Marija Jurić Zagorka - Gordana 9. Dio

8/20/2019 Marija Jurić Zagorka - Gordana 9. Dio

1/503


2/503

JURIĆ ZAGORKA

RDANA IX

RIJA JURIĆ ZAGORKA

RDANA

izdavača Petar Majstorović

avni urednik Marijan Sinković

kovna oprema Per do Bis

VARNOSTZAGREB

sak: Štamparski zavod "Ognjen Prica" - Zagreb


3/503

BOJIŠTU

obližnjoj bosanskoj visoravni pritajila se hrvatska vojska. Nalu joj ban Berislavić. Njegov dvorac šator od kože, ležaj hrpa

šća, pokrivena plastom. Stol i stolice stari panjevi, sabranimom.oji na izlazu Šatora u bojnoj opremi. Zabrinutost mu odaju tamnei, plemenite crte izražavaju patnje, stradanja i oskudijevanjaake udobnosti. Pogled mu kruži Šumom gdje se posakrila njegovajska da neprijatelj sa suprotnog brda ne bi mogao zapaziti snageoja. Oko banova šatora sjede vojvode, knezovi, velikaši, plemićizgovori su prigušeni, puni uzbuđenja. I pogledi nemirno lutaju,ažeći nešlo u daljini. Ban se približi svojim bojnim drugovima:

Kome pripada vaša zabrinutost?jvoda Iločki ustane i pogleda dolje u Šumu:Damir. Podilazi me strah /a njegov život.Nadam se da je naša bojazan neopravdana.

Ne bojim se ničega - primijeti netko od gospode- promišljen zna dobro ovaj kraj. A kad se lako dugo ne vraća, može slutiti ibro.Da nam barem pošalje kakvog glasnika - primijeti ban Petar.Svijetli bane. baš to nas zabrinjava. Mogao bi javiti, poslati

kavas. tako smo urekli.

Nigdje se ništa ne vidi. Sva je visočina u miru i lišini, alje nadnožju brda neprijatelj koji misli da će nas ovdje izgladnjeli.a naših leda diže se zapreka. S one strane neprijatelj ne može ds.Ali mi ne možemo sići onim opasnim, neprohodnim krajem.O tome će nas uputili Damir kad se vrati sa svojeg istraživanja.nije samo zalutao i pao u kakav ponor?koh: promišljen je i pažljiv. Mnogo je puta ratovao ovdje, a zanovanja Ivaniša Korvina spasiojei tvrda vicu Jajce. Valja seuzdati u Damirovu vještinu.ak bi već bilo krajnje vrijeme da se vrati. Tri dana o njemu niaga. Čekanje ubija - tiho će vojvoda. - Ništa nije u borbi iakoitačno kao čekanje.onda su svi utihnuli.raga u Šumi Čuju se glasovi. Svi su se okrenuli onamo. Jedar mom


4/503

hita i javlja:S onog kraja gdje su ponori i klanci netko se vere.

Sli su sa momkom. U mraku šume opaze da netko puzi uz strminu.Damir! usklikne vojvoda Iločki.

omatraju ga kako se uspinje strminom hitro i spretno hvatajući smlja. Prate svaku mu kretnju. Dok su stigli, on se prebaci nastinu. Svima je lakše.Napokon te vidimo živa i zdrava. Bili smo već u brizi. A gdje su

oj četovoda i momak?Ostavio sam ih na straži. Ako bi se neprijatelj tamo pojavio, nes odmah obavijeste. Straža može s visoke strmine pregledali čilajohod, a kako je sasvim zarašten, morali bi sasjeći i grmlje i tr

mognu provesti konje zdravih nogu. To bi odmah i moja stražamijetila.zjasni nam kako zamišljaš naš prodor - ponuka ga Lovro Iločki.

kajte, vojvodo - nasmiješi se ban. - Nahranile ga i napojite.mučen je i blijed, sigurno gladan i žedan.ijetli ban mi čita iz želuca. Sve što sam imao jela i pića. ostam momcima da ne gladuju i ne žedaju navrh sirmine.nov sluga ideda donese okrepe, a oni su zajedno sjeli, očekujućio će im Damir saopćiti.

Kad vam potanko sve razjasnim, vidjet ćete: prodor je vrloasan, ali i siguran, budemo li lukavi. Samo taj uski prohod prijatelj ne

ije pronaći. Zato moramo požurili. Ja preuzimam vodstvo čitavejske, samo ja znam laj put.žeš li na sebe preuzeti odgovornost? - upita ga vojvoda Iločki. aj koji vodi nosi na sebi uspjeh ili poraz. Nosi živote Čitavejske. Ako nas tamo zateće neprijatelj, smlavljeni smo.e ja to znam. A ipak ću preuzeti na svoju dušu sve. Poznajem svaleljak, svaki zavoj, svaki ponor i svaki klanac u ovom kraju.jela sam ova dva dana istraživao.

1 tvrdiš da ćemo se probiti?

Hoćemo, razjasnit ću sve točno banu i svima vama.Jedva čekamo da neprijatelju umaknemo i nađemo se jednom s njim čem o mač.niješe mu jela i pića. On posegne za vrčem. Svi se skupčjaju okoega i slušaju kako im opisuje okolinu kojom je prošao sa svojim mcima.Vrbasu nebo ogleda svoje modro lice. Ponestalo mu je sunčanogiješka, sakrilo se iza razbijenih visočina. Počivaju brdine umortoplih zagrljaja zlatnih zraka,


5/503

adovila svježina struji sumrakom. Nevidljivo sipi večernji dašakšćem, pružajući mu napitak noćne rose.šina se uvlači u granje.ma se sprema na počinak.rubu sc valjaju dva ljudska tijela, ležeći na mekoj mahovini.ave su im sagnute nad dubinom kojom se brdo spušia strmoglavce uanac, uzak. mračan.černji mrak zavio je ljude u tamne haljine, samo šaputanje,

isanje i micanje tijela, označuje da su tu.Jura, čuješ li? Nemoj zaspati.San me grabi za vrat kao lukavačka živina moju pravednu braću.je je moje ravno Turopolje?Uzdiši za njim, to je dobro, inače ćeš se survali ni? strminu ak

evari san.Gospodine Tomo, razgovarajmo nešto, inače ću zaspali.

O čemu? Govorim li o kući. rasplakat ćeš se, ako pak šutim.

spat ćeš.A ne biste li vi zaplakali kad mislite na svoje Zagorje kao što slim na daleko Turopolje, na kuću. na majku, na sestru, braću ia”-1 Nim gospodin Damir ne može ostati tvrd kad spominje svoju kuću. A gurno on svakog dana razgovara o svojoj Brezovici s vojvodom iugima. Je li tako. gospodine? Vi ste s njim svakog dana.Baš nije lako. Više Damir misli o svojoj kući nego Što govori.sto on ostavlja plemiće i odlazi u svoj šator, leži i gleda tko

ao kamošto vidi tamo kamo se zagledava.A zašto ne Šalje glasnika u Hrvatsku? - recite gospodinesačiću.Zašto? Baš si kratke pameli. Valjda znaš zašto.Da ga neprijatelji ne bi putem uhvatili i mukama iznudili da mukrije naše bojne snage. Je li tako?Što pitaš kad znaš.

Pitam samo tako da možemo razgovarali da me ne uhvati san naraži. Baš bih se strahovito skotrljao dolje u dno tog klanca.jepa je tasna, samo nije ravna kao moje Turopolje.

Lijepa je, ali daleko od mojeg Zagorja - šapne liho zagorskiemić.

Svi smo mi ovdje kao na kraj svijela, puiovi u Hrvatsku do našihća i domova zaposjednuti su neprijateljem. A kako je to i zašlo,d suši vojskovođe tako vješti bojevanju?


6/503

Mlad si još, Jura. i ne treba da baš sve doznaš.Ako mi ne kažele. opet te me san. Pripovijedajle da se nerovalim.Pa dobro. Zapali smo ovako u nevolju jer nam nije u pravi časigla Čela od pet stotina momaka Što ih je imao dovesti neki plemlo jee ugovoreno kada i samo moraju stići.A zašto nije stigao?

žda ga putem neprijatelj zadržao ili se dogodilo što drugo. Ne zni moj voda Damir, a ni sam ban.A (ko je taj šio je imao doći”.”Plemeniti gospodin Slavimir Draženić. ako ga poznaješ.Kakova ne bih znao ja. turopoljski sin. Slobodnjak. Vidio sam gad god bi dojahao k nama na gizdavom vrancu. lijep je. mlad. a kaje haljina! Da ste vidjeli, gospodine Tomo. Ni naš biskup nemakve.žu daje bogai i srce je izgubio za županovom kćeri Vilenom. A ni

niško. Što ga Jelenko KuŠević progoni i mrzi. Čitavo Turopolje 7nalenko živi i umire za Vilenu. kako bi čovjek rekao, srastao se som jošk su bili djeca. Draženić mi se ne čini baš dobrom zamjenom zašegševića. Pogledića ili kojeg drugog. One njegove haljine ne dopad

. Hrabar vitez, vele. a na njemu haljeiak izrezuckan kao kakva

šuljicamiguje. To mu je rekao više puta Jelenko. Eto vidite, gospodinemo.je stigao na vrijeme u pomoć, i to mi se ne sviđa.Ni meni ni njima. Naši vojskovođe često o tome govore, a nišla ngu znati kad su im putovi u Hrvatsku zatvoreni. Ako se probijemomah temo poslali glasnika i sve ćemo saznati,ak. tišina.da ćasak tišina ... Jedno tijelo se nešto ukočilo.Momče, nelko dolje škripi. Ne saginji se tamo nad strminu. Maloisluškuje. Iz dubine kroz mračnu tišinu dopre do njih udaranjeekira.Sijeku šikaru i drveće.Pazi sad. Nije li to Škripao kotač?Da. kola su.To se neprijatelj šulja?Hoće da nam padne u leda kako ne bismo mogli s ovog brda.Moramo što brže dojaviti vojskovođi.Zar sada po mraku?


7/503

Moramo. Jura. do sutra bi nam Turci presjekli mogućnosi da seobijemo. Hajdemo.ihove crne tamne pojave stopljene su s mrakom noći. Oprezni koradva se zamjećuju u mekoj mahovini.bo je osuto zvijezdama, a čitava visočina bojovnicima. Polegli sklonjeni šumom i tiho pričaju. Sjećaju se svojih domova, svojihjbližih. Daleko od svojih ognjišla. svatko ima punu dušu sličicaakodnevnog života. Čak i sitnih, neznatnih koje su prije

činjavale

doviti lok svakidašnjosfi. neznatne, silne, beznačajne, sada.leko od svojeg doma. svaki onaj čas i svaki irenuiak onog životaikazuje im se važnim događajem, velikim doživljajem, nečim ebujnim, o čemu je vrijedno mislili i pripovijedati drugovima. Iugodni časovi, i svađe, i neprilike, sve im se lo sada čini takojepo, milo i drago. 1 sve je živo pred njihovim očima i osjećaju

trebu sve to drugovima oslikali, ispripovijedali. U Časovimaipovjedanja žive pod krovom svoje kuće. govore svojima, gledaju ed sobom, iživljavaju se svojim domaćim kućnim životom. Pričama ći liječe svoje prigušene boli za domom.tko od njih ne poklanja pažnje neprijatelju nasuprot, na onom brje u noći na neprijateljskim ognjištima bukti vatra. Ne slušajućnu svirku što je donosi noćni lahor s brda nasuprot. Ne zanima udaranje u”bubnjeve i talambase. a ni ples neprijatelja oko ognbrinu se ni kako će izići iz stupice na brdu. Brigu prepuštaju

đama koji su na kraju logora u šatoru bana Berislavića.tor je široko rastvoren. Ni ban ni vode ne poklanjaju pažnju ijećaju. Banje u sredini. Blijedo lice kaoda je još bijede, mršavjava još mršavija. Katkad zaluta po koja zraka svjetlosli u njegi i otkriva brigu kojom je ispunjena njegova duša.vatski knezovi i vojvode dovršili su važnu raspravu. Dogovoreno e točno kako se banova vojska ima probili kroz neprijateljskedove.ječi biskupa bana Berislavića su mirne, prodorne. Svi su skupiliave i slušaju.onda će vojvoda Iločki:Šio mislite, svijetli bane. nije li došao časovale da selobodimo neprijatelja, da se probijemo?Ne, svijetli bane. ne možemo dugo ovako. Neprijatelj je zaigraoru lamo prijeko i misli da će nas žedna prevesti preko vode. Rač

o u čekanju oslabili. Zna. čekanje troši snagu, mlohavi tijelo,pavljuje


8/503

h i zamire hrabrosl jer i borbenost valja vježbati. Zna neprijatštos lako dugo ostavlja čekali.mir se žesloko trgne. Na njegovu dušu pale ove riječi kao vatra ho drvo.

Prevarit će se naš neprijatelj, ljuto prevariti. Svi ćemo naup.obit ćemo se iz zagrljaja kopalja i mačeva. Nisu snaga, borbenos

abrost u nama zamrle, ni sloga. Samo riječ treba da kažete,jskovođoš. i svi ćemo dignuti mač. Dajte. bane. već jednom znak. pa štolo dalo.j znak nije iako lako dati, moj Damire. Osjećam odgovornost zaaki život Hrvata. Svaki nam je poireban - naglasi ban.

Ako mi sami hoćemo da idemo, mi sami dajemo živote, mićemo da nosimo glavu u torbi, odredite, izrecite.

prijed naprijatelja i eto nas. Životi su nam terei u ropstvu. Ili živjelii se riješitipstva, a mi to hoćemo.S jednom ih kani iskušati prije nego Šio se odluči na sudbonosnirak. 1 još se prikazuje kao da oklijeva:

Stajati na jednom mjestu i čekati kalkad znači poći naprijedsto znači natrag. Ne kanim sada razglabati o lome. već vas piiamste li

remni na sve šio nas može stići, ako se dignemo na noge iisegnemo: više ni Časa ne čekamo, u borbu ćemo da obračunamo sšmaninom. Šio velite na to? Promislile dobro.

Naprijed želimo, svijetli bane. 1 ne plašimo se ničega.n gleda. Svi opetuju istu misao, isti osjećaj.

Kako vidim, svi ste spremni dati i život. Samo u takvom slučjskovođa može reći: hajdemo. 1 kad gledam u vaše oči i slušam vaječi, onda mogu mirne duše pozvati vas da me slijedile. Dakle,lim:emo, dosta je čekanja. Moramo se probiti na slobodu iz ovog obrunosnim riječima pozdravljaju oni banovu odluku i javljaju mu da i već opremili svoje čete i svi su pod oružjem. Jedva čekaju banpovijed da se dignu.Vaše bi ih riječi još više ohrabrile, svijetli bane. Sulra pred rubrai ćemo vojsku da joj izrečete nekoliko platnenih riječi.Učinit ću to - odgovori ban - ali više bi ih ohrabrilo nekolik


9/503

otina momaka koji bi nam došli u pomoć da neprijatelju udare uda.To smo očekivali od Draženića uzalud, Prošli su tjedni i više neogo nade da bi nas mogao iznenaditi.Ipak je čudno što je moglo zaustaviti loga Draženića na pulu kma - oglasi se vojvoda.Možda ne po/mije putove pa je zalutao i pao neprijatelju u ruke kvoj razbojničkoj četi kakvih ima svuda u pozadini bojišta.

A. ako su ga zarobili Turci?A možda i ljubav.stoko zamahne ban svojom blijedom rukom:aka vam može vrijediti, svaka, samo ova ne. Daje ostao kod kućeog ljubavi, Vilena bi ga prezrela zauvijek. Nikad kći jednogrislavića ne bi uzela kukavca. Nikad ljubav nije skrivila što niigao. Nikad, naravno, ako još ljubi Vilenu.dom se čudim što nam od njega nije sligao ni jedan glasnik. -ijetli ban poručio je županu da ne šalje glasnika, a da su ga i

ali, ne bi znao kamo da dođe. 1 neprijatelj bi ga smjesla uhvatii Draženii: očito ne zna kamo doći.Poslali smo Draženiću glas gdje da čeka našu vojsku.Ako su glasniku presjekli putove neprijatelji”.”Onda još nisu naši putovi bili zaposjednuti, morao je stići naesto.đutim, nišia nije nemoguće, osim jednog: moja nećakinja. Vilenakad nije mogla skrivili Sto nema Draženića. Banovoj izjavi svieruju.

Da nije obećao dovesti pomoć, ne bismo tako daleko i hitroodirali za neprijateljem. I ne bi nam mogao zatvorili put.mu nagađati, kad od toga nikakve koristi, Čim se probijemo iz ovupice, posla! temo glasnike i sve doznati.

Već bi nam bile potrebne vijesti Što se događa u Hrvatskoj -lijvoda.vana se čuje živo kretanje. Damir se uputi prvi iz Šatora. Naišana stražu koja javlja:

Vaš četovoda Tomo Pisačić stigao je s Jurom Pintarićem. Nosežnu vijest.Brzo ih dovedi u banov šalor.se vraća i navijesti dolazak svoje straže.

šator ulazi zagorski plavokosi plemić Tomo Pisačie i smedokosiađahni Turopoljac Jura. Zagorski plemić, voda Damirove čete.javljuje:

Neprijateljske sjekire počele su sjeći šikaru u onom prohodu


10/503

među dvije visočine. Ćuli smo kako kotači škripe. Zacijelo Turcinei u taj đavolski tjesnac.očili su žestinom boraca koje zove truba. 1 klicu prigušeno:U crni tjesnac ulaze?To je zasjeda.Možda se varale. Pisačiću.Ne, ne. Ćuli smo obojica. Jedan je kotač zaškripao i upozorio me

onda smo obojica osluškivali kako sijeku.Kane nas prevarili.Zato na onom brdu slave i udaraju u lalambase da ne bismo čuli nslutili! Pravo je rekao gospodin ban: "Večernja svirka budi sumn

ši"...Kane nas opkolili. To je sve.

i grnu k izlazu. Ban ih zaustavi:anite, braćo. Neprijatelj se šulja izdajnički. Ne valja ga

eplašili bukom. Hajdemo u susret napadaču, također putem zasjededa ćemo mi njega zaskočiti, a ne on nas.lo dobro, svijetli bane. samo Šio nije moguće tolike Čete vodilizbrdo u susret dušmana. a da on ne bi zamijetio.Da. vojvodo Iločki, loje istina i baš zato šio bi neprijateljaebaloariti iz zasjede koju sprema nama. ne možemo na laj pothvat vodilik broj boraca. Sada je oko devei sali uvečer. U to dobaprijatelj može

i u tjesnac, a kada će izići? To ćeš li znati. Damire.Ako su počeli sjeći u sumrak, a prije nisu mogli da ih ne bismoazili, oni će. dakle, sa svojom čelom ulazili u tjesnac poslijela noći ispjeli do izlaza oko svitanja.kle, neka gore naša ognjišta kao svake večeri. Dok oni tamo slavaraju, sviraju i viču. moiamo čele slati dolje na izlaz izesnaca, polagano, sve u malim skupinama. Mali broj ljudi lakše sošulja kroz Šumu bez glasa i šušnja. Dakle, razdijelil ćemo plemnjihove momke na mnogo malih čelica. Svaka od njih ima seustavili na svojem mjestu, sa svojim vodom. Kad neprijatelj većde u blizini izlaza crnog tjesnaca, navalii će najprije prve dvite sa dvije strane desno i lijevo, u središlu ima stajati ireća bije neprijatelja ili priskoči u pomoć ako bi se neprijateljkušao probili između one dvije prve. S\i banderiji moraju sestavili iako sa svake strane da neprijateljski vojnici nalele uijeslsi.

Čitava noć ireba Turcima da se proveru kroz tjesnac. S objerane strmina je lolika da im nema drugog puia nego ravno uskim


11/503

dnikom kao šio je Irijem gospodskog dvorca. Naše čele moraju,kte.li pred zoru dolje na svojim mjestima. Četa koja ide prva moraenuli

o prije i mora silazni bezglasno i nečujno, druga će krenuli salsnije, a žalim one druge.Ja idem. svijetli bane. prvi sa s\ojom čelom - ponudi Damir -

nako \as moijim sve vodili kad samo ja poznajem pui.Dobro. li. dakle, idi prvi i razdijeli svoj" ljude na blažu izesnacadva kraja.Ja ću drugi - navijesn Lovio Iločki - i dolazim u središte.Vrlo dobro - prihvati ban.i se natječu najavljujući dolazak, a ban određuje i ra?ređuje. Nvoj pergameni nacriao im je Damir položaj ijesnaca. a han određučno posiavku i svakom određuje mjesto, A lađa su s^i izaJli iz

tora u noć.n se zagleda u neprijaleljski labor na drugom vrhu i upozorijskovođe:Čujete li kako su se razigrali, buka im je baš neprirodno glasnaelo čine žalo kako bi nas zavarali da bezbrižno slave i da ne bigliu snu sanjali šio nam spremaju.Baš ćemo ih ?alo čestito iznenadili kad. ništa ne sluteći, stign

laz \? ijesnaca.Pazi. Damire. nemoj se prenaglili, sakrij svoju čelu dobro, nekaprijatelj ne nanjuši. Na tebi je. sinkomoj.da ne navališ naprijatelja nierano ni prekasno. Upamti: prerano bi bilo išlo lako opasno kao ekasno.Pouzdajte se u mene. svijetli bane. Čekat ću sakriven i dobroklonjen i budno ču pazili, bil ću duhom, sluhom i vidom na straždajem riječ: udari! ću u pravi Čas. ni prerano ni prekasno.k drugi slušaju banove sav jele. Damir se žuri dolje u šumu kojoj četi. Već se približio, kad iza stabla i grmlja čuje dazgovaraju o svojim domovima, o kući i kućištu, o svojoj djeci. Ilo se zaustavi da oca ne prekine u času njegova užitka kad govornu:

Da znale kako je moj jedinae pametan. Bistar je. velim vam. je izišao iz knjige. Da nije takav, ne bi ga gospodarica Gordanala uorac. Šleia bi bila dječaka da padnem, ali morao sam ga ostavitibi


12/503

bilo ni toliko žao da padnem, samo da sam svojem sinu mogao oMaid kuće slobodnjački krov. da ima svoju kućicu i njivicu. Nikad tćuživjeti...mira je nešto prikovalo na mjestu i sluša kako netko drugi u tamli:Ako tvoj sin odlazi na igru s gospodarovim jedincem Damirom.

da si lako mogao poslići da te gospodin Damir oslobodi kmetovanj1 već bih davno postigao, ali tu je Mladenčić. Mr/i me kao vrag.On te mrzi? Onda. naravno, ne možeš poslati slobodnjak.A zašto? Što si mu skrivio? - pita nelko Ireći.Vražja je to stvar, dragi moj. ali ne mogu glavom U plot. Nesrećh i je I a da ja bijedni opazim kako Mladenčić pogledava za svojepom gospodaricom.mraku pod krošnjama Damir protrne, zaustavi dah i sluša.

Što to veliš? Za njom gleda kaštelan Mladenčić?

Ne samo to. Jednom je čekao ženu u zasjedi kad je sama izjahalamoje kuće. Vidio sam ga kako se sakrio. Kako sam mu već uhvatioešne poglede, odem za njim. Kad je gospodarici htio izjahati nat, evone na konju i stvorim se pred gospodaricom. Ona me lijepo oslovivede sa sobom. A Mladenčić me strahovito izgrdio i kleo me da gaodim i gotovo me istukao. Jednom sam ga opomenuo neka ne gleda

ko za njom. Ako to opazi ona ili gospodar, otjera! će ga. A on mesto hvale mržnju. Pa tako me nikad neće preporučili gospodinumiru da me oslobodi od kmetovanja. Tko bi meni kmetu vjerovao ktužujem kaštelana, i ovdje, na bojištu, opomenuo sam Mladenčićakaokani ludovanja za gospodaricom, a on mi reče: meni je gospodarvjerio da čuvam gospodaricu. Ako pisneš. bit ćeš pred njim lažacopreostaje drugo nego da šutim.A gospodar to nikad nije opazio?

Kako bi opazio. Postupa s njim kao s prijateljem i vjeruje uega.što je prislonilo Damira-na stablo i Čvrstoga pritislo na tajlon.igralo mu u sljepoočicama kao da mu se tamo skupila sva krv. Sluje jasan, čist i nepomućen i pamet na pravom mjestu. Onaj lamostinu pripovijeda svojim drugovima što je vidio, stoje bilo, akako ne izmišlja. I zašto bi.može dalje slušati taj razgovor i krene prema svojim ljudima. Č


13/503

korake, a pripovjedač ušuti.vi je nadohvat Damini taj koji je pripovijedao. U tami mu nespoznaje lica. ali pristupa k momcima i poluglasno određuje:

Listajte, valja nam proći kroz Šumu posve tiho, nekaprijatelj nemijeti sušanj naših koraka. Razdijelite se po desetorica i petor

mognete prolaziti što tiše. Prve ću voditi ja. a žalim Tomo. a o

Štoojiš tu kraj mene.renuo se k čovjeku koji je svojim pričanjem uzburkao njegovu dušta:Kako ti je ime?

Mato Vojković.Dobro, ti ćeš poći s ove strane sa desetoricom. Ja idem prvi.nite se svakom grmu da ne bude nikakva škripanja i šuštanja.spodarovu su zapovijed brzo shvatili i začas je sve bilo spremno

olaze mrakom Šume. obilaze svako drvo. svaki grmić, opreznoračajući nizbrdo mekom mahovinom.mir ih vodi. Kad bi začuo kakav Šum, stao bi i oni iza njega bi ustavljali da opet zakorače čim bi on pošao dalje.ivikao se gustom mraku i dobro razabire sve oko sebe. Katkad svrgled k zvijezdama koje su mu putokaz u noći. Bezglasno se šuljata. Sati prolaze.mir se nade sa svojim ljudima na čistini ispod brda. Uskoro će mve sjene ljetnog jutra pokazati ulaz u tjesnac.

tiji i čeka. U misli mu se protisnu riječi što ih je čuo iz ustaojeg kmeta: "Mladenčić je hvatao grešnim pogledima gospodaricuezovice." Tako je nešto rekao Mato. "Mladenčić ljubi Gordanu?"

mu se pitanje krade dušom, dok ogledava nebo na kojem polako gaijezde.lazeći šumom, odbijao je od sebe svaku uspomenu na Maline riječiu je pažnju trebalo primijeniti [ihom i opre/nom kretanju ćete. ih nekoliko časaka stoji, neprestano mu sc navraćaju misli na ono je čuo visoko gore na brdu.će da o tom misli. Ne smije. Sva mu briga mora biti usredotočenaaj tjesnac gdje mora izvršiti veliku zadaću. Valja prisluhnulidai gore silaze isto (ako tiho i nečujno kao Sto silazi njegova čere je sve tiho. samo povjetarac šušli granjem. To je dobro. Ušnju vjetra neprijatelj neće ništa razabrati.


14/503

renuo se k četi. šapnuo nekoliko riječi pa ide naprijed.stupa čas budne napetosti. Vid. sluh i misao u službi su njegovežnosti. Sve druge misli silom otjera.lagano i oprezno četa korača naprijed. Najposlije je Damiruslavi. Dva brda stoje nasuprot, između njih crni tamni tjesnac je neka viša sila čudesnim oružjem odsjekla dvije strmine. Jedvagu proći tim prostorom po jedna kola.šao je u tjesnac i zavirio. Zar se neprijatelj uisiinu šulja ovo

inom? Sve je tiho.ak još nije mogao prevaliti tako dug put do izla/a. ali morao bikoro biti na cilju./dijelio je čete, jedan dio ostavio s lijeve, drugi s desne straho određuje i skriva borce iza krošnje drveća i grmlja.brda zablista oružje. Damir razabire Šuljanje Lovre Iločkoga iegovih momaka.koro i on stigne u blizinu i postavi se prema banovoj odredbi uedište. Ljudi su se sakrili iza visoke trave i grmlja. Sve se to

avlja tiho i nečujno, bez riječi.vro i Damir razgledaju još jednom je li sve dobro skriveno, a onvojvoda povuče k svojoj Četi. Damir ostane u zakloništu. nasuprlazu iz tjesnaca.loj dubini još uvijek nema dana. samo se svjello odražava s visite miruju. U lom mirovanju i čekanju ustaju nemirne Damirove misponovo mu donose slike što su mu se usjekle u dušu, slušajućiječi svoga kmeta.arje sveto moguće? Mladenčie? Onaj u kojega je slijepo vjerovao

vjerio mu da prali Gordanu kući. daje sliti, brani? Baš njemu. Zsa mnom poigrala nevolja? Narugala se mojem srcu? Njemu sam vjerio nju. svoje najdraže, najdragocjenije blago slećeno patnjazama moje prve mladosti. Njemu sam dao pismo za Gordanu. ako... j se više ne vratim . Mladcnčić ne bi dao Gordani pismo, zatajio. možda bi na mjesto Lovre Iločkog istakao sebe.. .


15/503

će budno.mir gleda ravno u tjesnac. Gleda nepomično. Vid. sluh i misaokaju na straži. I neće da misli ni na Sta drugo. Neće.sovi prolaze.mraku tjesnaca nešto se zabijeli. Pogled mu je ukočen. Tamo lebdk žene bademastih očiju. Iza nje se pojavio muškarac, blijeda lirašlena tamnom bradom: Mladenčić. Prepoznaje ga. Iza njega pucalina, dvorac s tornjevi ma, oko dvorca vodeni opkopi. Brezovica.

egov dvorac. Gordana je na bedemima. Mladenčićeve oči vrelim gledom skreću za Gordanom. skutovi njene haljine Šušte bedemima,na je duša šušnja. a ona trči, trči. hvala se mača. Mladenčić hinjom. zapovijeda slugama i siražama na bedemu. I već dolazeraga, napadaju, oduzimaju Gordani oružje. Mladenčić je za čas uzu, zagrli je i privija k sebi.mirovo čelo polije ledeni znoj. Gordanine su ruke uzdignute, alje opkopi kao vodeni pojas preko kojeg nema izlaza. Zazebe ga opredodžbe Što mu se prikazuje baš u času kad svu pažnju mora

svetiti neprijatelju.tale vi strahovita priviđenja! Neću vas. Neću. Ja prisluškujem prijatelja, moram ga čuli prije nego što se približi izlazu, morvalili u pravi čas. Snažno trgne remen kao da je zbacio ovog časda neki neugodan teret, strese glavom i pazi na tjesnac, osluškuko gibanje? Ili su to ljudski koraci? Kao da netko korača kamenoči... trči... koraci odjekuju u njegovim ušima... nešto šušti...ljina ... bedem. Brezovica ... trči Gordana u svoj svojoj ljepotraspuštenom kosom, dižući ruke visoko. Mladenčić gospodar dvorca

rava mu hvata srce. čovjek blijeda lica. obrastao bradom.adenčić. tuježiv. Ništa više nije pred njegovim očima, samoadenčić. Ogleda se na svoju četu. Svaki čovjek ima lice obrasloadom. Odvraća pogled oci momka i gleda u šumu. Sve nosi lik togavjeka i stabla, i grane, i grmlje...ma više tjesnaca, ni četa. ni neprijatelja, ni brdina. ni Šume, oko njega samo Brezovica, bedem po kojem trči Gordana i brani sČovjeka koji je salijeće grešnom ljubavi, brani se mačem u ruciani. Odjednom Mladenčić uhvati Gordanu i nosi je u naručaj. Sveda u mrak.,.spodine Damire! Zar ste zadrijemali? Neprijatelj.estrašio se. Nad njim Tomo Pisačić i drma ga. Damir bulji u njegŠto je. Tomo? - Neprijatelj već dolazi. Zar ćele ga pustili daiđe? Rekli ste da ...mir ne sluša. Probudio se. U tjesnacu je svjetlost, u njoj semalja neprijatelj. Bljesne mu pred očima, krv mu šikne u glavu,ce će probili grudi, užas ga razapinje...GORDANA l\


16/503

rekasno, prekasno sam opazio. Prekasno, prekasno!"mu riječ hora dušom, srcem i mozgom. Očajno posegne 7a mačem kao be?umnik u Otvoreni ponor juri U tjesnac, u susrel neprijatem mcat. Zaboravio je pozvali čete.estrašeni ljudi skočeizsvogzakloniŠia.aTomo vikne za Da mirom:

anite, ne srljajte, gospodine Damiie. sam. Stanite, čekajte.povijedajte nama.čuje nišu"! Jedna jedina riječ: "prekasno" bičuje mu dušu i gonu neprijateljske redove.vlje se baca u tjesnac na prve redove neprijatelja. Prencrazili udi, videči kako se sam samca! bije. siječe lijevo, desno, kaohnit, na uskom izlazu i/ tjesnaca. A oni iza njega skaču iz grmlšikare ispod stabala i krošanja. Neprijatelju se čini da skaču\li. pravi đavli i vitlaju mačevima i kopljima. Zahvaćeni


17/503

u zaleđu bitke neki visoki snažni čovjek u modroj odori nosi tijnaka šio je snagom diva zadržao prve redove neprijatelja. Potrčak njemu u klanac, maćem piokrčioput donesreinika po kojemu gazegne ga. nosi u pozadinu, U gustom grmlju položi ga na zemlju.ekne i promatra blijedo lice. Nepomično leži junak, a kraj njegadiše Mato Vojković.

ože. smiluj se! Bio mi je dobar gospodar. Smiluj se mojoj dobroj

spodarici, ne daj mu umrijeti!"to Vojković opazi da nitko ne dolazi pa sam raskinesvoju košuljuveže kr\a\u. strahovitu ranu. onda viče. dozhlje. Oni stragaaziru se, dohitaju k njemu i opet se trkom vraćaju u bitku.ed izlazom klanca bitka se brzo smirila. Izlaz neprijatelju jetvoren, samo još slraže čekaju ako bi se opet pomolio.lo dozivlje. kad dotrči visoka plećala pojava Lovre Iločkoga, Imo prestravljeno viče:imirc. Damire, zašto se moralo !o dogodili? Uvijek je bio točan,

pogrešiv, Nešlo je moralo bili s njim. Najprije je zakasnio, a ojurio sam kao bezuman.i krv mu teče. gospodine vojvodo, vidite koliko krvi- podsjelilo.jvoda se spusti k njemu, klekne i osluškuje grudi, dršću mu rukeče:

Dajle vrača ovamo, možda nije kasno.čas se skupljaju ljudi, a njihovi očajni, /dvojni poklici dopirue bliže onih na slraž.i. Svi su zdvojni. Svi redom osluškuju diš

. kuca li mu srce. Ali dižu glavu s njegovih grudi pa se ražaIjuSrce kao da je ipak mrtvo.

dolazi vrač S\i se hvataju posla da bi svojeg vođu spasili izvali u život.da se iz doline pojavi jahač, mašući klobukom. Onda se zauslavied vojvodom:ijelli ban poručuje da je sretno sa svojom vojskom obišaopnjalelja. Na slobodi smo. Sad se možemo ogledati s neprijateljeot\orenom polju. Više ne treba čuvati tjesnac i moli da se sviatile k banu.

Zar smo ovu pobjedu plalili tako dragocjenom Žrtvom kao stojmir?ajno se ljudi vrzu oko junaka koji leži na zemlji, ispružen, smrijed, nepomičan. Lovro Iločki okrene se od njega. Zdvojnost muuzima dušu.e. ne. To ne smije biti" - strepeći dovikuje i pohita k svojem ugu i ponovo se sagne. Hlio bi silom da iz njegovih grudi izvučedah. Htio bi Damirove grudi prisilili da dišu i srce da bije.LUKAVCU


18/503

go u noći pratila je Gordana bojištem svoga muža u mislima, aidaje usnula. Svakog je časa vidjela drugu sliku, ali nijedna joje ostala jasna. Kad se ujulro probudila, sjećala se svega u magsljednjih deset dana stalno su joj se javljale slike, obavijenemom. Prikazivale su joj bojište i donosile joj slulnju da se tamilo nešlo teško. I kad se

obudila, oslovi gospodu Tomislavu KuŠević da joj saopćioju najskrovitiju misao:Upravo je jedanaesti dan šio me neprestano muče slike s bojišta.Dok vi ovdje. Gordana. mučile muku s nama svima i vodilerbu na svojem bojištu, možda se (amo već davno olkrojila vašadbina.je dobro da vam lo \elim. ali morale bili spremni na sve.Ostat ću mirna i spremna na sve. Jednog se dana naši moraju

obili. Ako su zapali u stupicu, postat će nam glasnika. Sad seram remili za današnji dan. Od jučer je pod ovim krovom velikaasnost.aženić je dobio pojačanje od Molinu topova kad je stigao ujakrbeci.rdana teško uzdahne, osjetivši da je lek sada čeka leska borba.nas mora sa/nali šio je zapravo skrenu lo Dr a ženica na povralaće li otputovati i kamo? Mora saznati zna li Draženić Si ogodo

aljeviću, jeli MladenČić odao Ivanovo boravište. Mora skinuti pltajne koja je sapinje poput okova.tala je. odjenula se i uredila pa otišla u drugu sobu da smišljalo zatim dođe k njoj Pelar Pan i saopći da Verbeci još uvijek spneće prisustvovali doručku, a Draženić se pojavio kod kralja iosvjeduje proliv toga da bi Gordana bila pozvana u blagovaonicu jedu kojemu će prisustvovali njegov ujak.

Želim biti kodsiola višenego ikad - odlučno će ona- povestćuzgovoro kraljeviću, možda saznam zašlo se Draženić vratio. Izihovihgovora, bili ma kako lažni, znal ću barem naslutiti šio kane ikvudbinu namijeniše meni. jednom riječi: nastojte da budem lamo.

Vašoj će se želji udovoljiti - - odgovori lakrdijaš i brzo seati kralju.VJESTški san muči Mladenčića na ležaju. Gone ga neke utvare kroz klanni. mračni, progone ga kroz Irnoviio grmlje, svaki čas posrće. zim sušii grmlje, mrmore glasovi. Ćuje smijeh, buku nekih neljuds


19/503

ća. Ogledao se načas: gone ga jezovite, grdne prikaze, iscereneljusti, i/nakaženi oblici šio bi imalo bili lice.n sirave. bježeći posrće. opet pada. krv ga oblijeva. Čini mu senegdje oslavio svoje ruke i noge i samo njegovo truplo nose davsvojem krilu i smiju mu se. Odasvud neki glasovi. Poznaje ili. Tglasovi njegovih znanaca, glasovi Damira i vojvode Iločkog,asovi koji viču: "Izdajica."jednom se nade pred jednom rupom, iz koje suklja dim i guši ga.

rahovile prikaze pojave se u oblacima dima i prijele mu. Osjeća len kao mrav. a nemani goleme. Zemlja puca. a on pada ... a glasmira i vojvode Iločkog dozivlju ga: "Izdajica!"stade vikali. Iz njegovih prsiju i/laze zmije i sikću oko njega,rava mu smućuje pamet, počne urlikali divlje kao zvijer i /vati moć. A

asovi vojvode Iločkog i Damira još strahovilije odjekuju: "Prokl

o. izdajico!" 1 on plače. jeca. obu?ima ga kajanje. Osjeća da muprsima rana iz koje curi krv. Kad samo toga ne bi bilo. kad ne bao za sebe. kad bi mogao tresnuti sobom u pećinu i zauvijekboraviti. Ne može podnijet i bol. nemo/e podnijeti kajanje, mukumože gledati krv i ne može slušati buku koja ga zaglušuje.ika se začas promijeni. Našao se usred Damtrova dvorca u Brezovidvorištu i kleči na zemlji, a nad njim se nadvio mač. Drži gamiri s pogledom punim osvete zuri u njega: "Huljo, izdao si lajnju sam li povjerio, izdajico, umri!" Ne osjeća stravu od mača i

že ruke prema njemu i viče: "Ubijte me. ubijte me. zaslužio sam.dao sam. proklet sam!" I sruši se na zemlju. Čini mu se da je pajeku vlastiie krvi.gnuo se i otvorio oči. Još živi? Gleda u strop i čeka kad ćepokon umrijeti. Glas dopire do njega. Prenuo se. Ne. to je sanjae je to sanjao. Prepoznao je oko sebe ležaj i stijene u sobi grakavca. U Čemu se to kupa njegovo tijelo? Začas mu je sve jasno: u znoju i prsa ga bole. Slišče ga nešto u grlu. a lice je mokror je uistinu plakao u sini? Digne ruku, opipa se i uvjeri se.daziv i ranjen leži na ležaju. Očito gaje spopala v ručica u kojojprokazale lako strahovite slike. Sve je neslalo. samo je ostalasima bol. a u ušima odjek Damirova glasa, one jedne jedine riječzdajico!"gne glavu i sjedne na postelju. Osjeća neko olakšanje u čitavom jelu. Rana ga ne boli. Vrućica je posve popustila. Nišla ga neli. a znoj se cijedi. Sve Što je bilo u njemu bolesno kao da jestalo iz iijela znojem. Što je sve lo bilo s njim? Zašto je ondajica?lagano mu se sjećanje dojavljuje sve redom. Tamo na onoj klupi


20/503

cdioje barun Peneinger. snjim polkastelan. Govorili su o Gordaniko se umitjuje kralju, kako pola/i snjim. kako će je on posjećivBrezovici, a njega će odvesti kanoniku. Nesloga je strahovitoopalo. "Šio sam mu sve rekao? Ja sam sve iskazao Pencingeru? Zarstinu izdajica?" Što duže razmišlja, sve mu je jasnije.prođe ga strava. U prsima još uvijek ona bol koju je osjetio u snci ga obila/e. Pokuša ustati. Ne osjeća bol u rani ni slabost ujelu Neka snaga ulazi u nj i počinje se odijevati. Zove. dozivlj

koga nema u blizini. Od velike slabosti klone na postelju i skloi.o svakog dana. Stjepko se uputi u prizemlje da pogleda Mladenčićšao je poikastelana na trijemu prizemlja kako nadzire spremanjemaka za put. Konji su već osedlani i natovareni svim Stoje potredaleko pulovanje. Potkastelan mu se smjerno pokloni i dođe mu usret. Mladi svećenik pokaže na povorku.ljda to ne putuje gospodin Verbeci? Tek je jučer stigao, a još gsmo ni vidjeli.

Ne. Časni gospodine, gospodin Draženić putuje...Očito u Veneciju? Zar neće prije objedovali?Da. objedovat će. a onda krenuli.Došao sam da posjetim ranjenika.

Čitavu mu je noć bilo vrlo zlo. Ne vjerujem da će preživjetinašnji dan.

o svakoga dana. prati potkastelan Stjepka k Mladenčiću. Kad suigli u sobu, Stjcpko pristupi k ležaju i pita:

Kako vam je. gospodine Mladenčiću?lako otvori oči. Ugledavši pred sobom svećenikovo blago lice. negovori nišla, ali ga dugo promatra. Onda Šapne jedva čujnim glasHlio bih se. Časni oče i spo vi jedi ti.Rado ću to učiniti.one strane ležaja stoji potkastelan. Stjepko mu dobaci pogled ide mu znak da ode. Ali se on pomakne samo prema sredini i nelazi. Mladenčićsa svog ležaja prali ga pogledom koji Stjcpku jaskriva da mu nije po volji potkastelanova prisulnost. I Stjepko srene potkastelanu riječima:

Nitko ne smije prisustvovali ispovijedi, nilko živ. Izidiie.zo ćeti gotovo.tkaslelan zna propise, mora ostavili umirućega i povuče se iz sotrijem. Mladenčićev pogled prali ga do pragu, a onda uhvatijepkovu ruku:Moja ispovijest, časni oče. vrlo je kralka i teška.


21/503

Recite sve što vam je na duši. čovječe, a meni se čini da vas tiliki teret. Skinite ga.Da. časni oče. moj je teret preležak. izmučio me u snu. Opravdaoh rado svoj grijeh, vrućica, muka. ljubomora, slušao sam kako baiča, pripovijeda svom pouzdaniku da se moja gospodarica priklonialju, smije se gore i zabavlja s njim. svi su mi davli pobunilišu.boravio sam da čuvam tajnu koja pripada domovini. Sve

m boravio, palio me oganj, bolesna mije mašta zalutala, izdao sam jnu,dajica sam ...Vi ste izdali tajnu barunu Pencingcru. o boravku kraljevića?I/dao sam. Draženić će otići u Oravu. Recite Gordani da jerunu sve iskazala moja grešna strast, sve. dapače i Io7inku.Kada ste to učinili?Kada? Mislim prekjučer uvečer, sam ne znam više razabrati dan i

ć.Dakle, ?bog toga se vralio Draženić? Zar je barun još iste noćislao za njim brzotecu?

Nema sumnje, loje učinio. Ali čujte me. časni oče. Htio sam oraviti. Ugledao sam pred sobom ponor srama i propasti. Ponordajstva. Neću da budem sličan Dra?eniću. Još bi se moglo popraviebao bi netko otići prije Draženića. To sam jedino htio. već samiotali da idem k vama. ali sile su me ostavile. Gonila me tjeskoba

aksam odao sve. Barun me najposlije pitao što Hrvati kane saljevićem, arekoh: ne znam. Kad mi je postavio to pitanje, savjest mi jedalaarac spoznaje, to sam zatajio, ali kraljevića izdao. Onda meućicaopala i ništa više nisam znao. Htio bih popravili. Da kažem baru

m sve lagao?

Ne bi vam vjerovao, nego bijoš prije požurio u Oravu. Znao bi dae mu rekli istinu, bolje da Šutite. Idem Gordani.Što će ona na lo?pravili smo utoliko što smo doznali vaš grijeh. Još dok je tuaženić. hitam gore. a vi se pričinite kao da sle bez svijesti. Ngovarajte nikome.


22/503

adenčić klone, sklopi oči. lice mu je blijedo, upalo, usta suha.sa mu se nadimlju i spušlaju pod težinom strahovite patnje.jepko nade poikastelana i saopći mu daje ispovijed dovršena. Joštao razgovarati s njim samo da Pendngerov pouzdanik vidi kako nije važno čuo na ispovijedi.da se polagano uspinjao i neopažen otišao Gordani.k je ulazio. Gordana razabere da se nešto desilo i brzo ustane. j prilazi i šapne:

Gordana. sirašna vaša slutnja obistinila se. Mladenčić je izaljevića, a Dni/enić putuje u Oravu nakon objeda.pripovijeda joj Mladenčićevu ispovijest.z riječi prima ona vijest. Samo sklapa oči. trepavice joj dršću ed udarcem koji je pogodio usred čela. Šuti skamenjena. Udarac jlik i Gordana ne nalazi riječi kojom bi mogla označiti svojejećaje. Polagano se vraća k naslonjaču i spušta na sjedalo. Rukej klonu na naslon, lijepa kovrča\a glava spušta se na prsa. Sljejeti beznadnosti šapće:

kle, uzalud je bilo. Gordana, sve što ste prepatili. uzalud sverbe. s\e vaše muke ovdje u zaločenju. Kraljević je izdan.a digne glavu, raširi oči i zagleda se u nj:alud? Ne. Ne može to bili. Sljepko. Svaka borba pravedniku, svakdah, suza i kaplja krvi pravednika, sve je io sjeme dobrote i nine može zadržali da ne proklije. Nije sve bilo uzalud. Ali tko ri. mora biti spreman na poraze. Nisam klonula, samo zastala da i berem od teškog udarca. Našla sam se bačena od neprijatelja namlju, ali dignu! ću se i nastavili borbu. Samo da se snađem.

Gdje da poćnemo? Draženić je spreman za put. samo Čeka da serbeci probudi.Moramo spriječili Draženićev put. ali neka me zovu

agovaonicu na objed.emalo je mogućnosti da ga zaustavimo, jedino kad bi se dogodilošlo teže.Samo da odgodimo njegov put jedan dan. a onda ćeš li pohitati kšim prijateljima i odredili neka brzo putuju da Ivana odvedu uugiorac.To bi moglo koristili ako on odgodi put z.a čitav dan da naši moati isto takvu prednost pred Draženićem. Ali vi ćele ostali ovdjzštite.Sad se radi o našem cilju, a ne o meni. Moram šio brže naći vezuima vani. Oni sigurno ne gledaju moje ropstvo skrštenih ruku iaže pula kako bi došli do mene. Nemoguće da miruju, samo kamo ihde puio\i? Kamo su krenule njihove namjere?


23/503

ĐU TIRANIMA aženić nije uspio spriječiti kralja da Gordanu pozove uagovaonicu. Pelar Pan došao je k njoj u podne i javio:Gospodin Verbeci [ek je sada ustao i upravo se oblači, dakle, niš ni riječi razgovarao s Dražcnićem o lome možete li prisustvova

i ne. U blagovaonici već borave markgrol Danijel i Ferenci. Odmai kralj. On vas pozdravlja i moli da dođete jer vas nitko ne smstraniti. Dakle, požurite se. .je teško dočekala. Odmah dade dozvati Stjepka da idu zajedno.uzelo ju je čuvstvo d;i ide u susret nečemu stoje veliko i važnoje se ima riješiti njena sudbina i sudbina onih koje brani i zaje se bori. Kao da ide na bojište da se probija kroz redoveprijatelja, kao da ide pred i/laz nekog tjesnaca gdje bi moralaustavili neprijateljsku najezdu. S tim osjećajem, u pratnji Stje

odarica, ulazi u blagovaonicu. Samo poklonom po/draveje okupljenspoda, ali su ostali stajati u pozadini. Nitko od njih zapravo na što će joj reći Verbeci i gotovo se boje. Jasno prozrijevaihovu lukavštinu i oslanja se samo na Vladislava. Uskoro ulazi oatnji Benedikta i Petra Pana. S počitovanjem i ljubaznim smiješkraća se kralj Gordani, ide k njoj, pozdravlja je i započnezgovor, Ali ona se hvala opet oružja svoje moći. gledaljubljenika pogledom koji ga baca pred njom na koljena, Dok govoVladislavom. njene su misli uz neprijatelja koji ima doći preko

og praga i nad njom zavitlati silu svojeg oružja.alj je sjeo k slolu. a oni drugi ga slijede. Onda dolazi paž ivlja:

Uzvišeni i velemožni gospodin Stjepan Verbeci.lar Pan živo udari dlanom o dlan i duboko se klanja sve do poda:

Dolazi, eto, pravi kralj. Pozor Vladislaviću. dječače moj. ialj.aze Draženić i Verbeci. Draženić se povuče u stranu. Na ugojenurbccijevu tijelu gotovo puca skupocjeni zeleni prsluk vezen zlatput mu se zaljuljao prebačen niz desnicu. S klobuka na glavibijelilo se široko pero. Lice mu je punano. okruglo, bradarijana, gusti brci vise niz usne. kosa mu je prosijeda i spušta zatiljka.tre male oči zaokruže oko stola pogledom čovjeka koji se osjećaspodarem nad svima.išao je kralju i poklonio se. nedovoljno duboko, ali on je vrlohvalan i na toj pažnji pa ljubazno pruža ruku i još ljubaznijezdravlja, naglašavajući kako ne može dovoljno zahvalili sreći štje iznenadio svojim dolaskom. Najmoćniji gospodin kraljevstva


24/503

ima lo s visoka i spočitava kralju više naglaskom nego riječima:še veličanstvo nestalo je kao pod zemlju. U Pećuhu su vas uzaludažili. Teškom mukom saznali smo da kralj ide na jug. Bilo je jasce vas vuček vašem dragom nećaku Brandenburgu.ali odviše sle namleko otišli \7 Budima, dok se događaju važne sivari.Važni događaji? Kakvi?Stigle su važne vijesti o namjerama Turaka da navale na Ugarskueko Drave, pa smo odlučili potražiti kraljevskog bjegunca koji j

stao

takvim važnim časovima. I sada moramo ovdje sakupiti vojsku kojaanili naše granice. Bit ću prisutan pri okupljanju vojske, a tadodvesli svojeg kralja opet u Budim. Vaša je prisutnost tamo vrltrebna.sljednje izreke padoše kao osuda, dok Draženić i F-erenici nisurivali zadovoljan smiješak.

Samo sam se malo odmarao kod svojeg nećaka. Bioje bolestan iželio sam ga vidjeti i Što dalje pobjeći pred Hipolitom, a kad upite vojsku, onda ću, naravno, s vama natrag.ško izvlači svaku riječ. U neprilici je Što Verbeci i ne gledardanu. ali ga pozove da sjedne k njemu s desne strane.riječju ni pogledom ne poka/uje uzvišeni gospodar da zamjećujerdanu. I kad je već htio sjesti, ula/i u dvoranu Pencinger.dimski velikaš povuče se s njim u arkadu prozora i tiho mu veli:stranite ovu ženu. Kako je zarobljenica smjela sjesti za

aljevski stol?Uzvišeni gospodine, kralj je lako htio. ljepotica ga je sasv

okupila, ali kad vi kažete...svog mjesta Verbeci pogleda prema Gordani. Zapanjen je njenom epotom. I uhvati Pencingent za ruku:

Čekajte, vitešlvo nam ipak ne dopušta da je otjeramo, ali vi

ije doći k slolu, to upamtile. Pošaljite joj večeru u njenu sobuvite:sad se ima smatrali samo zarobljenicom.stoje lo odredio, vraća se k stolu i tek sada lakim naklonom glazdravi Gordanu i sjeda pa se osmjehne kralju:

Veličanstvo. prinee/aOliva i Hipolil čekaju vas negdje u Bud

oklinju svoju nevolju.Još me Čekaju tamo. a vi me kanite vratili? loje užasno.

tjerajteiz grada, prije se ne vraćam.ih dvoje se navodno kriju. Nitko ih ne može naslutiti, jer ih lj


25/503

poznaju, samo vele da on nosi gustu bradu, a ona je lijepa iada.alj upo/ori Verbecija na rimskog poslanika Stjepka i saopći muog čega ovaj putuje iz Rima i kako se zaustavio u Lukavcu iišapne:

On je preuzeo skrbništvo nad ovom ljepoticom i ostaje ovdje enog oslobođenja,

mje budimski državnik čuo s kim sjedi kod stola i zastoje Stjepkigao, odmah promijeni držanje prema njemu i upusti se s njim uzgovor.uge nose jelo, gospoda raspravljaju i slasno jedu rumeno pečenjerdana neprestano gleda u svoj srebrni tanjur i jede priborom kaknekad naučila od kraljice Beatrice. Kralj. knez. Kerenci. DražePencinger slušaju spočitanjem moćnog čovjeka kako sv ispričavajepku.Govorit ćemo o svemu potanko u mojoj sobi i odmah veselo

da:Uistinu je sreća što ne morale putovali u Budim. U ovo dobaško se putuje uz močvare što se steru obalama Drave. Vodiči surahovito nepouzdani tako da je mene zadesila nezgoda.

Nezgoda? pitaju svi.

Što? - prividno se zabrinjava kralj.Jedne sam noti morao prospavali čitavu noć pod vedrim nebom.

m smo se podvečer približili močvarama na obali, moja pralnja ni

jela ni za živu glavu naprijed, a s one sirane močvare bila jetnastaja gdje sam htio prenoćiti. Ali oni su izjavili da ne" nikakočvaru i morao sam se povući i spavali na ledini do sutradan.

A zašto nisu htjeli uz močvaru?Boje se močvare. Tvrde da u mraku u močvari nešto svjetluca,

toga strepe. Otišao sam. na strah i trepet svih. u društvu mojeuzdanika baš prema močvari.

A jeste li što vidjeli, ujače?erovali ili ne. vidio sam u močvari dva svjetla, kao dvije svijei dva oka.r je to moguće? - ćudi se Vladislav i već unaprijed se sirasitovanja.Jest. veličanstvo, na svoje sam oči vidio.Opaziti su to već mnogi dok su prolazili uz močvaru - ustvrdincinger.Što bi to moglo biti? - pila Vladislav zabrinuto.Ne znam. Otkud bili to mogao znati, ali iako je.Istina je- potvrdi Drazenić. - Moji momci, koje sam pokupio u


26/503

stri, s užasom su pripovijedali da u močvari svjetluca kao da sukenjene kuglice pale s neba u močvarni šaš. Ništa ne može prisililmkeprođu pokraj močvare kad se spusti predvečerje ili mrak.zgovor zanima .sve kod stola. Kralj se okrene Gordani i odluči jlesti u razgovor. 10 više Šio je uvjeren da ona zna više od sviho stola,

VaŠjedvorac. plemenita gospodo, u blizini Turopolja, možda sdgod čuli o (ome svjetlucanju? Znate li štogod o lome? - zapi

adislav.drugi su uvjereni daje ona upućena i čekaju razjašnjenje. Skromnvučeno sjedi i odgovara s poči tanjem:

Veličanstvo, čula sam ljude da govore o tome kako se nitko nuđuje ni pogledati u noći prema močvarama. I straže na mojim kulBrezovici tvrde da u daljini zapažaju svjellucanje.

dimski državnik pokazuje naročito zanimanje /a Gordanine riječi.k je njoj samo do toga. da njegovu pozornost svrati na sebe.alj je opet ispituje, a ona jezoviio prikazuje svjetlueanje učvarama.rbeci sluša svepo2ormje.To prikazivanje ispunja i druge napetom doznalošću. Živeći stalno u nepokolebivom praznovjerju, ta ihjava uzbuđuje. Svaki od njih izvrgnut je putovanjima i svaki seji i najneobičnije pojave koju ne može sebi razjasnili. I sam azenić, stalno podrugljiv, osjeća neprijatnost takvog susrela s

kim svjetlucanjem u močvarama i pomno sluša. Kralj sve višepituje Gordanu. bojeći se putovanje preko Drave, a ona napadnoogo pripovijeda, ali svoj interes ipak vješto prikriva. Gordana vatila nade da će Draženića zahvatili sirah od puta pa će barem nas odgoditi odlazak jer zna da baš predvečer mora slici do veliropoljske močvare. Ako pak ne puluje

nas. Stjepko može izaći iz dvorca i već poslije podne izvijestitijatelje da se požure u Slovačku. I zato ona mora iskoristiti svoju lantaziju da im dočara strahotu svjetla u močvarama.jposlijeju Verbeci upila:

A što to može biti? Kako to narod razjašnjava?Uistinu, ne bih znala što narod govori, ali ima ovdje jedna

araemkinja koja umije razjasniti to čudesno svjeilucanje u močvari.a jećula od djeda.Kako razjašnjava? - pita Verbed s najvećim zanimanjem. -


27/503

cite nam. možda ćemo lakše prolazili kraj močvare na povratku udim.Da, recite nam - moleći opetuje kralj. - Dobro je to znali.Vrlo bih vam rado kazala, ali od drugih sam do/nala da taemkinja zna kakva su to tajna svjetla u močvarama, aii, ne znam štatanje.Koja šteta? - veli Verbeci. - Bilo bi vrlo važno do/nali kako to

ari ljudi tumače. Ah ako je ona u ovom kraju, mogli bismo odjaha

enog dvorca kao pulnici.Ona se nalazi u ovom dvorcu - požuri se Gordana.

Zarobljena je i teško optužena - upadne Drazenićbolje klikne ujak na nećakove riječi, a Gordana mirnostavi:

Čuvena je baš zbog loga što zna razjašnjavati mnoge lajnovitjave. Ako želite, sama ću je dovesti.

adi Drazenić prosvjeduje, ali ga ušutkava njegov ujak. primijetinovo koliko mu je slalo da čuje što se govori o toj pojavi. Tojetlueanje smatrao je odmah lošim znakom da mu nešto neće uspjelmolio je Gordanu neka odmah dovede staricu kako bi zadovoljio svaznovjerje.ilena Gordanina haljina zašušti dvoranom i povuče za sobom sveglede. Sam Verbeci zadivljeno promatra doslojanslvenu ljepoticu.stavili su razgovor sve dotle dok paž nije otvorio vrata, a objene ulaze u blagovaonicu.

ljepoticu u svijetloj svilenoj haljini korača starica u crnini.avi joj crna kapa. nalik na krunu. Blijeda je. ah mirna, sabranardana primijeti kako Sijcpko upire u nju poglede. Uvjerenje dardana ima već svoj plan i zato se nije upletao i ničim pokušaoarati njihovo praznovjerje. Sve više opaža da je njoj do loga dao više pobudi sirah jer zna da Drazenić ne može nijednim drugim tem ostaviti Turopolje nego uz močvaru.

Evo plemenite gospode - navijesti Gordana, pokazujući naševićku koja se zaustavila u sredini sobe.pravno, suho tijelo u crnini, blijedo lice i tamne oči. nekakoeluju na njih neprijatno, mistično. Drazenić je i ne gleda, jer dsjeća Vilenine obrane, a ova mu je razotkrila da nema više nikade za njegovo srce, I ostao je leđima okrenut prema njoj. dokegov ujak promatra slaru plemkinju. pun očekivanja, da će muspršiti sirah koji mu je natjerala Gordana. prikazujućijetlucavost močvarepreko Drave.


28/503

rbeci napokon upila Kuševićku:Čuli smo da vi. gospodo, umijete razjasniti kakva je to

jetlost učvari.Znam - odgovori ona mirno, a velikaš nastavi s pitanjima:egovo veličanstvo vrlo zanima Stoje lo i otkuda sle doznali”.”Pričao mi je stari djed.Dakle, pričajte nam.

anca ne gleda nikoga, tamne oči upire ii neku daleku sliku. Glasj je snažan, dubok, gotovo muški.U davnini slolovao je neki kralj na vrhu brda u kraju gdje

kad dine nisu vidjele dola ni plodnog polja, ni oranica. U kraljevskmbarima nije bilo dovoljno žita za njegove dvorske trabante niane zaago u njegovim stajama, nije bilo dovoljno bogatstva ni zlala. nagog

menja u njegovu dvorcu. Zagledao se s vrha brda. iz svojeg dvorcazio divnu plodnu zemlju. K njemu se prišuljao davao i reče mu:toa tvoje oko tako preko brda u onu plodnu zemlju? Sedlaj konja ijdeamo kamo li oko lula!" "Čimeda grabim lude”?"- pita kralj. "Uzmibom: obraz bez časli. mač bez pravednosti, a povrh svega podmuklkavosti i još nešto u/mi u duši duboko skriveno, a lojejvažnije", -

Stoje lo”.”" - pila kralj. "Tiransivo! Rođen si tiranin. Idi. btvojjskovođa, prvi upravljač tvojeg kraljevstva. Evo.ja sam tu. đavomisa sobom. Mi pripadamo jedan drugome. Ali prije nego ideš onamoplodnu zemlju, uzmi blagi smješak i natrpaj ušla lažima o svojibrim kreposlima.Oni, kojima te vodim, lakovjerni su i vjerovat ć. a tiš ih osvojiti lažnim smješkom. lažima i zagrljajem."posluša kralj. 1 lako ide sa svojim dvoranima. Ide dugo. prekojeka, brda. polja i opet rijeka, dok ne stigne u našu zemlju.djevši plodnosi. pol rese ga groznica gramzljivosti. Zubimucvokoželje. Ide selom i gradom. Hrvati ga dočekaše klicanjem, jer svo sebe širi svjetlost lažnog smiješka sa svojih usana. Svudaosipa plamene riječi dobrote, bratstva, ljubavi. A ljudi se sretiješe dobroti i ljubavi kao djeca crvenim jabukama i puštaju ga e sve dalje i dalje. A kad je već dopro do Zagrebačke gore. razakožne Šatore, a irabante porazmjeslio na počinak.tradan njegovi trabanti pretvorili su se u strahovile spodobe: p


29/503

udi, pola životinje. Svaki od njih ima glavu nekog krvoloka, aesto ruke imaju pandže. Te grozne nemani opkoliše zapanjenirod i zapovijedaju: "Nosite kamenje, mramor, opeke i graditelaču svojem gospodaru, Nosite svoje blazine da ogrijeie njegovojelo, svucite haljine da ga odjenete. Zlaio, srebro i hljeb nosinjegov stol. Tko ne posluša, dignut ćemo ga na stablo da resiošnje." Prevareni svijet s užasom u duSi /uri u le spodobe, što šli kao ljudi puni dobrote i ljubavi, a sada se pretvorili u

zovite krvoloke. Opkoljeni, goloruki svijet, prignječen o zemljuuša i šuli i vuče na brdo opeke, kamenje, i mramor. Gradi kraljulače, jednu do druge i sagradili mu veliki grad pun sjaja igalsiva. Dolinama, poljanama idu ljudi i nose na leđima dan i nooju imovinu kralju na vrh brda i njegovim krvolocima za hranu. Zprolijeva, suze. uzdasi i molitve.

dnog dana nekoliko gromova baci pravednost na njega i kralj pade

voloke razbiše ljudi. Ali tiranin nije umro. tiranin ne možerijeti, tiraninu je suđeno da luta strahovitim pulovima. posijanjširahovitijim patnjama, tiranin mora plaćati svaku kap nevine ko ju je prolio. a bezbroj je kapljica krvi u ljudskom tijelu.ranin mora platiti svaki dah nepravedno progonjenih, a kolikohova dahne kroz jednojedino pravedno biće. Tiranin mora platiliaku suzu. isplakanu od mučenika čovjeka, a koliko je suzaplakano. Strahovito on plaća svoje grijehe počinjene u životu.avednost tiranina baci u močvaru da lamo

pašlazlodjela.akadpadnemrak.očimu se žare kao dva ognja. Spasilimogao i/ močvare samo onda ako u predvečerje zalula u blizinučvare koji tiranin, nasilnik, ili bilo kakav zao vlastodržaeidagvati i uguši. Žalo on lamo svakog dana u predvečerje i u noćila/i iz kala, vreba užarenim očima i čeka da mu dopadne šaka zaoudski stvor [iranske duše kako bi ga mogao zadavili i sebelobodili.ičanje je zamuknulo. Odjek posljednjih riječi odzvanja lišinom be. Gospoda oko stola sjede nepomično i šute. Nijedan od njih nijednom riječi upadao ili prekinuo pripovijedanje. Svakome leži ši praznovjerje kojemu je la priča dala i razmahala predodžbe. Ialju i njegovom prvom državniku i nećaku nešto je nevoljko ieskobno. Ni Draženić. ni kralj.ni Verbeci ne smatraju se tiranimipak im je lako kao da su udahnuli leški zagušljiv i /rak. Aliaženić lo želi prikrili pa se stade smijati. Ali smijeh mu jeprirodan, neiskren. I ne može pronaći poruglicu kojom bi oborioiču. Zato se okrene i vikne:Što je? Gdje je Petar Pan”.” Evo mu dovoljno prilike da iskažeoju duhovitost. Gdje si Petar Pan?


30/503

dnu dvorane leži lakrdijaš i čv rsto spava. Tako se barem čini jne miče ni na ponovni poziv Međutim, oglasi se rimski poslanikakima glavom:

Vama je lo. gospodine Draženiću, očito smiješno. Ipak je nar

iču skladao, ali očilo ne žalo što bi mu nešto bilo smiješno.višenispodin Verbeci sigurno ne bi bio otišao pogledali močvaru daje z

priču.jepko se smješka budimskom državniku, a on odgovori takođersmiješeno:Moram priznali: ne bih.Aipak vasduh tiranina nijeuhvalio veli Draženić -makarstešli u blizinu močvare.Ne vjerujem da se uzvišeni gospodin baš jako približio močvari. lako? - okrete se prija/no Stjepko kao da mu je samo do šale.

Pogodili ste. Cim sam vidio lo svjellucanje izdaleka, odmah sam okrenuo. S neprijateljem prsa o prsa lako se borili i mačem o mbiti,i odjahali u susrei nekom duhu? Ne. to ne bih učinio. I najvećinak neže se s duhom ogledali na megdanu.Tako je - veli Gordana i zahvalno pogleda Sljepka koji je svezumio i pomogao raspredali razgovor. Biva joj jasno. Priča jelučila

pjeh i kod Draženića koji je ona željela.da upozori Verbecija na staricu plemkinju usred sobe.

Hvala vam. gospodo, što ste nam to ispričali - veli on. ardanajoj dade znak pogledom da ode bez riječi, jer je htjelaspredatij razgovor na široko.k je Kuševićka odlazila, Gordana naglašava:Eio vidite, gospodo, zato se nitko ne usuđuje u blizinu močvare,ni junaci, kako je primijetio umni gospodin Verbeci.Otkud narod može izmisliti takvu priču? - pita Draženić,

Otkud"? - začudi se Gordana. - Narod živi medu tiranima.adić prihvati izjavu da razgovor s priče skrene i upita:Na koga vi to nišanite?

Na tirane - veli ona mirno.i na koje?


31/503

Na one koji su izdali prisegu i zakon. To narod zna i osjeća, a a Sto sve ima oko nas i tko je narodu objavio sud nad tiraninom.jedna narodna priča nije mogla nastati ni iz Čega. narod poznajeranine. ima za njih više poslovica. Jedna veli: "Tko ubijeranina, narodni je svetac". Ali Čini se da svi (i narodni sveci gu osloboditi zemlju te đavolske zloće što se zove tiranslvo.Valjda ne mislite priču te starice protegnuti na neke ličnosti?cite: u kojoj se zemlji rodio taj tiranin o kojem je ona govoril

Tiranska sila nema domovine. Putuje svuda. Sili idu jednako u tešica i vol.aženić se sve više uzrujava. Hlio bi prikazati da Gordana svojeječi primjenjuje na njegova ujaka, na kralja, na vlast a još biio razgovor otegnuti, pa je ponovo izaziva:d ste lako dobro upućeni u rodoslovlje tiranina, recite tko su?ga lo mislite?slim one koji drže slobodu u okovima, istinu u tamnici, aavednost odvlače na vješala.

Ovako se izražavaju buntovnici srdito će on. A viače. torno slušate?š prije nego što bi Verbeci mogao odgovoriti. Gordana se začudi:Vi govorite, gospodine, o nekim buntovnicima. Recite, dakle,da vi: na koga nišanite?Na vas. I na sve vaše zemljake. Valjda nećete poreći da stentovnica i da su buntovnici vaSi Hrvati.nili se znači nositi svoju slobodu i glavu na nišan sili. a tko

ni i/ zabave ili od radosti? Na to se odvažuje čovjek samo u obroje glave, časti i pravice.Nema tu nikakve obrane, vi se bunite protiv kraljevstva.Mi se samo bunimo protiv prevare.tko vas je prevario?

Oni koji su prisegli na naše zakone da će ih čuvati kad smo

vlastitoj volji povezali s njima u jedno kraljevstvo.o je to istina, zašlo ste se dali prevariti? Tko vam je kriv da ši zemljaci tako slabi državnici.šteni su. gospodine. Samo pošleni. I znajte: hrvatsko pošlenjeroka je rijeka po kojoj lako plove grabežljivi gusari i robe našrod.

ovii će tako dugo dok jednom gusarski brodovi ne nalutaju namrtni greben.aženić se posprdno nasmiješto će biti taj greben o kojem vi govorile?To ćete već jednom vidjeti.


32/503

Upokorit ćemo vas mi.Upokoriti? Nemoguće. Zarobili, silom udariti pod svoju vlast,zali u okove i voditi na vješala, ali nikad upokorili. Onaj kojidečiti i vješati, taj se nije upokorio, on i u smrt nosi svojosvjed. A oniji ostaju iza njega nose laj prosvjed u svojoj duši i njega uvijla ima

otiv sebe. A ništa nije lako opasno sili tiranskojgoli mržnjarobljenika, mržnja. Ona je krtica koja ruje. ne može je nikakoseći.žnja je najstrahovitije oružje jer je nevidljivo, jer nije šivamjeužje od kovine koje se može udarili slomili ili rastopiti, to jeužje kojesi narod u duši. 1 šio ga dulje nosi. to je briikije. Mržnja

njetenogroda sigurna je smri lirana. Mogu je samo odgađati, vremenskkloniti, ali nikad umaknuli. Kad dođe čas. bit će svršeno.ce joj se lako zarumeni od unutrašnjeg uzbuđenja. Draženić mislipostigao svrhu i otkrio nešto novo svojem ujaku i kralju pavikne:

Sad sie čuli i znate zašlo je držim zarobljenu, znate zašto kao i velim opet: zaslužila je da sjedi u tamnici, a ne ovdje. Ie govore

i zemljaci njezini, buntovnici.Ako je obrana bunlovništvo. onda ćemo se buniti sve dotle do

d se budemo morali bilo od koga ili bilo od Čega braniti.i ostali Šuteći slušaju. Kralj i ne pazi na smisao njenih riječisamu uživa u njenoj ljepoti koja je tog Časa zasjala kraljevskistojanstvom. Verbeci hvata sluhom svaku riječ da bi u njoj otkrijenje Hrvata od kojih upravo želi dobiti vojsku za obranu UgarskTuraka. 1 zato se nimalo ne uzrujava, slalo mu je da što više čdozna. I sam se okrene k njoj i oslovi je:emenita gospoda govori o nekoj obrani? Ne bih znao od čega bisteebali branili vi Hrvati, ali ako biste imali razloga, onda su zaranu poirebni oružje i vojska.Razumijem šio misli velemožni gospodin. Ali latiti se oružja uranu naših sloboda i pravica nije potrebno. Naša je vojska hrvatbor, a oružje je naše zakon i pravica naša.Lako je to razoriti - vikne Draženić u želji da opet Gordanuazove.Razoriti hrvatski sabor? - naglašava ona povišenim Ionom.


33/503

To bih ja učinio prije svega.Ni najljućim našim neprijateljima, ni današnjim, ni budućim, nemogla pasti na um lakva misao. A vi. kojemu je otac bio Hrvat,

uđujete dirnuti i mišlju svojom najveći, najjači naš bedem:vatskibor? Znajte: to je naša tvrđava, naša snaga, hram gdje se služired

etoj našoj slobodi. Hrvatski je sabor naše bivstvoprošlost,dašnjost, budućnost. Nikad se nitko neće usudiličiniti takvoetogrđe i navaliti na tu našu tvrđavu jer bi ga raznijeli namade.

moj nećak samo nabacuje - veli Verbeci - ne misli on to ozbiljnr pravo velite; nikome to ne bi moglo pasli na um.Jesle li čuli što misli sam Verbeci. vaš ujak?Da. čuo sam. Ni ja ni budimska vlast neće se nikad usuditi dirnutaj vaš hrvatski sabor. Ali ako ja nađem medu vašim zemljacimakvih,ji bi sami odlučili da se hrvatski sabor ukine i pripoji budimsk

boru? Sto biste vi na lo. gospodo, rekli?Evo što bih rekla: Hrvati bez svog sabora bili bi samo truplo kone može micati ni naprijed ni natrag. A možete li ustvrditi da tkom sebi odrezao ruke i noge? To bi mogao samo netko učiniti udilu.cite, velemožni gospodine Verbeci. imam li pravo.Sasvim se slažem s vama. plemenita gospodo.Eto vidile. gospodine Dražcniću. Vaš ujak je tudinac - započneda Gordana hrvatskim jezikom da ne bi razumjeli i drugi. - I on.dinac. ne bi mogao naići na lakvu misao, a vi ste nabacili takvuzovitusao. Da. gospodine, vi ste izrod, krv vam je otrovana, a vaš um robljen od zloće ili bjesomučnog ludila.će vam uspjeti vaša spletka. Htjeli ste svojim riječima uhvatitijeg ujaka, jer je slab za Ijepoiu žene. ali ja sam tu da čuvam egovu slabost od vaših navala. Razolkrili ste svoje buntovne miso je ovog Časa začaran vašom ljepotom, sutra će opet biti samožavnik i vaš sudac.


34/503

rbeci se odmah uzvrpolji i prosvjeduje:Govorite latinski da svi razumijemo. Uostalom, imam nešto saopćiemenitoj gospodi - i okrene se Gordani. - Po svemu, naime, vidimed vama vaši muškarci ne taje državne poslove. Očito imate mnogojecaja na svoje muške zemljake. Vidite, gospodo. Turci se spremadruge strane da prijeđu preko Drave u Ugarsku i treba nam hrabrejske za obranu. Vama zacijelo ne bi mogli odoljeti kad bistesredovali kod vaših prijatelja u Hrvatskoj da sakupe što više

jske za obranu kraljevstva.gledala je načas oštro u oči Verbeciju pa se onda okrenula kraljji sve vrijeme nema što primijetili, već samo sluša jer mu je laobnije, a ni do čega mu ovog časa nije nego do ljepotice. Takoadislav ne razumije njezin pogled, već samo uživa i lako sesmiješi. Ona opći okrene glavu k moćnom državniku. Ovaj se neštočudi zbog njene šutnje:Ne odgovarate mi. lijepa gospodo”.”Nečuveno je vaše pitanje, uzvišeni gospodine. Namamili su me

amo prevareni. Protiv svih prava i zakona držite me zarobljenom šažite od mene da vam nasiojim pribavili vojsku da brani vas. Nakega onoga šio sam ovdje rekla smalrate da će zarobljeni podanikužitimoć tamničaru kako bi ga mogao dalje držati u tamnici i udaraliojom nepravdom? Vaši ljudi ovdje u ovom kraju harače, robe. kradjačkaju jadne turopoljske plemiće i kmetove i još biste htjeli du u

ranu, da brane svoje zulumćare? Ne mogu shvatili tolikudrugljivost,liki cinizam.pustile lijepa gospodo, nisam dovršio svoj prijedlog. Ako

eda mnom napišele pismo svojim ljudima i prijateljima da mi skupjnike. puslil ću vas na slobodu.aženić se posprdno smije i dobaci svojem ujaku:kad nisam loliko uživao koliko danas za ovog objeda. Sad sic imailiku, ujače. progledati ovu Ženu koja misli i govori kao i svivati. Zar vas još uvijek nije ostavila strpljivost kad tako mirnspravljale s njome?to se Gordana digne i odlučno se okrene kralju:

Veličanstvo, dopustite mi da prosvjedujem ovdje okom u okoma i zamolim da vi odlučile o mojoj sudbini.

U tamnicu s njome. To je zaslužila - veli Draženić.ličanstvo, taj mladić je skrivio da sam ovamo domamljena iog loga će uzvišeni gospodin Verbeci odgovarali. Ali on je ovamomamio staricu majku jednog plemića i bičevao je, domamio je kćer


35/503

ličnog plemića i nitko ne zna Što će bili s njima. Mene možetecili u tamnicu jer sam rekla što mislim, ali one nisu ništarivile vlasti. Pitam, veličanstvo, vas: kako ovaj mladi gospodinije dr/.ali ovdje staricu i županovu kćer koju je, osim toga. jocio medu služavke.emu se Čini kao da ga polijevaju vrućom vodom. To ga pitanje sasućuje i on se okrene k Verbeciju da od njega zatraži odgovor.

Ja zapravo mislim... razgovarat ću s uzvišenim gospodinom

rbecijem - muca Vladislav.d se javi Stjepko. lako pokloni i mirno progovori:Dopustite, veličanstvo, i vi, uzvišeni gospodine. Smatram da

emenita gospođa sasvim nepravedno zadržavana u ovom dvorcu, a isko i one druge dvije gospode.Sljepko stade razlagali kako je Gordana domamljena i stoje sve opazio u tom dvorcu. Draženić ne upada i ne misli daje njegovavorka spremna za putovanje i samo čeka njega, a on sjedi ovdje.tavo je vrijeme izazivao Gordanu ne bi li time sam odgodio svoje

tovanje.iča o sablasti sjela mu je na dušu i nema hrabrosti da ode jer zbi baš podvečer morao prolazili pokraj turopoljske močvare. Iuša Stjepka vrlo pozorno dok on razlaže i dokaruje nepravde ipodopštine Što su ih zarobljene žene doživjele u dvorcu.ipovjedač s islom namjerom produžuje govor, kad odjednom ulazi pnajavi vratara s ulazne kule.

Na opkope je stigao neki glasnik, veli da je S juga i nosižne

jesti knezu, kraljevu nećaku. S njim su još dva konjanika. Svi sjeveničudna odijela, po svemu se vidi da su stranci.ranci? - pomisli Gordana i pogleda Stjepka. Napokon je spriječilaženićev odlazak. Ako su stigli neki stranci, onda bi opel mogligodili Dražcnićev put.

Sigurno dolazi netko iz Budima veli knez. a Verbeci odr

glasnik pusli u dvorac.strpljivom Ijubopitnošću očekuju Sljepko i Gordana nepoznatogasnika.je prošlo dugo vremena kad u dvoranu ude čovjek crne puti, crnih

i kose. obrastao bradom. Njegovo je odijelo južnjačkog kroj

našanje i vladanje pokazuje da je stranac plemićkog roda. Dubokokloni gospodi i na kastelanov upit, šio želi, on smjesta odgovor


36/503

Njegova eminencija kardinal Ronaldo putuje iz Rima u Budim alju Vladislavu. Zaustavio se na zagrebačkom Kaptolu da se odmori slušaju glasnika koji obrazlaže:

Kardinal je saznao od prečasoe gospode kanonika da se poslanhovnog kardinala, koji nosi u Budim vijest o parnici kraljaadislava.lazi u ovom dvorcu na odmoru kod nećaka njegova Veličanstva.rdana osjeća kako joj trepti duša. Ne zna ništa o lome kardinalu

ti zna tko je taj čovjek što ondje govori, ali se nada daće došlgoditi Draženićevo putovanje i na sutrašnji dan. Stjepko je miražljn Razabirc da je glasnik s juga. O tome svjedoči njegova čitajava i latinski govor pa odgovori glasniku:. ja sam se ovdje dulje zadržao, a prečasni gospodin kanonik Beneo me pri dolasku u dvorac. Što želi njegova eminencija? Da dođeemu”.”

Njegova eminencija želi lično govoriti s uzvišenim nećakom egova veličanstva knezom. Već je na putu u dvorac pa moli časnog

amu javi. može li se nadati prijaznom primilku pod krov kneza

andcnburga.ez pogleda svojeg ujaka kralja Vladislava. Verbeci se uzvrpolji.mijeni pogled s nećakom Draženićem dok kaštelan Pencinger čekaredbe svojih gospodara. Stjepko gleda izravno glasnika, pitajući

Njegova eminencija, dakle, želi govoriti s nećakom njegovaličanstva lično?Da. časni gospodine, htio bi već unaprijed doznati kakav će

jam proizvesti preokret šio je nastao u parnici koju je vojvoda rarepolil podigao protiv njegova veličanstva i protiv budimske gospoZar je nastao neki preokret? - zapita Stjepko začuđeno.st i zato Želi govoriti s knezom i s vama. Časni gospodine, pa mvrlo drago Što vas je našao na pola puta.

A vi. plemeniti gospodine, ne znate, kakav je to preokret? Nbro ili zlo?

Ne. to mi nije poznalo. To zna samo njegova eminencija.ema lome, molim gospodina kneza neka dade odgovorasniku kardinala Ronalda - moli Stjepko. Knez bespomoćno gledarbecija. jer se sam ne usuđuje ništa odrediti, ali uzvišenispodar najspremnije se odazove:

Samo se po sebi razumije. Dočekat ćemo njegovu eminenciju saim počastima koje mu pripadaju i pružiti mu sve udobnosti koje mipadaju u ovom dvorcu gdje je i mladi rimski poslanik našao odmonak.adislav se ne može sasvim snaći i ne usuđuje se unaprijed govorirah ga je od preokreta, ali potvrdi Verbecijeve riječi.


37/503

asnik očito ne zna daje medu gospodom sam kralj jer je pristupioiže k stolu i. poklonivši se. primijeti:ijem li pitati ikoje ovdje knez jer moram njegovoj eminenciji

mčiti da sam primio poziv od kneza. Mladi Brundenburg ustane iglasi:

Ja sam knez. Recite njegovoj eminenciji daje velika počasi

jem orcu šio mi dolazi u goste.A kada će prispjeti? pita Pencinger.Morao bi stići za dva sala. Većje prešao preko Save. Smijem li saljiti i odnijeti inu vijest?

Da, najavite njegovoj eminenciji da ga ovdje čekaju potpunostoljubivo sa svim počastima - odgovori Verbeci.asnik je brzo otišao iz dvorane, a Verbeci se zabrinuto obratijepku:

Što znači ovaj preokret u Hipolilovoj tužbi?Ne bih se mogao dosjetiti. Svakako se nešto desilo. Možda jejvoda Hipolit pokrenuo kakvu novu tužbu ili je postavio kakve nojete, jer njegova eminencija nije pošla na put bez važnih razloge miČini da iz Vatikana donose neke prijedloge. Možda je to u vezi ovalom Turaka u Bosni.rbeci se nagne Stjepku i upita:

Očito nam nude da ukinemo proces, a za uzvrat traže da

otjeramo nekrštenog neprijatelja.jepko nakrivi glavu i slegne ramenima.

Možda! Ali time je meni skraćen put. Moći ću se vratiti odavvno u Rim da ne gubim dragocjeno vrijeme. Nauka me moja zove kojm se posvetio i s\e slutim da ću se već za koji dan vratiti kućii lom je gledao Gordanu pa onda Verbecija. naglasivši:Nadam se. uzvišeni gospodine, da će plemenita gospoda ovihna bili puštena na slobodu jer sam joj zadao riječ da ću ještititi i prijeog povratka otpratili u njezin dvorac.Mi ćemo o lome potanko razgovarati. Sad čekam vijesti koje nosirdinal iz Rima.

A što će bili sa mnom. ujaćc? - pita sada Draženić.akakoh morao dočekali kardinala da vidimo o čemu se radi. a moja jeatnjać otpremljena za put.

Utrošio si vrijeme u žučljivim razgovorima. Sad je ionekasno odlaziti na put. a možda će biti potrebno Ferencija posla


38/503

dim ako taj kardinal donosi neke nove prijedloge.Što zapravo nosi laj kardinal? - pita Verbeci, a Stjepko mugovori:Želio bih da vam donese trajno rješenje koje bi vam uštedjelo onromnu svotu što je traže kardinal Hipolit i princeza Oliva.

Iz duše mi govorite, časni gospodine, iz dna duše.i su obuzeti kardinalovim dolaskom. Svi sa svoga stanovišta oček

ki preokret na bolje. Verbeci smjesta određuje kaštelanu gradakavca da spremi ponajbolja jela, da se pobrine za ukonačenjerdinalove prainje. a napokon da za njega samoga osobno odaberejbolje odaje. Kaštelan primijeti da najbolje dvije odaje zapremada rimski poslanik, a tamo dalje uza nj Gordana. Stjepko smjestanudi da

se zadovoljili najskromnijom odajom, ali neka Gordanu oslave. a

edaje svoje sobe kardinalu.zo su se o svemu sporazumjeli. Gordana je ustala, nijemo seklonila kralju i ostavila sobu. Više se nitko ne bavi njome,zgovor se kreće samo oko posjeta. Sljepko živo raspravlja s njimslijedi Gordanu sve dotle dok se kralj ne uputi u .svojuavaonicu da se svečano odjene. Žalim se i Sljepko oprosti srbecijem. izjavivši da će spremili svoje stvari i ustupilinačišle uzvišenom gostu.i umjesto da pode u svoju sobu. neopaženo ude Gordani. Oboje se

alo nijemo jedno prema drugome i gledaju se islinski preneraženio to znači?Poznaješ ii kardinala Ronalda? - upila ona.Naravno, poznajem ga vrlo dobro.Ako te on razotkrije?Nema razotkrili drugo nego da sam uislinu poslan iz Rima banu ialju Vladislavu zbog rala i zbog parnice.Zašlo onda dolazi kad su slali tebe”.”Bil će da je vojvoda Hipolil smislio nešto drugo, a on ima meduličnicima u Rimu prijatelja i dolazi da posreduje u njegovo ime.lo kako. nama kardinal dobro dola/i. Smjesta idi prečasnome.nijet ćeš mu moju poruku.

Ali prije moram dočekali kardinala, možda mi on još i pomognšto prije uzmognem otići.a mu objašnjava što sve ima kazati kanoniku. Međutim, izašla jespoda Kušević iz spavaonice i prišla k njima. Gordana joj poljubku.

Zahvalna sam vam. Vaša priča prestrašila je i Draženića.laojc


39/503

dvorcu, a kako dolazi iz Rima kardinal, možda neće ni sutraputovati.sam htjela postići.i su se štrcali. Sluge se žure amo-tamo da sve urede, nosejcpkove stvari iz njegovih odaja u obli/nju malu sobu u kojoj ješ nedavno bio Gordanin kaštelan Mladenčić. U toj maloj sobi Stjeodjenuo svečanije za doček kardinala. Žalim je otišao na Irijemomatra priprave.

tav dvor oprema se za doček odličnog gosta. Već je bio na izmakuugi sat čekanja, kad trublja, s kule najavi dolazak.neingcr stoji na vrh kule i promatra dugu svečanu povorku. S njii Draženić.Bas su krasno odjeveni ovi momci. Tako oblače svoje momkemo knezovi u Italiji. Ima tu i nekoliko plemića. Divne odore. Ka

rolike. Koliko je mjeseci krojač morao rezuckali te sitne umetkeHajde, gospodine Draženiću. nemate drugih briga nego

omatrati haljine.akve lijepe haljine vrlo su korisne mladom čovjeku koji se sviđaepoticama. Gle. tamo je kardinal. Divno je odjeven. Kakav li mu klobuk? Bit će odlična roda. Još je mlad i pristao čovjek.6

Hajde da dočekamo goste.zo su sišli u dvorište. Vratari širom otvaraju vežu. Povorka ulaeko opkopa. Škripi most. gizdavi konji dižu štropol.

tavo je dvorište ispunjeno bukom. Ulaze konjanici na konjima,galo urešenim, bogato izvezenim sedlima i pokriveni pokrivačima ile i sukna. Silaze momci i dolaze plemići: njih četvorica.isucrnepuli. Na glavi im kacige s podignutim vizirima. LjubopilDleži na licima i neki izražaj mladenačke pustopašnosti, veseljazbrižnosti.d ulazi kardinal. Svjetovna odora od plavog je sukna iskićenavenim nakitom. Preko ramena prebacio je grimiznu ogrlicu, jediniak uzvišenog gospodina. Na glavi mu je klobuk, pun raznobojnogrja, prikopčanog iglom, od svjetlucavog dragog kamenja. Nit desnci sjaji prstenje, a na prsima mu lanac od zlata s križem od aragda. Kardinalovo lice je crne puli. obrijano i svježe, zdravomeno, oči gledaju vrlo ozbiljno. Pojava lijepa i stasita.štelan barun Pencinger. Verbeci. Ferenci. knez Brandenburg.rkgroi Danijel - svi ga čekaju, pozdravljaju i prikazuju se.rdinal izrekne nekoliko riječi radosli Što su ga tako ljubaznoimili pa se onda okrene knezu:am naročitu molbu, uzvišeni gospodine i pri tom se kardinal okreema veži. odakle dolaze grdne prikaze, sjedeći na konjima. Dvije


40/503

atice odjevene u crne haljine, gustih teških nabora, sablasne petuljcima na tjemenu, a lica su pokrivena velom. Kardinal pokažeje žene i navijesti: - Vodim sobom dvije nadslojnice samostanaoka Sicilije. Obje su opatice kneževskog roda i putuju i/ravno uemačku caru Maksimilijanu koji ih je pozvao da tamo osnuju strogd za plemenile udovice i djevojke. Preuzeo sam dužnost da ih ovao puta provedem sobom. Ono je tamo njihova pratnja koja će ihvesti preko granice. Molim uzvišeni kneže. da biste ih u odaje

jestili prema njihovu rodu kojem se ne mogu približili muškarci.ez je u neprilici, ali mora udovoljiti kardinalovoj želji igovori: Pokušat ću naći lakvu sobu kojoj se muškarac ne smijeibližili. Izdat ću nalog svima da niiko ne dolazi u blizinu.

Toje potrebno samo za danas do večeri i preko noći. Suira uze putuju sa svojom pratnjom dalje, dakle, neće vam smetali. Osla

mo preko noći.ša eminencijo, vašoj će želji bili udovoljeno. Časnim opaticama

emenita roda odredit ću dostojnu odaju.jepko je stao pred kardinala, duboko se pokloni, pa se odmahikaže. Kardinal ga pažljivo pogleda i nasmiješi se:Vrhovni kardinal rekao mije da ste mladi, ali vrloodvažni i umniago mije što smo se ovdje sreli. Tako ćemo moći zajedno putovatidim kralju.Vaša eminencijo, to neće biti potrebno - naglasi Stjepko.kome nije poznato, a meni je dopušteno najavili da se njegovoličanstvo nalazi u ovom dvorcu, u gostima kod svog nećaka.

vijest vidno obraduje kardinala i on uzvikne sa\ sretan:Vaša me vijest raduje. Teško mije putovati ovim krajem gdje

m putovi nepoznati. Barem ne moramo dalje u Budim. Čuo sam: Dalelo put. isprekidan svakojakim teškoćama. Uzvišeni kneže. molim vedite me da se poklonim njegovom veličanstvu.Kralj vas očekuje, eminencijo, i želi vam pod ovim krovom odan boravak i odmor.Moj mladi rimski poslanik neka se najprije pobrine za opatice.e su u teškoj neprilici od toliko muških glava. Da se sklonemo.ko bie mogle sići.jesta se gospoda maknuše. a Stjepko najavi knezu:

Odvest ću ih u odaje gospode Gordane. Ona će se povući uavaonicu, a druga odaja oslai će njima.ez pristane, ne brinući se mnogo za opatice. Svu pažnju htio jesvetiti kardinalu. Visoki gost očito nosi u svojim rukama sudbinaljeve parnice i njegove časti.i su otišli s kardinalom, samo se Stjepko zadržao dok opatice


41/503

laze sa sedla, spuštajući se same. bez muške pomoći, polagano irezno, ali spremno. Pozdravio ih jc svećeničkim pozdravom. Stjepzove dvije služavke neka odvedu opatice u Gordaninu sobu. a sam šao naprijed.a družina u dvorcu i sluge zapanjeno promatraju crne pojave štoupaju dvorištem. Niz njihova tijela spušia se crna suknja u gustborima i dotiče se zemlje. Straga im se s glave spušta laganaanina u gustim crnim nanorima s kape. čiji šiljak na tjemenu

blasno strši uvis. Gusti nabori sprijeda od teškog sukna gotovo ne pomiču. Ljude obuzima slrepnja od crnih rupa iza kojih ne vidi. Oko pasa im visi uže na kojemu jc teško čislo s velikim križeke su saknle u rukave od sukna i složile u prsima. Sablasne pojačezavaju iz dvorišta i polagano se uspinju stubama.užavke ih vode ravno Gordani. Pokucaju. Vrata se otvore.pravljena. skamenjena od neke slutnje, sioji ona nasred sobe i zdvije crne mračne opatičke pojave. Crne su se glave okrenule preužavkama. Gordana shvati da bi htjele biti same s njome. Odmah j

inila po volji i djevojke poslala iz sobe.ci su ostale same. okrene se Gordana k opaticama i očekuje njiholje: Jedan glas ispod crnog sukna zamoli:Zasunile vrata, gospodo.rdana posluša i opet se vrati k njima.Je li tamo netko u drugoj sobi? - upita opel glas ispod sukna.Jest. jedna plemenita gospoda.

Ni ona ne smije doći ovamo. Želim, naime, govoriti samo s vardana hita u sobu staroj Kuševićki pa joj hitro saopći dolazak

poznatih opatica i njihovu želju. Slarica obeća da će ostati uavaonici dok Gordana ne odredi drukčije. Tada se Gordana vrati iče:

Nitko nam neće smetati.pod crnog sukna pojavile su se bijele tanke ruke, posegnule zakrivalom na licu i prebacile ga preko čela do crnog sablasnogljka.nenađeno Gordana gleda u nepoznatu ženu. Crne su joj oči velike amene, obrve nešio kose. uvinute prema gore. Lice plemenito,jepo.

ne pune. kosa nije vidljiva ispod kape. Gordana tiho klikne. Sliprilika kraljice Beatrice. Ili je lo obmana?ila/i joj bliže. Ne može skinuti oka s nje.

Ne znam ikosle.ali poznavala sam vašu sliku i priliku, pa ip

e opatica?Pogledajte me bolje, plemenita gospodo.Za ime božje, valjda nisle...


42/503

Jest. ja sam princeza Oliva. Bila sam još malo dijele kad je umra trica.A ovo? - i pokaže drugu opaticu.To je moja komorkinja. Digni. Rozalio, sukno s lica.već se ispod crnog sukna pojav i prijazno i rumenkasto liceiprostene.Stigli ste. princezo, iz Budima?

Razjasnit ću vam sve redom i onda ćete shvatiti da je moj dolazavelike važnosti i za vas.prsima osjeti jak udarac, stotine misli proleti joj mozgom. Zastezin dolazak od tolike važnosti za nju”.1 Princeza sladekopčavati lažnu haljinu.jela bih se osloboditi ovog teškog odijela. Gordana joj odve/e uo pojasa.mam nikakve naročite haljine ispod ove halje. rekoše mi da neijem ničim dati povoda da posumnjaju.

Gorim od znatiželje, princezo, šio mi imale kazati.Čujte, plemenita gospodo, kako sam čudnim slučajem naišla na

kog vašeg zemljaka kojemu ni danas ne znam ime. ali ne bih znalaći nije stoluje. Samo znam da je posred Šume neki stari dvorac. Kad sašla odanle, on nas je vodio nekim putovima i više nikad ne bihšla putamo. Slušajte.stade pripovijedati sve redom kako je krenula s bratom u Lukavac

r su saznali da se kralj nalazi ovdje i sve događaje koji su ihveli u vezu s gospodarem Šumskog dvorca u Paklenom lugu,Kako su vas. princezo, odjenuli u odijelo opatice sicilijanskogda?Ovoje odijelo dao sašiti vaš kanonik Benkoi tojera/logdanisam gla već prije stići kako smo naumili, nego je trebalo čekati doke budetovo i potpuno spremno. Vaš je zemljak odlučio s kanonikom dađemo kao opatice, a znate li zašto?ško dišući. Gordana hoće nešto kazati, ali ne može. samo je trz?ka slutnja.

Zato. plemenita gospodo, da vi možete izići u toj istoj halj

og dvorca, a uzela sam sobom komorkinju da pod njezinom haljinomađe iz dvorca još jedna plemenita žena koja se nalazi ovdje s varobljena.a dršće od blizine oslobođenja, a ipak se sjeti:

Ovdje su sada dvije zarobljenice. Dvije!Doznali smo u posljednji Čas da se ovdje nalazi i majka jednog


43/503

emića koji su preuzeli dužnost da me prate ovamo. Jedni će ostat

orcu, a drugi će vas dočekati s one strane opkopa. Ali ja imam sdnu pratilicu koja može samnom ostati ovdje, dakle, moći ćetevesti samo jednu od njih.

Princezo, recite kako je sve (o zamišljeno i Što vi kaniti”.Ostat ću s vama danas i ovu noć. Suira u zoru treba da krene

emačku sa svojom pratnjom od desei momaka. Svi su oni vaši zemljje smo sve iako opremili da ih nitko ne prepozna. A svi su odabr

dova onih koje nilko u ovome dvorcu nije vidio. Sve je vrlo pomnovoreno i spremljeno.

Suira u zoru treba da krenem pod ovom haljinom i? dvorca?-la Gordana.

Da. plemenita gospodo. Morate bili oprezni i ne smijete ništozborili. Sicilijanske opatice ne govore ni skini, uostalom, upu

vassve. ali najprije bih se okrijepila, umirem od gladi.

Smjesta ću odrediti služavkama neka spreme večeru, a dotle slonite u spavaonicu. Tamo je slara gospoda, majka jednog mogmljaka.Lijepog Jelenka Kuševića. On mi se vrlo sviđa, a još mi je dražinog plemića, smedokosi i stasiii mladić. I njegov drug je pristaoa su

ojica došla s nama da vas spašavaju,Jelenko Kušcvić nalazi se u vašoj prainji”.”Recite mi sve.incezo,oje tu i šio sve kane. Moram doznali svaku silnicu.Naravno, svecu vam kazali, idemo, dakle, udrugu sobu dok vineručite jelo i piče.žurila se odvesti princezu Olivu i njezinu komorkinju Kuševićki što ih je međusobno prikazala, požuri se pozvati slugu le mu narslužavke donesu okrepu. Žalim se opet vrati u spavaonicu.šla je Olivu kako ogledava lijepu odaju i Ćudi se:siinu jeovo krasan dvorac i lijepo je uređen. Sve će to pripastini kad budem kraljica. Rekoše mi veću Napulju daje Budim prekrasađen, raskošan dvorac.Da. ali je kralj pravi prosjak.To sam čula. Napunili smo mošnje već u Napulju. Slari luđakka pase svoje oči u sjaju dukaia koje smo ponijeli. I moja pratnnijela je dragocjenosti, zlata i bisera. Sve ćemo to donijeli naadnjuupom starcu. Zar ne. on je starac?


44/503

Ne. nijesiarac. sad mu je 45 godina, bolest gaje uništila pagledatnaest godina stariji,

Svejedno mije kako izgleda. Kruna na mojoj glavi bit

Documents

Marija Jurić Zagorka - Gordana 9. Dio