31
Find, Replace 1. Svako pojavljivanje reči boja zameni sa color. 2. Na paragrafe čiji je tekst „Štampači“ i „Računarski miš“ primeniti stil Heding 1 3. Na sve paragrafe koji su napisani fontom Arial 10 primenti stil Heding2 4. Stil Heding3 primenti na paragrafe napisane crvenom bojom 5. Na paragrafe čiji je sadržaj podvučen jednom linijom primenti stil Heding4. 6. Kod svakog pojavljivanje fonta Time New Roman 8 razmak između znakova proširitii na 2pt. 7. Svako pojavljivanje fonta Time New Roman 10 zameniti sa fontom Arial 14 kod kojeg je razmak između znakova sabijen na 1,5 pt. 8. Svako pojavljivanje mi na početku reči prikazati pojačano u crvenoj boji. 9. Prvi paragraph posle stila Heding4 osenčiti u svetlo plavoj boji. 10. Prvi paragraph neposredno pre Hedinga 1, uokviri sa desne strane plavom linijom debljine 3pt, a sa donje strane zelenom duplom linijom debljine 2pt. Štampači U prvim danima personalnih računara, kada su ljudi mislili da su oni samo revolucija, a ne i suštinska promena u našim životima, postojalo je mišljenje da će oni dovesti do "kancelarije bez parira". Evo počeo je već drugi vek korišćenja računara, a više je drveća nego ikad posečeno za proizvidnju papirnih kopija svega i svačega, od budžetskih izveštaja kompanija sa svim grafikonima u boji pa do kućno napravljenih pozivnica. Ne samo da se više nego ikad koriste štampači, nego se i štampanje na računaru pretvorilo u lepu umetnost. Sama suština čitave nove kategorije softvera-stonog izdavaštva-jeste postizanje najlepših štampanih stranica. I tako, papri ne samo da nije nestao iz kancelarija, nego je zapravo dobio na novom značaju. A taj skriveni štampač,

milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

  • Upload
    vuongtu

  • View
    214

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

Find, Replace

1. Svako pojavljivanje reči boja zameni sa color.2. Na paragrafe čiji je tekst „Štampači“ i „Računarski miš“ primeniti stil Heding 13. Na sve paragrafe koji su napisani fontom Arial 10 primenti stil Heding24. Stil Heding3 primenti na paragrafe napisane crvenom bojom5. Na paragrafe čiji je sadržaj podvučen jednom linijom primenti stil Heding4.6. Kod svakog pojavljivanje fonta Time New Roman 8 razmak između znakova proširitii na 2pt.7. Svako pojavljivanje fonta Time New Roman 10 zameniti sa fontom Arial 14 kod kojeg je

razmak između znakova sabijen na 1,5 pt.8. Svako pojavljivanje mi na početku reči prikazati pojačano u crvenoj boji.9. Prvi paragraph posle stila Heding4 osenčiti u svetlo plavoj boji.10. Prvi paragraph neposredno pre Hedinga 1, uokviri sa desne strane plavom linijom debljine

3pt, a sa donje strane zelenom duplom linijom debljine 2pt.

ŠtampačiU prvim danima personalnih računara, kada su ljudi mislili da su oni samo revolucija, a ne i suštinska promena u našim životima, postojalo je mišljenje da će oni dovesti do "kancelarije bez parira". Evo počeo je već drugi vek korišćenja računara, a više je drveća nego ikad posečeno za proizvidnju papirnih kopija svega i svačega, od budžetskih izveštaja kompanija sa svim grafikonima u boji pa do kućno napravljenih pozivnica. Ne samo da se više nego ikad koriste štampači, nego se i štampanje na računaru pretvorilo u lepu umetnost. Sama suština čitave nove kategorije softvera-stonog izdavaštva-jeste postizanje najlepših štampanih stranica. I tako, papri ne samo da nije nestao iz kancelarija, nego je zapravo dobio na novom značaju. A taj skriveni štampač, koji je nekad izbacivao naše grube predstave znakova, sada je jedna od najvažnijih komponenti računarskog sistema. Boja je mnogo ....., a bojanka je puno boja. Ja volim boje a volim i bojanke.Bojana je pametna devojaka. abojaDakle, štampači su uredjaji koji omogućavaju stampu fajlova na papiru.

Podeljeni su u dve kategorije: IMPACT i NON IMPACT štampače. IMPACT štampači:DOT MATRIX (Matrični) štampači su uređaji čija glava sadrži iglice koje udaraju preko trake natopljene mastilom.CHARACTER štampači su faktički kompjuterizovane pisaće mašine. Oni imaju glavu u obliku kugle na kojoj su već izliveni karakteri koji se štampaju. Glava rotira u svim pravcima, udara u traku natopljenu mastilom i tako ostavlja otisak.

Kod IMPACT štampača glava dodiruje papir, dok kod NON IMPACT štampača nema kontakta između glave i papira.MATRIČNI ŠTAMPAČIŠtampanje matričnim štampačem opisuje se sledećim postupkom:

Page 2: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

Ink jet štampači spadaju u kategoriju NON IMPACT tehnologije. Pojasnićemo sve vrste NON IMPACT štampača.INK JET štampači koriste skup dizni kroz koje izbacuju kapljice mastila na papir. Oni izbacuju izuzetno male kapljice na papir i na taj načina stvaraju otisak. Ako pogledate papir na kome je nešto odštampano videćete da:Tačkice su veoma male obično 50-60 mikrona u prečniku tako da su čak manje od prečnika ljudske dlake koja je 70 mikrona.Tačke se postavljaju vrlo precizno u rezoluciji koja ide do 4800 x 1200 dpi Tačkice imaju različite boje koje se mešaju da bi napravile fotografski kvalitet.2. LASERSKI štampači koriste prah, statički elektricitet i toplotu da bi se prah vezao za papir.3. SOLID INK štampači sadrže štapiće stvrdnutog mastila koji se tope i otiskuju na papir a zatim se suše.4. DYE SUBLIMATION štampači imaju rolnu transparentne folije koja podseća na crveno-plavo-žuto i sivo obojene celofanske listove koji se nastavljaju. Utisnute u foliju su čvrste boje koje odgovaraju osnovnim bojama koje se koriste za štampu (cyan, magenta, žuta i crna). Glava štampača ima grejač čija temperatura varira prema količini određene boje. Boje isparavaju i prolaze kroz sjajnu površinu papira pre nego što se stvrdnu. Štampač štampa posebno svaku boju.5. THERMAL WAX štampači su mešavina dye sublimation i solid ink tehnologija. Oni koriste traku sa naizmeničnim CMYK folijama. Folije prolaze ispred glave štampača koji ima seriju sitnih ugrejanih iglica. Iglice tope vosak i on se pričvršćuje za papir gde se stvrdnjava.6. THERMAL AUTOCHROME štampači koriste papir u kome se već nalazi boja. Postoje tri sloja (cyan, magenta i žuti) u papiru i svaki sloj se aktivira pomoću određene količine toplote. Glava štampača ime grejač sa promenljivom temperaturom koji prelazi preko papira tri puta i za svaki sloj temperatura je različita.Od svih ovih tehnologija INK JET štampači su najpopularniji

O štampačima može mnogo da se napiše, ali smatram da ću u potpunosti odgovoriti na zadatu temu ukoliko podrobno opišem napr. laserski štampač, koji je, uostalom, danas u najširoj upotrebi.

LASERSKI ŠTAMPAČILaserski štampači nastali su sedamdesetih godina prošlog veka, ali su svoj pohod na IT tržište počeli u drugoj polovini osamdesetih kada su postali pristupačniji za širi krug korisnika. Matrični i laserski štampači preovlađivali su u 1980-im godinama, dok se ink-jet štampači pojavljuju 1990-ih godina. Laserski štampači nastali su u pogonima firme Xerox. Iako su imali izuzetan proizvod ljudi iz Xeroxa su propustili priliku da iskoriste svoj izum i osvoje tržište.

Hewlett-Packard je 1984. godine prva plasirala laserske štampače na tržište. Ti štampači su bili razvijeni na osnovu tehnologije koju je razvila firma Canon. Radio je na principu fotokopirnih aparata samo što su imali razliku u izvoru svetlosti. Kod aparata za fotokopiranje stranice se skeniraju sjajnom svetlošću za razliku od razlikih štampača kod kojih je izvor svetlosti laser. Posle toga proces je manje-više isti: svetlost stvara elek¬tro¬statičku sliku stranice na naelelktrisnaom fotoreceptoru, koji sa svoje strane privlači toner u ob¬liku elektrostatičkog naelektrisanja.

Page 3: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

Laserski štampači su brzo postali popularni zahvaljujući visokom kvalitetu svoje štampe i re¬la¬tivno malim troškovima rada. Na tržištu za koje su laserski štampači razvijeni, konkurencija iz¬među proizvođača je postajala sve surovija, naročito u proizvodnji jevtinijih modela. Cene su išle sve niže i niže, kako su proizvođači pronalazili nove načine da smanje svoje troškove. Kva-litet štampe se poboljšavao, pa je rezolucija od 600 tačaka po inču postala standardna, dok se sama konstrukcija smanjila, što ju je učinilo pogodnom za kućnu upotrebu.

Imajući u vidu čega sve ima u laserskom štampaču, pravo je čudo kako oni mogu da se pro¬iz¬vo¬de po tako maloj ceni. Po mnogo čemu, sastavni delovi koji čine laserski štampač su daleko slo¬ženiji od onih u računaru. Rasterski procesor slike (RIP - raster image processor) bi mogao da koristi napredni RISC procesor, inženjerstvo koje dolazi sa ležajevima za ogledala je vrlo usa¬vršeno, a izbor hemikalija za valjak i toner, mada često nepogodan za okolinu, upravo fas¬ci¬nira. Dobijanje slike sa ekrana PC računara na papir traži jednu zanimljivu mešavinu ko¬do¬va¬nja, elektronike, optike, mehanike i hemije.

Laserski štampači imaju brojne prednosti u odnosu na konkurentsku ink-jet tehnologiju. Oni pro¬izvode mnogo kvalitetnije tekstualne crno-bele dokumente od ink-jet štampača i teže da bu¬du projektovani za naporniji rad - što znači da izbacuju više stranica mesečno, po manjoj ce¬ni po stranici od ink-jetova. Dakle, ako se traži "kancelarijska tegleća marva", laserski štam¬pač može da bude najbolji izbor. Drugi značajan činilac, za kućnog kao i za poslovnog ko¬risnika je rad sa kovertima, karticama i drugim neduobičajenim medijumima, gde laserski štam¬pači opet nadmašuju ink-jet štampače.PRINCIPI RADALaserska tehnologija od samog nastanka se pokazala superiorna za poslovnu primenu. Laserski štampači su odlični za štampu teksta, a upravo su na tekstu bazirani kancelarijski dokumenti. Kasnije se pokazalo da potencijali laserske tehnologije prevazilaze potrebe poslovne primene. Danas se laserski štampači koriste i u kućnoj upotrebi i u pripremi za štampu. U zadnjih nekoliko godina značajno se razvila i laserska kolor štampa, koja je dogurala do velikih brzina i visokog kvaliteta štampe.

U osnovi procesa štampe na laserskim štampačima je elektrofotografski postupak, koji je preuzet sa fotokopirnih mašina. Glavni deo laserskog štampača je valjak sa organskim fotoprovodljivim slojem na površini(OPC - organic photo-conducting cartridge). Ako ovaj valjak naelektrišemo negativnim naelektrisanjem, a zatim neke njegove delove osvetlimo snopom svetla velikog inteziteta, on oslobađa elektrone koji odlaze ka uzemljenju valjka i na taj način postaje prijemčiv za čestice tonera, koje su naelektrisane istim naponom kao i ostatak valjka (koji ih zbog toga ne privlači).

Ceo proces štampe kod laserskih štampača najlakše se može objasniti ako detaljno opišemo proces prikazan na slici 1. Proces štampe počinje naelektrisavanjem fotoosetljivog valjka prenošenjem naelektrisanja sa zasebnog valjka čija je to namena. Kako valjak dalje rotira naelektrisani deo dolazi u područje osvetljavanja laserskim zrakom. Laserski zrak prelaši velikom brzinom preko izvodnice valjka i osvetljava ga na mestima gde je potrbno ostaviti tačku i tada je laser upaljen, a na mestima na kojima na papiru treba da ostane belo laserski zrak je ugašen.

Kada laserski zrak pređe preko jedne širine valjka, on se zarotira za mali ugao – jedan korak, i zatim se proces osvetljavanja ponavlja na sledećem redu piksela. Malo dalje se u kontaktu sa

Page 4: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

valjkom nalazi developer. Developer je takođe valjak koji ima mnogo manji prečnik od fotoosetljivog valjka i koji iz rezervoara kupi ravnomeran sloj tonera. Toner je vrlo fini crni prah, naelektrisan negativno što je učinjeno da bi on bio privučen tačkama sa pozitivnim naelektrisanjem na površini valjka. Tako, posle jed¬ne potpune rotacije, površina valjka sadrži sve crno što je potrebno na slici. Da bi se postigao ravnomeran nanos tonera, površina developera mora da bude izuzetno ravna (najčešće je brušena ili hromirana, a tu je i tzv. Doctor blade – pljosnati komad plastike koji je zadužen da ne dozvoli da se na developeru nađe prevelika količina tonera).

Između developera i fotoosetljivog valjka ne postoji fizički kontakt (njihove površine se nalaze na dovoljno malom rastojanju da čestice tonera mogu da preskoče sa developera na valjak, a ipak dovoljno veliko da nema kontakta između sloja na developeru i valjku). Pošto se toner i površina valjka nalaze na istom naponu od oko -600V, pa toner preskače samo na onamesta na koja je pao laserski zrak jer je na njima napon manji i iznosi oko -400V.

Daljom rotacijo fotoosetljivog valjka na koje su prenete čestice tonera dolaze u dodir sa papirom. Papir se dovodi do valjka pomoću gumenih cilindara. Sa druge strane papira nalazi se transfer roler (mali valjak obložen gumastim materijalom koji je naelektrisan pozitivno i koji privlači čestice tonera sa fotoosetljivog valjka na papir, koji se takođe pozitivno naelektriše).Pritisak koji transfer roler vrši na papir obezbeđuje da se čestice tonera ne raspu po papiru po odvajanju papira i valjka.

Dalje rotiranje valjka dovodi nas do mesta na kojem se nalazi nož – komad plastike koji služi za struganje zaostalih čestica tonera sa površine valjka, koje nisu uspele da se prebace na papir. Količina tonera koja na ovaj način ostane na valjku je mala i iznosi oko 5% od ukupne nanete količine tonera koj pređe na valjak. Daljom rotacijom valjka dolazimo do mesta gde se zaostali deo tonera stavlja pod lampu koja intezivnom svetlošću razelektiše valjak i priprema ga za novi proces snimanja slike i nanošenja tonera. Važno je napomenuti da je obim fotoosetljivog valjka nekoliko puta manji od od dužine lista pa se zato valjak nekoliko puta obrne tokom štampanja svake strane. Osim toga, pre i posle štampe svakog dokumenta on napravi po jednu dodatnu rotaciju.

Po primanju tonera sa fotoosetljivog valjka, na papiru se formira konačna slika odštampane strane, ali ona nije stabilna i lako se može razmazati. Zato se u svim laserskim štampačima nalazi fjuzer koji je na jako malom rastojanju od valjka. Njegov zadatak je da kombinacijom pritiska i visoke temperature utisne i zapeče toner na papir. Fjuzer se sastoji od dva valjka od kojih se barem jedan greje grejačem koji se nalazi u njihovom šupljem jezgru. Da bi pečenje bilo moguće neophodno je da toner ima određene osobine i to po pravilu se sastoji od oko 50% polistirenske smole, 30% od oksida gvožđa, 5% od voska dok ostatak čine razne druge materije čiji je zadatak da poboljšaju kvalitet otiska.KONSTRUKCIJAPomenuta osnovna tehnologija nikako ne uslovljava konstrukciju laseskih štampača, koji se pojavljuju u brojnim varijantama i koji imaju više suštinskih koncepcija. Na slici 1 je prikaza konstrukcija koju koristi HP, koja ima neke specifičnosti. Umesto valjka koji prenosi naelektrisanje na fotoosetljivi valjak može se koristiti korona žica, koja pojednostavljuje

Page 5: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

konstrukciju ali daje manje ravnomerno naelektrisanje, što rezoltuje neravnomernijim izgledom otiska.

Druga i najvažnija razlika u odnosu na prikazano rešenje je u konstrukciji kasete sa tonerom. Na slici 1 vidimo tip konstrukcije kod koje su fotoosetljivi valjak, toner i developer u jednoj kaseti, koja je kompaktna i zatvorena. Drugo rešenje se sastoji u razdvajanju kasete sa tonerom i fotoosetljivog valjka tako da dobijamo dva odvojena sklopa. U drugom slučaju postoje brojne varijacije. Fotoosetljivi valjak može biti sastavni deo štampača koji se menja samo u srevisu (štampači firme Kyocera), ili deo izmenjivog sklopa koji po isteku životnog veka menja sam korisnik. Kaseta sa tonerom može imati dve koncepcije – ona u sebi može da sadrži developer, ili da se ovaj deo nalazi u okviru sklopa sa fotoosetljivima valjkom, kada je kaseta sa tonerom običan plastični kontejner u kojem ima vrlo malo mehaničkih delova.

Kod većih laserskih štampača, naročito onih koji imaju velike brzine štampe i veći format štampe (A3) moguće je i da developer sa pripadajućim nosačima bude nezavisan potrošni deo, koji se menja nezavisno od valjka i kasete sa tonerom. Sva ova pomenuta rešenja u mnogome utiču na rukovanje i održavanje laserskog štampača. Rešenje sa kompaktnom kasetom (u sebi sadrži toner, valjak i sve ostale ključne delove mehanizma za štampu) je najčistije, sa najmanjom verovatnoćom da će doći do rasipanja tonera, i traži najmanje održavanje štampača. Ovo je ujedno i najskuplje rešenje, jer svaka nova kaseta sa tonerom sadrži u sebi i sve pomenute delove. Razdvajanje valjka i kasete sa tonerom snižava cenu samog tonera, a fotoosetljivi valjak može da izdrži i nekoliko zamena tonera (kod Kyocera štampača izdržava i do 40 zamena). Zbog toga cena sklopa sa valjkom manje učestvuje u ceni štampe nego što je to slučaj kod onog drugog rešenja. Vrlo je važno da napomenemo da su svi delovi laserskog štampača koji su u direktnom kontantu sa papirom podložni habanju usled trenja, ali ipak su najizloženiji fotoosetljivi valjak, developer i fjuzer. Fotoosetljivi valjak sve vreme okretanja biva strugan od strane plastičnog noža ili brisača. Iako je tvrdoća materijala od koga je napravljen brisač mnogo manje tvrdoće od površine valjka, on se permanentno troši usled obrtanja. Zato deklarisani vek trajanja fotoosetljivog valjka zavisi od broja stranica koje se štampaju u okviru dokumenta. Na primer – Ako jednu stranu štampamo sa četiri obrtaja valjka, onda je učešće praznih obrtaja u štampi čak 50% ako štampamo samo dokumente dužine jedne strane. Učešće praznih obrtaja je samo 14% ako prosečan dokument ima 3 strane. Vek valjka deklarisan je na 20000 strana pod uslovom da je proizvođač koristio procenu da će prosečan dokument imati 3 strane. Pak vek valjka se smanjuje na oko 16500 strana ako će u eksploataciji prosečan dokument imati 2 strane.

Kod laserskih štampača kod kojih je fotoosetljivi valjak deo kasete sa tonerom, on mora biti konstruisan tako da može da izdrži veliki broj odštampanih strana. Vek kasete sa tonerom se najčešće deklariše prema broju odštampanih strana pri 5% pokrivenosti. Ali, ako mi štampamo dokumente i sa manjom pokrivenošću strane, npr. 2%, fotoosetljivi valjak u kaseti mora biti sposoban da izdrži i taj nivo eksploatacije. Zato se valjci u kasetama sa tonerom prave tako da mogu da odštampaju otprilika 3 puta veći broj strana nego oni koji su deklarisani na bazi kapaciteta tonera u kaseti. Kod laserskih štampača kod kojih se fotoosetljivi valjak menja odvojeno od kasete sa tonerom, situacija je nešto drugačija. Kod njih vek valjka zavisi od broja strana u dokumentu koji se u proseku štampaju, a vek tonera isključivo od prosečne pokrivenosti strane tonerom. Zato kod ovih štampača cena štampe po strani može da varira u zavisnosti od

Page 6: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

načina eksploatacije – ako štampate strane sa manjom pokrivenošću od 5%, cena štampe neće pasti proporcionalno odnosu pokrivanja strana tonerom. Sa druge strane, ako vaši dokumenti imaju veću pokrivenost od 5%, učešće cene valjka u ceni štampe opada.

Razlike u načinu osvetljavanja fotoosetljivog valjkaKada se radi o metodama osvetljivanja fotoosetljivog valjka, i tu postoje dva pristupa. Prvi je već pomenut i koristi laserski zrak sa mehanizmom za njegovu distribuciju duž izvodnica fotoosetljivog valjka. Nasuprot njima postoje LED štampači.

Štampanje stranica pomoću LED dioda (light-emitting diode - svetlosna dioda) - koje je pro¬na¬đeno u firmi CASIO, favorizovano u Oki i isto tako korišćeno u firmi Lexmark - bilo je sre¬dinom 1990-ih godina nuđeno tržištu kao sledeće veliko dostignuće u laserskoj štampi. Međutim, posle pet godina - ne osporavajući njegovu pogodnost za zaštitu životne sredine - teh¬no¬logija još uvek treba da napravi značajniji uticaj na tržištu.

Tehnologija daje iste rezultate kao i konvencionalno lasersko štampanje i koristi isti osnovni me¬tod nanošenja tonera na papir. Statičko naelektrisanje se nanosi na fotoprijemni valjak i, ka¬da ga pogodi svetlost sa LED diode, naelektrisanje obrće polaritet, stvarajući tako uzorak ta¬čaka koji odgovara slici koja se na kraju pojavljuje na stranici. Posle toga nanosi se na¬e¬lek¬tri¬san suvi toner, koji se lepi za površine na valjku kojima se obrnuo polaritet naelektrisanja, a za¬tim nanosi na papir koji prolazi preko valjka na svom putu ka izlaznoj tacni. Razlika iz¬me¬đu dve tehnologije je samo u metodu distribucije svetlosti.

LED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu valjka - koje stvaraju sliku kada sijaju naniže pod uglom od 90 stepeni. LED štampač rezolucije 600 tačaka po inču će imati 600 LED dioda po inču, pre¬ko cele širine stranice. Prednost je u tome što je red LED dioda jevtiniji da se napravi od la-se¬ra i ogledala sa mnogo pokretnih delova i, shodno tome, ta tehnologija predstavlja jevtiniju al¬ter¬nativu konvencionalnim laserkim štampačima. LED sistem je takođe koristan jer je kom¬pak¬tan u odnosu na konvencionalne laserske štampače. Uređaji za rad u boji imaju četiri reda LED dioda - po jedan za plavi, crveni, žuti i crni toner - što dozvoljava da se štampa u boji br-zi¬nama istim kao kod uređaja za monohromatsku štampu.

Glavni nedostatak LED tehnologije je u tome što je njena horizontalna rezolucija apsolutno fik¬sirana i, mada se mogu primeniti neka poboljšanja rezolucije, nijedno od njih neće biti tako do¬bro kao moguća usavršavanja rezolucije kod pravih laserskih štampača. Pored toga, valjak LED štampača radi najefikasnije i najbrže kada se traži neprestano štampanje velikog obima. To je vrlo slično kao kod električne sijalice koja će trajati manje kada se stalno uključuje i is¬klju¬čuje, pa se tako i životni vek valjka LED štampača skraćuje kada se on često koristi za krat¬kotrajno štampanje.

Štampači sa tečnim kristalima (LCD) rade na sličnom principu, koristeći panele sa tečnim kris¬talima kao izvor svetlosti umesto matrice LED dioda.komunikacijaLaserski štampač mora da ima sve informacije o stranici u svojoj memoriji pre nego što počne štam¬panje. Kako se slika prenosi iz memorije PC računara na laserski štampač zavisi o tipu

Page 7: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

štam¬pača koji se koristi. Najsiroviji postupak je prenos bit mape slike. U tom slučaju nema mno¬go toga što računar može da učini da bi poboljšao kvalitet, pa jedino što radi je da šalje tač¬ku po tačku.

Međutim, ako sistem zna više o slici nego što može da prikaže na ekranu, postoje bolji načini za komunikaciju podataka. Standardni list A4 je dimenzija 8,5 inča × 11 inča (210 mm × 297 mm). Rezolucija od 300 tačaka po inču predstavlja više od osam miliona tačaka, po¬re¬đe¬no sa osam stotina hiljada piksela na ekranu rezolucije 1024 × 768. Očigledno ima svrhe za mnogo oštriju sliku na papiru - čak i više na 600 tačaka po inču, gde stranica može da ima 33 miliona tačaka.Glavni način na koji kvalitet može da se poboljša je pomoću slanja opisa stranice koji se sas¬to¬ji od informacija vektora/glavnih crta i dozvoljavanja štampaču da ih iskoristi na najbolji na¬čin. Ako se štampaču kaže da nacrta liniju od jedne do druge tačke, on može da primeni ge¬o¬metrijski princip da linija ima dužinu, ali nema širinu, i da nacrta tu liniju u širini jedne tač¬ke. Isto važi i za krive linije, koje mogu biti toliko fine koliko dozvoljava rezolucija štampača. Ideja je u tome da jedan jedini opis stranice može da se pošalje bilo kom pogodnom uređaju, ko¬ji će ga posle toga štampati najbolje što može - odakle mnogo korišćeni termin nezavisno od uređaja.

Karakteri teksta se sastoje od pravih i krivih linija, pa sa njima može da se radi na isti način, ali bolje rešenje je da se upotrebi unapred opisan oblik fonta kao što su formati TrueType ili Type-1. Pored preciznog određivanja mesta, jezik za opis stranica (PDL - page description lan¬guage) može da uzme oblik fonta, rotira ga ili uopšte manipuliše sa njegovim suštinskim sa-držajem. Postoji i dodatna prednost u tome što se zahteva samo jedna datoteka po fontu, sup¬rotno od situacije u kojoj se traže po jedna datoteka za svaku veličinu fonta. Posedovanje unapred definisanih skica za fontove dozvoljava računaru da šalje malu količinu informacija - je¬dan bajt po karakteru - i proizvede tekst sa mnogo različitih stilova i veličina fontova.ElektronikaKompletan rad štampača kontroliše mikroprocesor i pridodata elektronika. Osobine elektronike i način njenog rada nisu preterano važne za krajnjeg kupca. Ono što je važno je na koji način se obrađuju podaci koji se šalju iz kompjutera na štampač. Većina laserskih štampača današnjice koriste jedan, ili oba od najpopularnijih jezika za opis strane – Postscript ili PCL.Jezici Za Opis StraniceKomunikacija između računara i štampača je danas vrlo različita od onoga što je bila pre ne¬ko¬liko godina. Tekst je tada bio dostavljan u ASCII obliku, zajedno sa nekoliko jednostavnih kô¬dova karaktera koji su davali instrukciju za štampu u obliku bold, italik, kondenzovanom ili po¬većanom tipu. Fontovi su bili oni koji su ugrađeni u sam štampač, a često je pomoću pre¬ki¬da¬ča birano da li su bili serifni ili ne. Velika prednost teksta u ASCII obliku je da se njegov pre¬nos obavlja brzo i lako: ako elektronski dokument sadrži slovo A, ASCII kod za A se šalje štam¬paču koji, prepoznajući taj kôd, štampa A. Veliki problem bio je u tome što bez pažljivog pla¬niranja, odštampano slovo je retko završavalo na istom položaju koji je imalo na ekranu. Još gore, ceo proces je bio zavisan od uređaja i samim tim nepredvidljiv, tako da su različiti štam¬pači davali različite oblike i veličine fontova. POSTSCRIPTSituacija se dramatično promenila 1985. godine kada je firma Adobe objavila PostScript Ni¬vo¬a 1, zasnovan na programskom jeziku Forth, za koji se tvrdilo da je prvi standardni više¬plat¬formski jezik za opis tranica, nezavisan od uređaja. PostScript opisuje stranice u kon¬tur¬nom, vektorskom obliku koji se šalje displeju ili uređaju za štampanje, da bi ga oni pretvorili u tačke (rasterizovali) najbolje što mogu. Monitor bi mogao da izađe na kraj sa 75

Page 8: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

dpi (tačaka po inču), laserski štampač sa 300 dpi a uređaj za slike sa do 2400 dpi. Svaki od njih proizvodi uver¬ljivije predstave PostScript opisa od svojih prethodnika, ali svi oni imaju zajedničke ve¬li¬či¬ne i položaje oblika. Odatle potiče nezavisnost i tako se pojavila skraćenica WYSIWIG (What You See Is What You Get - dobijaš ono što vidiš).

PostScript Nivoa 1 je privukao vrhunske izdavače najviše zahvaljujući činjenici da bi otisci na¬pravljeni na laserskom štampaču rezolucije 300 dpi bili postavljeni identično onima na ure¬đa¬jima za sliku od 2400 dpi, korišćenim za izradu filma. Pored toga, bilo je moguće poslati PostScript instrukcije sa bilo koje platforme. Sve što se tražilo bio je drajver da pretvori in¬for¬ma¬cije iz dokumenta u PostScript, koji bi onda mogao da razume bilo koji PostScript štam¬pač. Ove osobine, u sprezi sa grafičkim snobizmom, posebno među korisnicima firme Apple Macintosh i činjenicom da je Adobe jedini zvanični davalac licence, učinile su uređaje op¬rem¬ljene sa PostScript-om izuzetno poželjnim i, shodno tome - skupim.

PostScript Nivoa 2, izbačen na tržište posle nekoliko godina, ponudio je boje nezavisno od ure¬¬đaja, kompresiju podataka za brže štampanje i poboljšane algoritme za polutonove i up¬rav¬ljanje memorijom i drugim resursima. PostScript Extreme (prvobitno nazvan Supra) je naj¬no¬vija varijanta firme Adobe, namenjen za vrhunski nivo sistema za štampu velikog obima i brzine, kao što su digitalne novine.

Mehanizam za transport papira

Posle mehanizma za štampu, drugi najvažniji deo laserskog štampača je mehanizam za transport papira. On počinje u kaseti, fioci ili otvoru za ulaganje papira i vodi list papira na celom putu kroz štampač. Postoje dva fundamentalno različita tipa mehanizma – jedan, klasičan, kod kojeg se papir povlači iz fioke koja se nalazi u dnu štampača i drugi, koji se koristi isključivo kod jeftinih štampača, kod kojeg se papir ulaže sa gornje strane, pa možete da vidite tačno koliko vam je papira ostalo.

Kao i kod ostalih IT proizvoda , robusnost mehanizma raste sa cenom i perfomansama.Isto važi i za životni vek štampača ,kao i maksimalni mesečni obim štampe . Životni vek štampača je praktično jednak životnom veku transportnog mehanizma, ostali delovi su lako izmenljivi ili su napravljeni da traju duže. Takođe robustniji mehanizam omogućava veći mesečni obim štampe, ali treba imati na umu da nijedan štampač nije u stanju da više meseci za redom daje deklarisanu količinu strana – ako ga više od tri meseca eksploatišete na vrhu njegovih mogućnosti, velika je verovatnoća da će on ubrzo biti istrošen do kraja i da će se on pokvariti.KVALITET ŠTAMPERat tehnologija se zasniva na dva trika koji se koriste prvenstveno radi poboljšanja kvaliteta štampe. Prvi od njih je delimično smanjenje veličine tačkice, pa je tako moguće postići da se smanji nazubljenost kosih linija. Drugi trik je u vremenskom pomeranju okidanja laserskog snopa, i na taj način se tačkice malo pomeraju u odnosu na fiksana mesta u rešetki. Ovo poslednje rešenje nije moguće izvesti kod LED štampača, a i kod laserskih štampača se retko primenjuje jer je komplikovana za izvođenje

Kod štampe fotografija imamo nešto drugačiju situaciju. Tehnologija rasterizacije predstavlja najveću mudrost kada je u pitanju štampa fotografija. Tu se i najviše vide razlike između modela

Page 9: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

sa istom rezolucijom. Kod fotografija, rešenje se ne nalazi samo u algoritmu rasterizacije, već u srezi algoritma i hardvera laserskog štampača, tj. laserskog mehanizma. Naime još davnoje otkriveno da se npr. kose ili krive linije bolje prikazuju ako je štampač u stanju da, po potrebi, tačkice po malo pomeri u odnosu na njihova mesta u standardnoj rešetki koja predstavlja rezoluciju. Takođe, još bolji rezultati postižu se ako je štampač u stanju da proizvede nekoliko veličina tačkica, što se postiže modulacijom inteziteta svetla u laserskom snopu.

Dakle, reprodukcija grafike i fotografija je, kada se radi o kvalitetu štampe, glavno polje na kome se proizvođači sukobljavaju – kvalitet teksta je na većini današnjih štampača sasvim dovoljan za potrebe preko 90% korisnika. Naravno, osim same tehnike rasterizacije, još neki faktori utiču na opšti utisak o kvalitetu štampe. Jedan od njih je i ravnomernost pokrivanja površina. Na nju utiče prvenstveno kvalitet mehanizma za transport papira, kao i mehanike i mehanizmi koji se nalaze u kaseti (kada je u njoj i fotoosetljivivaljak) ili cele mehanike štampača (kada su valjak i toner zasebni sklopovi). Da bi ravnomernost pokrivanja površina bila potpuna potrebno je da su brzine fotoosetljivog valjka, developera i papira savršeno usklađene, ali i da se ovi delovi ravnomerno okrćeu, bez zastajkivanja. Uticaj kvaliteta štamparskog mehanizma na kvalitet štampe pokazuje se kroz pojavu bandinga – to su pruge koje nastaju usled neravnomernog nanošenja tonera i upravne su na pravac kretanja.

Još jedan faktor utiče na kvalitet štampe, a to je debljina nanosa sloja tonera. Ovo u principu ne utiče previše na kvalitet štampe kada se štampa na običnom papiru – tada i vrlo tanki nanosi tonera mogu da daju dobar kvalitet štampe. Međutim, ako se štampa na transparent folijama (za prezentaciju) ili na paus papiru ili mat folijama (za pripremu štampe), nedovoljan nanos tonera može da diskvalifikuje štampač za ovu primenu. Tada na većim zacrnjenjima dolazi do prosvetljavanja u centralnim delovima, što onemogućava da se prilikom osvetljavanja ofset ploča postigne ravnomerna obojenost po celoj površini.LASERSKI KOLOR ŠTAMPAČIVećina savremenih laserskih štampača imaju prirodnu rezoluciju od 600 ili 1200 tačaka po in¬ču. Modeli sa manjom rezolucijom često mogu da menjaju intenzitet svojih laserskih/LED ta¬ča¬ka, što rezultuje pre mešavinom "kontonskog" i polutonskog štampanja nego kontinualnim ton¬skim izlazom. Brzine štampanja variraju između 3 i 5 stranica u minutu u boji i 12 do 14 stra¬nica u minutu u monohromatskoj štampi. Glavna oblast razvoja, gde je prva bila firma Lexmark sa svojm LED štampačem brzine od 12 stranica u minutu koji je izbačen na tržište u je¬sen 1998. godine, bila je da se poveća brzina štampanja u boji do istog nivoa kao kod mo¬no¬hro¬matske štampe, pomoću istovremene obrade četiri tonera i štampe u jednom prolazu. LexmarkŠtampač Lexmark Optra Colour 1200N to postiže tako što ima potpuno nezavisne procese za svaku boju. Kompaktnost koja rezultuje zbog upotrebe LED matrica umesto nezgrapne "skalamerije" za fokusiranje koja ide uz laserski uređaj za sliku, dozvoljava da se mašina u boji izgradi sa četiri potpune glave za štampanje. Kasete sa tonerima se postavljaju u liniji niz put papira, a svaki uređaj ima svoj fotoprovodni valjak. Podaci mogu da se šalju na sve četiri glave istovremeno. Proces počinje sa crvenom bojom, prolazi kroz plavu i žutu, a završava se crnom bojom.

Pored njihove brzine, jedna od glavnih prednosti laserskih štampača u boji trajnost njihovog izlaza - što je funkcija hemijski inertnih tonera koji su stopljeni na površini papira, za razliku od

Page 10: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

većine ink-jetova kod koji su oni apsorbovani u papiru. To dozvoljava laserskim štam¬pa¬či¬ma u boji da štampaju na nizu različitih medijuma, bez problema kao što su mrlje i iš¬če¬za-va¬nje koji se sreću kod ink-jet štampača. Pored toga, kontrolisanjem toplote i pritiska prilikom pro¬cesa stapanja, izlazu se može dati krajnja obrada koja zavisi odk korisnika - od mata da vi¬so¬kog sjaja.LEDAko se bilo šta može naučiti iz istorije, pred laserskim i LED štampanjem u boji je svetla bu¬duć¬nost. Za četeri godine od prve pojave laserskih štampača u boji 1994. godine, cene su se pre¬polovile. Uz tržište koje je i dalje stimulisano, i padanjem cena i poboljšanom tehno¬lo¬gi¬jom, izgleda neizbežno da će laserski ili LED štampač u boji postati opšteprihvaćen i ne-izo¬sta¬van kao uređaj za fotokopiranje.

Šta više, prvi kolorni štampači koji su koristili tehnologiju nalik današnjim laserskim bili su u stvari kopir mašine modifikovane da mogu da štampaju i podatke iz kompjutera. U suštini procesa kolorne laserske štampe se nalazi isti postupak kao i onaj koji se koristi kod crno-belih lasera. Fotoosetljivi valjak se naelektriše negativnim naelektrisanjem, a zatim se osvetljava laserskim zrakom. Na mestima na kojima na njega padne laserski zrak, on se delimicno razelektrise i postaje "prijemčiv" za čestice tonera, koje se potom prenose na papir ili neki medijum koji sluzi za slaganje cele slike. Problem nastaje zato što je za kolornu štampu potrebno naneti toner u četiri boje, a ne u samo jednoj kao kod crno-bele. U praksi to znaci da je sliku potrebno složiti od četiri nanosa tonera. To je moguce izvesti tako što se slika slaže direktno na papir ili se slaze na neki među-medijum, a zatim prenosi na papir. Ovo takođe može da se izvede u četiri prolaza, ili u jednom, kada u štampaču postoje četiri fotoosetljiva valjka, a često i četiri odvojena laserska mehanizma.

Naravno, kao i kod crno-belih laserskih štampača i kod kolornih postoje LED verzije, koje omogucuju da se dimenzije štampača drastično smanje. Ako je ovo umanjenje bilo simbolično kod crno-belih kod kolornih LED štampača je mnogo primetnije, naročito ako se radi o uređajima koji štampaju u boji u jednom prolazu. Tada umesto četiri laserska mehanizma u stampacu imamo 4 LED bloka, što utiče i na nižu cenu i na manje dimenzije štampača. Ipak, nedostaci LED tehnologije se mnogo više primećuju kod kolornih štampača. Tu najviše dolazi do izražaja neujednačenost intenziteta svetla koje dolazi od LE dioda u bloku. Da bi se ovaj problem izbegao, potrebno je snimiti karakteristike svake LE diode i te podatke imati zapamćene u štampaču, kako bi se kompenzacija nelinearnosti primenila kod rasterizacije. Naravno, ovo je toliko komplikovano za implementaciju da nijedan proizvodac LED kolor štampača ne primenjuje ovakav postupak u svojim proizvodima. Zato je, u odnosu na laserske, kod kolor štampača koji koriste LED tehnologiju kvalitet štampe uvek slabiji. Najčešća manifestacija ovog nedostatka je u uzduznim svetlijim i tamnijim linijama koje se prostiru u pravcu kretanja papira.

Na slici 5 možete videti četiri pristupa konstrukciji kolor laserskih štampača kod četvoroprolazne štampe. Kod prvog se slika formira direktno na papiru. Ovo pojednostavljuje konstrukciju štampača i smanjuje broj izmenljivih delova, ali se iz raznih razloga pokazalo kao nepraktično i napušteno je pre četiri-pet godina. Kod drugog se slika formira na foto valjku, zatim se kopira na transfer traku, i taj se proces ponavlja četiri puta. Pri tom se kasete sa tonerom nalaze na karuselu, i rotiraju se kako bi svaka dosla u kontakt sa fotoosetljivim valjkom. U ovom slučaju se u svakoj kaseti sa tonerom nalazi i razvijač (developer), i na taj način se sprečava prosipanje

Page 11: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

tonera po štampaču. Na trećoj ilustraciji je primenjen slican sistem, s tim sto se blok sa tonerima kreće gore-dole. Na taj način je moguće razdvojiti developere i kasete sa tonerom, i dodatno smanjiti cenu kaseta. Poslednja ilustracija prikazuje sistem koji se koristi kod skupih i brzih proizvoda. Kod njega se nalazi fotoosetljivi valjak velikog precnika, a developeri i kasete sa tonerom su rasporedeni oko njega. Slika se, boju po boju, prenosi na transfer traku i potom na papir.

Nezavisno od toga koje od pomenutih resenja je primenjeno kod kolor lasera, papir odmah potom prolazi kroz fjuzer i tu se zapeče (fiksira). I kod fjuzera postoje dva suštinski različita tehnološka pristupa, ali koje će od njih biti primenjeno zavisi prvenstveno od tonera koji se koristiti kod pojedinih laserskih štampača u boji.

Naime, toner se može praviti na dva nacina. Prvi od njih je klasični postupak, u kojem se pigment koji se nalazi u toneru melje do finoće potrebne za primenu u štampaču. Zatim se pigment meša sa česticama polistiren-akrilat kopolimera, koji su takode fino mleveni, i ovoj smesi se dodaje materija koja omogućava da toner uspešno prima statičko naelektrisanje. Ovakav toner zahteva da se na gornji valjak fjuzera, koji služi za utiskivanje tonera u papir, nanese sloj silikonskog ulja. Ovo ulje omogućava da se vežu čestice četiri različita tonera na papiru, kao i da se otisku da neophodni sjaj.

I klasični toner može biti tako formulisan da nije potrebno koristiti ulje u fjuzeru. To se postiže dodavanjem čestica voska u pomenutu mešavinu koja čini klasični toner. Za eliminaciju ulja iz fjuzera, dovoljno je oko 5% voska. Ovo rešenje se koristi već nekoliko godina, kod svih onih proizvodača koji nisu ovladali tehnologijom proizvodnje hemijskog tonera.

Takođe je vrlo važno da se hemijski toner, upravo zbog svoje strukture i sastava, vrlo teško može zameniti klasičnim, koji se dobija mlevenjem. Rezultati koji se dobijaju ovom zamenom pokazuju značajan pad kvalitet štampe, blede boje i čak ljuštenje komada boje sa papira nakon izlaska iz fjuzera (posledica neodgovarajućeg voska u toneru). Ponekad, prilikom štampe na transparentnim folijama, može da dođe i do njenog lepljenja za valjak u fjuzeru, što može da se resi jedino njegovom zamenom, uz popriličan trošak.

Na četvoroprolaznim laserskim štampacima u boji, kolorna štampa je oko četiri puta sporija od crno-bele. To znači da je za stvarno velike brzine štampe u boji potrebno postići izuzetno visoku brzinu štampe na mehanickom nivou. Danas crno-beli laserski štampači mogu uspešno da rade i na brzinama od 50 strana u minuti, ali njihova mehanika dozvoljava da se postigne štampa od samo 12-13 kolornih strana u minuti. Za stvarno velike potrošače kolornih otisaka, kao što su firme koje pružaju usluge kolorne štampe, ali i velika preduzeća, banke i državne agencije, ovo jednostavno nije dovoljno. Kao što se pokazalo do sada, povećanje mogućnosti da se dođe do određene usluge samo dovodi do veće potražnje za istom, što je slucaj i sa štampom u boji.

Zato je bilo neophodno da se pronađe sistem koji bi omogućio što bržu kolornu štampu. Logičan odgovor je bila jednoprolazna štampa. Nije čudo što je prvi jednoprolazni kolorni štampac bio baziran na LED tehnologiji, upravo obzirom na njene pomenute prednosti. To je bio Okipage 8c - A4 stampac koji je još pre 5 godina štampao brzinom od 8 strana u minuti, i u boji i crno-belo.

Page 12: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

Nakon toga je krenuo rad na razvoju sličnih laserskih štampača, i prvi takav je bio Xeroxov model A3+ formata sa oznakom Phaser 7700. Nakon toga se pojavio veliki broj sličnih uređaja, u formatima A4 i A3.

Na slici 7 se nalazi prikaz dva osnovna pristupa koji se koriste kod jednoprolazne laserske štampe. Prvi je urađen na osnovu konstrukcije Phasera 7700, a drugi na bazi HP-ovog ColorLaserJeta 4600. Kod Xeroxovog rešenja toner se preko developera nanosi na fotoosetljive valjke. Ovi valjci su osvetljeni iz jednog sklopa koji u sebi ima četiri odvojena laserska mehanizma. Toner se sa valjaka istovremeno prenosi na prenosnu traku, ali sa zadrškom od nekoliko desetih delova sekunde, koliko iznosi vreme prelaska prenosne trake od jednog do drugog fotoosetljivog valjka. Slika se zatim prenosi na papir, koji potom prolazi kroz bezuljni fjuzer.

HP-ovo rešenje se razlikuje utoliko što ne postoji prenosna traka, već se slika formira direktno na listu papira. Doduše, i kod HP-ovog mehanizma postoji slična traka, ali ona samo služi da transportuje papir kroz štampač, kao i da obezbedi njegovo pozitivno naelektrisanje kako bi privukao toner sa fotoosetljivih valjaka. Razlika je i u tome što kasete sa tonerom imaju vrlo sličnu konstrukciju kao kod crno-belih lasera. Ova kaseta u sebi sadrzi i developer i fotoosetljivi valjak, i napravljena je tako da svede mogućnost prosipanja tonera na minimum. Ovo rešenje po pravilu daje višu cenu štampe, ali ima posebnu prednost u tome sto je kvalitet štampe konzistentan kroz ceo vek potrošnih delova, a i rukovanje i održavanje je maksimalno olakšano. Još jedna razlika izmedu ova dva pristupa konstrukciji kolor lasera je u tome što se kod HP-ovog kasete sa tonerom nalaze jedna ispod druge, i papir se prilikom prenosa slike na njega kreće vertikaino, a ne horizontalno.

Ipak, suštinska razlika izmedu ova dva rešenja je u količini i u intenzitetu habanja potrošnih delova, kao i u njihovoj ceni. HP-ov sistem ima visoku cenu samih kaseta sa tonerom, ali zato ima manji broj potrošnih delova, a trajnost fotoosetljivog valjka ne zavisi od broja odštampanih strana.

Naime, svaka od kaseta sa tonerom ima svoj vek projektovan na osnovu pokrivenosti strane od 5 % po boji. Kao i kod crno-belih laserskih štampača, i ovde je vek fotoosetljivog valjka projektovan tako da može da izdrži štampu otprilike tri puta većeg broja strana nego što je pomenuta brojka.

Zbog toga cena štampe kod ovog sistema mnogo manje zavisi od uslova štampe. Na primer, transfer trake se mnogo više habaju ako štampamo na debljem papiru, pa projektovani radni vek od 30 ili 50 hiljada strana može da opadne i do 30% ako se stalno štampa na papiru koji je na gornjoj granici dozvoljene specifične težine. Na taj način cena štampe po strani može da bude povećana i za 10%. Slično važi i za fotoosetljivi valjak. Njegov životni vek zavisi isključivo od broja obrtaja koje napravi u radu. Prilikom svake štampe, valjak napravi po jedan obrtaj na početku i jedan na kraju štampe svakog dokumenta, nezavisno od toga da li dokument ima jednu ili sto strana. Projektovani vek fotoosetljivog valjka se daje na osnovu prosečne štampe dokumenata od tri strane, kada pomenuti "prazni obrtaji" učestvuju sa 15-20%. Ako štampamo uvek samo po jednu stranu u dokumentu, učešće praznih obrtaja može da se popne i na 40%, što

Page 13: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

takože može da poveća cenu štampe za jos 10-15% u odnosu na onu koju dobijete ako proračun vršite na osnovu podataka deklarisanih u specifikacijama proizvođača.

ŠTA SE DOBIJA NA PAPIRU

Kvalitet štampe kod kolornih laserskih štampača zavisi od mnogo faktora, i mnogo je osetljiviji na razne uticaje od onog kod crno-belih uređaja. Suštinska razlika je u tome što naše čulo vida mnogo lakše primećuje nedostatke slike kada je ona u boji, nego kada je prikazana u tonovima sive boje. Na kvalitet štampe u boji, tj. na nedostatke u kvalitetu, ima uticaja i to što se slika formira slaganjem četiri sloja boje, pa i najmanja nepreciznost mehanizma moze da dovede do vidljivih nedostataka.

Postoje četiri osnovna parametra kojima opisujemo kvalitet štampe kod kolor lasera: ravnomernost pokrivanja reprodukcija fotografija reprodukcija boja kvalitet štampe crno-belog teksta (naročito kada se pojavljuje na obojenoj pozadini)

Ravnomernost pokrivanja je ključni parametar kvaliteta čtampe kod kolornih laserskih štampača. Na njega utiče prvenstveno činjenica da se na kolor štampačima mnogo više štampaju razni dijagrami i fo-tografije nego što je to slučaj sa crno-belim modelima. Jednostavno, uticaj koji boja ima u propagandnim i prezentacionim materijalima je takva da vas sama mogućnost da je koristite prosto mami da je upotrebite. Ali ako površine nisu ravnomerno pokrivene bojom, pa se pojavljuju linije različitog intenziteta obojenosti na mestima na kojima bi trebalo da bude jedna boja, onda se efekat korišćenja boje umanjuje. Takvi dokumenti izgledaju neuverljivo i neozbiljno, i ponekad je bolje odštampati crno-beli dokument besprekornog izgleda, nego kolorni sa raznim nedostacima.

Neravnomernost pokrivanja je prvenstveno posledica nepreciznosti mehanizma samog laserskog štampača - ujednačenosti brzine rotacije svih delova koji učestvuju u formiranju slike, neravnomerno nanošenje tonera i čistoće delova u štampaču (valjaka koji vuku papir, prenosnih traka i fjuzera). Na neravnomernost pokrivanja može da ima uticaja i algoritam za rasterizaciju, ali jedino u domenu obojenosti.

Neravnomerno pokrivanje se manifestuje prvenstveno promenama intenziteta u linijama koje su upravne na pravac kretanja papira kroz štampač. Eventuaino (a ovo je najčešće slucaj kod LED štampača) ove linije mogu da se prostiru i u pravcu kretanja papira kroz štampač. Pri tom nikako ne treba zameniti nedostatke u kvalitetu štampe koji su posledica neispravnosti ili oštećenja delova štampača, kao što su uzdužne svetle ili tanke linije ili ponavljajuće tačkice i flekice (ostećenje fotoosetljivog valjka ili prenosne trake), ili otpadanje komadića boje (loš fjuzer). Ovde govorimo o suštinskim nesavršenostima otiska koji su posledica tehnologije primenjene u štampaču.

Na reprodukciju fotografija najviše utiče sam algoritam rasterizacije koji se primenjuje u štampaču, ali i mogućnosti štampaća - rezolucija i sposobnost variranja veličine tačkice. Da bi se postigao što bolji kval-itet štampe, proizvođači laserskih štampača su, kada su njihovi proizvodi

Page 14: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

dostigli rezoluciju od 600 tačaka po inču (a ovo se desilo pre šest-sedam godina), shvatili da dalje povećanje rezolucije u cilju poboljšanja kvaliteta štampe zahteva memoriju i procesorsku snagu koja u to vreme jednostavno nije bila na raspolaganju. Zato je rešenje nađeno u modulaciji veličine tačkice.

Na primer, ako štampač radi u rezoluciji od 2400 tačaka po inču, on u kvadratu stranice 1/600 inča može da prikaže od 0 do 16 tačkica - dakle sedamnaest različitih intenziteta. One doduše mogu da budu raspoređene na razne načine, ali je samo nekoliko moguće smisleno iskoristiti. Pri torn je za definisanje strane potrebno 16 puta više memorije, a da bi se izvrsila rasterizacija slike oko 20 do 30 puta više procesorske snage nego kada štampac radi u rezoluciji 600 dpi. Ako pri ovoj nižoj rezoluciji napravimo laserski mehanizam koji može da menja intenzitet i napravi 16 različitih veličina tačkice, onda je za postizanje skoro identičnog efekta u rezoluciji 600 dpi potrebno samo četiri puta više memorije i samo dvos-truko veća procesorska snaga nego kada se radi pri 600 dpi bez modulacije veličine tačkice.

Potencijali ovog rešenja su vrlo bliski onome što može da se postigne kod ofset štampe, i to je razlog što i danas većina kolor laserskih štampača radi u rezoluciji od 600dpi uz modulaciju veličine tačkice u 16 intenziteta, mada ima i onih modela koji i sa 1200dpi bez modulacije veličine tačkice postižu kvalitetne rezultate.

Reprodukcija boja je usko povezana sa algoritmima i tehnikama rasterizacije. U stvari, postizanje što boljeg kvaliteta reprodukcije fotografija sa naglaskom na reprodukciju detalja, često je u suprotnosti sa kvalitetom reprodukcije boja. Kod štampe u boji isticanje detalja se postiže povećanjem kontrasta i izobličavanjem boja, kako bi se raster i potencijalna zrnasta slika što manje videli. Zato je postizanje kvalitetne reprodukcije boja uz istovremeni visok kvalitet reprodukcije fotografija pravi izazov kod laserskih štampača u boji, naročito kada treba obaviti ceo proces rasterizacije u nekoliko sekundi i to sa procesorom frekvencije od najviše 500 MHz, i sa ne više od stotinak megabajta radne memorije.

Tu leži razlog zašto je danas i dalje vrlo teško postići korektnu reprodukciju boja kod većine kolor laserskih štampača. Ovo može da se postigne samo na onim modelima koji se isporučuju sa ugrađenim RIP softverom (implementiranim na hardverskom nivou - disku koji se nalazi u štampaču), od kojih je najpopularniji Fiery. I tada vernost reprodukcije nije potpuna, pa je za savršenu reprodukciju potrebno koristiti eksterni softver i hardver za kalibraciju.

Mala zasićenost boja je još jedan problem vezan za kvalitet reprodukcije boja kod kolor lasera. On je delimično vezan za proces rasterizacije, ali često ima veze i sa time što mnogi štampači na ulazu traže podatke u CMYK formatu, a većina aplikacija ih šalje u sRGB ili RGB obliku, pa se u konverziji izgubi dosta od zasićenja boja. Međutim, glavni razlog je u suštinskim osobinama pojedinih kolor laserskih štampača, a na tu pojavu utiče vrsta tonera koja se koristi, vrsta fjuzera i inicijalna podešavanja u samom štampaču.

Poslednji faktor koji utiče na opšti kvalitet štampe kod kolor lasera je, naravno, kvalitet štampe teksta. Kada se radi o običnom crno-belom tekstu na beloj podlozi, kod najvećeg broja kolor lasera on je jednako kvalitetan kao i kod njihovih crno-belih rođaka. Ponekad se dešava da slova

Page 15: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

imaju reljefan oblik i sjaj koji nekima može da smeta, ali se uglavnom radi o jako kvalitetnom otisku. Problem nastaje kada štampamo tekst u boji, ili bilo kakva slova na obojenoj pozadini.

Prva pojava nastaje kao posledica neophodne rasterizacije da bi se tekst odštampao u željenoj boji. Tada su ivice slova nejasne, naročito kod teksta veličine 10 ili manjeg. Ovo se rešava jednim trikom - iako slovo ili ravnomerno obojeni geometrijski oblici imaju određeni raster da bi bili u željenoj boji, ivice se u potpunosti popune tačkicama tonera u onoj boji koja je dominantna u slovu. Na taj nacin se vrlo malo menja ukupna boja slova, ali ona imaju mnogo oštriji izgled.

Drugi problem sa kvalitetom štampe teksta nastaje usled nužne nepreciznosti mehanizma svih štampača prilikom slaganja slojeva tonera (koja je doduše vrlo mala). Tako, ako imamo crno slovo na obojenoj pozadini, često se dešava da se na jednom njegovom delu pojavi bela senka između slova i obojene okoline. Ova belina nastaje zato što je slovo pomereno u odnosu na rupu u pozadini, pa se deo crnog tonera preklopi preko pozadine (ali se ovo ne primećuje), a sa druge strane ostane beo prostor. Ova belina može da bude manja i od jednog desetog dela milimetra, ali se prilikom prolaska papira kroz fjuzer ona proširi, jer se toner po ivicama malo skupi.

Ovaj nedostatak se otklanja tehnikom koja se zove trapping. Ovo je u suštini prost trik, ali nije tako jednostavan za izvođenje - prilikom rasterizacije na svako slovo se dodaje po jedan ili dva reda tačkica na obodu (i sa unutrašnje i sa spoljne strane). Na taj način se obezbeđuje da slovo, čak i kada dođe do toga da se slojevi tonera malo smaknu, i dalje sigurno pokriva rupu u podlozi.

Svi ovi problemi su kod najnovije generacije kolor laserskih štampača uglavnom otklonjeni, i danas dokumenti odštampani najboljim modelima uglavnom ne pokazuju nijedan od ovih nedostataka. Nažalost, većina kolor laserskih štampača današnjice ima barem neki od pomenutih minusa u kvalitetu štampe..

Kada se radi o firmama koje proizvode kolor laserske štampače, njih ima manje nego onih koje prave crno-bele uređaje - ovi uredaji su malo veći zalogaj i u tehnološkom i u proizvodnom smislu. Na našem tržištu ih ima samo osam: Canon Epson Hewlett Packard Lexmark Minolta Oki XeroxVrsteLASERSKIPrahstatički elektricitetelekticitet1elektricitet2toplotuSOLID INKštapiće mastilatoplotaDYE SUBLIMATION rolnu transparentne folijecyan, magenta, žuta i crnagrejač HERMAL WAX

Page 16: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

traku sa naizmeničnim CMYK folijamaugrejane igliceTHERMAL AUTOCHROMEpapir u kome se već nalazi bojapapir1papir2grejač sa promenljivom temperaturom

Zaključak

Dobijanje slike sa ekrana PC računara na papir traži jednu zanimljivu mešavinu kodovanja, elektronike, optike, mehanike i hemije.Savremena informatička industrija preduzima obimna istraživanja u smeru razvoja softvera i hardvera koji bi trebalo da prevaziđe postojeća ograničenja i da korisnicima donese znatno veći nivo upotrebljivosti, nove mogućnosti i mnogo više vizuelnih doživljajaPrema različitim informacijama iz celog sveta, kompanije i različite IT laboratorije intenzivno rade na grafičkom okruženju koje treba da zameni koncepte stare najmanje dvadeset godina. Mnoga od ovih rešenja snažno skreću ka uvođenju treće dimenzije i obećavaju mnogo više od onoga što imamo sada.Računarski mišMiš je spoljašnji uređaj za unos podataka računara, jedan od sastavnih delova današnjeg stonog računara i funkcija mu je da se pomoću njega pomera kursor na ekranu monitora.IstorijatFirma Epl je 1984. godine predstavila miša u sklopu svog računara. Tadašnji miš je imao samo jedan taster i vezao se preko, za to posebno napravljenog, serijskog porta. Mehanizam koji je omogućavao rad je bio elektromehanički. Do 2000. godine je ovaj mehanizam u potpunosti i bez izmena zadržan. Već 2000. godine se pojavljuje nov tip mehanizma koji se zasnivao na optici. Ti miševi se još nazivaju i optičkim miševima. Broj tastera je evoluirao od jednog do 5, pa i više. Broj tastera se povećavao u skladu sa zahtevima i mogućnostima operativnog sistema koji je korišćen. Tako u Mikrosoftovom DOSu se mogao koristiti samo jedan taster; sa pojavom Windowsa 95 se mogao koristiti i drugi taster, Windows 98 pa nadalje koriste i treći taster (ili točkić, koji ga zamenjuje). 4 i više tastera je napravljeno prvenstveno zbog komfornosti u igrama. Jedna od najpoznatijih marki računarskih miševa je "GENIUS".Tehnologija izrade mehanizmaNajosnovnija tehnologija za izradu mehanizma koji omogućuje mišu da prepozna pomicanje je zasnovana na elektromehanici. Elektronski deo je sastavljen od dva optoizolatora (elektronski sklop koji se sastoji od (diode) koja pri prolasku struje kroz nju emituje svetlost tj. LED-a . Mehanički deo je sastavljen od jedne kuglice koja je izrađena (najčešće) od teflona i dva zupčanika. Princip rada je sledeći: kada pomerimo miša po nekoj relativno hrapavoj površini, kuglica se pokrene i „zavrti“ zupčanike. Optoizolatori registruju pomeranje zupčanika i šalju signal u elektronski sklop koji ga dalje pretvara u signal razumljiv računaru i šalje mu ga.Novija tehnologija za izradu mehanizma koji bi registrovali pomak miša po nekoj površini se zasniva na optici. Važno je napomenuti da kod ovih novih miševa ne postoje pokretni delovi. Na njegovoj donjoj strani su smeštene dve komponente. Prva je LED dioda koja emituje svetlost. Druga komponenta je CCD (specijalna vrsta optoelektričnog integrisanog kola) čip. Ovaj čip radi po principu kamere, samo što se on pali i gasi u vrlo kratkim vremenskim razmacima. Naime, kada optičkog miša stavimo na neku površinu koja idealno ne odbija svetlost i kada ga

Page 17: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

pomeramo, CCD čip registruje te pomeraje. Razumljivim jezikom rečeno, CCD čip snima sliku ispod sebe (koju osvetljava LED dioda) i pri pomeranju miša CCD čip poredi sliku sa početnog položaja sa slikom koja se dobila pomeranjem i šalje to elektronskom sklopu koji proverava na koju je stranu pomeren miš upoređujući dobijene slike. Treba napomenuti da se ovaj proces odvija veoma brzo i da bi trebalo da se odvija što brže može, da bi se dobila što bolja preciznost.Najosnovnija tehnologija za izradu mehanizma koji omogućuje mišu da prepozna pomicanje je zasnovana na elektromehanici. Elektronski deo je sastavljen od dva optoizolatora (elektronski sklop koji se sastoji od (diode) koja pri prolasku struje kroz nju emituje svetlost tj. LED-a . Mehanički deo je sastavljen od jedne kuglice koja je izrađena (najčešće) od teflona i dva zupčanika. Princip rada je sledeći: kada pomerimo miša po nekoj relativno hrapavoj površini, kuglica se pokrene i „zavrti“ zupčanike. Optoizolatori registruju pomeranje zupčanika i šalju signal u elektronski sklop koji ga dalje pretvara u signal razumljiv računaru i šalje mu ga.Najosnovnija tehnologija za izradu mehanizma koji omogućuje mišu da prepozna pomicanje je zasnovana na elektromehanici. Elektronski deo je sastavljen od dva optoizolatora (elektronski sklop koji se sastoji od (diode) koja pri prolasku struje kroz nju emituje svetlost tj. LED-a . Mehanički deo je sastavljen od jedne kuglice koja je izrađena (najčešće) od teflona i dva zupčanika. Princip rada je sledeći: kada pomerimo miša po nekoj relativno hrapavoj površini, kuglica se pokrene i „zavrti“ zupčanike. Optoizolatori registruju pomeranje zupčanika i šalju signal u elektronski sklop koji ga dalje pretvara u signal razumljiv računaru i šalje mu ga.Novija tehnologija je miš sa laserskim zrakom. Radi na principu laserskih zraka, pošto je kod optičkih bio problem sa jednobojnom podlogom koja nije imala detalja, a najveći problem je bila podloga crvene boje (jer je led dioda koja osvetljava podlogu takođe crvena), te probleme je rešio laser. Ovom mišu nije potrebna spoljašnja svetlost, pošto poseduje laser, svetlost određene talasne dužine, te nije potrebna posebna podloga, radi čak i na staklu, potrebno je da je staklo samo malo uprljano. Ovi miševi funkcionišu na principu merenja vremena koje je potrebno da bi se emitovan laserski zrak vratio primopredajniku. Za odbijanje lasera je dovoljno zrnce prašine ili otisak prsta na staklu. Ovi miševi su precizniji i brži. Prave se u rezolucijama od 1000 do 2500 tpi (tačaka po inču), dok su optički išli od 800 tpi, a kuglični su maksimalno išli do 520 tpi. Laserski miševi su savršeniji jer troše manje struje, ne svetle (makar mi to okom ne vidimo), ne prljaju se, brži su od klasičnih optičkih.Interfejsi za povezivanje miševa na računarU početku je interfejs bio serijski, ali se od 1997. godine zamenjuje za to specijalnim portom čija oznaka je PS/2. Ovaj interfejs je obično zelene boje tako da lako možemo prepoznati u koji port treba priključiti kabal od miša. U današnje vreme se proizvode i miševi koji se priključuju u USB port (uglavnom su to optički miševi) jer je on univerzalan i postoji na skoro svim današnjim računarima. Treba napomenuti i da postoje miševi koji se ne povezuju kablovima sa računarom. Naime, oni poseduju „bazu“ (naziv za uređaj koji prima signale od miša) koja je preko, gore navedenih portova, povezana sa računarom, a sam miš komunicira sa bazom preko infracrvenih ili radio talasa. Znači, ipak se baza mora kablom povezati na računar, dok sam miš mora opet koristiti baterije da bi mogao slati signale ka bazi. U današnje vreme se proizvode isključivo bežični miševi sa radio-frekventnim prenosom signala, iliti RF miševi. Prednost RF miševa u odnosu na infracrvene (IC), je ta, što se RF talasi probijaju kroz prepreke i tako miš može da radi i u slučaju kada je primo-predajnik zaklonjen nekom sveskom ili cd-om. Kod IC miševa je prednost to što su jeftiniji za proizvodnju, ali primo-predajnik mora da bude "vidljiv" mišu, pošto se IC zraci odbijaju od prepreka i samim tim se veza između miša i primopredajnika prekida, posledica je da miš ne radi dok ne dobije povratnu informaciju od primopredajnika. Postoji i bežični miš bez baterije, koji ima posebno konstruisanu podlogu, koja je nalik tač pedu na lapt-

Page 18: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

top računarima. Ona se povezuje USB kablom na računar, a miš ima metalne klizače kojima klizi po podlozi i tako se napaja. Ne koristi baterije ali mora da bude na toj podlozi da bi radio.Odnos IC i RF miševaKod IC miševa je prednost to što su jeftiniji za proizvodnju, ali primo-predajnik mora da bude "vidljiv" mišu, pošto se IC zraci odbijaju od prepreka i samim tim se veza između miša i primopredajnika prekida, posledica je da miš ne radi dok ne dobije povratnu informaciju od primopredajnika. Postoji i bežični miš bez baterije, koji ima posebno konstruisanu podlogu, koja je nalik tač pedu na lapt-top računarima. Ona se povezuje USB kablom na računar, a miš ima metalne klizače kojima klizi po podlozi i tako se napaja. Ne koristi baterije ali mora da bude na toj podlozi da bi radio.Kod IC miševa je prednost to što su jeftiniji za proizvodnju, ali primo-predajnik mora da bude "vidljiv" mišu, pošto se IC zraci odbijaju od prepreka i samim tim se veza između miša i primopredajnika prekida, posledica je da miš ne radi dok ne dobije povratnu informaciju od primopredajnika. Postoji i bežični miš bez baterije, koji ima posebno konstruisanu podlogu, koja je nalik tač pedu na lapt-top računarima. Ona se povezuje USB kablom na računar, a miš ima metalne klizače kojima klizi po podlozi i tako se napaja. Ne koristi baterije ali mora da bude na toj podlozi da bi radio.

Konfiguracija miševa u operativnim sistemimaDa biste mogli koristiti miš na vašem računaru, morate imati slobodan priključak za njega. Pošto ga priključite potrebno je postaviti odgovarajuće upravljačke programe da bi ga operativni sistem mogao koristiti. Kako se miš instalira, konsultujte uputstvo koje ste dobili sa mišem.DOSProcedura koja je najčešća je: U DOSu treba izmeniti AUTOEXEC.BAT datoteku tako da se u njoj poziva upravljački program za miša. U Windowsu obično nije potrebno ništa podešavati jer on sam podešava sve potrebne upravljačke programe. Kako se podešava rad miša u Windowsu XP: Start>Settings>Control panel>Printers and Other hardware> Mouse. U prozoru koji se otvorio videćete 5 kartica. Prva kartica se zove Buttons i na njoj podešavate: kada uključite Switch primary and secondary buttons prvo i i drugo dugme će zameniti uloge; Double click speed klizač podešava vremenski razmak koji je potreban da bi se opcija duplog klika mogla aktivirati. Što je klizač „desnije“ to znači da morate brže kliknuti dva puta da biste nešto uradili i obrnuto; Treća opcija je Turn on ClickLock. Ona služi da se posle određenog vremena (nakon klika levog tastera miša) zaključa dotični klik. Druga kartica je Pointers. Na njoj se mogu podesiti sledeće stvari: u padajućem meniju Scheme možete izabrati neku od ponuđenih šema za izgled pokazivača (eng:pointer, prim.aut). U polju Customize možete sami podesiti kako će pokazivač izgledati u određenom trenutku. Na levoj strani se nalaze imena događaja a na desnoj trenutni izled pokazivača za taj događaj. Da biste promenili izgled pokazivača za taj događaj, dva puta brzo kliknite (ili pritisnite dugme Browse) na sličicu trenutnog izgleda pokazivača. Otvoriće se okvir za dijalog u kome možete izabrati datoteku koja sadrži sličicu pokazivača kojeg želite. Pošto sve to fino podesite, tu šemu možete snimiti tako što ćete kliknuti na dugme Save As u polju Scheme. Treća kartica je Pointer Options. U polju Motion podešavate brzinu kretanja pokazivača na ekranu. U polje Snap To uključite opciju Snap To ako želite da se vaš pokazivač automatski premesti na Default dugme u okvirima za dijalog. U polju Display Pointers Trails uključujete i podešavate nešto poput tragova koji ostaju za pokazivačem miša prilikom pomeranja. Sledeća opcija je Hide pointer while typing. Kada je uključena sakriće pokazivač miša dok kucate, a on miruje. Čim ponovo pokrenete miša, pokazivač će biti prikazan. Zadnja

Page 19: milenakostadinovic.files.wordpress.com  · Web viewLED štampači rade pomoću matrice LED dioda ugrađenih u poklopac štampača - obično više od njih 2500 pokriva celu širinu

opcija je vrlo korisna i služi za to da vam pokaže mesto gde se trenutno nalazi pokazivač miša kada pritisnete Kontrol (ctrl) taster. Vrlo je korisna ako imate povećan kontrast i osvetljenje boja na monitoru ili vam je pak ekran sastavljen od mnogo različitih detalja (npr, ako imate puno ikonica na radnoj površini koja ima pozadinu sa puno boja). Četvrta kartica je Wheel. Ona je korisna ako imate miša sa točkićem. U polju Scroll lines unesite koliko linija teksta treba da se izlista jednim pomeranjem točkića miša, a ako želite da vam se jednim pomerajem točkića na mišu izlista jedan ekran, uključite opciju Scroll One Screen at Time.Windowsu XPProcedura koja je najčešća je: U DOSu treba izmeniti AUTOEXEC.BAT datoteku tako da se u njoj poziva upravljački program za miša. U Windowsu obično nije potrebno ništa podešavati jer on sam podešava sve potrebne upravljačke programe. Kako se podešava rad miša u Windowsu XP: Start>Settings>Control panel>Printers and Other hardware> Mouse. U prozoru koji se otvorio videćete 5 kartica. Prva kartica se zove Buttons i na njoj podešavate: kada uključite Switch primary and secondary buttons prvo i i drugo dugme će zameniti uloge; Double click speed klizač podešava vremenski razmak koji je potreban da bi se opcija duplog klika mogla aktivirati. Što je klizač „desnije“ to znači da morate brže kliknuti dva puta da biste nešto uradili i obrnuto; Treća opcija je Turn on ClickLock. Ona služi da se posle određenog vremena (nakon klika levog tastera miša) zaključa dotični klik. Druga kartica je Pointers. Na njoj se mogu podesiti sledeće stvari: u padajućem meniju Scheme možete izabrati neku od ponuđenih šema za izgled pokazivača (eng:pointer, prim.aut). U polju Customize možete sami podesiti kako će pokazivač izgledati u određenom trenutku. Na levoj strani se nalaze imena događaja a na desnoj trenutni izled pokazivača za taj događaj. Da biste promenili izgled pokazivača za taj događaj, dva puta brzo kliknite (ili pritisnite dugme Browse) na sličicu trenutnog izgleda pokazivača. Otvoriće se okvir za dijalog u kome možete izabrati datoteku koja sadrži sličicu pokazivača kojeg želite. Pošto sve to fino podesite, tu šemu možete snimiti tako što ćete kliknuti na dugme Save As u polju Scheme. Treća kartica je Pointer Options. U polju Motion podešavate brzinu kretanja pokazivača na ekranu. U polje Snap To uključite opciju Snap To ako želite da se vaš pokazivač automatski premesti na Default dugme u okvirima za dijalog. U polju Display Pointers Trails uključujete i podešavate nešto poput tragova koji ostaju za pokazivačem miša prilikom pomeranja. Sledeća opcija je Hide pointer while typing. Kada je uključena sakriće pokazivač miša dok kucate, a on miruje. Čim ponovo pokrenete miša, pokazivač će biti prikazan. Zadnja opcija je vrlo korisna i služi za to da vam pokaže mesto gde se trenutno nalazi pokazivač miša kada pritisnete Kontrol (ctrl) taster. Vrlo je korisna ako imate povećan kontrast i osvetljenje boja na monitoru ili vam je pak ekran sastavljen od mnogo različitih detalja (npr, ako imate puno ikonica na radnoj površini koja ima pozadinu sa puno boja). Četvrta kartica je Wheel. Ona je korisna ako imate miša sa točkićem. U polju Scroll lines unesite koliko linija teksta treba da se izlista jednim pomeranjem točkića miša, a ako želite da vam se jednim pomerajem točkića na mišu izlista jedan ekran, uključite opciju Scroll One Screen at Time.