FiloloSki pregled, 1965, III

JOSIP TORBARINA, Zagreb

SAV SVIJET JE POZORNICA...

OKVIR I POZADINA SHAKESPEAREOVIH DRAMA

Moda je isuvie obino ponoviti jo jedanput poznati citat iz Shakespeareove komedije Kako vam drago (II, 7. 139166) koji poinje: Sav svijet je poroznica (Ali the world's a stage); ali u tom izrazu ima vie nego se na prvi pogled ini. Ako izokrenemo Shakespeareovu frazu, moemo rei da je na malenoj pozornici njegova teatra bio prikazan sav poznati svijet onoga vremena, od kotske na sjeveru do Egipta na jugu, od Bordeauxa u zapadnoj Francuskoj do istonih obala Sredozemnog mora.

Mjesto radnje usko je povezano s licima drame i, nastavljajui gornji citat, tj. da su svi ljudi i ene samo glumci And ali the men and women merely players), moemo opet rei da Shakespeareovi glumci, da osobe njegovih drama obuhvataju cijelo ovjeanstvo, ljude i ene svih rasa i svih narodnosti, stare Grke i Rimljane, Egipane i Trojance, Maure i Marokance, Gote i Jevreje, Talijane i Francuze, panjolce i Austrijance, Ilire i ehe, i, dakako, u prvom redu sve stanovnike Britanskih otoka.

Zapravo bi se moglo rei, kao to je esto i reeno, da je bez obzira na nominalnu oznaku, mjesto radnje u Shakespeareovim dramama, pa ak i u njegovim rimskim tragedijama, uvijek Engleska, i da su lica njegovih drama, bez obzira na njihovu navodnu narodnost, uvijek Englezi. Ali stvar nije tako jednostavna jer je s druge strane bilo, i jo uvijek ima, prouavatelja Shakespearea koji su tvrdili kako je, na primjer u svojim talijanskim dramama, Shakespeare dao tako vjernu sliku Italije, kako je pokazao takvo intimno poznavanje talijanskog ivota i doarao tako jaku lokalnu boju, da se to njegovo poznavanje oito osniva na linom iskustvu i kako je prema tome vie nego sigurno da je Shakespeare posjetio Italiju.

Kao i obino, istina je izmeu te dvije krajnosti. Moemo s pravom pretpostaviti da je piui Mletakog trgovca ili prvi in Otela, Shakespeare elio i pokuao doarati neto to se njemu inilo kao venecijanska atmosfera. Ali isto tako dobro moemo pretpostaviti da je u

3 Filoloiki pregled

34 Josip Torbarina

Snu Ivanjske noi i u komediji Kako vam drago opisao engleski krajolik napuen Englezima i Engleskinjama, premda se radnja prve komedije odvija ,,u gaju kraj Atene" u drevnoj Grkoj, a druge u Ardenskoj umi" u Shakespeareu suvremenoj Francuskoj.

To ne mora znaiti, i ne znai, da Shakespeare nije znao nita o staroj Grkoj ili o suvremenoj Francuskoj. Ipak ni jedan komentator, piui o Shakespeareovu poznavanju, ili radije o njegovu nepoznavanju geografije, nije mogao odoljeti iskuenju da ne uini nekoliko ala na raun morske obale u Shakespeareovoj Bohemiji i na raun drugih njegovih anahronizama. Sto se tie Bohemije ili eke, je li vjerovatno da je Shakespeare tako malo znao o zemlji koja je Engleskoj u prolosti dala jednu kraljicu (Anu, ker Karla IV, prvu enu engleskoga kralja Rikarda II) i koja je uskoro, kao za uzvrat, imala da primi jednu kraljicu iz Engleske (Elizabetu Stuart, ker Jamesa I, udatu za falako-ga kneza Fridriha V, kratkotrajnog zimskoga kralja" eke)? Je li vjerojatno da nije znao nita o zemlji koja je prije njegova vremena dala Reformaiji i protestantskom svijetu Jana Husa? Sigurno je znao da eka nije na moru, kao to je znao da palme ne rastu u pravoj Arden-skoj umi (Kako vam drago, III, 2.187) i da divlje guske i avke ne prhnu u vis kad plane puka" u drevnoj Ateni (San Ivanjske noi, III, 2.22). Mnogi anahronizmi, zbog kojih se esto Shakespeareu prigovara, slue odreenoj umjetnikoj svrsi i mora da ih je on svjesno upotrebio u svojim dramama.

Osim toga, ako je Shakespeare ili koji njegov suvremenik u Engleskoj elio doznati neto o kakvoj stranoj zemlji, nije bilo potrebno da ide na dugo putovanje da bi tu zemlju posjetio. Bilo je knjiga, osobito putopisa, bilo je engleskih putnika koji su odlazili u daleke strane svijeta i koji su na povratku priali o krajevima koje su vidjeli (sjetimo se da su Englezi izmislili turizam!); a bilo je u Engleskoj uvijek, premda u manjem broju, stranih posjetilaca koji su pripovijedali o svojim rodnim zemljama. Mnogo se moglo nauiti iz prianja. I, konano, moemo vjerovati da je Shakespeare imao neto malo fantazije i da je znao dati uvjerljivu lokalnu boju mjestima i zemljama o kojima je nalazio sugestije u svojim izvorima.

Postavlja se, dakle, problem: koliko je Shakespeare mogao znati i koliko je stvarno znao o razliitim zemljama u kojima se odvija radnja njegovih drama? Koliko je elio doarati lokalnu boju" odnosne zemlje i koliko je u tome uspio?

Da pogledamo sada, s ovoga stanovita, redom sve Shakespeareo-ve drame. Hronoloki red po kojemu su pisane ne treba da nam zadaje brige jer za nau sadanju svrhu to nije vano. Isto je tako ovdje sporedno je li didaskalije s oznakom mjesta radnje na poetku prizora napisao sam Shakespeare ili nije. Zaas moemo ostaviti po strani i pitanje izvora, jer bi nepotrebno kompliciralo stvar kad bismo pokuali razmrsiti koliko je tano podataka ove vrste Shakespeare mogao crpsti iz pojedinoga neposrednog izvora. Premda je pjesnikovo pero" bilo uglavnom dosta neodreeno u davanju mjesnog prebivalita" (local.

Sav svijet je pozornica... 35

habitation) njegovim dramama, jasno je da je to prebivalite u nekim sluajevima vie odreeno nego u drugima. Zato? Po mom miljenju, s ovoga gledita, njegove se drame mogu podijeliti u sedam odreenih skupina, i to ovako:

I. Engleska. Prava, povijesna Engleska pozadina je za svih deset historija" (u historijskom hronolokom redu: Kralj Ivan, Rikard II, dva dijela Henrika IV, Henrik V, tri dijela Henrika VI, Rikard III, Henrik VIP i za Vesele ene \vindsorske.

II. Stara Britanija. Gotovo mitska Britanija pozornica je na kojoj st; odigrava Kralj Lear, vei dio Cvmbelinea i, blie historijskim vremenima, kotski Macbeth.

III. Italija. Talijanske su renesansne drame: Ukroena goropadni-ca, Dva veronska plemia, Romeo i Julija, Mletaki trgovac, Mnogo vike ni za to i Otelo.

IV. Druge evropske zemlje. Ljubavni trud je izgubljen odigrava se u Navarri, Dvanaesta no2 ili to god hoete u Iliriji, Hamlet u Danskoj, Sve je dobro to dobro svri u Francuskoj, a Mjera za mjeru u Beu.

V. Stari Rim. U historijskom rimskom carstvu odvija se radnja Julija Cezara, Antonija i Kleopatre i Koriolana. Njima se moe pridru iti i rani Tit Andronik.

VI. Razni dijelovi drevnoga svijeta. U polu-mitskom svijetu oko Mediterana odigravaju se Komedija zabuna, San Ivanjske noi, Troilo i Kresida i Timori Atenjanin.

VII. Imaginarne zemlje. U carstvo mate postavljena je radnja komedije Kako vam drago i romantickih bajki Perikla, Zimske prie i Oluje.

Dakako, ima nekoliko graninih sluajeva gdje bi teko bilo povui odreenu demarkacionu liniju izmeu dvije skupine. Sigurno bi mnogi rado ukljuili Atenu iz Sna Ivanjske noi, Iliriju iz Dvanaeste noi i drevnu Britaniju iz Cymbelinea u kategoriju imaginarnih zemalja". Kasnije u pokuati da postavim bar Iliriju na neto solidnije tlo.

' Za ovih deset drama, i samo za njih, upotrebljavam, prema engleskoj praksi, naziv historije" (Histories), u daljem tekstu bez navodnih znakova. Naziv historijske drame" nije prikladan jer bi nuno ukljuio drame iz polu-mitskih vremena (Kralja Leara, Cymbelinea, Macbetha) i rimske tragedije (Julija Cezara, Antonija i Kleopatru, Koriolana). I Nijemci su za ove drame prhvalili naziv Historien" (ili Chronik-Stiicken") mjesto zastarjelog naziva Koenigsdramen" koji neki nai ekspirolozi" jo uvijek slijede i govore o kraljevskim dramama" pa u njih ubrajaju i Kralja Leara!

1 Prevodi.Ti engleski naslov Tweiftn Night doslovce sa Dvanaesta no jer mi se taj naslov na naem jeziku ini najpodesnijim. I katolika Tri kra

lja i pravoslavna Bogojavljenska no imaju izrazito crkveno-religiozne konotacije kojih Shakespeareova komedija nema. Za njega i za njegove suvremenike Dvanaesta no (tj. dvanaesta no poslije Boia) imala je asocijacije s karnevalskim zabavama, maskeratama i banenjem. I danas Englezi, kad misle na crkvenu sveanost, upotrebljavaju rije Epiphanv". Nijemci su originalni podnaslov What You Will uzeli kao glavni naslov komedije (\Vas ihr wollt). Kod nas bi naslov Sto god hoete (ili jo gore Kako hoete) dovodio do pometnje i brkanja s komedijom Kako vam drago.