04. Gordana Marija Jurić Zagorka

8/22/2019 04. Gordana Marija Juri Zagorka

1/414

M. JURI ZAGORKA

GORDANA IV

MARIJA JURI ZAGORKA

GORDANA

M. JURI ZAGORKA

GORDANA IV

Za izdavaa Petar Majstorovi

Glavni urednik Marijan Sinkovi

Likovna oprema Ferdo Bis

STVARNOST ZAGREB

Tisak: tamparski zavod "Ognjen Prica" Zagreb

RASTANAK

No je. U dvorani kraljevskog dvora vijeaju Ivanove pristae, kad iznenada unieStjepko i neto apne vojvodi. Ovaj smjesta ustane i poe za paem.Proli su predvorjem. Onda mu Stjepko otvori vrata i povue se.Vojvoda je stajao pred Gordanom. U prvi as ne moe nita rei, samo gledadjevojku, vitku, visoku u plemikoj bojnoj odori. Mjeden oklop pokrio je vitki struki njene grudi sve do vrata.Na glavi nosi kacigu s unatrag zabaenim vizirom. Plat se sputa niz bokove iizme sve do poda. Za pojasom joj ma.Kao da se u toj odori ispoljila sva ljepota njezina enskog tijela i muka snaga duha.Oaran, zapanjen, promatra vojvoda divno tijelo, ali zatomljuje udivljenje. I samo jetiho pita:- Vi ste spremni?- Posvema. Rekoh vam juer da u se danas oprostiti s vama.Pazite, vojvodo. Damir me danas uhodio sve do veeri. Mislio jeda ete vi k meni na oprotaj.- to mu prua pravo da uhodi? Zar prividni brak?- Prijateljstvo prema princu.

- Damir vas ljubi.- I htio bi me prisiliti da poem za princa. No, hvala bogu,ja odlazim, bit ete sami s njima. Ne zapodijevajte nikakav raz-


2/414

-govor o meni. A sad, vojvodo, prije nego se oprostimo, htjela bih podrobno znatiredoslijed vaih koraka i ina. Kad odlazite?- Sutra u noi. Posluit e nam dobra prilika jer je sutrasajam.- A u dvoru ne ostavljate nikoga?

- Ostavit emo sto ljudi, oni e prikrivati na odlazak. IStjepko ostaje tu, bude li trebao zavaravati neprijatelja da seprinc nalazi u dvoru.- Vrlo dobro. Djeak je mudar, ne nosi nikakve odgovornosti i tako neprijatelj ne moe da mu togod uini naao.- Volite li mnogo Stjepka?- Vazda mi je bio dobar, a ja mu uzvraam. Ali recite: akoprotivnici opaze va odlazak, i napadnu dvor?- Dao sam nalog zapovjedniku neka dvor preda jer se ionakone moe braniti, slabo je utvren, nema nikakvih bojnih napravaza obranu, ali mislim da protivnici nee ni pokuati da troevrijeme oko dvora.- Varate se, Beatrica e se polakomiti za prinevim dragocjenostima u dvoru.- Nee ih nai. Odluili smo uzeti sobom sve to je prinevoi to mu je otac oporuno ostavio. Bilo bi ludo ostaviti to Beatrici.- Ili Vladislavu.- Filipec e po svoj prilici najprije traiti krunu.- I teko e se razoarati kad opazi da smo krunu ponijeli.- Kad ete provesti krunidbu?- Neemo se zaustavljati nigdje, ve ravno u domovinu.im stignemo u Zagreb, okrunit emo Ivana na Griu ili Kaptolu.- Uredili ste sve da nai protivnici brzo ne opaze va odlazak?- Odredili smo naim izaslanicima neka pregovore to due

oteu. Dakle, ako time steknemo pet-est dana vremena, bit emodaleko prije nego protivnici otkriju na odlazak. A vi se, Gordana,ne miite iz peujske tvrave. Tamo vam se ne moe nita dogoditi.Protivnik je nee ni opsjedati jer zna da bi bilo uzalud. Kad senapokon kralj okruni, doi emo po vas.- Koliko imate eta u Hrvatskoj?- Ovdje imamo oko devet tisua ljudi, a u Hrvatskoj okotrideset tisua. Crna eta broji deset tisua, ali jo nije ovdje.- Kako? Jo nije stigla?- Jo nismo od njih dobili glasa, ali sigurno je na putuk nama.- Ako doe u Budim za vae odsutnosti?- Poslao sam joj u susret glasnika. Dakle, kako vidite, protivnici nee ni pokuati da se s nama pobiju. Iz Zagreba poslatemo im odmah svoje poslanike s porukom da smo okrunili Ivana8

Korvina i da smo spremni s njima se u miru nagoditi ako naeg kralja priznajusvojim.- Sve ste najbolje zasnovali, vojvodo.- I siguran sam u uspjeh.- Kakve su sve te borbe, kakvi napori. To nam je mogaopritedjeti pokojni kralj.- Moda i nemate krivo kad okrivljujete njega.- Uistinu, ne inim mu krivo. Svemu tome kriv je sam kralj.

Sve to se dogaa oko nasljedstva prijestolja njegova je pogrekajer ga je vodila Beatrica.- Istina. Da je bio odluan, mogao je svojeg sina uiniti


3/414

nasljednikom ve godinu dana prije smrti.- Odvie se pouzdavao u svoju besmrtnost. To sam opazila.- Da ga u posljednjem trenutku nije snala smrt, Ivan bidanas ve bio proklamiran.- to vi, vojvodo, velite o toj nagloj kraljevoj smrti?- uo sam govorkanje. Ne znam kako se moglo to tako

pronijeti.- Sasvim razumljivo, jer kad je ve sve bilo svreno, dolaziBeatrici u pomo smrt. Nije, dakle, teko posumnjati da je onanesretna smokva bila od naravi pokvarena.- I ja sam ve mnogo puta o tom razmiljao, ali sam opetodbacio grdne misli.- I nije dobro o tom razmiljati. Tko moe dokazati praviuzrok kraljeve bolesti i smrti? Sto mi znamo iz kojeg dijelapakla aragonci dobivaju svoje otrove, kako oni ubijaju ivote inae due?- Vi ste, Gordana, neto potiteni, a to nije u vaoj prirodi.- Istina. U tolikim brigama nije udo. A gdje su princ iDamir? Htjela bih se oprostiti s njima.

Vojvoda je izaao da naloi Stjepku neka dozove princa i Damira, a onda se opetvrati k njoj. Ona mu toplo ree:- Na uspjeh, vojvodo, u vaoj je osnovi.- I u prinevoj postojanosti doda on.- Sad vie ne sumnjam da bi se predomislio. Potpuno sepredao vaem vodstvu. vrsto se nadam, vojvodo, da emo sesastati mnogo sretniji nego to smo danas.- Uvijek sam sretan kad sam u vaoj blizini. Vi to znate,Gordana. Zapravo, najradije bih da i vi poete s nama.- Uinila bih teku pogreku da idem s vama trojicom i svakog dana izazivam prinevu ljubomoru i Damirovo uhodarenje.Dobro je da idem s gospoama.

- Da, bolje je tako uzdahne vojvoda.Djevojka se okrene k vratima na koja hitrim koracima ulaze Ivan i Damir.Ovaj ostane u pozadinn, a princ ide ravno Gordani. Ona se smijei.

- Opratam se s vama, visosti. Do vas je, hoemo li se opetsastati sretni. U vaim su rukama ivoti svih onih na jugu toekaju zatitnika protiv Turina. Idem mirna jer ste vi jednoduni, srani i povezani istinskom ljubavi za domovinu. Je litako, visosti?- Da, tako je i tako e biti.- Vae obeanje primam na put kao dragocjeni amanet.I ona prui ruke princu, pa onda vojvodi, a na kraju Da-miru. Tada se zamota uplat.

Princ je duboko tronut, vojvoda mirom pokriva svoje osjeaje rastanka. Damir ideprvi i otvara Gordani vrata. Ona mu apne:

Bdijte nad princem.I poe na hodnik. Slijedili su je sva trojica.Pred izlazom iz palae eka je pratnja: Simono, vojvodin e-tovoa Mirko i desetakmomaka. Dvojica dre baklje.Rumeno svjetlo obasja mramorne stube i lavove od crvenog mramora to s objestrane stuba dostojanstveno uvaju ulaz u dvor. Iza jedne lavlje glave pomoli seStjepko i digne klobuk na pozdrav.Ona mu se priblii i pogladi ga po kosi:

Vidjet emo se skoro, a dotle da si mi zdravo, mali vitee.Djeak kao da guta suze.

Gordana se lako uspne na konja pa uhvati uzde.Na mramornim stubama stoje Ivan, vojvoda Iloki i Damir. Njihovi pogledi nose jojpozdrave. Tri junaka, tri mukarca, tri srca oprataju se s njom.


4/414

Ona digne ruku:Idem mirno. Tri junaka bdiju nad mojom domovinom. Do

vienja u kraljevskoj palai na Griu!Tri klobuka zalepraju u zraku kao tri prisege. A ona im se smijei, nategneuzde i vranac je ponese du dvorita.Podveer, drugog dana, kuu majke princa Ivana i gospoe od Brezovice opkoli

mala eta.Sluinad je ula estoko udaranje na vratima ograde.Sluge idu da otvore.U dvorite ujae mladi plavokosi Robert, sie s konja i stade dijeliti naloge svojimmomcima da zaposjednu sve izlaze, a Da-mirovim slugama zabrani da se maknu.Zatim krene ravno u kuu. Uspne se u Gordanine sobe, hita iz jedne u drugu, ali nenae nikoga.Tada pozove sluavke i prijetei vie:- Gdje vam je mlada gospodarica?- Ne znamo, gospodine.On ih udara biem i ponovo pita:10

Gdje je gospodarica?ene plau, jauu i odgovaraju:- Gospodarice su otputovale prije dva dana u samostan.- Znam, stare su gospoe otile, ali mlada gospodarica ostala

je u kui. Juer je jahala Budimom. Do krvi u vas izmrcvaritiako ne kaete gdje je.- Gospodine, juer je bila ovdje itavo popodne i uveer, adanas ujutro vie je nismo vidjeli.- Vidjeli ste je.- Nismo, gospodine. Valjda je otila juer u noi.Robert pretrai itavu kuu. Ne naavi djevojku, Robert ku-nui uzjae konja pa smomcima ostavi kuu.

lsprebijat u svojim uhodama kosti prijeti se Robertmomcima. Kako nismo opazili da je otila?Kad je istraivao, ispitivao svoje ljude, nitko nije vidio da je ena izila iz kue.Tada se javi jedan Napuljac i ree da su uveer izlazili mukarci, jedan u bojnojodori.- "Moda je otila u mukoj odori kao ono kad se s njimesastajala?" pomisli Robert.- Kamo je okrenuo taj mukarac u oklopu? pita napulj-skog uhodu.- Spustio se dolje k Dunavu na cestu.- Onda je ostavio Budim?- Sigurno jer sam ga malo slijedio, ali se vratih kad nigdjene vidj eh ene.

* Brzo pohita u palau svojeg ujaka i najavi se kraljici.- Dolazi bez Gordane? upita ona.- Velianstvo, ne mogu se snai od jada. Gordane nema ukui. Otila je u mukom odijelu.Kraljica plane pa ga ukori:- Kako si smio dopustiti da ode? Kakve su te tvoje uhode?- Velianstvo, ja sam najvie pogoen.

Idi za njom. Hou da je vrati u Budim. Trebam je.Robert ostavi kraljicu, spremi svoje momke i krene u potragu za Gordanom.Proao je jo jedan dan i nastala je no. Kraljevskim se dvorom uljaju dvorani,nose krinje niza stube, tovare ih na kola u dvoritu ispod mramornih stuba. A sveto ine tiho, bez rijei, aptom.I natovarie na kola sve prinevo blago. Konano iznesoe kraljevsku krunu ueljeznom kovegu i poloe u kola.


5/414

Sve te poslove nadgleda i odreuje Mladen Berislavi uz Da-mirovu pomo.Onda bude u dvoritu mir. Ljudi stoje oko kola i ekaju.Na stubitu se pojavi vojvoda.- Je li sve spremno?- Upravo smo dovrili.11

- Sada jo samo da dou oni. Svi smo nestrpljivi.- Dugo su danas zavukli pregovore. Ve bi morali stii.- Priekat emo ih, a dotle neka se momci okrijepe za put.Damir i Berislavi odu s vojvodom u kraljevski ured.Raspravljaju, ugovaraju i primaju vojvodine naloge.Onda Stjepko najavi dolazak izaslanika s pregovora s kraljevskim vijeem.U sobu uu vranski prior, najstariji od brae Berislavia, biskup Ernut, banDerenin i knez Frankopan.

Dakle, to je bilo? upita vojvoda.- Nita naroito ree prior. Svaki je od nas dugo govorio i razlagao o zaslugama pokojnog kralja i o nesrei kojabi nas zadesila da je Beatrica kraljica. Oni odgovaraju na svakunau primjedbu razlozima i nukaju nas da pristanemo uz Vladi-slava. A onda smo se razili.- Je li rasprava tekla mirno?- Kao meu roenom braom nasmije se Derenin.- Samo neka tako ostane.- Ne bojte se, zavlait emo pregovore dok bude potrebno.- Barem pet-est dana, a kad uvidite da se dalje ne moe,onda uinite kako smo rekli: u noi sjedajte na konje i pojuriteza nama poprijekim putovima.- Ako zatrae da na pregovore doete i vi, vojvodo?- Poaljite odmah u dvor svog glasnika. Tada e doi k vi

jeu Stjepko i toboe u moje ime javiti da ih pozdravljam, ali ne

elim utjecati na pregovore, a doi u na potpis ugovora. Buduli ga ispitivali, on e svojim mudrim odgovorima uvrstiti u njimavjeru da se nalazim na dvoru. Djeaku e sve vjerovati.Dovrivi svoju pouku, okrene se vojvoda k vratima kroz koja je upravo ulaziodvorski metar Mladen Berislavi:- Gospodine vojvodo, na vei stoje dva glasnika kraljice Beatrice. Nisam ih pustio u dvorite.- Gle, kraljica alje svoje uhode. A to ele?- Donose vam poruku njezinog velianstva da se odmah potrudite k njoj.Nitko se nije mogao oteti uskliku iznenaenja, a Damir se teko zabrine:- Beatrica zove gospodina vojvodu? To ne sluti na dobro.- Bit e opet spletka namrti se knez Frankopan.- Moda i stupica upozori Damir.- Ili moda kakva izdaja?- to ete, vojvodo, na ovaj poziv isporuiti kraljici? upitaMladen Berislavi.- Neka se glasnici vrate i odnesu kraljici moj poklon i odgovor da u se njezinu pozivu odmah odazvati.Mladen Berislavi pouri se izvriti vojvodinu odredbu, a knez Frankopan zakima:

Gospodo, vjere mi, ovaj me poziv zabrinjava.12

- Tko se to boji za mene pita Lovro. Vi, gospodineknee?- I ja! odluno se oglasi Damir.


6/414

Vojvoda pogleda u mladieve crne oi i uvjeri se da ovaj as misli samo o voi izaboravlja prineva takmaca u ljubavi.- Gospodo, da sam tatiji, vaa bi me bojazan uvrijedila.- Ne tako, vojvodo ree knez Bernardin. Kad bi vaszvali na poten boj, svi bismo klicali sigurni u vau pobjedu. Alito zove aragonka.

Svi su uznemireni, a Damir istupi pred vojvodu:- Vojvodo, na voo, nisu vas zvali u potenu borbu niti suvam rekli to hoe, a kako kae i knez: Aragonci uvijek napadajuiz busije. Zato neka mi bude doputeno da predloim: svi idemos vama. Vojvoda ne moe ii bez pratnje koja mu pripada po asti.- Izvrsno, mladiu uskliknu gospoda veselo. Mi emou poasnoj pratnji s vojvodom.- Ne titimo njega, ne treba mu zatite, ali uvamo na sveticilj.- Ako me ve hoete poastiti, slaem se, ali ostat ete dalekood mene. Bilo bi mi krivo kad bi aragonci opazili da se bojite zamene.Odmah su poli da princa obavijeste o pozivu kraljice Beatrice vojvodi, a ondahitro posjedae na konje pa izlaze iz dvora.Kroz mrklu oblanu no plamte dva niza arkih baklji. Izmeu njih jae vojvoda,praen knezovima, banovima i plemiima.Zaustavili su se tek kraj palae egerskog biskupa. Prozori su rasvijetljeni. Ispredkue stoji napuljska straa sa arolikim bakljama. Strae iskazuju vojvodi poast.Na ovaj iznenadni pozdrav knez Bernardin priapne banu De-reninu:

Da to nije vojvoda, hvatala bi me jeza od kraljiine ljubaznosti kojom prima Lovru.Vojvoda ulazi u palau. Grof Enriko vodi ga kraljici.Otmjeno se pokloni i zapanjeno promatra njezinu pojavu u haljini od crvenenapuljske svile, dok bujnu kosu pokriva ures od dragulja."Skinula je crninu i odjenula crvenilo. Dakle, istina je, polazi za Vladislava!"

Dok ovako razmilja, opazi iza Beatrice njezinu sestru donu Izabelu i pozdravije. Crnooka ljepotica gleda stasitog mukarca s udivljenjem, a Beatrica muponudi stolicu nasuprot sebi.

Malo je kasno, ali kod nas u Napulju obiaj je naroitomile goste zvati u ovo doba."Ako knez Bernardin govori istinu, onda je taj mili gost u opasnosti" razmiljavojvoda, ali njegov jasan pogled vrsto je upravljen u kraljicu.

Vojvodo, niste prepoznali Izabelu? Dugo je niste vidjeli.Vojvoda se galantno nakloni:13

- Mukarac nikad ne zaboravlja ljepotice.- Vojvoda me pozdravio ispravi Izabela i umiljato po

gleda gosta.- Nisam opazila. Toliko sam zabavljena svojim brigama. Izabela ponudi vojvodi ciparskog vina.Mlada princeza ustane, toi vino u tri kristalne ae sa zlatnom krunom.Beatrica pogleda vojvodu, podigavi au:- U znak naeg prijateljstva, vojvodo, onog od prije godinudana. elim ga danas obnoviti i uvrstiti.- Hvalimvaem velianstvu na tolikoj milosti.Izrekavi ove rijei, i on uzdigne au kao i kraljica koja ispije gutljaj. Isto uiniIzabela. Vojvoda ispije -pa stavi au na stol.- Kakva teta, vojvodo, da niste oenjeni ree kraljica.

No, jo ste mladi pa neete dugo razmiljati.- Nadam se, velianstvo, da neu.Pri tom opazi da je kraljica pogledala Izabelu.- Trait emo vam nevjestu koja vas bude dostojna i po


7/414

ljepoti i po mirazu.- Vae je velianstvo vrlo dobrostivo.- O tom ete se uvjeriti kad vam iskaem zbog ega samvas pozvala.I okrene se Izabeli.

Sestro, ne zamjeri to te molim da se naas udalji. Cim

svrim povjerljivi razgovor s vojvodom, pozvat u te da zabavimogosta.Mlada napuljska princeza lako se nakloni kraljici i vojvodi koji ustane iodvrati pozdrav.Dok ona odlazi, Beatrica napadno gleda za njom i tiho primijeti vojvodi:- Koliko mi brige zadaje prisutnost ovakve ljepotice na dvoru. Svi je obasiplju udvaranjem, ne znam da li zbog ljepote ilibogatog miraza.- Oito zbog ljepote i drugih kreposti koje princeza sigurnoposjeduje odvraa vojvoda uljudno i odmah nastavi, okrenuvise kraljici:- Vae velianstvo izvoljevalo me pozvati oito zbog neegvanog?

- Zbog dviju vrlo vanih stvari. Zapoinjem s onom manjevanom.ekao je znatieljno, dok se ona udobno naslonila, pokazujui i svojim kretnjamaravnodunost prema onome to mu sprema kazati.- ula sam da ste Gordanin skrbnik?- Po elji pokojnog Ivana esmikog.- Onda su mi ispravno rekli. Dakle, govorim s vama kao saskrbnikom svoje dvoranke. U prvom redu dunost mi je da vas

molim za oprotaj zbog one ludosti to ju je prema Gordani poinio moj bratFrancesko.Iznenaen, vojvoda prekine kraljicu:

- Ne znam o tome, velianstvo.- Zar vam Gordana nita nije govorila?- Oito nije dospjela jer sam vazda bio zaokupljen.- Onda sam duna skrbniku sama priopiti dogaaj. Mojbrat Francesko ve davno se pomamio za Gordanom pa kad ga jeona odbila, htio se osvetiti.Vojvoda osjeti navalu ljutine, ali se svlada, pitajui Beatricu:- Napuljski princ se ogrijeio o Gordanu?- Vie od ale zatvorio ju je u podrum kraljevskog dvora,ali nije joj htio uiniti nita naao, ve je samo prestraiti. Odmah ju je opet pustio na slobodu. udim se da vam o tome nisurekli vai prijatelji.- Ne, nitko mi nita nije rekao. Po svoj prilici nisu o tom

ni znali.- Ili vas nisu htjeli zavaditi s princom Ivanom?- Zato bi me s njim zavadili zbog toga?- Jer biste vi po pravu skrbnika zatraili od Franceska zadovoljtinu.- Da velianstvo, to u uiniti.- Ne, vojvodo, vi to ne moete jer zadovoljtina za Gordanupripada samo princu.- Vae se velianstvo oito vara.

Nikako se ne varam jer Gordana pripada princu.Vojvoda zatrepti, Beatriin mu pogled prodre u duu.Osjeajui da ga je zahvatila, namjeta se udobno i pri tom

govori:Naravno, princ nije mogao ni smio traiti zadovoljtinuod Franceska jer bi time bacio sjenu na Gordanin dobar glas.


8/414

Vojvoda osjea da se otvaraju muila koja mora proi i skupi svu snagu da silomzaustavi provalu osjeaja. Slua dalje Beatricu bez rijei primjedbe.- Vi ne znate, vojvodo, koliko sam upuena u prinevu tajnuljubav. On e razrijeiti brak s Biankom Sforza i oeniti se, Gordanom. Meni je povjerio sve to kani, itavu osnovu.- I sad je velianstvo otkriva meni?

- Naravno, jer mi je sveta dunost da sve to otkrijem Gor-daninu skrbniku koji je naslijedio Ivana esmikog. A inim tozato to je potrebno da Gordanu zatitite od prijetee opasnosti.- Gdje se nalazi opasnost?- Iskazat u vam sve redom jer, mislili vai ljudi o menikako ih volja, ipak u vazda zatiivati Gordanu od svakog kaoto sam je titila i od Franceska. Kako vidite, sama sam ga optuila i neu ga zatititi ni onda ako ga zovete na odgovornost i zatraite zadovoljtinu.- To je pravedno, kraljice.-

-14

15

I plemenito. No, ujte.Vojvodine se obrve skupie, a pogled se otro upre u Beatri-ine lijepe oi.

Vojvodo, naa borba za prijestolje biva sve ea. Ne znamtko e pobijediti na izboru: Vladislav ili Ivan. To e se pokazatiza nekoliko dana. Ako pobijedi Ivan, mi emo se povui, a menilino zajamit e sabor dostojan poloaj. Pobijedi li Ivan, odluuje to i Gordaninom sudbinom.Casak prieka, istraujui dojam svojih rijei. Vojvodine zjenice gotovo ukoeno

gledaju u kraljicu koja nasluuje stravu u njegovoj dui.- Bude li Ivan kralj, on e svakako htjeti razrijeiti brak sBiankom Sforza i oeniti se Gordanom. On to eli iz svega srcakao pravi vitez, a kralj moe sve to hoe. Dok sam bila s njimu najboljim odnosima, sav mi se povjerio. Molila sam ga dasvoju odluku ne iskae milanskim poslanicima i sve prepusti meni. Obeala sam mu i potporu u toj stvari i u Rimu i kod Gordane.- Gordani nije princ o tom govorio?- To je prepustio meni. Ja sam, dakle, preuzela dunost priopiti joj da e postati kraljica.Gledajui sumnjiavi izraaj u vojvodinu licu, razjanjava:

Vjerovali ili ne, isprva sam bila najodanija princu i htjelasam mu pomoi da se rijei Bianke i uzmogne uzeti Gordanu.

Voljela bih nju nego nadutu Bianku Sforza. Tada sam odluno iiskreno Gordanu htjela uiniti kraljicom, bila bih je zauvijek obvezala na zahvalnost, a isto tako i njega.Vojvodu zazebe. Sjetio se: Gordana mu je pisala o nekom planu, a na rastanku nijehtjela da o tom govori. Dakle kraljica ne lae. Sluajui njezino daljnjepripovijedanje, zadre od pomisli: "I ovo sve dalje moe biti istina!"Beatrica se uri sa svojom priom:- Govorila sam, dakle, s Gordanom da e princ zatraitirazrjeenje braka s princezom Biankom Sforza. Na moje udo,ona se tome najodlunije protivila, izjavivi da nikad ne bi polaza princa jer bi mu to oslabilo prijestolje. Zapanjila sam se, ra-zabravi da je Gordana spremna da se rtvuje za snagu kraljev

skog prijestolja i za svoju domovinu. To zvui nevjerojatno, aliGordana je ipak to rekla. Vjerujete li to, vojvodo?- Vjerujem odvraa on snienim glasom od straha da mu


9/414

ne bi zadrhtao.- Nije li vam princ rekao da sam mu htjela pomoi dobraka s Gordanom?- Nisam o tom s njim dospio govoriti.- Naravno, zaokupljeni ste dravnim poslovima. A nije livam poznato da je Gordana jednom odbila prinev upros?

- Sjeam se. Bilo je to prije godinu dana u Zagrebu.16

I ovdje nakon smrti kralja Matije ponovo je Gordana odbila prinevu ruku, ali mu je zadala rije da e mu sauvati srcei ljubav.Vojvodina desnica stie drak maa da barem o neto upre navalu bujice svogsrca. Taj gest ne umakne Beatriinu pogledu i, osjeajui se blizu pobjedi, dovri:

Ona mu je, dakle, zadala rije: sauvat e mu srce, ljubitiga bez blagoslova pred oltarom, samo da kraljevstvo ne baci unovu borbu za prijestolje, da vladanje princa ne bude niim pokolebano i da njegova snaga bude nepobjediva.Lovrino lice odaje teko uzbuenje:- Velianstvo, Gordana nije mogla nikome obeati ljubavbez blagoslova pred oltarom.- ula sam to na svoje ui. Naravno, vi mislite da nije takomislila, ali je rekla, sasvim sam je progledala. Ona bi rtvovalasve, ba sve da oivotvori ideju njezinog oca da Ivan budekralj.- U tome donekle nemate krivo, ona e sve rtvovati, alisvoju ast nee.- Rekoh: obeala mu je svoju ljubav bez braka, da ivionako kao to je prineva majka ivjela s pokojnim kraljem.- To se nee dogoditi.- U poetku sam spomenula: elim vas upozoriti na opasnost

koja prijeti Gordani ako Ivana izaberu za kralja. Dakle: valjalobi da je odvedete daleko, to je vaa stvar. Moja je bila: otkritivam to je Gordana obeala princu u mojoj prisutnosti.- Velianstvo, Gordani nema pogibelji da ona pripadne bilokome bez blagoslova.- Imam razloga da u to vrsto vjerujem.- Nema za to razloga pod suncem.- Velim vam, vojvodo, razlog postoji.- U emu? Gdje?- U horoskopu to ga je sastavio najvei firentinski astrologAversa. Poznavali ste starca?- Vidio sam ga na Griu kad je doao iz Napulja s Gordanomi pjesnikom Stroijem.- Taj astrolog pronaao je u zvijezdama: "Gordanu eka velika ljubav i nezakoniti sin". Evo, imam tu horoskop, pisan jelatinski. Moete ga proitati. Naredila sam Aversi da ga sastavijo prije nego to je Gordana prole godine putovala u Napulj.Ona uzme iz zlatne kutije zamotak spisa i prui ga vojvodi.A on ita...Silom se nasmijei, primijetivi:- Da, to kau zvijezde.- Rekla sam sve to po dunosti vama kako bih bila i pokojnom Ivanu esmikom. Sad je na vama da djevojku zatitite,bude li Ivan kralj.- Ona e se sama zatititi, velianstvo.

172 GORDANA IV


10/414

- Njezina ljubav je prema princu prevelika da bi mogla odoljeti. Vi posjedujete pravo da je kao skrbnik opomenete i savjetujete neka se udalji od princa.- Nikad ne bih mogao da joj nametnem svoje savjete. Nijeona kao druge ene. Jaka je i svoja.- Da, ali ljubav potopi sve, ljubav je izdajnik naih odluka

i kreposti. A Gordana ljubi princa vie od svojeg ivota. To nijemogla sakriti, ak je jednom u slabom asu sama to priznala.Moete je o tom upitati jo danas.Ove je posljednje rijei izrekla tako uvjerljivo kao da ne sluti Gordanin odlazak iz Budima. ..U borbi s bujicom to se digla iz dna ttife vojvoda ne moe izrei rije. Osjea sekao na stratitu.

To sam vam htjela rei o Gordani, vaoj tienici opete ona ravnoduno.

Hvala na trudu, vae velianstvo.Zatim promijeni glas i zapone vano:

Sad prelazim na drugu stvar koja je za mene mnogo vanija.

Ovaj preokret razgovora dolazi vojvodi kao spasenje da ispliva ispod vala napovrinu i ree vrstim glasom:- Sluam, vae velianstvo.- U vaoj odsutnosti dugo su me stalei uvjeravali da je Ivanova mladost u ovo doba prava nesrea za ovo kraljevstvo. I danisu jako pogibeljna vremena, ne bih se bila dala maknuti odprinca. Ovako sam prihvatila njihovo razlaganje i neu se vienikako maknuti. Sad sam, eto, uz Vladislava. Meutim, staleiele da im i nadalje budem kraljica i zato su Vladislava obvezalida se sa mnom vjena.Priinila se kao da ne zna to je vojvoda o njoj rekao u crkvi Velike Gospe i pria kaoda mu otkriva neku tajnu.

- Hoe li Vladislav izvriti uvjet? Ima li kraljica jamstvo?- Juer su izaslanici sabora i vijea slubeno zaprosili mojuruku u Vladislavljevo ime.Vojvoda gleda iznenaen, pa onda zakima:

Da. U tom sluaju nema vie sumnje da e se vjenati svama, bude li izabran za kralja.Uinila se kao da je preula tu primjedbu:

Prema tome ja u kraljevati. Meutim, ni on sam nee seni asa protiviti da se vjena sa mnom jer je jo davno prije gubiosrce za mnom. To e mi pruiti mogunost da usreim staleeovog kraljevstva, da dijelim, diem, uzvisujem, uzimam u budunosti. I nastojat u da svi oni koji su mi bili skloni budu zadovoljni.

Vojvoda ne ree nita niti bilo ime pokae kako su ga se dojmile njezine rijei.Samo u oima ne moe sakriti znatielju kamo to Beatrica smjera.18

- Vojvodo, s vama govori budua kraljica, dakle, ona kojae prva odluiti uz Vladislava. Vi znate da Vladislav ne poznajeovdje ljude ni prilike. Ja u ga upuivati i voditi, zadajem vamsvoju kraljevsku rije, to ja s vama ugovorim, Vladislav e potvrditi, a kraljevsko vijee dat e vam svoje jamstvo na ispunjenje ugovora.- Ugovor smo ponitili, velianstvo.- Onaj prijanji to su ga gospoda sklopila s Ivanom. Jaelim da nas dvoje sklopimo novi ugovor. Hoete li sasluati mojeprijedloge?


11/414

Dunost mi je sasluati vae velianstvo.Kraljica se nasloni i zapone:

Otkako je umro va otac Nikola, bivi kralj Bosne, kraljMatija nije htio da Bosni dade novog kralja.Ona prieka da promotri vojvodino dranje, ali on uti i napeto slua.

im izaberu Vladislava, bosansku krunu elim poloiti na

glavu vitezu slavnog maa koji poznaje Bosnu i za njom, vjenoednog Turina. Krunu elim poloiti na glavu vitezu bojnog umijea, mudrosti i ugleda koji e moi da odolijeva turskim provalama.Lovro Iloki ne trene okom, a Beatrica ga promatra, upitavi: Znate li, vojvodo, tko

je taj vitez?- Ima ih mnogo, velianstvo.- Odabrala sam vas, vojvodo.- Mene? Velianstvo, je li to va izbor?- Kad bi bio samo moj, znala bih svoju volju prenijeti ukraljevsko vijee, u volju kralja Vladislava i sabora. Ali vae seime spominjalo u vijeu i meu odlinim velikaima pa e svi radosno prihvatiti. Samo je na vama da prihvatite. Ako prihvatite

ovaj ugovor, za nagradu vam nudim ruku svoje sestre Izabele.Po njoj ete dobiti veliki miraz, ne samo u novcu nego i u slavii moi.Vojvoda niim ne odaje kako djeluju njezine rijei. Beatrica ipak zamjeuje kakonjegova panja biva sve pomnija.

S ovim brakom stupate, vojvodo, u srodstvo s kraljemnapuljskim, vojvodom ferarskim, s vojvodom milanskim i dobivate utjecaj na papinskom dvoru u Rimu po naem prijatelju kancelaru Roderigu Borgii. Time ste, vojvodo, preko noi postali najslavniji i najmoniji kralj Bosne.

A princ Ivan? to e biti s njim?Protiv njene volje bljesne joj licem radost.

Njega u priznati banom i vojvodom Hrvatske,a saborima pruiti sigurnost da e kralj Vladislav u cjelosti ispuniti ugo

vor. Prije nego se provede izbor kralja Vladislava, stalei e ovajna ugovor prihvatiti i potvrditi.2* 19

Vojvodin pogled je sputen, lice mirno, tijelo nepomino kao da razmilja. Tokraljicu iznenadi pa zapone povjerljivo, prima-knuvi se:

Hrabri vojvoda bit e mudar i prihvatiti da tako omoguikraljevstvu mir, a sebi sreu.Onda ga dugo promatra, promijeni glas i doda kao uzgred:

Osim toga, obvezujem se svojomrijei da princu Ivanu nikad neu dopustiti da se oeni Gordanom. Vi znate da svakom kra

lju pripada pravo odluiti o enidbi velikaa svojeg kraljevstva.Jo uvijek vojvoda uti, ne die pogled, ve kao da tone umislima. .

Zar ste moda svoje srce ve nekohiife"poklonili, vojvodo,pa vam je teko?Ni na to pitanje vojvoda ne odgovara. To je ponuka da se brzo ispravi.

Ako ste poklonili svoje srce, evo moje rijei: ne kanim sezbog toga na vas aliti. Dobrovoljno odustajem od ponude da seoenite Izabelom i prepustim vam da uinite kraljicom Bosne koga sami elite.Ponovo mijenja glas i jo povjerljivije nastavi:

Neu se nikad protiviti da uzmete onu koju ljubite, bilakoja mu drago.

Iscrpivi sve svoje zalihe obeanja, promatra vojvodu s prikrivenim uzbuenjem ivrstim uvjerenjem da je uspjela.


12/414

Dakle, vojvodo? Vaa utnja dokazuje da prihvaate?Probudivi ga iz misli, on digne pogled.- Moja utnja je dokaz koliko traim izraaja da zahvalimvaem velianstvu na tolikoj milosti.- Pruila sam vam doista svu milost, punom pregrti.- Preobilno, velianstvo.

- Prema tome, prihvaate?On polagano ustane, duboko se nakloni.- Vae velianstvo obasulo me odlikovanjem.- Znam koga sam poastila.- Ne, vae velianstvo to ne zna, jer ja tih milosti nisamzasluio.- O tom prosuujem samo ja, vojvodo.- Onda sudite i prosudite kako treba: vaih milosti, velianstvo, ne mogu primiti.Puna iznenaena i pitanja Beatrica gleda mladog vojvodu.- Odbijate moju ponudu?- Drugaije ne moe biti.

- Sada mi pada na um: nije li mi kralj Matija jednom rekaoda ste u njega zaprosili Gordanu?- Jesam.- Dakle, ljubite je?Vojvoda ne odgovara, ve gleda kraljicu prodorno.20

- Va mi pogled, vojvodo, i odve jasno kae da je tako.Odbijate moju ponudu jer mislite: ako Ivan bude kralj, nee semoi njome oeniti, vai stalei nee dopustiti da razrjei braks Biankom jer bi mu uzdrmalo prijestolje kad ga ne bi podupiraomoni saveznik njegov tast milanski vojvoda Ludoviko. Naprotiv.

Bude li princ samo ban, lako mu je razrijeiti brak i uzeti Gordanu. Odbijate bosansku krunu da sprijeite Gordanin brak sprincem Ivanom. Zato ga elite uiniti kraljem ovog kraljevstva ili,ako to ne uspijete, barem kraljem Bosne i onda mu je potrebnabogata vjerenica Bianka Sforza. Ali, vojvodo, vae su rtve sasvimuzaludne. Gordanino srce i rije pripadaju princu Ivanu. Hoeteli to? Ona pripada Ivanu jo vie ako bude kralj itavog kraljevstva nego samo bosanski kralj ili ban.- Velianstvo, ja nisam podlac.- Vi ste luak! vikne kraljica.I srdito ustane, poe nekoliko koraka pa se opet vrati.- Da. Vi ste luak kad odbijate krunu koju vam nudim.- Ja nosim krunu nad krunama. Nije od zlata i dragulja,

nego sazdana od asti i potenja i neu da je zamijenim nijednomdrugom.- Lina ast je ures samo nas odabranih, koji smo pozvanivladati. Podanicima je jedini ures poslunost.- Moda, velianstvo, dolje u Napulju.- Da, to s ponosom potvrujem.- A ja opet s ponosom naglaavam: kod nas bi se smatraoneasnim svaki kralj koji bi iz svojih podanika pokuavao stvaratibeasne ljude kupujui njihovu vjeru kao robu.- Na koga niani te ovim rijeima? upita Beatrica.- Vae velianstvo pokuava od mene kupiti moje potenje,pokuava kupiti podaniku sklonost. Zar vae velianstvo moe

zadovoljiti kupljena odanost?Ona plane, sipajui strelice svojim pogledom i rijeima:Ne, ne moe me zadovoljiti kupljena odanost, ja je ne


13/414

moram kupiti. Imam vlast, mogu prisiliti svakoga, i vas, da sagne-te koljeno pred mojom voljom.Ona sve vie blijedi, a on sve jae rumeni, ali oi su im pune plamena. Vojvoda malopodigne glas i odvrati:

Vae velianstvo se kruto vara. Danas jo ne posjedujetevlast, jo niste zakonita kraljica ovog kraljevstva, a hoete li to

postati, o tome imaju odluiti Hrvatska, i Slavonija, i Bosna, moji drugovi, i ja.Odgovor je razjari pa digne prijetei glavu i uzvikne:- O tome emo odluiti ja i moja sila.- I opet se kraljica ljuto vara. U Napulju moe odluivatisila, ali ovdje odluuju zakoni, a oni nam pruaju pravo da samiodluujemo o izboru svoga kralja. Sigurno vam je poznato da jeveina vazda bila i ostaje uz Ivana Korvina.21

- Bit e svi uz Vladislava. Doivjet ete to, vojvodo, i tekookajati to ste odbili moju milost, a to znai ponudu kraljevskogvijea. Tu sam ponudu s njima ugovorila.- Naravno da velianstvo nije moglo samo raspolagati takvim ponudama. Meutim, svejedno tko nudi. Svakome odbijam.- Pazite, vojvodo, izlaete svoju glavu.- Za svoju ast i dobro domovine izloit u je svakog danai svakog asa.- Vi ste buntovnik.- Bunim se, kraljice, protiv toga da mi itko podnosi ponudukoja znai pljusku u ist obraz. .,"".;,.


14/414

- Neka kruto plati uvredu koju ti je nanio ree Francesko.- Prepoznaje li aragonku koja mirno slua uvredu, mirnopodnosi tu bahatost?- To je zapravo prezir.- Zar da vojvoda prezire mene?- U tom je preziru sva odvratnost koju njegovi zemljaci os

jeaju prema aragoncima. Tolika je njihova mrnja prema tebi isvima nama, Beatrice, da se vojvoda radije poigrao glavom nego,da iz tvoje ruke primi krunu.Dok oni raspravljaju, napuljski poslanik Ranzano uti i razmilja, kad gaBeatrica estoko izazove:- A vi nemate rijei, Ranzano?- Velianstvo, pravo ini kad trai uzrok koji je vojvodusklonuo da odbije ponudu. U ovom je sluaju najvanije: prozrijetimotiv koji je vojvodu ponukao da odbije tu velebnu ponudu. Uprvi mah ovjek bi morao vjerovati da uistinu nije pri zdravojpameti, ali on govori vrlo razborito. Sve je u redu u toj glavi.- Ali u njegovoj je dui kaljua mrnje protiv aragonske vlasti, nita drugo ree Francesko.Ranzano se okrene Francesku:- Visosti, zar se iz mrnje odbija takav dar?- Mrnja je najjaa sila.- Ipak, teko je vjerovati da je odbio krunu iz mrnjeree kraljica pa se duboko zamisli, a Francesko iznenaeno pita:- Ako nije mrnja, nije umobolnost, to je onda? Beatrica trai u mislima, Ranzano slegne ramenima pa eka dokkraljica izree svoje.Uskoro ona pogleda poslanika:

U prvom asu krvave ponude nisam mogla da o tom mislim. Sad stvar poprima druge oblike.Njezin glas zvui podmuklo.

Sto misli kraljica? pita Ranzano, a Francesko se priblii.Jedna se kraljiina obrva uzdigla i mirka. Crte lica ukoilese od neke misli:

Mora da su vane stvari, kad se odbacuje kruna i jo ktome vjerenica koja se ljubi. Ponudila sam mu naposljetku i Gor-danu.Kraljica se zagleda u poslanikove oi bez trepavica i nastavlja kao sama sobom:- Dakle, vojvoda ima neto dragocjenije od moje ponude, ilibarem isto tako dragocjeno.- Ili sigurnije upadne Ranzano.- I drae od onoga to mu ja nudim.23

to je to? nestrpljivo pita Francesko. to je takodragocjeno, sigurno i njemu drago zbog ega je mogao mirnedue odbiti krunu?

Uvjerenje da e pobijediti odgovori poslanik.Kraljica polagano nastavi:- Kad se vojvoda nije htio sklonuti u sigurno zaklonitebosanske krune, znak je da su pristae Ivana Korvina morali steinerazruivu sigurnost u svoju pobjedu. Da, to je jedino mogue,

jedino vjerojatno, jedino logino.- Slaem se s vaim miljenjem, kraljice pridrui se Ranzano.- Ako bi vojvodi pobjeda njegovih zemljaka donijela netodrae od tvoje ponude? esti se Francesko u povrijeenoj ta

tini.- uj, Francesko, ako bi Ivan bio kralj itavog kraljevstva,


15/414

vojvoda bi ionako od njega dobio bosansku krunu.- Nema sumnje da mu je ve obeao potvrdi poslanik.- A drae mu je primiti krunu od princa nego od mene,omraene aragonke.- Ali kruna iz tvoje ruke je sigurna, a prinev izbor valjatek izvojtiti. Tko mu pak jami za pobjedu?

- Eto, u tom lei vojvodina sigurnost. Prua mu jamstvopobjede, neto to je nama nepoznato, o emu mi ne znamo, neslutimo, a oni to posjeduju, imaju u ruci.- to bi to moglo biti?- Mnogo toga: dobra osnova, tajno postavljena zasjeda, mudro smiljeni i svrstani plan u iji uspjeh ne moe biti sumnje.To je vojvodu sklonulo da onako mirno bez ikakva razmiljanjaodbije moju ponudu.A poslanik potvruje kraljiine rijei:

alim to protivniku ovog asa moram priznati mo: vojvoda je mudar, miran i sreen, zna to hoe, to se moe ili nemoe i zato njegov otklon znai: protivnici imaju u rukama sveputove k pobjedi.

Kraljiino bijelo lice je ledeno, beskrvno, mramorno.Pod visokim bijelim elom aragonske kraljice okupile se misli na zasjedanje, mirno,hladno. Um se raskrstio s plamenim srcem, punim mrnje, i trai, ispituje.- to su mogli smisliti? to poduzeti? Gdje tako sigurnoutaboriti svoje nade? to im prua sigurnost? I tko?- Teko je to prozrijeti, velianstvo, odvie teko primijeti Ranzano.- Idite Ranzano, kancelaru Filipcu i saopite mu: vojvodaje otklonio moju ponudu. Recite neka itav kraljevski dvor opkoli uhodama. Neka se potrudi doznati to protivnici snuju. Nekadade slijediti njihove korake. Nekoga bismo morali prokrijuma-riti u dvor kog ne poznaju. Taj bi nam javljao sve to se tamo

24

zbiva. Ili neka Filipec pokua nekoga podmititi estitom svotom. Neka ne tedi mojumonju. Protivnik snuje neku teku zasjedu.- Od koje bi nas mogao zadesiti poraz.- Ranzano, u mojoj prisutnosti neka vie ne padne ova rije.- Prokletnik koji je danas iziao odavde uzdignute glave mora je poloiti pred vae noge, velianstvo.- Podnokom e mi biti, rekoh. Idite, Ranzano, neka Filipecodmah odredi.I poslanik poslua pa se uputi u kancelarovu palau.Pred egerskom palaom ekala su hrvatska gospoda vojvodu Ilokoga da izie odkraljice.

Kad su ga spazili, svakome se inilo da ostavlja palau u tekom uzbuenju. I neree nita, baci se u sedlo i samo mahne rukom da ga slijede.Svi zajedno vraaju se u dvor.Vojvoda gleda preda se u tamnu no. Osjea se kao da ga je kraljica napojilaotrovom i boli ga u dui i u srcu. Od svega to mu je govorila, od svih ponudakojima ga je izbievala, od svega toga on ovog asa ne pamti nita. Sve se topotopilo. Nad kaljuom koju mu je ona otkrila lebdi samo nekoliko rijei."Princu pripada Gordanino srce i rije".Njezino srce. Ono kojem se nadao on, o kojem mu je ona govorila prije godinudana u domovini.I rije je zadala princu da e biti njegova i bez blagoslova pred oltarom"Ona, tako ista i tako ponosna, tako asna, u kreposti velika, nepokolebljiva. Ona,utjelovljena muka snaga i djevojaki ponos, ona bi se predala bez blagoslova predoltarom? To ne moe biti, ne smije, jer vie ne bi bilo sunca ni svjetlosti na ovomsvijetu."


16/414

I jae kroz no, a oko njega drugovi.Onda mu se misli ukoe:"Sin, nezakoniti sin. Velika ljubav!"Sin, njezin sin."Junak. Onaj junak o kojem je tako odluno govorila u predveerje pred odlazakprineve majke. Junak koji je izazvao njeno oduevljenje, zbog kojeg su sijale

njezine oi. Toga je junaka bacila princu kao izazov da prihvati nau osnovu, samotalcav junak moe biti otac njezinu sinu.""Kao da je htjela rei: uprite se, pripast u onome koji mi oslobodi domovinu!"Dok misli o tome, raaju se u njemu prve sjene ljubomore prema Ivanu. Neto padau njegovu duu kao jesenska magla to se polako pretvara u oblak. Gui se utmastim parama i otimlje:25

I

"Ne! Ne. Nikad svojem srcu neu dopustiti da se u nj uvue otrov ljubomore. Zatomi je Beatrica pokazala ono nesretno proroanstvo, samo zato da iz njega iscijedinekoliko kapi otrova ljubomore u moju duu. Zna ona da ljubomora raa mrnju to

razara sve dobrote. Nikad neu pasti u taj kal. Gordana bi me zbog toga prezrela. Ija bih se sam prokleo."I sam smiruje oluju:"Je li obeala svoju ljubav i srce princu?""To jedino ne moe shvatiti. Moda mu je rekla da ga neozlovolji na putu kojim smo ga poveli, da ne sustane i da nasne ostavi." ji*"A je li uistinu rekla tako kao to mflro saopuje kraljica? Nije li Beatricatogod iskrivila?"Stigao je u dvor, a da nije naao ni rjeenje, ni mir, ni olakanje, samo mu sebol slegla na dno srca kao kruti mraz."Da je barem Gordana jo ovdje. Mogao bi s njom progovoriti da mi kae istinu,makar kako teka bila!"Vojvoda sjae s konja pred kraljevskom palaom. Od kraljice do ovog dvora proao

je teak put muilita, ali se oistio svake ljubomore, odagnao sve sjene mrnje tosu pale u duu, proistio se svake rugobe, oslobodio nemani to je vepokuala dagurne glavu preko praga njegova srca.I poe ravno s gospodom u kraljevske urede.Tu im potanko ispripovijedi o ponudi koju je primio od Bea-trice, ne spomenuvinita o Gordani i o princu. Jedino im razotkrije da je odbio kraljiinu ponudu i kakoje otiao.Gospoda su uzviknula:- Na glavi Lovre Ilokoga izdajnika kruna!- Drske li uvrede od te ponude!- Sad je aragonka ula tko su Hrvati.

Ali ponuda koju je kraljica stavila znak je da nas se bojeveselo usklikne knez Bernardin. Ponuda dokazuje da smoim opasni i prijetimo njihovim utvrdama. Jaki protivnik ne nudinita.Dok su oni u rijei, ulaze u sobu dva dvoranina izaslana da paze oko gradskih zidinada se brinu da nitko od Filipevih i kraljiinih uhoda ne doe u blizinu kraljevskogdvora.Kad dvorani uniu, vojvoda ih stade ispitivati:- Dakle, kako je vani?- Vae vojvodstvo, svuda mir i tiina.- Niste nigdje nikoga zamijetili?- Nadaleko i nairoko nikoga. A nije ni mogue da se priblii. Nai vojnici zaokruili su nadaleko itav dvor. Kroz taj obru

ne moe proi ni duh protivnikih uhoda.- Znak da ste estito izveli zapovijed. A iz grada nema ni


17/414

kakvih vijesti?- Moj drug bio je u gradu i pokae na drugog dvoraninau seljakom odijelu koji odmah istupi.26

- Vaa vojvodska milosti, u blizini stare palae, to pripadabiskupu egerskome, zapazio sam gospodina Batorija s nekom etom, vi su oboruani.- Nisi doznao to tamo rade?- Razgovarao sam onako s momcima. Kad su vidjeli danosim seljaku haljinu, govorili su sa mnom bez straha.- Dakle, to su rekli?- Vele da ih je gospodin Batori dobro platio. A i mora jerih kani voditi u borbu s vama, vojvodo.- Gle nasmijei se vojvoda i pogleda gospodu to stoje okonjega i sluaju. Dakle, ipak se sprema na borbu.Onda se opet okrene dvoranima:- to su jo govorili?

- Kau da je njegova vojvodska milost poslala kraljevskomvijeu svoje poslanike pa raspravljaju, ali etovoa gospodina Batorija tvrdi da se nee pomiriti, nego e izbiti krvavi boj. Zatim

je jo rekao kako gospoda Ugri okupljaju ete i plaaju suhimzlatom, napuljskim i venecijanskim, jer e biti tekog boja snama.- A nisi uo kad e izbiti boj?- Pitao sam ih: a kada e to biti. Na to oni rekoe da ne znaju, ali tako skoro nee, jer gospodin Batori treba barem osamili deset dana dok skupi ete koje bi mogle da se ogledaju s vojvodinim etama. Tih je junaka, vele oni, mnogo, a kad uzmu uruke ma, kao da im avo pomae. Jo su mi rekli da e boj iz

biti negdje ispod Budima, jer se vojvoda sigurno nee utaboritiu dvoru. To je sve to sam doznao.- Ba toliko koliko mi treba ree vojvoda, pohvali ovjeka i otpusti ga.Tada odmah sjedne sa svojim drugovima da raspravlja.- Dakle, sve je u najboljemredu uzima rije knez Fran-kopan.- Oni tek okupljaju ete i trebaju osam do deset dana vremena.- Bit e da su zato prihvatili pregovore da se uzmognu spremiti za boj.- A kau da je pregovore predloio sam Baka saopivojvoda.

- Tko bi shvatio ree knez. Cas se ini da je s nama,as opet da je s njima, a sad njeguje svoju bolest. Ako i on nijeobolio onako kao potpalatin, kad je htio odgoditi sabor.- O Bakau danas ne vodimo rauna. Vidjet emo uz kogae biti kad okrunimo princa Ivana.- Ako mu ponudimo unosnih asti, Baka ide s nama krozvatru i vodu.- Da, gospoine knee potvrdi vojvoda Iloki svi smosvjesni pohlepe biskupa Bakaa za novcem, ali opet ne smijemosmetnuti s uma da tome poroku nasuprot stoji Bakaev veliki um.27

Sam Varadi upozorio me neka Bakaa pridobijem za sebe i ba zato mi emo gaobvezati. Evo kako: kad stignemo u Zagreb, smjesta emo okruniti naeg kralja.Poto on poloi prisegu, odaslat emo svoje glasnike u Budim gospodi od


18/414

kraljevskog vijea s porukom da su nae namjere miroljubive. Spremni smo napomirbu ako oni priznaju Ivana za kralja itavog kraljevstva. U naem izaslanstvu zate pregovore mora biti Baka. Stoga sam ovlastio biskupa Varadija da mu to saopikad na glasnik stigne svijeu0 kraljevoj krunidbi.- Nismo li odluili Varadija poslati u Milano po Ivanovu

nevjestu Bianku?- Krenut e onog dana kad nai zastupnici budu ovdje pregovarali s vijeem o priznavanju kralja Ivana. Varadi je nepokolebljivo vjeran princu, a do Milana ne moe stii kleveta kojomsu obasuli Varadija. Tamo nee ni vjerovati da je enuo umom,kad s njima pregovara, jednom rijei: Varadi e nam posluitiu Milanu gdje uiva veliki ugled, a Baka ovdje.- Sasvim se slaemo, gospodine vojvodo odobrava knez,a s njim i ostali.- Sve to zadrat e Varadi u najveoj tajnosti, dok mu nestigne glas o naem sretnom dolasku u Zagreb i o krunidbi.- Beatrica e siktati poput zmije kad dozna.- Ba zato poslat emo nae poslanstvo i k njoj da je umire1 zajame dostojan postupak na dvoru kralja Ivana.- Ja bih joj putove posuo grimizom i zlatnicima kad bi ostavila zemlju primjeuje opet Frankopan.- Biskup Varadi je istog mnjenja. Beatrica nikad nee prestati sa svojim spletkama. I kadUgri priznaju Ivana, mi emoBeatricu sklonuti da uz otpravninu napusti kraljevstvo. 0 tom eVaradi govoriti s milanskim vojvodom da on podupre na planve zbog toga to bi Beatrica ogoravala dane Bianki i ugroavalaIvanovo vladanje.- Dakle, to je u potpunom redu. Sad jo jedino preostajeda sretno umaknemo iz Budima.- Pobrinuli smo se da ne budemo vieni ni opaeni. itav

dvor okruili su nai vojnici i dvorani koji uhode svaku neprijateljsku kretnju. Upravo ekamo njihov izvjetaj.- Samo da neprijatelj ne dozna za na bijeg prije redaprimijeti slavonski ban.- Tu morate pomoi i vi. Sve ovisi, gospodo, o vama, tj. onjima koji ostaju ovdje da pregovaraju s Vladislavljevim pristaama.- Spremni smo, gospodine vojvodo naglasi knez rtvovati i svoje ivote.- Traimo samo vau lukavost i miran duh. Nama je potrebno da odugovlaite pregovore barem est dana. Za to vrijememi emo odmaknuti daleko i protivnik nas ne moe dostii.28

Dobro. Pregovaiat emo do estoga srpnja. Naa je stvarda razgovor oduljimo.

est dana putovat emo najhitnije u domovinu, esti danvi ete dobiti svaki sporazum i nou pohititi najbrim konjima zanama.

A protivnik e ovih est dana misliti da je princ na dvoru.- Ve sam odredio katelanu i pau Stjepku kako e zavarati gospodu ako bi tko od njih doao u dvor i htio govoriti sprincem i sa mnom. Vano je, gospodo, da podnosite svaku njiho-hovu nepravdu jer e oni moda nastojati da se s vama posvade iprekinu pregovore.

-Raspravljat emo tiho, mirno, nadugo i nairoko kao u

svetom sinodu.- Moramo dobiti na vremenu. Ovih est dana pregovora zna


19/414

e siguran uspjeh, gospodo naglaava vojvoda.- Imat emo est dana vremena, gospodine vojvodo. Nebojte se.- To je sve to traim od vas.- Evo ruke. est dana zabavljat emo Vladislavljeve pristae

obeavaju prior Berislavi, ban Derenin i biskup Ernut.

- A sad se pribliio as naeg rastanka. Ve dolazi gospodinMladen Berislavi u putnoj opremi.Svi okrenue glave k mladom dvorskom metru koji je uao u sobu u putnomodijelu.- Moemo li krenuti na put? upita vojvoda.- Sve je u potpunom miru. itav Budim spava. Nai vojnicisu na strai. Nitko nas ne moe opaziti.Vojvoda, biskupi, velikai i plemii oproste se sa svojim izaslanicima koji supreuzeli zadau da pokrivaju bijeg.Onda svi odoe k princu da mu najave kako je sve spremno.Sat kasnije svi su sili u dvorite.Tamo ekaju natovarena kola. Oko njih momci u seljakim odijelima. Vojvodatumai princu zato je dvorane i momke odjenuo u seljaka odijela i onda pitapreodjevene mladie:- Oruje ste sakrili?- Pod haljetke i u hlae.

Dobro. Budite mirni i oprezni.Berislavi dade znak za polazak.

Jaui uz princa, vojvoda prvi izlazi iz dvora. Za njim polako kree povorka s kolimanatovarenim dragocjenostima i kraljevskom krunom. Zatiuje ih gusta tmina ikraljevski vojnici to su zapremili itav prostor daleko ispod zidina.Silaze nizbrdo. Vojvoda s princem, Damirom, biskupima, velikaima, banovima,braom Berislaviima i plemiima.Kraljevski vojnici ostaju neprestano u pozadini, a onda se vrate k dvoru.Povorka stigne na cestu i ve kree iz grada.

29

Kola kripe pod tekim teretom. Navrh kola natovarena je roba pokrivenagunjevima.Neki ljudi izlaze iz grmlja i pitaju one u povorci:- Tko ste vi?- Seljaci smo odvraa jedan glas.- A to vozite?- Trgovcima vozimo robu s dananjeg sajma.Mladen Berislavi slua, eka, nitko ne odgovara. Ljudi koji su izali iz grmlja opetse izgube.- to mislite, Berislaviu? Tko su oni? tiho upita dvo-ranin.

- Zacijelo su uhode gospodina Batorija.- Dobro da su gospoda odjahala poprenim putem.- Sastat emo se u blizini prve stanice gdje nae ekajuostali.- A to biste uinili da su nam pregledali kola?- Uhvatio bih i svezao. Ali bolje je ovako neopaeno. Vojvoda mi je dao nalog neka nikoga ne diram ako ne diraju nas.I povorka ide dalje cestom, opasanom s obje strane umom.Ve je daleko od Budima. Ne susreu nikoga.Prije ponoi stigoe na ureeno mjesto. Tu ih doekaju ostali plemii to su seutaborili u umi sa svojim etama i onda se svi svrstaju u povorku pa kreu prema

jugu.

Dana tridesetog lipnja krene vojvoda Iloki s osam tisua ljudi, Ivanom Korvinom ikraljevskom krunom da ga okruni u Hrvatskoj.PROTIVNICI PREGOVARAJU


20/414

Drugog dana poli su iz dvora vojvodini izaslanici u grad, li palau Petra Gereba.Nastavljala su se vijeanja, iznosili prijedlozi i protuprijedlozi. To je trajalo dopodne. A onda se gospoda razioe da opet sutradan nastave.Sve je u gradu bilo mirno i ekali su se rezultati pregovora s pristaama IvanaKorvina. Nitko nije slutio da su oni odmakli iz kraljevskog dvora. Nije bilo nikakvaznaka koji bi otkrio bijeg.

Poslije podne toga dana biskup Filipec dugo je boravio kod kraljice, a zatim seuputio Petru Gerebu. Vojvodini su pouzdanici ve otili u dvor, dok su izaslanicivijea jo na okupu.Biskup Filipec sjedne i smijei se:

Nisam danas mogao prisustvovati pregovorima. Kako smo daleko napredovali?Gereb pogladi svoju tamnu bradu i slegne ramenima:

- Daleko ba nismo. Ipak, nadam se da emo za nekolikodana biti na cilju.- Oekujete da e vojvoda napustiti princa Ivana?- Zato bi inae pregovarao s nama? emu bi slao svojeljude?- Pregovore nije ponudio on, nego mi po savjetu biskupaBakaa. Okolnost to oni s nama pregovaraju, nikako nije dokaznjihove popustljivosti.- Vaa preasnost zamjera biskupu Bakau to nam je predloio pregovore. Ja drim da je njegov savjet vrlo dobar i pametan. Rasprave mogu sve popraviti.- Mogu samo otegnuti izbor koji emo ionako obaviti beznjih ako ne odustanu od Ivana Korvina.- Ve smo davno s tim nacistu: bez njih ne moemo biratikralja. Naravno, ako vojvoda sa svojima ne pristane uz Vladislava,nai emo nekoga tko e u ime juga prisustvovati izboru. Takoje to u naim zakonima i toga se moramo drati.

- Lijepo je to se tako tono drite zakona i potujete gospodu na jugu, ali kraljica je vrlo nestrpljiva.- Recite joj da se drugaije ne moe. Pregovarat emo snjima barem jo etiri-pet dana.- To nije potrebno, velemoni gospodine.- itavo je vijee u tom slono, mi se s protivnikom moramo porazgovoriti, moda ga ipak pridobijemo. I ne zaboravite dasu izaslanici protivnika ugledni i potovani ljudi i dok god imajuto da kau, moramo ih sluati. Zar mislite da se uglednom knezuFrankopanu ili prioru vranskom, Berislaviu ili banu Dereninumoe bez daljnjega navijestiti: dosta nam je vaih govora? To biznailo povrijediti njihov stale koji je i na.Ostali prisutni lanovi kraljevskog vijea tako ivo prista-doe uz Petra Gereba da

se Filipec osjetio poraenim.Ne obazirui se na njihove primjedbe, biskup Filipec podupre glavu i zaokruipogledom gospodu:

A to biste rekli, kad bih vam javio da je kraljica pokuala sklonuti vojvodu Ilokoga neka ostavi princa i pristupi knama, a zauzvrat mu je ponudila bosansku krunu?Svi su raskolaili oi:- A on? to je rekao?- Ukratko: odbio je krunu i kraljiinu milost.Malo su asa svi utjeli. Zatim e Petar Gereb, slegnuvi ramenima:- Lako je vojvodi odbijati krunu. Bogat je, moan i ugledan.A moda se nada da e krunu primiti i od princa.- A ja bih rekao naglasi Filipec da je vojvoda odbiokrunu jer je siguran u pobjedu. A kako nije lud, mora neto imatiu ruci na to oslanja svoju sigurnost.


21/414

-

-30

31

To saopenje nije promailo dojam. Neka potitenost ulazi u sve njih. Razmiljaju,ali se ne domiljaju to bi to mogao snovati vojvoda.

Nije lako pogoditi to se tu kuje i ne bih mogao naslutitito je vojvodu moglo sklonuti da odbije ponudu. Nije to malastvar: bosanska kruna. Tu se radi o zasjedi.Mato Gereb, mlai Petrov brat, uzme razjanjavati:

A tko zna je li ba tako. Oni dolje s juga niti su naekrvi niti naeg plemena. Drugi je to narod i druga ud. UenjaciBonfini i Galeoti mnogo su puta s kraljem Matijom raspravljali otim Hrvatima tamo preko Drave. I kralj Matija je mnogo putarekao da su ljudi od rijei i poboni pa im je prisega, koju sudali kralju, sveta.

Stariji Gereb plane na mlaeg brata:A nama valjda nije sveta? Kakve su to glupe rijei. Prestani

o tom.Zatim se Petar okrene zamiljenom biskupu Filipcu:- Na to zapravo vojvoda moe raunati? Na svoje ete! Imi imamo vojnika.- Ali on ih ima jo vie na jugu i oni e osvanuti, a princ

je jo uvijek batinik crne ete svojeg oca.- Zar niste rekli da ste tu vojsku odluili odmamiti k nama?Mislim da ste ve poslali svoje pouzdanike da pregovaraju saetom.- vrsto se nadam dolasku crnih oklopnika.

- Zato se onda bojite to je vojvoda otklonio bosanskukrunu? Mlad je, nepromiljen i suvie gizdav, a moda i mrzikraljicu pa nee da togod primi od nje.- Da moda pregovore dovrimo? To je i kraljiina elja.- Odredili smo sastanak s vojvodom Ilokim za estoga srpnja.- Tko je postavio taj rok? pita biskup, a Petar Gerebodvraa:

Vojvodini izaslanici. A mi smo to prihvatili objeruke.Ne prihvate li nae prijedloge, stjeemo vremena da naoruamonae ljude, a dotle e stii i crna eta. Bez nje ne moemo pobi

jediti nikoga, u to sam vrsto uvjeren i zato nikako neu da sepregovori prekinu prije nego to vidim svu nau vojnu snagu na

okupu. Drugaije se ne uputam u borbu. Vidio sam dosta bojevaza ivota kralja Matije i znam to mi je initi da svladam nepri

jatelja. Razloite to kraljici i ona e sama uvidjeti da se drugaije ne moe.Kancelar razmisli i bude mu razumijito i prihvatljivo to govori Petar. Znajuinjegovu vojnu spremu, on se potpuno suglasi:

Razloge to ih je spomenuo velemoni gospodin Petar Gereb moram i ja usvojiti jer su razboriti i stvarni. Dakle, do estog32

srpnja neka gospoda raspravljaju, a ja u kraljicu umiriti i uvjeriti da mora takobiti.

Filipec se oprosti s njima i ode u svoju palau.Odmah nakon toga posjetio je Petar Gereb biskupa Bakaa koji je jo uvijek leao,toboe, bolestan. Priopio mu je sve to je uo od Filipca i zatraio savjet.


22/414

Baka bez razmiljanja prihvati rije:Dobro ste uinili, velemoni gospodine. Ako vam protivnik

nudi vremena do estoga, to je gotova blagodat da skupite svesvoje oruane sile. Ako je pak vojvoda otklonio bosansku krunu,u tom ne nalazim nikakav naroit znak. Hrvatska je teko ugroena od Turaka i svi e Hrvati tog asa zaboraviti svoje line

koristi da sauvaju svoju zemlju od pustoenja neprijatelja. Kadim prijeti takva pogibelj, uvijek su jednoduni i zato nee napustiti princa, u kojemu nalaze zatitni bedem, niti za bosanskukrunu.Kad je Baka! ostao sam, dugo je razmiljao. Bela Ferenci nekoliko je puta ulazioi izlazio, a da ga ujak nije oslovio. Naposljetku ga ipak pita zato je dolazioPetar Gereb.- Traio je u meni umirenje jer, kako vidim, gospoda odvijea osjeaju strah da bi princ mogao pobijediti. Prema tome,

jo u dvije sedmice biti prisiljen da bolujem. Prije toga neese rijeiti sudbina prijestolja.- Kako e sve to zavriti?- Sad to ovisi samo o vojvodi Ilokome. On ima xu ruci rjeenje. On ne poputa, dakle, nada se pobijediti i sve mi netokazuje da ga nada nee prevariti.Ve je proao i drugi dan kako je vojvoda Iloki s Ivanom Korvinom kriomice ostaviokraljevski budimski dvor. I toga su dana vojvodini izaslanici raspravljali sizaslanicima kraljevskog vijea i opet se zadovoljni vratili u dvor.Sveopa napetost je popustila pa se mirno pratilo to e donijeti pregovori obajuprotivnika. A kako se znalo da je rok ureen za estog srpnja, svi su znatieljnoekali.Samo u egerskoj palai nije se ekalo, itav dan drugog srpnja izlazio je i ulaziokraljici biskup Filipec, a poslije podne poslao je svojeg tajnika u kraljevski dvor.Otvorili su mu vrata gradskih zidina i on ue u prvo dvorite, Istri mu u susret paStjepko.

Sigurno vaa milost eli govoriti s princom ili gospodinom vojvodom? Oni su danasrano u zoru izjahali u lov i vratit e se vrlo kasno.333 CORDANA iv

- Ne, nisam kanio govoriti s njima, nego imam isporuitigospodi izaslanicima molbu preasnog gospodina Filipca. On eli

jo danas govoriti s njima. Moda bi se potrudili u njegovu palau.- Odmah u vaem gospodstvu javiti odgovor.Hitrim skokom otri pa dok su drugi dvorani uveli Filipceva tajnika u zgradu prvogdvorita. Tu mu ponude stolicu u maloj dvorani da tamo doeka odgovor.Nisu se maknuli od njega da ne bi pokuao razgovarati s kojim slugom i lukavoizmamio od njih tajnu prineva odlaska.

Stjepko se brzo vrati s porukom da gospoda izaslanici primaju poziv gospodinakancelara i odmah e stii u njegovu palau.S tom porukom kancelarov se tajnik u Stjepkovoj pratnji uputi k izlazu iz dvorai pohiti gospodaru.Uskoro prior vranski i knez Bernardin, ban Derenin i biskup Ernut krenue u kuubiskupa Filipca.A u egerskoj palai kraljica Beatrica sjedi u naslonjau i razmilja, stvara osnove iraspravlja sa svojim pouzdanikom Ranzanom. Prevre sa svih strana svoje i njegovemisli.Lukavi Napuljac vlada se povueno i suzdrljivo, umije namjestiti svoje savjete inametnuti ih kraljici neopaeno da ih ova smatra svojima.Naposljetku primjeuje poniznim tonom:

- Velianstvo izgleda izmueno, odvie je danas raspravljalo.Ne bi bio naodmet kratak odmor.- Nema odmora dok ne proglase novog kralja.


23/414

- Ipak je to golemi napor za vae velianstvo.- Beskrajan napor u krenju putova do mojeg mjesta naprijestolje. Boe moj, kako bi to u Napulju bilo lako. Moj djedAlfonzo I zauzeo je napuljsko prijestolje, pobivi sve koji su mustajali na putu. A u ovom barbarskom kraljevstvu okupljaju seneki stalei, prosvjeduju, biraju kralja po miloj volji. Tko bi se

u Napulju usudio rei: neu. U ovom kraljevstvu Bog slabo mariza dostojanstvo vladara.Odmah zatim Beatrica pogleda na sat.- Dugo nema biskupa Filipca.- Kad tako dugo izostaje, onda je uspio izvriti zapovijedvaeg velianstva.- Uspio? Kao da bi bila potrebna kakva naroita borbakupiti nekoliko prekodravske eljadi.

Evo, velianstvo, grof Enriko vodi biskupa Filipcaupozori Ranzano pa se povue u pozadinu.Kraljica se okrene k biskupu:

Dakle, govorili ste s vojvodinim izaslanicima?34

- Dao sam ili pozvati iz kraljevskog dvora preko svojegtajnika.- Va tajnik nije vidio princa?- On je s vojvodom izjahao u lov.Naborano lice napuljskog poslanika ispuni se uenjem, pogledavi biskupa, pa opetkraljicu, i onda naroito naglasi:- Neprispodobiva drskost odlaziti u lov u ovako vanom iodlunom asu. Opet dokaz da su potpuno sigurni.- Jutros, dok su odlazili u lov, pratila ih je sigurnost alikad se veeras vojvoda i princ vrate u dvor, nai e razorenenade. Vojvodini su izaslanici potpisali nae uvjete i time smovojvodu i princa izigrali. Dajte mi, biskupe, ugovor.Dugoljasta kancelarova glava udno se nakrivi. U dranju mu je neka nesigurnost.

Velianstvo, vrlo sam nesretan to vam ne donosim onoto ste oekivali.Ona ga gleda, istraujui:- Kako? Vojvodini me izaslanici iznuuju? Nije im dovoljnoono to ste im obeali. A rekla sam vam: pristanite na sve totrae, jer kad ovi ljudi potpiu na ugovor, ne mogu ga oporeini vojvoda ni princ. Izaslanici su u njihovo ime odustali odizbora, a za takvu divnu zasjedu mogli ste im bez pitanja datito su traili.- Ba u tom je zlo, velianstvo, to nisu traili nita.

- Valjda nisu dobrovoljno izdali drugove?- Ne, velianstvo. Vojvodini izaslanici dooe u moju palaukako sam ih zvao. Tamo sam im ponudio dukate i asti na vaemdvoru ako u vojvodino ime potpiu da princ odustaje od kandidature.- Ali to ve znamo, to su kazali na to?- Odbili su.- Rekoh malo prije: niste im dovoljno ponudili. Morali steudvostruiti cijenu.- Nisam dospio. Svi su navalili na me, viui da sam ihuvrijedio.- Cime biste ih uvrijedili?- to sam predmnijevao da bi oni mogli dati svoj potpis i

tako izdati svoje drugove i zadanu rije.U njezinom se licu odrazi duboko zaprepatenje a zatim zgraanje.


24/414

- Jeste li dobro razumjeli to su govorili?- Posve dobro, velianstvo, jer na kraju su poeli uzvikivatikako ih niim neemo navesti da budu izdajnici roda kojemupripadaju.- Izdajom nazivaju kad vladar od njih trai da mu se predaju? I jo hoe da ih plati?

3* 35

- Jo rekoe da me samo moje uzvieno zvanje titi od odmazde za uvredu.- Uvreda je kad kraljica pristupa k njima i nudi im plauza neki in? Time sam samo njihovoj nitetnosti darovala vrijednost.- Ipak oni to smatraju uvredom i odbili su.- Tko su ti to odbijaju moju ponudu?- Ljudi od velikog ugleda: knez Bernardin Frankopan, priorvranski Berislavi, ban Imbro Derenin i biskup Ernut.- Banovi, knezovi, priori koji nisu nauili procijeniti vrijednost kraljeve ponude. Zar su barbari ovdj?.; enuli umom? to

velite vi, Ranzano?- Ponajprije moram ispraviti to sam prije nepravedno spoitnuo vojvodi i princu: da je bila drskost otii u lov u tako ozbiljnom asu- S potpunim se pravom mogu zabavljati kad izanjih stoje izaslanici koji ne primaju ni kraljevsko mito. Ni drugamoja primjedba nije nova. Opetujem ono to sam rekao one veerivaem velianstvu kad je vojvoda odlazio, odbivi bosansku krunu: na protivnik sjedi na jakoj tvravi neke svoje nepoznatenam osnove koja mu prua potpunu sigurnost u pobjedu.Kraljiine duge trepavice nervozno trepu, a glatko bijelo elo nabora se.asak razmilja i pogleda biskupa Filipca:- Vjerujete li vi u to, gospodine biskupe?- Nemam, na alost, nikakvih motiva da gospodina napulj-skog poslanika opovrgavam, ali isto tako nemam razloga da njegovo miljenje opravdam.- Dopustite da razjasnim uzme rije Ranzano. Vojvoda

je odbio bosansku krunu, a njegovi izaslanici odbijaju i ast iblago. Kako ih ne smatram ludim, to je kao na dlanu: njihoviplanovi nesumnjivo vode k pobjedi princa Ivana.- Kako se ponaaju izaslanici na pregovorima? upitakraljica Filipca.- Vrlo mirno, uvjerljivo i samosvjesno.- I to mora imati naroite motive upadne Ranzano, aFilipec potvrdi:- Posve sam vaeg miljenja.

Kraljica iznenada ustane:- Pa dobro. Ne gubimo vrijeme. Moramo to prije izabratikralja. Ne asimo.- Ugovorili smo, velianstvo, sporazumno da emo pregovarati do estog srpnja.- Protivnik mora potpisati ugovor koji smo ve jednomsklopili s princem.- A ako ne potpie?- Odluit e oruje.36

- Uvjereni ste da e potpisati?

- Ne, velianstvo, daleko od toga uvjerenja.- emu, dakle, ovi pregovori?


25/414

- Pregovore je prihvatilo vijee na prijedlog biskupa Bakaa,a ja sam bio prisiljen pristati jer Petar Gereb eli da se uklonimooruanom sukobu i nada se uspjehu od tih pregovora.- Snaga Petrova uma bila je vazda u njegovoj naroito njegovanoj bradi.- Velianstvo, ve davno teko snosim posljedice njegove

slabe nadarenosti, a u tom se s njim dostojno takmie i ostali velikai u vijeu.- Gospodine biskupe, punom pregrti sipam novac za Vladi-slavljev izbor i zato neu vie gledati skrtenih ruku nesposobnostovog vijea. Ono je svojim neprestanim pogrekama skrivilo dasam zapravo opkoljena hrvatskom hordom koja mi zatvara put naprijestolje i jo me pri tom vrijea, odbijajui asti koje im iskazujem svojim ponudama i sva moja nastojanja preziru besprimjernom tvrdoglavou.- Velianstvo pravo prosuuje: nisam vidio premca takvojtvrdoglavosti.- A ja vam velim: bit e meki od rastopljenog voska.- Ako velianstvo uzme u svoje ruke borbu, ne obaziruise na gospodu iz vijea.- Vijee je nesposobno i, evo, ja preuzimam vodstvo uzvau pomo, gospodine biskupe.- Sav se predajem mudrom upravljanju svoje kraljice.- Dakle, rekoste da je ugovoreno pregovarati do estog srpnja?- I obje su stranke jedna drugoj na to zadale rije.- Sutra je trei srpanj. Morali bi, dakle, pregovarati jotri dana?- Prema ugovoru obiju stranaka, velianstvo.- A vi ete najaviti vijeu: kraljica prekida pregovore jerprotivniku ne eli pruiti vremena da ova tri dana izvede bilo

kakvu zasjedu sebi u korist.To zabrine Filipca:- Velianstvo, Petar Gereb mi je dokazao da mu otezanjepregovora do estog prua mogunost da sabere sve svoje vojnesile.- Govorila sam s Batorijem i Rozgonijem. Obojica su odmah spremni na borbu ako je potrebno.- Moram priznati Petru Gerebu mnogo veu spremu u bojnim poslovima. Bude li se protivio, poslat u ga vaem velianstvu.- Naravno da se Petar Gereb u to bolje razumije, ali akosu ete na okupu, boj moe zapoeti.- Ba to je neprilika to se ne moe ustvrditi da su ete

na okupu.37

- Do sutra svakako oekujem crnu etu kralja Matije. Uvjerena sam da e se odazvati kraljici i ostaviti princa.- Glavni etovoa Bla prisegao je kralju Matiji da e sluiti samo zapovijedi princa Ivana, dakle, nee biti tako.- To znai da mi valja neto dublje prisegnuti u moju

monju. Meutim, vi ste tome Blau poslali svojeg glasnika inovaca?


26/414

- Po nalogu vaeg velianstva otputovao je glasnik jo dva-desetosmog, dakle, morao sam primiti neku vijest, dli dosad nita.- Onda su prinevi ljudi putem sreli vaeg ovjeka i podmitili ga? -..i(tm)- To bi bilo nemogue. Poslao sam crnoj eti svojeg zemljaka i roaka Ivanuu. Ne moe on izdati mene jer bi sam izdao

svoju slubu i svoje nade, ali moda su putovi loi ili se zapovjednik crne ete predomilja: vabi ga princ imi.- aljite crnoj eti nove glasnike i javite smjesta im stignekakav glas.- Uinit u, velianstvo.- Dakle, kako rekoh: pregovore valja prekinuti. Nastojtevijeu dokazati da se neprijatelj mora napasti orujem to prije.Moje vam ete stoje nadohvat i moja monja. Crnoj eti poaljite najspremnijeg glasnika.Uvjeravajui kraljicu o svojoj vjernosti, Filipec se oprosti da izvri njezinu zapovijed.Ona je ostala sa svojim poslanikom, tuei se:- Bilo bi razumljivo da istroim svoju snagu u borbi s kojimstranim vladarom, sebi ravnopravnim neprijateljem, ali ja se, eto,troim u rvanju s podanicima, sa smeem.- Imat ete mnogo brige i posla, velianstvo, dok ih odgojite.- Otvorit u tamnice, skovati okove, sagraditi stratita i mojie podanici biti toliko savreni da u i ja biti zadovoljna.I onda sjedne na leaj:

Kako je ovdje tvrdo sjediti. I kako su puste ove bijeleneukraene i neugledne zidine. N podnosim ove puste sobe s ne-umjetnikim slikama i premalo raskonim ureajem. Hou u kraljevski dvor. Mramorni stupovi, bronani kipovi, zlatom ureenizidovi, draguljem iskieno sue, to treba mojim oima, mojimpluima. Moja ruka ezlo trai da udara pa da mi se dua smiri.Sutra u zoru treeg srpnja stigoe knez Bernardin, ban Deren-in, prior Berislavi i

biskup Ernut u palau Petra Gereba da tamo nastave pregovore.Nali su etvoricu izaslanika kraljevskog vijea i biskupa Filipca.38

Ulazei u sobu, opazi knez Bernardin da su gospoda prije njihova dolaska vrlouzbudljivo raspravljala.I kad posjedoe k stolu, zavlada nekoliko trenutaka potpuna tiina koju biskupFilipec prekine i oslovi hrvatske izaslanike:- Vane okolnosti ponukale su nas da vam predloimo napotpis ugovor koji je sklopljen s princom.- Oprostite, gospodine biskupe prekine ga knez Frankopan

ponajprije je potrebno da temeljno raspravimo toku po tokui o svakoj kaemo svoje mnijenje. Do estog emo se odluiti.

- Moram izjaviti preasnoj i velemonoj gospodi da ne elimo dalje pregovarati, ve traimo da...Filipec ne doree. Vojvodini izaslanici ustadoe, prosvjedujui.- Ugovorili smo rok do estoga u potpunom sporazumu sgospodinom Petrom Gerebom i ostalom gospodom.- Ne moe se pogaziti zadana rije.Petar Gereb se crveni, mrko pogleda biskupa Filipca i mrzovoljno kae:- Preputam gospodinu kancelaru da opravda ovu stvar.- Kako? Zar on da opravda rije koju smo zajedniki izmijenili s vama, velemoni gospodine?- Gospodin biskup vodi poslove ovog kraljevstva.- Poslove vodi, ali ne vodi nas ree biskup Ernut. Mi

smo zajedniki odluili da jedni drugima kaemo sve to mislimoprije nego pristupimo izboru kralja.


27/414

Biskup stade neugodno raspredati o potrebi da svoja miljenja meusobnoupoznaju i upozore jedni druge na sve opasnosti i prednosti koje bi mogleuslijediti oko kandidata na prijestolje.Blistavoj biskupovoj rjeitosti ne usuuje se oprijeti ni biskup Filipec. Iako venestrpljivo pogledava na sat, dunost po-itanja prema svojem biskupskom kolegine doputa mu da prekine njegov govor.

Onda govorniku dolazi u pomo prior Berislavi pa nastavi tamo gdje je biskupzavrio.Filipec uzalud nastoji da ga uuti. Prosvjedovanje izaslanika prinuka ga daslua i priora.Onda opet uzme rije knez Bernardin.Kancelar Filipec na kraju se pomirio sa sudbinom i ekao dok svatko od Hrvata kaesvoje miljenje o potrebi da se raspravljanje nastavi.Najposlije doe do rijei Filipec pa kratko predloi:

Donosim gospodi nepromijenjen ugovor pa molim neka gapotpiu.Ova kratka izreka nemilo iznenadi vojvodine pouzdanike. Makar njihova licaizraavaju ogorenje, svladavaju se i prepuste rije prioru vranskom.On zatrai rok od dva dana, ali Filipec ne poputa. Tada e ponovo Berislavi:39

Vidim da smo gospodina biskupa i gospodu od vijeauzalud uvjeravali o dunosti da se odri rok na koji smo se obavezali i jedni i drugi i pitam: zar uistinu traite da se prekinu pregovori? Pitam to naroito gospodina Petra Gereba.Mjesto njega, strelovito upadne biskup Filipec:

Ovo je odluka vijea i kaem: jednoduna.Petar Gereb uti dok potpalatin, biskup egerski i rizniar Or-ban potvruje Filipevodgovor. Prior tada iznova govori:- Vrlo alim to i preasna i velemona gospoda naprostogaze zadanu rije. U tom poloaju izjavljujem u ime svoje i svojih

drugova: ovog asa ne moemo predloeni ugovor ni odbiti ni potpisati. To je razumljivo. Prekid pregovora znai novu fazu u naem pregovaranju i zato smo duni da ovaj novi dogaaj saopimo vojvodi Ilokome i naem kandidatu za prijestolje. Mislim danam velemoni gospodin Gereb ne bi mogao uskratiti ovaj indunog potovanja.- To je razumljivo ubaci Petar Gereb dogovorite se svojvodom.Ostali ekaju to e biskup Filipec. Ovaj jednostavno ree:- Dobro. Do veeri oekujem odgovor.- Ako moramo danas dovriti, onda bismo vrlo rado jo prijeveeri dali svoj odgovor, ali princ i vojvoda i danas su u zoru od-

jahali u lov i vratit e se tek kasno uveer, dakle, odgovor moemo donijeti tek sutra ujutro nakon mise.- Naravno, kad princ i vojvoda nisu u dvoru, pristajem dagospoda svoju odluku predloe sutra.Na tu kancelarovu izjavu ostavie vojvodini pouzdanici Gere-bovu palau, pohite iobavijeste odmah biskupa Varadija to se dogodilo, a onda smjesta sjednu davijeaju.- Kakva iznenadna promjena? Koji bi tome mogao bitiuzrok?- Neto su se predomislili zamiljeno ree biskup Ernut.- A ja bih rekao naglasi ban Derenin da su ve okupilisvoje bojne sile i ele se s nama pobiti.- Oni misle: i vojvoda i njegovi izaslanici odbie nae mitopa to da dalje s njima pregovaramo.- Gospodin prior pogaa primijeti knez. Vjerujte: danas Filipec nije pokuao podmititi, ne bi sada prekidao pregovore


28/414

jer ne bi znao nae miljenje i bili bismo izdrali jo itava tridana do estoga.- Tu nam je zamku podmetnula Beatrica. Filipec nam jenudio asti i zlatnike u njezino ime. Jer smo je odbili, aragonkahoe da se s nama bije.- Ispunit emo joj elju ree knez.

- Ali vojvoda Iloki traio je est dana vremena da odmakne.A mi nismo pregovore mogli otegnuti due od tri dana.

- Ovo nam je teak udarac. Pomislite: jo za tri dana bilibi nai nedostiivi.- Ipak hvalimo gospodinu prioru to je tako mudro izigraoFilipca i stekao nam barem jo dananji dan.- Raunao sam ovako: gospoda od vijea moraju pristatida odgovor donesemo sutra, jer im je Stjepko juer rekao davojvoda i princ izlaze u lov. Prema tome, stekli smo za vojvodujo dananji dan.- Ne bojte se gospodo usklikne sada katelan ulaj

ulazei u dvoranu. Ne mogu vojvodi nauditi nikakve potrage.Glasnicima je odreeno neka crnu etu upute da zadri potjeruprotivnika. Vojvodin je glasnik nosio zapovjedniku Blau zapovijedda ne pusti iz Budima nikakve ete na jug. Bla je vjeran princu,on e izvriti zapovijed.To ih sve obraduje i, raspravljajui o putovima crne ete kralja Matija, najposlijeodlue:- Prema tome, gospodo, mi ove noi moramo za vojvodomi princom.- Ipak valja poslati glasnike da im javi to se zbilo.Predveer se oproste s Varadijem, a onda sazvae svoje momke da se spreme naput. Nakon veere oproste se s katelanom ulaj em, naloivi mu neka budno pazi

da gospoda od kraljevskog vijea to kasnije saznaju bijeg pristaa Ivana Korvina inestanak krune.Kasno u no, u potpunoj tami, neopaeni od protivnika, ostavie kraljevski dvor iBudim.Svanulo je jutro. Petar Gereb sa itavim vijeem oekuje dolazak hrvatskihizaslanika. I biskup Filipec pourio se odmah nakon mise u Gerebovu palau gdje ih

je domain podvorio dorukom.Vrijeme je brzo prolazilo u jelu i piu. Potkraj doruka opaze da izaslanici jo uvijeknisu stigli.

Ve su davno mogli biti ovdje. Nemamo mnogo vremena.Trebalo bi nekoga poslati gospodi da pita to je.Nestrpljivost biskupa Filipca prelazi i na druge i Petar Gereb poalje glasnikau kraljevski dvor.

Ovaj se vrati s porukom da su gospoda izaslanici ve davno otili iz dvora.Opet ekaju, a onda kancelaru bude neprijatno:Tu se neto dogodilo.

Biskup Filipec pozove Gerebove sluge i naloi:Jedan neka ide odmah k biskupu Varadiju i zapita za

gospodu kneza Frankopana i njegove drugove. Drugi neka se uputi

i i I

40

41


29/414

hrvatskim plemiima koji stanuju u gostionici kraj crkve i zapita za gospoduizaslanike.Sluge su potrale, a gospoda od kraljevskog vijea zagledavaju na prozor,oslukuju, ekaju, nagaaju.

Uskoro emo biti nacistu.Za pola sata dojahali su Filipevi sluge bez daha, najavie da biskup Varadi nita ne

zna gdje se nalaze gospoda izaslanici, a isto tako su odgovorili i hrvatski plemii tosu ostali u Budimu na raspolaganju Varadiju.Iznenaenje sve vie raste. Filipec alje ljude u grad da se raspitaju o velikaima poraznim kuama, gjije su stanovali.I donesoe vijesti da su gospoda ve u noi prije tri dana otila i nisu se vie vratila.Kancelar ve nasluuje, alje glasnike na sve strane, sam ide u dvor da se najaviprincu Ivanu. Katelan mu javlja da se princ i vojvoda ne nalaze u dvoru jer su otiliu lov i vratit e se tek estoga srpnja ujutro.Na tu vijest Filipec poalje glasnike u umu gdje su bile utaborene vojvodine ete.Ali se ovi vrate s vijeu da su ete digle svoj tabor, a ljudi su ih vidjeli kako suprije tri dana otili na jug.Brzo je sazvao kraljevsko vijee na okup u svoju palau i onda pohitao kraljici.- Vae velianstvo dobro je slutilo. Vojvoda Iloki odbio jebosansku krunu jer ga je na to potakla avolski dobro smiljenaosnova.- Sprema se da nas napadne?- Naprotiv. Njegova se lukavost utekla mnogo boljemu idoista mudrom planu, a bio bi ga dokraja izveo, da vae velianstvo nije odluno trailo prekid pregovora.- Govorite to je.- Vojvoda je sa itavom svojom vojskom odmaknuo iz Bu-dima i ve tri dana putuje na jug.Kraljica se gotovo skameni od uda:- Pobjegao? Kukavno pobjegao, a vi nemate druge rijei,nego udivljenje?

- Ova osnova doista je vrijedna da joj se divimo.- Jer je ostavio bojno poprite da odaberemo kralja posvojoj volji? To vam se ini mudro?- U ovom kraljevstvu moe se smatrati zakonitim kraljem,samo onaj kojemu na glavu poloimo krunu.Njezine zjenice igraju:- A zato krunu ne bismo poloili na Vladislavljevu glavu?- Jer je krunu odnio sa sobom vojvoda.- Krunu je ponio sa sobom? vikne kraljica izvan sebe.42

- Moji su ljudi doznali da su hrvatske ete sobom vozile

itave tovare, dakle, posve je jasno da su ponijeli prineve drago-cijenosti, a u prvom redu kraljevsku krunu.- Okrali su kraljevstvo, orobili ga!- Kraljevsku krunu predao je kralj Matija jo za ivota uruke princu Ivanu pa e se braniti da je nije ukrao. Meutim,kruna putuje u Hrvatsku, i princ putuje u Hrvatsku, i vojvoda,i sva gospoda s njima pa je lako pogoditi koja je njihova namjera.- Da u Hrvatskoj okrune Ivana?- Nita prirodnije od toga.Gotovo je skoila iz naslonjaa mrtvo blijeda. Nekoliko trenutaka ne moe daprogovori.Sve njezine rtve, svi napori, sve nade razaraju oni to putuju dolje prema jugui prelaze preko nje, gaze njenu vlast i nose sobom ezlo i krunu za koju se ona bori

svakim dahom svog ivota. Kruna zbog koje je ona probdjela tolike noi, stvarala


30/414

tolike spletke, troila svu svoju snagu, zagorila svoj ivot. Tu krunu nose sada uHrvatsku da je poloe na glavu princu Ivanu.Sva njezina stara mrnja usplamti novim poarom i provali neobuzdano, divlje izahvati sve obzirnosti prema drugima i prema sebi.- Razbojnici nose krunu koju su oteli, ukrali. Prevarena sam,kralj Vladislav sramotno izigran. Kakav me stid oblijeva! A vi?

to vi, gospodine biskupe? to vi na to? vie Beatrica glasomkoji navjeuje oluju.- Molim vae velianstvo da me saslua.- Orobljena, okradena, opljakana, pa da jo budem i mirna?Nikad niste sluili pravog kralja kad traite mir. Nikad niste osjetili odgovornost koju preuzimate na sebe. Niste bili svjesni nidorasli toj borbi, inae se to ne bi moglo dogoditi vama na oi.- Molim vae velianstvo da me saslua.- Ne sluam vie ni vas. Nitko ovdje nije sposoban da vodiborbu. Ni vi. Nudite krunu meni, Vladislavu, i sjedite u svojojpalai i pregovarate s protivnikom. Pregovarati! Nikad Beatricanije u rijeniku jednog vladara ula tu rije. Podanik se udara, ane govori s njim. Njega treba gurnuti u prah, a ne pogaati sei ekati da podanici milostivo izreknu volju.- Nisam kriv, velianstvo, to sam zapao u ovo kraljevstvoi moram se pokoriti.- Vi se moete pokoriti, ali ja nikada! Ta je kruna mojevlasnitvo. Smatram je vlasnitvom i za nju u se boriti do posljednjeg daha ivota. Ne samo ja. Za nju e se boriti moj otac saitavom svojom bojnom snagom, sa svim svojim moima. Kruna

je moja. Istrgnut u je makar iz eljusti krvolone zvijeri.- Ba o tom hou da govorim s vaim velianstvom.- to imate da mi kaete?43

- Velianstvo mi krivo ini kad misli da u nemono skrstitiruke i pustiti protivniku da odnese krunu u Hrvatsku i tamo okruni Ivana Korvina.- Govorite zapovjedi ona i gleda ga napeto.- Sve svoje bojne sile poslat emo u potjeru za vojvodom.- To nije dovoljno. Potrebna je sigurnost da e ih dostiii pobijediti.

- Sigurnost je u broju i brzini naih eta.Beatrica je sjela da koncentrira svoje misaone snage.Kratko i otro ispituje:- Koliko dana protivnik putuje? t-A- Tri dana i tri noi s dananjim danom.- To je mnogo.

- Bilo bi, ali protivnik vozi sobom tovare, dakle, ne moetako brzo napredovati.- Svejedno je u prednosti.- Smanjit u prednost potjerom koju opremam.- Kad ete poslati potjeru?- Jo ove noi.- Koliko je vaih eta?- Oko etiri-pet tisua naih momaka.- Malo prema njihovih osam ili devet tisua.- Ako jo gospoda biskupi otpuste svoje banderije?

- Ako otpuste? Zar u ih jo moliti?- Naloit u im neka banderije pridrue Batoriju.


31/414

- Moje ete broje oko tri tisue.- To bi bilo oko sedam, velianstvo.- Ako vojvodi dou u susret oni to mu imaju doi u pomoiz Hrvatske?- Jasno je da smo jo uvijek u loijem poloaju.- Kancelar kraljevstva ne bi smio dopustiti da se pred njim

izree takva rije, a kamoli da se sam hvali kako je prema neprijatelju u loijem poloaju.Njena gruba spoitavanja Filipec namjerice obilazi kao da ih ne uje, pa idenaprijed, ravno k svom cilju:- Naa pobjeda, velianstvo, vezana je uz uvjet.- Koji je taj uvjet?- Da crna eta pristane uz nas.- Ve je u blizini?- Samo mi je stigla vijest da je ostavila svoj tabor i krenula.- Kako dugo treba do Budima?- Petar Gereb tvrdi da bi noas ili sutra mogla razapeti atore pod gradom.

-Onda je providnost poslala meni u pomo.

- Upozoravam kraljicu: ne znamo je li se crna eta odazvalaprinevu ili naem pozivu. I on i mi poslali smo svoje poslanikenjenom zapovjedniku Blau, zovui ga u Budim.44

- Princ nije u Budimu.- Ali princ je sigurno poslao svoje naloge. Moda crna etaima od vojvode uputu da zadri nau potjeru.- Velim: pristat e uz onoga koji vie obea, dakle, obeajtesvakome po koju forintu vie nego to im plaa Ivan.- Tu odluuju samo dukati. A Petar Gereb veli opetovano:

pobijedit e ona strana uz koju pristane crna eta.- Pa dobro. Onda e pristati uz nas.- U tom sluaju vojvoda Iloki ne moe izvojtiti pobjeduniti sa itavom vojskom svoje zemlje.- Neka se u moje ime ugovara sa crnom etom do najviesvote. Polovica se ima isplatiti odmah, a druga polovica nakonizvojtene pobjede. Novac uzmite od Enrika. A kakva je vojna osnova Petra Gereba?- Progoniti neprijatelja, a kad ga dostigne, upustiti se s njimu krvavi boj. Najprije sa etama koje vodi Batori, a zatim e Petar Gereb napasti neprijatelja sa crnom etom s lea.- im stignu oklopnici pred Budim, neka Petar Gereb s

njima ugovori stvar. Neka se dugo ne pogaa, svaki as to bismoga propustili darivamo otmiarima krunu.Onda kraljica ustane sva raarena mrnjom:

Ne tedite novaca, obeavajte, podmitite, nagraujte, alidostii ih moramo, moramo ih pobijediti, uhvatiti i zarobiti, proglasiti izdajicama kraljevstva. A to vodi na stratite. Idite, biskupe, bdijte i radite. Poaljite k meni sve zapovjednike eta da imkaem kakva ih eka dunost.I on ode iz palae.Uto iz grada stigne poslanik Ranzano, koji je ve doznao to se dogodilo.- Velianstvo u tom bijegu sjajno je zamiljena zasjeda kojaje vojvodi pruila sigurnost pobjede. Zato je on otklonio vauponudu.

- I oplakat e je u okovima i na stratitu. Sve u ih kazniti,pokoriti, pribit u ih o zid peine, svezati im ue oko vrata i nee


32/414

moi drugo da kau nego: slava tebi, aragonska vlasti. Neu da snjima ivim pod istim nebom. Dok oni ne plate na stratitu, meninema odaha. Sasut u po njima ognjene gromove. Aragonce susu nazivali tiranima. Tu golemu slavu tek e sad zasluiti Beatrica.Krv zloinakog kralja Eerantea proliva se njenim ilama.

Krvav e biti dan kad ugrabljena kruna zasja na mojoj

glavi.U palai Petra Gereba sve je uurbano. Kapetani se spremaju, primaju naloge i ondapolaze kraljici.Doekala ih je neobinom milou i bogato nadarila.45

Stjepan Batori, Dragfi, Rozgonji prisiu kraljici da se dostii i pobijediti bjegunce.A ona kraljevskim dostojanstvom izree svoje obeanje:

Tko od vas uhiti princa Ivana ili vojvodu Ilokoga, moe na kraljevskom dvoruodabrati ast koju god zaeli.Ushieni obeanjem, kapetani se duboko poklone i odlaze.Kasno u no ostavljaju Budim ete Beatrice i kraljevskog vijea pa jure prema juguza vojvodom Ilokim.CRNA ETAPrva dvadeset etiri sata svojeg putovanja jahala je Gordana neprekidno u pratnjiSimona, etovoe Mirka i njegovih momaka.Prije nego to je zapalo sunce nali su se pred gostionicom na rubu sela.

Skrenimo u ovu kuu. To je sigurno putna stanica odredi Gordana.U dvoritu pred stajom naoe slugu kako isti lijepog sivca. Gordana mu prie,omotana platem i sputena vizira:- Ima li kakva soba u kui da se odmorim?- Ima, mladi gospodine, ali morate ekati dok se probudikraljevski glasnik.Iznenaena Gordana pogleda Simona pa opet pita marljivog slugu:

- Ovaj konj pripada kraljevskom glasniku?- Da odgovara ovjek i radi svoj posao dalje.- Odakle je stigao glasnik?- Stigao je iz Budima, danas poslije podne.- A kamo putuje kraljevski glasnik?- Ne znam kamo. Trai crnu etu.- Kako zna da je trai?- Ispitivao je gospodara nije li moda ovuda prola crnaeta kralja Matijaa.- I nije prola?- Nitko joj nije vidio traga.- U koje doba putuje glasnik dalje?- Mislim o zapadu sunca. Evo, naloio je da mu priredim

konja.- Nema pratnje?- Ima pet momaka, oni tamo hru.- A kako ti zna da je putnik kraljevski glasnik?- Sam kae pa kako ne bi bio.- A gdje je sad?- I on spava, kao i svi drugi klipani.46

Gordana povue za sobom Simona i apne mu:- U Budimu nema kralja, a tu je kraljevski glasnik, dakle,sigurno pripada Beatrici.- A trai crnu etu.- Ba zato elim s njim govoriti. Vi ete u gostinjsku sobu samnom.


33/414

Onda zovne Mirka i naloi mu:Obojica pokrijte lice vizirima da vas glasnik ne moe

prepoznati, a i zato da ne bude napadno to ja uvijek sputamvizir. A vi, Simone, doite. Govorimo samo napuljskim narjejemda pobudimo glasnikovo povjerenje. Cim zamijeti talijanski govor,smjesta e nas uvaavati.

Omotana plastom, pokriva svaki trag enskom tijelu i ulazi sa Simonom u kuu.Vrata gostionice irom su otvorena. U sobi nema nikoga. Si-mono i Gordanasjedoe u kut, daleko od svjetlosti jednog jedinogprozora.Primakoe k sebi stol i naloe gostioniaru da donese neto za okrepu. On ihposlui peenim jajima i suhim mesom, a onda ih ostavi same.urno su jeli da opet uzmognu pokriti lica. Ve su davno pojeli, kad kroz prozoropaze glavu nekog mukarca pred kojim se klanja gostioniar.- To nije Napuljac primijeti Gordana tiho svome pratiocu.- Naprotiv, odijelo pokazuje Moravljanina.Onda oboje okrenu glave od vrata i udube se u tihi razgovor.Gostioniareva ena nosi u sobu jelo i pie za stranca. Ovaj se urio iza nje hitrimkoracima. Opazivi dvojicu plemia u kutu, ne ree nita i sjedne k stolu. Oito mu

se jako uri i vie se ne ogleda na prisutne.Meutim, talijanski govor u kutu bude neto glasniji. Onaj od stola iznenada digneglavu od jela, promatra Simona i Gorda-nu, opet slua, pa se onda neto servilnookree i upita latinski:- Gospoda plemii su oito Napuljci?Simono se obazre i odgovori:- Da, gospodine. Napuljci smo i sluimo kraljicu.

- Oprostite, nisam vas pozdravio, nisam znao pa ustanei nakloni se.- A vi gospodine, sluite princa?- Ne, ja sam u slubi biskupa kancelara Filipca. Njegov samroak. Zovem se Franjo Januka.On se klanja da izazove uvaavanje Napuljaca. Na to Simono ree dva talijanskamuka imena, predstavivi sebe i Gordanu, i onda upita novog znanca:- Putujete u Budim?- Obratno, gospodo, putujem iz Budima. A kamo ste vi krenuli?

I mi putujemo iz Budima u poslu njezinog velianstva.47

Tako? iznenaeno e glasnik pa smeten uuti.Napuljski plemii ispunjaju ga poitanjem i strahom. Boji senepoznate napuljske bahatosti, a htio bi da se ulaguje kraljiinim zemljacima.Htio bi govoriti glasnije pa ipak se skanjuje. Da podri vezu izmeu sebe i njih,

poinje ih nuditi jelom i piem. Gordana odbije rijeima:- Hvala gospodine, ve smo zaloili i naruili obilnu veeru,jer ostajemo ovdje dan-dva.- Tako? Ne prosleujete put?

- ekamo ovdje crnu etu po nalogu kraljice.Glasnik iznenaeno usklikne:- Vi nosite poruku etovoi Blau?#*- Vrlo vanu poruku. " #Januka ustane, priblii se Simonu i Gordani:

Gospodo, molim vas da me smatrate pouzdanom osobom.Moete podii vizire, jer mi smo, naime, sva trojica glasnici njezinog velianstva, samo to mene alje moj ujak biskup Filipec u

kraljiino ime, a vas sama kraljica. Znate kako je: uvijek aljuvie glasnika. Ako bi se jednom desila nesrea, drugi e stii na


34/414

odreeno mjesto.Simono nije dizao vizir, a Gordana poluglasno, ali dubokim glasom objanjava:- Moramo ostati pokriveni. Ovuda e putovati i prineviglasnici pa ne elimo da nam krmar vidi lice. Naa je, naime,zadaa zavesti prineve glasnike na krivi put.- Jadni princ, uzalud zove crnu etu. Nee mu izvojevati

pobjedu.- Vidjet emo tko e uspjeti da vojsku pokojnog kralja zadri za sebe.- Prinev je trud jalov. Crna eta vojevat e na strani Vla-dislavljevih pristaa.- Doe li, naime, do oruanog sukoba primijeti Gordana.- Nema drugog izlaza do oruja. 0 tom vie nitko ne sum-nja. Biskup Filipec prihvatio je pregovore samo na Gerebovuelju, ali im se gospodin Batori spremi, navalit e na korvi-novce. Oni su se utaborili negdje u blizini Budima, ali im nitanee koristiti. Nita.- Jer e im Filipec crnu etu poslati iza lea ree Gordana.

- Upueni ste u najvee tajne kraljevskog vijea.- Sluimo kraljici, dakle, nije nikakvo udo. Ipak vie seputa bojim za uspjeh. Kau, naime, da su vojnici crnih oklopnikaprevrtljivi. Mogli bi se u posljednji as predomisliti i ostati uzprinca, a to onda?Januek se smijei i prosvjeduje:

Predomislili bi se oni kad predomiljanju ne bi bila naputu gomila zlata. Velim vam: itava gora zlata, a princ nema gotovine kojom bi mogao natkriliti nae ponude.Opet Gordana prihvaa poluglasno:

- Da, nae su ponude zamamne, svota je lijepa, ipak se

bojim pohlepnosti crnih vojnika. Sto vi mislite o tome?- Mislim da nijedan od njih nee ni asa oklijevati kad imja donesem kraljiinu

Documents

04. Gordana Marija Jurić Zagorka