02_GLAVICIC

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728.

UDK 902.2 (497.13) Struni lanak

ARHEOLOKI NALAZI IZ SENJA I OKOLICE (VI.) ANTE GLAVII

1. GRADINA KNEEVII NA MALOM LIBINJU Godine 1978. za vrijeme istraivanja primorskih padina junog Velebita

naa ekskurzija prela je preko krakih polja Velikog i Malog Libinja i stigla do zaseoka Kneevii.

Ovdje na junim i pitomijim padinama glavice Gradina (kota 833 m), a pokraj malog plodnog doca i Ograde, nastanili su se Kneevii prije vie stoljea. Uokolo Gradine izdiu se kameniti vrhovi: Otra glavica (777 m), Sopanj (787 m), Oenica (1025 m), izmeu kojih u malim ogr

tenim vrtaama ima neto plodne zemlje i neto livada, koje se jo uvij ts obrauju i kose. Meu tim ogradama ima sezonskih stanova Primoraca, tako da se ovdje kod Gradine sastaju staze odozdo koje vode od Starigrada, Selina, Reljana Malaa, Stanica, Modrica, Kneevia, i onda produuju prema Libi-nju do Ivanjske lokve i dalje, preko Likih dolaca lijevo za tirovac, Buno-vac, Malovan, a desno na Veliko Libinje pa prema Svetom brduDuicama ili na sjever dolje do korita sezonskog potoka Orljae i dalje uz Malu Pa-klenicu, stazom gore do poruene crkve sv. Jakova, a odavde na sjever preko Moila i Greblja za Veliku Paklenicu do Borisova doma. Na tom putu u jednom predahu u selu razgovarali smo s domainima Kneevi imom i Ivom, koji su pripovijedali da se glavica nad selom od starine naziva Gradina i da su gore nekada ivjeli ljudi, a to potvruju i starine, kao npr. neko staro oruje i komadi lonaca koji se gore nalaze. Isto tako, oni se sjeaju, da je prije II. svjetskog rata jedan inenjer obavljao iskapanja nekih grobova. Sjeaju se da je u grobovima naao neke metalne predmete i ljudske kosti. Neto vie o tim nalazima oni nam nisu znali rei, a mi nismo imali vremena da obavimo potrebno rekognosciranje.

Ovaj kraj ponovo smo posjetili 1982, kada smo na Libinje do zaseoka KneeviiGradina stigli od like strane preko Bunovca. Zbog provjere nalaza na Gradini tu smo boravili nekoliko dana. Pregledali smo vei dio same gradine i na njenom podnoju, a s istone strane seoskih kua na mjestu Solilo, gdje je ranije nepoznati inenjer obavljao iskapanja, poeli smo s manjim zatitnim istraivanjima.

Ovdje, s gornje strane puta, na vie mjesta lijepo se vidi kako iz zemlje vire okomito poloene kamene ploe malo nagnute u stranu, a uz njih i neke gomilice kamenja, zapravo nadzemni ostaci grobova. Slinih nalaza primijetili smo uz put kojih 5080 m istonije.

Iz ovih povrinskih nalaza mogli smo slobodno zakljuiti da se ovdje radi o groblju stanovnika koji su u predrimsko doba ivjeli gore na Gradini. Ono


se nalazilo na najdonjoj terasi, a moda i na podnoju najdonjeg bedema suhozida, u svakom sluaju izvan naselja.

Na ovom prostoru ini mi se da je dosta grobova uniteno kad su se podizali ogradni zidovi a i zbog toga to je tuda po sredini vodio put. Dosta tih grobova moglo je biti i kasnije uniteno jer su mjetani lako dizali ploe i upotrebljavali ih kao solila, ali i iz iste znatielje, da vide to je u njima. Kolika je po veliini bila ova nekropola, teko je sada utvrditi, ali to bi se moglo dokazati samo jednim arheolokim istraivanjem to bi ga trebalo poduzeti s obzirom na to da se radi o najstarijim poznatim grobovima koji su do sada utvreni na planinskom dijelu Velebita. Ovom prilikom, uz pomo mjetana, otvorili smo dva groba koji su se nalazili jedan pored drugoga i koji su bili najvie uniteni.

Grob 1. Dali smo mu taj broj jer je to navodno bio grob koji je prije rata otkopao spomenuti inenjer. On je otkopao i prekopao grob, ali je ostavio u prvotnom poloaju vertikalno poloene kamene ploe ostatke jedne kamene krinje-groba. Bez obzira na to to je grob bio prekopan, to smo mogli utvrditi jer smo paljivo obavili iskapanja nadajui se nekom zaostalom nalazu, koji nismo nali, osim neto malo ostataka ljudskih kostiju i pokoji ulomak keramike. Ovaj grob, (kao i drugi, ako postoje) nalazi se malo iznad puta uz ogradni suhozid. Utvreno je da je grobna jama na tom mjestu isl. jpana do samoga kamena, a onda su po duini vertikalno i horizontalno poloene dvije vee kamene ploe: A 45 X 0,75 X 0,12 m i C 1,70 X 0,75 X 0,10 m. Izmeu ovih dviju ploa, pod pravim kutom, poloena je trea ploa B 0,60 X 0,70 X 0,08 m. Umjesto etvrte ploe (D), a do nogu pokojnika, otkopan je zidi izraen od kamena usuho. Na ovaj nain dobila se grobna raka-krinja, u obliku paetvorine veliine 1,20 X 0,60 X 0,70 m. Odozgo je ova odgovarajua grobna krinja, kao u drugim prilikama, bila pokrivena jednom veom ili s dvije manje kamene ploe. Orijentacija ovoga groba nije uzeta busolom, ve prema izlazeem suncu. Ona se prilino tono poklapa sa smjerom sjeverozapad-jugoistok, kao i u grobu br. 2. Pretpostavljamo da je u ovom grobu pokojnik bio glavom okrenut na istok, prema Sv. Brdu, koje se visoko uzdie nad Velikim i Malim Libinjem.

Grob 2. Sa zapadne strane groba br. 1 bila je na povrini slabo vidljiva neka kamena gomilica koja nas je zanimala i koju smo odluili razgrnuti, jer smo pretpostavljali da je oznaka grobne rake. Ova se pretpostavka potvrdila, jer smo kod daljnjeg iskopa meu kamenjem i zemljom nailazili na sitne komadie ugljena i keramike. Poto je skinut gornji sloj nekih 20 cm, u grobnoj jami, kojoj su strane bile ureene od usuho sloena kamena, naili smo na ostatke kostura, Paljivijim ienjem utvreno je da se radi o pokojnici koja je bila sahranjena u zgrenom poloaju i nagnuta malo na lijevu stranu. Orijentacija je groba sjeverozapad-jugoistok, s time da je glava okrenuta istoku, tj . izlazeem suncu. Ostaci kostura bili su dobro sauvani, posebno jae kosti nogu i ruku. S desne sirane glave, na zatiljku, naena je iznimno velika bronana ukosnica, a na pasu, pod rukom, bronana vezica-kopa od pojasa. Isto tako vano je spomenuti da se u donjem dijelu groba, uz noge, pronalo neto ljudskih kostiju; to su zapravo ostaci

8


SI. 4 Zaselak Kneevii Malo Libinje, j . Velebit, u pozadini gradina. Snimak od jugozapada, A. Glavii 1981.

pokojnika koji je ovdje bio ranije sahranjen i koji je bio u nekom srodstvu s pokojnicom. U grobu nije se pronalo drugih nalaza. Dimenzije groba iznose: 1,20 X 0,65 X 0,35 m.

Ukosnica pripada obinim bronanim ukosnicama s tzv. dvostrukom iglom, koja nema klasine glave, ve je pri vrhu valovito smotana. Posve je obina i teko je nai usporedbu.

Vezica je u obliku bronane krune ploice s uicom i roastom kukicom uz rub sa strane. Ova vezica posebno je zanimljiva jer je s vanjske strane ukraena zanimljivim ornamentom: uz rub dolazi niz malih naizmjenino poredanih istostraninih trokutia, koji su uokvireni s dva kruga. Ovi trokutii ukraeni su naizmjenino iscrtkanim kratkim linijama. U sredini ploice je ukras etverokutastog oblika. Vezica u promjeru iznosi: 6163 mm.

Jedan i drugi nalaz, a prema tome i grob br. 2, mogli bi datirati oko 500 g. p. n. e. Ovdje je vano spomenuti ukras malih iscrtanih trokuta na

a

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolico (VI.). Senjski zbornik, 10-11/1984. str. 728.

krunici vezice, jer motiv trokutia izmeu dvije linije ili polukrunice nalazimo na nekim uzglavnicama naih mirila iznad Starigrada-Paklenice Moda se ovdje radi o jednom starom elementu ukraavanja, koji se sauvao u ovom kraju sve do danas.

Na ovoj Gradini Kneevia nismo utvrdili u cijelosti stare obrambene bedeme niti ostatke nastambi. Inae, na samoj Gradini dosta su rijetki ostaci keramike i nalazi materijalne kulture. Vie tih ostataka nalazi se u docu ispod kue dakle na zapadnoj strani brda. Da li je ovo gradinsko ilirsko naselje imalo sezonski ili stalni karakter ivljenja, teko je sada odgovoriti ah moemo pretpostaviti slinu situaciju kao s gradinama na Velikom Matom Rujnu S obzirom na nalaze ovih grobova i ranije utvrenih tumula na istonoj strani sela, vjerojatno je ovo naselje bilo nastanjeno tijekom wZ^&Lf"**" SU V C , i e P d Gradin0m SVe *^"*

Ova konstatacija vana je zbog toga jer bi to bilo drugo gradinsko na-ni 1 a m n s k v 0 m d l u Y e l e b i t a nadmorskoj visini od oko 850 m koje nije bilo sezonskog, ve stalnog karaktera j

Na prostoru Velikog i Malog Libinja, pa tirovca, Sv. Brda-Duice bilo je lijepih panjaka i livada. Oni su omoguavali ispau velikog bro stoke koja je za stanovnike ove Gradine i onih koje su utvrene doli nokr i mora, bila temelj njihova ivota i stoarskog privreivanja Na 'podruh ovoga kraja danas jo ima nepresunih izvora vode: vrelo P e i c a izvor Orljace i Paklemce, a nekada ih je bilo i vie.

SI. 5 - Povrinski ostaci pretpovijesnog groba br. 1 pod Gradinom zevici Malo ^ibinje. Snimio A. Glavii 1981. zaselak Knt

10

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik, 1011/1984. str. 7-

2. GRADINA NA VELIKOM RUJNU

Veliko Rujno najvee je krako polje koje se prostile na primorskoj strani Velebita na nadmorskoj strani od oko 900 m. Na sredini polja, uz krianje putova, od davnine se nalaze ostaci stare i nove planinske crkve posveene sv. Mariji. Sa sjeveroistone strane crkve izdigla se mala kamena glavica Gradina, koja tridesetak metara nadvisuje Rujno. Padine glavice nisu posebno strme, ali su ipak bile pogodne da prue veu zatitu naselju koje se gore na zaravanku razvilo. Glavica je na vrhu poravnata i podijeljena na nekoliko lijeha, koje svaka za sebe predstavljaju ograen prostor to

/

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik, 1011/1984. str . 728.

je konfiguracijom terena i umjetno podignutim suhozidom potpuno zatien od napada. Zapravo se radi o jednoj veoj gradini, kojoj se moglo prii s dvije strane, od sjevera i od juga. S tih strana bili su izgraeni jaki bedemi, dok su s istone i zapadne strane uz bedem stijene inile odreenu zapreku. Da se na glavici nalazilo staro naselje, saznali smo od Marasovievih, koji ovdje na Rujnu imaju stalne stanove i tu ive od davnine. Oni od davnine glavicu nazivaju Gradinom. I sjeaju se da je na njezinu istonom dijelu njihov roak Petar izmeu dva rata pronaao neke vrijedne starine kada je u potrazi za dragocjenostima poeo kopati suhozidine. Tom prilikom on je iskopao dosta ostataka starih lonaca, ostataka eljeznih iljaka (vjerojatno

SI. 7 Ostaci pokojnice u grobu br. 2. pod Gradinom, zaselak Kneevii

Malo Libinje, 1981. 12

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.)- Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728.

se radi o bodeu ili koplju). Na temelju toga kazivanja obili smo glavicu i primijetili da se radi o veem prethistorijskom naselju gradini, od koje su na nekim mjestima ostali zatitni bedemi a moda i tragovi nekih nastambi i terasa. ini mi se da je gradina bila najjae utvrena s jugoistone strane, gdje su primijeeni ostaci velike gomile ostaci visokog zida izgraenog od veeg kamenja. ini se kao da se radi o ostacima glavne utvrde, koja dijelom nadvisuje donji sjeverozapadni dio gradine za kojih 10 metara. 1 na sjeverozapadnoj strani glavice takoer je bilo izgraeno jedno jae utvrenje od suhozida, koje se prilagodilo terenu i koje je osiguravalo ulaz na gradinu s te strane.

Na itavoj povrini Gradine, a isto tako i na njenim padinama, nalazi se dosta tipine preteno grube, ali finije gradinske keramike, kostiju ivotinja, pa i crne masne zemlje.

Da li je ovo pretpovijesno naselje na nadmorskoj visini od preko 900 m bilo stalnog ili sezonskog karaktera, teko je sada govoriti, ali s obzirom na to da se i danas na Velikom i Malom Rujnu nalaze kue koje su vrsto zidane ovdje su ljudi ivjeli tijekom itave godine, pretpostavljamo da je i ovo gradinsko naselje bilo stalno naseljeno. Vjerojatno u podruju Velikog Rujna jo ima nalaza koji bi mogli pripadati pretpovijesnom ili rimskom dobu te srednjem vijeku, ali na alost za sada nisu utvreni.

Ovo se posebno odnosi na neprovjerene vijesti prema kojima je prije II. svjetskog rata upnik starigradski don A. Adija na Velikom Rujnu utvrdio ostatke antike vile. Mogue je da se ovdje u prolosti odvijao ivot, jer se na prostoru Velikog i Malog Rujna i u viim predjelima nalaze velika ispasita, i tu ima dobrih livada i neto plodne orae zemlje. Isto tako ovdje ima vie veih bunara-lokava i tri do etiri izvora ive vode (1. pod Vilinskim kukom, 2. na Strabenici, 3. Pitet, nedaleko crkve sv. Marije).

3. GRADINA NA MALOM RUJNU

Na zapadnoj strani Maloga Rujna vee planinske ravni istie se jedno malo prirodno uzvienje (kota 825 m) koje od davnine mjetani nazivaju Gradina. Ona nadvisuje okolicu jedva kojih 25 m. Sa zapadne strane Gradine, u njenom podnoju, nalazi se poloaj koji se od davnine naziva Podgradina. Inae, sama glavica vie je izduenog oblika i prua se u pravcu sjever-jug. Sa sjeveroistone strane gradina je ograena jednim niskim suhozidom-ogradom koja je kamenita, na njoj je malo zemlje koju pokriva trava. Na samoj povrini, a posebno meu kamenjem, nije se ovom prilikom pronalo nikakvih ostataka materijalne kulture. Nasuprot tome, na jugozapadnoj strani, na poloaju Podgradine, gdje je zemlja podijeljena na nekoliko lij eha i ograena suhozidom, ima neto orae zemlje i livada. I tu se nailazi na veoma malo grube ilirske tzv. gradinske keramike. Neto vie ove keramike nalazi se na naj donjem ogradnom zidu to ga vrijeme i nemar uruavaju. Tu se, meu kamenjem, nailazi na neto vie keramike, koja je ovamo dospjela prilikom ienja njiva i zemlje, a moda dolazi od objekata koji su tu mogli biti izgraeni na podnoju glavice, na Podgradini.

13

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.)- Senjski zbornik, 10U/1984, str. 728.

U razgovoru s vlasnikom ovoga zemljita Markom Dabcem nismo uli da je na tom mjestu on ili netko od njegovih roaka ikada pronaao neke arheoloke nalaze koji bi nam malo vie pomogli rasvijetliti prolost ovoga naselja. Ovdje je zanimljivo spomenuti da ova glavica nosi naziv Gradina, pa treba pretpostaviti da je tu i bilo neko staro pretpovijesno naselje, ali tih dokaza za sada gore nema. Uz ostalo, nije shvatljivo da ne postoji bilo kakav trag bedema kojim je naselje moglo biti opasano i zatieno.

Svi ovi nalazi koje smo spomenuli i sam poloaj kao i neke druge gradine koje smo otkrili u tom podruju i na tim nadmorskim visinama, omoguuju zakljuak da je ovdje moglo biti naselje, ali ne stalnog, ve sezonskog znaaja. Dakle, ovamo su dolazili iz Primorja i Kotara ljudi s brojnom stokom ljeti na ispau i obradu zemlje.

Zbog kratkoe vremena nismo mogli obaviti neko ozbiljnije arheoloko rekognosciranje terena, pa su nam tako izostali neki podaci koji bi nam bili zanimljivi za utvrivanje lokacije i samog ivota u jednom takvom naselju, ije se stanovnitvo bavilo stoarstvom kao najvanijim gospodarskim oblikom privreivanja. Isto tako teko nam je rei koliko je dugo ovo pretpovijesno naselje trajalo.

4. GRADINICA NA MALOM RUJNU

S june strane Gradine (kota 825 m) i kue M. Dabca, preko suhog korita bujice Kozjaa, a sjeverozapadno od kote 929 m u predjelu Zvirnjak, nalazi se jedna manja stjenovita glavica, koju mjetani nazivaju Gradinica. Prilikom naega obilaska Maloga Rujna, zbog kratkoe vremena nismo pregledali ovaj lokalitet.

Godine 1982. ovim je krajem prola kolegica Troelj te je pregledala itav poloaj Gradinice. Prema njezinu iskazu tu se nalaze ostaci suhozidina nekih objekata koji potjeu od nekih starih nastambi to su ovdje bile podignute. Isto tako ona je na povrini zemlje sakupila neto grube keramike. Prema ovim njenim nalazima pretpostavljam da se zasigurno radi o ostacima jednog manjeg pretposvijesnog naselja, to nam potvruje i sam toponim Gradinica.

Sa zapadne strane Maloga Rujna, a juno od Bilog Sinokosa, negdje oko Jovina Kuka (kota 874) i kue Krste Poljaka (prema izjavi Sjauevih iz Lju-botia), ovdje se od starine nalazi neka vea lokva, koju starosjedioci nazivaju jezero. Pokraj nje navodno ima jedna glavica koju nazivaju Gradina. Dakle, ovdje se vjerojatno radi o ostacima jednog gradinskog pretpovijesnog naselja, koje je moglo imati sezonski znaaj. S ovom gradinom u nekoj su vezi i ostaci tumula to su pronaeni na poloaju Bilog Sinokosa i povie KruiceLjubotia.

U predjelima Bilog Sinokosa, Medena Doca i A I^aloga Rujna nalazi se dosta lijepo obraene zemlje i konica a jo vie prostranih planinskih panjaka. Ovdje su danas, a isto tako u prolosti, bili podignuti brojni stanovi s ogradama i torovima u kojima su sezonski boravili stanovnici onih naselja koja su smjetena uz obalu i podalje od mora: Kruica, Ljubotii, ibu-ljina, Ledenik, itd.

u


U ovom podruju na vie mjesta susreu se stari toponimi: ardak, Gradina, Podgradina, Gradinica, Strabenica, koji su u izravnoj vezi sa starim naseljima, koja su na tim poloajima ili u njihovoj blizini i utvrena. Na ovom terenu, takoer juno i zapadno od Bilog Sinokosa, ima nekoliko peina u kojima su do sada utvreni neznatni ostaci materijalne kulture koji su u vezi sa spomenutim gradinskim naseljima. Sve to govori o kontinuitetu ivota stanovnika ovoga kraja koji su 3000 godina bili prvenstveno stoari.

5. GRADINA MILOVCI KOD STARIGRADAPAKLENICA

Idui dva kilometra na sjeverozapad od StarigradaPaklenice, izmeu sela Milovci i Koii1 pod magistralom, a iznad starih ograda Klaine2 blago se uzdiu dvijemale glavice, od kojih je sjeverna nazvana Grabovaa, a junija Gradina.

Jugozapadne padine ovih glavica dosta se strmo sputaju prema moru pa je s te strane samo naselje prirodom terena bilo zatieno. Sa sjeveroistone strane od Gradine teren je malo vie ravniast i od davnine ureen kao ograde-vrtovi koji se u terasama uspinju prema selima povie magistrale.

Nad itavim tim prostorom na oko 80 m nadmorske visine dominira Gradina. Sa sjeveroistone strane teren se pod Gradinom neznatno uzdie, pa je s te strane pristup Gradini bio najlaki. Zbog toga razloga sama je glavica, kao gradinsko naselje, s te strane bila posebno zatiena i branjena jednim jaim i dosta visokim bedemom, izgraenim u tehnici suhozida. Na lijevoj i desnoj strani bedema nalaze se dvije vee gomile kamenja, pa se pretpostavlja da je na tim bonim stranama bilo podignuto neko posebno ojacanje bedema-objektima kao ugaone kule. Uz ta ojaanja, vie s june i zapadne strane morali su biti ulazi u naselje, i to jedan s kopna, uz junu a drugi od mora, uz sjevernu kulu.

S jugozapadne strane gradina je bila zatiena dosta strmim liticama, koje se 1520 metara strmo rue prema moru. S te strane skoro da nije bilo potrebno podizati suhozid, jer se stijene uslijed poremeaja i tronosti stalno obruavaju.

Sama Gradina jedan je mali ravniji plato, vie elipsoidnog oblika, pribline veliine u pravcu IZ 44 m i SJ oko 34 m. Unutar bedema, u zatienom prostoru, gdje se nalazilo naselje, teren je kamenit i pokriven plitkim slojem zemlje, to upuuje na to da je naselje bilo kratkoga postojanja, odnosno da je gradina sluila kao sklonite u sluaju opasnosti.

Unutar zatienog prostora nisu pronaeni nikakvi ostaci zidova koji bi sugerirali postojanje nastambi.

U ono vrijeme povoljniji poloaj za razvoj ivota i izgradnju nastambi nalazio se na sjeverozapadnoj strani Gradine, pod stijenama, blie mora. gdje se i danas nalaze brojne naputene ograde-lijehe vrtova. Ovaj teren trebalo bi arheoloki istraiti.

15


SI. 8 Pretpovijesna gradina Milovci sjeverozapadno od Starigrada Paklenice, pogled od sjevera. Snimio A. Glavii, 1983.

Pregledavajui itav prostor gradine, osobito mjesta gdje su uruenja obrambenih zidina, meu kamenjem moe se pronai dosta grube gradinske keramike, koja pripada raznim oblicima zdjela i lonaca, zatim se tu nalaze morski puevi i koljke te neto kostiju domaih ivotinja. U svakom sluaju ovo naselje vano je jer je pripadalo stanovnicima koji su se nekada bavili stoarstvom, ije su se planinske livade-ispasita i eventualno obradiva zemljita nalazili u podruju zapadnog dijela Velikog Rujna i u docima iznad dananje magistrale.

Na ovoj gradini do sada nisu pronaeni tragovi keramike koja bi pripadala antici ili srednjem vijeku, to ne znai da je gradina naputena rimskom okupacijom ovih krajeva. Naprotiv, itav ovaj kraj i dalje je ostao nepristupaan stranim utjecajima, a veoma konzervativni starosjedioci nastavili su ivjeti starim nainom ivota, koji je karakteristian za stoare Velebita i Dinare.3

6. VELIKA I MALA GRADINA SV. TROJICE

Na sredini puta, izmeu naselja Tribunj, ibuljina i Milovci (zapadno od StarigradaPaklenice) s gornje strane magistrale, na visini od oko 30 m iznad mora, u sredini groblja stoji mala oronula srednjovjekovna crkva sv. Trojice.3 Prema ovoj staroj crkvi itav predio nad dragom i morem naziva se Sv. Trojica. Kada se na taj poloaj gleda od sjevera, primjeuje se da

16

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.)- Senjski zbornik, 1011/1984. s tr . 728.

se teren postupno uzdie od mora i zavrava glavicom Velika gradina kojih 220 m nad morem. itava ta padina, na kojoj se nalazi crkva sv. Trojice, a uz nju i kasnoantikni kastrum te iznad toga Velika i Mala gradina, zatieni su sa sjeverozapadne strane strmim, veoma nepristupanim liticama tribanjske drage, stjenovita korita povremene planinske bujice koja dotie iz Velikog i Malog Rujna i tu se ulijeva u more.

Uzdu i poprijeko padina Velike i Male gradine, Velike ograde te ka-struma, na povrini i pod zemljom, gotovo na svakom mjestu nailazi se na brojne ostatke materijalne kulture, ostatke arhitekture kua, bedema i kula, koji pripadaju irem vremenskom razdoblju, kasnom bronanom i eljeznom te rimskom doba i kasnoj antici, sve tamo do krajeva VI. stoljea. Ovdje je prisutan kontinuitet ivota koji pripisujemo ilirskim plemenima Japoda (Mentora)4 i Liburna, a zatim romaniziranim starosjediocima pa Slavenima Hrvatima.

Na prostoru Sv. Trojice, i to na njegovu najviem, sjeverozapadnom dijelu, na jednoj veoma istaknutoj glavici, utvreni su ostaci Velike gradine,5 koja se sastoji od tri zasebna, ali meusobno povezana dijela. Velika gradina (A) sa zapadne strane zatiena je dosta strmim stijenama, iznad kojih su, u cilju obrane bili podignuti bedemi. Nasuprot tome, sa sjeveroistone strane gradina je bila zatiena jakim i visokim bedemom izgraenim u tehnici suhozida, koji u osnovi prelazi 3 m debljine. S te strane bedem je najvii zbog toga jer je prilaz sa gornje sjeveroistone strane bio najlaki.

SI. 9 Velika gradina Sv. Trojica istono od ibuljine, snimak od zapada.

Ante Glavii, Arheoloki nalazi i/, Senja i okolice (VI.)- Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728.

SI. 10 Crkva Sv. Trojice i mjesno groblje, snimio A. Glavii od zapada 1983.

S jedne i s druge strane ovoga bedema, na uglovima s lijeve i desne strane, primjeuju se vee gomile kamenja, koje, kako mi se ini, pripadaju sistemu ugaonog utvrenja koje je svojom visinom inilo obranu uspjenijom. Gradina A u tlocrtu je elipsastog oblika, iji promjer u osi istok-zapad iznosi 36, a sjever-jug 23 m.

Na sjevernoj strani i uz bedem u tlocrtu se opaaju kutne osnove jedne suhozidine koja se sastoji od dvije vee i jedne manje prostorije. O kakvom se ovdje objektu radi, teko je odgovoriti, s obzirom na to da je izgraena na najviem dijelu Gradine, koja je prema svemu, bila najbolje branjena, za sada moemo samo pretpostaviti da se ovdje radi o jednom spremitu hrane i oruja, a moda i sakralnom objektu za ovo i manja okolna naselja. Zapravo se itav ovaj kompleks gradina i naselja, prema dosadanjem uvidu u arheoloko stanje, moe ubrojiti meu najvea pretpovijesna gradinska naselja koja su utvrena pod Velebitom. Uz ostalo to nam dokazuju mnogobrojni ostaci materijalne kulture razbacani po itavom brdu od vrha pa do podnoja.

S istone strane gradine A nalazi se jedno drugo utvrenje-naselje (B), koje je u osnovi paetvorina i kao takvo veoma prilagoeno konfiguraciji terena. Sama gradina utvrena je s istone i sjeverne strane jednim dosta jakim suhozidom, ovdje je posebno zanimljiv sauvan sistem obrane ulaza u naselje (B) a iz ovoga u A i C.

18


Sa zapadne strane utvrenje B bilo je takoer zatieno stijenama iznad kojih je teren mogao biti poravnat i zbog sigurnosti utvren jednim manjim suhozidom. Jedno i drugo utvrenje (A i B) moemo smatrati dvojnim gradinama meusobno povezanim i izgraenim na najviem dijelu glavice.

U podnoju ovih gradina A i B, na malo blaim padinama, u sistemu nekoliko terasa niu se ostaci tree gradine-naselja (C), koje je takoer bilo utvreno s osobito jakim bedemom od sjeverozapada. Zbog kratkoe vremena na terenu se nije moglo utvrditi na koji je nain naselje bilo zatieno s jugoistone strane. I ovdje na povrini nalazi se dosta ostataka materijalne kulture, a najvie keramike.

S jugozapadne strane naselje zavrava jednim jaim suhozidom koji je imao obrambeni znaaj a isto tako sluio je kao najdonja terasa naselja. Pod ovim bedemom, malo vie zapadno, nalazi se nekoliko suhozidina, koje pripadaju stanovnicima to su ovaj kraj naselili krajem XVII. st. i iji potomci i danas ive u ovom kraju. Pod ovim najdonjim bedemom naselja (C) teren prelazi u jednu veu ravan (D), koja je odavna zatiena suhozidom i podijeljena lijehama-suhozidinama na vei broj ograda-vrtova koji su danas potpuno zaputeni. 1 na ovom slobodnom prostoru nalazi se obilje ostataka keramike koja je dokaz jednoga intenzivog ivota to se odvijao na ovom zaravnatom prostoru koji je sluio za okupljanje stanovnika itavog naselja, ali isto tako prostoru na kojemu su mogli biti torovi u kojima je boravila stoka, recimo prvih poznatih nam velebitskih stoara.

itav taj prostor, pribline veliine 400 X 600 m, nije pregledan, pa je teko poblie utvrditi njegovu prvotnu i glavnu namjenu. Mogue je da je i taj prostor u jednom pretpovijesnom vremenu takoer bio zatien, od sjevera strmim liticama korita Kozjae od zapada i juga jednim jaim suhozidom.

Koliko je bilo veliko ovo prethistorijsko gradinsko naselje A, B, C i D, kako je dugo bilo koriteno i tko su mu bili prvi osnivai da li Liburni ili Japodi teko je sada rei. U svakom sluaju ovdje je bio prisutan dug kontinuitet organiziranog ivota i privreivanja, to se moe pratiti do kasnog bronanog doba pa kroz eljezno doba, sve do kraja rimske epohe.

Na temelju ranijih istraivanja te uvida u nain ivota stanovnika ovih krajeva, slobodan sam iznijeti zakljuak da su se pretpovijesni stanovnici ovoga i okolnih naselja, a isto tako i oni koji su ivjeli ovdje u rimsko doba i srednjem vijeku, sve do dana dananjega uglavnom bavili stoarstvom kao najvanijim nainom privreivanja, a zatim su se tek manjim dijelom bavili ratarstvom, lovom, ribolovom, a najmanje pomorstvom.

Najvei panjaci, livade i neto orae zemlje tijekom prolosti i sve do danas nalaze se u viim planinskim predjelima, sjeveroistono u podruju Velikog i Malog Rujna, pa i jo dalje u najviim velebitskim predjelima, oko tirovca, Javornika, Babina jezera i Buljme. U ovim planinskim predjelima, koji su bili dosta daleko i gotovo nepristupani, u odreenim nesigurnim vremenima, redovito ljeti, oni su kao i njihova brojna stada bili sigurni od svakog eventualnog napada i pljake.

Na najniim padinama brda nie ograda D) na istom tako pogodnom poloaju lijepo su sauvani ostaci jo jednog zidanim bedemom utvre-

19

Ante Giavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.)- Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728.

nog naselja (E), koje za sada, prema mnogobrojnim povrinskim nalazima i ostacima arhiteklure pripada rimskom, a vjerojatno i bizantskom vremenu. Ovo vee, dosta dobro utvreno naselje u svakom sluaju predstavlja kontinuitet ivota s pretpovijesnim naseljima koja se nalaze u blizini na gornjim lijehama brda (A, B, C). Ovo naselje posebno je zanimljivo jer je utvreno zidanim bedemom i ojaano etverostraninim kulama veoma solidno graenim. Unutar tih zidina i kula nalaze se nastambe i neki drugi gospodarski objekti, kojih e se namjena moi utvrditi kada se izvre istraivanja itavog prostora. Da li se ovdje moda radi o ostacima antikog naselja Tribunia, kojega se ime sauvalo u oblinjem Tribnjuibuljini, teko je rei.

S gornje, sjeveroistone strane, gdje je prilaz naselju bio najlaki, naselje je bilo posebno zatieno jednim jaim zidanim bedemom koji u duini iznosi oko 120 m a bio je izgraen na stijeni ili suhozidu, to je u prvotno vrijeme kao suhozidina osiguravao prostor D. Visina tog bedema mogla je iznositi 68 m, a debljina 0,80 m. Na toj strani bedem je posebno ojaan s etiri manje isturne kule, tono poloene jedna od druge na udaljenost od 29 m. Kule su dobro sauvane u visini 34 m. itav bedem i kule izgraeni su od manjih pritesanih kamenih kvadara sloenih horizontalno u red i povezanih grubom bukom od vapna i pijeska. S unutarnje strane bedema zbog kosine terena itav bedem pojaan je dugim suhozidom visine 34 m, a debljine 1,52 m, po kojemu se onda moglo kretati iz bedema. Ovaj suhozid moda je ostatak najdonjega obrambenog utvrenja itavoga pretpovijesnog naselja.

Na itavoj duini bedema na odreenim mjestima vidljivi su manji etvrtasti otvori ostaci drvenih greda kojima su se graditelji sluili prilikom gradnje. Sline otvore nalazimo na jo nekim drugim starim bedemima u Senju i drugdje.6 Uslijed zaputenosti i zuba vremena, a djelomice i slabe strukture vezivnog materijala, bedem je na vie mjesta oteen i napukao ili je posve poruen. Primijeeno je da je od posljednje istone kule prema dolje na jug bedem bio takoer sazidan, a tu je mogao biti i ulaz u utvrenje od juga, od Starigrada, pa je i na tome mjestu bila jo jedna kula, koja je do danas posve poruena. Da li je taj zidani bedem bio sazidan i branio naselje s june, zapadne a djelomice i sa sjeverne strane, teko je utvrditi, jer je taj dio utvrenja upotrebljavan u kasnijim vremenima kao vrt i podignute su lijehe, pa su tom prilikom moda uniteni njegovi ostaci. ini mi se neshvatljivim da bi s morske strane jedno naselje ostalo bez odgovarajuega obrambenog bedema. itav opasani prostor unutar kojega je izgraeno naselje podijeljen je na 45 terasa (lijeha) na kojima su vidljivi jo uvijek ostaci zidova, dakle objekata sazidanih, koji su s vremenom bili uniteni.

U sredini utvrenog naselja nalazi se ne znamo otkada mala crkva posveena sv. Trojici, to nam samo potvruje starost naselja, koje je sigurno u onim nemirnim vremenima seobe naroda (VIVII. st.) moralo biti utvreno i razoreno. Na itavoj povrini ovog naselja, koje je moglo biti pribline veliine oko 120 X 120 m2, na samoj povrini i posebno pod zemljom, nalaze se zaista velike koliine ostataka materijalne kulture: debeo

20

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik, 1011/1984. s tr . 728.

sloj crne zemlje, razliite keramike, posebno na groblju veliki fragmenti amfora, stakla, avala, opeka-tegule iz vie-manje antike dobi. U toj crnoj zemlji posebno je primijeeno mnogo ugljena i pepela te ivotinjskih kostiju, morskih koljaka, pueva, pa svi ti nalazi sugeriraju zakljuak da se ovdje nalazilo neko vee i veoma vano antiko naselje, moda jedna utvrda ije ime na alost ne znamo, ali koja je u danom vremenu, a prostorno izmeu Obrovca i Zadra, imala veu vanost od antikog naselja (Aryruntuma) na mjestu dananjeg StarigradaPaklenice.

7. GRADINA KOD LISARICE

Godine 1982. prilikom arheolokog rekognosciranja podruja Starigrada Paklenice obili smo podruje zaseoka Brkare, oko 250 m juno uz cestu kod Lisarice. Tu pokraj mora nalazi se kuica prijatelja dr Ante Rukavine, koji se ivo zanima za svu narodnu prolost, pa zato esto obilazi Velebit i skuplja tragove nae prolosti. Ante je znao razlog naega dolaska i odveo nas do nama nepoznate pretpovijesne gradine-naselja,7 to se nalazi na maloj kosi koja zatvara sa zapadne strane malu uvalu zaseoka Lisarica. Sam zaselak broji nekoliko starih kua smjetenih kraj mora i lijepo izraenih od kamena. Malo povie kua i ceste, na ivu kamenu podignuta je, tko zna kada, mala zavjetna crkvica posveena Gospi od zdravlja, koja se, prema starom obiaju, ovdje jo uvijek slavi 21. studenoga. Sa zapadne strane ta je mala uvala, ujedno i porat, zatiena dosta strmim stijenama kose koja

SI 11 Pogled na pretpovijesnu gradinu sa zapadne strane uvale Lisarica kod Mandaline. Snimio od istoka A. Rukavina 1983.

21


se nekih 30 m izdie iz mora. Od vrha prema zapadu glavica se postupno sputa prema oblinjoj Mandalini. Kada se iz daljine gleda na tu glavicu, nitko ne bi mogao pomisliti da se na njoj nalaze znaajni ostaci jednoga manjeg pretpovijesnog naselja. I zbilja, trebalo nam je dosta vremena dok smo naili na ostatke prolosti, i to uglavnom na zapadnoj strani, gdje se nalaze ostaci bedema izgraenog u suhozidu i neto keramike. Zidine koje su nekada titile naselje s june i istone strane odavna su nestale, sauvale su se bolje na zapadnoj strani. Odavde je bio prilaz i ulaz na gradinu, koji je vie-manje dosta sauvan.

Zbog kratkoe vremena nismo obavili detaljniji pregled okolnog terena te nam nedostaju drugi podaci. Otkrie ove gradine za nas ima posebnu vanost jer zasvjedouje kontinuitet naseljenosti toga kraja a poveava i broj gradinskih naselja uz obalu, upotpunjujui sistem kopnenih i pomorskih komunikacija i njihove meusobne ovisnosti. Prema svemu, i ovdje pretpostavljamo da su stanovnici gradine u prvom redu bili stoari, koji su za ispau brojne stoke, pa dijelom i za obradu zemlje, iskoritavali vie planinske predjele. Isto tako, stanovnici i ove gradine morali su se baviti dopunskim privreivanjem: ribolovom i pomorstvom, a pomalo i trgovinom. Kojemu plemenu pripada gradina, da li Liburnima ili Japodima, njihovu plemenu Mentora, teko je rei, jer za to za sada nemamo nikakvih podataka.

8. GRADINA GLAVIICA IZNAD LUKOVA S istone strane Lukova, Male (lijevo) i Velike (desno) drage, uzdie se

strma kosa zvana Brina, na kojoj se posebno istiu dvije manje glavice. Zapadna strana Brine strmija je i time povoljnija za osnutak jednog veeg i znaajnijeg pretpovijesnog naselja, koje se prualo sve do mora.

S jedne i druge strane kose, kroz Veliku i Malu dragu protjecale su povremene bujice, pa su izdubile duboka korita i uinile meuprostor pogodnijim da se na njemu ve negdje krajem eneolitskog doba moglo osnovati naselje.8

Sama priroda terena bila je takva da je uvjetovala terasasti razvoj naselja. Najvii dio kose Glaviica bio je posebno utvren jakim suhim bedemom, koji se jo danas moe vidjeti osobito na njenom istonom dijelu. Na itavoj povrini Glaviice, posebno na poloitijim padinama blie moru, na povrini se nalazi obilje grube ilirske tzv. gradinske keramike. Meu kamenjem ima crne zemlje i paljevine, poneto kostiju domaih i divljih ivotinja, te morskih pueva i koljaka. Tijekom prolosti, pa i danas, sva je okolica Lukova bila vie-manje neplodna i kamenita, dok se malo plodne zemlje nalazi uz zaljev i na sjeverozapadnoj strani iznad mjesta.

Prema starijim vijestima i sauvanoj tradiciji ovaj lukovaki kraj bio je nekada pokriven gustom umom, koja se pruala od mora do obronaka Velebita. U predjelima blie moru pa sve do magistrale nalazile su se bjelogorine ume, hrast i crnika, a u viim planinskim predjelima prevladavala je crnogorica. Neznatni ostaci tih uma i danas se mogu susresti na terenu.

Isto tako, ini mi se, da u prolosti ovaj kraj nije tako jako oskudijevao vodom, osobito kada su itav kraj pokrivale ume. Dakle, ti su uvjeti

22

Aule Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728.

omoguili da se ovdje u zabiti zadravaju brojne divlje ivotinje, pa su zato postojali uvjeti i za lov.

Tijekom itave godine na lukovakom podruju, do visine od 600 m, postojali su dobri uvjeti za ispau, jer je ovdje bilo obilno trave i zimzelenog drvea, pa je i to odgovaralo razvoju stoarstva, a veoma malim dijelom i zemljoradnji.

Pod samim naseljem-gradinom Glaviica i Klisa prua se morski zaljev, koji je u prolosti bio dublji, ali su ga tijekom stoljea povremene bujice zasipavale, pa je danas postao plitak, ali uza sve to donedavna upravo idealan za ribarenje.

S jedne i druge strane lukovakog zaljeva ima nekoliko pjeskovitih draica i pogodnih terena za ribolov a po potrebi i sidrite za brodove, pa je sve to skupa pogodovalo prvim zaecima razvitka ribolova i malo intenzivnijeg razvitka pomorstva i trgovine.

U tim draicama i oko velikog lukovakog zaljeva gdje imamo evidentirana 23 povijesna naselja, ima vie izvora pitke vode/ a moglo je biti izraeno i nekoliko velikih lokava-bunara, koji su pogodovali da su ovaj kraj naselili prvi Indoevropljani poetkom II. tisuljea p. n. e.

II. NOVI NALAZI KASNOANTIKIH GROBOVA U VAROUNASELJU VLADIMIRA OPIA

1.

Na istonoj periferiji Senja, u predjelu Varoopievo naselje, sa sjeverne strane Doma zdravlja, na poloaju Dolac (bive zemljite Kate Tom-ljanovi) prilikom iskopa temelja za kuu Mile Ronevia (kat. est. 312/4 i 315/3) nailo se 1983. na vei broj kasnoantikih grobova. Ovdje se zapravo radi o perifernim i vjerojatno najsjevernijim nalazima grobova koji su bili sastavni dio jedne vee antike nekropole na ovome podruju.10 Svi su grobovi, prema ve ranije utvrenoj orijentaciji, izradi (isklesane) grobne rake u tufu ili zemlji, i odgovaraju onim grobovima koji su bili otkriveni ranijih godina na jugoistonim parcelama, na mjestu dananjih kua, Ivice Prpia, Jure Lonaria, Branka Tomljanovia Motike, Mile Tomljanovia, Sandre Lonari i Mire opi. Ove najnovije grobove oznaili smo brojevima od 1423 i brojano ib nadovezujemo na grobove koji su bili otkriveni u blizini, malo junije, 1978. prilikom iskopa temelja za kuu Ivice Prpia.2

Novi vlasnik zemljita M. Ronevi pristupio je iskopu temelja za svoju kuu ne mislei da e pod plitkim slojem zemlje naii na grobove. Ali, to ga ne opravdava to ih je u cijelosti prekopao i onda nalaz prijavio u muzej. Poloaj, na kojemu se prema projektu i planu podie kua, malo je koso poloen i mjestimice pokriven slojem zemlje od 235 cm. Zapravo se radilo o jednoj lijehi vrta koja je ranijih godina bila obraivana, a zatim naputena. Veina grobova koji su ovdje otkopani predstavlja jame koje su zbog tankog sloja zemlje niorale biti iskopane, odnosno uklesane u mekom vapnencu-tufu. Tamo gdje je kosina bila vea, grobna raka bila je ograena malim zidom. Duina i irina ovakvih raka razliita je, a to je ovisilo o

23

Ante Giavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.). Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728.

SI. 12 Prazni grobovi u iskopu temelja kue Mile Ronevia. Naselje Vladimira opia Varo. Snimak od zapada, A. Giavii 1983.

veliini dotinog pokojnika. Naknadnim pretragama u tim jamama nisu pronaeni nikakvi nalazi, a ukoliko ih je i bilo u grobu, onda su izbaeni s kostima. Ali, mogli su biti i ranije uniteni, kada je groblje pretvoreno u vrtove i kada je zemlja bila prekopana zbog sadnje voaka, loze, itd. U zemlji koja je izbaena iz grobnih raka pronaeni su neznatni fragmenti tegula, amfora, neto sitnije keramike i pokoja ljudska kost. Da se ovdje, kojim sluajem, obavilo zatitno iskapanje, vjerojatno bi se nailo na neke nalaze. Ovom prilikom potrebno je istaknuti da se u grobovima, kao i u onima otkrivenim ranije, gotovo nije nailo na neke ozbiljnije grobne priloge. Uz ostalo, to bi trebao biti jedan od vanijih razloga3 da ovu nekropolu datiramo u IV/V. st., po prilici u vrijeme kada se u Seniji razvilo kranstvo koje je tada svojim uenjem i propisima suzbijalo starije rimske i neke druge poganske pogrebne obiaje. Bilo je to vrijeme kada je uza sve nesreene politike, vjerske i ekonomske prilike u carstvu Senia bila jo uvijek jedno od najvanijih lukih i trgovakih sredita Hrvatskog primorja, pa je ovdje vrlo rano mogla biti osnovana biskupija.4 Ukoliko prihvatimo izneseno miljenje da se ovdje radi o grobovima kranskog podrijetla, postavlja se pitanje, zato onda uz pokojnika nigdje nisu pronaeni kranski simboli kao: kriii, lampice, itd. kako je to uobiajeno u nekim drugim nekropolama. Svi ovi grobovi-rake dosta su velikih dimenzija i u njima su mogli biti pokopani pokojnici srednjega rasta. Ima nekoliko manjih raka, ali je teko rei da li se tu radi o djejim grobovima. Sve otkopane grobne jame u osnovi su paetvorine ija srednja veliina iznosi: duina 1,601,75 m, irina

24

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i oko'ice (VI.). Senjski zbornik, 10-11/1984. str. 7 -28 .

od 0,450,65 m, a dubina od 0,250,50 m. U principu ove grobne jame u gornjem dijelu neto su ue, a dolje malo ire i dublje. Obino je kod criaVe jama malo ira, a kod nogu malo ua. Dno jame obino je ravno", od kamena ih zemlje. Strane grobne rake pravilno su i dobro isklesane i lome se gotovo pod pravim kutom. Primjetljivo je da je na mjestu adje lei glava pokojnika kamen malo istaknut, tako da je glava bila malo podignuta.

Svi ovi grobovi, kao i oni koji su otkriveni na oblinjim jugoistonim parcelama, dosta su pravilno poredani u redove, s potrebnim meusobnim udaljenostima. Kao u susjednim grobovima, tako i ovdje pretpostavljamo

Si. 13 Kasnoantiki grob iskopan u kamenu. Temelji kue Milana Ronevia o-pievo naselje Varo

1983.

25

Ante Glaviici, Arheoloki nalazi iz Senja i okoliee (VI.)- Senjski zborni!;, 1011/19S4. str. 7 28.

da su pokojnici glavom bili okrenuti prema istoku. Ovdje i u drugim grobovima nisu pronaeni avli, pa moemo pretpostaviti da pokojnici nisu pokapani u sanduku, ve umotani u plahte. Isto tako ne znamo da li su ti grobovi imali neke nadzemne oznake, to se ne moe iskljuiti.

2.

Kopajui krajem mjeseca travnja g. 1984. uz pomo mehanizacije temelje za novu kuu (vlasnitvo dr Branka i Irene Tomljanovi), na parceli naili su radnici na dubini od 3085 cm na ostatke vie grobnih jama u kojima su pronaeni neznatni ostaci ljudskih kostiju. Ovaj iskop za temelje nove kue obavljen je uz pomo mehanizacije a sa sjeverozapadne strane stare obiteljske kue i cisterne,1 gdje su se ranijih godina takoer pronali neki stari grobovi. Sluajnim obilaskom toga terena dolo se i do gradilita dr B. Tomljanovia, gdje je utvreno da se radi o otkriu kasnoantikih grobova kakvi su utvreni na svim okolnim parcelama i kako je o tome ve ranije pisano. Utvreno je da su pokojnici polagani u grobne rake koje su posebno za tu namjenu isklesane u mekom kamenu vapnencu-tufu, i da su raznih veliina, to je ovisilo o veliini pokojnika, ali i samoj prirodi terena gdje je iskopana takva jama. S obzirom na to da je itavo gradilite bilo pretrpano materijalom zemljom i kamenjem i da su se uurbano izvodili radovi, temeljne jame nisu se mogle do kraja oistiti niti su se mogle tonije utvrditi eventualni grobni nalazi. Bez obzira na te potekoe pregledom je utvreno da se na poloaju nove kue dr Tomljanovia nalaze ostaci sedam grobova koje smo oznaili brojevima: 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30. Ovi se brojevi brojano, u redoslijedu, nastavljaju na one grobove koje smo ranije utvrdili na poloajima novih kua vlasnika Ive Prpia i Mile Ron-evia. Primijeeno je da izmeu grobova postoje udaljenosti, da su bili izraeni u jednome redu, odnosno da su bili orijentirani u pravcu sjeverozapad jugoistok. Od svih tih grobova najbolje je bio vidljiv i otkopan grob br. 25. Pregledom je utvreno da veliina ovoga groba iznosi: 1,65 X 0,55 X 0,35. Na kraju rekognosciranja, u presjeku srednjeg temelja kue, utvren je jedan netaknut grob oznaen brojem 28. Ovaj grob zanimljiv je zbog toga jer je pokojnik bio pokopan u jednoj maloj umjetno iskopanoj grobnoj raci u kojoj su se sauvale kosti, a i itava lubanja, a to nam je vano jer time ponovno utvrujemo da su pokojnici bili glavom, odnosno pogledom okrenuti u pravcu jugoistoka. Jednim manjim nepotpunim pregledom rake, uz pokojnika nisu pronaeni nikakvi grobni prilozi, a to je sluaj i s ostalim grobovima koje pronalazimo na ovoj nekropoli. Ali, zahvaljujui naim ranijim istraivanjima uvida u arheoloku situaciju nekropola antike Senije, ove grobove moemo datirati u kasno rimsko doba, odnosno u vrijeme kada se ukop obavlja po novim propisima kranske crkve i kada je kranstvo slubena dravna vjera.

Bez obzira na nov nain sahrane i nov obiaj koji zabranjuje ostavljanje priloga uz pokojnika, zauuje nas pomalo da u grobovima na ovoj velikoj nekropoli uz pokojnike nemamo makar i maleni broj nalaza koji bi pripadali kranskoj vjeri. Ove grobove za sada datiramo u vrijeme TV. i V. st.

26


Jo bi se moglo primijetiti da se ovi grobovi nalaze na jednoj iroj parceli, na lijehi-terasi, iznad koje se dizala jo jedna lijeha, koja je, sudei prema grobovima pronaenim malo povie, bila skoro 3 m visoka. Za sada pretpostavljamo da je ova nekropola zauzimala povrinu od najmanje 100 X 200 m i da je bila isparcelirana na 56 lijeha s podzidima, da su sve lijehe bile horizontalno poravnate i nasipane zemljom u sloju koji je bio dovoljan da u grobnoj raci koja je bila udubljena u kamenu zatiti pokojnika od oskvrnua. O izradi ovih grobnih raka, nainu kako su bile pokrivene, o eventualnom broju terasa-lijeha te veliini nekropole, njenoj dataciji raspravljat e se drugom prilikom, u slijedeem broju Senjskoga zbornika.

B i l j e k e 1 Spomenuta sela razvila su se uz s tan pjeaki put, negdje krajem XVII. st. Ova dananja

cesta-magistrala probijena je na padinama Velebita u vremenu izmeu dva rata. Sela Koii i Milovci smjestila su se u podnoju dviju kukastih glavica pa su samim time bila zatiena od hladnih sjevernih i istonih vjetrova. Potpuno su otvorena prema jugu i zapadu pa su s te strane imala povoljne uvjete za razvitak. Tome je u prilog i neto vie plodnije zemlje meu zidovima ograda, pa ovdje lijepo i sigurno uspijeva mediteransko povre, voe i zimzeleno drvee, tako da je itav taj kraj prozvan oazom.

2 Klaina je naziv za jedan vei broj ograda pod magistralom izmeu sela Milovci i Koii a sjeveroistono od Gradine. Sam naziv nastao je od rijei kla ili vapno. Dakle, u tim vrtovima negdje se vadio kamen i palile se vapnenice, pa odatle i naziv toponima: KlaKlaineKlanica (brdo iznad Jablanca).

3 Crkva sv. Trojice jest kapelica s polukrunom apsidom u dosta ruevnom stanju, koja je negdje krajem XVIII . st. izgubila svoj prvotni sakralni znaaj jer su se oko nje poeli pokapati stanovnici pravoslavne vjere iz oblinje ibuljine i okolnih zaselaka. Prilikom iskopa veih obiteljskih grobnih jama koje su se tada izraivale bilo je vidljivo da je iskoD izvren u kulturnom antikom sloju. Moemo pretpostaviti da se na ovome mjestu nalazilo neko starije svetite na jo jednoj starijoj, pretpovijesnoj osnovi. A moda i ovaj sakralni objekt svjedoi o kontinuitetu starih i novih vjerovanja.

4 Marin Zaninovi, Otoci Kvarnerskog zaljeva arheoloko-strateko razmatranje, arheoloka istraivanja na Cresu i Loinju, HAD, sv. 7, Zagreb 1982, str. 44.

5 Na ovu Veliku gradinu sv. Trojice ili bolje reeno, na itav ovaj veliki arheoloki kompleks iz pretposvi jesnog i antikog doba, a moda i srednjega vijeka, prva me upozorila kolegica prof. Mira Troelj, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na informacijama i pomoi koju mi je pruila kod rekogno-sciranja. Lokalitet je prof. Troelj otkrila prilikom istraivanja ibuljinskih mirila, koja se od davnine nalaze na istonoj strani rta Kozjae, a unitena su nedavnim radovima i izgradnjom vikendica.

6 Anelko Badurina, Bizantska utvrda na otoiu Palacol, sir. 171, Arheoloka istraivanja na otocima Cresu i Loinju, HAD, Zagreb 1982, str. 17!.

Slini otvori, ostaci greda, lijepo se primjeuju na nekim dijelovima senjskih zidina juno od kule Lipice.

7 Koristim se ovom prilikom da zahvalim kolegi Anti Rukavini i njegovim bliim suradnicima na pomoi koju su mi pruili prilikom obilaska ovoga terena i posjete gradinama.

8 Radmila Mateji, Bakrena sjekira s otvorom za dralje, Jadranski zbornik I, 1956. str. 365, biljeka 3.

U oblinjoj uvali sjeverozapadno od Lukova na malom stjenovitom rtu Klisa utvreni su ostaci jedne manje pretpovijesne gradine. S istone strane te gradine ima mala peinica, vie-manje jedno sklonite pod stijenama, gdje su takoer utvreni pretpovijesni nalazi; moda s tog lokaliteta potjeu nalazi one bakrene sjekire, a i jednog bakrenog neobraenog predmeta, u obliku noa ili koplja, koji se uva u Gradskom muzeju Senj. Isto tako, iznad Lukova, a istono od gradine Glaviica na Brini, blie zaseoku AiLokva, nalazi se jedan neistraeni lokalitet StrabenicaGradina, gdje bi se, prema svim podacima mjetana, moglo nalaziti neko naselje.

Ovi i neki drugi nalazi kao i izvanredno povoljne klimatske prilike, velike ume, izvori vode te blizina samoga mora, sugeriraju da se na podruju Lukova moglo razviti nekoliko pretpovijesnih naselja, koja su u kontinuitetu trajala od eneolita kroz bronano i eljezno doba sve do rimske okupacije ovih krajeva.

9 Prema opisu starosjedioca Ivana Rogia iz Lukova, na podruju Veiebita (blia okolica Lukova) tijekom prolosti bilo je vie manjih izvora pitke vode. Uz nju bilo je nekoliko tzv. grkih bunara lokava. Na temelju njegova opisa utvreni su ovi izvori ive vode: 1. u podruju Luko-vakih Greda, 2. Gr mac, 3. u uvali Tvrdusa sa zapadne strane gradine Klisa, 4. atrnja (izvor) u jednoj ogradi blie mjesta, 5. s istone strane stare kole, 6. u Podporui u vrhu Velike drage blie AiLokvi.

10 Ante Glavii, Arheoloki nalazi i/. Senja (IV), Senjski zbornik VIII 1980. str. 181186. Ivo Fadi, Staklena boca iz Senja s reljefnim prikazom ljudske glave sir. 5363, Josip Klemenc, Hrvatski kulturni spomenici JAZU, Senj I. 1940, str. 5.

27

Ante Glavii, Arheoloki nalazi iz Senja i okolice (VI.)- Senjski zbornik, 1011/1984. str. 728

S A E T A K ARHEOLOKI NALAZI U SENJU I OKOLICI (VI.)

Ante Glavii

Autor u ovom lanku daje kratke osnovne podatke o jednom broju novih pretpovijesnih arheolokih rekognosiciranja primorskih padina Velebita na podruju od Senja do Obrovca. On iznosi openite podatke o Ilirima, prvim poznatim stanovnicima u kraju pod Velebitom. Smatra da su Iliri bili prvi koji su organizirali nain stoarenja i uzgoja stoke te obradu plodnih zemljita na Velebitu, a ti su se obiaji i nain ivota na neki nain odrali u kontinuitetu od kraja 2. st. p. n. e. do kraja 19. st. n. e., a da se nisu u mnogome izmijenili. Redoslijedom navodi otkrivene pretpovijesne gradine i naselja: 1. gradina Kneevii na Malom Libinju, 2. na Velikom Rujnu, od 3. do 4. na Malom Rujnu, 5. Milovci (Starigrad Paklenica), 6. velika gradina Sv. Trojica kod ibuljine, 7. gradina kod Lisarice, 8. Glaviica iznad Lukova senjskog.

Osim toga autor opisuje nalaze kasnorimskih antikih grobova iz Senja pronaenih u opievu naselju. Ante Glavii, prof., Gradski muzej Senj

Z u s a m m e n f a s s u n g

DIE ARCHOLOGISCHEN BEFUNDE IN SENJ UND SEINER GEGEND (VI.) In diesem Artikel gibt der Autor kurze Angaben ber eine Zahl neuer vor-

geschichtlicher Schlsser und Ansiedhmgen, welche er im Rahmen geplanter archologischer Rekongnoszierungen der velebitischen kstenlndischen Abhnge auf dem Gebiete von Senj bis Obrovac gefunden hat. Er bringt allgemeine Daten ber die Illyrier, welche erste Bewohner der Gegend am Fusse des Gebirges Velebit waren. Seiner Meinung nach haben die Illyrier als Erste die Weise der Vieh-zucht und der Bearbeitung der Ackerfelder im Velebit organisiert. Ihre Sitten und ihre Lebensart haben sich, auf eine Weise, vom Ende des 2. Jh. v. u. Z. bis zum Ende des 19. Jh. n. u. Z. ununterbrochen erhalten, und dabei sind sie nicht gendert worden.

Der Autor bring entdeckte vorgeschichtliche Schlsser und Ansiedlungen in folgender Reihenfolge vor: I. das Kneevii Schloss auf dem Mali Libinj, 2. das Schloss auf dem Veliki Rujan, 3. und 4. auf dem Mali Rujan, 5. in Milovci (Starigrad Paklenica), 6. das grosse Schloss bei ibuljina (heilige Dreifaltigkeit genannt), 7. das Schloss bei Lisarica, 8. oberhalb des Senjer Lukovo, auf sgn. Glaviica.

Ausserdem bespricnt der Aulor neue Befunde sptrmischer antiker Grber in Senj, welche in der Copi's Siedlung gefunden wurden.

28

Documents

02_GLAVICIC