite domovine. 70 Tako je započelo masovno useljavanje u zemlju otaca što

se moralo provoditi konspirativno zbog britanske politike ograničenih kvota.

71 Neposredno nakon povlačenja Britanaca proglašena je država Izrael. 72 Još iste

noći novoproglašena je država napadnuta s više strana; nečuven val mržnje želi

Židove potisnuti u more, a državu Izrael izbrisati sa zemljopisne karte.

Sedmi dio Peto poglavlje

1 Nek se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! 2 Nek mi se jezik za

nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh

svake radosti svoje. 3 Prije no što budemo spomenuli Izrael, želimo ovdje navesti gradove, plemena,


119

narode i zemlje kojima također treba sačuvati spomen. 4 Kao prvo navodimo

Sudan, Keniju, Somaliju, Gambiju, Zlatnu Obalu, Nigeriju, Sierru Leone,

Mauricijus i Malavi. 5 Ne smiju se zaboraviti ni Zambija, Zanzibar, Tanganjika,

Senegal, Sejšeli, Zimbabve, Južna Afrika, Namibija, Uganda. 6 U našem sjećanju

neka ostanu i Honduras, Bahami, Barbados, Dominika, Grenada, Jamajka,

Trinidad i Tobago, Gvajana i Aden. 7 Spomenuti treba i Bahrein, Brunej, Katar,

Kuvajt, Maldive, Oman, Singapur, Maltu, Cipar. 8 Neka ne budu zaboravljeni ni

Fidži, Maroko, Tunis, Alžir, Gabon, Džibuti, Madagaskar. 9 Prisjetimo se i

Komora, Kameruna, Toga, Vijetnama, Kambodže, Laosa i Hebrida. 10 Sve gore

navedene zemlje bijahu žrtve europskih država, gladnih bogatstva i moći. 11 U

prvom redu Velike Britanije i Francuske, danas toliko razvikanih demokracija.

12 Narodi gore navedenih područja oslobodili su se, djelomično mirnim putem,

djelomično upotrebom sile, iz kandži svojih kolonizatora. 13 Desetljećima, a neki

i stoljećima, bijahu izrabljivani, pljačkani, podjarmljivani i porobljeni. 14 Velika

Britanija, Francuska i ostale kolonizatorske države nisu to smatrale zločinom jer

su, prema vlastitom navodu, narodima donosile „civilizaciju“, a time i napredak.

15 Nema perfidnijeg načina da se zlo prikaže kao dobro, nego da se ono proglasi

napretkom. 16 Zanimljivo je da upravo države koje su u povijesti čovječanstva

uzrokovale najviše zla, sada detaljno prebrojavaju žrtve drugih i zgražavaju se nad

njima. 17 Zaboravljaju onu evanđeosku: Izvadi prvo gredu iz svoga oka. 18 Ni

desetljećima nakon oslobođenja, bivše kolonije ne mogu naći mir jer su im

hladnokrvni porobljivači iscrtali granice ravnalom na kartama. 19 Na taj su način

plemena i narodi bezumno međusobno ispremiješani, čime su razmirice, borbe i

ratovi već unaprijed programirani. 20 To je bilo sračunato djelo kolonizatora koji

su na taj način sebi osigurali tržište oružja i ostale ratne opreme. 21 Ako ima u nebo

vapijućih grijeha, onda je to jedan od njih. 22 Kako bi ironija bila još veća, tako

isti počinitelji sada svoje žrtve uče demokraciji. 23 Nakon katastrofe Drugog

svjetskog rata i svih njegovih zlih posljedica, mnogi su se ljudi okrenuli Bogu,

pogotovo europski kršćani, napose katolici. 24 Posebnu zahvalnost Bogu izrazili

su Austrijanci, smatrajući da su zagovorom Isusove majke ostali pošteđeni teških

posljedica rata i poraća. 25 No Svemogući je i drugim narodima udijelio mnoge

milosti. 26 Židovi nakon dvije tisuće godina opet posjeduju vlastitu zemlju,

odnosno djelić nje iako uz cijenu stalne ratne opasnosti. 27 Moćnici toga svijeta

počinju ozbiljnije shvaćati muslimane jer ih je Gospodin obdario najvećim

nalazištima nafte. 28 Tako su Židovi, kršćani i muslimani Božjom milošću dobili

šansu za jedan novi početak.

29 Svijet je podijeljen u dva bloka. 30 Na ruševinama Drugog svjetskog rata u


120

velikom dijelu čovječanstva uzdigao se komunizam kao alternativa kapitalizmu.

31 Nažalost, su komunisti čije su namjere zapravo bliske evanđeoskim savjetima,

odbacili Boga. 32 Niječu Božje postojanje i vrše pritisak na vjernike. 33 Vjeru

prosuđuju na osnovu zastranjenja pojedinih vjerskih zajednica umjesto po svetim,

od Boga nadahnutim knjigama. 34 Time su propustili šansu ostvariti ideale

jednakosti, solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu s Božjom pomoću. 35 Umjesto

toga svoje zemlje zatvaraju željeznom zavjesom kako bi ih obranili od agresivnog

naleta konzumizmom opsjednutog Zapada. 36 Špijuniraju vlastito stanovništvo, i

kao što je nekoć Crkva uz pomoć inkvizicije odstranjivala nepodobne osobe, to

isto sada čine komunisti, samo još intenzivnije, pri čemu se služe sofisticiranom

psihološkom torturom. 37 Dva neprijateljska bloka stalno se nalaze na rubu rata.

38 Umjesto direktnog sukoba pokazuju se mišice u trećim zemljama, primjerice u

Koreji ili Vijetnamu.

39 Jugoslavija, Indija, Egipat i Indonezija osnovali su Pokret nesvrstanih. 40 Time

se htjelo pokazati da je moguća miroljubiva koegzistencija, bez blokova i ratova.

41 Nažalost, taj pokret nije postigao mnogo jer su nekim od njegovih vođa bile

vlastite ambicije važnije od mira. 42 Dok su pedesete godine bile obilježene

izgradnjom porušenog i potiskivanjem doživljenog, u šezdesetim godinama

nastupa promjena. 43 Ljudi žive bolje, materijalno su osigurani, sjećanja na rat su

potisnuta. 44 Počelo je vrijeme traženja nečega i preispitivanja svega. 45 Budući da

je „svijet“ i u današnjici sveprisutan, uspjelo mu je nadolazeće impulse i događaje

usmjeriti po svom vlastitom nahođenju. 46 Rock glazba, feminizam, studentski

nemiri, pojava hipija, slogan Moj trbuh pripada meni, New age, droge, „djela

umjetnosti i kulture“ pod utjecajem LSD-a, gay pokret – sve su to područja u

kojima „svijet“ ima svoj udio. 47 Kršćanske Crkve su, kao i obično, spavale ili

došle prekasno, a tko prekasno dolazi, kažnjava ga vrijeme. 48 Gotovo čitave

generacije rastu bez Boga, bez morala, zapravo vegetiraju. 49 Tek što su posljedice

Francuske revolucije nakon četvrte generacije počele jenjavati, već su postavljene

skretnice za propast buduće generacije. 50 Ovaj put Crkve zbog šutnje i

nedjelovanja nisu postale žrtve, nego krivci. 51 Papa Ivan je, doduše, pokušao

sazivanjem sabora „propuhati“ Katoličku Crkvu, ali se ona previše bavila sama

sobom i klerikalnom reformom, ostajući slijepa i gluha za probleme čovječanstva,

osobito mlade generacije. 52 Nekatolički su se kršćani, primjerice Martin Luther

King, aktivno počeli boriti protiv ponižavanja modernih parija. 53 King je ubijen,

no njegovom je smrću postignuto više dobra, nego stoljetnim teoretiziranjem i

lamentiranjem teologa i filozofa. 54 I John F. Kennedy stajao je nekome na putu,

no ostalo je prikriveno je li uzrok njegove smrti bio njegov katolicizam,

obnoviteljski duh ili neki drugi motivi „svijeta“. 55 U komunističkoj Kini


121

rasplamsala se kulturna revolucija kojoj je cilj uništiti sve tradicionalno, a metode

su joj ubojstva i razaranje. 56 To je Zapadu došlo kao naručeno. 57 Sada mogu

uprijeti prstom u Kineze i tako skrenuti pozornost sa svojih djela jer su nakon

pariških studentskih nemira i oni sami to isto činili. 58 U muslimanskom svijetu

jedan je od najzapaženijih događaja proklamiranje Islamske Republike Irana. 59

Vrativši se u Teheran, Ajatolah Khomeini nije samo promijenio obličje šijitskog

islama, već je narušio i ravnotežu snaga u Aziji što je Zapad izbacilo iz takta.

60 Vraćamo se početnom stihu psalma. 61 Vladari svijeta vratili su Židovima samo

jedan dio zemlje koju im je namijenio Stvoritelj i Vladar svijeta. 62 Ti isti se sada

licemjerno uzbuđuju nad podjelom Berlina i gradnjom zida, a sami učiniše isto s

Jeruzalemom, prepuštajući jedan njegov dio Židovima, a drugi Kraljevini

Jordanu. 63 Ali događaji dana odvijali su se drugačije nego što su to moćnici

zamišljali. 64 U šestodnevnom ratu Izraelci su osvojili Judeju i Galileju te

uspostavili svoju vlast u Jeruzalemu. 65 Židovima su ti dani bili poput reprize

vremena kralja Davida. 66 Kada se nakon toga pod papom Ivanom Pavlom odnos

Katoličke Crkve prema Židovima i muslimanima normalizirao, Židovi su barem

u katoličkim područjima, mogli konačno odahnuti. 67 Taj je papa među ostalim

kanonizirao dvije značajne osobe: Maksimilijana Kolbea i Edith Stein.

68 Maksimilijan Kolbe svijetao je primjer prave ljubavi te istinskog života iz vjere,

znak upozorenja sadašnjoj egoističnoj, „samo sebe ostvarujućoj“ generaciji.

69 Kao redovnik dragovoljno je žrtvovao svoj život za jednog oca obitelji, odlazeći

u smrt glađu. 70 I Edith Stein, katolička redovnica, koja nikad nije prestala biti

Židovka, izgubila je svoj život u koncentracijskom logoru. 71 U svojoj je osobi

objedinila obje vrste štovanja Boga te tako postala most između kršćana i Židova.

72 Otišavši u smrt, premostila je nepremostivo i ostavila ljubav i svijetlo tamo gdje

su vladali mržnja i ubijanje.

Sedmi dio Šesto poglavlje

1 On posla spasenje svom narodu, Savez svoj postavi zauvijek: sveto je i časno ime

njegovo! 2 Početak mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji ga poštuju. 3 Mnogim promatračima ovoga svijeta ponajprije upada u oči njegova pozitivna

strana. 4 Ljudi žive bolje nego ikad prije. 5 Hrane kao i svih drugih materijalnih i

duhovnih dobara ima u izobilju. 6 Životni vijek ljudi sve je dulji, smrtnost djece

tako niska kao nikad do sada. 7 Znanje je već dugo dostupno najširim masama,

zahvaljujući internetu sve su informacije gotovo trenutačno dostupne. 8 Postoji

širok spektar ponuda obrazovanja svakoj životnoj dobi, ljudi su prosvijetljeni i


122

samouvjereni. 9 Sve teže fizičke poslove obavljaju strojevi, radno vrijeme je

fleksibilno, godišnji odmori sve su dulji. 10 Zahvaljujući postojećem mirovinskom

i zdravstvenom osiguranju, umirovljenici mogu donekle bezbrižno provoditi svoje

dane. 11 Manjine uživaju ista prava kao većina, zakonom je zabranjeno

robovlasništvo kao i svaka druga vrsta ugnjetavanja. 12 Protiv trgovine ljudima i

drogom, protiv iskorištavanja djece i protiv pedofilije bore se vlade i mnoge

nevladine organizacije. 13 Svjetske sile pregovaraju o zabrani i uništavanju

kemijskog oružja te o ograničavanju kemijskih tvari koje štete zdravlju i zagađuju

okoliš. 14 Kako bi se zemlja očuvala zdravom, razmišlja se o alternativama

atomskom oružju i atomskim elektranama. 15 Održivi izvori energije koriste se u

sve većem obujmu. 16 Držanje i klanje životinja regulirano je odgovarajućim

propisima. 17 Društva za zaštitu životinja brinu o zaštiti ugroženih vrsta. 18 Jednako

tako se propisima nastoji očuvati raznovrsnost biljnog svijeta. 19 Postoje mnoge

državne i privatne dobrotvorne organizacije koje brinu o siromašnima. 20 Ovako

gledano, svijet, doduše, još treba poboljšavati, no prema mišljenju vladajućih

krugova i raznih moćnih lobija, sve se kreće u pravom smjeru.

21 Sada valja pogledati i drugu stranu medalje. 22 Ne postoji više pravo na život od

začeća do prirodne smrti. 23 Zakoni dozvoljavaju ubijanje djece u majčinoj utrobi.

24 Zagovornici pobačaja – možda nesvjesni da svoj život duguju samo sreći što ih

njihove majke nisu pobacile – imaju moćne lobije. 25 Tjelesna nepovrjedivost je,

doduše, garantirana na papiru, no u praksi se na ljudima ispituju lijekovi,

oduzimaju se organi i bez suglasnosti, vrše se pokusi na ljudskim embrijima. 26 Što

je za generaciju roditelja bilo nemoralno, bolesno i besramno, danas se djeci u

školama predaje kao vrijednost. 27 Roditeljima koji se tome odupiru, oduzimaju

se djeca i roditeljska prava. 28 Države više zakonski ne proganjaju javno izrečenu

ili napisanu laž i klevetu. 29 To širom otvara vrata blaćenju i klevetanju ljudi,

institucija i organizacija. 30 Mediji to uvelike koriste te sve ljude, koji ukazuju na

nedostatke postojećeg stanja u društvu, kleveću na najpodliji način, uništavajući

im ugled, dostojanstvo i prostor djelovanja. 31 To se sada naziva sloboda medija.

32 Istovremeno lobisti takove medijske slobode deklariraju svaku kritiku izrečenu

na njihov račun kao govor mržnje, kako bi svoje kritičare mogli zakonski

progoniti.33 Na taj je način u „slobodno demokratsko društvo“ na mala vrata

uguran verbalni delikt, zloglasna relikvija komunizma.

34 Medijski mainstream danas je zadužen za poslove koje je u srednjem vijeku

obavljala inkvizicija, a u doba nacionalsocijalizma Goebbelsova propagandna

mašinerija. 35 Laži i klevete u medijima i politici nemaju granica. 36 Ni kršćani

nisu nikakva iznimka u tome. 37 Cijena kojom su ljudi iz istočne Europe platili


123

slobodu putovanja ovisnost je o novom sistemu vrijednosti koji se zasniva na laži

i prijevari. 38 Pod maskom demokratizacije, carinske slobode i slobode kretanja

ponovno se na stražnja vrata uvodi neokolonijalizam. 39 Tko se tome odupire, biva

kažnjen. 40 Tako je u Africi i Aziji „miroljubivi“ Zapad inicirao nekoliko ratova:

u Egiptu, Libiji, Siriji, Iraku, Afganistanu itd. 41 Oružje su, kojim se ti ratovi vode,

prodale zemlje koje se pred javnošću zalažu za mir što je vrhunac ironije. 42 Kruna

svega je pak dodjeljivanje Nobelove nagrade za mir takvim nazovi mirotvorcima.

43 A kako bi sve imalo izgled slobode i pluralizma, kršćanstvu i judaizmu dopušta

se da kao svjetonazorski čimbenici djeluju unutar točno određenih granica

kulturnog prostora. 44 Samo se islam, barem njegov najveći dio, ne da ugurati u

takve svjetonazorske niše. 45 Stoga su stratezi „svijeta“ objavili rat islamu.

46 Čarobna riječ kojom islamofobi putem medija plaše naivnu publiku glasi

„fundamentalizam“. 47 Izbjeglice iz Afrike i Azije razlog su mnogim podjelama u

politici, a i među običnim ljudima Zapada. 48 Zaboravlja se da su te izbjeglice

direktan rezultat djelovanja „mirotvornog“ Zapada u ratovima „Arapskog

proljeća“. 49 Zbog svih tih činjenica, mnogi ljudi vjeruju da svijetom vlada

„svijet“ koji nastoji sve Božje propise i zakone izokrenuti u njihovu suprotnost.

50 Koji tako misle, pokušavaju se organizirati i podići svoj glas kako bi spasili što

se još spasiti može. 51 No većina ljudi na zemlji šuti i trpi. 52 Pitanje je boje li se

izreći svoje mišljenje ili ga uopće nemaju. 53 Možda su rezignirali.

54 Svima njima želimo doviknuti: Ne bojte se! 55 Bog je vladar svijeta od početka,

i ostat će zauvijek. 56 On će pomoću malih pobijediti velike, On će pomoću krotkih

silnike zbaciti s prijestolja. 57 U svim trima religijama ima veoma mnogo poniznih,

pobožnih i Gospodinu duboko odanih ljudi. 58 Mekka, Medina, Jeruzalem, Safed,

Guadalupe, Taize, Međugorje kao i mnoge druge točke na kugli zemaljskoj mjesta

su nade. 59 Ljudi tamo mole, žrtvuju, polažu svoj život i budućnost u ruke svoga

Stvoritelja. 60 Molitvene zajednice, biblijske grupe, kružoci niču kao gljive poslije

kiše: njihovi članovi mole, poste, promišljaju svete spise. 61 Molitva i post najjača

su „oružja“ na ovome svijetu. 62 Njima se ne stječu Nobelove nagrade niti druga

javna priznanja, ali postiže se mir duše, susret s Gospodinom i hod ovim životom

zajedno s Njime. 63 A plod toga je ljubav prema svim ljudima, i onima koji misle

drugačije ili pripadaju drugim vjerama.

64 Stotine tisuća volontera koji pomažu izbjeglicama šire svijetom osvježavajući

miris solidarnosti i ljubavi prema bližnjemu. 65 Sve brojniji vjerni Židovi,

muslimani i kršćani međusobno se sprijateljuju. 66 Sve više ima kršćana i

muslimana koji uviđaju da čitava zemlja Izrael treba pripadati Židovima, ne zbog


124

toga što Židovi tako žele, nego jer je Svevišnji tako odredio. 67 Sve više Židova

shvaća da Izrael svoju politiku prema muslimanima mora promijeniti u smislu

zapovijedi Tore: Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi

ga kao sebe samoga. Ta i vi ste bili stranci u egipatskoj zemlji. 68 Također, mnogi

Židovi priznaju Isusa iz Nazareta, ne kao Mesiju, već kao veoma mudrog

židovskog učitelja. 69 Zapadni kršćani polako prepoznaju u islamu jedno istinsko,

potpuno predanje Bogu. 70 Sve to, i još mnogo drugih znakova, treba nam uliti

povjerenje u budućnost jer Bog u tajnovitosti, pomoću svojih anonimnih

pomoćnika već danas stvara sutrašnjicu ovoga svijeta.

71 I tebe poziva da budeš suradnik u realizaciji Njegova plana. 72 Ukoliko se

odazoveš, utoliko će ti otkriti svoj plan i Ti ćeš ostvariti svoj – važan i jedinstven

udio u njemu.


125

BOŽJI POZIV

I

1 Kada je Bog stvorio edenski vrt i u njega stavio ljude koje je načinio, omilje

mu oboje: i ljudi i vrt. 2 Adam i Eva se zbog svoje neposlušnosti pokazaše

nedostojnima vrta i bješe otjerani iz njega. 3 No edenski vrt, sakriven, i dalje

postoji i Gospodin posebnu pozornost posvećuje trima biljkama. 4 Prva od

njih je ljiljan, druga je ruža, a treća maslina. 5 Pošto su ljudi, žudeći za

spoznajom, tu istu izgubili, edenski je vrt ostao sakriven njihovim očima, a

nebo njihovim srcima zatvoreno. 6 Gospodinu se sažale nesretni, izgubljeni

ljudi i odluči da će ih iznova podići, oporaviti i brinuti o njima, kao što

njeguje one tri biljke.

7 Poput ljiljana usred pustinje, ljupkog cvijeta među milijardama pješčanih

zrnaca, tako očaravajuć i lijep je Izrael među narodima. 8 Lukovicu, korijen

ljiljana, posadio je Gospodin jednom u zemlji Kanaan. 9 Cvjetovi venu,

stabljike nestaju, ali korijen tjera uvijek nanovo i nakon tisućljeća. 10 Svojom

ljepotom ljiljan širi spoznaju o svom Stvoritelju, Gospodinu svemira,

Gospodaru života i smrti. 11 Opijeni njegovom dražesnošću, narodi počinju

tražiti Gospodina, Oca Izraela. 12 Tražiti tragove iskona, izgubljenog

edenskog vrta, smisla i bitka, u Tori, u subraći, u prirodi, u vlastitom srcu.

13 Poput rose upijaju narodi Toru, nauk dan Izraelu kao poruka cijelome

svijetu. 14 Izraelci sa svojim zakonima i uredbama, utisnutim krvavim

slovima u njihova srca, stoje poput preambule jednog svjetskog ustava koji

tek treba biti napisan, za jedan bolji svijet, za povratak u edenski vrt.

15 Kada je vijest čiji je nosilac bio Božji narod Izrael doprla do naroda i ljiljan

time ispunio svoj zadatak, došla je na red jača i otpornija ruža. 16 Ružin

cvijet, kao osobni pozdrav svakom čovjeku, kao poziv na susret s

Gospodinom. 17 Ponekad bijel kao nevinost, ponekad ružičast kao sigurnost,

ponekad crven kao ljubav. 18 Jednom ispaša za oči, jednom mirisni izvor,

jednom bodući trn. 19 Ta ruža jest Isus iz Nazareta i njegova poruka o pravom

načinu življenja. 20 Poruka je, svakom pojedincu koji ju primijeni, najlakši

put do Kraljevstva Nebeskog. 21 Svi koji su Isusa prihvatili i žive po njegovim

savjetima, dostojni su osobnog iskustva s Gospodinom i ulaska u edenski vrt.

22 I na kraju preostaje još maslina. 23 Ona svoje grane širi nad ljiljanom i

ružom, donosi obilan rod, odlično ulje, pomazanje za čitav svijet. 24 Maslina


126

spaja ljiljan - spoznaju Boga i Izraelova zakona - te ružu - uputu za pravilan

život svakog pojedinca -u objedinjen nauk za sve narode. 25 Ljepota ljiljana

i miris ruže usavršuju se u rodnosti masline. 26 Ispod grana masline ljiljan i

ruža su sigurni i zaštićeni. 27 Takav je bio plan, tako treba biti i proveden. 28 No zbog ljudskih nedostataka provedba plana je usporena. 29 Ljiljan, ruža

i maslina predstavljaju pred Gospodinom Izraelce, kršćane i muslimane. 30 Tri biljke iz jednog vrta, tri vjere u jednog Gospodina. 31 Tri Pisma jedne

vjere: Tanach, Evanđelje, Kuran časni.

32 Gospodin gleda drugačije od ljudi, On uočava druge stvari. 33 Ljudi

primjećuju katastrofe, nesreće, epidemije, greške drugih. 34 Sve to čovjek

tumači kao kaznu, kao odmazdu za grijehe onih koji ne žive i ne vjeruju na

način kako on misli da je pravilno. 35 Gospodin prije svega gleda na srca i

bubrege, na ono što je skriveno u čovjeku. 36 Na njegov odnos prema

bližnjemu, na njegovo djelovanje u zajednici, na njegove radosti, čežnje,

jakost i slabosti. 37 Ljudi pripisuju ono loše, katastrofe i nesreće, Gospodinu,

no ne i blagostanje, sreću i radost. 38 Sve lijepo, dobro i toplo što dolazi od

Gospodina smatraju samo po sebi razumljivim. 39 S druge pak strane

zaboravljaju da sve teško što im Gospodin pošalje, služi isključivo za njihovo

obraćenje, izgradnju i rast.

40 Dvije vrste ljudskog ponašanja osobito žaloste Gospodina. 41 Zbog toga se

on povlači i sakriva. 42 Povlači se jer ljudi k njemu dolaze tek zbog propisa

svoje vjere, ako nešto trebaju ili ako im loše ide. 43 Ali ga zaboravljaju kada

im ide dobro, kada slave, kad su sretni, kad pjevaju, plešu, uživaju u životu.

44 A On bi toliko želio biti s njima u njihovoj sreći i radosti. 45 Hoće li ga u

raju uopće primjećivati u svojoj sreći i radosti, ili će ga samo oni nesretnici

iz pakla zazivati? 46 Gospodin se pak sakriva zbog znanstvenika, teologa, i

filozofa. 47 Što bi svi oni učinili od Gospodina i svijeta kad bi poznavali

njegove tajne i tajne postanka svijeta!? 48 Stoga je On sve tako uredio da u

svakoj dobroj staroj dječjoj bajci ima više istine o Gospodinu i svijetu nego

u svim znanstvenim formulama i teorijama zajedno, više no u svim

filozofskim smjerovima i teološkim disertacijama. 49 Ono što skriva učenima

i pametnima, Gospodin objavljuje neukima i malenima. 50 U malenosti, u

poniznosti, u jednostavnosti i iskrenosti srca sadržano je sve znanje koje je

čovjeku potrebno da bude sretan, sada i uvijek. 51 Neprestanim

istraživanjima tajni Gospodnjih, svečanim slavljima bez Gospodina otvrdnu

srca, razum postaje ohol, čovjek zaslijepljen. 52 To su najveći promašaji ljudi

od kako su protjerani iz edenskog vrta te ujedno najveća prepreka da se tamo


127

vrate. 53 Ljiljan, ruža i maslina trebale bi biti smjerokazi, putokazi k

edenskom vrtu, k raju. 54 No i one same su zastranile, postale su divlje te ih

treba obrezati, obnoviti i vratiti njihovom poslanju. 55 Zbog toga ova knjiga.

56 Ona ukazuje na greške i daje nove upute.

57 A sada, najprije k tebi, narode izraelski, dome Jakovljev. 58 Unatoč svih

tvojih grijeha, promašaja i nevjere Gospodin te nije napustio, jer ti si njegovo

osobno vlasništvo. 59 Iako si često mislio, a i danas vjeruješ da te Gospodin

izbjegava. 60 U najmanju ruku to mišljahu i misle mnogi tvoji pastiri i vođe.

61 S tog su razloga preuzeli tvoju sudbinu u svoje ruke i napisali ono što nikad

ne bi smjelo biti napisano. 62 Gospodin je imao povjerenje u tebe te je htio da

se neke stvari samo usmeno predaju od generacije do generacije, no učitelji

u Izraelu su „bolje znali“, pa je na taj način napisano izgubilo svoju snagu

kao uputa i svoju jasnoću kao objašnjenje. 63 Pošto su i sami osjetili da je

tome tako, pokušavaše stvar popraviti dopisujući uvijek nove propise i priče,

pokušavajući Toru ograditi Torom. 64 To je pak sve više zbunjivalo ljude i

došlo je do podjela, jedinstvo je bilo izgubljeno. 65 Pokušavalo se uzeti u

vlastite ruke vodstvo i sudbinu naroda. 66 Vođe postajaše sve samostalniji,

inventivniji i arogantniji, ne mareći za upozorenja proroka i savjete

pobožnih. 67 Naposljetku su u svojoj učenosti umislili da poznaju i posjeduju

i zadnju riječ Gospodinovu. 68 Zasjeli su na mjesto Gospodina u kući

Jakovljevoj. 69 Time su položili temelje za mnoga posrtanja i brojne patnje

naroda izraelskoga.

70 Kršćani, proizašli iz Židovstva voljom Gospodnjom po Isusu iz Nazareta,

dokazivali su ispočetka svoju ljubav i vjernost čak i po cijenu progona i smrti.

71 Bijahu poput krvavo crvene ruže sve dok su ponizno služili bližnjima i

Gospodinu, skromni, ljubazni, spremni pomoći. 72 Dok i među njima nisu

ustali pastiri koji su mislili da stado nije moguće voditi bez čvrstih uzda. 73 I

oni počeše stvarati granice i ograde, ponajprije prema Židovima koji nisu

vjerovali u Isusa, potom i protiv svih ostalih kojima su zapravo trebali svojim

primjerom i životom navijestiti Radosnu vijest. 74 Trpljenje i svjedočenje

kršćana dirnuli su Gospodina, te im On iz poganstva podiže vladara koji im

bijaše naklonjen. 75 Umjesto da s radošću i klicanjem nastave živjeti po nauci

Isusa iz Nazareta, njihovi vođe smjesta iskoristiše priliku da sudjeluju u

vlasti. 76 I kao nekad židovski vođe, tako se sada i kršćanski poglavari izdigoše

nad ostale vjernike i zasjedoše na mjesto Gospodina. 77 Najprvo osporiše

židovske temelje kršćanstva, potom se riješiše i židovske subraće. 78 Potpuno

potisnuše činjenicu da je Gospodin već Mojsiju i faraonu kazao: Izrael je moj


128

prvorođeni sin! 79 Potom je trebao samo još jedan korak da se kršćanstvo

proklamira „novim izabranim narodom“, a Židovi žigošu kao odbačeni.

80 Među kršćanskim vođama i učiteljima bilo je sve više pobornika moći i

vlasti, dok je većina običnog puka ostala vjerna prvobitnim vrijednostima,

služeći u ljubavi. 81 Kako bi se i takvima nametnuli kao zastupnici Božji,

vlastohlepni su pismoznanci izmišljali uvijek nove formule „pravilnog“

Vjerovanja, iznalazili nove mudrolije i propisivali uvijek nova pravila

ponašanja. 82 Ako vjernici to nisu dragovoljno prihvaćali , bijahu kažnjavani,

progonjeni, izbačeni iz zajednice. 83 I kršćanskim je pastirima uspjelo, kao

prije njih židovskima, zatamniti svjetlo vjere i iskriviti upute za pravilan

način života.

84 Kada je Gospodin počeo ispunjavati obećanje dato Hagari podigavši

muslimane kao rodnu maslinu, počela je sljedeća etapa njegova plana, ali i

drhtanje židovskih i kršćanskih vođa. 85 Čitav svijet trebao je upoznati

Gospodina, sve države na zemlji, osim države Izrael, trebale su živjeti prema

zakonima Kurana. 86 Počeci su bili obećavajući, jer je Gospodin pomogao da

se Islam strelovito proširi. 87 No ni ovdje nije trebalo dugo čekati na

poteškoće. 88 Nakon Prorokove smrti podijeliše se vodeće osobe i mnogi

pastiri postadoše grabežljivi vuci. 89 Zamagljivali su interpretaciju stihova

Kurana, što je imalo za posljedicu kriva tumačenja i podjele. 90 No Gospodin

je i dalje pomagao širiti Islam. 91 Ali kad su potom islamski vođe i pastiri

počeli misliti na svoje probitke, na moć, osvajanje teritorije i blaga, kada su

počeli zlostavljati Židove i kršćane, izostala je pomoć Gospodinova.

92 Umjesto da se osvijeste i vrate temeljima, oni počeše svijetom širiti nered,

a Kuran, koji je trebao biti ozdravljujući lijek, učiniše oružjem. 93 Pozivajući

se na Kuran ubijahu svu onu djecu Alahovu koja im nisu odgovarala, bili oni

Židovi, kršćani, pogani, pa čak i neki muslimani. 94 Dakle, sve tri biljke,

ljiljan, ruža i maslina, ponovo postadoše divljima, otuđene same sebi i

Gospodinu. 95 Krajnje je vrijeme za obraćenje, pomirenje, oplemenjivanje.

96 Zbog toga ova knjiga i ove upute. 97 Ni više ni manje nego posljednja prilika

za sve tri da ipak još pronađu ulaz u edenski vrt.

II

98 Od triju religija su Židovi kroz povijest najmanje skrivili. 99 Počinili su

najmanje nedjela, a najviše su morali pretrpjeti. 100 Unatoč tome su,

zahvaljujući svojoj tvrdokornosti i neobrezanosti srdaca, propustili dva svoja


129

sudbonosna trenutka. 101 Prvi je pojava Isusa iz Nazareta. 102 Isus je učinio

mnoge znakove i čudesa, govorio je s autoritetom punomoći, u njegovo je

vrijeme u Izraelu donekle vladao mir, Hram je stajao u svoj svojoj raskoši.

103 Zbog toga se vjerski i svjetovni vođe Izraelaca prestrašiše na pomisao da

bi to mogao biti Mesija. 104 Oni, naime, od Mesije očekivaše pobjedu nad

svim svojim neprijateljima u svijetu, a Isus je propovijedao pobjedu svakog

čovjeka nad samim sobom. 105 To je bila noćna mora za vođe naviknute na

luksuz, ugled, da ih se respektira i da igraju svoju ulogu u svjetovnoj politici.

106 Bio je to dovoljan razlog da Isusa proglase neprijateljem, većim od rimskih

vlastodržaca. 107 Dogodila se slična situacija kao onda kada je Mojsije stajao

pred faraonom i objavio mu da Izraelci idu u pustinju prinijeti žrtvu svome

Bogu. 108 Njegovo je srce toliko otvrdnulo da je moralo doći do smrti

prvorođenaca prije no što Izraelci bijahu izbavljeni iz ropstva. 109 Mojsije je

zbog neposluha i nevjere Izraelaca morao umrijeti ne doživjevši ulazak u

obećanu zemlju. 110 I Isus je morao umrijeti ne dočekavši unutarnje

obraćenje Židova. 111 Pošto su još i mnogi pogani na osnovu Isusova

Evanđelja povjerovali u Gospodina, bijaše to razlog više da židovski vođe

odbace učenje Isusovo i prokunu pristalice tog učenja, tim više što neki Isusa

smatrahu pojavom Božjom na zemlji. 112 Bio je to početak tisućljetnog puta

punog patnji za obje strane. 113 I sada jedno pitanje današnjim židovskim

vođama. 114 Poznato vam je mjesto u Tori gdje Gospodin govori Mojsiju: Vidi!

Faraonu ću te nametnuti kao božanstvo; tvoj brat Aron bit će tvoj prorok.

115 Koliko lakši, pozitivniji i sretniji bi bio put Izraelaca u obećanu zemlju da

je faraon Mojsija respektirao kao božanstvo!? 116 Ne bi li čitava povijest, a

osobito vaša, do današnjeg dana bila sasvim drugačija? 117 Što vas dakle

smeta ako danas narodi Židova Isusa iz Nazareta poštuju kao sina Božjega i

po njemu dolaze do Tore i upoznavanja vašeg Gospodina? 118 Umjesto da ih

proklinjete, bilo bi svakom od vas bolje da njegovo učenje uzmete k srcu, a

da zbog toga ne zapostavite svoje dužnosti prema Tori. 119 S onih Židova koji

su već prije postali kršćani, te ste ih vi stoga prokleli, morate skinuti

prokletstvo i ponovo ih pridružiti židovskoj vjerskoj zajednici. 120 Vi kao

narod morate i dalje opsluživati Toru, no kao pojedinci trebate u privatnom

životu ostvarivati učenje Isusovo, kako biste otvorili vrata edenskog vrta.

121 Drugi odlučujući trenutak kojeg ste propustili bijaše onda kada je

Gospodin počeo ispunjavati svoje obećanje dano Jišmaelcima preko Hagare.

122 Niste povjerovali Proroku kog je On pozvao između vaše braće. 123 Čak

ste mu se izrugivali i ismijavali ga. 124 Zbog svoje ohole učenosti niste ga

prepoznali u njegovoj jednostavnosti, no upravo on vam je trebao postati


130

zaštita protiv nasrtaja podivljalih kršćana. 125 Iako je to bila Gospodinova

ponuda vama, vi ste ju svojom spretnom rječivošću odbili i time još nježnu

biljku Islama doveli u opasnost uništenja. 126 Stoga je Gospodin pomogao

Proroku i njegovim sljedbenicima, a posljedice ste ubrzo i sami osjetili.

127 Jišmaelci su vaša krvna braća, muslimani su vaša braća po vjeri. 128 Kao

takve ih trebate poštivati i smatrati pripadnicima istoga Gospodina te se tako

prema njima odnositi. 129 Vama je dana Tora da po njoj živite i da po njoj

preko vas čitav svijet upozna Gospodina. 130 Njima je dan Kuran da po njemu

žive, ali i zato da bi se u svim zemljama svijeta sudilo po njegovim pravnim

propisima. 131 U smislu podložnosti Gospodinu Vi ste i sami muslimani,

dapače, prvi i izabrani davno prije no što je Muhamed nastupio.

132 Muhameda morate priznati kao proroka, iako nije bio poslan k vama i

nije dobio zakone i propise za vas, nego za vašu braću Jišmaelce kao i za

ostatak svijeta. 133 Vi ste u svojoj uskogrudnosti odbacili i Isusa i Muhameda,

no već vam je Mojsije predbacivao: Ali vam ne dade Gospodin do danas

razuma da shvatite, očiju da vidite ni ušiju da čujete. 134 Samo zbog toga što ste

bili prvi, što vas je Gospodin izabrao i odgajao, imate jedinstven, povlašteni

status, s vlastitom zemljom, vlastitim propisima, vlastitim pravom.

135 A sada vam Gospodin daje zadatak. 136 Iz Tanacha ste već odavno trebali

zaključiti – a ako niste, onda vam Gospodin to sada kaže - da je vrijeme

žrtvovanja životinja od samog početka bilo ograničeno, te da je ono davno

isteklo. 137 Budući da tu činjenicu niste shvatili ozbiljno, nije vam do dana

današnjeg dan novi Hram. 138 No sada morate spoznati i izgraditi Hram u

smislu kako je rečeno po proroku: moj Dom će se zvati Dom molitve za sve

narode. 139 Prije no to učinite, morate promijeniti svoje propise. 140 Sjetite se Abrama

kada je svećeniku Boga Svevišnjega dao desetinu od svega. 141 I vi trebate

sada ovako davati žrtve: sve što vam je bilo propisano od životinja, žitarica i

ostalog morate preračunati u vrijeme i novac. 142 Važno je, prije svega,

žrtvovati desetinu vremena. 143 Za sve žrtve trebate odrediti novčani

ekvivalent koji omogućuje da žrtvujete Gospodinu u istim okvirima kao što

su to jednom činili vaši oci sa životinjama i žitaricama. 144 Ustanoviti morate

gremij od 720 osoba u koji će uči rabini, duhovni vođe i predstojnici

židovskih zajednica svih zemalja i svih vjerskih smjerova, već prema veličini

i broju Židova u tim zemljama ili vjerskim smjerovima. 145 Tih 720 osoba

neka se sastanu u Jeruzalemu na početku blagdana Šavuot i nakon propisno

provedenih blagdanskih dana kockom odaberu između sebe 72 osobe kao


131

starješine koji će preoblikovati dotične propise u vremenske i novčane žrtve.

146 Način odabira, reciprocitet, poslanje, način bacanja kocke i ostalih detalja

vi ćete Židovi u najkraćem roku sami odrediti, jer ste za ovakve stvari vrlo

sposobni 147 Ta sedamdesetdvojica moraju preispitati i ostale odredbe glede

njihove provedivosti u današnje doba, imajući na umu olakšavanje tereta, tj.

ispunjavanja tih odredaba i propisa, a da se njihov smisao pritom ne izokrene

ili promijeni. 148 Posebno se tu misli na mnoge propise koje su rabini stvarali

kako bi još dodatno osigurali zapovjedi Tore i njihovo izvršavanje.

149 Ljudima treba olakšati izvršavanje nužnih propisa, kako bi im život

postao ljepši a Gospodin bliži. 150 Sve što taj gremij zaključi i odluči, učinjeno

je po zapovijedi Gospodnjoj, pa neka Židovima vrijedi kao dio Tore.

151 Izraelci više neće imati izgovora za neispunjavanja svih propisa. 152 Kada

taj dio posla bude gotov i zapisan, treba ga dodati u Tanach kao sastavni dio.

153 Kao što su jednom Izraelci u pustinji morali umrijeti da bi njihovi potomci

ušli u obećanu zemlju, tako sada stari propisi moraju biti zamijenjeni

novima, koji će dati smisao i sadržaj Novom Hramu.

154 Potom trebate krenuti u izgradnju Hrama. 155 Treba ga podići na onom

prostoru pred zidom plača koji sada koristite kao molitveni prostor. 156 Hram

mora imati formu i boje uspravno stojećeg rascvjetanog ljiljana. 157 Tako će

simbolizirati Izrael, a da ne moraju biti pomaknuta ni porušena sveta mjesta

muslimana i kršćana. 158 Hram treba biti izgrađen od najkvalitetnijih

postojećih građevnih materijala, prema najsuvremenijim arhitektonskim,

tehničkim i estetskim spoznajama. 159 Svi koji će sudjelovati u projekti

ranju, planiranju i izgradnji hrama, moraju biti Židovi i prakticirajući

vjernici. 160 Kroz „stabljiku“ ljiljana trebaju voditi stepenice i liftovi do čaške

„cvijeta“. 161 U prizemlju treba oko „stabljike“ izgraditi sanitarije, prostorije

za ritualna pranja, druge pomoćne prostorije, kao i prostorije za osoblje koje

osigurava i čisti Hram. 162 U središtu „čaške“ neka se nalazi prostorija s

Presvetim. 163 U sredini te prostorije treba biti stol na kojem će stajati Škrinja

saveza. 164 U toj se škrinji trebaju nalaziti tri manje škrinje od zlata. 165 U

središnjoj neka se nalazi rukom ispisan svitak Tore, u drugoj rukom ispisana

četiri Evanđelja, a u trećoj rukom ispisan Kuran. 166 Tora na hebrejskom,

Evanđelja na grčkom, Kuran na arapskom jeziku. 167 Ta prostorija treba

ostati zatvorena; unaokolo neka bude podesna prostorija za vršenje vjerskih

obreda pojedinih religija. 168 Ona mora biti tako podijeljena da Židovi,

kršćani i muslimani mogu svaki zasebno neometano moliti. 169 Sve ostale

pojedinosti glede Hrama, ukrasa, propisa za ponašanje i ophođenje u Hramu

gremij Sedamdesetdvojice treba donijeti nakon što je donio promijenjene


132

propise žrtvovanja, a odrediti mora i daljnji način postojanja, sastajanja,

donošenja odluka i biranja novog gremija. 170 Hram mora biti središnji

vjerski dom svih Židova i njihovo vlasništvo, a kršćani i muslimani moraju

kao gosti uvijek imati pristup. 171 Visina Hrama treba biti otprilike jednaka

visini susjedne „Kupole nad stijenom“, da bi se ispunile proročke riječi: Bit

ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan će cvasti, pustit će korijen poput jablana,

nadaleko pružat će izdanke; ljepota će mu biti kao u masline, miris pop

ut libanonskog. 172 Kada Hram bude dovršen, Židovi trebaju u punoj mjeri

ispunjavati zapovjedi, propise i zakone Tore kako su ih odredila

sedamdesetdvojica u ime Gospodina. 173 Od tada su vjerni Židovi iz svih

zemalja svijeta, ako im je to financijski i zdravstveno moguće, obavezni

jednom godišnje doći u Jeruzalemski hram kako bi tamo ispunili dio ili sve

svoje obaveze o žrtvovanju, a Židovi iz Izraela tri puta godišnje.

III

174 A sada k vama, kršćani. 175 Vi ste Isusa izabrali kao svog Otkupitelja i

Spasitelja. 176 On je bio Židov i živio je po židovskoj predaji i tradiciji. 177 Po

njemu je spoznaja o pravom Gospodinu i pravom načinu života trebala

doprijeti do svih ljudi na zemlji. 178 On nije osnovao ni religiju ni narod.

179 Zajednica njegovih učenika bijaše samo zrno, samo sjemenka iz koje je

trebala za čitav svijet izrasti spoznaja pravog Gospodina, kojeg do tada

poznavaše samo Židovi. 180 Njegovi učenici i nasljednici trebali su tako živjeti

da bi se drugima svidio njihov primjer i njihov život te bi na taj način

upoznali i zavoljeli Stvoritelja svijeta. 181 Oni su trebali Radosnu vijest o

Gospodinovoj ljubavi prema svom židovskom narodu i svakom čovjeku

pronositi u čitav svijet. 182 No umjesto da naviještaju Radosnu vijest, oni su

se nakon Isusova odlaska počeli baviti definiranjem svog Nauka, onda taj

nauk razgraničavati od drugih, pa sebe razgraničavati od drugih, pa se onda

međusobno razgraničavati. 183 To je logikom stvari dovodilo do težnje za

zemaljskom moći, za pobjedama, za prisilnom evangelizacijom. 184 Došavši

do tog stupnja, najkasnije tada, izgubiše povezanost s počelom, s temeljem, s

korijenima. 185 To je imalo katastrofalne posljedice za Židove, za kršćane

same, za čitav svijet. 186 Osnivali su „kršćanska“ carstva, države, zemlje, bilo

je „kršćanskih“ careva, kraljeva, predsjednika, jednom riječju vladara i

moćnika. 187 Nauk Isusa iz Nazareta, kog oni zovu Krist, zakopaše, zaboraviše

ili izokrenuše u njegovu suprotnost. 188 Sve do dana današnjega nisu shvatili

da se na osnovu Isusova Nauka i življenja po njemu ne može vladati ni jednim


133

gradom, provincijom, državom ili kraljevstvom, jer bi to bila kontradikcija

u sebi. 189 Već od doba Noe Gospodin zahtijeva da narodi i zajednice moraju

imati propise i zakone koji će omogućiti kažnjavane zla, kako se ono ne bi

raširilo i kako bi zajednice mogle funkcionirati. 190 Najzorniji primjer za to

su zapovjedi Tore, dane posebno za Izraelce. 191 Isus nije naučavao

hijerarhiju, autoritet i borbu za pravdu, već sasvim druge stvari.

192 Naviještao je ljubav Božju za svakog čovjeka i, polazeći od Tore, učio kako

čovjek kao pojedinac, nakon što ispuni sve zapovjedi kao član zajednice,

treba živjeti da bi postigao sreću i spasenje. 193 Tko me je postavio sucem, da

između vas dijelim vaše imanje? 194 Ako te tvoji udovi vode u sablazan, tada si

iskopaj oko, odsijeci ruku ili nogu, da te ne odvedu u propast. 195 Ukoliko ti netko

uzme kaput podaj mu još i košulju. 196 Ukoliko stvarno želiš biti velik, budi

najmanji i služi svima. 197 Može li na tim principima funkcionirati bilo koja

zemlja osim edenskog vrta, osim ako bi carevi, predsjednici i ministri bili

gotovo svi invalidi bez oka, noge ili ruke, i još bi k tome posluživali stare i

dvorili bolesne. 198 Dajte caru carevo, a Gospodinu ono što je Gospodnje, to

je ono što je Isus mislio. 199 Caru služi u dotičnoj državi po zakonima te

države, kao što to Židovi po cijelom svijetu čine, a Gospodinu služi onim što njemu pripada: svojom dušom i srcem. 200 A što ste vi od toga učinili:

imperije, bogate Crkve, moć, blago, raskoš i zakone; sto će deva prije proći

kroz ušicu igle nego, iz tih vaših kraljevstava nastati edenski vrt ili jedan

pravedniji svijet

201 Muhameda ste ismijali, muslimane prezreli i borili se protiv njih,

nazivajući ih djecom đavla. 202 I niste se nikad upitali kako to da se to

„đavolsko kraljevstvo“ širi tako brzo i tako daleko, unatoč vašoj „svetosti“,

vašim „svetim imperijima“ , vašim „svetih apostolskih milostima“. 203 A što

je najgore, s vremenom ste svojim primjerom iskvarili i zaveli muslimane na

raskoš, moć, bogatstvo i „zastupanje Boga“ na zemlji. 204 Međusobno

zavađeni i zaraćeni, druge iskorištavajući i ponižavajući, tako vi živite

stoljećima. 205 Stoga ovaj zadatak od Gospodina svima vama koji se nazivate

kršćanima. 206 Kao prvo, pomirite se, bez pregovaranja i bez obzira na

učenja, tumačenja, autoritete i veličine. 207 Kao drugo, priznajte Muhameda

kao Gospodinovog proroka, a muslimane kao jednakovrijednu braću po

vjeri. 208 Smatrajte se članovima velike vjerske obitelji Izraelaca i muslimana.

209 Tekst Kurana morate dodati u svoju Bibliju iza zadnje knjige Novog

saveza. 210 Talmud (Babilonski i Jeruzalemski) i Zbirka hadita neka postanu

sastavni dio vaše proširene Biblije, kako bi bili dostupni svim vjernicima.

211 Trebate se čitavom svojom moralnom snagom, autoritetom i molitvama


134

zauzeti za to da Židovi dobiju čitavu zemlju Izrael kao svoju državu, jer je to

volja Gospodnja. 212 Potrudite se za dozvolu da u Jeruzalemu ustanovite

zajednički kršćanski centar, bilo pod vodstvom jedne osobe, bilo pod

kolektivnim vodstvom. 213 Priznajte Židovima najveći autoritet u

tumačenjima Starog Saveza. 214 Sve vrijednosti, blaga, vrijedne zbirke svih

konfesija, koje nisu do sada upotrijebljene kao pomoć siromašnima, skupite

i zajednički predajte židovskom narodu, odnosno židovskoj državi, kao malu

odštetu za stoljetna ubijanja, pljačkanja i zlostavljanja Židova. 215 Sve pravne

propise i kazneno građansko pravo koje je još pod kršćanskom jurisdikcijom

treba predati u ruke muslimana i obvezati se na potpuno priznanje islamskog

prava u svim pitanjima, osim u vjerskim, jer svaka religija ima pravo

donositi i primjenjivati svoje vjerske kaznene i ine propise. 216 Svaki kršćanin,

ukoliko živi po Isusovu nauku, ima pravo postati Židov ili musliman, a da

pritom ne mora prestati biti kršćanin.

IV

217 A sada k muslimanima. 218 Kada je Gospodin u Muhamedu našao čovjeka

po svom srcu, bio je to nov početak za čovječanstvo. 219 Objavom Kurana

Gospodin je želio ljudima poslati više poruka. 220 Potvrdio je Toru i Evanđelja

i pravilnost vjere u Jednoga Pravoga Gospodina. 221 Ukorio je one koji

posjeduju Toru i Evanđelja zbog okorjelosti njihovih srdaca i neispunjavanja

Gospodnjih zapovijedi. 222 Objavio je zakone za sve zemlje svijeta, bez obzira

na vjeru pojedinaca. 223 Onima koji su imali milost postati muslimanima dao

je zadatak koji do tada nitko nije bio u stanju ispuniti: sveti rat! 224 Dao se

Proroku objaviti pod imenom Alah. 225 Istovremeno je preko Kurana još više

zastro svoju osobnost te tako filozofima, teolozima i znanstvenicima svih

vrsta potpuno onemogućio njeno razotkrivanje. 226 Kako se nikad nitko ne bi

uspio ni približiti otkrivanju njegovih tajni, pobrinuo se da Kuran donese

zbunjenost, koju nitko ne može protumačiti. 227 Svi ljudi se trebaju prestati

baviti Gospodnjom osobnošću i njegovim tajnama, a umjesto toga početi

ispunjavati njegove zapovijedi, ljubiti bližnje, svjedočiti Gospodnju poruku.

228 Kad je Prorok uz pomoć Alaha počeo formirati prve zajednice i naviještati

poruke, naišao ja na otpor i neprijateljstvo kod Arapa, kod Židova i kod

kršćana. 229 Njegova je zajednica bila mala, pobožna, Gospodinu vjerna i na

rubu uništenja. 230 Ali Gospodin svojih ne ostavlja! 231 Uz pomoć Alaha nizali

su pobjede, rasli, postali jaki te pronosili Gospodnju poruku sve dalje u svijet.

232 No, kao mnogo puta tako i u ovom slučaju bijaše sotoni dozvoljeno da ih


135

stavi na kušnju kako bi se očitovalo, ne traže li samo spoznaju Gospodina, a

ne predanje Gospodinu, samo vlastiti autoritet, a ne naviještanje njegove

poruke, samo povećanje vlastitog područja moći, a ne povećanje Alahova

kraljevstva. 233 I kao što se to zbilo više puta u povijesti, tako i ovaj puta, što

je više teklo vrijeme od Prorokove smrti to više su muslimani podlijegali

kušnjama sotone i svijeta.

234 Prošlo je nekoliko stoljeća, a vođe raznih smjerova Islama su svojim

poročnim životom, unutarnjim svađama i borbama, koljačkim i pljačkaškim

ratnim pohodima od Islama učinili sablast za ljude, a od Kurana časnog

knjigu groze i spoticanja. 235 Sveti rat kojeg su trebali voditi da bi zadobili

čitav svijet za Alaha, prometnuo se beskrajna krvoprolića koja nadmašuju

sve dotadanje strahote. 236 Umjesto da Sveti rat vode sami protiv sebe kako

bi pobijedili vlastite slabosti i postigli potpuno predanje Alahu, umjesto da

poboljšavaju stanje na područjima pod svojom vlašću i time omoguće

ljudima Bogu ugodan život te spriječe siromaštvo, polazili su radije u

osvajačke, pljačkaške, koljačke pohode, i to sve pod izlikom da je takva

Alahova volja. 237 Na taj su način još više promašili zadatak Gospodnji nego

kršćani prije njih. 238 Od predanja Bogu i religije mira postade nasilnički

pokret i osvajačka politika. 239 Ali Gospodin ne odustaje, jer zna da

muslimani, zahvaljujući milijunima jednostavnih, primjernih, miroljubivih i

Bogu predanih vjernika, posjeduju snagu da se iznova probude, ustanu i

postanu putokazom narodima.

240 Stoga, evo, sada Alahova zadatka za vas. 241 Prestanite se brinuti o tome

da li Židovi i kršćani ispravno vjeruju i žive. 242 Jedino Alah ima pravo

brinuti o njihovoj vjeri i životu, a ne vi. 243 Vi se pobrinite da unutar Islama

provedete Sveti rat, bez mača, bez oružja, jedino ljubavlju i popravljanjem

samih sebe. 244 Odstranite međusobne ekscese, prestanite filozofirati i

teologizirati, počnite usrdno moliti, a prije svega, dajte sadaku pravilno, u

punoj mjeri i od svega. 245 Pomirite se konačno najprije međusobno, potom

sa Židovima i kršćanima, a onda pronosite Islam i Islamsko zakonodavstvo

svim narodima svijeta. 246 Vaši pastiri iz svih smjerova Islama neka sjednu

zajedno i potraže te sastave sve dijelove šerijatskog prava za nemuslimane,

kako bi u svim zemljama svijeta mogli poslužiti kao zakonik civilnog prava.

247 Ukoliko ćete primjenjivati silu i postupati po vlastitom nahođenju, nećete

imati uspjeha, već ćete biti prepušteni uništenju. 248 Ukoliko činite vlastitim

primjerom i uvjerenjem, postom i molitvom, Alah će biti s vama, i ni jedna

vam zemlja neće moći odoljeti.


136

249 Židove morate voljeti kao braću, pomoći im da dođu do svoje Obećane

zemlje i tamo s njima živjeti u slozi. 250 Bez Židova ne bi bilo Tore, bez Tore

ne bi bilo Kurana, bez Kurana ne bi bilo Islama; shvatite to! 251 I neka vas ne

smetaju kršćani i njihovo čašćenje Isusa kao Sina Božjega. 252 Ako je Alah to

dopustio, onda to ima određenu svrhu. 253 Da biste to razumjeli i tolerirali,

daje vam Kuran jasne naznake: O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati moje

prema tebi i majci tvojoj kada sam te Džibrilom pomogao pa si s ljudima, u bešici

i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i

Indžilu naučio: i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i

u nju udahnuo i kada je ona voljom Mojom postala ptica…. 254 Što bi dakle

kršćani trebali smatrati, čiji je Isa sin, ako je učinio jedno stvorenje od gline

i u njega udahnuo život, kao što je to Alah činio kod stvaranja svijeta!? 255 Nije li bilo normalno smatrati ga Sinom Božjim, budući da Alah tako nešto

nikad nije dozvolio nikome na svijetu? 256 Osim toga, vaša zadaća nije

prosuđivati onoga koji je imao Pisma prije vas, nego prosuđivati kako vi

sami živite i djelujete. 257 Da bi i to smio činiti, moraš svoj život kao musliman

dovesti u potpuno suglasje s voljom Božjom, a onda još svu ostalu

muslimansku braću upozoravati i pomagati da to isto učine. 258 Svaki

musliman koji je to od početka bio, a nakon toga prihvatio kršćanstvo, dužan

je i kao kršćanin ostati muslimanom i dalje ispunjavati sve vjerske obaveze.

259 Njegova vjera u Isusa je njegova osobna stvar, koja će mu dati snagu, nadu

i mudrost da bude bolji musliman. 260 To pravilo vrijedi i za Židova koji je

postao kršćanin.

V

261 Poslušajte sada vi, pastiri Židova, kršćana i muslimana, ovako govori

Gospodin! 262 Vaša je vjera jedna te ista vjera na tri načina; shvatite konačno

da ste više od braće, da ste moja draga djeca. 263 Ne želim vas više vidjeti u

ratu i svađi, nego u slozi i zajedničkoj borbi za Život i za Dobro u svijetu.

264 Nitko od vas ne mora mijenjati svoju vjeru, nego svoj odnos prema meni i

prema drugoj braći u vjeri. 265 Zar još uvijek niste shvatili da ja prije svega

gledam kako netko živi. 266 Ako si ljiljan, budi lijep poput ljiljana, ako si ruža,

onda miriši kao ruža, jesi li maslina, tada donosi obilan rod. 267 Da biste to

mogli na meni ugodan način činiti, imate svi istu zapovijed: ljubi Gospodina

iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga. 268 I put do toga u životu

ostaje isti: molitva, učenje Pisama, post, priznavanje vlastite grešnosti,

pomoć potrebnima. 269 Činite li tako, onda postupate pravilno, sve ostalo je


137

prepušteno vašoj slobodi, shvaćanju i afinitetima. 270 Ne činite li tako, nećete

opstati.

VI

271 Dokle pastiri religija ne ispune ono što Gospodin od njih traži, evo riječ

Gospodnja ovdje i za tebe, jednostavni čovječe, predani Židove, ponizni

kršćanine, skromni muslimanu. 272 Ti ne moraš čekati na pomirenje

„odozgo“, već možeš odmah započeti s odbacivanjem sudova i predrasuda o

sestrinskim religijama. 273 Za sve postoji jednostavan recept, a zove se:

ljubav!

274 Ovako govori Gospodin: u svako doba sam imao dovoljno ljudi koji su

me sami izabrali, definirali, odredili moje potrebe i služili mi po svome

znanju i savjesti. 275 No ja sam uvijek tražio ljude koji će na moj poziv

odgovoriti služeći mi tako kako ja to od njih tražim, a da ne pitaju za razloge,

ne istražuju moje tajne, ne žele sa mnom pobjeđivati. 276 Mnogi me žele

upoznati, govoriti u moje ime, saznati moje planove, shvatiti moju osobnost,

moj način djelovanja, biti moji zastupnici i upravitelji. 277 Stoga se sakrih iza

tajni stvaranja, zagonetnosti Svetih pisama, zbunjujućih Otkrivenja. 278 Da,

Ja osobno sam htio da priroda ostane tajanstvena, da si Pisma očigledno

proturječe, da postoje mnogovrsni prilazi k meni. 279 Zabranio sam svima da

sebi prave slike Boga, jer postoji toliko milijardi slika Božjih koliko je ljudi

na zemlji. 280 No i oni koji tu zapovijed naizgled poštuju, stvaraju u svojim

teologijama i filozofijama jednako toliko slika Božjih kao i oni koji, ne

mareći za moju zapovijed, ne prežu pred „umjetničkim slikama Božjim".

281 Još od vremena Adama i Eve ustegnuo sam se svakoj želji za spoznajom,

sakrio ljudima potpunu spoznaju dobra i zla. 282 Jer već samo uvjerenje da

se posjeduje spoznaju neminovno dovodi do iskušenja da se čovjek počinje

osjećati se „kao Bog“.

VII

283 S tog razloga tražim uvijek jednostavne, male ljude, koji su spremni služiti

mi prema mojim pravilima, koji su spremni, da sa mnom ne pobjeđuju i

vladaju, već ljube, rade, a ako je potrebno i gube i trpe. 284 Ukoliko misliš da

si jedan od takvih, onda te pozivam k sebi, budi moj prijatelj i pomoćnik.


138

285 No kako bi to mogao postati, moraš ispuniti neke preduvjete da bi prodro

u mene i spoznao moju volju.

286 Kao prvo, počni moliti, moliti srcem. 287 To podrazumijeva da me s

čežnjom tražiš, da me moliš za ljubav, da proučavaš sveta Pisma svih triju

religija, da ispunjavaš vjerske obaveze zajednice kojoj pripadaš i da dodatno

u skrovitosti provodiš vrijeme sa mnom, tako da sve navedeno traje dva i pol

sata dnevno, dakle više od jedne desetine tvoga vremena.

288 Kao drugo, moraš početi postiti. 289 To znači da se moraš pridržavati svih

postova i nemrsa vjerske zajednice kojoj pripadaš, a dodatno još najmanje

tri dana u mjesecu postiti, najbolje o kruhu i vodi.

290 Kao treće, trebaš sa svojom imovinom služiti bližnjima: siromašnima,

bolesnima, usamljenima, zatvorenicima, ostavljenima, prognanima,

strancima, invalidima. 291 U tu svrhu moraš žrtvovati jednu desetinu svoga

vremena ili svojih tekućih neto primanja, ili razmjerno od svakog.

292 Kao četvrto, trebaš pored svih svojih vjerskih obaveza i običaja godišnje

poduzeti jedno hodočašće. 293 Hodočastiti možeš u mjesto po svom izboru,

najmanje jedan, a najviše trideset dana. 294 Cilj može biti neko svetište, neko

mjesto u pustinji, neko lijepo usamljeno područje ili, ako ti nedostaje

vremena ili novaca najbliži voćnjak ili šuma.

295 Nadalje moraš istraživati i priznati svoju grešnost i svoje slabosti; pokajati

se, te se prema tome ponizno i skromno ponašati. 296 To trebaš dnevno činiti

pred Bogom, pred samim sobom i pred bližnjim, i to dodatno uz sve tvoje

obaveze u vjerskoj zajednici kojoj pripadaš. 297 Sve svoje probleme, životne

udarce, žalosti i boli stavljaj pred Gospodina, no prije svega trebaš s

Gospodinom slaviti sve svoje uspjehe, radosti i blagdane.

298 Svoj život živi potpuno i bezrezervno pred Gospodinom, bez prikrivanja i

sakrivanja, pa čak i onda kada griješiš. 299 Ukoliko to budeš činio, bit ćeš moj

suradnik i već ćeš u svom zemaljskom životu dospjeti u edenski vrt te postići

mnogo dublju spoznaju i veću sreću nego svi revnosnici, teolozi i učenjaci

ovoga svijeta. 300 Amen


139

Sedmi dio Sedmo poglavlje

1 Sve što god diše, Gospodina neka slavi! Aleluja! 2 Na kraju vremena će Svemogući, Stvoritelj neba i zemlje, imati zadnju riječ. 3 No prije nego li se to dogodi, evo jednog zadatka za tebe. 4 Sada Ti nastavi s

pisanjem i dovrši posljednje poglavlje Svetog pisma. 5 Napiši događaje svojih

dana, prikaži onaj dio nacrta koji je Gospodin predvidio za tebe, opiši svoj put s

Gospodinom.

6 Bez tvog osobnog priloga Sveto pismo za tebe malo vrijedi, Ti si, naime, njegovo

ispunjenje. 7 A onoga dana kad jednom uđeš u vječnu Subotu, tada će za tebe

nastupiti kraj svijeta, završetak vremena, tada će Gospodin izgovoriti posljednju

riječ za tebe osobno. 8...


140


141


142

Izjava odgovorne osobe

Kako ne bi dolazilo do nepotrebnih upita i razgovora, izjavljujem slijedeće:

Ovu knjigu su napisali ljudi po zadatku Gospodnjem. Sva povijesna poglavlja

Ljetopisa su ljudsko djelo, ostvareno s jedne strane po nadahnuću, a s druge

strane ljudskim (NE)znanjem.

Tekst BOŽJI POZIV je Gospodinov poziv zaodjenut u ljudske riječi, te stoga

možda ograničen mogućnošću izražaja, ali vjerno i istinito prenesen. Sva daljnja pitanja su nepotrebna, jer samo Gospodin zna zašto, zašto sada,

zašto ovako a ne drugačije, kako to razumjeti itd.

Odgovoran za ovo izdanje

D. Sever

Rujan 2017

Documents

archanoach.comarchanoach.com/wp-content/uploads/2017/10/HR_Ljetopisi...Treća knjiga ljetopisa 1 Prvi dio Prvo poglavlje 1 Nebesa slavu Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo