Djeca Zemlje knj. 4

AUEL Jean M.

RAVNICE POVRATKA

preveo Darko Brdariæ.

Izvori 2001.ZAGREB

LENORI, koja je kuæi došla posljednja i na ovim stranicama ima imenjakinju, i MICHAELU, koji se s njom nadai DUSTINU JOYCEU i WENDY, s ljubavlju.

1.

žena je kroz prašnjavu izmaglicu pred sobom primijetila pokret i upitala se je li to vuk ili nešto drugo. Zabrinuto je pogledala svog suputnika, a zatim opet potražila vuka, naprežuæi se da vidi kroz zid vjetrom uzvitlane prašine.- Džondalare! Gle! - rekla je pokazujuæi ispred sebe. Vuk se prikradao nekim dvonožnim stvorovima koji su se poèeli pojavljivati iz prašnjava zraka noseæi koplja uperena u njih. - Mislim, Ejla, da smo došli do rijeke, no èini mi se da nismojedini koji bi tu htjeli prenoæiti - reèe èovjek, zatežuæi uzdu da bizaustavio konja. Žena je svome konju dala znak da se zaustavi pritežuæi jedan bedreni mišiæ, laganim pritiskom koji je bio toliko refleksan da nije ni pomislila da upravlja životinjom. Ejla je zaèula prijeteæe rezanje iz dubine vuèjega grla i vidjela da se njegovo držanje promijenilo iz obrambenog u napadaèke Bio je spreman za napad. Zazviždala je oštrim, karakteristiènim zvukom koji je podsjeæao na krik ptice,ali ne ptice koju je ikada itko èuo. Vuk odusta od svog prikradanja i krenu prema jahaèici. - Ostani tu, Vuèe - reèe ona dajuæi mu istodobno znak i rukom. Vuk zakaska iza smeðaste kobile, a jahaè i jahaèica poèešepolako prilaziti ljudima koji su stali izmeðu njih i šatora. Lijevo su se kroz suhi prašnjavi vjetar mogli nazrijeti obrisi stožastih šatora. Snažan je vjetar na mahove raznosio sitnu praporastu prašinu oko njih zamagljujuæi im vidik prema ljudima s kopljima. Ejla prebaci nogu i skliznu s konja. Kleknu pokraj vuka i prebaci mu ruku preko sapi da ga umiri i, ako zatreba zadrži. Osjeæala je kako se rezanje kotrlja njegovim grlom i napetost njegovih, na skok spremnih, mišiæa. Pogledala je prema Džondalaru. Tanak je sloj prašine pokrivao ramena i dugu, laneno svijetlu kosu, dajuæi njemu injegovu tamnosmedem konju manje upadljivu boju i žilaviji izgled. Ejla i Njiska izgledale su jednako. Iako je ljeto tek poèelo, snažni vjetrovi s velikoga ledenjaka na sjeveru veæ su sušili stepe na širokom pojasu oko leda.Pod rukom je osjeæala kako je vuk napet i nemiran, a zatim7je primijetiLA kako se netko nov pojavljuje iza ljudi s kopljima, odjeven onako kako bi se Mamuti odjenuli za važneobrede, maskiran bi.onovim logovima i u odjeæi obojenoj i urešenoj zagonetnim znacima.Mamut zamahnu štapom prema njima i uzviknu: llaite, zli duhovi! Otiðite odavde! I.i pomisli da to ispod maske vièe ženski glas, no nije bila sigurna; rijeèi su meðutim bile na mamutonskom. Mamut je jurnuo prema njima i dalje mašuæi štapom, a Ejla je zadržavala vuka. A onda maskirana spodoba poèe

pjevati i plesati mašuæi štapom i brzo se zatrèavajuæi prema njima i od njih, kao da ih pokušava preplašiti ili potjerati. Na kraju je uspjela zastrašiti konje.Ejla je bila iznenaðena što se Vuk tako narogušio; vukovi su rijetko prijetili ljudima. No sjetivši se veæ viðenog ponašanja, pomisli da je razumjela. Dok je uèila loviti, Ejla je èesto promatrala vukove i znala je da su iskreni i odani - svome èoporu. No bili su spremni brzo potjerati strance sa svog podruèja i znalo se da su ponekad ubijali i druge vukove štiteæi ono što su smatrali svojim.Malome vuku kojega je našla i donijela u zemunicu Mamuto-naca, Lavlji je tabor bio njegov èopor; drugi su mu ljudi bili nešto kao strani vukovi. Režao je na nepoznate ljude koji su dolazili u posjete još dok je bio mladunèe.A sada, na nepoznatom podruèju, možda i podruèju drugog èopora, bilo je prirodno što se postavio za obranu èim jevidio strance; a osobito neprijateljski raspoložene strance s kopljima. Zašto su ljudi iz ovoga tabora podigli koplja?Ejli se u njihovu pjevanju nešto uèinilo poznatim, a onda se sjetila i što je to. Rijeèi su pripadale starom jeziku koji su znali samo Mamuti. Ejla ih nije potpuno razumjela, Mamut ju je upravo bio poèeo uèiti taj jezik kad je krenula, no shvatila je da je znaèenje glasnoga pjevanja u biti isto kao i rijeèi koje su prije toga izvikivali, samo nešto udvornije. Bio je to poziv èudnome vuku i duhovima Ijudi-konja da odu i ostave ih na miru, da se vrate u svijet duhova gdje im je mjesto.Govoreæi na zelandonskom, kako ih oni iz tabora ne bi mogli razumjeti, Ejla prenese Džondalaru što je Mamut govorio.- Misle da smo duhovi? Naravno! Mogao sam to misliti - reèe on. - Oni nas se boje. Zato nam prijete kopljima. Ejla, s tim bismo se problemom mogli susresti kad god nekoga sretnemo. Mi smo navikli na životinje, no veæina ljudi nikad nije ni pomislila o konjima ili vukovima, osim kao o hrani ili krznima.

- I Mamutonci su na Ljetnom saboru najprije bili zbunjeni. Nisu se mogli odmah naviknuti na društvo konjai vuka, no poslije su to ipak prihvatili - reèe Ejla.- Kad sam u špilji u Dolini otvorio oèi i vidio te kako poraa-žeš Njiski da izlegne Trkaèa, i ja sam pomislio da me ubio lav i da sam se probudio u svijetu duhova - reèe Džondalar. - Možda bih trebao sjahati i pokazati im da nisam spojen s Trkaèem kao duh nekakvog konjo-èovjeka.Džondalar sjaha, no i dalje je držao povodac prièvršæen za oglav koji je bio napravio. Trkaè je trzao glavom i pokušavao se udaljiti od Mamuta koji se približavao i dalje mašuæi štapom i glasno pjevajuæi. Njiska je spuštene glave i dodirujuæi je stajala iza nje. Ejla se nije služila uzdama ni oglavom. Vodila je kobilu samo pritiskom nogu i pokretima tijela.Hvatajuæi ponešto od èudnog jezika kojim su duhovi govorili i videæi kako Džondalar sjahuje, žena-vraè zapjeva glasnije, zaklinjuæi duhove da odu obeæavajuæi im obrede i pokušavajuæi ih odobrovoljiti nudeæi im darove.- Mislim da bi joj trebao reæi tko smo - reèe Ejla. - Èini mi seda se ta Mamutica poèinje previše uzbuðivati.Džondalar je držao povodac tik uz pastuhovu glavu. Trkaè se uznemirio i pokušavao povuæi, a Mamutica je svojim štapom i vikom samo pogoršavala stanje. I Njiska je poèinjala pokazivati strah, iako je inaèe bila mirnija od svoga temperamentnog sina.- Nismo mi duhovi - zaviknu Džondalar kad je Mamutica naèas ušutjela da udahne zraka. -Ja sam putnik, na Putovanju, a onaje - on pokaza prema Ejli - Mamutonka. S Mamutovog ognjišta.Pogledaše se ispitivaèkim pogledima i Mamutica prestade pjevati i plesati, no još je uvijek povremeno zamahivala štapom promatrajuæi ih. Možda se to duhovi pretvaraju, no bar ih je natjerala da progovore svakome razumljivim jezikom. Napokon ona progovori:- Zašto bismo vam vjerovali? Kako æemo znati da nas ne pokušavate prevariti. Kažeš da je ona od Mamutovog ognjišta, agdje joj je biljeg? Nije tetovirana po licu.Ejla odgovori. - Nije rekao da sam Mamut. Rekao je da sam od Mamutovog ognjišta. Stari Mamut iz Lavljeg taborapoduèavao me prije no što sam otišla. Još nisam potpuno uvježbana.Mamutica se posavjetuje s muškarcem i ženom, a zatim se vrati. - Ovaj ovdje - reèe pokazujuæi Džondalara - kaže da je putnik. Iako dobro govori, zvuèi kao strani jezik. Kažeš da ste Mamutonci, no nešto u vašem govoru nije njihovo.

8 9

Džondalar je èekao suspregnuta daha. Ejla je stvarno govorila neobièno. Neke zvukove nije mogla pravilno izgovoriti i naèin kako ih je izgovarala bio je neobièan i prepoznatljiv. Ono što je htjela reæi bilo je potpuno jasno i nije zvuèalo neugodno- njemu se i sviðalo - no bilo je primjetno. Bio je to naglasak izstranog jezika koji veæina ljudi nikad nije èula i ne bi ni prepoznala kao govor. Ejla je govorila s naglaskom teškog, grlenog, glasovno ogranièenog jezika ljudi iz Plemena. Oni su je našli kad jekao petogodišnja djevojèica ostala bez roditelja, odgojili premasvojim obièajima i nauèili svome jeziku pokreta i gesta s ponekimglasom koji je služio samo za isticanje ili pozivanje.- Nisam roðena meðu Mamutoncima - reèe Ejla još uvijek zadržavajuæi Vuka iako je prestao režati. - Posvojilo me Mamutovo ognjište, sam Mamut osobno. - Ljudi su uzbuðeno razgovarali, a muškarac, žena i Mamutica opet su se nasamo posavjetovali.- Ako niste iz svijeta duhova, kako onda upravljate tim vukom i kako ste natjerali konje da vas ponesu na leðima - upita Mamutica, odluèivši odmah otvoreno iznijeti problem.- Nije to teško ako ih naðeš dok su još mladi - reèe Ejla.- Kažeš kao da je to jednostavno. Mora tu biti još nešto.- Nije mogla uvjeriti Mamuticu.- Bio sam tamo kad je donijela vuèje mladunèe - pokuša objasniti Džondalar. - Bilo je tako mlado da je još sisalo i bio sam siguran da æe uginuti. No ona ga je hranila narezanim mesom i juhom, budeæi se usred noæi da bi ga nahranila, kao što se to radi s malim djetetom. Kad je preživio i poèeo rasti, svi su bili iznenaðeni, no bio je to tek poèetak. Kasnije ga je nauèila da radi što ona poželi da ne prlja po zemunici i da ne grize djecu èak ni kad su gruba prema njemu. Da nisam bio tamo, ni sam ne bih povjerovao da se vuka može nauèiti toliko toga i da može toliko razumjeti. Tako je, mora tu biti još nešto, osim da ih pronaðeš kad su mladi. Brinula se za njega kao da joj je dijete. Ona je toj životinji majka, i zato on radi što ona hoæe.- A konji - upita èovjek koji je stajao iza žene-vraèa i gledao vatrenog pastuha i visokog èovjeka koji je njimeupravljao.- S konjima je jednako. Možeš ih nauèiti da te slušaju ako ih nadeš dok su mladi i skrbiš za njih. Treba za tovremena i strpljenja, no nauèit æe.Ljudi su spustili koplja i slušali sa zanimanjem. Nitko nikad nije èuo da bi duhovi govorili obiènim jezikom, iako jeto što se govorilo o majèinstvu sa životinjama bilo nešto po èemu su duhovi bili poznati - rijeèi koje nisu baš onakvekakvima se èine. Progovorila je žena iz tabora. - Ne znam za majèinstvo prema životinjama, ali znam da Mamutovo ognjište ne prima strance i ne uvodi ih meðu Mamute. To nije obièno ognjište, veæ ognjište posveæeno onima Onima Koji Služe Majci. Imam rodbinu u Lavljem taboru. Mamut je vrlo star, možda i najstariji živuæi èovjek. Ne vjerujem da bi Lutija dopustila da Mamutovo ognjište posvoji nekoga. To što prièaš teško je povjerovati i ne znam zašto bismo tivjerovali.Ejla osjeti nešto nejasno u ženinu govoru i sitnim znacima koji su pratili njezine rijeèi: ukoèeno držanje leða, napeto držanje ramena, napet pogled. Èinilo se kao da oèekuje nešto neugodno. A onda Ejla shvati da to nije bila sitna pogreška u govoru; žena je namjerno ubacila laž, sitnu zamku. No zbog Ejlina posebnog Plemenskog odgoja èitanja znaèenja iz pokreta i gesti, podvala je bila oèita.Oni koji su odgojili Ejlu, meðu sobom zvani Plemenom dok su ih svi ostali zvali zbitoglavcima, komunicirali su slojevito i precizno, no ne ponajprije rijeèima. Rijetki su shvaæali da oni uopæe imaju jezik. Njihova je sposobnost artikulacije bila ogranièena i obièno su ih smatrali poluljudima-poluživotinjama koje ne govore. Služili su se jezikom gesta i znakova, no iako nije tako izgledalo, taj je jezik bio prilièno složen.Relativno mali broj zvukovnih rijeèi koje je Pleme koristilo Džondalar je teško izgovarao, jednako kao što ni Ejla nije mogla potpuno izgovoriti neke glasove zelandonskog ili mamutonskog. Bili su tvoreni posebnim izgovorom i uglavnom su ih rabili za naglašavanje ili za imena ljudi i stvari. Nijanse i istanèanosti znaèenja naznaèavali su držanjem, položajem ili izrazom lica, što je jeziku dodavalo dubinu i raznolikost jednaku kakvu u zvukovnom jeziku postižu intonacija i modulacija. Ali s tim naèinom komuniciranja bilo je gotovo nemoguæe izraziti neistinu ada se to ne pokaže; nisu mogli lagati.Uèeæi govoriti znakovima, Ejla je nauèila opažati i razumijevati sitna znaèenja tjelesnih pokreta i izraza lica; to joj je trebalo za potpuno razumijevanje. Kad ju je Džondalar iznova uèio govoriti zvukovno, i nauèivši teèno govoriti mamutonski, Ejla je otkrila da može proèitati i nesvjesne znakove neznatnih pokreta lica i tijela èak i onih ljudi kojisu govorili rijeèima, iako te geste nisu bile zamišljene kao dio njihova jezika veæ su ih stvarali podsvjesno.Otkrila je da razumije više no što govore rijeèi. To ju je u poèetku ponekad zbunjivalo i rastuživalo, jer se

izgovorene rijeèi

10 11 nisu uvijek slagale sa znacima, a nije znala za laž. Najbliže što se mogla približiti laži bilo je uzdržavanje od govora.S vremenom je nauèila da se neke male laži kažu iz udvornosti. Ali tek kad je nauèila razumijevati humor - a humora obièno nema bez izgovaranja dvosmislenih rijeèi pri èemu se misli na drugo znaèenje - iznenada je shvatilaprirodu govornog jezika, i ljude koji se njime služe. Tek je tada nauèivši tumaèiti podsvjesne znakove svojim jeziènim sposobnostima u razzvoju dodala neoèekivanu dimenziju: gotovo zastrašujuæu sposobnost spoznavanja onoga što ljudi zapravo misle. To joj je podarilo neobiènu prednost. Iako sama nije mogla lagati - osim prešuæivanjem - obièno je prepoznavala kad drugi ljudi ne govore istinu.- Nije u Lavljem taboru, dok sam ja bila tamo, postojala nikakva osoba koja bi se zvala Lutija - reèe Ejla, odluèivši nastupitiizravno. - Tulija je glavarica, a njezin brat Talut je glavar.Žena neprimjetno klimnu glavom dok je Ejla nastavljala.- Znam da se ljude obièno posveti Mamutovom ognjištu i da ih ono ne posvaja. Talut i Nezija su me željeli posvojiti na Lavlje ognjište. Talut je èak proširio zemunicu da bi se napravilo posebno zimsko sklonište za konje, noStari nas je Mamut sve je iznenadio. Za vrijeme obreda posvojio me. Rekao je da ja pripadam Mamutovom ognjištu i da sam mu roðena.- Ako si te konje dovela u Lavlji tabor, razumljivo je zašto je to stari Mamut rekao - reèe muškarac.Žena ga nezadovoljno i s dosadom pogleda i reèe nekoliko rijeèi ispod glasa. Zatim njih troje poèeše opet razgovarati. Èovjek je zakljuèio da u stranci vjerojatno ljudi, a ne duhovi koji spremaju podvalu - ili, ako jesu duhovi, onda nisu zli - no nije vjerovao da su ono za što se predstavljaju. Èovjekovo je objašnjenje neobiènog ponašanja životinja bilo prejednostavno, no zainteresiralo ga je. Zaokupili su ga konj i vuk. Žena je mislila da stranci previše lako govore, preodvažni su i preizravni i bila je sigurna da iz svega toga krije više no što su rekli. Nije im vjerovala i nije s njima htjela imati nikakva posla.Mamutica ih je prihvatila kao ljude u trenutku kad joj se pojavila misao koja se mogla pojaviti samo nekome s drukèijim pogledom na sve to. Moralo je postojati znatno uvjerljivije objašnjenje neobiènog ponašanja životinja. Bila je sigurna da je plavuša moæni Prizivaè.Stari Mamut je osjetio da je roðena s tajanstvenom moæi nad životinjama. Možda je i muškarac bio takav. Kad njihov Tabor poslije doðe na Ljetni sabor, bit æe zanimljivo razgovarati s Onima iz Lavljeg tabora, i Mamuti æe sigurno imati što reæi o ovim ljudima. I njoj je bilo lakše povjerovati u magiju nego u nerazumnu tvrdnju da se životinje može pripitomiti. Razilazili su se u mišljenjima. Ženi se to nije sviðalo, strancisu je uznemiravali. Da je o tome razmišljala, možda bi u sebi priznala da se boji. Nije joj se sviðalo biti u blizini tako neprikrivenog prikazivanja okultnih moæi, no bila je nadglasana. Muškarac je progovorio.- Tu gdje se rijeke spajaju dobro je mjesto za prenoæište. Dobro smo ovdje lovili, a približava se i krdo golemih jelena. Trebali bi biti ovdje za nekoliko dana. Neæe nam smetati ako se odluèite utaboriti negdje blizu i pridružite nam se u lovu.- Cijenimo vašu ponudu - reèe Džondalar. - Možemo ovdje ostati ovu noæ, no ujutro moramo krenuti dalje.Bila je to vrlo oprezna ponuda, ne dobrodošlica kakvu su on i njegov brat èesto znali doživljavati od stranaca na koje bi nalazili putujuæi pješice. Stvarna dobrodošlica u ime Majke nudila je više od gostoprimstva; bila je nešto poput poziva da se gosti pridruže, ostanu s domaæinima i s njima žive neko vrijeme. Poziv ovog èovjeka ogranièen na vrijeme i mjesto iskazivao je sav njihov strah i nesigurnost, no barem su prestali prijetiti kopljima.- Onda, u ime Mut, Velike Majke, bar podijelite s nama veèernji i jutarnji obred. Èovjek je mogao ponuditi samo toliko, a Džondalar je imao dojam da bi, da je mogao, ponudio i više.- U ime Velike Majke Zemlje, bit æemo sretni da jedemo s vama veèeras, nakon što podignemo šatore - reèe Džondalar - no moramo rano ujutro otiæi.- Kamo vam se to toliko žuri?Ta tipièno mamutonska izravnost još je uvijek iznenaðivala Džondalara, èak i nakon tolikog vremena provedenog s njima, a osobito ga je iznenaðivala kad je dolazila od nepoznatih. Glava-rovo pitanje bilo bi meðu Džondalarovim narodom ponešto nepristojno; ne neka velika nepristojnost, nego više znak nezrelosti ili nerazumijevanja suptilnijegi neizravnijeg govora odraslih.

No, kako se Džondalar uvjerio, Mamutonci su izravnost i otvorenost cijenili kao vrline, a nedostatak otvorenosti izazivala je sumnju, iako ni njihovo ponašanje nije bilo tako otvoreno kakvim se èinilo. Bilo je i prepredenosti. Ovisilo je o tome kako je tko izražavao otvorenost, kako je bila primljena, i što je bilo prešuæeno. No izravna radoznalost glavara Tabora bila je meðu Ma-mutoncima potpuno primjerena.- Vraæam se kuæi - reèe Džondalar - i vodim ovu ženu sa sobom.

12 13 - A što se mijenja ako ostanete dan ili dva?- Moj dom je daleko na zapadu. Odande sam otišao... - Džondalar zastane da se prisjeti - .. .prije èetiri godine, i do povratka æe mi, bude li sreæe, trebati još jedna. Nekoliko je opasnih prijelaza putem - rijeke i led - i nebih volio naiæi na njih u krivo doba godine.- Zapad? Ali èini se da putuješ na jug.- Da. Idemo prema Berskom moru i Velikoj Majci Rijeci. Iæiæemo uzvodno.- Prije nekoliko godina, moj je roðak trgujuæi usput putovaona zapad. Rekao je da neki ljudi žive kraj rijeke koju takoðer zovuimenom Velike Majke - reèe èovjek. Mislio je da je to ista rijeka.Odavde su putovali prema zapadu. Ovisi kako daleko želite stiæi,no postoji prolaz južno od Velikog leda, a sjeverno od planina.Vaše bi putovanje moglo biti znatno kraæe krenete li onuda.- Talut mi je govorio o sjevernom putu, no èini se da nitko nije siguran da je to ista rijeka. Ako nije, traženje prave moglo bi potrajati duže od obilaska. A osim toga, imam i rodbine meðu Ljudima s rijeke. Moj je brat živio s jednom šaramudonskom ženom. I ja sam bio kod njih. Volio bih se opet sresti s njima jer ne vjerujem da æu ih ikada poslije vidjeti.- Mi trgujemo s Ljudima s rijeke... Èini mi se da sam prije jednog ili dva ljeta èuo o nekim strancima koji suživjeli sa skupinom kojoj se pridružila jedna Mamutonka. Kad se bolje prisjetim, bila su to dva brata. Šaramudonci imaju drukèije obièaje sparivanja, no koliko se sjeæam, ona i njezin ženik trebali su se pridružiti drugome paru - kao neko usvojenje, mislim. Razaslali su poziv svim njenim roðacima, Mamutoncima. Neki su otišli ivratili se.- To je Tonolan, moj brat - reèe Džondalar, zadovoljan što to potvrðuje njegovu prièu, iako još uvijek nije mogao izgovoriti bratovo ime a da ne osjeti bol. - Bila je to njegova svadbena sveèanost. On se spario s Tamijom, i zajedno su zatvorili krug s Markenom i Tolijom. Tolija me prva uèila govoriti mamutonski.- Tolija je moja daleka roðakinja, a ti si brat jednoga od njezinih muškaraca - Èovjek se okrenu prema svojojsestri. - Turija, ovaj je èovjek naš rod. Mislim da ga moramo pozdraviti. - Ne èekajuæi odgovor, on reèe: -Ja sam Rutan, glavar Sokolova tabora. Dobrodošli u ime Mut, Velike Majke.Žena više nije imala izbora. Nije mogla poniziti brata odbijajuæi pridružiti se njegovoj dobrodošlici, iako je odmah smislila što æe mu reæi kad se naðu nasamo. -Ja sam Turija, glavarica So- kolovog tabora. U ime Majke, dobro došli ovamo. Ljeti, mi smo Koviljski tabor.Nije to bila najtoplija od svih dobrodošlica. Džondalar osjeti uzdržanost i ogranièenje. Izrazila mu je dobrodošlicu "ovdje" baš na ovome mjestu, na privremenom boravištu. Znao je da se Ko-viljskim taborom zove bilo koje ljetno lovaèko boravište. Mamu-tonci su zime provodili sjedilaèki, a ova je skupina kao i ostale, živjela u stalnom naselju ili zajednici u jednoj ili dvjema veæima ili više manjih poluukopanih zemunica koje su zvali Sokolovim taborom. Dobrodošlicu mu nije zaželjela i tamo.- Ja sam Džondalar, Zelandonac, i pozdravljam vas u ime Velike Majke Zemlje koju zovemo Ðoni.- Imamo slobodnih ležaja u Mamutièinom šatoru - nastavi Turija - ali ne znam što æemo sa... životinjama.- Ako nemaš ništa protiv, bilo bi nam lakše da se utaborimo sami negdje nedaleko odavde, umjesto da ostanemo u vašem taboru - reèe Džondalar, makar i samo radi ljubaznosti. - Cijenimo vaše gostoprimstvo, no konji moraju pasti. Oni poznaju naš šator i vratit æe se k njemu. Možda bi se bojali prolaziti kroz vaš tabor.- Dakako - reèe Turija s olakšanjem. I njoj je to više odgovaralo.Ejla shvati da i ona mora sudjelovati u razmjeni pozdrava. Vuk se držao manje obrambeno i Ejla oprezno pokuša popustiti stisak oko njega. Ne mogu cijelo vrijeme sjediti i držati ga, pomisli ona. Kad je ustala, vuk se podiže kao

da æe skoèiti za njom, no ona ga pokretom umiri.Ne pružajuæi ruke i bez približavanja, Rutan joj izrazi dobrodošlicu u tabor. Ona mu uzvrati pozdrav istom mjerom. -Ja sam Ejla, Mamutonka - reèe i doda: - Pozdravljam te u ime Mut, Velike Majke.Turija nadoda svoju dobrodošlicu, ogranièavajuæi je opet na sadašnje taborište, kao i kad je pozdravljala Džondalara. Ejla odgovori službeno. Bilo bi joj draže da su pokazali više prijateljskih sklonosti, no osjeæala je da ihne smije okrivljavati. Bilo je teško zamisliti da životinje putuju s ljudima i nekoga je to moglo i zastrašiti. Ne mogu svi prihvatiti takvu èudnu novinu kao što je to mogao Talut, shvaæala je Ejla. U duši ju je probolo kad se sjetila gubitka dragih ljudi iz Lavljeg tabora.Ejla se okrenu Džondalaru. - Vuk se više ne osjeæa tako ugroženim. Bojim se da æe mi to zamjeriti, no èini mi se da moram imati nešto èime æu ga zadržati dok smo oko ovog tabora, i za

14 15 kasnije, ako opet nekoga sretnemo - reèe ona na zeladonskome, ne osjeæajuæi se više slobodnom da govori u ovom mamuton-skom taboru. - Možda nešto poput onoga oglava koji si napravio za Trkaèa. Imamo dovoljno užadi i remenja na dnu jedne od mojih košara. Morat æu ga nauèiti da ne nasræe na nepoznate veæ da ostane tamo gdje mu kažem.Oèigledno je Vuk podizanje kopalja shvatio kao prijeteæu gestu. Nije mu mogla zamjeriti što je skoèio u obranu ljudi i konja koji su èinili njegov èudni èopor. S njegova motrišta to je bilo posve razumljivo, no to ne znaèi da je bilo i prihvatljivo. Nije se smio prema svim ljudima koje æe susretali tijekom putovanja postaviti kao da su nepoznati vukovi. Morat æe nauèiti prilagoditi svoje ponašanje i prema nepoznatim ljudima odnositi se suzdržljivije. I baš tada upitala se hoæe li drugi ljudi razumjeti da vuk može postupati po njezinim željama ili da konj može nekome dopustiti da jaše na njegovim leðima.- Ostani ovdje s njim. Idem po uže - reèe Džondalar. Još uvijek držeæi Trkaèev povodac, iako se mladi pastuh veæ smirio, potražio je potrebno uže u košarama na Njiski. Neprijateljsko držanje u taboru nešto je popustilo. Èinilo se da ljudi prema njima više ne postupaju s više opreza no što bi ga imali prema bilo kojima drugim strancima. Naèin na koji su ih sada promatrali pokazivao je da su svoj raniji strah postupno zamijenili ra-doznalošæu.I Njiska se smirila. Džondalar je, èeškajuæi je i umirujuæi govorom, pretraživao košare. Ta jedra kobila bila mu je vrlo draga. Volio je i Trkaèevu živahnost, no još je više volio Njiskinu vedru strpljivost. Na mladog je pastuha djelovala umirujuæe. Džondalar zaveže Trkaèev povodac za remen koji je držao košare na ženki. Džondalar bi èestopoželio da može upravljati Trkaèem onako kako je to Ejla mogla s Njiskom, bez uzde ili oglava. I, jašuæi na životinji poèeo je otkrivati zadivljujuæu osjetljivost konjske kože, privikavao se na dobar položaj i poèinjao voditi Trkaèa pritiscimai ravnotežom.Ejla s Vukom zaobiðe kobilu i priðe joj s druge strane. Dodajuæi Ejli uže Džondalar tiho reèe: - Ne moramo ostati ovdje, Ejla. Još je rano. Možemo naæi drugo pogodno mjesto, na ovojrijeci ili na drugoj.- Mislim da je dobro da se Vuk navikne na ljude, osobito na neznance, pa èak i ako nisu previše prijateljski raspoloženi. Nije mi krivo ako ih posjetimo. To su Mamutonci, Džondalare, moj narod. Mogli bi biti i posljednji Mamutonci koje æu ikada vidjeti.16 Pitam se idu li na Ljetni sabor. Možda bismo po njima mogli poslati poruku Lavljem taboru.Ejla i Džondalar podigoše prenoæište nedaleko Koviljskog tabora, uzvodno uz široki pritok. Rasteretili su konje i pustili ih da slobodno pasu. Ejla se naèas zabrinula vidjevši ih kako se gube u prašnoj izmaglici.Putovali su uz desnu obalu velike rijeke, no na odreðenoj udaljenosti od nje. Rijeka je tekla prema jugu krivudajuæi ravnim nizinskim krajolikom i ukopavajuæi duboko korito. Držeæi se stepa iznad rijeène doline putnici su mogli krenuti ravnijim putem, no tamo su bili izloženi neprestanom vjetru i jaèem djelovanju sunca i kiše na otvorenom.- Je li ova rijeka o kojoj je Talut govorio - upita Ejla odmotavajuæi krzna za ležaj.On posegnu u košaru i izvuèe veliki i ravni komad mamutove kože s urezanim znacima. Pogleda prema prljavosivom komadu neba koje je svijetlilo nepodnošljivo blještavim, ali difuznim svjetlom, a zatim pogleda premazamagljenom krajoliku. Mogao je zakljuèiti samo da je kasno poslijepodne.

- Ne znam, Ejla - reèe Džondalar odlažuæi zemljovid. - Ne vidim nikakve orijentire, a udaljenost sam navikao procjenjivati putujuæi na vlastitim nogama. Trkaè ide drugim korakom.- Hoæe li nam doista trebati cijela godina da doðemo do tvog doma - upita ona.- Teško je to sa sigurnošæu procijeniti. Ovisi o tome što æemo naæi na putu, koliko æemo teškoæa imati, kako æemo se èesto zaustavljati. Stignemo li do Zelendonaca u ovo doba sljedeæe godine možemo se smatrati sretnicima. Nismo još stigli ni do ušæa Velike Majke Rijeke u Bersko more. S tog mjesta æemo rijeku morati slijediti sve do ledenjaka gdje joj je izvor, pa onda dalje - reèe Džondalar. Njegove izrazite oèi živoplave boje, izgledale su zabrinuto, a èelo mu se nabra poznatim borama koje su izražavale zabrinutost.- Prijeæi æemo nekoliko velikih rijeka, ali najviše me zabrinjava taj ledenjak. Moramo ga prijeæi dok je led èvrsto smrznut, što znaèi da tamo moramo stiæi prije proljeæa, a to je teško predvidjeti. U tom kraju puše snažan južni vjetar koji u jednom danu može okolicu zagrijati od najveæe hladnoæe do utapanja. Onda se snijeg i led na površini poènu otapati i lome se kao trulo drvo. Otvaraju se veliki rascjepi i snijeg se nad njima urušava; bujice, pa irijeke otopljenog leda poènu teæi po ledenjaku, ponekad nestaju u dubokim pukotinama. To je vrlo opasno, a može se dogo-17 Gradska knjižnica diti iznenada. Sada je ljeto i iako se èini da je zima još daleko, moramo putovati još puno dalje nego što ti se èini.Žena klimnu. Nije imalo smisla ni razmišljati koliko bi Putovanje moglo potrajati i što bi se moglo dogoditi kad stignu. Bolje je razmišljati o danima kako budu prolazili, dan za danom, i ne planirati više od dan ili dva unaprijed.Bolje je ne brinuti o Džondalarovim i hoæe li je prihvatiti onako kako su je prihvatili Mamutonci.- Kad bi bar prestalo puhati - reèe ona.- I meni je dosta gutanja prašine - reèe Džondalar. - Kako bi bilo da poðemo posjetiti svoje susjede i vidjeti hoæemo li dobiti što za jelo.Vraæajuæi se u Koviljski tabor, poveli su Vuka sa sobom, no Ej-la ga je držala blizu sebe. Pridružili su se skupini koja se okupila oko vatre nad kojom se na ražnju pekao veliki but.Na poèetku se razgovor sporo razvijao, no nije trebalo dugo da se radoznalost pretvori u živo zanimanje, i da bojažljiva uzdr-žanost ustupi mjesto živahnom razgovoru. Malobrojni ljudi koji su nastanjivali ove periglacijalne stepe rijetko su imali prilike za upoznavanje nekog novog i ovaj susret mogao bi još dugo pothranjivati razgovore i popunjavati prièe Sokolova tabora. Ejla se sprijateljila s nekoliko njih, osobito s mladom ženom koja je imala malu kæer, upravo doraslu do sjedenja bez pridržavanja i koja se glasno smijala, šarmirajuæi svakog, a najviše Vuka.Mlada je majka isprva bila uznemirena vidjevši da se Vuk mazi baš oko njezina djeteta, no kad je Vukovo gorljivo lizickanje izazvalo njezin oèarani hihot, a on pokazao nježnu strpljivost èak i kad bi djevojèica vukla i èupala pregršti njegova krzna, svi su ostali iznenaðeni.I ostala su ga djeca htjela dirati i uskoro se Vuk igrao i s njima. Ejla je objasnila da je taj vuk u Lavljem taboru rastao zajedno s djecom i da mu ta djeca sada vjerojatno nedostaju. Oduvijek je bio posebno nježan prema najmlaðima i slabima, i èinilo se da zna razlikovati nenamjerni pretjerani stisak malih tek pro-hodalih teturavaca od namjernog potezanja za rep ili uši, kakvo bi mu znalo prirediti veæe dijete. Prve je podnosio s izvanrednom strpljivošæu i popustljivošæu, a onima drugima uzvraæao je upozoravajuæim rezanjem ili nježnim ugrizom koji ne bi probio kožu, ali bi upozorio da je i to moguæe.Džondalar je spomenuo da su nedavno napustili Ljetni sabor, na što je Rutan odgovorio da bi i oni veæ bili tamo, alisu neizbježni popravci zemunica odgodili njihov dolazak. Džon- dalara je pitao o njegovim putovanjima i o Trkaèu, a mnogo je ljudi slušalo. Èinilo se da radije ne pitaju Ejlu, a ona se sama nije željela naturati. Iako bi Mamutica rado s njom porazgovara-la nasamo o ezoteriènijim temama, Ejla je radije ostala s Džon-dalarom i ostalima. Do vremena kad su krenuli prema svome prenoæištu, èak se i glavarica poèela držati opuštenije i prijatelj skije, pa ju je Ejla zamolila da, kad stignu na Ljetni sabor, stanovnicima Lavljeg tabora prenese izraze njezine ljubavi i radog sjeæanja na njih.Ležeæi budna te noæi, Ejla je razmišljala. Bilo joj je drago što nije popustila svom prirodnom oklijevanju da se pridruži taboru koji im u poèetku nije zaželio srdaènu dobrodošlicu, no kad im je pružena prilika da prerastu svoj srah od èudnog i nepoznatog, pokazali su zanimanje i volju za uèenjem. I ona je sama nauèila da putovanje s tako neobiènim suputnicima lako može izazvati snažne reakcije bilo koga s kime se sretnu na putu. Nije mogla zamisliti što ih još èeka, no bilo je lako zamisliti da bi ovo Putovanje moglo donijeti više izazova nego što je ikad mogla i pomisliti.

18

19 2JN ezadovoljan tolikim gubitkom vremena, Džondalar je inzisti-rao na najranijem polasku, veæ u samu zoru. No, Ejla je prije odlaska htjela posjetiti Koviljski tabor i oprostiti se s ljudima s kojima su se juèer upoznali. Dok se Ejla opraštala, Džondalar je gubio strpljenje. Kad su napokon krenuli, bilo je veæ gotovo podne.Otkad su napustili Ljetni sabor, putovali su nepreglednom travnatom nizijom s blago zaobljenim brdima i širokim obzorima koji su se polako poèeli uzvišavati. Brza voda rijeke-pritoka, koji je izvirivao na višem zemljištu, kotrljajuæi se brže od krivudane velike rijeke, izdubila je kroz vjetrom naneseno praporasto zemljište, dubok kanal strmih obala. Želeæi se vratiti bez puno lutanja, Džondalar je znao da moraju iæi na jug do utoka Velike Majke Rijeke u Bersko more. Tražeæi mjesto pogodno za prijelaz, morali su krenuti prema zapadu, pa zatim prema sjeverozapadu.Što su dalje putovali, to je Džondalar postajao nestrpljiviji i uzrujaniji. U sebi je po stoti put preispitivao ispravnost odluke da krenu južnim, umjesto sjeverozapadnim putem. Sjeverozapadni put im je više puta predlagan i njime ih je, kako se èinilo, odluèila povesti i rijeka.Džondalar, istina, nije poznavao rijeku, no ako je taj put doista toliko kraæi, možda bi trebali krenuti njime. Kad je bio siguran da æe prije proljeæa stiæi do ledenjaèke visoravni na izvoru Velike Majke Rijeke, izabrao bi sjeverni put.No, to bi znaèilo odustati od posljednje prilike da se sastane sa Šaramudoncima. Morao je sam sebi priznati da ih želi vidjeti. Pitao se i je li njegova odluka da poðu južnim putem doista nastala iz njegove želje da idu poznatim, dakle sigurnijim, putem ili zato da vidi ljude koji su mu bili roðaci. Brinule su ga posljedice pogrešne odluke.Ejla se uplete u njegovo razmišljanje. - Mislim da ovdje možemo pokušati prijeæi. Izgleda da se na drugu obalu može lako popeti.Bili su na zavoju rijeke i stadoše kako bi prouèili situaciju. Hitra i zapjenjena rijeka zasjekla se duboko u vanjski luk, obale na kojoj su stajali i napravila dubok i strm usjek. Nagib s unutarnje strane zavoja, na drugoj obali, podizao se iz vode postupno, èineæi uski sprud èvrstog sivosmeðeg tla iza kojeg se prostiralo grmlje.- Hoæe li se konji moæi spustiti niz ovu strminu?- Mislim da hoæe. Dublji dio rijeke mora biti na ovoj strani, gdje se zasijeca u obalu. Teško je procijeniti koliko je duboko i hoæe li konji moæi dosegnuti dno ili æe morati plivati. Možda bi bolje bilo da i sami sjašemo i plivamo - reèe Ejla, i odmah potom primijeti nezadovoljan izraz na Džondalarovu licu, - no, ako nije preduboko, možda možemo prejahati. Nije mi drago namoèiti odjeæu, ali mi se ne da ni skidati se da bih preplivala.Potjeraše konje preko ruba kosine. Kopita skliznu i prokliz-nu niz rastresito tlo strmine te konji buænuše u vodu, a brza ih struja ponese nizvodno. Bilo je dublje no što je Ejla mislila. Konji su se naèas uspanièili dok se nisu priviknuli na novo stanje i poèeli plivati protiv struje prema kosoj suprotnoj obali. Kad su se poèeli uspinjati uz blagu strminu na unutarnjoj strani zavoja, Ejla potraži Vuka. Okrenuvši se, spazi kako, još na istoj obali, cvili i štekæe trèkarajuæi naprijed-natrag.- Ne usudi se skoèiti - reèe Džondalar.- Doði, Vuèe! Hajde - pozva ga Ejla. - Znaš ti plivati.Ali mladi je vuk, podvivši rep, samo plaèno cvilio.- Sto mu je? Pa veæ je prelazio rijeke - reèe Džondalar, nezadovoljan još jednim gubljenjem vremena. Nadao se da æe togdana prijeæi dobar dio puta, no kao da se sve urotilo protiv toga.Kasno su krenuli, zatim su bili prisiljeni produžiti put prema sjeveru i zapadu, iako to nisu željeli, a sad Vuk nije htio prijeæi rijeku. Džondalar je znao da æe još morati stati i provjeriti sadržaj košara, iako su bile dobro sašivene i zapravo nepropusne. Njegovu je razdraženost pojaèavalo i saznanje da je mokar i da se bliži noæ. Osjeæao je kako vjetar hladi, kako se treba presvuæi i ostaviti da se mokra odjeæa u kojoj su prelazili rijeku osuši. Dani ranog ljeta veæ su bili prilièno topli, ali unatoè tomu noæni su vjetrovi još uvijek donosili hladni dah leda. Utjecaj golemog ledenjaka koji je na sjeveru drobio zemlju pod naslagama leda visokim poput planina mogao se ovdje osjetiti posvuda.Da je dan manje odmakao mogli bi putovati u mokroj odjeæi; vjetar i sunce osušili bi je putem. Bio je u napasti da ipak krenu dalje, samo da ostave što više puta za sobom... samo kad bi mogli krenuti naprijed.- Rijeka je brža nego što je Vuk navikao i boji se uæi. Morao bi skoèiti, a to nikad prije nije pokušao - reèe Ejla.- I što æemo sad?

20 21 - Ako ga ne uspijem ohrabriti da skoèi, morat æu po njega - reèe Ejla.- Ejla, kad bismo samo odjahali dalje, siguran sam da bi skoèio i pošao za nama. Moramo danas prijeæi još dosta puta.Njezin pogled pun nevjerice i ljutnje naveo ga je da požali što je to rekao.- Što bi ti rekao da te ostave samo zato što te je bilo strah? On ne želi skoèiti u rijeku jer to nikad prije nije pokušao. Što si drugo oèekivao?- Samo sam mislio... Ejla, to je samo vuk. Vukovi stalno prelaze rijeke. Treba mu samo dobar razlog da skoèi. Ako nas ne su-stigne, vratit æemo se po njega. Nisam mislio da bismo ga trebali ovdje ostaviti.- Ne brini, neæemo se trebati vraæati po njega. Idem sama, i to odmah! - reèe Ejla, okrenu se u trenu i potjera Njisku u vodu.Mladi je vuk još uvijek cvilio njuškajuæi tragove konjskih kopita i gledajuæi ljude i konje preko rijeke. Ejla ga još jedanput pozva ulazeæi s konjem u vodu. Negdje na pola puta Njiska osjeti kako joj nestaje tla pod nogama. Uznemireno ržuæi pokušavala je naæi èvršæi oslonac.- Vuèe! Doði ovamo, Vuèe! To je samo voda. Hajde, Vuèe!Skoèi! - zvala je Ejla pokušavajuæi uplašenu mladu životinju namamiti u nabujalu vodu. Spustila se s Njiskinih leða, odluèivšipreplivati na strmiju obalu. Vuka to napokon ohrabri i on skoèiu vodu. Buèno pljusnuvši poèe plivati prema njoj. - Tako je, takotreba, Vuèe.Njiska se ritala tražeæi uporište, a Ejla je, obgrlivši vuka, nastojala doplivati do nje. Džondalar je veæ bio tamo, do prsa u vodi. Smirivao je kobilu i krenuo prema Ejli. Do obale su stigli svi zajedno.- Bolje da požurimo namjeravamo li danas prevaliti još ikakav put - reèe Ejla prkosno, a oèi su joj bijesno sijevale dok je uzjahivala kobilu.- Ne - reèe Džondalar, zadržavajuæi je. - Ne odlazimo dok ne presvuèeš vlažnu odjeæu. I mislim da bismo trebali obrisati konje da se brže osuše, a možda i vuka. Dovoljno smo danas putovali. Ovdje æemo podignuti šator i pripremiti se za noæenje. Trebale su mi èetiri godine da doðem ovamo. Neka potraje i èetiri godine da se vratim u Zelandoniju, samo da te tamo sigurno dovedem.Kad ga je pogledala, izraz pun brige i ljubavi u njegovim ži-voplavim oèima odagnao je i posljednje tragove njezinesrdžbe. On nagnu glavu prema njoj, ona posegnu za njim i osjeti isti onaj nevjerojatni ushit koji je osjetila kad je prvi put položio svoje usne na njezine i pokazao joj što je to poljubac. Obuzeju neizreciva radost zbog spoznaje da doista putuje s njim, i s njim ide kuæi. Voljela ga je više no što je uopæe znalaizraziti, a pogotovu sada nakon duge zime tijekom koje se bojala da je ne voli i da æe možda otiæi bez nje.Džondalar se uplašio za nju kad se vratila u rijeku zbog Vuka i sad ju je privio uza se. Volio ju je više no što je ikadapomislio da æe voljeti neku ženu. Prije Ejle nije ni znao da može tako jako voljeti. Bojao se da je ne izgubi. Jednomju je veæ gotovo izgubio. Dobro se sjeæao dogaðaja iz Lavljeg tabora. Bio je siguran da voli tamnoputog èovjeka s nasmijanim oèima i da æe s njim ostati. Kad se to ipak nije dogodilo bio je sretan ali nakon toga više nije mogao podnijeti pomisao da bi je mogao izgubiti.U društvu dvaju konja i jednoga vuka, u svijetu koji nikada prije nije ni pomislio da je te životinje moguæe pripitomiti, bio je usred goleme hladne stepe pune najrazlièitijih životinja, sam sa ženom koju voli i planirao putovanje koje se trebalo protegnuti preko cijelog kontinenta. I nije ni èudno što ga je i sama pomisao da bi joj se moglo dogoditi nešto loše preplavila strahom od kojega bi ostajao bez daha. U takvim bi trenucima poželio da je zauvijek, može zadržati u zagrljaju i ne ispuštati je niti na trenutak.Džondalar je osjeæao toplinu njezina tijela i podatne usne na svojima. Osjeæao je i kako raste njegova žudnja za njom, ali to je moglo poèekati. Bila je mokra i bilo joj je hladno; trebala joj je suha odjeæa i vatra, tu pokraj rijeke bilo je odlièno mjesto za prenoæište pa, iako je bilo prerano za zaustavljanje, ipak su si mogli dozvoliti toliki gubitak vremena koliko im je potrebno da osuše mokru odjeæu i putovanje nastave rano ujutro.- Vuèe! Pusti to! - viknu Ejla, pokušavajuæi mladoj životinji oteti kožnati zavežljaj. - Mislila sam da si veæ nauèio kloniti se kože - Kad je pokušala uzeti zavežljaj, on se zaigrano režeæi i tresuæi glavom naprijed-natrag zubima objesi zanj. Ejla prekinu igru puštajuæi zavežljaj. - Pusti to - reèe ona oštro i zamahnu kao da æe ga udariti po nosu, no zaustavi ruku prije dodira. Na taj znak i zapovijed, Vuk podvuèe rep meðu noge, ponizno poðe prema njoj i pomirljivo cvileæi spusti zavežljaj pred njezine noge.- To je veæ drugi put što to radi - reèe Ejla skupljajuæi taj zavežljaj i nekoliko drugih koje je zagrizao. - Zna

da ne smije natezati kožu, ali kao da ga nešto tjera na to.Džondalar joj priðe u pomoæ. - Što da ti kažem? Svaki put

22 23

kad mu se naredi, on posluša, no ne možeš mu narediti ako nisi s njim. I ne možeš na njega paziti cijelo vrijeme ... Što je ovo? Ne sjeæam se da smo to spremili u prtljagu - reèe on upitno gledajuæi zamotuljak brižljivo umotan u meku kožu i èvrsto pritegnut.Lagano pocrvenjevši, Ejla mu brzo uze zamotuljak. - To je samo.. . nešto što sam ponijela sa sobom... nešto... iz Lavljeg tabora - reèe ona i stavi ga na dno jedne od svojih košara.To je zbunilo Džondalara. Oboje su smanjili kolièinu stvari i prtljage na najnužnije. Zamotuljak nije bio velik, ali nije bio ni malen. Moglo je na to mjesto stati nešto drugo, možda potrebnije. Što li je to Ejla ponijela sa sobom?- Vuèe! Prestani! Džondalar se morao nasmijati gledajuæi kako Ejla opet nasræe na mladog vuka. Nije bio siguran, no èinilo se kao da Vuk namjerno prkosi, kako bi izazvao Ejlu da se njime pozabavi i poigra. Našao je njezinu taborsku cipelu, mekan, mo-kasinu slièan komad obuæe koji je ponekad nosila nakon što bi podigli šator i presvukli se za spavanje, a osobito ako bi zemlja bila smrznuta ili hladna i vlažna, a ona bi htjela provjetriti ili osušiti putnu, èvršæu obuæu.- Ne znam što æu s njim - oèajno reèe Ejla prilazeæi mu. Držala je predmet njegova posljednjeg ispada i strogo ga gledala. Vuk je ponizno puzao prema njoj, prividno pokajnièki, cvileæi u jadu zbog njezina nezadovoljstva; no iza njegove poniznosti naziralo se i malo prkosa. Vuk je znao da ga Ejla voli i èim joj ljutnja popusti, on æe oduševljeno skakutati i cviliti oko nje, spreman za novu igru.Iako veæ velik kao odrasli, osim što bi mu dobro došlo da se malo popuni, Vuk je još bio štene. Okotila ga je zimi, uneuobièajeno doba, vuèica èiji je par uginuo. Iako mu je majka bila potpuno crna, Vukovo je krzno bilo uobièajeno žuèkastosivo, a bilo je tu bijelih, crvenih, smeðih i crnih dlaka koje su cijelom krznu odreðivale ton stvarajuæi kombinaciju boja koja je vukovima omoguæavala da se prilagode i stope s prirodnim divljim krajolikom koji èini grmlje, trava, zemlja, snijeg i stijenje.Vuèièina neobièna boja potakla je predvodnicu i ostale ženke u èoporu da je nemilosrdno zlostavljaju, daju joj najniži položaj i, na kraju, da je otjeraju. Jedno je ljeto lutala sama, uèeæi kako preživjeti izmeðu podruèja raznih èopora, sve dok nije naišla na drugog samotnjaka, starog mužjaka koji više nije mogao održavati korak sa svojim èoporom. Neko im je vrijeme dobro išlo. Ona je bila bolji lovac, a on je bio iskusan. Kasnije su èak poèeli uspostavljati i braniti vlastiti teritorij. Možda zbog bolje prehrane koju su zajedno mogli osigurati, zbog društva i blizine naklonjenog joj mužjaka, ili zbog vlastitih genetskih predispozicija, ona se poèela tjerati izvan sezone. Njezin stari drug, sad bez konkurencije, bio je i spreman i sposoban zadovoljiti ju.Nažalost, njegove stare kosti nisu mogle izdržati zube još jedne oštre zime u priledenjaèkim stepama.Bio je to užasan gubitak za crnu ženku, koja se sada morala okotiti sama i usred zime.Priroda ne podnosi životinje znatno razlièite od ostalih, pa je crni lovac lako vidljiv na pozadini od smeðežute trave, sivosmeðe zemlje i vjetrom nanesenog snijega, zbog toga mu lako pobjegne zimi ionako prerijetka i oprezna lovina. Bez mužjaka ili ujni, ujaka, roðaka i starijeg potomstva koji bi pomogli novoj majci i njezinoj mladunèadi u nabavi hrane i njezi. Crna je ženka slabila i njezini su mladunci podlijegali jedan za drugim, dok na kraju nije ostao samo jedan.Ejla je poznavala vukove. Promatrala ih je i prouèavala još i prije nego što je u Plemenu potajice poèela loviti. Kasnije se toliko izvještila da je mogla iz praæke izbacivati i po nekoliko kamena jedan za drugim. U vrijeme dok je još živjela s Mamutoncima, na prve naznake proljeæa nakon duge i oštre zime, krenula je s Latijom pokupiti lovinu iz njezinih zamki. Nakon što je praækom ubila nekoliko zerdava èije joj se zimsko krzno bilo svidjelo, iznenadio ju je crni vuk koji joj je preoteo lovinu. Poletjela su još dva kamena i vuk je pao mrtav. No nije mogla znati da je taj crni vuk ustvari izgladnjela ženka koja doji; nije bilo doba mladunèadi. Tek kad je ubila vuèicu, shvatila je da je to ženka-usamljenica koja doji. Osjeæajuæi snažnu srodnosti sa životinjom za koju je shvatila da je protjerana iz èopora, Ejla odluèi pronaæi siroèad koja æe ostati bez svoje obitelji. Slijedeæi vuèièin trag, pronašla jejazbinu, uvukla se u nju i napipala posljednje mladunèe još neodbijeno od sise i tek progledalo. Ponijela ga je u Lavlji tabor.Svi su bili iznenaðeni kad je Ejla pokazala malog vuka, no ne toliko kao kad je prvi put došla s konjima koji su je

slušali. U meðuvremenu, ljudi su se naviknuli na ženu sa sklonošæu pripitomljavanja životinja, pa ih je zanimalo što æe ona s vukom. Njezina sposobnost da ga othrani i odgoji mnogima je bila èudna. I Džondalar se èudio inteligenciji koju je vuèiæ pokazivao, inteligenciji koja se èinila gotovo ljudskom.- Mislim da se on to igra s tobom, Ejla - reèe Džondalar.Pogledavši Vuka nerado se morala nasmiješiti, na što on

24 25 podiže glavu i poèe nestrpljivo lupati repom po zemlji. - Mislim da si u pravu, no to mi neæe pomoæi da ga oduèimod žvakanja svega na što naiðe - reèe ona gledajuæi razderanu taborsku cipelu. - Mogla bih mu je i ostaviti, ionako ju je uništio. Kad æe imati stvarèicu za zabavu, možda neko vrijeme neæe dirati druge stvari - Ona baci cipelu na vuka, a on skoèi i uhvati je u zraku s izrazom koji je Džondalar prozvao vuèjim osmijehom.- Bolje da se spremimo - reèe on sjetivši se kako prethodnog dana nisu otišli baš daleko prema jugu.Ejla se osvrnu oko sebe, zaklanjajuæi oèi od jakog sunca koje se upravo poèinjalo uzdizati na istoku. Vidjevši Njisku i Trkaèa na livadi iza grmljem obraslog komada zemlje oko kojega je zao-kretala rijeka, ona zazviždi prepoznatljivim zviždukom, sliènome onome kojim je prije dozvala Vuka. Tamnožuta kobila podiže glavu, zarza i potrèi prema ženi, a mladi ju je pastuh pritom slijedio.Spustili su šator, složili opremu i spremili je u košare, natovarili konje, i bili veæ spremni za polazak, kad Džondalar odluèi iznova razmjestiti kolce za šatore u jednu košaru, a koplja u drugu, ne bi li tako bolje uravnotežio teret. Èekajuæi ga, Ejla se nasloni na Njisku. To je za obje bio udoban i prisan položaj, dodirivanje na koje su naviknule dok je mlada ždrebica bila jedino Ejlino društvo u bogatoj, ali usamljenièkoj dolini.Ejla je ubila i Njiskinu majku. Dotad je veæ godinama lovila, ali samo praækom. Naviknula se rabiti oružja koja je lako sakriti, a svoje kršenje plemenskih tabua opravdala je time što je lovila pretežno grabljivice koji su s njima konkurirali za istu hranu i ponekad im krali meso. A kobila je bila prva krupna jestiva životinja koje je ubila i bilo je to prvi put što je to poèinila kopljem.U Plemenu, da je bila djeèak i da joj je bilo dopušteno nositi koplje, to bi se raèunalo kao njezina prva pobjeda. Kako je bila djevojèica koja je upotrijebila koplje, ne bi imala priliku dugo uživati u toj lovini. Morala bi umrijeti. Ali kobilu je morala ubiti da preživi, iz Plemena su je izopæili, a nije znala da æe žrtva njezine ukopane klopke bitibaš kobila koja doji. Bilo joj je žao ždrjebeta èim ga je primijetila. Znala je da ono neæe preživjeti bez majke, no nije joj odmah palo na pamet da ga sama othrani. Nije imala ni razloga; nitko to nikada prije nije uèinio.Ali kad su hijene navalile na uplašeno ždrijebe, Ejla se sjeti hijene koja je pokušala odvuæi Ogina malog sina. Mrzila je hijene; možda zbog kušnje s kojom se suoèila kad je, ubivši tu hijenu, Plemenu otkrila svoje tajno umijeæe lova. Hijene nisu bile nima- lo gore od ostalih grabežljivaca i lešinara, no za Ejlu su postale primjer svega okrutnog i zlog. Njezina je reakcija i sad bila jednako spontana kao prvi put, a kamenje koje je poletjelo s njezine praæke jednako djelotvorno. Jednu je hijenu ubila, ostale potjerala i spasila bespomoæno mladunèe. No onda je, umjesto kušnje, otkrila društvo koje æe joj olakšati samoæu te radost izvanrednog, novog prijateljstva.Ejla je voljela mladog vuka kao što bi voljela bistro i veselo dijete, no ono što je osjeæala za mladu kobilu bilo je nešto posve drugo. Otkad je "posvojila" Njisku s njom je u samoæi Doline provodila dane i dane, i njih su se dvije približile koliko se uopæe mogu približiti dva tako razlièita biæa. Poznavale su se, razumjele su se, vjerovale jedna drugoj. Žutosmeða kobila bila je više nego korisna životinja ili ljubimica. Njiska joj je bila jedina prijateljica u tih nekoliko samotnièkih godina provedenih u Dolini.A kad se Ejla prvi put popela na njezina leða, bio je to spontan, èak iracionalan èin. Uzbuðenje koje je doživjela jašuæi poput vjetra, navelo ju je da pokuša opet. U poèetku nije svjesno pokušavala usmjeravati kobilu, no bile su toliko bliske da se njihovo meðusobno razumijevanje poveæavalo sa svakim jahanjem.Èekajuæi da Džondalar završi, Ejla je promatrala kako Vuk žvaèe njezinu taborsku cipelu i pitala se kako obuzdati njegove štetoèinske nagone. Razmišljajuæi, usput je zapažala pojedinosti na livadi na kojoj su prenoæili. Uhvaæenaizmeðu strme i visoke obale na drugoj strani rijeke koja je tekla oko oštrog zavoja, i blage obale na ovoj strani, zapjenjena je bujica poplavljujuæi svake godine nanosila plodni mulj koji je bogato hranio mnoštvo grmlja, trava, niskog drveæa i bogate okolne pašnjake. Ejla je uvijek zapažala biljke oko sebe. To joj je bilo u prirodi, a sa znanjem koje je u njoj bilo tako duboko ukorijenjeno da je postalo gotovo instinktivno, sve je to slagala u neki sustav i s lakoæom tumaèila.Opazila je grm medvjeðih bobica, patuljastu zimzelenu biljku sa sitnim, tamnozelenim, koži sliènim lišæem i

mnogo malih, okruglih, ružièastih cvjetiæa koji su najavljivali mnogo crvenih bobica. Iako kisela okusa i prilièno trpke, bile su ukusne kad bi ih se skuhalo s drugom hranom, no bile su i više od hrane; Ejla je znala da sok tih bobica olakšava osjeæaj peckanja koji se zna pojaviti pri mokrenju, osobito ako je krvavo.Nedaleko je opazila hren sa sitnim cvjetovima skupljenim u glavice, na peteljkama s malim uskim laticama i ispod njih dugim, šiljastim, sjajnim tamnozelenim listovima, izraslima iz zemlje. Tvrd i prilièno dug korijen imao je resku aromu i žarko ljuti

26 27 okus. U vrlo malim kolièinama bio je to dobar zaèin uz meso, no Ejlu je više zanimala njegova vidarska primjena. Služio je kao stimulans za želudac i mokrenje, te u oblozima za bolne i nateèene zglobove. Pomislila je da bi ga mogla malo ubrati, no zakljuèila je da je bolje ne gubiti vrijeme.Ali zato je, spazivši antilopinu kadulju, odmah posegnula za svojim zamišljenim štapom za kopanje. Korijen je bio jedan od sastojaka njezina posebnog jutarnjeg èaja koji je pila u ono doba mjeseca kad je krvarila. Inaèe je za èaj rabila razne druge biljke, osobito zlatnu nit koja raste na drugim biljkama i èesto ih guši.Davno joj je Iza prièala o èarobnim biljkama koje mogu duh njezina totema uèiniti dovoljno jakim da pobijedi duh totema bilo kojeg muškarca, kako u njoj ne bi moglo poèeti rasti dijete. Iza ju je uvijek upozoravala da tu tajnu ne oda nikome, a osobito nemuškarcu.Ejla nije baš bila sigurna da duhovi prave djecu. Mislila je da æe prije s time neke veze imati muškarci, no tajna je biljka svejedno djelovala. U njoj se nije zaèinjao novi život dok je pila svoje posebne èajeve, bez obzira bila ona s muškarcem ili ne. Dijete joj ne bi smetalo da su odluèili negdje ostati, no Džondalar joj je jasno rekao da bi, kad ih veæ èeka tako dug put, opasno bilozaèeti ga.Izvlaèeæi korijen antilopine kadulje i stružuæi s njega zemlju, opazila je srcolike listove i duge žute cjevaste cvjetove kockavice, zmijskog korijena izvrsnog za prevenciju od pobaèaja. S tugom se sjetila kako je Iza za nju tražila tu biljku. A kad je ustala da izvaðeno korijenje stavi u posebnu košaricu na vrhu jedne od košara s prtljagom,Ejla ugleda kako Njiska izbirljivo pase vrhove divlje zobi. Sjeti se kako i sama voli kuhano zrnje, a u sebi je dodala,nastavljajuæi svoje vidarsko prisjeæanje, kako cvjetovi i vlakna pomažu probavi.Opazila je kako se muhe skupljaju oko konjske balege. U nekim godišnjim dobima insekti znaju biti strašno napasni, pomisli ona i odluèi potražiti biljke koje ih odbijaju. Tko zna kuda æe sesve još kretati?U svom proèešljavanju biljnog svijeta, primijetila je i bodljikavi grm za koji je znala da je podvrsta pelina, gorka okusa i jako kamforasta mirisa. Nije to baš pravi odbijaè kukaca, pomisli ona, no ima i on svoju primjenu. Malo dalje opazila je iglicu, vrst divljega geranija, s nazubljenim listiæima i petolisnim crve-noružièastim cvjetovima koji izrastu u plodove sliène ždralovu kljunu. Osušeni smrvljeni listovi pomažu zaustavljanju krvarenja28 i bržem zarastanju rana; pripremljeni kao èaj lijeèe nadraženost sluznice i osipe, a korijenje je dobro protiv proljevai drugih pro-bavnih problema. Okus je gorak i ljut, no ipak dovoljno blag èak i za djecu i starce.Bacivši pogled prema Džondalaru, ponovno ugleda Vuka kako žvaèe njezinu cipelu. Odjednom joj se misli vrate na biljke o kojima je maloprije razmišljala. Zašto su joj privukle pozornost? Nešto joj se u vezi s njima èinilo važnim. A onda se sjetila, hitro dohvatila svoj štap za kopanje i poèela kopati oko gorkog pelina koji je snažno vonjao po kamforu, a zatim i oko oštrog i trpkog, ali relativno bezopasnog divljeg geranija.Džondalar koji je završio preslagivanje stvari i uzjahao, okrenuo se prema njoj: - Ejla, zar sad skupljaš biljke? Morali bismo poæi. Zar ih trebaš baš odmah?- Da, brzo æu - reèe ona baveæi se dugim, debelim, ljutim korijenom hrena. - Mislim da sam našla naèin kako da ga nauèim ne dirati neke stvari - reèe Ejla pokazujuæi mladog vuka koji je zaigrano žvakao ostatak njezine cipele. -Napravit æu "odbijaè vukova".S mjesta gdje su prenoæili krenuli su prema jugoistoku, vraæajuæi se do rijeke èiji su tok slijedili. Vjetrom podignuta prašina noæu se slegla i u bistrom i èistom ozraèju beskrajno, je nebo otkrilo daleke obzore. Dok su jahali, na obzoru se, sa sjevera na jug i s istoka na zapad, pružala samo trava, valovita uzburkana, u stalnom pokretu; golema površina trave koja je sve pokrivala. Ono malo drveæa koje je raslo samo uz vode još je više naglašavalo prevladavajuæu vegetaciju. A prostranstvo travnatih ravnica bilo je i veæe no što im se èinilo.

Goleme naslage leda debele od tri do sedam kilometara pritijesnile su zemlju i protegnule se po sjevernim krajevima, dro-beæi kamenu koru kontinenta i potiskujuæi je pod svojom nezamislivom težinom. Južno od Velikog leda prostirale su se hladne i suhe stepe; široke kao èitav kontinent. Protezale su se od oceana na zapadu do mora na istoku. Zemlja na granici s Velikim ledom, od nizinskih ravnica, do vjetrom izglaèanih brda, bila je neizmjerna travnata površina. Mora, jezera, rijeke i planinski potoci, jedini izvori vlage dovoljne za rast drveæa, bili su rijetke iznimke u prevladavajuæem travnatom krajoliku sjevernih krajeva ledenog doba.Jašuæi, zapazili su kako se ravnica poèinje spuštati prema dolini veæe rijeke, no bili su od nje još prilièno daleko. Uskoro se naðoše okruženi visokom travom koja je mjestimièno prelazila29 visinu od dva i pol, pa èak i tri metra. Navirujuæi se preko nje Ejla je, èak i s Njiskinih leða, izmeðu pernatih vrhova sa sitnim klasovima zlaæaste boje s laganom crvenkastom nijansom koji su rasli na tankim, plavozelenim stabljikama, jedva mogla vidjeti nešto od Džondalarove glave i ramena. Ponekad bi pogledom dohvatila njegova konja, prepoznavala ga je samo zato što je znala da je tu. Bilo joj je drago što im je sjedenje na konjskim leðima davalo dodatnu prednost. Da su hodali, pomisli ona, bilo bi to kao da idu kroz gustu šumu previsoke, i od njih više, vjetrom uzgibane trave.Trava se pred jahaèima lako razdvajala i nije im bila zapreka, no vidjeti su mogli vrlo malo prostora preko najbližihstabljika, koje su se za njima opet uspravljale ne ostavljajuæi gotovo nikakva traga. Pogled im je bio ogranièen samo na neposredni okoliš. Da nije bilo sunèeva blještavila koje se kretalo poznatim putem i da se trava nije ugibalapoznatim vjetrovima, bilo bi im teže odrediti smjer putovanja i lako bi im se moglo dogoditi da se razdvoje.Jašuæi slušala je šum vjetra i visokozvuèno zujanje komaraca koji su joj prolijetali pokraj uha. Usred visokog raslinja bilo joj je vruæe, osjeæala se tjeskobno i stiješnjeno. Iako se trava lagano njihala i svijala, na licu je jedva osjeæala dašak vjetra. Zujanje muha i vonj svježe balege obznaniše joj da se Trkaè upravo olakšao. I da nije bio samo nekoliko koraka ispred nje, prepoznala bi da je tuda prošao baš taj mladi pastuh. Njegov joj je miris bio tako prepoznatljiv kao i kobile koju je jahala, pa èak i kao njezin vlastiti miris. Svuda okolo osjeæao se teški miris zemlje i bujnog zelenog raslinja. Ejla nije ocjenjivala mirise kao dobre ili loše; nosom se služila vješto kao oèima i ušima. Prepoznavala ih je i razlikovala, i to joj je olakšavalo istraživanje i analiziranje okolnog svijeta.Nakon nekog vremena, jednoliènost okoliša visokih trava, ritmièni korak konja i vruæe sunce gotovo neposredno nad glavom dovelo je Ejlu u polusan; bila je budna ali ne potpuno prisebna. Stalno izmjenjivanje visokih zelenih stabljika trave rasplinulo se u maglicu koju više nije ni vidjela. Umjesto toga, poèe zapazati svo ostalo raslinje. Bilo je tu, uz travu, još mnogo biljaka i ona ih je, kao i obièno, u sebi i ne misleæi na to zapazila. Jednostavno, bio je to naèin na koji je doživljavala svijet.Evo tamo, pomislila bi, na onom ulegnutom dijelu koji je sigurno napravila neka velika životinja valjajuæi se, to su gušèja stopala, tako ih je zvala Nezija, sliène su lobodi koja je rasla nedaleko od špilje njezina plemena. Trebala bi ih malo nabrati, po- misli, ali ne uèini ništa. A ona biljka tamo sa žutim cvjetovima i lišæem ovijenim oko stabljike, to je divlji kelj. I to bi bilo dobro imati veèeras. I kraj toga je prošla. A oni ljubièasti cvjetovi s malim laticama, to je mlijeèna grahorica koja ima mnogo mahuna. Tko zna jesu li zrele? Vjerojatno nisu. A tamo naprijed, onaj mali bijeli cvijet, nekako okruglast i ružièast u sredini, to je divlja mrkva. Izgleda kao da je Trkaè stao na neke od tih listova. Trebala bih izvaditi svoj štap za kopanje, no èini se da ih je, eno, tamo više. Èini se da ih je mnogo. Mogu i prièekati. Tako je vruæe. Ona pokuša potjerati dvije muhe koje su poèele zujati oko njezine znojem natopljene kose. Ni Vuka nisam vidjela veæ neko vrijeme. Gdje li je?Okrenu se tražeæi vuka i ugleda ga kako ide odmah iza kobile, njuškajuæi zemlju. On zasta i podignu glavu da bi bolje osjetio novi miris i zatim nesta u travi lijevo od nje. Ejla ugleda veliko vretence šarenih krila poplašeno vukovim prolazom kroz gusti živi zaslon. Vretence je lebdjelo iznad biljke na kojoj je do tada bilo, kao da ga oznaèava. Nedugo zatim, kliktaj i lepet krila naja-više iznenadnu pojavu velike droplje koja je polijetala. Ejla posegnu za svojom praækom zamotanom oko glave i preko èela. Bilo je to praktièno mjesto za držanje praæke, lakoza dohvat, a uz to praæka joj je zadržavala kosu da ne pada u oèi. Velika droplja - sa svojih dvanaest-trinaest kilograma najteža ptica u stepi - bila je, za svoju težinu, brz letaè i dok je Ejla izvadila kamen iz vreæice, bila je veæ izvan dometa. Ejla je gledala kako pjegasta ptica bijelih krila s tamnim krajevima ubrzava i, s glavom izbaèenom naprijed, a nogama natrag, leti sve dalje. Zažalila je što nije na vrijeme shvatila što je to Vuk nanjušio. Droplja bi bila krasan obrok za svo troje, a još bi i ostalo.- Šteta što nismo bili brži - reèe Džondalar. Ejla opazi kako on vraæa izbacivaè i lako koplje natrag u košaru. Ona klimnu zamatajuæi kožnu praæku opet oko glave. - Šteta što nisam nauèila rabiti Brecijin štap za izbacivanje. Toliko je brži. Kad smo prije lova na mamute zastali u onoj moèvari gdje su se gnijezdile sve one ptice,bilo je teško i povjerovati svojim oèima kako je s tim bila brza. I mogla je odjedanput ubiti i više ptica.- Bila je doista dobra. Ali vjerojatno je ona s tim izbacivaèem vježbala jednako dugo kao ti sa svojom

praækom. Takvu vještinu nije moguæe steæi za samo jedno ljeto.- Da ova trava nije tako visoka, mogla bih vidjeti što to Vuk goni i možda bih stigla na vrijeme dohvatiti praæku i nešto kamenja. Vjerojatno je to bila voluharica.

30 31 " - Moramo pozornije gledati da ne propustimo ako Vuk još nešto poplaši - reèe Džondalar.- Gledala sam, ali ništa nisam vidjela - reèe Ejla provjeravajuæi položaj sunca, a zatim se istegnu pokušavajuæi vidjeti preko visoke trave. - Ali, u pravu si. Moramo se opskrbiti svježim mesom. Vidjela sam sve moguæe jestive biljke. Htjela sam zastati da neke od njih uberem, ali èini se da ih ima posvuda, pa æu to radije uèiniti poslije. Tako neæe uvenuti na ovom jakom suncu. Ostalo nam je još nešto peèenog bizonskog mesa koje smodobili u Koviljskom taboru, ali ono æe nam potrajati samo za još jedan obrok. Nema razloga da sušeno meso spremljeno za putovanje trošimo u ovo doba godine kad ima toliko svježeg mesa svuda oko nas. Kad æemo se zaustaviti?- Mislim da nismo daleko od rijeke - postaje sve svježije, a ova visoka trava uglavnom raste u nizinama oko vode. Kad doðemo do rijeke, nizvodno æemo potražiti mjesto za prenoæište - reèe Džondalar polazeæi dalje.Visoka se trava protezala sve do rijeke, iako se nedaleko od obale mjestimièno poèelo pojavljivati i drveæe. Stali su kako bi napojili konje i utažili svoju žeð. Za zahvaæanje poslužili su se gusto pletenom košaricom. Vuk je ubrzo istrèao iz trave, buèno se bacio na vodu i nakon rashlaðivanja izašao i legao, gledajuæi Ejlu s isplaženim jezikom i teško sopæuæi.Ejla se nasmiješi. - I Vuku je vruæe. Mislim da je bio u istraživanju - reèe ona. - Voljela bih znati što je sve našao. On u ovoj visokoj travi kao prednost ima njuh i može otkriti mnogo više lovine nego mi.- Bilo bi dobro kad bi što prije izašli iz te travurine. Navikaosam vidjeti obzor i u ovome se osjeæam nesigurno. Svašta se tumože skrivati - reèe Džondalar. Uhvatio je Trkaèa neposrednoispod èvrste i uspravne grive, snažnim odskokom prebacio nogui, pridržavajuæi se rukama, uspeo na snažna pastuhova leða. Poveo ga je dalje od razmoèene obale prema èvršæem tlu, a zatimga usmjeri niz rijeku.Velika stepa nikako nije bila samo jedan golemi jednolièni krajolik blago lelujavih trava. Visoke su trave rasle u odreðenim podruèjima s veæom vlagom gdje je, takoðer, raslo i mnogo drugih razlièitih biljaka. Zasjenjene razlièitim travama visokim od dva pa sve do èetiri metra, prostirale su se i cvjetne livade sa svojim šarenilom niskihprocvjetalih biljaka i širokolisnih trava: astra i podbolja; žutih, mnogolisnih alanata i velikih bijelih kužnjaka; zemnih orašèiæa i divlje mrkve; bijele repe i zelja; hre- na, slaèice i malih lukovica; perunika, ljiljana i ljutiæa; ribiza i jagoda; malina i kupina.U sušnijim predjelima gdje su kiše bile rjeðe, razvilo se nisko bilje i trave ne više od pola metra. Tu su se biljke rastom prilagodile i ostajale pri tlu, a velikim dijelom i pod zemljom, uporno izbacujuæi mladice. S travama se za zemlju otimalo grmlje, a napose artemizije poput kadulje i pelina.Izmeðu tih krajnosti preživljavale su srednje visoke biljke, koje su popunjavale meðuprostor prehladan za niske ili presu-šan za visoke. I te su livade, umjereno vlažne, znale biti šarene s mnogo cvjetajuæih biljaka pomiješanih u travnati pokrov od divlje zobi, divljeg jeèma i, osobito na strminama i u visoravnima, malih andropogona. Vlaknaste su trave rasle na vlažnijem tlu, iglièaste u hladnijim krajevima s posnijim, pjeskovitijim tlima. Bilo je i mnogo šaši - imale su èvrste stabljike, s pupoljèiæima na mjestima gdje æe ih njih izbiti listovi - a meðu njima i pamuèika, osobito u tundri i na vlažnijem tlu. U moèvarama je bilo mnogo trski i rogoza.U blizini rijeke bilo je svježije i dok je poslijepodne prelazilo u veèer, Ejla je osjeæala kako je obuzimaju dvojaki osjeæaji. Htjela je požuriti i napokon napustiti klaustrofobiène visoke trave, no htjela je i stati kako bi nešto od biljaka koje je viðala putem na-brala za veèeru. Iz te se napetosti poèeo razvijati ritam; da, treba stati, ne, ne treba stati, odjekivalo joj je u glavi.Uskoro je ritam nadjaèao znaèenje samih rijeèi, i tiha ritmièna lupa koja se osjeæala kao da je glasna, ispunila ju je osjeæajem strepnje. Taj duboki i glasni, a jevna èujni zvuk uznemiravao ju je. Njezinu je nelagodu pojaèavala visoka trava koja ju je tijesno okruživala, dopuštajuæi joj da vidi, ali ne dovoljno daleko. I ona je navikla vidjeti

nadaleko i sad se osjeæala tjeskobno. Što su dalje išli, njezin je osjeæaj postajao sve jaèi, kao da se izvor onoga tihog ritma približava ili da mu se oni približavaju.Ejla primijeti da je tlo na nekim mjestima svježe ugaženo i zavrnu nosom nanjušivši snažan i jedak vonj, pokušavajuæi ga prepoznati. A onda se iz Vukova grla zaèu glasno rezanje.- Džondalare - zaviknu i opazi da je on stao i podigao ruku, dajuæi joj znak da stane i ona. Nešto je svakako bilo pred njima. Iznenada, zrak se prolomi silnim, glasnim i prodornim trubeæim urlikom.

32 33 3Vuèe! Ostani tu! - zapovjedi Ejla mladoj zvijeri koja se radoznalo šuljala naprijed. Ona skliznu s Njiskinih leða i požuri za Džon-dalarom koji je veæ sjahao i oprezno se šuljao kroz, sad veæ rjeðu, travu prema gromoglasnom trubljenju i tutnjavi. Zastao je na rubu visoke trave èekajuæi da ga Ejla dostigne. Zajedno razmaknuše posljednje visoke biljke, a Ejla kleknu na jedno koljeno i obgrli vuka da ga zadrži kraj sebe. Ugledaše prizor od kojega nisu mogli skrenuti pogled.Na èistini se motalo nemirno krdo dugodlakih, vunastih mamuta. Oni su bili ti koji su popasli travu u okolici i tako stvorili èistinu na koju su Ejla i Džondalar gledali. Odraslom je mamutu svaki dan trebalo više od tri stotine kilograma hrane, pa je krdo moglo vrlo brzo oèistiti velik prostor. U ovom ih je krdu bilo svih dobi, pa èak i nekih ne starijih od nekoliko tjedna. To je znaèilo da je to krdo uglavnom ženki u nekom srodstvu: majki, kæeri, sestara, ujni i njihovih potomaka; proširena obitelj koju je prevodila stara predvodnica, primjetno veæa od ostalih.Na prvi pogled boja dugodlakih mamuta bila je crvenkas-tosmeða, no pozoran bi pogled otkrio mnogo inaèica osnovne boje. Neki su bili crveniji, neki više smeði, neki su se prelijevali u žuækasto ili zlatno, a bilo ih je koji su izdaleka izgledali gotovo crni. Debela i gusta krzna s dvije vrste dlaka - dugom i kratkom - potpuno su ih prekrivala, od èupavih glava s vrlo malim ušima do èekinjastih repova sa èupercima na vrhu, balvanastih nogu i širokih stopala. Èinjenica da se krzno sastojalo od dvije razlièite vrste dlaka još je više pojaèavalo raznolikost njihovih boja.Veliki dio toplog, gustog i zadivljujuæeg svilastog i mekanog donjeg krzna obièno se olinjao veæ poèetkom ljeta, a odmah je poèelo rasti novo, za sljedeæu godinu. To je krzno bilo svjetlije i mekše od èupavog, ali grubljeg, gornjeg zaštitnog sloja, i davalo je cjelini dubinu i preljeve u boji. Tamnije vanjske vlasi bile su razlièitih duljina, a ponekadsu dosezale i do jednog metra, i visjele su poput košulje preko slabina, i u prilièno debelom sloju s trbuha i podvoljka. Podvoljak, obješena koža koja se spuštala s vrata i prsa stvarala je mamutima meku podlogu s odliènim izolacijskim svojstvima za ležanje na smrznutoj zemlji. Ejli su se dojmila dva mlaða blizanca s prekrasnim crvenka-stozlatnim krznom naglašenim oštrim crnim gornjim slojem. Provirivali su iza golemih nogu i duge žutosmeðe košulje svoje majke. Tamnosivo krzno stare matrijarhe bilo je prošarano sijedim vlaknima. Ejla je ugledala i stalnu pratnju mamuta, bijele ptice. Mamuti su ih podnosili iliignorirali, a one su najèešæe sjedile na njihovim èupavim glavama ili se spretno uklanjale golemim stopalima, gosteæi se kukcima koji su tu živjeli ili su ih mamuti uznemirili.Vuk je cviljenjem objavio da želi izbliza istražiti zanimljive životinje, no Ejla ga zadrži dok Džondalar nije donio konopac iz košare na Njiski. Sijeda predvodnica okrenu se i pogleda ih jedan dugi trenutak - oni opaziše da joj je jedna kljova odlomljena - a zatim joj pozornost privuku važnija zbivanja.Samo su vrlo mladi mužjaci ostajali sa ženkama; obièno su rodno krdo napuštali oko dvanaeste godine, èim bi dostigli spolnu zrelost, no s ovom je skupinom bilo nekoliko mladih samaca, pa èak i nekoliko starijih. Privukla ih je ženka s krznom duboko kestenjaste boje. Tjerala se i to je bio razlog cijele strke koju su Džondalar i Ejla èuli. Ženka u fazi tjeranja, oestrusa, reproduktivnog razdoblja kad ženka može zanijeti, spolno je privlaèila sve mužjake, ponekad i jaèe nego što bi to ženki odgovaralo.Kestenjasta se ženka upravo vratila svome krdu nakon što je pobjegla trojici mladih dvadesetgodišnjih mužjaka kojisu navalili na nju. Mužjaci su, iako samo privremeno, odustali. Mirovali su podalje od tijesno zbijenog krda dok se ženka meðu drugim uznemirenim ženkama pokušavala odmoriti od napora. Dvogodišnje mladunèe požuri prema objektu interesa odraslih mužjaka. Doèekan nježnim dodirom surle, požurio je prema jednoj od dviju dojki meðu prednjim nogama i poèeo sisati, dok je majka surlom posegnula za zalogajem trave. Mužjaci su je cijeli dan progonili i gnjavili pa nije imala mnogo vremena za nahraniti mladunèe i samu sebe. A ni kasnije neæe biti znatno više vremena.Mužjak srednje velièine prišao je krdu i surlom poèeo dirati i njuškati ispod repa i izmeðu stražnjih nogu sve ženke

po redu, kušajuæi njihovu spremnost. Njegova je velièina - jer mamut raste sve dok je živ - ukazivala na to da je,stariji od one trojice koji su je prije ganjali i da bi mu moglo biti trideset i nekoliko godina. Dok se približavao kestenjastoj mamutici, ona je brzim koracima uzmicala. Mamut brzo odusta od ostalih ženki i krene za njom. Ejla zinu od èuda kad se njegov golemi ud izvukao iz korica i poèeo bubriti i zavijati se u dugi vijugavi oblik.

34 35

Džondalar zaèu Ejlin uzdah i pogleda je. Pogledi im se susre-toše s jednako zaèuðenim i uzbuðenim pogledima. Iako su oboje veæ bili u lovu na mamute, nisu imali prilike èesto gledati ih iz tolike blizine, a napose ne kako se pare. Gledajuæi Ejlu, Džondalar i sam osjeti uzbuðenje. Ona je bila ushiæena, zacrvenila se, otvorenih usta ubrzanoje disala, a u širom otvorenim oèima svjetlucao je žar radoznalosti. Oèarani velièanstvenim prizorom dvaju golemihstvorenja koja su se spremala poèastiti Veliku Majku Zemlju kako to ona zahtjeva od sve svoje djece, brzo se vratiše natrag.Meðutim, ženka je u velikom luku uzmicala veæemu mužjaku, sve dok se opet nije prikljuèila svome krdu. No, ni to nije baš pomoglo. Uskoro su je opet poèeli opsjedati. Jedan ju je mužjak sustigao i uspio uzjahati. Kako ona tomunije bila sklona, izvukla se ispod njega, a on ju je ipak uspio pošpricati po stražnjim nogama. Njezino ju je mladunèe još nekoliko puta pokušalo slijediti u bijegu od mladih mamuta, no napokon je odluèilo odustati i pridružiti se ostalim ženkama. Džondalara je èudilo zašto se ke-stenjasta ženka toliko trudi izbjeæi uzbuðene mužjake. Zar Velika Majka ne oèekuje da joj i mamutice na taj naèin odaju poèast?Odjednom kao da su svi mamuti istodobno odluèili stati i nahraniti se, neko je vrijeme bilo mirno, dok su se mamuti polako kretali kroz visoko raslinje prema jugu, ritmièno uzimajuæi sur-lohvat za surlohvatom. Jedva doèekavši prekid gnjavaže, keste-njasta je ženka stajala oborene glave i vrlo umorna izgleda pokušavajuæi se nahraniti.Danju i noæu mamuti su najviše vremena provodili u hranjenju. Znali su, uglavnom zimi, jesti i koru s drveæa kojubi oderali kljovama pa bi bila ona najgrublja i najjadnija. Da bi se održali trebala im je golema kolièina vlaknaste hrane. U nekoliko stotina kilograma krme koliko bi pojeli svakog dana i koja bi kroz njihova tijela prošla u dvanaest sati, bio bi i mali, ali nužni, dodatak soènih hranjivijih biljaka. Ponekad bi tu bilo i po nekoliko odabranih listova vrbe, breze ili johe, hranjivih od posne trave i trske, ali u veæim kolièinama štetnih za mamute.Kad su se goleme vunaste i dugodlake životinje dovoljno udaljile, Ejla uzicom priveže mladog vuka koji je, oèito vrlo zainteresiran za prizor, nastojao priæi što bliže. Ejla je osjeæala da im je stara mamutica dopustila da ostanu, pod uvjetom da se previše ne približavaju. Vodeæi konje koji su i sami bili pomalo nervozni, a pomalo i ushiæeni, kružili su po polju visoke trave i slijedili krdo. Iako su veæ izgubili dosta vremena, ni Ejla ni Džondalar još nisu htjeli otiæi. Oko mamuta je još uvijek lebdjelo36 teko išèekivanje, nešto se moralo dogodili. Osjeæali su se gotovo l N "usno pozvani na parenje do kojega još nije došlo. Mislili su da je morao postojati neki razlog zbog kojega su bili izabrani, pa su polako slijedili krdo mamuta i pozorno ih, ali iz razlièitih gledišta, prouèavali. Ejla je od malih nogu bila lovac i èesto je I "rouèavala životinje. Neke i lovila no obièno je njezina lovina bi-l.i znatno manja. Mamute nisu lovili pojedinci, nego velike, organizirane i usklaðene skupine. Približila se tim velikim životinjama kad ih je lovila s Mamutoncima i bliže negosada, ali u lovu nema mnogo vremena za gledanje i prouèavanje. Nije znala hoæe li joj se ikada više ukazati prilika da ih iz ovakve blizine i ovako dobro 1 "ogleda.Veæ je poznavala njihove karakteristiène profile, no ovoga ih e puta pogledala posebno pozorno. Mamutova je glava, naglašena masnom grbom i upadljivim èuperkom èvrste oštre grive bila golema i visoka s velikim sinusnim šupljinama kojima je svrha bila da pri udisanju zagriju smrzavajuæi hladni zimski zrak. Neposredno ispod glave nalazio se duboki urez zatiljka mamutova kratkog vrata koji je vodio do druge masne grbe na grebenu neposredno iznad ramena. Odatle su se leða oštro svijala prema maloj zdjelici i gotovo nježnim kukovima. Iz iskustva koje je stekla pripremajuæi i jeduæi mamutsko meso, znala je da je loj iz druge grbe drukèiji od onoga iz tri palca debele naslage sala ispod palac debele kože. Bio je finiji i ukusniji.Za svoju velièinu, mamuti su imali razmjerno kratke noge, što im je donekle olakšavalo dohvaæanje hrane. Kako je u stepi drveæe bilo rijetko, uglavnom su se hranili pasuæi travu, a ne brs-teæi lišæe s visokog granja kao njihovi kasniji roðaci. No, kako su mamuti imali visoko položenu glavu poput slonova, ona je s golemim kljovama bila

preteška za dugi vrat koji bi im omoguæio da se hrane kako to mogu konj ili jelen. Razvitak surle riješio je problemprinošenja hrane i vode do usta. Krznom prekrivena vijugava surla dugodlakog mamuta bila je dovoljno snažna da išèupa drvo ili uhvati velik komad leda, baci ga i razbije u manje komade koji su se lakše topili kad im je trebala voda. Kako god to izgledalo èudno od nezgrapnih životinja, surla je bila dovoljno spretna da može odvojiti i ubrati jedan jedini list. Bila je takoðer savršeno prilagoðena èupanju trave. Na vrhu je imala dva izduženja - na gornjem dijelu prstoliki produžetak kojim je mamut mogao precizno upravljati, te širu, zaravnjenu i vrlo savitljivu strukturu na donjem dijelu, slièan šaci, samo bez kostiju i zasebnih prstiju.37 Gledajuæi kako mamut ovija mišiæni donji dio oko snopa trave i drži ga dok gornji, prstoliki, dio probire obližnje stabljike i dodaje ih u taj hvat sve dok tako nije nastao deblji snop, Džondalar je ostao zadivljen spretnošæu i snagom surle. Hvatajuæi gornjim prstom kao palcem, krznata surla èupala je travu iz zemlje, zajedno s korijenjem. Otresavši zemlju, mamut bi sve to strpao u usta i, žvaèuæi, hvatao još trave.Pustoš koju bi krdo ostavilo za sobom tijekom svojih dugih lutanja po stepama bila je prilièna, ili se bar takvom èinila. No, uza svu tu iskorijenjenu travu i oderanu koru s drveæa, njihov je utjecaj bio koristan i za stepu i za njenestanovnike, svakovrsne životinje. Uklanjajuæi drvenaste stabljike trave i niskog drveæa, stvarali su prostor za bogatije tlo i novu, mekšu travu, nužnu za opstanak ostalih stanovnika stepa.Ejla iznenada zadrhti i osjeti duboko u kostima nešto èudno, a zatim primijeti da su mamuti prestali jesti. Nekoliko ih je podiglo glave i okrenulo se prema jugu, naæulivši krznate uši i okreæuæi glave lijevo-desno. Džondalar primijeti promjenu na onoj velikoj kestenjastoj ženki koju su mužjaci gonili. Njezin je umorni izraz odjednom nestao; izgledalo je kao da nešto oèekuje. Iznenada, ona riknu dubokim grmeæim glasom. Ejla osjeti kako joj grmljavina ženke potresa i glavu i tijelo, a kad se s jugozapada, kao odgovor, zaèu gromoglasna rika, poput daleke grmljavine, proðoše je trnci.- Džondalare - reèe Ejla - pogledaj tamo!On pogleda u tom smjeru. Prema njima je u oblaku uzvitlane prašine grabio golemi svijetloriði mamut kojemu su seiznad visoke trave vidjela samo ramena i glava s nevjerojatno velikim, uvis zavrnutim, kljovama. Bile su goleme tamo odakle su izvirivale, u gornjoj vilici. Širile su se rastežuæi naniže, a zatim zakrivlja-vale prema gore i natrag, polako se tanjeæi do pohabanih vršaka. Ako ih se slomi, s vremenom æe se zaokružiti u veliki krug, a tanji æe se krajevi ukrižati.Mamuti su bili prilièno zbunjeni, rijetko kada viši od tri i pol metra u ramenima, no kljove su im znale narasti do golemih mjera i bile su to najvelièanstvenije kljove u životinjskom svijetu. Dok bi zreli mamut doživio dob od sedamdeset godina, njegove bi velike zakrivljene poluge od bjelokosti znale narasti i do pet metara, postižuæi težinu od po sto i trideset kilograma.Snažan i jedak mošusni vonj stigao je znatno prije dolaska riðeg mužjaka, izazivajuæi val mahnitog uzbuðenja medu ženkama. Kad je mužjak stigao do èistine, one potrèaše prema njemu, ispuštajuæi mu svoj miris velikim mlazovima mokraæe, skvièeæi, trubeæi i grmeæi svoje pozdrave. Okružiše ga, prilazeæi mu, udaljavajuæi se, pokušavajuæi ga dodirnuti svojim tijelima... Privukao ih je i obuzeo. Mužjaci su se, meðutim, povukli na rub cijele skupine. Kad se približio dovoljno da ga Ejla i Džondalar vide izbliza oni i sami osjetiše strahopoštovanje. Svoju je golemu kupo-lastu glavu držao visoko, ponosno pokazujuæi svoje bjelokosne spirale tako da se što bolje vide. Dužinom i promjerom daleko nadmašujuæi one manje i ravnije kljove kakve su imale ženke, njegove su bile takve da su pred njima èak i ozbiljnije kljove veæih mužjaka izgledale slabašne. Njegove male, debelim krznom prekrivene uši bile su podignute, a tamna, gusta i uspravna griva i svijetloriðe krzno, èije su duge vlasi lepršale na vjetru, dodavali su punoæu njegovoj ionako krupnoj pojavi. Pola metra viši od najviših mužjaka i dvostruko teži od ženki, bio je daleko najveæa životinja koju su ikad vidjeli. Preživjevši mnogo dobra i zla u svojih više od èetrdeset i pet godina, bio je u naponu snage, pravi mamut predvodnik u punoj zrelosti. Doista je bio impresivan.No, nije samo njegova prirodna dominantnost natjerala ostale mužjake na uzmak. Ejla primijeti da su mu sljepooènice nabrekle i da je negdje na pola puta izmeðu oèiju i ušiju bogato crvenilo krzna na njegovim obrazima umrljano crnim prugama guste tekuæine mošusna mirisa koje je stalno tekla. Osim toga neprestano je ispuštao kap po kap, a povremeno i mlazove urina jaka i oštra mirisa, koji je krzno njegovih nogu i korice njegova spolovila prekrio zelenkastom pjenom. Upitala se je li bolestan.Ali otekle sljepooène žlijezde i ostali simptomi nisu bili znak bolesti. Nisu samo ženke mamuta imale razdoblja tjeranja, oes-trusa; i odrasli su mužjaci svake godine imali pohotno razdoblje bjesomuènosti, vrijeme pojaèane spolne spremnosti. Mužjak bi ušao u pubertet navršivši dvanaestak godina, no bjesomuènost ga ne bi hvatala gotovodo tridesete, a i tada samo na oko tjedan dana. Do kasnih èetrdesetih godina i pune zrelosti, mužjak je mogao, ako je dobra zdravlja, imati bjesove i po tri ili èetiri mjeseca godišnje. Iako se svaki mužjak poslije puberteta mogao pariti sa ženkom koja se tjera, mužjaci u razdoblju bjesomuènosti bili su daleko uspješniji.

Veliki riði mužjak nije bio samo dominantan, bio je i usred tjeranja. Došao je odgovoriti pozivu ženke koja se tjera. Izbliza su mužjaci po mirisu mogli prepoznati ženke spremne zanijeti, isto kao i mužjaci ostalih èetveronožaca. Kako su mamuti lutali vrlo velikim podruèjima morali su razviti i dodatni naèin objave

38 39 spremnosti na parenje. Kad bi se ženka tjerala ili mužjak bio u pohotnom razdoblju, grlenost glasa bi im se produbila. Vrlo niski tonovi ne gube se na velikim udaljenostima onako brzo kao visoki, a niskotonska tutnjava njihova zova, kojom su se i ženke i mužjaci mamuta glasali samo u tom razdoblju, prelijevala se nadaleko preko golemih ravnica.Džondalar i Ejla jasno su èuli grmljavinu ushiæene ženke, no bjesomuèni se mužjak glasao tako niskim glasom da su ga jedva èuli. I u obiènim su se okolnostima mamuti dozivali na velike udaljenosti niskotonskom grmljavinom i zvucima kojih ljudi uglavnom nisu bili svjesni. Ljubavni zov mužjaka mamuta bili su zapravo ekstremno jaki, niskotonski urlici; zov ženke koja se tjera bio je i glasniji. Iako su neki ljudi mogli osjetiti titranje niskih tonova, veæina elemenata tih zvukova bila je ispod praga ljudskog sluha.Kestenjasta ženka odbijala je od sebe skupinu mladih samaca, koje su takoðer privukli njezini zamamni mirisi i grmljavina gromoglasnih poziva. Željela je da njezino potencijalno potomstvo zaène stariji, dominantni mužjak èijaje dob veæ dokazala njegovo zdravlje i instinkte za preživljavanje, mužjak za kojeg æe znati da je dovoljno muževan da bude priplodnjak; mužjak koji je u pohotnoj fazi. Nije ona na to svjesno mislila, no to je znalo njezino tijelo.Sada, kada se on pojavio, bila je spremna. Svakim korakom vijuæi duga vlakna svoga krzna, kestenjasta je ženka potrèala prema velikome mužjaku, prodorno rièuæi i trubeæi i istovremeno strižuæi svojim malim ušima. Mokrila je u velikim mlazovima, a zatim, protežuæi surlu prema njegovom dugom udu zavijenom u obliku slova S, njuškalaje i kušala njegovu mokraæu. Gromovito rièuæi, vrtjela se i naguravala ga, držeæi glavu uzdignutu.Golemi mužjak položio je svoju surlu na njezina leða, milujuæi je i umirujuæi. Njegovo se golemo spolovilo spustilo gotovo do zemlje. Zatim se on podiže na stražnje noge i uzjaha ju, po-lažuæi prednje noge sasvim na prednji dio njezinih leða. Bio je gotovo dvostruko veæi od nje, toliko krupniji da se èinilo da æe je zdrobiti, no najveæi dio njegove težine poèivao je na njegovim stražnjim nogama. Zavijenim dijelom svog dvaput savijenog i nevjerojatno pokretnog uda, on napipa njezin nisko spušteni otvor, a zatim se podiže i prodre duboko. Zinuo je i zatrubio.Niskotonska tutnjava izazvala je u Džondalaru val uzbuðenja. Rika koju je Ejla èula samo neznatno glasnije, prouzroèila je da joj tijelom prostruje trnci i divlje se naježi. Kestenjasta ženka i riði mužjak ostali su u tom položaju nešto duži trenutak. Dugaèki crvenkasti prameni njegova krzna ljeskali su se cijelom površinom tijela koje se, iako pokreti nisu bili veliki, snažno naprezalo. Zatim on siðe s nje, lijuæi mlaz u povlaèenju. Ona se pomaknu naprijed i ispusti niski, dugi, pulzirajuæi urlik, od kojeg Ejli niz kralježnicu ponovno proðu trnci i ona se sva naježi.Cijelo se krdo sjati oko kestenjaste ženke, trubeæi i rièuæi, surlama dirajuæi usta i vlažni otvor, dok su u provali oduševljenja mokraæa i izmet letjeli na sve strane. Riði je mužjak mirovao sa spuštenom glavom kao da nije svjestan tog pandemonija oduševljenja. Napokon se svi smiriše i odlutaše dalje u pašu. Samo je njezino mladunèe stajalo u blizini. Kestenjasta ženka iznova riknu, a zatim protra glavu po riðem ramenu.Iako kestenjasta nije prestala biti izazovna, nijedan od drugih mužjaka nije se približio krdu dok je veliki mužjak još u blizini. Uz to što je u doba rike mužjak postajao neodoljiv ženkama, to mu je razdoblje takoðer osiguravalo i dominaciju nad drugim mužjacima, èineæi ga vrlo agresivnim èak i prema veæem od sebe, osim ako je ovaj i sam bio u tom uzbuðenom stanju. Znajuæi da je riðeg mužjaka lako razjariti, ostali su se mužjaci povukli. Samo bi ga sedrugi spolno uzbuðeni mužjak usudio izazvati, a i to samo ako je bar približno jednako velik. U tom sluèaju, ako ih obojicu privlaèi ista ženka, a našli su se jedan blizu drugoga, neizbježno bi se potukli, pri èemu bi moglo doæi do teškog ranjavanja ili i smrti.Kao da znaju moguæe posljedice, trudili su se ne stati na put riðem mužjaku. Gromoglasna rika i prodorni vonj urina mužjaka koji se tjera bili su više od puke najave njegove prisutnosti raspoloženim ženkama; oznaèavali su i drugim mužjacima mjesto na kojem se nalazi. Samo su se još tri ili èetiri mužjaka istodobno mogla tjerati u onome razdoblju od šest-sedam mjeseci kad bi ženke mogle doæi u oestrus, no teško bi bilo koji od njih mogao izazvati velikog riðeg mužjaka u borbu za ženku koja se tjera. On je bio glavni mužjaku cijeloj populaciji, kako onih koji se tjeraju, tako i onih koji se ne tjeraju.

Promatrajuæi dalje, Ejla opazi da su kestenjasta ženka i riði mužjak ostali zajedno i kad su se krenuli hraniti. U jednom trenutku ženka skrenu nekoliko koraka, ne bi li dohvatila posebno slastan zalogaj trave. Jedan mladi mužjak, tek na pragu zrelosti, pokuša joj se približiti, no ona pobježe prema svome pratiocu, a riði se mužjak zaleti prema njemu ispuštajuæi svoju tutnjeæu riku. Oštri, prodorni vonj i prepozantljiva gromoglasna rika osta-

40 41 vili su na mladog mužjaka snažan dojam. On hitro pobježe, spusti glavu u obrambeni položaj i zadrži se na pristojnoj udaljenosti. Napokon se, sve dok je uz riðeg mužjaka, kestenjasta ženka mogla odmoriti i nahraniti, a da je nitko ne progoni.Ejla i Džondalar nisu se mogli odluèiti da odmah odu, iako su znali da je zbivanje gotovo. Džondalar je iznova poèeo osjeæati tjeskobu zbog kašnjenja, no zadržavalo ih je strahopoštovanje koje su osjetili ali i ponos što im je ukazana èast da vide parenje mamuta. Osjeæali su se kao da im je dopušteno i više od promatranja, osjeæali su se dijelom toga što se dogodilo, kao da su se prikljuèili važnom i dirljivom obredu. Ejla poželje da im može pritrèati i dodirnuti ih, reæi im koliko to cijeni i podijeliti s njima radost.Prije odlaska Ejla opazi da u blizini rastu jestive biljke koje je viðala cijelim putem i odluèi nabrati ih služeæi se štapom za kopanje korijenja. Prilièno debeli, ali zato èvrsti nož koristila je za rezanje stabljika i lišæa. Džondalar sjaše da joj pomogne, no tražio je da mu ona pokaže što toèno želi. Još se nije mogla naviknuti da sve poslove želi raditi zajedno s njom. Rado je obavljao èak i poslove koje su muškarci u Plemenu smatrali tipièno ženskim i koje oni nikada ne bi mogli napraviti. Džondalar se veæ od prvih dana u njezinoj Dolini nije ustruèavao raditi što god ona radila i èudilo ga je što ona od njega ne oèekuje da sudjeluje u poslovima koje je trebalo obaviti. U vrijeme kad su živjeli s Lavljim taborom, nauèila je obièaje i navike Mamutonaca, a oni su bili razlièiti od navika i obièaja Plemena. Iako je i kod Mamutonaca postojala odreðena podjela poslova, ipak su svi mogli raditi sve - nitko ženama nije branio da love niti muškarcima da spremaju hranu. No, Džondalar je bio izniman - u svakom je trenutku bio voljan s njom podijeliti sve poslove. Nakon što su napustili Mamutonce i ostali sami opet je postala svjesna te njegove osobine.Kad su napokon krenuli, neko su vrijeme jahali bez rijeèi. Ejla je i dalje mislila na mamute; nije ih mogla izbiti iz glave. Takoðer je pomislila i na Mamutonce, koji su joj dali dom i mjesto kojemu æe pripadati kad ga nije imala. Iako su lovili i mnoge druge životinje, prozvali su se Lovcima na mamute i odavali su tim golemim dlakavim životinjama posebne poèasti èak i dok su ih lovili. Uz to što su od mamuta koristili toliko toga što im je trebalo za život - meso, mast, krzno i kožu, vunu za predenje i izradu užadi, bjelokost za izradu alata i rezbarenje, kosti za graðu, pa i za gorivo, lov na mamute imao je za njih i posebno du- boko duhovno znaèenje. Iako je napustila Mamutonce, sada se i "jecala još više jednom od njih. Nije bilo sluèajno što smo naišli tu Ovo krdo upravo sada, pomislila je. Bila je sigurna da za to postoji razlog i pitala se znaèi li to da joj Mut, Velika Majka, ili njezin Totem Špiljskog Lava želi nešto poruèiti. Èesto bi posljednjih dana pomislila na duha Velikog Spiljskog Lava, totem koji joj je Kreb dao, i pitala se je li još uvijek pod njegovom zaštitom iako je protjerana iz Plemena. I gdje bi moglo biti mjesto za duh totema Plemena u njezinom novom životu s Džondalarom.Visoka je trava napokon poèela bivati rjeðom i oni se pribli-.iše rijeci tražeæi pogodno mjesto za prenoæište. Džondalar pogleda prema suncu koje je poèelo zalaziti i procijeni da je veæ prekasno za lov. Nije mu bilo žao što suzastali promatrajuæi mamute, no nadao se da æe danas uloviti ne samo meso za ve-c eru, nego i za nekoliko sljedeæih dana. Sušeno meso koje su ponijeli želio je saèuvati sve dok ga stvarno ne zatrebaju. Ovako æe vrijeme zalov morati odvojiti ujutro.Dolina i njezin raskošni niži dio uz rijeku mijenjali su se, a s njima se mijenjalo i bilje. Kako su se kose obale hitrog vodenog toka uzdizale, s njima se mijenjala i trava koja je, na Džon-dalarovo zadovoljstvo postajala niža i sad je jedva dodirivala trbuhe njihovih konja. Na mjestu gdje se tlo poèelo zaravnjivati, nedaleko od vrha nagiba, krajolik im se uèinio poznat, ali ne zato što su veæ bili na tom mjestu, veæ zbog toga što je krajolik s visokim obroncima i vodom ispranim klancima koji su vodili prema rijeci bio slièan okolini Lavljeg tabora.Popeli su se uz blagu uzvišicu i Džondalar primijeti da na tom mjestu rijeka zavija lijevo, prema istoku. Bilo je to mjesto na kojem su je trebali napustiti. On zastade da pogleda zemljovid koji mu je Talut urezao na ploèicu bjelokosti. Podigavši pogled, spazi Ejlu kako stoji na rubu kosine i gleda preko rijeke. Nešto u naèinu kako je stajalanavede ga na pomisao da je potresena ili sjetna. On siðe s konja i priðe joj. Preko rijeke, na zaravnjenom dijelu obronka bio je skriven dug i širok, u travu zarastao nasip. Izgledao je kao dio rijeène obale, no luk na ulazu

zatvorenom teškim mamutovim kožama otkrivao je da je to zapravo zemunica slièna onoj koju je Lavlji tabor zvao svojim domom i gdje su proživjeli prošlu zimu. Dok je Ejla zurila u graðevinu poznata oblika, prisjeæala se zemunice Lavljeg tabora. Prostrani poluuko-pani stambeni dio bio je èvrst i graðen tako da izdrži mnoge godine. Dno je bilo ukopano u sitno praporasto tlo rijeène obale ispod razine ostalog zemljišta. Zidove i okrugli krov od busenja prekri-

42 43 venog rijeènom glinom èvrsto je podržavala konstrukcija više tona dugih mamutskih kostiju, s upletenim i uvezenim jelenjim rogovima na stropu, te debelim slojem trave i trstike izmeðu kostiju i busenja. Zemljane klupe uzzidove bile su pretvorene u tople ležaje, a duboko ukopana na razini stalno zaleðenog permafrosta nalazila su se skladišta. Ulaz je bio nadsvoðen dvjema velikim zakrivljenim mamutovim kljovama kojima su deblji krajevi bili za-bijeni u zemlju, a vršci spojeni. Nije to bila privremena gradnja, nego stalna nastamba pod èijim je krovom bilo mjesta za nekoliko obitelji. Ejla je bila sigurna da se graditelji ove zemunice namjeravaju vratiti, kao što se je i Lavlji tabor vraæao svake zime.- Sigurno su na Ljetnom saboru - reèe Ejla. - Pitam se kojem to taboru pripada.- Možda Koviljskom - reèe Džondalar.- Možda - reèe Ejla i šutke se zagleda preko brzaca. - Izgleda tako prazno - doda ona nakon nekoliko trenutaka. - Kad smo napustili Lavlji tabor odlazeæi na Ljetni sabor, nisam znala da ga više nikad neæu vidjeti. Kad sam spremala stvari koje æu ponijeti na Ljetni sabor, neke sam stvari ostavila. Da sam znala da se neæu vratiti,možda bi ih ponijela sa sobom.-Jesi li požalila što si otišla? - Džondalarova se briga pokaza, kao i uvijek, u borama na èelu. - Rekao sam ti da æu ostati i postati Mamutonac ako to želiš. Znam da si kod njih našla dom i da si tamo bila sretna. Još nije prekasno. Još se možemo vratiti.- Ne, tužna sam što odlazim, ali nisam požalila. Želim biti stobom. Od prvog dana kad sam te našla polumrtva i dovukla usvoju špilju. A znam da se ti želiš vratiti kuæi, Džondalare. Otkadte poznajem, ti si se želio vratiti. Mogao bi se naviknuti živjetiovdje, ali nikad ne bi bio stvarno sretan. Uvijek bi ti nedostajaotvoj narod, tvoja obitelj i oni kod kojih si se rodio. Meni to nijetako važno. Ja nikad neæu znati tko me rodio. Pleme je bilo mojaobitelj - Ejla se u mislima vrati u prošlost i Džondalar opazi kakoblagi osmjeh ozaruje njezino lice. - Iza bi bila tako sretna kad biznala da sam s tobom. Ti bi joj se svidio. Davno prije no što samotišla rekla mi je da ja nisam iz Plemena, iako se ne mogu sjetitinikoga i nièega prije života s njima. Iza mi je bila majka, jedinakoju sam znala, no ona je htjela da odem iz Plemena. Strahovalaje za mene. Prije smrti rekla mi je "Naði svoj narod, naði svog èovjeka". Morala sam naæi ne nekog iz Plemena, nego nekoga kao štosam ja; nekoga koga bih mogla voljeti i nekoga tko bi se brinuoza mene. Ali ja sam tako dugo bila sama u Dolini da sam veæ mislila kako nikad neæu nikoga naæi. A onda si došao ti. Iza je bila U pravu. Koliko mi je god bilo teško otiæi, ipak sam morala naæi svoj narod. Da nije bilo Darka, bila bih èak i zahvalna Braudu što me otjerao. Da nisam otišla iz Plemena nikad ne bih našla èovjeka koji æe me voljeti i do kogaæe mi biti tako stalo.- Nismo mi tako razlièiti, Ejla. Ni ja se nikada nisam nadao da æu naæi nekoga koga æu voljeti, iako sam poznavaomnogo žena meðu Zelandonkama, a mnogo smo ih Tonolan i ja upoznali i na svom Putovanju. Tonolan je vrlo lako sklapao prijateljstva, pa je to olakšavalo i meni. - Na jedan tjeskobni trenutak on sklopi oèi bježeæi od te uspomene,a duboka mu tuga zasjeni lice. Rana je još bila svježa i Ejla je mogla osjetiti bol svaki put kad god je govorio o svome bratu. Ona pogleda Džondalara, njegovo osobito visoko, mišiæavo tijelo, njegovo fino i lijepo oblikovano lice. Nakon svega što se dogodilo na Ljetnom saboru nije joj se èinilo da mu je za sklapanje prijateljstva potrebna bratova pomoæ. Osobito ne kod žena, a znala je i zašto. Više od njegove tjelesne graðe ili zgodnog lica, pozornost su privlaèile njegove oèi, uzbuðujuæe žive, pune, duboke, plave, izražajne oèi koje kao da su otkrivale unutarnju

jezgru tog posebnog èovjeka i davale mu magnetsku privlaènost i uvjerljivu pojavu da je bio gotovo neodoljiv. Veæ izbog naèina kojim ju je gledao u tom trenutku, osjeæala je kako njezino tijelo odgovara veæ na sam njegov pogled. Pomisli na ke-stenjastu mamuticu dok je onako uporno odbijala ostale mužjake èekajuæi da se pojavi veliki riði mužjak, a kad se on pojavio, više nije željela èekati, no zadovoljstva je bilo i u odgodi i išèekivanju.Voljela ga je promatrati. Ispunjavao ju je i sam pogled na njega. Prvi put kad ga je vidjela, pomislila je kako je lijep,iako ga nije imala s kime usporediti. Poslije je shvatila da se i drugim ženama sviða; da ga smatraju neodoljivo privlaènim. Njemu je bilo neugodno kad su mu o tome govorili. Vjerovao je da mu je izvanredna privlaènost donijela isto toliko boli koliko zadovoljstva, a isticanje vrlina koje nije osobno zaslužio nije mu donosilo zadovoljstvo poput nekog postignuæa. Bili su to darovi Majke, a ne plodovi njegova truda.Ali Velika se Majka Zemlja nije zadovoljila pukima vanjskim izgledom. Obdarila ga je prirodnom spretnošæu i bogatim i živim umom koji je naginjao osjeæanju i razumijevanju prirodnih osobina svijeta u kojem je živio. Potaknut podukom koju je primio od èovjeka s kojim se njegova majka družila u vrijeme kad je roðen, i komu su svipriznavali da je u svom poslu najbolji, Džondalar je stekao veliku vještinu u izradi kamenog oruða, a za-

44 45 nat je izbrusio i na svom velikom putovanju, uèeæi tehnike ostalih kalatelja kremena.Ejli, meðutim, nije bio lijep samo zato što je bio osobito privlaèan po mjerilima njegova naroda, nego i zato što je on prvi od ljudi kojih se sjeæala bio njoj slièan. On je bio od Drugih, a ne iz Plemena. Kada se prvi put pojavio u Dolini, ona je potanko, iako pazeæi da je ne primijeti, prouèavala njegovo lice, èak i dok je spavao. Bilo je tako èudesno nakon tolikih godina u kojima je samo ona bila razlièita, samo ona nije imala izboèenu èeonu kost, unatragzakrivljeno èelo i širok, visoko usaðen i oštro oblikovan nos na izboèenom licu i èeljust bez brade, vidjeti lice s izrazom srodnim njezinu.Poput njezina, Džondalarovo se èelo uzdizalo strmo i ravnomjerno, bez izboèenih obrva. Nos, pa i zubi bijahu mu razmjerno mali, i imao je, baš kao i ona, koštanu izboèinu ispod usta, bradu. Tek vidjevši njega, mogla je shvatiti zašto Pleme o njoj misli da ima ravno lice i nabreklo èelo. Iako je viðala svoj odraz u mirnoj vodi, vjerovala je što su joj govorili. Unatoè èinjenici da je Džon-dalar nadvisivao nju jednako koliko je ona nadvisivala njih i da su joj odonda mnogi ljudi govorili da je lijepa, duboko u sebi ona se još uvijek doživljavala prevelikom i ružnom.No, Džondalar kao muškarac, s grubljim crtama lica bio je slièniji Plemenu nego ona. S njima je odrasla, oni su bilo njezino mjerilo za procjene i za razliku od ostalih pripadnika njezine vrste, ona ih je držala lijepima. Džondalar, èije je lice bilo poput njezina, a ipak sliènije licima iz Plemena, bio joj je lijep.Džondalarovo se visoko èelo izravna dok se smješkao. - Drago mi je što misliš da bih joj se svidio. Šteta što nisam upoznao tvoju Izu - reèe on - i ostale iz tvog Plemena, ali morao sam najprije upoznati tebe, ili nikad ne bih shvatio da su oni ljudi i da se s njima mogu upoznati. Prema onome što prièaš o Plemenu, mora biti da su to dobri ljudi. Rado bih kojega jednom upoznao.- Mnogi su ljudi dobri. Pleme me prihvatilo poslije potresa, kad sam bila mala. Kad me Braud protjerao iz Plemena više nisam imala nikoga. Bila sam Ejla Nièija dok me Lavlji tabor nije prihvatio, dao mi mjesto kojem æu pripadati i uèinio me Ejlom Mamutonkom.- Mamutonci i Zelandonci i nisu tako razlièiti. Mislim da æe ti se moji ljudi svidjeti i da æeš se ti svidjeti njima.- Nisi uvijek bio tako siguran u to - reèe Ejla. - Sjeæam se kada si se bojao da me oni neæe htjeti jer sam odrasla s Plemenom i imam sina, Darka, miješanih duhova. Džondalar osjeti kako mu obrazi crvene od neugodnosti.- Moga bi sina smatrali neèim sramnim, nakazom, poluživo-tinjom - ti si ga i sam jednom nazvao takvim - a buduæi da sam ga ja rodila, o meni bi govorili još gore.- Ejla, prije nego što smo otišli s Ljetnog sabora, natjerala si me da ti obeæam da æu ti govoriti istinu i da ništa neæu zadržati u sebi. Istina je da sam na poèetku bio zabrinut. Htio sam da doðeš samnom, no nisam htio da ljudima govoriš o sebi. Htio sam da prikriješ svoje djetinjstvo i da o njemu lažeš, iako sam mrzim laži- a ti nikad nisi nauèila lagati. Bojao sam se da bi te oni odbili.Znam kakav je to osjeæaj i nisam htio da time budeš pogoðena.A strahovao sam i za sebe. Bojao sam se da æe me odbaciti zatošto te dovodim, a nisam htio iznova prolaziti kroz sve to. Ali nemogu ni pomisliti na život bez tebe. Nisam znao što da radim.

Ejla se i predobro sjeæala svoje zbunjenosti i oèaja za vrijeme njegove borbe sa samim sobom prije nego što je odluèio.Koliko je god bila sretna s Mamutoncima, toliko je bila jadna i nesretna zbog Džondalara.- Sad znam, iako me to moglo stajati i toga da te izgubim- nastavi Džondalar. - Nitko mi nije važniji od tebe. Želim dabudeš takva kakva jesi, da radiš i govoriš ono što sama mislišda treba, jer to je ono što volim na tebi i, sada, mislim da æe teveæina prihvatiti. Vidio sam to. Nešto sam važno nauèio u Lavljem taboru i od Mamutonaca. Neki æe biti protiv tebe, neki æebiti za tebe, ponekad i oni od kojih to najmanje oèekuješ, a nekiljudi imaju toliko suæuti da vole i odgajaju djecu koju drugi zovu nakazama.- Ne sviða mi se kako su se ponašali prema Ridagu na Ljetnom saboru - reèe Ejla. - Neki su èak bili protiv toga da ga se pristojno sahrani - Džondalar je osjetio bijes u njezinu glasu, a vidio je i kako se iza tog bijesa skrivajusuze.- Ni meni se to nije svidjelo. Neki ljudi ne žele otvoriti oèi i vidjeti ono što je oèigledno. I meni je dugo trebalo. Ejla, ne mogu ti obeæati da æe te Zelandonci prihvatiti, ali ako te ne prihvate, otiæi æemo dalje. Da, ja se želim vratiti. Želim se vratiti mojim ljudima, želim vidjeti svoju obitelj i prijatelje. Želim reæi svojoj majci što se dogodilo s Tonolanom i reæi Zelandoncima da oèekuju njegova duha ako još nije našao put do drugog svijeta. Nadam se da æe nas Zelandonci prihvatiti. Ali i ne bude li, meni to više nije tako važno. To je ono drugo što sam nauèio. Zato sam ti i rekao da bi bio spreman ostati s tobom kod Mamutonaca, ako ti to želiš. Ozbiljno sam to i mislio.

46 47 4Objema je rukama držao njezina ramena, gledajuæi joj u oèi s èvrstom odluènošæu, i željom da se uvjeri kako ga je razumjela.Vidjela je njegovo predanost i ljubav, no sada se pitala jesu li trebali poæi.- A kamo æemo ako me tvoji ne prihvate?On joj se osmjehnu. - Bude li potrebno, naæi æemo drugo mjesto za dom, ali mislim da neæemo morati nikuda iæi. Kažem ti, Zelandonci nisu jako razlièiti od Mamutonaca. Voljet æe te kao što te i ja volim. Više u to ne sumnjam. I pitam se zašto sam uopæe sumnjao.Ejla mu se nasmiješi, zadovoljna što je tako siguran da æe ju njegovi prihvatiti. Poželje da je i ona tako sigurna u to. Možda je zaboravio, ili možda nije ni bio svjestan kako je snažan i trajan dojam na nju ostavila njegova prva reakcija kad je doznao o njezinu sinu i prošlosti. Tad se trgnuo pogledavši je gadljivo kao da je prljava i gadna hijena.Krenuvši, Ejla se i dalje pitala što bi ih moglo èekati na kraju putovanja. Istina, ljudi se mijenjaju. Džondalar se potpuno promijenio. Znala je da u njemu nije ostalo nimalo onog osjeæaja odbojnosti, no što je s ljudima koji su ga toj odbojnosti nauèili? Morali su ga tome nauèiti dok je bio vrlo mali kad je njegova reakcija bila tako brza i snažna. Koliko god htjela biti s Džondala-rom i.koliko god joj bijaše drago što ju je htio povesti sa sobom kuæi, ipak nije bila baš jako nestrpljiva da upozna Zelandonce.

Džondalar je pretpostavljao da su, prateæi rijeku, stigli do mjesta koje su tražili. Putem je bilo nekoliko mjesta na kojima su mogli zastati i prenoæiti, ali ono o kojem je Talut govorio, osim što je bilo prenoæište u èešæoj uporabi i sposebno spremljenom opremom, priborom i ponešto sušenog mesa za nuždu, bilo je i orijentir. Od toga je mjesta rijeka skretala jugoistoèno, a oni su putovanje trebali nastaviti prema jugu, do ušæa Velike Majke Rijeke u Bersko more.Pogledavajuæi èesto improvizirani primitivni zemljovid koji je na brzinu Talut urezao na ploèicu bjelokosti, pokušavao se snaæi. Crtež, u najmanju ruku neprecizan, s ucrtanim samo opæim pravcima i glavnim orijentirima i nije bio zamišljen kao toèan prikaz puta veæ samo kao pomoæ uz verbalno Talutovo objašnjenje.Pitajuæi se nije li to možda samo širok zaokret u njezinu opæem krivudanju, sjetio se Talutovih savjeta neka dobro

pripazi da ne napusti rijeku prekasno, jer æe ga odvesti previše istoèno. Ako rijeka doista skreæe, onda je ovo pravomjesto da je napuste - napuštajuæi je napuštaju i sigurnost koju daje praæenje lako prepoznatljivog puta. Kad se obala poèela uzdizati, krenuše prema uzvišici. Iako ih je to ponešto udaljilo od rijeke, pogled s uz-višice pružao se mnogo dalje.Ispod njih, blizu rijeke, jedno se jezerce pokraj rijeène okuke sušilo, pretvarajuæi se u moèvaru. Poèelo je kao isprepleteni mrtvi rukavac rijeke koja je vijugala naprijed - natrag, kao i svaka tekuæa voda kada protjeèe ravnicom. Petlja se na kraju zauzlala sama oko sebe, napunila vodom i pretvorila u jezerce koje je ostalo izolirano kad je rijeka promijenila tok. Zaokružena nizina pretvorila se u vlažnu udolinu gdje buja moèvarna trska i šaš. S vremenom æe se vlažna udolina pretvoriti u zelenu livadu, još bogatiju nakon ove moèvarne faze.Džondalar veæ posegnu za kopljem ugledavši losa kako izlazi iz šume i ulazi u vodu, no velika je rogata životinja bila izvan dometa èak i njegovog bacaèa koplja. Osim toga, sjetio se da bi tako krupnu lovinu bilo preteško izvuæi iz treseta. Ejla je gledala kako životinja nespretna izgleda, s groteskno ovješenom njuškom i ve-

48 49 likim dlanastim rogovljem još uvijek pokrivenim baršunastim pokrovom, ulazi u moèvaru. Los je ulazeæi u baru visoko podizao duge noge i široka stopala, koja su ga držala da ne utone u mulj. Kad je zašao dovoljno duboko, uronio je glavu i izronio je sa za-logajem vodene leæe i volujskog zelja. Ptice koje su se gnijezdile okolo u trski držale su se kao da ga nema.Iza moèvare, na suhim strminama s klancima, obroncima, i vododerinama kojima je voda mogla oteæi, bilo je zaštiæenih usjeka u kojima su svoj zaklon našle biljke poput špinata i koprive. Ejla skine svoju praæku i izvadi iz vreæice nešto okrugloga kamenja. Na drugoj strani njezine doline postojalo je slièno mjesto, na kojem je èesto viðala i lovila osobito velike stepske vjeverice. Nekoliko tih vjeverica dostajalo bi za veèeru i doruèak.Stepskim vjevericama je najdraže stanište bilo neravno zemljište koje vodi na otvorenu travnatu livadu. Prva proljetna hrana nakon zimskog sna bilo je hranjivo zrnje skupljeno ujesen s obližnjih travnatih ravnica i marljivo pospremljeno u skrovišta. Uz takvo obilje hrane mogle su na svijet donijeti mladunèad baš u vrijeme izrastanja novih biljaka. Hrana bogata bjelanèevinama omoguæavala je da mladunèad ojaèa prije dolaska zime.Nisu imali sreæe. Nijedna se stepska vjeverica nije pojavila dok su prolazili, a èinilo se da ih ni Vuk ne može istjerati iz skrovišta. Kako su napredovali prema jugu tako se velika granitna ploèa, ispod široke visoravni koja se prostirala daleko na istok, sve više nabirala u valovita brda.U davnoj prošlosti kraj kojim su putovali bio je planinski, no s vremenom su se planine izglodale. Tvrdokorne grbe od stijenja, jedini ostaci prastarih planina, izdržale su neizmjerne tlakove koji su gužvali zemlju u mlaðe planine ilipak straviène unutarnje sile koje su tresle i trgale manje stabilno zemljište. Na starome masivu nastale su nove stijene, no ostaci prvobitnih planina još su se uvijek probijali kroz nataložerm koru.U tom prastarom kraju, u vrijeme dok su mamuti još uvijek pasli po stepama, biljni je i životinjski svijet obilovao raznovrsnošæu, i odlikovao se neobiènim udruživanjima. Za razliku od kasnijih travnatih ravnica, u prastarim stepama vegetacija nije bila rasporeðena u široka podruèja vrsta prilagoðenih razlièitim temperaturama i klimama. Stepe su bile složen mozaik s mnogo razlièitih vrsta trava i obiljem drugog bilja i grmlja.Dobro natopljena dolina, visoravan, vrh ili udubina, svako je za sebe udomljivalo svoju biljnu zajednicu koja je rasla u susjedstvu druge, nesrodne vegetacije. Južni, prisojni obronak mogao50GradakaJniižnica je udomiti raslinje koje traži toplu klimu, potpuno razlièito od na hladnoæu prilagoðene vegetacije sjevernoga dijelaistog brda.Tlo krške visoravni kojom su Ejla i Džondalar prolazili bilo je posno, a biljni pokrov tanak i nizak. Vjetar je odnio zemlju iz dubljih vododerina, a u gornjemu toku jednog starog pritoka proljetnih bujica korito je presušilo i, lišeno raslinja, utonulo u pješèane dine.Iako ih se u kasnijim vremenima moglo naæi samo u visokim planinskim predjelima, pike i zviždave voluharice ovdje su marljivo skupljale travu koju æe osušiti i spremiti. Umjesto da zimi utonu u zimski san, one su pod snježnim nanosima u usjecima i šupljinama i na zaklonjenoj strani stijena, gradile gnijezda i hranile se nakupljenim sijenom.Vuk je tražio male glodavce pokušavajuæi ih loviti, no Ejla se nije potrudila dohvatiti praæku. Bili su premali da bi im mogli poslužiti kao hrana. U proljeæe bi arktièke trave, koje su dobro uspijevale u tresetu i moèvarama vlažnijih

sjevernijih krajeva, zahvaljujuæi dodatnoj vlazi nastaloj topljenjem snježnih nanosa, poèele rasti i u neobiènom društvu niskoga, na mraz otpornog, planinskoga grmlja na vjetrometini nižih planinskih obronaka.Arktièka petoprstica s malim žutim cvjetiæima našla je zaštitu od vjetra u istim onim zaštiæenim džepovima i nišama koje su za sebe birale pike. Na izloženim površinama zaštitu od hladnih suhih vjetrova našli su u vlastitim zaštitnim humcima od lisnatih peteljki jastuci moèvarne rumenike s ružièastim ili ljubièastim cvjetiæima. Pokraj njih, prastare su planinske ruže zaklon potražile uz usamljene izboèene stijene i oštra brda tog negostoljubivog nizinskog krajolika. Jednako kao i na planinama, njihove su se niske zimzelene grane sa sitnim listovima na kojimaje rastao samo po jedan žuti cvijet, godinama širile kao gusti i zamršeni grmovi.Ejla je osjetila prodorni miris ružièaste muholovke koja je upravo poèinjala otvarati svoje cvjetove. To ju je potaklo da se sjeti kako je veæ kasno, pa ona pogleda prema suncu koje se spuštalo zapadnom obzoru, ne bi li tako potvrdilaono što joj je otkrio njuh. Ljepljivi su se cvjetovi otvarali noæu, nudeæi kukcima -moljcima i muhama - zaklon u zamjenu za prenošenje peluda. Ti cvjetovi nisu imali neku osobitu vidarsku ili prehrambenu vrijednost, no sviðao joj se njihov miris i osjetila je želju da ih nekoliko ubere. Meðutim, bilo je veæ kasno i nije se htjela zaustavljati. Uskoro bi se trebali zaustaviti, podignuti šator i pripremiti se za noæenje, pomisli ona, a osobito ako prije mraka žele pripremiti veèeru o kojoj je razmišljala.51 Ugledala je uspravne i lijepe ljubièaste šumarice koje su rasle iz široko postavljenih listova pokrivenih finim dlaèicama. Nesvjesno, pomisli na vidarsku primjenu - osušena, ta je biljka pomagala pri glavobolji i ženskim grèevima - no ona ju je cijenila zbog ljepote jednako kao zbog iskoristivosti. Kad je ugledala alpske astre s dugim tankim žutim i ljubièastim laticama koje su rasle iz rozeta svilastih, dlakavih listiæa, ona razigrano poželi ubrati ih nekoliko. Mogla bi nabrati i nešto drugoga cvijeæa, i uživati u njihovoj ljepoti i mirisu. Ali kamo bi ih stavila? Ionako bi cvijeæe vrlo brzo uvenulo, pomisli ona.Džondalar se poèe pitati nisu li prošli pokraj mjesta oznaèenog za noæenje, a da ga nisu primijetili ili su od njega dalje no što je mislio. Veæ se nevoljko poèeo priklanjati odluci da æe se uskoro morati zaustaviti, a opisano mjesto potražiti sutradan. Tako bi, zajedno s lovom, vjerojatno izgubili još jedan dan. Bio je uvjeren da ne smiju izgubiti toliko vremena. Duboko zamišljen, još uvijek zabrinut je li dobro što je odluèio da idu južnim putem, zamišljao je moguæe i nemoguæe teške posljedice i nije dovoljno pozorno pratio komešanje na brdu desno od mjesta kojim su prolazili. Pretpostavio je da je kretanje koje je podsvjesno zamijetio krajièkom oka ustvari èopor hijena koje su nešto ulovile.Iako su se obièno bavile strvinarenjem, a u sluèaju prave gladi zadovoljavale se i najlošijim komadima trulih lešina,hijene su sa svojim snažnim raljama bile i uspješni lovci. Komešanje koje su primijetili zaista su bile hijene koje su srušile godinu dana starog bizonskog junca, velikoga gotovo kao odrasli, ali bez iskustva koje donose godine. Glavom je platio to neiskustvo s naèinom kako postupaju grabežljiva. Nekoliko bizona koji su stajali u blizini ponašali su se, nakon što je junac pao, prividno sigurno, a jedan od njih gledajuæi hijene, nesigurno je rikao na miris svježe krvi.Za razliku od mamuta i stepskih konja, koji nisu bilo osobito veliki za mjerila svojih kasnijih srodnika, bizoni su bili golemi. Onaj najbliži bio je gotovo dva metra visok oko grebena i snažno graðen u grudima i ramenima, iako sumu slabine bile vrlo nježne. Imao je vrlo male papke, prilagoðene vrlo brzom trèanju po suhom tlu, i zbog toga je morao izbjegavati moèvare u kojima bi mogao zaglibiti. Veliku su mu glavu štitili dugi èvrsti crni rogovi, raspona gotovo dva metra, zakrivljeni prema naprijed, pa zatim uvis. Tamnosmeðe je krzno bilo teško, osobito u grudima i ramenima. Bizoni su se obièno licem okretali prema ledenim vjetrovima, pa su zato bolju zaštitu od hladnoæe imalisprijeda. Krzno im je tu bilo obogaæeno dugim resama koje su mjestimièno dosezale i do trièetvrt metra, a krznom mu je bio pokriven èak i kratki rep.Iako su i bizoni bili biljožderi i hranili se travom, razne vrste biljoždera nisu pasle potpuno jednaku hranu. Kako su imali potpuno razlièite probavne sustave i razlièite navike, i vrsti hrane prilagoðavali su se pomalo razlièito. Vlaknaste stabljike koje su bile dobra hrana za konje i mamute, nisu bile dovoljno dobre za bizone i ostale preživaèe. Njima su bile potrebne biljke bogatije bjelanèevinama, a bizoni su najradije jeli nižu, hranjiviju kratku travu suhih predjela. U krajeve sa srednjom i višom stepskom travom uputili bi se samo kad bi tražili mlade biljke, obièno u proljeæe, kad je svako zemljište obilovalo svježim biljem - ujedno u doba rasta svojih kostiju i rogova. Dugo, vlažno i zeleno proljeæe priledenjaèkih stepa osiguravalo je bizonima i još nekim životinjama dovoljno vremena za rast, što je i dovelo do njihova golema rasta.U mraènom i sumornom raspoloženju, Džondalaru je trebalo nekoliko trenutaka da ga dogaðanja na brdu prizovu ustvarnost. Dok je dohvatio bacaè i kopije, želeæi takoðer ubiti bizona kao što su to uèinile hijene, Ejla je veæ preuzela stvar u svoje ruke, iako s ponešto drukèijim planom.- Haj! Haj! Gubite se odavde! Mièite se, gadne zvijeri! Gubite se odavde! - vikala je vodeæi Njisku prema

hijenama i gaðajuæi ih kamenjem iz svoje praæke. Vuk je samozadovoljna izgleda trèao uz nju, režeæi i lajuæi na èopor koji se povlaèio. Nekoliko bolnih štektaja pokaza da je Ejlino kamenje pogodilo cilj. Nije kamenje bacala punom snagom i nije ciljala u vitalne organe, a da je to htjela, njezino bi kamenje bilo smrtonosno; ne bi joj to bilo prvi put da ubije hijenu.- Što to radiš, Ejla - upita Džondalar jašuæi prema njoj dok se vraæala prema bizonu kojega su priklale hijene.- Tjeram te gadne prljave hijene - reèe ona, iako je to bilo oèigledno.- Da, ali zašto?- Jer æe s nama podijeliti svoju bizonsku lovinu - odgovori ona.- Mislio sam uloviti jednoga od onih što su stajali okolo -reèe Džondalar.- Ne treba nam cijeli bizon, osim ako meso kanimo osušiti, a ovaj ovdje je mlad i mekan. Oni okolo uglavnom su žilavi stari mužjaci - reèe ona, skliznuvši s Njiske da udalji vuka od mrtve životinje.

52 53 Džondalar bolje pogleda goleme bikove koji su se takoðer povukli pred Ejlinom vikom, a zatim pogleda mladoga bizona na zemlji.- U pravu si. Ovo je muško krdo, a ovaj im se mladi junac pridružio tek nedavno, nakon što je napustio krdosvoje majke. Još je trebao mnogo toga nauèiti.- Svježe je ubijen - reèe Ejla, pregledavši lešinu. - Samo su mu rastrgali grlo, išèupali crijeva i otrgnuli komad boka. Možemo uzeti što nam se svidi i ostatak im ostaviti. Tako neæemo gubiti vrijeme na lov: Bizoni brzo trèe i mogli bi nam pobjeæi. Èini mi se da sam dolje pokraj rijeke ugledala mjesto koje tražimo. Ako je to doista to mjesto imat æu još vremena pripremiti nam nešto fino od mesa i svih ovih koje smo prikupili.Dok je Džondalar shvatio sve što je rekla, ona je veæ razrezi-vala kožu od želuca prema slabinama. Sve što se dogodilo, dogodilo se tako brzo, a još brže su se raspršile sve njegove strepnje da æe izgubiti još jedan dan loveæi i tražeæi prenoæište.- Ejla, ti si divna! - reèe Džondalar, osmjehujuæi se dok je sja-hivao s mladoga pastuha. On, iz tvrdih kožnatih konca prièvršæenih uz remen kojim se opasao, izvuèe oštar kremeni nož na kojem je bila drška od bjelokosti, i pomogne joj izrezati odabrane komade mesa. - To volim kod tebe. Prepuna si iznenaðenja koja se poslije pokažu kao dobre ideje. Mogli bismo odrezati i jezik. Šteta što su veæ naèeli jetru, no, napokon, to je njihovalovina.- Sasvim mi je svejedno je li njihova - reèe Ejla, - sve dok je svježe. Dovoljno su mi toga otele i nemam razloga za obzir prema njima. Mrzim hijene!- Stvarno ih mrziš, zar ne? Nikad te nisam èuo tako govoriti o drugim životinjama, èak ni o žderonjama ili volverinima koji se ne ustruèavaju "èistiti" niti potpuno trulo meso, a zlobniji su i gadnije smrde.Nezadovoljno se glasajuæi, èopor hijena okrenuo se prema juncu kojim su se kanili gostiti. Da bi ih udaljila, Ejla hitne još nekoliko kamena. Dok su se hijene opet odvažile suoèiti s njezinom praækom, Ejla i Džondalar su veæ uzeli što su kanili uzeti.Zatim odjahaše niz vododerinu prema rijeci, ostavivši ostatak lešine režeæim hijenama koje su se mahnito vratile i nastavile je trgati i razvlaèiti.Ono što je Ejla primijetila nije bilo opisano prenoæište, nego gomila kamenja koja je služila kao orijentir. Pokraj nje, takoðer pod kamenjem, bilo je nešto sušene hrane, nekoliko alatki i ostalog pribora, drvena ploèa s nešto suhe gube i štap za potpalji- vanje po naèinu uporabe slièan svrdlu, te prilièno uništeno krzno s mjestimièno olinjalim cijelim èupercima dlaka. Iako je u nuždi još uvijek moglo donekle zaštititi od hladnoæe, veæ bi ga trebalo zamijeniti novim. Pri vrhu gomile stajao je, èvrsto uglavljen meðu teškim kamenjem, odlomljeni kraj mamutove kljove, èiji je vrh ukazivao na veliku stijenu dijelom uronjenu u rijeènu maticu. Na njoj je vodoravno bio naslikan crveni romb s dva puta ponovljenim desnim kutom, što je izgledalo kao putokaz koji je pokazivao niz rijeku.Vrativši sve na mjesto gdje su i našli, slijedili su rijeku sve do druge gomile kamenja s malom kljovom vrhom okrenutom prema proplanku koji je od rijeke bio zaklonjen i okružen brezama, johama i ponekim borom. Opazili sui treæu gomilu, a kad su stigli do nje naðoše uz nju mali izvor svježe i èiste zapjenjene vode. I tu je bilo hrane za nuždu, pribora i alata te veliki kožni pokrivaè, takoðer star, ali kojega se moglo pretvoriti u šator ili dodatak šatoru. Iza gomile ukrug naslaganog kamenja nalazila se plitka rupa puna ugljena, a kraj nje je stajala hrpa naslaganoga

granja i naplavljenog drveæa.- Dobro je znati za ovo mjesto - reèe Džondalar. - Drago mi je da nam ove zalihe nisu potrebne, ali da živimu ovom kraju i da mi takvo nešto zatreba, bilo bi mi veliko olakšanje znati da su ovdje.- Dobra je to namisao - reèe Ejla, diveæi se dalekovidnosti onih koji su zamislili i opskrbili ovo prenoæište.Brzo skinuše košare i držaèe s konja, namotaše remenje i veliku užad kojom su stvari bile prièvršæene i pustiše životinje da slobodno pasu i odmore se. S osmijehom su gledali kako se Trkaè odmah baca na travu i prevræe na leða, kao da ga svrbi nešto što ne može doèekati da oèeše.- I meni je vruæe i svrbi me - reèe Ejla, razvezujuæi remenje oko mekanih gornjih dijelova svoje obuæe i odbacujuæi je. Ona opusti svoj remen, o kojem su bile korice za nož i vreæice, skinu ogrlicu od bjelokosnih kuglica na kojoj je bila ukrašena vreæica, i skinu svoju tuniku i ovoje oko nogu, a zatim se, s Vukom koji je skakutao uz nju, zatrèi prema vodi. - Ideš?- Poslije - reèe Džondalar. - Najprije æu donijeti drva, kako ne bih unio blato u šator.Ejla se brzo vrati, presvuèe u drugu, veèernju tuniku i nogavice, i stavi opet na sebe pojas i ogrlicu. Džondalar je raspremio stvari i ona mu se pridruži pri podizanju šatora. Veæ su bili toliko uigrani da im nije trebalo mnogo dogovaranja. Nakon što su po-

54 55 I stavili šator, prostriješe na tlo ovalni prostiraè, pa u ztemlju zabiše tanke drvene kolce koji æe držati iskrojeni kožnipokrov od nekoliko zajedno zašivenih koža. Stožasti je šator imao zaobljene rubove i na vrhu otvor kao ispust za dim, zatreba li im unutra, što je bilo rijetko, vatra, te dodatno krilo našiveno unutra kako bi, ako požele, mogli zatvoriti otvor za dim i zaštititi se od nevremena.Oko dna šatora bili su prièvršæeni konopci koji su ga vezali s kolèiæima zabijenima u zemlju. U sluèaju jakog vjetra, prostiraè su mogli dodatnom užadi privezati za dno, a ulazno je krilo takoðer bilo moguæe snažno uèvrstiti. Sa sobom su ponijeli još jednu kožu kako bi mogli šator opskrbiti i dvostrukim stjenkama, no dosad je još nisu imaliprilike uporabiti.Raširili su krzna za spavanje i položili ih na dulji dio ovala, što im je ostavilo upravo toliko mjesta koliko je trebalo košarama i ostalim stvarima te Vuku uz noge, bude li loše vrijeme. Krenuli su s odvojenim kožama za spavanje, no uskoro su ih uspjeli spojiti, improvizirajuæi tako jednu veliku vreæu za spavanje, pa su nadalje mogli spavati zajedno. Kad su podigli šator, Džondalar poðe po još drva za vatru, kako bi zamijenili ona koja potroše, a Ejla poèe pripremati veèeru.Znala je kako zapaliti vatru pomoæu šila i ognjila, pribora koji su našli pod kamenjem. Pribor se sastojao od dugog tvrdog štapa zvanog šilo, i podloge od komada tvrdog i suhog drveta s utorom na sredini, takozvanog ognjila. Kad su palili vatru, u i oko utora stavili bi trud, usitnjeno suho trulo drvo; pomiješano s brezinom korom i suhom travom, a zatim je trebalo dugo i uporno meðu dlanovima vrtiti šilo pritišæuæi ga na ognjilo. Nakon dugog i mukotrpnog posla, iz truda bi se pojavio stupiæ dima nastao zbog povišene temperature uslijed trenja. Laganim puhanjem ali što brže trebalo je raspuhati ga u vatru dodajuæi sitnijih suhih drva.Ejlin pribor za paljenje vatre bio drukèiji i mnogo djelotvorniji. Otkrila ga je sluèajno, živeæi sama u Dolini. Pogreškom, ne gledajuæi, umjesto kamena kojim se služila za izradu kremenog alata, iz hrpe kamenja kraj potoka uzela je komad željeznog pi-rita. Cesto je prije palila vatru šilom i ognjilom i znala je što znaèi kad je, udarajuæi pirit o kremen, izazvala dugožareæu iskru koja ju je opekla po nozi. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja uspjela je ponoviti iskru, a s vremenom je razradila najbolji naèin kresanja kamena za najveæu i najdugotrajniju iskru. Sad je mogla vatru zapaliti brže no što je itko tko zna paliti samo sa šilom i ognjilom uz uloženi veliki napor, mogao i zamisliti. Kad je to Džondalar prvi put vidio, nije mogao povjerovati svojim oèima. Njezin naèin paljenja vatre pridonio je da je, u Lavljem taboru nakon što je Talut predložio da je usvoje, prime bez pogovora. Mamutonci su mislili da je to postigla èarolijom. I Ejla je mislila da je to èarolija, no ona je vjerovala da je èarolija u vatrenom kamenu, a ne u njoj. Prije nego što su konaèno napustili Dolinu, ona i Džondalar nakupili su sivožutog metalnog kamenja toliko koliko su mogli ponijeti, ne znajuæi hoæe li ga drugdje naæi. Nešto su dali Lavljem taboru i ostalim Mamutoncima, no još im je uvijek dovoljno ostalo. Džondalar ga je želio podijeliti sa svojim narodom. Moguænost brzog paljenja vatre mogla je biti jako korisna.Unutar kamenoga ognjišta, mlada žena složi hrpicu vrlo suhih strugotina kore drveæa i vlakna nagorjele trave, što

æe poslužiti kao trud. Pokraj toga položi drugu hrpicu granèica i triješæa za raspaljivanje vatre. Blizu je bila i poveæa hrpa suhoga granja. Kleknuvši i nagnuvši se vrlo nisko da bude što bliže trudu, Ejla postavi komad pirita pod kutom za koji je iz iskustva znala da æe biti najbolji, a zatim komadom kremena udari èarobni žuækasti kamenpo udubini nastaloj od èeste uporabe. Velika, sjajna, dugožareæa iskra poleti s kamena i pade na trud, a za njom se u zrak podigne perce dima. Stavivši brzo ruke oko truda, ona oprezno puhnu. U trudu se zažari siæušno crveno svjetlo i poleti kiša sitnih, poput sunca žutih iskrica. Drugi je dah izazvao plamièak i ona doda granèice i triješæe, akad se vatra primila, i nekoliko veæih grana.Do Džondalarova povratka Ejla je veæ za kuhanje zagrijavala nekoliko okruglastih kamena, prikupljenih s isušenogkorita rijeke, a lijep je komad junèeva mesa na ražnju iznad vatre veæ cvr-èao i mirisao. Oprala je i izrezala korijenje trske i spremala se da ga zajedno s bijelim korijenom smeðe kore koji su zvali zemljani orah, stavi u gustoispletenu vodonepropusnu košaru dopola napunjenu vodom, u kojoj je veæ èekao masni jezik. Pokraj toga je veæ èekala hrpica divlje mrkve. Visoki muškarac odloži tovar drva.- Veæ dobro miriše - reèe on. - Što pripremaš? - Peèem bizona, ali to je više za put. Zgodno je na putu jesti hladnu peèenku. Za veèeras i ujutro kuham juhu od jezika i povræa i ono malo što nam je ostalo iz Koviljskog tabora - reèeEjla.Ona štapom izvadi vruæi kamen iz vatre i lisnatom granèicom obriše pepeo s njega. Zatim dohvati još jedan štap i, služeæi se njima kao kliještima, podiže kamen i spusti ga u košaru s vodom i jezikom. Dok je kamen svoju toplinu predavao vodi, iz posude 56

57 se podigao oblak pare i zašištalo je. Ona brzo u posudu spusti još nekoliko oblutaka, doda još nešto lišæa koje je narezala i poklopiie-- Što to stavljaš u juhu?Ejla se u sebi nasmija. Uvijek je volio znati sve potankosti onjezinu kuhanju, pa i o travama kojima se služila da napravi èaj. Bila je to još jedna od njegovih znaèajki koje su je iznenadile veæ u poèetku, kad ga je upoznala. U Plemenu nijedan muškarac ne bi ni u snu pokazao toliko zanimanja za bilo što èime se bave žene, èak i ako ga to doista zanima.- Uz ovo korijenje dodat æu zelene vrške ove trske, gomolje, lišæe i cvijeæe zelenog luka, kriške oljuštenih stabljika èešljike, graškaste plodove iz mahuna mlijeène grahorice, a veæ sam stavila malo kadulje i lišæa majèine dušice radi arome. I možda æu staviti malo podbelja, jer je slankast. Budemo li prolazili kraj Ber-skog mora; nabavit æemo tamo soli. Imali smo je dok sam živjela s Plemenom - spomenu ona. - Mislim da æu uz peèenku nadrobiti malo hrena koji sam jutros našla. Nauèila sam to na Ljetnom saboru. Hren je ljut i ne treba ga stavljati mnogo, ali daje mesu zanimljiv okus. Mogao bi ti se svidjeti.- A èemu služi ovo lišæe? - upita on, pokazujuæi na svežanj koji je nabrala, ali nije spomenula. Volio je znati što ona uzimaI i što misli o hrani. Volio je njezinu kuhinju, iako je bila neobiè-1 na. Bilo je nekih okusa i mirisa koji nisu bili slièni okusima hrane1 s kojom je odrastao, a ona ih je postizala svojim posebnim naèi-2 nom kuhanja i zaèinjavanja.1 - To je špinat. U njega æu umotati peèenku kad je gotova. Do-1 bro idu zajedno hladni. Ona zamišljeno ušuti. - Mogla bih posutiI malo drvnog pepela po peèenki, i on je slankast. A mogla bih radi

boje i okusa dodati i nešto peèenke u juhu, no tek kad posmeði.Juha bi s jezikom i peèenim mesom trebala biti krepka, a za jutror æe dobro biti i nešto ovoga kuhanoga zrnja što smo donijeli sai sobom. Ostat æe i jezika, pa æu ga zamotati u suhu travu i staviti ua košaru za meso za poslije. Ima dovoljno mjesta, èak i s ostatkom

sirova mesa, pa i s onim komadom koji smo ponijeli za Vuka. Svec dok su noæi ovako hladne, meso se neko vrijeme ne bi smjelo1 pokvariti.1 - Zvuèi slasno. Jedva èekam veèeru - reèe Džondalar, osmj-

ehujuæi se s nestrpljenjem. I ja, pomisli Ejla, ali i nešto nakon ve-L cere. - Usput, imaš li koju praznu košaru koju bih mogao upora-1 biti?

- Imam, a što æe ti?

5 58 - Reæi æu ti kad se vratim - reèe on tajanstveno se smješkajuæi.Ejla okrenu peèenku, a zatim izvadi kamenje i doda još vru-I ih oblutaka u juhu. Dok se juha kuhala, ona letimice pregledaII .ive koje je pripremila za odbijaè vuka i ukloni biljku koju je ub-iila za svoju uporabu. Zatim nadrobi nešto hrenova korijena u inim za zaèin, a zatim poèe drobiti ostatak ljutoga korijena i gnje-iii ostale ljute, trpke i aromatiène biljke, nastojeæi razviti najzlo-I uðniju kombinaciju okusa kakvu je mogla zamisliti. Vjerovala je dl æe ljuti hren biti najdjelotvorniji, no pomoæi æe i kamforasti miris artemizija.U mislima joj je stalno bila biljka koju je ostavila sa strane. 1 rago mi je što sam je našla, pomisli ona. Znam da nemam dovoljno trave za svoj jutarnji èaj do kraja putovanja. Morat æu ih usput naæi još kako bih se osigurala da neæu dobiti dijete. Osobito kad se toliko družim s Džondalarom. Nasmiješi se na tu pomisao.Sigurna sam da djeca nastaju tako, bez obzira na ono što ljudi prièaju o duhovima. Mislim da zato muškarci stavljaju svoj ud u ono mjesto odakle izlaze djeca i da je to razlog zašto ih žene žele umio. I da je zato Velika Majkanapravila Dar Užitka. I Dar Života je Njezin, i Ona želi da sva njezina djeca uživaju zaèinjuæi novi život, osobito kad veæ nije tako lako raðati. Žene možda ne bi htjele raðati da im Majka nije dala svoj Dar Užitka pri zaèinjanju. Ijeca jesu divna, ali ne znaš kako su divna dok ih nemaš.Ejla je svoje nepravovjerne ideje o zaèinjanju života u sebi razvijala prošle zime u Lavljem taboru, dok ju je stari Mamut uèio o Mut, Velikoj Majci Zemlji, iako joj se izvorno pojam o tome javio još davno.Ali Braud mi nije èinio zadovoljstvo, sjeti se ona. Bilo mi je grozno kad me prisiljavao, ali sada sam sigurna da je Dark tako nastao. U Plemenu nitko nije vjerovao da æu ikada imati dijete. Rekli su mi da je moj totem Špiljskog Lava prejak da bi ga mogao nadjaèati duh totema bilo kojeg muškarca. Svi su bili iznenaðeni. A to se dogodilo tek kad me Braud poèeo prisiljavati. Osim toga, moje je dijete imalo njegov pogled. Mora biti da je to on napravio da Dark poène rasti u meni. Moj je totem znao koliko želim imati vlastito dijete - a možda je to znala i sama Majka. Možda je to bio jedini naèin. Mamut kaže kako je to što su Užici tako morati znak da su Dar Majke. Vrlo im se teško oduprijeti. Rekao je da je to muškarcima teže nego ženama.Tako je bilo i s onom kestenjastom ženkom mamuta. Svi su59

je mužjaci željeli, ali ona nije htjela njih. Èekala je svoga velikog mužjaka. Je li to razlog zašto me Braud nije puštao na miru? Zar je Majèin Dar Užitka bio jaèi od njegove mržnje?Možda, ali èini mi se da to nije radio samo radi Užitaka.Mogao ih je dobiti od svoje družice ili bilo koje žene koju bi poželio. Mislim da je znao kako je to meni bilo ružno i da je to pojaèalo njegov Užitak. Mora biti da je Braud zaèeo dijete u meni - ili ga je moj Špiljski Lav pustio da pobijedi znajuæi koliko želim dijete - ali Braud mi je mogao dati samo svoj ud. Nije mi mogao dati Majèin Dar Užitka. To mi je dao samo Džondalar.Mora biti da u Njezinom Daru ima još nešto osim Užitaka. Da je htjela svojoj djeci dati samo Dar Užitka, zašto bi ga stavila na mjesto odakle se raðaju djeca? Mjesto za Užitak moglo je biti bilo gdje. Moja nisu baš tamo gdje su Džondalarova. Njegov Užitak dolazi kad je u meni, a moj je na onome drugom mjestu. Kad mi tamo daje Užitak, sve je predivno, unutra i svuda drugdje. Tad ga želim osjetiti u sebi. Ne bih htjela da mjesto mog Užitka bude unutra. Kad sam vrlo osjetljiva, Džondalar mora biti vrlo nježan ili me boli, a raðanje nije nimalo nježno. Kad bi ženino mjesto Užitka bilo unutra, raðati bi bilo znatno teže, a veæ je ionako dovoljno teško.I kako to da Džondalar uvijek zna što treba uèiniti? Znao mi je pružiti Užitke i prije nego sam znala što su. Mislim da je i veliki riði mamut znao kako dati Užitak onoj lijepoj kestenjastoj ma-mutici. Mislim da je ona ispuštala one glasne, a skoro neèujne zvukove zato što joj je on dao da osjeti Užitak, i da je zato cijela njezina obitelj bila tako sretna. Ejline su misli izazivale osjeæaj da ju tamo dolje nešto svrbi i pecka, zažarila se i zagrijala. Pogledala je prema šumovitom kraju kamo je Džondalar otišao, pitajuæi se kad æe se vratiti.Ali dijete se ne zaèinje svaki put kad se dijele Užici. Možda su potrebni i duhovi. Bili to duhovi totema ljudi iz Plemena ili bit muškarèeva duha koju Majka uzme i daje ženi, svejedno se dijete zaèinje kad muškarac stavi svoj udunutra i ostavi tamo svoj životni sok. Tako Ona ženi daje dijete, ne pomoæu duhova, nego pomoæu svog Dara Užitka. Ali Ona odluèuje kojega æe muškarca srž pokrenuti novi život i kad æe život poèeti.Ali ako Majka odluèuje, kako to da Izin lijek èuva žene od zaèinjanja male djece? Možda tako što ne pušta muškarèevu srž, ili duh, da se pomiješa sa ženinim. Iza nije znala zašto lijek tako djeluje, ali on je uglavnom djelovao.Htjela bih da se dijete zaène kad budem s Džondalarom dijelila Užitke. Tako želim imati dijete, i to dijete koje je dio njega. Njegove srži ili duha. Ali on ima pravo.

Moramo èekati. Bilo mi je tako teško roditi Darka. Da nije bilo Ize, što bih uèinila? Htjela bih biti sigurna da blizu ima ljudi koji æe znati pomoæi.I dalje æu svakoga jutra piti Izin èaj i neæu ništa govoriti. Ne bih trebala mnogo prièati ni o tome kako se djeca zaèinju iz muškarèeva uda. Kad sam to spomenula, Džondalar se tako zabrinuo; pomislio je da bismo morali prestati dijeliti Užitke. Ako još ne mogu s njime imati dijete, onda bar mogu s njime dijeliti Užitke. Poput onih kakve su imali oni mamuti. Je li to radio onaj veliki mamut? Èinio da u onoj kestenjastoj zaène mladunèe? Drago mi je što smo to ostali vidjeti. Stalno sam se pitala zašto ona bježi od svih onih ostalih, a oni joj nisu bili zanimljivi.Htjela je sama izabrati svoj par, a ne poæi s bilo kojim koji bi to poželio. Èekala je onoga velikog riðeg mužjaka i èim je on došao, ona je znala da je to taj. Više nije mogla èekati, potrèala je baš prema njemu. I predugo je èekala. Znam kako je to.Vuk utrèi na èistinu ponosno noseæi staru trulu kost da bi joj se pohvalio. Ispustio ju je pred njezine noge i s išèekivanjem pohvale pogledao prema njoj. - Fuj! To smrdi po truleži! Gdje si to našao, Vuèe? Sigurno negdje gdje su zakopani ostaci neèije hrane. Znam da voliš trulež. Možda je sad pravi èas da vidimo kako æe ti se svidjeti ljuto -reèe ona, podiže kost i namaze po njoj nešto mješavine koju je pripremila za takav sluèaj, a zatim je baci na proplanak.Mlada zvijer gorljivo skoèi za njom, no oprezno je ponjuši prije nego je podignu. Još je uvijek imala onaj divni trulivonj koji je obožavao, ali onaj drugi miris nije mu bio tako drag. Napokon uhvati kost zubima, ali je odmah naglo ispusti i poèe frktati i puhati i tresti glavom. Ejla si nije mogla pomoæi; njegov je ples bio tako smiješan da se glasno nasmijala. Vuk iznova ponjuši kost, a zatim odskoèi, frknu vrlo nezadovoljno i potrèi prema izvoru.- Ne sviða ti se to, je li, Vuèe? Baš dobro. Ne bi ti se ni trebalo sviðati - reèe ona, osjeæajuæi kako, dok ga je promatrala, u njoj kipi smijeh. Èinilo se da mu voda baš i nije pomogla. Podigao je šapu i protrljao njome njušku, pokušavajuæi je obrisati kao da misli da æe se tako osloboditi toga groznog okusa. I kad je otrèao u šumu, još je frktao, puhao i tresao glavom. Džondalar ga je susreo, a izlazeæi na proplanak našao je Ejlu kako se tako jako smijeda su joj suze išle na oèi.- Sto je tako smiješno? - upita on.- Trebao si ga vidjeti - reèe ona, još se smijuæi.

60 61 - Jadni Vuk, bio je tako ponosan na staru, trulu kost koju je našao. Nije znao što se s njom dogodilo i sve je pokušao da izbaci taj okus iz usta. Ako možeš izdržati miris hrena i kamfora, mislim da smo našli naèin kako Vuka oduèiti od natezanja naših stvari. Pokaže mu drvenu zdjelu u kojoj je miješala sastojke. - Evo ga. Odbijaè vukova.- Drago mi je da djeluje - reèe Džondalar. I on se osmjehivao, no veselo titranje u njegovim oèima nije izazvao Vuk. Ejla napokon shvati da su mu ruke iza leða.- Imaš nešto iza leða? - upita ga ona, odjednom radoznala.- Pa, tako, kad sam tražio drva, sluèajno sam našao nešto drugo. I ako obeæaš da æeš biti dobra, možda æu ti malo dati.- Dati malo èega?On joj pruži košaricu: - Velikih, soènih, crvenih malina. Ejline oèi bljesnuše. - O, volim maline.- Misliš da ne znam? A što æu dobiti za njih? - upita on siskrom u oèima.Ejla ga pogleda, i, polazeæi prema njemu, osmjehnu se, širokim osmijehom, a oèi joj zaiskriše od ljubavi prema njemu.- Mislim da sam to upravo dobio - reèe on, ispuštajuæi uzdahza koji je tek sada shvatio koliko dugo ga je zadržavao. - Takomi Majke, prekrasna si kad se smiješ. Lijepa si uvijek, no osobitokad se smiješ. Odjednom, posta je potpuno svjestan. Svake crtelica i svake pojedinosti. Njezina duga, gusta, tamnijeplava kosasa svjetlijim preljevima tamo gdje ju je sunce posvijetlilo, bila jestraga privezana remenèiæem. No bila je prirodno valovita i pra-meni koji su se izvukli od sputavanja, kovrèali su se oko njezinapreplanula lica, a jedan joj je padao preko èela pred oèi. On seodupre porivu da ga pomakne u stranu.Bila je visoka i odgovarala je njegovoj visini od preko metar i osamdeset, a gipki, vitki i žilavi mišiæi puni prave

tjelesne snage jasno su joj se isticali na nogama i rukama. Bila je jedna od najsnažnijih žena koje je ikad vidio, snažna poput mnogih muškaraca koje je poznavao. Oni kod kojih je rasla bili su obdareni poprilièno veæom tjelesnom snagom nego što je uobièajeno za ljude njihove visine. I iako Ejlu dok je živjela u Plemenu nisu držali osobito snažnom, razvila se mnogo više nego što bi se inaèe razvila, jer je morala održavati korak s njima. Nakon godina izviðanja, slijeðenja tragova i šuljanja u lovu, tijelom je upravljala s lakoæom i neobièno skladno.Kožna tunika bez rukava pritegnuta pojasom, dužinom je prelazila preko nogavica i bila je prostrana, ali nije skrivala neo- bièno èvrste i pune dojke, niti ženstvene bokove koji su zavijali do njezine zaobljene i èvrste stražnjice.Na dnu njezinih nogavica, vrpce su bile razrezane i bila je bosa. Oko vrata je nosila malu, lijepo izvezenu i ukrašenu kožnu vreæicu sa ždralovim perjem na dnu, a kroz nju su se nazirali oblici tajanstvenih predmeta u njoj.S pojasa su visjele korice za nož od krute oèišæene i ostruga-ne kože, ali ne i uštavljene, kože koja se zato osušila i stvrdnula u obliku koji je sama poprimila, iako ju je temeljito štavljenje moglo opet smekšati. Praæku je zataknula za desnu stranu pojasa, pokraj vreæice u kojoj je bilo nešto oblutaka za nju. S lijeve je strane visio neobièan vreæasti predmet. Iako stara i iznošena, bilo je oèito da je to bila cijela vidrina koža, uštavljena zajedno sa stopalima, repom i glavom. Vrat je bio prerezan i kroz taj je rez izvaðeno tijelo vidre, a zatim je kroz raspor provuèena i èvrsto stegnuta uzica kojom je sve opet èvrsto zatvoreno. Sploštena je glava pretvorena u poklopac. Bilaje to njezina vidarska torba s ljekovitim biljkama koju je ponijela sa sobom iz Plemena, a dobila ju je od Ize.Ona nema lice zelandonske žene, pomisli Džondalar; oni æe primijetiti njezin izgled strankinje, ali njezina je ljepota bila nepobitna. Oèi su joj bile sivoplave - boje kremena, pomisli on -i široko razmaknute, naglašene trepavicama za nijansu tamnijim od kose; obrve su joj bile nešto svjetlije, po boji negdje izmeðu kose i trepavica. Lice joj je bilo srcoliko, prilièno široko, s visokim jagodiènim kostima, istaknutom èeljusti i ravnom bradom. Nos joj je bio ravan i lijepo uoblièen, a pune su joj usne, zakrivljene na rubovima, bile otvorene i raširene, ne skrivajuæi zube u osmijehu koji joj je palio žar u oèima i otkrivao zadovoljstvo samim osmjehivanjem. Iako su je nekad osmijesi i smijeh izdvajali od ostalih i naveli je da ih skriva, Džondalar je volio kad se osmjehivala, a radost njezinasmijeha, šale i razigranosti èarobno je preoblikovala njezine ionako skladne crte lica; kad se osmjehivala postajala je doista još ljepša. On iznenada osjeti kako ga je shrvala svojom ljepotom i ljubavlju i u sebi opet zahvali Majci što mu ju je vratila.- Što hoæeš da ti dam za maline? - reèe Ejla. - Samo reci i dobit æeš.- Hoæu tebe, Ejla - reèe on, glasom koji je od siline osjeæaja iznenada ohrapavio. On odloži košaru i u trenutku je uhvati u zagrljaj, ljubeæi je s divljim žarom. - Volim te, ne želim te nikada izgubiti - reèe on do šapta promuklo, ljubeæi je i opet.

62 63 Opojna toplina prostruji kroz nju i ona uzvrati jednako snažnim osjeæajima. -1 ja tebe volim - reèe ona - i želim te, ali mogu li najprije skinuti meso s vatre? Ne bih htjela da izgori dok smo... zauzeti.Džondalar pogleda prema njoj kao da je ne razumije, a onda se opusti, zagrli je i odmakne se s pokajnièkim osmijehom. - Nisam htio biti tako nasrtljiv. To je samo zato što te tako jako volim da mi se ponekad teško obuzdati. Možemo prièekati.Ona opet osjeti vruæe peckanje kao odgovor na njegov žar i više nije bila sigurna želi li stati. Naèas je i požalila što je upadicom prekinula slijed dogaðaja. - Ne moram maknuti meso - reèe ona.Džondalar se nasmijao - Ti si Ejla, nevjerojatna žena - reèe on nasmijano vrteæi glavom. - Shvaæaš li ti koliko si posebna? Uvijek si spremna za mene, kad god te poželim. Oduvijek si takva. Nisi samo spremna prepustiti se, sviðalo ti se ili ne, nego si uvijek tu, spremna prekinuti što god radila, ako ja to hoæu.- Kad te želim svaki put kad ti mene poželiš.- Ti i ne znaš kako je to neobièno. Veæina žena traži da ih se nagovara, a ako nešto rade uglavnom se ne daju prekidati.- Žene s kojima sam ja odrastala uvijek su bile spremne, svaki put kad bi im muškarac dao znak. Ti si mi dao znak, poljubio si me i tako mi pokazao da me želiš.- Možda æu požaliti što ovo kažem, ali možeš me odbiti, znaš? Njegovo se èelo nabora od napora da joj objasni. - Nadam se da ne misliš da baš moraš biti pripravna svaki puta kad sam ja za to. Više ne živiš s Plemenom.- Nisi me razumio - reèe Ejla tresuæi glavom u naporu da mu objasni. - Ne mislim da moram biti spremna. Kad mi daš svoj znak, ja jesam spremna. Možda je to tako jer su se žene u Plemenu uvijek tako ponašale. Možda je

tako jer si me ti nauèio kako je divno zajedno dijeliti Užitak. Možda je to zato što te tako jako volim da, kad mi daš svoj znak, o tome i ne mislim, nego osjetim u sebi. Tvoj znak, tvoj poljubac koji mi kaže da me želiš, uèini da i ja tebe poželim.Džondalar se opet osmjehnu s olakšanjem. - I ti mene èiniš spremnim. Veæ i sam pogled na tebe. On prikloni svoju glavu njezinoj, a ona se protegnu prema njemu, privijajuæi se uz njega u njegov snažni zagrljaj. On ukroti neobuzdanu gorljivost koja ga je uhvatila, iako mu je glavom prošao nejasan osjeæaj zadovoljstva što Ejla još uvijekpali strast u njemu. Nekih se žena zasitio veæ nakon prvog pokušaja, no s Ejlom je to uvijek izgledalo novo.64 Osjeæao je njezino èvrsto tijelo uza svoje i njezine ruke oko svoga vrata. On skliznu rukama i dohvati je pri prsima,saginjuæi se da poljubi njezin vrat.Ejla skinu ruke s njegova vrata i odveže pojas, puštajuæi ga da, zajedno sa svim stvarima koje je imala za njim, padne na zemlju. Džondalar posegnu pod tuniku, i podigne je do oblih obrisa s tvrdim, ispupèenim bradavicama. Podiže tuniku dalje i oslobodi tamnoružièastu aureolu oko uzdignute i osjetljive bradavice. Osjeæajuæi u ruci toplinu i puninu, on jezikom dodirnu bradavicu, a zatim je uze u usta i povuèe.Vatreni trnci pojaviše se od nekud iz njene dubine i proðoše joj èitavim tijelom, a tiho stenjanje prijeðe joj preko usana. Jedva je mogla povjerovati koliko je spremna. Poput kestenjaste ma-mutice, osjeæala se kao da je èekala cijeli dan i teško joj je bilo èekati još i samo trenutak duže. Slika velikog riðeg mamuta s dugim, zakrivljenim udom, bijesnu joj kroz glavu.Džondalar je pusti, a ona uhvati vratni otvor svoje haljine i jednim je pokretom skinu preko glave. Videæi to, on zadrži dah, pogladi njezinu glatku kožu i posegnu za punim grudima. Stišæuæi i trljajuæi, milovao je jednu napetu bradavicu, a drugu je usisavao, uvlaèio i grickao. Osjeæajuæi zanosne potrese uzbuðenja, Ejla im se prepusti sklopljenih oèiju. Nije ih otvarala niti kad ju je prestao milovati i maziti, i kad je zatim, osjetila njegove poljupce. Otvori usta da pripusti njegov jezik koji je nježno istraživao.Kad joj je obavio ruke oko vrata, osjetila je nabore njegove kožne tunike na svojim još uvijek osjetljivim bradavicama.On joj rukom proðe po glatkoj koži na leðima i osjeti pokrete èvrstih mišiæa. Njezin brzi odgovor raspirio mu je žar, a njegova tvrda, napeta muškost propne se pritišæuæi mu odjeæu.- O, ženo! - uzdahnu on. - Kako te želim!- Spremna sam za tebe.- Èekaj samo da ovo skinem - reèe on, odveže pojas, a zatim podiže tuniku uz leða i preko glave.Ejla ugleda napregnutu izboèinu, pogladi je i poèe razvezivati vrpcu na njegovim nogavicama. Oboje istupiše iz improviziranih hlaèa i posegnuše jedno za drugim, stojeæi jedno uz drugo u dugom, sporom poljupcu punom strasti, no Ejla se spusti na ruke i koljena i pogleda ga razigranim pogledom.- Krzno ti je žuto, a ne riðe, ali ipak biram tebe - reèe ona.On joj uzvrati osmijehom i spusti se pokraj nje. - Tvoje krznonije kestenjasto, nego boje zrelog sijena, no ono skriva nešto poput crvena cvijeta s mnogo latica. A ja nemam krznatu surlu da te65 njome diram. Morat æu se poslužiti neèim drugim - odgovori on, lagano je gurnu naprijed, razmaknu noge kako bi otvorio njezin vlažni ženski otvor, a onda se prignu i okusi toplu slanost njezina otvora. Ispruži jezik i pronaðe tvrdu i nabreklu kvržicu skrivenu duboko u naborima. Ona uzdahnu i pomaknu se da mu olakša dohvat, a on je preo i njuškao, a zatim prodro duboko u njezin spremni otvor, kušajuæi ga i istražujuæi. Uvijek ju je rado kušao jezikom.Ejla se pokretala na valu osjeæaja, jedva svjesna ièega osim vruæih valova osjeta koji su prolazili kroz nju. Bila je osjetljivija nego obièno i sa svakog mjesta gdje ju je dirnuo ili poljubio krenula bi vatra koja bi se probila do onoga krajnjeg mjesta unutra, koje je gorjelo vatrom žudnje. Sama nije èula svoje ubrzano disanje i uzvike zadovoljstva, no Džondalar ih je èuo.On se ispruži iza nje, stisne se uz nju još tješnje i svojom požudnom ukruæenom muškošæu pronaðe njezin duboki izvor. Èim je poèeo prodirati, ona se protegnu unatrag, gurajuæi se na njega dok ga nije cijelog uzela. On uzviknu na njezinu nevjerojatno toplu dobrodošlicu, a zatim, držeæi je za bokove, malo se povuèe. Potraži rukom i zaèas pronaðe njezinu malu i tvrdu kvržicu zadovoljstva i protrlja je gurajuæi se natrag u nju. Njegovo je uzbuðenje došlogotovo do vrhunca. On se opet izvuèe i, osjeæajuæi njezinu spremnost, uze nabijati sve jaèe i jaèe, prodiruæi do kraja. Ona jeknu svoje olakšanje, a njegov ju je glas pratio.Ejla je ležala s licem u travi i ugodnom Džondalarovom težinom na sebi, i osjeæala njegov dah na lijevoj strani svoga vrata. Ona otvori oèi i, bez želje da se pomakne, stade gledati mrava koji se vukao po tlu oko jedne travke. Osjeti kako se muškarac pomièe i prevræe, s rukom oko njezina boka.

- Džondalare, imaš li ti uopæe pojma koliko si nevjerojatan? - upita ona.- Nisam li te rijeèi veæ negdje èuo? Èini mi se da sam ih ja rekao tebi - odgovori on.-Ali one su toène. Kako me tako dobro poznaješ? Ja izgubim kontrolu nad sobom, osjeæajuæi što mi radiš.- Mislim da si bila spremna.-Jesam. Uvijek je èudesno, no ovaj put... ne znam. Možda zbog mamuta. Cijeli dan mislim na onu zgodnu kestenjastu ma-muticu i njezina èudesno velikog mužjaka - i na tebe.- Možda bismo se opet trebali igrati mamuta - reèe on sa širokim osmijehom prevræuæi se na leða.Ejla ustane. - Dobro, ali sad æu se poigrati u rijeci prije nego66 se smraèi - ona kleknu i poljubi ga, osjeæajuæi okus sebe na njemu - èim provjerim hranu.Ona potrèi do vatre, okrene bizonovu peèenku, izvadi ohlaðeno kamenje iz juhe i doda ih još nekoliko vruæih, sa žara, doda još nekoliko komada drva u vatru i potrèi prema rijeci. Bilo je hladno kad je pljusnula u vodu, ali to joj nije smetalo. Naviknula je na hladnu vodu. Džondalar joj se brzo pridruži noseæi veliku mekanu jelenju kožu. Spustio ju je na tlo i polakše ušao u vodu do pasa, duboko udahnuo i zatim se bacio.- Hladno je! - reèe on.Ona se pojavi uz njega i nestašno se smijuæi poprska ga. On joj uzvrati i nasta buèna vodena bitka. Posljednji udarac vodom zadala je Ejla izlazeæi iz vode, dohvatila meku kožu i poèela se brisati. Kad je Džondalar izašao iz vode, dodala je kožu njemu, a zatim požurila prema šatoru i brzo se odjenula. Kada se Džondalar popeo do nje, veæje grabila juhu u zdjele.67 5Jtosljednje zrake ljetnoga sunca koje se spuštalo preko ruba povišenoga zemljišta na zapadu svjetlucale su kroz granje. Zadovoljeno se osmjehujuæi Džondalaru, Ejla posegnu u svoju zdjelu za posljednjom zrelom malinom i ubaci je u usta. Zatim ustane kako bi poèistila i sve pripremila za brz i lak odlazak ujutro.Vuku je dala ostatke iz njihovih zdjela, stavila zdrobljeno i osušeno zrnje - divlju pšenicu, jeèam i špinatovo sjeme koje joj je Nezija dala kad su odlazili - u vruæu juhu i sve to ostavila to na rubu ognjišta. Bizonovu peèenku i jezik stavili su u sirovu kožu u kojoj je Ejla èuvala hranu. Ona presavije veliki zamotuljak èvrste kože, zaveže ga èvrstim uzetom i objesi ga na središte piramide od tri duga kolca, kako bi ostao izvan dohvata noænih grabljivaca.Kolci su bili napravljeni od dugih, tankih i ravnih stabala s kojih je zguljena kora i granje, a Ejla ih je nosila u posebnim držaèima tako da su stršali iz stražnjega dijela Njiskinih košara, jednako kao što je Džondalar nosio kraæe štapove za šator. Duge su štapove upotrebljavali i kad bi im zatrebale saonice koje bi vukli konji kako bi mogli prenijeti veæe terete. Ponijeli su ih sa sobom jer je drveæe od kojeg bi ih mogli napraviti na otvorenim stepama bilo rijetko. Èak i blizu rijeka bilo je teško naæi išta što je više od isprepletenog šiblja.Dok je veèer postajala sve mraènija, Džondalar doda još drva u vatru, a zatim uze ploèice bjelokosti na koju je bio urezan zemljovid kako bi je prouèio uz vatru. Kad je Ejla završila i sjela uz njega, opazila je njegov odsutni pogled prepun tjeskobne zabrinutosti koju je u proteklih nekoliko dana èesto primjeæivala. Neko ga je vrijeme gledala, a onda stavi nešto kamenja u vatru kako bi se zagrijalo za kuhanje uobièajenog veèernjeg èaja. Umjesto aromatiènih, ali ne posebno jakih trava koje je obièno koristila, uze nekoliko zamotuljaka iz svoje vidarske torbe od vidrine kože.Tražila je nešto umirujuæe, možda malo krizanteme ili kan-diljke u èaju od lazarkinje, a zapravo je željela znati štoga muèi. Htjela ga je pitati, ali zbog plemenskog odgoja nije znala smije li to uèiniti. Na kraju se ipak odluèi.- Džondalare, sjeæaš li se prošle zime kad nisi znao kakvi su moji osjeæaji, a ja nisam znala što ti misliš? - reèe ona. Bio je tako68 .imišljen da mu je trebalo nekoliko trenutaka kako bi shvationjezino pitanje.- Naravno da se sjeæam. Valjda ne sumnjaš koliko te volim? Ja ne sumnjam u tvoje osjeæaje prema meni.- Ne, ne sumnjam u to, no nesporazuma može biti oko mnogo èega, a ne samo oko toga voliš li me ili volim li ja tebe. Mislimda više ne bih mogla izdržati kad bi se opet pojavili onakovi ilislièni problemi samo zato što o njima nismo na vrijeme razgovarali. Prije nego što smo napustili Ljetni sabor, obeæao si da æeš mireæi ako te išta bude muèilo. Džondalare, nešto te muèi i hoæuznati što je to.- Ništa, Ejla. Ništa o èemu bi ti trebala brinuti.

- A ima li nešto o èemu bi ti trebao brinuti? Ako te nešto muèi, ne misliš li da bih ja o tome trebala znati? - reèe ona. Iz kutije od vrbova šiblja u kojoj je držala razni pribor uze dvije malemrežice za èaj fino ispletene od kalene trske. Šutjela je na trenutak, razmišljajuæi, a onda se ipak odluèi za osušeno lišæe krizanteme i lazarkinje i doda ih kamilici za Džondalara, a za sebe uzesamo kamilicu i sve to stavi u mrežice za èaj.- Ako to zabrinjava tebe, mora se ticati i mene. Zar ne putujemo zajedno?- Putujemo. Ali odluku moram donijeti ja, a ne želim te nepotrebno uznemiravati - reèe Džondalar ustajuæi kako bi dohvatio mješinu s vodom koja je visila s kolca kod ulaza u šator postavljen u nekoliko koraka od ognjišta. Nalije nešto tekuæine u malu zdjelicu za kuhanje i doda vruæe kamenje.- Ne znam je li nužno ili ne, ali veæ me uznemiravaš. A dami kažeš zašto? - Ona stavi mrežice u njihove drvene šalice, prelije kipuæom vodom i ostavi sa strane da èaj odstoji. Džondalarpodiže obilježeni komad kljove i pogleda ga poželjevši od njegasaznati je li ispravno odluèio. Dok se radilo samo o njemu i njegovu bratu nije to bilo toliko važno. Bili su na Putovanju, u pustolovini, i sve što se pritom dogodilo bilo je dijelom te pustolovine. Tada nije znao hoæe li se ikada vratiti; nije bio siguran nitiželi li se vratiti. Žena koju nije smio voljeti izabrala je put koji ihje još više razdvojio, a ona s kojom se trebao spariti nije... jednostavno, nije bila ona koju je htio. A ovo je Putovanje bilo drugo.Našao je ženu koju je zavolio više nego svoj život. Više se nijehtio samo vratiti kuæi, htio je dovesti i nju i to potpuno sigurno.Sto je više razmišljao o opasnostima koje su ih putem èekale, tomu je na pamet padalo više novih i veæih, no te neodreðene brige nije bilo lako objasniti.69 - Samo me brine koliko æe ovo putovanje potrajati. Moramo do kraja one ledenjaèke visoravni doæi prije proljeæa - reèe on.- To si mi veæ rekao - reèe ona - A zašto? Što æe se dogoditi ako do tada ne stignemo?- U proljeæe se poèinje topiti led i bilo bi preopasno tad ga pokušati prijeæi.- Pa dobro, ako je preopasno, onda neæemo pokušati. A ako ne možemo prijeæi, što onda? - upita ona, prisiljavajuæi ga da razmišlja o moguænostima o kojima je izbjegavao misliti. - Ima li drugog puta?- Nisam siguran. Led koji bismo morali prijeæi samo je mala ledenjaèka visoravan sjeverno od Visokih planina. Sjevernije od nje ima još nezaleðenih pojasa zemlje, ali nitko nikad ne ide tim putem. To bi nas skrenulo još više s puta, a osim toga puno je hladnije. Tamo je Veliki sjeverni led puno bliži, prostire se vrlo daleko prema jugu, skoro do samih Visokih planina. Zemlja izmeðu Visokih planina na jugu i Velikog sjevernog leda najhladnija je. Tamo nikad nije toplo, èak ni ljeti. - reèe Džondalar.- Pa nije li hladno i na ledenjaèkoj visoravni koju moramo prijeæi?- Dakako, hladno je, ali to je kraæi put, a osim toga, to je samo nekoliko dana o Dalanarove špilje. - Džondalar odloži zemljovid da bi uzeo šalicu vruæeg èaja koju mu Ejla pruži i na neko se vrijeme zagleda u vruæu tekuæinu. - Zakasnimo li na prelazak Ledenjaèke visoravni, možda bismo mogli pokušati tim sjevernim putem, iza nje. Ne bih to volio, to je, uostalom, zemlja zbi-toglavaca - pokuša Džondalar objasniti.- Hoæeš reæi da sjeverno od te Ledenjaèke visoravni koju bismo trebali prijeæi žive ljudi Plemena? - upita Ejla na trenutak za-stavši s vaðenjem mrežice èaja iz šalice. Osjetila je pritom èudnu mješavinu straha i oduševljenja.- Oprosti, možda bi ih trebao zvati ljudima iz Plemena, ali oni nisu jednaki onima koje ti poznaješ. Oni žive vrlo daleko; ne bi povjerovala kako daleko. Uopæe nisu jednaki.-Jesu, Džondalare - reèe Ejla i popije gutljaj vruæe i mirisne tekuæine. - Njihov svakodnevni jezik i obièaji možda se malo razlikuju, ali svi ljudi iz Plemena imaju ista sjeæanja, osobito ona starija, pradavna. Èak i na Zboru Plemena svi su znali prastari jezik znakova kojim se obraæa svijetu duhova i tim su se jezikom sporazumijevali jedni s drugima - reèe Ejla.- Ali oni nas ne žele na svojoj zemlji - reèe Džondalar. - Veæ su nam to pokazali kad smo se Tonolan i ja našli na pogrešnojstrani rijeke.

- Vjerujem. Ljudi iz Plemena ne vole se družiti s Drugima. Dakle, ako ne možemo prijeæi Ledenjaèku visoravan kad do nje doðemo, a ne možemo je zaobiæi, što æemo onda? - upita Ejla, vraæajuæi se izvornom problemu. - Ne možemo li èekati dok se led opet ne zaledi i ne bude siguran za prijelaz?- Možemo. Mislim da æemo to morati, ali èekanje bi moglo potrajati gotovo godinu dana, sve do druge zime.- A ako èekamo godinu dana, hoæemo li moæi prijeæi? Imamo li gdje èekati?- Pa imamo, znam tamo ljude kod kojih bismo mogli boraviti. Lozadunci su oduvijek prijateljski raspoloženi. Ali ja želim što prije stiæi kuæi - reèe on s glasom u kojem je bilo toliko tjeskobe da nije mogla ne shvatiti koliko mu je to važno. - Želim da sesmirimo.- To je i moja želja, Džondalare, i mislim da moramo uèinitisve što bude moguæe da do Ledenjaèke visoravni stignemo dokje još moguæe prijeæi. Ali zakasnimo li, ne znaèi da neæemo stiæitvome domu. Znaèi samo da æemo dulje èekati. No, bit æemozajedno.- Istina - reèe Džondalar, smirenije, ali ne još potpuno zadovoljan. - Neæe biti strašno ako zakasnimo, ali neželim negdje gubiti èitavu godinu - reèe on, a zatim se opet snuždi. - A možda bismo, da smo pošli onim drugim putem stigli na vrijeme. Još nije kasno.- Poznaješ li drugi put?

- Ne poznajem. Talut mi je rekao da treba iæi okolo prema sjevernom rubu planinskog lanca do kojega æemo stii, a Rutan iz Koviljskog tabora kaže da je put sjeverozapadno odavde. Mislio sam da bismo možda trebali krenuti onuda, no želio sam opet posjetiti Saramudonce. Ako se s njima ne vidim sada, bojim se da više nikad neæu. Oni žive uz južni rub gorja, uz Veliku Majku Rijeku. - objasni Džondalar. Ejla klimnu razmišljajuæi. - Razumijem, Saramudonci su ljudi s kojima si neko vrijeme živio; tvoj se brat spario s jednom od njihovih žena, zar ne?- Da, oni su mi kao rodbina.- Onda naravno da moramo poæi na jug. Moraš ih još jednom posjetiti. To su ljudi koje voliš. Ako i ne stignemo do ledenjaka na vrijeme, prièekat æemo dok opet ne bude vrijeme za prelazak. Èak i ako to odgodi dolazak tvome domu za godinu dana, ne misliš li da bi vidjeti tvoju drugu obitelj bilo toga vrijedno? Ako je

70 71 jedan od razloga zašto želiš kuci to sto želiš reæi majci što se dogodilo tvome bratu, ne misliš li da bi i Sarmundonci htjeli znati što je s njim. I njemu su oni bili obitelj.Džondalar se namršti, a onda opet razvedri. - Imaš pravo, Ejla. Zanimat æe ih što je s Tonolanom. Bio sam toliko zabrinut je li odluka ispravna, da jednostavno nisam sve dobro promislio. - On se osmjehnu s olakšanjem. Zatim se zagleda u plamièke kako u ludom ritmu plešu oko nagorjelih drva, poskakujuæi u svom kratkom zanosu otpora mraku koji je sve pokrivao. Pijuckao je èaj, još uvijek razmišljajuæi o dugom Putovanju koje ih je èekalo, no ne višes tolikim osjeæajem tjeskobe kao prije. Opet pogleda Ejlu. - Dobro si se sjetila da o tome treba razgovarati. Valjda još uvijek nisam navikao da je uz mene netko s kim mogu razgovarati o... ozbiljnim temama. A glede južnog puta, mislim da možemo stiæi u pravo vrijem za prelazak preko leda, ili ga ne bih niti odabrao. Iako je put duži, barem ga poznajem. Ne poznajem sjeverni put.- Mislim da si dobro odluèio, Džondalare. Da nisam pod smrtnom kletvom, i ja bih posjetila Brunovo pleme - reèe Ejla i zatim doda tako tiho da ju je jedva èuo:- Kad bih mogla, kad bih bar mogla, pošla bih još jednom, posljednji put, vidjeti Darka.Oèajno beznadan i prazan zvuk njezina glasa pokaza mu jaèinu njezine boli zbog gubitka sina.- Ejla, želiš li ga pokušati naæi?- Da naravno da želim, ali ne mogu. To bi svakome samo izazvalo nevolje. Ja sam izopæena. Kad bi me vidjeli mislili bi da sam zao duh. Za njih sam mrtva i nièim što bih mogla uèiniti ne bi ih mogla uvjeriti da sam živa. - Ejla kao da se zagledala nekamo daleko, no zapravo je gledala u svoja sjeæanja.- Osim toga, Dark više nije dijete koje sam ostavila. On je sad veæ blizu muškosti. No, kako sam ja, za mjerila žena iz Plemena, kasno došla do svoje ženske zrelosti, tako bi i moj sin mogao kasniti za ostalim djeèacima.Ali uskoro æe Ura doæi živjeti s Brunovim plemenom - ne, sada je to Braudovo pleme - reèe Ejla, mršteæi se. - Ovo

je ljeto Zbora Plemena, dakle ove æe jeseni Ura napustiti svoje pleme i doæi živjeti s Brunom i Ebrom, a kad oboje budu dovoljno odrasli, ona æe postati Darkov par. Ona zasta, a onda doda: - Kad bih mogla, htjela bih biti tamo da ju doèekam, no samo bih je preplašila, a ona bi možda pomislila da Darka prati nesreæa ako duh njegove èudne majke ne ostaje tamo "dje pripada, na drugom svijetu. - Ejla, jesi li siguran? Naæi æemo vremena da ih potražimo, ako želiš - reèe Džondalar. - Èak i kad bi ih htjela naæine bih znala gdje da ih tražim - reèe ona. Ne znam gdje im je nova špilja i ne znam gdje je Zbor Plemena. Nije mi suðeno da ga vidim. On više nije moj sin. Dala sam ga Ubi. On je sada Ubin sin. - Ejla podiže pogled prema Džondalaru. On vidje kako joj naviru suze. -Kad je Ridag umro, znala sam da više nikad neæu vidjeti Darka. Pokopala sam Ridaga u ovoju u kojem sam nosila Darka i u svom srcu tada pokopala Darka. Znam da ga više nikadveæu vidjeti. Za njega sam mrtva i bolje je da i on za mene bude mrtav.Suze su joj natapale lice, iako se èinilo da ih ona nije svjesna i kao da ne primjeæuje da su potekle. - Stvarno imam sreæe, znaš? - Pomisli na Neziju. Ridag je bio njezin sin ona ga je othranila iako ga nije rodila, i znala je da æe ga izgubiti. Znala je da on, èak ni ako pozivi, nikad neæe živjeti normalnim životom. Druge majke koje ostanu bez sinova mogu ih samo zamisliti na drugome svijetu, meðu duhovima, a ja mogu zamišljati Darka na ovome svijetu, kako ga prati sreæa i kako je uvijek sretan. Mogu zamišljati da živi s Urom, ima djecu na svome ognjištu... èak i ako ga višenikad ne vidim.Dugo potiskivana bol napokon je prevlada i oslobodi se i Ejla grèevito zajeca. Džondalar je uze u naruèje i zagrli. Pomisao na Ridaga i njega je rastužila. Imao je slabo srce. Nezija je rekla da je tako bilo oduvijek. Nije mu bilo pomoæi, iako su svi vidjeli da se Ejla posebno trudila. No Ejla mu je dala nešto što nije mogao nitko drugi. Kad je došla i poèela njega i ostatak Lavljeg tabora poduèavati govoriti jezikom Plemena, pokretima i gestama, on je bio sretniji no ikad prije. Prvi put u svome mladom životu mogao je komunicirati s ljudima koje je volio. Mogao je drugima pokazati svoje želje i potrebe i mogao im je kazati što osjeæa, osobito Neziji, koja se brinula o njemu otkadje njegova prava majka umrla raðajuæi ga. Napokon joj je mogao reæi da je voli.Bilo je to iznenaðenje za sve iz Lavljeg tabora, ali kad su napokon shvatili da on nije samo prilièno pametna životinja, koja nema dar govora veæ da je samo drukèiji èovjek s drugim naèinom govora, poèeli su shvaæati da je inteligentan i poèeli su ga prihvaæati kao osobu. I za Džondalara je to bilo iznenaðenje, iako mu je Ejla to veæ pokušala objasniti kad ju je nauèio verbalnom govoru. Džondalar je znakove nauèio prepoznavati kad i ostali i tad je poèeo cijeniti nježni humor i dubinu razumijevanja u malome djeèaku iz prastare rase.Džondalar je grlio voljenu ženu, a ona se oslobaðala boli 73 snažnim jecajima. Znao je da Ejla potiskuje svoju tugu od smrti poluplemenskog djeteta koje je Nezija usvojila i koje je Ejlu toliko podsjeæalo na njezina vlastitog sina; razumio je da ona tuguje i za Darkom.Ali nije sve bilo ni Ridagu ili u Darku. Ejla je oplakivala sve što je izgubila: prave roditelje u davnom djetinjstvu kojih se nije ni sjeæala, voljene ljude iz Plemena i gubitak samog Plemena. Bru-novo je pleme bilo njezina obitelj, Iza i Kreb su je odgojili, brinuli za nju i, usprkos tome što se razlikovala od njih, nekad je i sama mislila o sebi kao o ženi Plemena. Iako je odluèila poæi s Džondalarom jer ga je voljela i htjela biti s njim, razgovarajuæi, tek je sad shvatila kako daleko on živi; trebat æe im godina ili dvije samo da tamo stignu. A što to znaèi, napokon je shvatila: nikad se više neæe vratiti.Nije napuštala samo život s Mamutoncima, koji su joj ponudili mjesto meðu sobom; napuštala je istodobno i najmanju nadu koja je možda mogla postojati da æe opet vidjeti ljude iz svog Plemena, ili sina koji je ostao s njima.Sa svojim je starim tugama proživjela toliko toga da ih je veæ pomalo i preboljela, no Ridag je umro u tako bliskoj prošlosti, tek nekoliko dana prije no što su otišli s Ljetnog sabora i njegova je smrt još bila presvježa, a tuga još prebolna. Ta je bol pobudila bol ranijih gubitaka, a shvativši kolika æe se udaljenost isprijeèiti, morala se pomiriti s tim da mora pokopati i svaku nadu u povratak tom dijelu svoga života.Veæ je jednom izgubila svoj raniji život; nije znala tko joj je prava mati i tko je bio njezin narod, oni meðu kojima se rodila. Osim slabih prisjeæanja - više osjeæaja nego ièeg drugog - nije se mogla sjetiti nièega iz vremena prije potresa niti ikakvih ljudi prije Plemena. Ali Pleme ju je izopæilo; Braud je bacio na nju smrtnu kletvu. Za njih je bila mrtva i sad je doista spoznala da je taj dio svoga života izgubila kad su je izopæili. Odsad joj se više nikad neæe pružiti prilika doznati odakle je došla, nikad više neæe susresti prijatelja iz djetinjstva, nikad više neæe upoznati nekoga tko bi poznavao njezino podrijetlo...Morala je prihvatiti gubitak svoje prošlosti, no tugovala je za njom. Ostala joj je samo ona prošlost koja je živjela u njezinu srcu i sjeæanju. Pitala se što je èeka kad stignu na kraj Putovanja. Što god ju je èekalo, kakov god Džondalarov narod bio, ona neæe imati ništa drugo; samo svoje uspomene... i buduænost.Na šumom okruženom proplanku bilo je potpuno mraèno. Ni najslabiji znak nekog obrisa ili sjene nije bilo moguæe

razluèiti od okolne pozadine, osim nešto slabog crvenila od žara u ložištu i blještave i nezemaljske svjetlosti zvijezda. Samo je lagan povje-larac prodirao kroz gustu dubravu, pa su svoje krznene vreæe za spavanje iznijeli pred šator. Ejla je budna ležala pod zvjezdanim nebom, zureæi u zvijezde i slušajuæi noæne šumove-, kako vjetar šumi kroz krošnje, tihi žubor rijeke, zrikanje zrikavaca, grubi ba-rump žaba. rikaèa... Odjednom se zaèu glasni štropot i pljusak vode, a zatim jezovito sovino hu-hu. Nešto kasnije u daljini odjeknu duboka rika lava i glasno mamutovo trubljenje. Malo prije toga Vuk je sav uzdrhtao od oduševljenja na zvuk vuèjeg zavijanja i zatim otrèao. Nedugo zatim opet se zaèula vuèja pjesma i kao odgovor, znatno bliže zavijanje. Èekala je da se zvijer vrati. Opustila se kad je zaèula njegovo dahtanje i kad ga je osjetila kako se privlaèiuz njezine noge. Sigurno je trèao, pomisli ona.Tek je zadrijemala kad se iznenada bez razloga probudi. Napeta i pozorna ostala je mirno ležati, pokušavajuæi otkriti što ju je probudilo. Najprije zaèu gotovo neèujno rezanje koje je kroz njezine pokrivaèe dopiralo s vruæeg mjesta uz njezine noge. Zatim zaèu tiho šuškanje. Pojavio se uljez!- Džondalare? - javi se ona tiho.- Mislim da je meso nekoga privuklo. Mogao bi biti medvjed, ali vjerojatnije je da je ili žderonja ili hijena- odgovori Džondalar jedva èujnim šaptom.- Sto æemo? Ne dam naše meso!-Još ništa. Što god to bilo ne može do mesa. Èekajmo.No, vuk je toèno znao što je to njuškalo i nije htio èekati. Gdjegod su noæili, on bi to mjesto proglasio svojim teritorijem i preuzeo na sebe zadaæu branitelja. Ejla osjeti kako Vuk odlazi i trenutak kasnije zaèu ga kako prijeteæireži. Odgovorila mu je potpuno drukèija rika koja kao da je došla odozgo. Ejla sjede i posegnu za praækom, no Džondalar je veæ stajao, a njegovo koplje veæ je spremno ležalo na izbacivaèu.- Medvjed je - reèe on. - Mislim da se uspravio na stražnjenoge, ali ništa ne vidim.Zaèuju kako se nešto mièe, zvuk komešanja odnekud izmeðu ognjišta i kolaca na kojima je bilo obješeno meso, a zatim prijeteæe rezanje životinja koje su se suoèavale prije napada. Iznenada, s druge strane, Njiska zarže, a za njom, još glasnije, Trkaè obznani svoju uznemirenost. Èulo se još šumova od pokreta po mraku, a zatim Ejla zaèu poznato uzbuðeno duboko rezanje koje je oznaèavalo poèetak Vukova napada.- Vuèe! - zazva Ejla, nastojeæi sprijeèiti opasni susret.Odjednom se usred divljeg rezanja zaori prodorna rika, za

74 75 njom bolno cviljenje, a kiša sjajnih iskrica poleti oko velikog tijela koje se svali u ognjište. Ejla zaèu fijuk neèeg što munjevito proleti zrakom. Odjeknu jasan dung, i odmah zavijanje, a zatim se zaèu krš i lom neèeg što se probijalo kroz šikaru, brzo uzmièuèi. Ejla zazviždi poziv Vuku. Nije željela da on poðe u potjeru. Kad je mladi vuk stigao do nje, ona kleknu da ga s olakšanjem zagrli, a Džondalar razgori Vatru. Na svjetlu ugledaše krvavi trag koji je ostao za životinjom u bijegu.- Siguran sam da ga je moje koplje pogodilo - reèe Džondalar - ali nisam vidio gdje je pogoðen. Potražit æu ga ujutro. Ranjeni medvjed može biti opasan, a ne znamo neæe li se još netko zadržavati na ovom prenoæištu. - Ejla priðe pogledati trag. - Gubi mnogo krvi. Neæe stiæi daleko - reèe ona - no, brinula sam se za Vuka. Medvjed jevelika zvijer. Mogao ga je raniti.- Mislim da Vuk nije trebao tako napasti. Mogao je izazvati medvjeda da napadne nekoga drugog, ali hrabarje to èin i drago mi je što te tako odluèno brani - reèe Džondalar.- I meni je drago. Medvjed je uzbudio Njisku i Trkaèa. Idem vidjeti kako su.I Džondalar je to htio provjeriti. Ustanoviše da su se konji približili vatri. Njiska je odavno nauèila da vatre koje potpale ljudi uglavnom znaèe sigurnost, a Trkaè je to uèio iz svog iskustva, kao i od starije ženke. Umirivali su ih utješne rijeèi i dodiri ljudi u koje imaju povjerenja, no Ejla se osjeæala uznemireno i znala je da æe joj dugo trebati da opet zaspi. Odluèila je skuhati si neki umirujuæi èaj te uðe u šator i uze svoju torbu od vidrine kože s ljekovitim travama.Dok se kamenje za kuhanje èaja zagrijavalo, gladila je trošno krzno prisjeæajuæi se kako joj je tu torbu dala Iza.Prisjeæala se uspomena na svoj život s Plemenom, a osobito na njihov zadnji zajednièki dan. Zašto se Kreb morao vratiti u špilju, pomisli ona. Iako je veæ ostario i oslabio, mogao je još uvijek biti živ. A nije bio slab veèer prije togakada je Guva proglasio novim Mog-urom. Bio je opet jak, pravi Mog-ur, kao i prije. Guv nikad neæe imati Krebovu

moæ.Džondalar je primijetio njezinu potištenost. Misleæi kako ona još uvijek misli na Ridaga i Darka koje više nikad neæe vidjeti, nije znao što joj želi reæi. Želio joj je pomoæi, no nije se htio nametati. Dok su tako sjedili uz vatru pijuæi èaj, Ejla sluèajno pogleda prema nebu. Zaustavila je dah.- Gle, Džondalare - reèe ona. - Na nebu. Crveno, kao vatra,ali visoko i daleko. Sto je to? - Ledena vatra - reèe on. Tako je zovemo kad je ovako crve-B ponekad kažemo sjeverna vatra.Neko su vrijeme gledali velièanstveni prizor kako Sjevernaicila lelujaju po nebu kao pauèinasti plašt na nebeskom vjetru.- Prošarano je bijelim prugama - reèe Ejla - i mièu se, kao daæe dim ili zapjenušena bijela voda. Ima i drugih boja.- Zvjezdani dim - reèe Džondalar. - Neki ljudi to i tako zovu.vjezdani oblaci, kad je bijelo. Ima raznih naziva, a veæina ljudiu I mah zna o èemu govoriš èim spomeneš bilo koje takvo ime.- Kako to da nisam ovo svjetlo vidjela nikad prije? - upita Ejla osjeæajuæi divljenje s primjesom straha.- Možda si živjela južnije. Zovu je sjeverna vatra zato što se vidi samo daleko na sjeveru. Nisam ih èesto viðao i nikad ih dosad nisam vidio tako jake niti tako crvene, no ljudi koje su Putovanja odvela daleko na sjever tvrde da su, što ideš više prema sjeveru, sve veæa, jaèa i ljepša.- Ali na sjever možeš iæi samo do Ledenog zida.- Možeš na sjever putovati i dalje od njega, ako putuješ vodom. Nekoliko dana hoda prema zapadu od mjesta gdje sam roðen, ovisno od godišnjem dobu, zemlja završava na rubu Velikihvoda. Vrlo su slane i nikad se ne smrzavaju, iako se u njima ponekad vide veliki komadi leda. Prièa se da su neki ljudi putovali iiza Ledenog zida èamcima loveæi neke morske životinje koje živeu vodi - reèe Džondalar.- Hoæeš reæi, kao zdjelasti kožnati èamci u kakvima Mamu-tonci prelaze preko rijeka?- Poput njih, mislim, ali veæi i jaèi. Nisam ih nikad vidio i nisam vjerovao u te prièe, dok nisam vidio Saramudonce i èamcekakve oni prave. Mnogo vrlo velikog drveæa raste oko VelikeMajke Rijeke blizu njihove nastambe. Od njega prave èamce. Kadto vidiš, Ejla, neæeš povjerovati. Ne samo što prelaze rijeku, onipo rijeci u tim èamcima i putuju. I uzvodno i nizvodno.Ejla zapazi njegov zanos. Sad kad je njegova dvojba riješena, doista je jedva èekao da ih opet posjeti. Ejla nije razmišljala o susretu s njegovom drugom obitelji. Pozornost joj je privlaèila neobièna svjetlost na nebu. Željela je znati što ona znaèi, uznemirivala ju je no nije ju ispunjavala strahom onako kako se to dogaða sa zemaljskim poremeæajima. Grozila se svakog pokreta zemlje, osobito potresa. Ne smo zato što je trešnja onoga što bi inaèe moralo biti èvrsto tlo veæ i samo po sebi zastrašujuæe, nego i zato što su potresi uvijek najavljivali drastiène, bolne i nasilne promjene u njezinu životu.

76 77 Potres ju je otrgnuo od njezina naroda i uveo je u djetinjstvo strano svemu što je prije toga poznavala; potres je doveo do njezina izopæenja iz Plemena, ili bar Braudu dao izgovor za to. Èak i erupcija vulkana koja ih je zasula sitnim prahom vulkanskog pepela, kao da je bila slutnjom njezina odlaska od Mamuto-naca, iako je to bio njezin, a ne nametnuti izbor. Ali nije znala što znaèe znaci na nebu, pa niti je li to uopæe kakav znak.- Kreb bi sigurno mislio da je ovakvo nebo znak neèega - reèe Ejla. - On je bio najmoæniji mog-ur svih plemena, a nešto poput ovog izazvalo bi ga da meditira dok ne shvati što to znaèi. Mislim da bi i Mamut mislio da je to znak. Što ti misliš, Džondalare? Je li to znak èega? Možda neèeg... lošeg?- Pa... ja ne znam, Ejla - Oklijevao joj je reæi da se meðu njegovima vjeruje da crvena boja u sjevernom svjetlu èesto znaèi upozorenje, ali ne uvijek. Ponekad najavljuje nešto važno. -Ja nisam Onaj koji služi Majku.

Moglo bi biti i znak neèeg dobrog.- Ali ta Ledena vatra je moæan znak neèega, zar ne?- Obièno da. Bar tako vjeruje veæina ljudi.Ejla je u svoj èaj od kamilice umiješala nešto korijena kan-diljke i pelina, èime je dobila nešto više od umjereno umiruju-æeg piæa, no nije se osjeæala sigurno nakon medvjedova upada i neobiène svjetlosti na nebu. Èak i nakon umirujuæeg èaja, osjeæala se kao da joj se san odupire. Pokušala je zaspati u svim moguæim položajima, najprije na boku, pa na leðima, pa na drugom boku, pa èak i na trbuhu, i bila je sigurna da njezino bacakanje i okretanje smeta Džondalara. Kad je napokon zaspala, èesto su joj se javljali zastrašujuæe plastièni snovi.Bijesni urlik propara tišinu i ljudi koji su gledali popadaše na zemlju od straha. Golemi špiljski medvjed gurnu vrata kaveza i razbije ih u komadiæe. Pobješnjeli je medvjed bio slobodan! Braud mu je stajao na ramenima, još dvaèovjeka visjela su mu na krznu. Jedan se iznenada naðe u stisku èudovišne životinje, no njegov krik brzo bi prekinut kad mu je snažni medvjedov zagrljaj slomio vrat. Mog-uripokupiše tijelo i, sveèano i uzvišeno, odnesošegau špilju. Na èelu je šepao Kreb u svome medvjeðem plastu.Ejla je zurila u bijelu tekuæinu u napukloj drvenoj zdjeli. Tekuæina posta krvavocrvena i zgusnu se dok su se bijele svjetlucave pruge polako mreškale kroz nju. Ona osjeti tjeskobnu zabrinutost; nešto je pogriješila. Nije bilo za oèekivati da je u zdjeli ostalo tekuæine. Ejla prinese zdjelu usnama i isprazni je. Sad joj se vidik promijeni, bijelo se svjetlo naðe unutar nje, ona poène rasti i s velike visine gledati na zvijezde koje oznaèavaju stazu. Te se zvijezde pretvore u mala titrava svjetlašca koja vode kroz dugu, beskrajnu špilju. Crveno svjetlo na kraju poraste, ispuni joj vidik, i osjeæajuæi se kao da vrtoglavo propada, ona vidje mog-ure kako sjede u krugu, napola skriveni stalagmitima.Još je dublje propadala u crni bezdan, okamenjena od straha. Odjednom, tu je, s bijelim svjetlom u njoj, bio Kreb. Pomagao joj je, podržavao ju je, olakšao njezine strahove. Poveo ju je na èudno putovanje unatrag prema njihovim zajednièkim poèecima, kroz slanu vodu i bolno hvatanje zraka, pjeskovitu zemlju i visoko drveæe. Zatim se naðoše na tlu, hodajuæi na dvije noge, hodajuæi daleko, prema zapadu i velikom slanome moru. Doðoše do strmog zida pred rijekom i ravnicom, s dubokom udubinom pod velikom nadnesenom stijenom; bila je to špilja njegova davnog pretka. Ali dok su se približavali špilji, Kreb poèe išèezavati i nestajati.Prizor postade maglovit, a Kreb se rasplinjao sve brže; veæ je gotovo potpuno nestao. Ona se uspanièi. - Krebe, molim te, ne odlazi! - Pregledavala je krajolik oèajnièki tragajuæi za njim. A onda ga opazi na vrhu litice iznad špilje njegova pretka, nedaleko velike gromade, dugaèka, neznatno zaravnjena stupa koji se naginjao preko ruba kao zamrznut upadu. Ejla opet pozva, ali on utonu u kamen. Obuze je oèaj; Kreb je otišao, a ona je ostala sama, svabolna od tuge i želje da ima bar nešto njegovo za uspomenu, nešto što bi mogla dirati i držati, no sve što joj je ostalobijaše golema tuga. Iznenada, trèala je, trèala stoje brže mogla; morala je pobjeæi, morala je pobjeæi.- Ejla! Ejla! Probudi se! - vikao je zabrinuto Džondalar, tresuæi je.- Džondalar - progovori ona sjedajuæi. A onda se, još uvijek oèajna, baci na njega, sva u suzama. - Nema ga više... O, Džondalare.- Sve je u redu - reèe on grleæi je. - Sigurno je to bio ružan san. Vikala si i plakala. Bi li ti pomoglo da mi ga isprièaš?- Kreb je bio, sanjala sam Kreba, i ono kada sam za vrijeme Zbora Plemena ušla u onu špilju i kad su se dogodile sve one èudne stvari. Dugo poslije toga bio je ljut na mene. A onda, tek što smo se poèeli opet približavati, on je poginuo prije nego što smo stigli više porazgovarati. Rekao mi je da je Dark sin Plemena.

78 79 Nikad nisam potpuno shvatila što je time htio reæi. Toliko je toga o èemu bih sada s njim htjela razgovarati. Neki su o njemu govorili samo kao o moænom Mog-uru, a bez oka i ruke mogao im je izgledati ružan i strašan. Ali nisu ga poznavali. Kreb je bio blag i mudar. Razumio je svijet duhova, ali je razumio i ljude. U snu sam htjela razgovarati s njim, i mislim da je on htio razgovarati sa mnom.- Možda i jest. Nikad nisam znao tumaèiti snove - reèe Džondalar. - Je li ti sada bolje?- Sad mi je dobro - reèe Ejla - ali žao mi je što ne znam više o snovima.- Mislim da ne bi trebao sam iæi tražiti onog medvjeda - rekla je Ejla nakon doruèka. - Sam si rekao da ranjeni medvjed može biti opasan.- Pazit æu.- Ako poðem s tobom, možemo paziti oboje, a ostanem li ovdje, neæu biti ništa sigurnija. Medvjed se može

vratiti dok te nema.- Toèno. Dobro, doði sa mnom.Krenuvši u šumu, slijedeæi medvjedove tragove, Vuk je odluèio pronaæi medvjeda i probijao se kroz nisko grmlje, uzvodno uz rijeku. Malo više od kilometra uzvodno, zaèuše komešanje, rezanje i tuljenje. Požuriše i naðoše Vuka, kako nakostriješen prijeteæi reži, ali s nisko spuštenom glavom i repom meðu nogama, držeæi se dalje od manjeg èopora vukova koji su èuvali tamno-smeðu medvjedovu lešinu.- Sad bar ne moramo brinuti o opasnom ranjenom medvjedu - reèe Ejla, držeæi izbacivaè i koplje spremne.- Nego samo o èoporu opasnih vukova -1 on je bio spreman hitnuti koplje. -Jesi li htjela njegova mesa?

- Ne, mesa imamo dovoljno. Nemamo ga više u èemu ponijeti. Ostavimo medvjeda njima.- Svejedno mi je za meso, ali rado bih imao šape i velike zube - reèe Džondalar.- Onda ih uzmi. Imaš pravo na njih. Ti si ubio medvjeda. Mogu praækom tjerati vukove dovoljno dugo da možeš uzeti trofeje. Džondalar to sam ne bi pokušao. Potjerati èopor vukova od mesa na koje polažu pravo èinilo mu se opasno, no sjeæao se njezinog juèerašnjeg tjeranja hijena.- Hajde - reèe on, uzevši oštar nož.Vuk se jako uzbudio kad je Ejla poèela bacati kamenje i goniti èopor vukova i stajao je i èuvao medvjedovu lešinu dok je I ndalar hitro rezao pandže. Zube je bilo nešto teže izvaditi, no, ubrzo je imao svoje trofeje. Ejla je s osmijehom promatrala VUka. Èim je njegov "èopor" otjerao divlji èopor, cijelo se njegovo držanje i ponašanje promijenilo. Podigao je glavu, ispružio rep i zauzeo položaj vuka predvodnika, a njegovo je rezanje posudo agresivnije. Predvodnik divljeg èopora pažljivo ga je gledao i èinilo se da bi ga ubrzo mogao napasti.Nakon što su medvjedovu lešinu prepustili èoporu vukova i krenuli, voða èopora zabaci glavu i poèe zavijati. Imao je dubok i snažan glas. Vuk podiže glavu i zaurla mu odgovor, ali njegovoj je pjesmi nedostajalo zvuènosti. Bio je mlaði, tek odrastao, i tose èulo-- Hajde, Vuèe. On je veæi od tebe, a da i ne govorimo koliko je stariji i mudriji. Dok trepneš okom bacio bi te na leða - reèe Ejla, no Vuk zaurla opet, ne toliko kao izazov, koliko zato što se našao meðu svojom vrstom.Ostali se vukovi pridružiše i Džondalar osjeti kako je okružen zborom tuljenja i zavijanja. Odjednom, tek tako, zatošto joj se to svidjelo, Ejla podiže glavu i zaurla. Od tog urlika Džondalaru leðima proðu trnci i sav se naježi. Njegovu uhu to je bila savršena imitacija vuèjeg zavijanja. Èak je i Vuk nakrivio glavu prema njoj i ispustio novi, znatno samouvjerljiviji, urlik. Ostali vukovi slièno odgovoriše i šuma se opet ispuni jezovitom vuèjom pjesmom.Vrativši se u prenoæište, Džondalar uze èistiti medvjeðe pandže i zube deraèe, a Ejla natovari Njisku, tako brzo da on još nije bio spreman za polazak kad je ona veæ završila. Ona se naslonila na kobilu i odsutno je èeškala, osjeæajuæi kako se opušta u dodiru s njom. Pogled joj pade na Vuka i ona primijeti da je našao još jednu staru, trulukost. Ovog puta držao ju je daleko od ruba proplanka, zaigrano mumljajuæi oko svog vrijednog plijena, mot-reæi ženu, ali ne pokušavajuæi donijeti joj ga.-Vuèe! Doði, Vuèe - zovnu ga ona. On ispusti kost i priðe joj. - Mislim da je vrijeme da te poènem uèiti nešto novo -reèe ona.Htjela ga je nauèiti da ostane na mjestu kad mu to kaže, pa èak i ako ga ostavi samog. Bilo je važno da on nauèi takvu naredbu iako se bojala da æe mu dugo trebati. Sudeæi prema dosadašnjim reakcijama ljudi koje su sretali, i prema Vukovim reakcijama, bojala se da bi mogao nasrnu ti na strance iz drugog "èopora"ljudi.Ejla je jednom Talutu obeæala da æe sama ubiti Vuka ako on ikome u Lavljem taboru uèini išta nažao i još je uvijekosjeæala svojom odgovornošæu osigurati da vuk kojeg je dovela meðu lju-

80 81 de nikome ne naudi. Uostalom, bojala se i za njegovu sigurnost. Njegov je prijeteæi nastup odmah izazvao obrambeni odgovor i bojala se da bi neki uplašeni lovac mogao pokušati ubiti neobiènog vuka koji bi se uèinio prijetnjom njegovu taboru, prije no što bi to ona stigla sprijeèiti. Ona odluèi da ga pokuša privezati uz drvo, reæi mu da ostane tamo i ode, no uže oko njegova vrata bilo je previše labavo. Drugi put je privezala èvršæe, no bojala se da ga ne uguši. Kao što je i mislila, kad je otišla, on je cvilio, zavijao i skakao u zrak pokušavajuæi je dostiæi. S udaljenosti od nekoliko koraka nastavila mu je zapovijedati da ostane gdje jest, pokazujuæi mu znak zaustavljanja i

rukom.Kad se napokon smirio, ona mu priðe i pohvali ga. Nakon još nekoliko pokušaja, ona vidje da je Džondalar spreman i pusti Vuka. Za taj dan je bilo dovoljno vježbe no nakon napora da olabavi èvor koji je Vuk u borbi da ga se oslobodi stegnuo još jaèe, nije joj se više sviðalo da mu veže uže oko vrata. Prvo ga je morala stegnuti upravo koliko treba, ni preèvrsto ni prelabavo, a poslije je otkrila da je takve èvorove teško odmrsiti. Morat æe o tome još razmisliti.- Vjeruješ li ti doista da æeš ga uspjeti nauèiti da ne prijetistrancima? - upita Džondalar, vidjevši prve, po svemu sudeæi neuspjele pokušaje. - Nisi li rekla da je prirodno da ljudi budu nepovjerljivi prema drugima? Kako se možeš nadati da æeš ga nauèiti neèemu što je protivno njegovim prirodnim sklonostima?Popeše se na konje. -Je li konju prirodno da dopusti da mu jašeš na leðima? - upita ona.- Mislim da to nije baš isto - reèe Džondalar, dok su polazili jašuæi jedno uz drugo. - Konji se hrane travom,ne jedu meso, i mislim da su po svojoj prirodi skloniji izbjegavanju neprilika. Kad vide strance ili nešto što izgleda opasno, požele pobjeæi. Pastuh se možda ponekad bori s drugim pastuhom ili možda s neèim što ga izravno ugrožava, ali Trkaè i Njiska nastoje se udaljiti od nepoznatih situacija. Vuk ne bježi, on se pripremi za obranu. On je mnogo borbeniji.- Džondalare, i on bi pobjegao kad bi vidio da i mi bježimo s njim. On se priprema za obranu jer nas štiti. I toèno je da je on mesožder i da bi mogao ubiti èovjeka, ali on to ne èini. Ne vjerujem da bi to ikad uèinio, osim ako pomisli da je jedno od nas ugroženo. Životinje uèe, baš kao što i ljudi uèe. Nije sve u njegovoj prirodnoj sklonosti da ljude i konje drži svojim "èoporom". I Njiska je nauèila neke stvari koje ne bi nauèila da je živjela s drugim konjima. Je li konju prirodno da vuka smatra prija- u-ljem? A ona se sprijateljila i sa špiljskim lavom. Je li to prirodna sklonost?- Možda i nije - reèe Džondalar - ali teško mi je i reæi kako me zabrinulo kad se Macan pojavio na Ljetnom saboru, a ti si po-jahala na Njiski prema njemu. Kako si znala da æe te se sjeæati? Ili da æe se sjeæati Njiske? Ili daæe se Njiska sjeæati njega?- Oni su zajedno rasli - odvrati ona - Macan... mislim... Macan...Rijeè koju je izgovorila znaèila je "macu" ili "mladunèe", no èudno je zvuèalo i èudno ju je modulirala, ne kao u nekom od jezika kojim su ona i Džondalar obièno govorili, s nekim grubim grlenim zvukom kao iz grkljana. Džondalar je nije mogao izgovoriti, jedva je mogao i približno oponašati taj zvuk; bila je to jedna od relativno rijetkih izgovaranih rijeèi u jeziku Plemena. Iako ju je ona dovoljno èesto izgovarala da ju je mogao prepoznati, Hjla je veæ razvila naviku da odmah prevede svaku plemensku rijeè koju bi upotrijebila, kako bi njemu bilo lakše. Kad je Džondalar spomenuo lava kojeg je Ejla odgojila još od prve mladosti, poslužio se prevedenim oblikom imena koje mu je ona dala, no uvijek mu se èinilo neskladnim da golemom špiljskom lavu ime bude "Macan".- ... Macan je bio mladunèe kad sam ga našla, dojenèe. Nijejoš èak bio ni odbijen od sise. Nešto ga je udarilo u glavu, mislimsrna u trku, i bio je gotovo mrtav. Zato ga je majka i ostavila. INjiski je bio kao njezino mladunèe. Pomogla mi je da ga othranim - a bilo je tako smiješno kad su se poèeli zajedno igrati, osobito kad bi se Macan prišuljao i pokušao uhvatiti Njiskin rep. Iznam da mu je ponekad namjerno mahala repom pred nosom.Ili bi svatko od njih uhvatio za jedan kraj neke kože i navlaèili je.Mnogo su mi koža uništili, ali su me doista i mnogo nasmijali.Ejlino lice poprimi sjetni izraz. - Prije toga nisam se znala smijati. Ljudi iz Plemena nisu se nikad glasno smijali. Nisu voljeli nepotrebnu buku i glasni zvukovi služili su im uglavnom za upozoravanje na opasnost. A onaj izraz licakoji zoveš osmjehom, koji se Drugima sviða, kad se pokazuju zubi, njima je to bio znak nervoze ili pripreme za zaštitu i obranu, ili bi s nekim pokretima ruku znaèio i prijetnju. Njima to nije bio izraz sreæe. Nije im bilo drago kad sam se ja kao mala osmjehivala ili smijala, pa sam nauèila pred njima to ne raditi.Jahali su neko vrijeme uz rijeènu obalu po ravnom i širokom pojasu šljunèanog tla. - Mnogi se smiju kad su nervozni ili kad susretnu strance - reèe Džondalar. - Ali to ne znaèi zauzimanje

82 83

položaja za obranu, niti prijetnju. Mislim da je osmijeh znak da se ne bojiš.Jašuæi ispred njega, Ejla se nagnu u stranu kako bi povela kobilu oko nekog grmlja koje je raslo pokraj potoèiæa-pritoka rijeke. Kad je Džondalar napravio remenje kojim je vodio Trkaèa, Ejla se takoðer poèela time služiti da ponekad lakše povede Njisku ili da je zadrži vezanu na jednom mjestu, no, èak ni kad bi povodac bio na kobili, Ejla ga nikad nije rabila jašuæi. Nije namjeravala krotiti životinju kad se prvi put našla na kobilinim leðima,i njihovo je uèenje bilo uzajamno i, u poèetku, nesvjesno. Iako je, shvativši napokon što se dogaða, žena doista poèela uèiti kobilu da radi neke stvari, to je uvijek ostajalo u sklopu dubokog razumijevanja koje se meðu njima razvilo. - Ali ako osmijehom pokazuješ kako te nije strah, ne znaèi li to kako misliš da se nemaš èega bojati. Da se osjeæaš jakim i da te nièega nije strah? - upita Ejla kad su se opet našli jedno uz drugo.- Nisam nikad o tome ozbiljno razmišljao. Tonolan se uvijek osmjehivao i uvijek izgledao tako samouvjereno kad bismo sreli nepoznate ljude, a nije uvijek bio tako siguran kakvim se èinio. Pokušavao je navesti ih da povjeruju kako ga nije strah, pa dakle mislim da bi se moglo reæi kako je to obrambena grimasa, naèin da kažeš "Ja sam tako jak da se od tebe nemam èega bojati."- A nije li pokazivanje zubi prijetnja? Kad Vuk strancima pokaže zube, nije li to pokazivanje snage? - nastavljala je Ejla.- Možda u tome ima nešto što je jednako, ali ipak je velika razlika izmeðu osmijeha za dobrodošlicu i Vukova keženja i rezanja.- Istina - složi se Ejla. - Smijeh ti daje onaj divan osjeæaj sreæe.- Ili barem olakšanja. Kad sretneš nekog nepoznatog, i on ti se nasmiješi, to obièno znaèi dobrodošlicu, pa znaš na èemu si. Nije svaki osmijeh zato da se osjetiš sretnim.- Možda je osjet olakšanja poèetak sreæe - reèe Ejla. Neko su vrijeme jahali šuteæi, a onda žena nastavi: - Mislim da ima neke sliènosti u onome kad se netko smješka jer se osjeæa nesigurno pred strancima i toga što ljudi iz Plemena imaju u svom jeziku gestu u kojoj pokazivanje zuba znaèi nervozu ili èak prijetnju. A kad Vuk pokazuje zube nepoznatima, on im prijeti jer osjeæa uznemirenost ili se osjeæa zaštitnièki.- Znaèi kad pokazuje zube nama, vlastitom èoporu, to je osmijeh - reèe Džondalar. - Ponekad sam uvjeren da se osmjehuje i znam da se s tobom šali. Znam i da te voli, ali problem je u tome što je u njegovoj prirodi da kesi zube i prijeti neznancima. Ako te on štiti, kako æeš ga nauèiti da ostane tamo gdje mu kažeš da ostane dok te nema. Kako æeš ga nauèiti da ne napada strance ako on to hoæe? - Džondalarova jezabrinutost bila ozbiljna. Nije bio uvjeren da je bilo pametno povesti životinju sa sobom. Vuk je mogao izazvati mnogo problema.- Sjeti se, vukovi napadaju da se domognu hrane; Majka je ih takvima stvorila. Vuk je lovac. Mnogo ga toga moraš nauèiti, ali kako ga nauèiti da ne bude lovac? Da ne napada ljude?- I ti si bio stranac kad si došao u Dolinu. Sjeæaš se kad je Macan došao da me posjeti i našao te tamo? - upita Ejla, dok su se opet razdvajali kako bi jedno za drugim krenuli uz vododerinu koja je vodila od rijeke naviše.Džondalar osjeti da æe pocrveniti, ne toliko od nelagode koliko od prisjeæanja na snažne osjeæaje tog susreta. Nikad u životu nije se tako uplašio; nikad prije nije bio tako siguran da neæe preživjeti.Trebalo im je neko vrijeme da naðu put do plitke gudure oko stijenja nanesenog u proljetnim poplavama i na prvi pogled mrtvih, pocrnjelih i osušenih stabljika artemizijina grmlja koje æe s dolaskom prvih kiša planuti životom. Džondalar se sjeæao vremena kad se Macan vratio u dolinu, na mjesto gdje ga je Ejla othranila, i tamo, na širokoj izboèini ispred njezine malene špilje, pronašao stranca.Ni on sam nije bio malen, no Macan je bio najveæi špiljski lav kojeg je ikada vidio, visok gotovo kao Njiska i krupniji od nje. Džondalar se još uvijek oporavljao od rana koje mu je isti lav, ili neki od njegovih, zadao kad su on i Tonolan glupo ušli u njihovu jazbinu. Tonolanu je to bilo posljednje što je uèinio u životu. Džondalar je bio siguran da je i njemu došao kraj kad je špiljski lav zarikao i pripremio se za skok. Odjednom se Ejla našla izmeðu njih, podigla ruku i lav je stao! Da nije bio tako skamenjen, èinilo bi mu se komièno kako se golema zvijer skupila isvinula da ju zaobiðe. I prije nego što je došao k sebi, veæ je èeškao divovskog maèka i igrao se s njim.- Da sjeæam se - reèe on kad su stigli na uzvisinu i opet po-jahali jedno kraj drugog. -1 još uvijek ne razumijem što ga je zaustavilo usred napada na mene.- Kad je Macan još bio mladunèe, igrao se napada na mene, ali kad je porastao postao je prevelik da bih se s njim mogla igrati takvih igara. Bio je pregrub. Morala sam ga nauèiti da prestane kad ja to želim - objasni Ejla. - Sad moram nauèiti Vuka da ne

84 85

napada strance i da ostane iza nas ako to od njega zatražim. Ne samo zato da ne ugrozi ljude, nego i zato da oni ne ugroze njega.- Ako ga itko može tomu nauèiti, onda to možeš ti - reèe Džondalar. Uvjerila ga je, i kad bi to doista i mogla uèiniti,s vukom bi bilo lakše putovati, no još se uvijek pitao koliko æe im još neprilika taj vuk donijeti. Zadržao ih je pri prelasku preko rijeke, žvakao im sve stvari od kože, iako je Ejla, èini se, taj problem riješila. I nije se moglo reæi damu životinja nije draga. Volio ga je, bilo je zadivljujuæe gledati vuka tako izbliza i iznenadilo ga je kako je Vuk društven i topao, ali za njega je trebalo i vremena i brige i hrane. I o konjima se trebalo brinuti, no Trkaè je bio takoposlušan, i konji su bili stvarna pomoæ. Povratak æe im sam po sebi biti dovoljno težak; nije im trebalo dodatno breme, životinja koja je izazivala gotovo jednako toliko problema koliko i dijete.Dijete bi doista bilo problem, mislio je Džondalar jašuæi. Samo da Velika Majka ne obdari Ejlu djetetom prije kraja putovanja. Da smo veæ tamo i da smo se sredili, bilo bi to drugo. Tada bismo mogli razmišljati o djeci. A ne možemo poduzeti ništa, nego samo moliti Majku. Kako bi to izgledalo da je s nama i jedno malo?A što ako je Ejla u pravu? Ako se djeca zaèinju Užicima? Ali mi smo veæ zajedno neko vrijeme, a nema nikakvih znakova o djeci. Mora biti da Ðoni stavlja dijete u ženu, no što ako Majka odluèi da ne da Ejli dijete? Veæ je rodila dijete, obièno ih daje još. A možda je stvar u meni. Može li Ejla imati dijete od mog duha? Može li ijedna žena?Dijelio sam Užitke i èastio Ðoni mnogo puta. Je li ikoja od njih rodila dijete koje sam ja zaèeo? Kako da to muškarac zna? Renek je znao. Njegova je boja bila tako snažna i crte njegova lica tako neobiène da se njegov duh mogao vidjeti u mnogo djece na Ljetnom saboru. Ja nemam tako prepoznatljive boje ni takvo lice... ili ipak?A ono kada su nas Hadumanci zaustavili dok smo putovali ovamo? Stara Haduma htjela je da Norija ima dijete s plavim oèima poput mojih i poslije svojih Obreda Prvih užitaka Norija mi je rekla da æe roditi sina od moga duha smojim plavim oèima. Haduma joj je tako rekla. Tko zna je li ikada rodila to dijete?Kad sam odlazio, Serenija je mislila da je možda trudna. Pitam se je li dobila dijete s plavim oèima poput mojih. Serenija je imala jednog sina, ali poslije toga nije imala djece, a Darvo je bio gotovo odrastao èovjek. Što li æe ona misliti o Ejli, i što æe Ejla misliti o njoj? A možda i nije zatrudnjela. Možda Majka još nije zaboravilau sam uèinio i možda je to Njezin naèin da mi kaže da ne za-luujem dijete na ovom ognjištu. Ali vratila mi je Ejlu. Zelandonimi je uvijek govorila da mi Ðoni nikad neæe odbiti što god od Njemazim, ali me upozorila da i pazim što tražim, jer æu to, reklau , dobiti. Zato je i tražila da joj obeæam da nikad neæu tražiti njulok je još bila Zolena.A zašto bi netko tražio nešto što ne želi? Nikad nisam dobro i izumio one koji razgovaraju sa svijetom duhova. Oni uvijek imaju sjene na jeziku. Uvijek su govorili da je Tonolan Donin ljubimac misleæi na njegov smisao za odnose sljudima. A govorili su i "Èuvaj se Majèine naklonosti". Ako ti je tako naklonjena, onda ne voli kad si predugo daleko od nje. Je li zato Tonolan umro? Je li ga Velika Majka Zemlja uzela k sebi? Što zapravo, znaèi kad kažu da je Ðoni nekome naklonjena?Ne znam je li meni naklonjena ili nije, ali sad znam da je Zolena dobro odluèila kad je odluèila prihvatiti položaj visoke elandonske sveæenice, Prve Meðu Onima Koji Služe Majci. I za mene je to bilo dobro. Pogriješio sam, ali daona nije postala Zelandoni, nikad ne bih pošao na Putovanje, i nikad ne bih pronašao Ejlu. Možda mi je doista malonaklonjena, no, ne želim zlorabiti Doninu dobrotu. Veæ sam ju zamolio da nas sigurno dovede kuæi; ne mogu od nje tražiti da Ejli podari dijete moga duha, osobito ne sada. Ali pitam se hoæe li ikada?

86 87 6O krenuvši prema zapadu, Ejla i Džondalar napustili su rijeku koju su do tada pratili. Iako je cilj njihova putovanja,Zelandonija, bio na zapadu, kako bi bili sigurni da prate Veliku Majku Rijeku, bili su prisiljeni kretati se prema jugu do njezina ušæa u Bersko more. Samo što su skrenuli na zapad, naišli su na široku dolinu s blagom travnatom kosinom okrenutom prema hitroj rijeci koja je brzala njezinom sredinom prema istoku. Rijeka æe se nešto niže ulitiu rijeku koju su prestali pratiti. Dolina kojom su prolazili bila je, ustvari, široka naplavna ravnica posuta kamenjemraznih velièina - od sitnog pjeskovitog šljunka do glomaznih stijena. Osim nekoliko èuperaka trave i pokoje rascvjetane biljke, kameniti je pojas bio gol, proljetnim potopom oèišæen od biljaka.

Nekoliko cijelih stabala bez lišæa i kore, nalazilo se na prebri-sanoj ravnici, a isprepleteno johino šiblje i grmlje sa sivkastim dlakavim lišæem nakupilo se sa strane. Malo krdo divovskih jelena, megacerosa uz èije bi razmetljivo rogovlje i veliki rogovi sobova izgledali mali, paslo je u vlažnoj udolini blizu vode, uz vanjski rub vrbika èupavih vrba.Vuk je bio vrlo razigran i stalno se zalijetao pod noge konja. Njiska je uspijevala zanemariti njegove ispade, no Trkaè je na njih bio osjetljiv. Ejla je mislila da æe mladi konj igrom odgovoriti na Vukovu igru, no kako ga je Džondalar vodio, Vukove šale sama su ga ometale. I Džondalaru je to smetalo jer je morao više paziti na konja. Bivao je sve uznemireniji i razmišljao kako Ejlu upitati može li Vuka držati dalje od Trkaèa.Iznenada, na njegovo veliko olakšanje, Vuk otrèi nekud. Nanjušio je jelena i pošao u izviðanje. Prvi pogled na duge noge bio je neodoljiv; Vuk pomisli da je to još jedna dugonoga životinja s kojom æe se igrati, ali kad je jelen kojem se približio spustio glavu, Vuk se zaustavi. Velièanstveni razgranati rogovi snažnoga jelena bili su dugi i do èetiri metra! Golema je životinja pasla ši-rokolisnu travu, a mesoždera nije bila nesvjesna, nego nezainteresirana za njega, kao da zna da se nema èega bojati od jednog jedinog vuka.Ejla se nasmija vidjevši taj prizor. - Pogledaj ga, Džondalare, Vuk je mislio da je i taj jelen neki konj kojega može gnjaviti. I Džondalar se osmjehnuo. - Èini se da ga je iznenadilo. Ti u rogovi nešto što nije oèekivao.Polako su pojahali prema vodi, bez rijeèi se sporazumjevši da ne žele poplašiti velike jelene. Oboje su u susretu s golemim tvorovima, višim od njih èak i zajedno s konjima, osjetili neko strahopoštovanje. S otmjenom lakoæom krdo se, vidjevši konje i ljude, udaljilo i to ne uplašeno, nego oprezno, brsteæi usput vrbovo lišæe.-1 meni se èine malo veæi nego što sam oèekivala - reèe Ejla. - Nikad ih dosad nisam vidjela iz ovakove blizine.Iako samo malo veæi od losova, divovski su jeleni, s golemim i razgranatim rogovljem koje im se širilo oko i iznad glava, izgledali doista golemi. Te su fantastiène rogove svake godine odbacivali, a na njihovu bi mjestu izrastao novi par, koji bi postao još razgranatiji. Dogaðalo se da na starijim mužjacima u samo jednoj godini rogovi izrastu ipreko èetiri metra, no èak i kad su bili bez njih, najveæi bi pripadnici krda divovskih jelena bili puno veæi u usporedbi s ostalim jelenima. Kovrèavo krzno i snažni rameni i vratni mišiæi, razvijeni kako bi mogli nositi težinu golemim rogova, pridonosili su impresivnosti njihova stasa. Divovski su jeleni inaèe bili ravnièarske životinje. Èudesni su im rogovi bili veliko optereæenje u šumovitom kraju, pa su izbjegavali svako drveæe koje je veæe od grmlja; neki su èak uginuli od gladi kad bi im velièanstveno rogovlje zapelo u granje drveæa.Stigavši do rijeke, Ejla i Džondalar stadoše kako bi prouèili okolicu i izabrali najbolje mjesto za prijelaz. Rijeka je bila duboka, a veliko je stijenje ponegdje stvaralo brzice. Pogledali su dio uzvodno i nizvodno, no izgledalo je nadaleko jednako. Na kraju odluèiše prijeæi na mjestu na kojem im se uèini da ima razmjernomalo stijenja.Sjahali su, privezali boène putne košare konjima više na leða i u njih stavili toplu odjeæu koju su ujutro odjenuli. Džondalar skine svoju košulju bez rukava, a Ejla je namjeravala sa sebe skinuti sve, kako poslije ne bi morala brinuti o sušenju odjeæe, no osjetivši hladnoæu vode predomislila se. Naviknula se na hladnu vodu, no ova brza rijeka bila je zaista ledena, otprilike kao voda koju je prethodne veèeri ostavila vani i ujutro je našla s ledenom korom na vrhu. Èak i kad se smoèe, tunika i nogavice od mekane jelenje kože zadržat æe nešto topline. Oba su konja bila uznemirena i uzmicali su od mokrog ruba, propinjuæi se i njišteæi, ržuæi i mašuæi glavama. Kako bi joj olakšala prelazak preko rijeke, Ejla Njiski stavi oglav s kožnatim povocem. Zatim, osjeæajuæi da je ko-

88 89 bila sve nemirnija, mlada je žena zagrli oko vrata i poèe je umirivati samo njima dvjema poznatim jezikom koji je sama stvorila još dok su njih dvije bile jedini stanovnici Doline.Jezik je stvorila nesvjesno, gradeæi ga na složenim znacima, no najviše na onih nekoliko rijeèi iz jezika Plemena dodavši im besmislene ritmiène zvukove kojima su znaèenje odreðivali ona i njezin sin kako su ih stvarali. Bilo je tu konjskih glasanja kojima je uhvatila znaèenje i uspjela ih oponašati, te poneki lavlji glas, i ptièji zvižduk.Iako se naviknuo na takav njezin razgovor sa životinjom, Džondalar nije imao pojma o èemu ona to govori. Imala je tajanstvenu sposobnost oponašanja životinjskih glasanja - nauèila je to živeæi sama i prije nego što je nauèila verbalno govoriti - a njemu se èinilo da u tom jeziku ima nešto èudnovato i ne baš ovozemaljsko.Trkaè je toptao nogama i tresao glavom, napeto cvileæi. Džondalar mu je nešto umirujuæe šaputao, gladeæi ga i èešuæi. Ejla je gledala kako èudesno osjetljive ruke visokoga èovjeka u trenutku uspijevaju umiriti plahovitoga mladog pastuha. Drago joj je bilo vidjeti bliskost nastalu meðu njima. Na trenutak joj misli odluta-še na osjeæaje

koje te ruke pobuðuju u njoj, i ona lagano pocrveni. Nju nisu umirivale. Naprotiv.Konji nisu bili jedine uznemirene životinje. Vuk je shvaæao što se dogaða i nije se veselio hladnoj kupki. Cvileæi i trèkarajuæi po obali, on napokon sjede i podiže njušku oglašavajuæi svoj prigovor tužnim zavijanjem.- Doði, Vuèe - reèe Ejla, prignuvši se i zagrlivši mladu zvijer. -1 tebe je malo strah?- Hoæe li nam opet stvarati nevolje pri prijelazu? - upita Džondalar, još uvijek pomalo ljut na Vuka zbog nedavnog ometanja Trkaèa.- Neæe. Samo je malo nervozan kao što su i konji, reèe Ejla, pitajuæi se zašto Vukov potpuno razumljivi strah smeta Džonda-laru, kad ima toliko razumijevanja za mladog pastuha.Rijeka je bila hladna, no konji su snažno plivali i kad su ih jednom natjerali unutra nije im bilo teško doplivati na drugu obalu. Ni Vuk nije imao teškoæa. Isprva je malo plesao i cvilio na obali, prilazeæi nekoliko puta hladnoj vodii udaljavajuæi se od nje, a onda je napokon skoèio unutra. Visoko držeæi nos, plivao je za konjima natrpanim svežnjevima i košarama, dok su ljudi plivali uz njih.Stigavši na drugu obalu, zastadoše kako bi se presvukli i lišili životinje, a zatim nastaviše dalje. Ejla se sjeti svojih neka-njih prelazaka preko rijeka, nakon što je napustila Pleme, i bila je sretna što sad ima te snažne konje. Prijeæi s jedne obale .i i drugu nikad nije bilo lako. Ako ništa drugo, putujuæi pješice i znaèilo smoèiti se. S konjima su pliæe rijeke mogli prejahati i ostati gotovo suhi, a i dublje je i veæe rijeke bilo znatno lakše i ii Ijeæi.Dalje prema jugozapadu, krajolik se promijenio. Brda na pri-l.iu planinama na zapadu koja su postupno postajala sve viša, bi-l.i su ispresijecana duboko usjeèenim uskim dolinama rijeka koje u morali prelaziti. Džondalar bi ponekad pomislio da su previše 11 imena izgubili penjuæi i silazeæi, te da su premalo napredova-li no doline su u zavjetrini pružale dobro zaštiæena prenoæišta, .i rijekama je stizala toliko potrebna voda u tom, inaèe sušnom, kraju.Zaustavili su se na vrhu visokog brijega u središnjem podruèni valovite visoravni koja se protezala usporedno s rijekama. Si-poki vidokrug otvarao se na sve strane i ništa mu nije smetalo osim nekoliko slabašnih sivih obrisa visokih planina daleko na zapadu.Iako sušni vjetroviti kraj i nije mogao biti raznolikiji, stepe su se protezale pred jahaèima u jednoliènosti beskrajnih lelujavih trava nad blago zaobljenim brežuljcima, podsjeæale su na more i njegovu jednoliènu pravilnost. Usprkos toj jednoliènosti, prastara stepa koja se mreškala na vjetru bila je bogata i raznolika, i, poput mora, uzdržavala je obilan i neobièan niz životinjskih i biljnih vrsta. Egzotièna stvorenja koja su na sebi izlagala blještave, biološki skupe društvene urese u obliku luksuznih rogova i parožaka, griva, perjanica i grba, dijelila su velike stepe sa životinjama koje su narastale do velièanstvenih mjera.Krznati divovi, dugodlaki mamuti i vunasti nosorošci prelijevali su se u debelim dvostrukim krznima s dugim vijugavim strunama koje su se širile preko toplih slojeva kože s debelim naslagama hranjive masti, imali su raskošne kljove i razmetljive rogove na nosu. Divovski jeleni, s raskošnim krošnjama golemih rogova, pasli su pokraj turova, velièanstvenih divljih prethodnika stada pripitomljene domaæe stoke, velikih poput golemih bizona koji su se razmetali golemim rogovima. Èak i manje životinje narasle bi na velièinu primjerenu bogatstvu stepa; bilo je velikih skoèi-miša, divovskih hrèaka i stepskih vjeverica najveæih meðu svojim vrstama u cijeloj povijesti svijeta.Prostrane travnate doline hranile su i mnoštvo drugih

90 91životinja, ponekad posebno velikih. Kao što su prakonji, stepski magarci i onagre meðu sobom dijelili životni prostor i hranu u dolinama; tako su divlje ovce, divokoze i kozorozi dijelili prostor na brdovitom zemljištu. Antilopesu trèale po ravnicama. Sume uz doline rijeka i jezera te mjestimièno šumovite stepe i tundre bile su dom jelenima svih vrsta, od pjegavih jelena lopatara i nježnih srna do losova, crvenih jelena i sobova. Zeèevi i kuniæi, miševi i voluharice, stepski svisci, velikouhi zviždari i lemnizi živjeli su posvuda u velikom broju; a svoj životni prostor nalazile su i žabe, vodozemci, zmije i gmazovi. Ptice svih moguæih boja i velièina, od velikih ždralova do malih rusogrlih trepteljki, nadopunjavale su taj kolaž svojim glasovima i bojama, a, svoj prilog opæem šarenilu davali su svojim postojanjem i mnogobrojni kukci.Kako se ne bi previše namnožile životinje koje su u nepreglednim krdima brstile i pasle, kao i one koje su se hranilesjemenkama, brinuli su mesožderi. Oni su u izboru okoliša bila prilagodljiviji, od biljoždera, živjeti su mogli svuda gdje im živi lovina. Zbog obilja i kakvoæe hrane i oni su narasli do divovskih mjera. Golemi špiljski lavovi, èak i dvostruko veæi od svojih kasnijih nasljednika, lovili su mladunèad pa i starije primjerke èak i najveæih biljoždera. Jedino ih se mamut u najboljim godinama nije morao plašiti. Najèešæi izbor tih velikih grabežljivaca bili su bizoni, turovi i jeleni, a èopori velikih hijena, i vukova birali su svoj plijen meðu srednje velikom divljaèi. Za obilnu su

lovinu konkurirali s risovima, leopardima i manjim divljim maèkama.Golemi špiljski medvjedi, vegetarijanci, koji bi samo povremeno nešto ulovili, bili su dvaput teži od obiènih smeðihili crnih medvjeda, sveždera, na èijem se jelovniku najèešæe nalazila trava. Bijeli medvjedi s ledenih obala živjeli su od riba i morskih životinja. Podli žderonje i stepski tvorovi lovili su manje životinje, mnogobrojne i raznovrsne glodavce, a pridruživale su im se i spretne, lasice, vidre, kune, nerèevi i zerdavi koji su zimi, prilagodbom snježnom okolišu, postajali hermelinima. I neke su lisice takoðer zimi dobijale bijelo ili ono gusto sivo krzno koje se naziva plavim, kako bi se mogle prikriti u zimskom krajoliku i neopaže-ne loviti. Smeði, zlatni stepski orlovi, sokoli, jastrebi, vrane i sove, iz visina su grabili neoprezne ili nesretne manje životinje, a leši-nari su kupili sve ono što za drugima ostane na tlu.Velika raznolikost i rast životinja s prastarih stepa i prenagla-šenost i razmetljivost njihovih suviše bogatih uresa i dodatnih izraslina, mogli su se održati samo u iznimno kvalitetnom oko- lišu. A bila je to hladna, suha i zahtjevna zemlja, okružena golemim ledenim zaprekama i pustim vjetrovitim oceanima ledene vode. Èinilo se nemoguæim da tako gruba okolina može dati sve što je potrebno za tako rastrošan rast životinja, no bila je zapravo kao stvorena za to. Hladna i suha klima razbuktavala je rast trave i potiskivala rast drveæa.Drveæe poput hrasta ili smreke raskošne su biljke ali im je za život potrebno puno vremena i vlage. Sume mogu hraniti i udomiti mnogo drugog bilja i životinja, no drveæu, da bi se prehranilo, treba dosta toga, a ono pritom ne podržava razvoj mnoštva velikih životinja. Neke životinje mogu jesti plodove, a druge mogu brstiti lišæe, ili èak i vrhove granèica. No, kora i drvo uglavnom su nejestivi, a kad se jednom unište dugo im treba da opet narastu. Jednaka kolièina energije i hranjivih tvari iz zemlje može, sadržana u istoj težini drveæa i trave, ovim potonjim prehraniti neusporedivo više životinja, a uz to trava se stalno i brzo obnavlja. Šuma može biti najèišæi primjer bogata i produktivna biljnog života, no trava je ta koja je podigla neobièan i bogati životinjski svijet i upravo su složene travnate ravnice bile te koje su ga othranile i održale.Ejla se osjeæala nelagodno, a nije znala zašto. Nije to bilo ništa odreðeno, samo neki neobièni osjeæaj nadraženosti.Prije no što su se poèeli spuštati s visoka brda, opazili su kako se olujni oblaci skupljaju iznad planina na zapadu, ugledali bljesak munje i zaèuli daleku grmljavinu. Nebo nad njima bilo je, meðutim, èisto i jasno, a sunce još uvijekvisoko iako je veæ bilo prošlo zenit. Nije se èinilo da æe kišiti, no Ejla nije voljela grmljavinu. Duboko valjanje grmljavine uvijek ju je podsjeæalo na potrese.Možda je to samo zato što æe moja mjeseèna kletva poèeti za dan ili dva, pomisli Ejla nastojeæi odagnati taj osjeæaj. Bolje da kožnate vrpce i onu muflonovu vunu koju mi je Nezija dala, držim pri ruci. Rekla je da su to najbolji upijaèi za putovanja i bila je u pravu. Krv se brzo ispere èak i s hladnom vodom.Ejla nikad prije nije vidjela onagre i zadubljena u misli silaze-æi niz kosinu nije na njih obratila pozornost. Pomisli da su životinje koje je vidjela u daljini konji, ali kad su se približile poèela je primjeæivati razlike. Bile su neznatno manje, s dužim ušima, a repovi im nisu bili dugaèki pramenovi od mnogih dugih struna, nego kraæi i tanki, pokriveni dlakom istovjetnom onoj na tijelu, s tamnijim èuperkom na vrhu. I jedni i drugi imali su uzdignute grive, no onagrine su bile neravnije. Krzna životinja u malom kr-

92 93

du bila su sa strane i na leðima pastelne crvenosmeðe boje, dok je s donje strane, na nogama i na njuškama krzno bilo mnogo svjetlije, gotovo bijelo. Niz kralježnicu se protezala tamna pruga. Slièna takva pruga nalazila im se i na ramenima, a još nekoliko takvih tamnijih pruga bilo je i po nogama.Mlada ih žena usporedi s bojama konja. Iako je Njiskina smeða boja bila svjetlija od prosjeka, s bogatim zlatnim preljevima, veæina je prakonja bila u neutralnim sivkastosmeðim tonovima i opæenito su bili slièni Njiski. Trkaèeva izrazito smeða boja bila je neobièna za njegovu vrstu. Kobilina oštra debela griva bila je tamnosiva, a ta se boja nastavljala sredinom njezinih leða sve do dugog rašèupanog repa. I donji dijelovi nogu bili su joj tamni, gotovo crni, a iznad toga, na gornjim dijelovima nazirale su se samo naznake pruga. Crvenkastosmeða pastuhova boja bila je pre-tamna da bi se dobro vidjela tamna pruga što mu se spuštala leðima, ali njegova crna griva, rep i noge bili su tipièni.Nekome tko se razumije u konje graða onagri bila bi ponešto neobièna, ali ipak su izgledali kao konji. Ejla primijetida èak i Njiska pokazuje više zanimanja nego pri susretu s drugim životinjama, a i stado prestade pasti i zagleda se

u njih. I Vuka je to poèelo zanimati, pa se postavio u položaj za prikradanje, spreman krenuti na njih, no Ejla mu znakom zapovjedi da stane. Htjela ih je promotriti. Jedna od onagri iznenada se oglasi i žena opazi još jednu razliku. Nije to bilo ni njištanje ni cviljenje, nego prodorniji zvuk njakanja.Trkaè zatrese glavom i odnjišti svoj odgovor, a zatim polako spusti glavu da ponjuši veliku hrpu svježe balege. Njiska je takoðer zastala i onjušila gomilicu, i kad je vonj malo dulje isparavao prema njoj, Ejla kojoj je to izgledaloi vonjalo kao konjska balega, osjeti i slabašan dodatak još neèega, vjerojatno od ponešto razlièite prehrane.-Jesu li to konji - upita ona.- Ne baš. Slièni su konjima kao što su losovi slièni jelenima ili sobovi divovskim jelenima. Zovu se onagre - objasni Džondalar.- Pitam se kako to da ih nikad prije nisam vidjela.- Ne znam, ali èini se da im se sviða ovakav okoliš - reèe on, naginjuæi glavu tako da pokaže prema stjenovitim brdima i škrtoj vegetaciji sušnih, polupustinjskih visoravni kroz koje su jaha-li. Iako se èinilo da su onagre križanci izmeðu konja i magaraca, nisu to bile. Bili su zasebna, vitalna i ekstremno otporna vrsta, koja je imala neke osobine i jednih i drugih. Mogle su opstati i na škrtijoj hrani nego konji, pa i na kori, lišæu i korijenju drveæa. Približivši se stadu, Ejla ugleda par mladunèadi i nasmiješi se. Podsjetili su je na Njisku kad je bila mala. I baš u tom èasn Vuk zalaje kako bi privukao njezinu pozornost.- Dobro, Vuèe. Ako želiš goniti te... onagre - rijeè na koju još nije naviknula, izgovorila je polako, privikavajuæi se na njezino zvuèanje - samo izvoli. - Bila je zadovoljna napretkom koji je postigla u njegovom uèenju i odgoju. Još jebio pun mladalaèke radoznalosti i zanesenosti. Vuk je štektao i trèao prema stadu. Iznenada se raspršivši, životinje potrèaše velikom brzinom koju nadobudni lovac nije mogao slijediti. Sustigao je Ejlu i Džondalara na prilazu širokoj dolini.Iako su ga presijecale doline rijeka koje su nosile pijesak planina što su sporo erodirale, zemljište se postupno spuštalo prema dolini u kojoj je bilo ušæe Velike Majke Rijeke u Bersko more. Dok su oni putovali prema jugu, ljetoje sazrijevalo i vruæi vjetrovi, uzrokovani prijenosom atmosferske depresije preko mora, dodavali su još topline ljetnim vruæinama i nestabilnosti vremena.Dvoje putnika prestali su nositi gornju odjeæu èak i rano ujutro èim bi se probudili. Ejla je hladni i bistri ranojutarnji zrak smatrala najboljim dijelom cijeloga dana. Kasno je poslijepodne bilo vruæe, toplije no obièno, pomislila je, poželjevši Zaplivati u hladnoj vodi. Pogleda muškarca koji je jahao nekoliko koraka ispred nje. Bio je gol do pojasa i bos, a nosio je samo pregaèu oko bokova. Njegova duga plava kosa, povezana otraga u rep, bila je prošarana svjetlijim, od sunca izblijedjelim pramenima, a na mjestima gdje ju je vlažio znoj bila je tamnija.Ispod oka je pogledala njegovo obrijano lice. Sviðalo joj se što vidi njegove snažne vilice i jasno ocrtanu bradu, iakoje još osjeæala ostatke èuðenja nad odraslim muškarcem bez brade. Jednom joj je objasnio da mu se sviða pustiti bradu zimi, kako bi zagrijao lice, ali da ljeti uvijek brije bradu, jer je tako svježije. Brijao se svakoga jutra posebno oštrim kremenim sjeèivom koje je sam kalao i zamjenjivao novim kad bi otupjelo.I Ejla je svukla sve osim kratkoga komada odjeæe sliènog pregaèi oko Džondalarovih bokova. Bili su to zapravo duži komadi mekane kože koja se nosila izmeðu nogu i pridržavala uzicom oko pojasa. Stražnji slobodni kraj on je preklopio prema unutra, a prednji je kraj slobodno visio kao kratki pokrov.. I ona je nosila pregaèu prièvršæenu uzicom, no kod nje su oba kraja bila izvana, tako da su sprijeda i straga zaista visjeli poput pregaèe. Tako je dobila kratku suknju, otvorenu sa strane, ali s mekanom i propu-

94 95 snom jelenjom kožom na kojoj je sjedila, postigavši time da dugotrajno jahanje na znojnom konju bude udobnije.Džondalar je s visokoga brda provjerio gdje su. Bio je zadovoljan napretkom i Ejla primijeti da je opušteniji. Dijelom je to, znala je, bilo i zbog toga što je sve vještije upravljao konjem. Iako je mladoga pastuha i prije èesto jahao, putovanje na konju ostvarilo je meðu njima stalnu vezu koja mu je pomogla da shvati Trkaèeve potrebe, sklonosti i navike te da konj nauèi njegove. I njegovi su se mišiæi nauèili prilagoðavati pokretima konja i sada je nakonju sjedio puno udobnije.A Ejli se èinilo da njegovo lakše i opuštenije jahanje ukazuje i na nešto više od veæe spretnosti na konju. U pokretima mu je sada bilo manje napetosti, i osjeæala je da su se njegove brige ublažile. Iako mu nije mogla vidjeti lice, imala je dojam kako je bora od zabrinutosti nestala i da bi mogao biti raspoložen i za osmijehe. Bila je sretna kad se razigrano osmjehivao. Gledala je kako mu se pod preplanulom kožom mišiæi pomièu dok se malim

pokretima gore-dolje usklaðivao s Trkaèevim korakom. Osjetivši toplinu koja nije potjecala od vanjske vruæine... nasmiješila se u sebi. Voljela ga je gledati.U daljini, na zapadu, još uvijek su se u žuækastom odsjaju visoko uzdizali vrhunci, pokriveni blještavo bijelim ledom koji je stršao iznad tamnih oblaka. Rijetko su viðali zaleðene vrhove i Džondalar je uživao u tom jedinstvenom prizoru. Najèešæe su vrhunci bili zakriveni niskim maglovitim oblacima koji su poput mekanog bijelog krzna ovijali svjetlucavu tajnu, otvarajuæi se tek toliko da pruže zamamne prizore i uèine ih još primamljivijima.I njemu je bilo vruæe i poželio je da su bliže tim snježnim i ledenim vrhuncima, bar onoliko blizu koliko su šaramudonska naselja. No, primijetivši odsjaj vode u dolini pod njima i provjerivši položaj sunca odluèio je, ranije nego obièno, kako je vrijeme za zaustaviti se i podignuti prenoæište. Dobro su napredovali, putujuæi brže nego što je procijenio, a nije znao koliko æe im vremena trebati do sljedeæe vode.Na kosini je raslo mnoštvo razlièitih trava. Najviše je bilo stepskih trava, vijuka i zelenja pomiješanog s nekim jednogodišnjim travama. Debeli sloj prapora pokriven tankim tamnim površinskim pokrovom bogatim crnicom nastalom od istrunulog bilja poticao je na rast i drveæe, koje je, osim pokojeg kržljavog bora u pokušaju da korijenom dospije do vode u dubljim slojevima tla, bilo rijetko u stepama na ovom podruèju.Mješovita šuma breza i ariša, prostirala se pred njima, a u nižim su podruèjima primat preuzele johe i vrbe. Na dnu kosine, gdje se zemlja, nedaleko od klokotave vode, izravnala, Ejlu ponegdje na otvorenijim proplancima iznenadila i pojava patuljastih hrastova, bukvi, i lipa.Otkad je napustila tadašnju špilju Brunova plemena smještenu na dobro navodnjenom južnom dijelu poluotoka koji se prostirao u Bersko more, nije vidjela mnogo bjelogoriènog drveæa.Mala se rjeèica probijala krivudajuæi kroz grmlje na ravnu tlu, B jedan je zavijutak skretao nedaleko od visokih vitkih vrba koje su bile nastavak šumovitije kosine s druge strane rijeke. Ejla i Džondalar obièno su radije prelazili rijeke prije no što bi se pripremili za noæenje, kako se ne bi morali smoèiti ujutro èim krenu. Zbog toga su odluèili prenoæiti kod tih vrba. Jašuæi nizvodno i tražeæi mjesto za prijelaz, naiðoše na širok i kamenit gaz, a zatim pojahaše natrag.Postavljajuæi šator, Džondalar uhvati samoga sebe kako promatra Ejlu, svjestan njezina topla preplanula tijela i pomisli kako je sretan što je s njom. Uz to što je lijepa - sviðala mu se njezina snaga, gipka skladnost, i sigurnost pokreta - bila je i dobar suputnik i ravnopravno pridonašala njihovoj dobrobiti. Osjeæao se odgovornim za njezinu sigurnost i htio ju je zaštititi od svakoga zla, no bilo je utješno znati da se i on u nju može pouzdati. Na neki naèin, putovanje s Ejlom slièilo je putovanju s njegovim bratom. I prema Tonolanu se držao zaštitnièki. Bilo mu je u prirodi da se brine za one koji su mu dragi.Kad je mlada žena podigla ruke da protrese podni pokrov, on vidje da joj je koža svjetlija na donjem dijelu oblih grudi i nešto ga navede da tu boju usporedi s njezinim preplanulim rukama. Nije pomislio da se zagledao u nju, no primijetio je to kad je ona prestala raditi i okrenula se prema njemu. Kad im se oèi susre-toše, Ejla se lagano osmjehnu.Odjednom, on osjeti jaku želju za neèim više od usporeðivanja nijansi kože. Drag mu je bio osjeæaj da bi ona bila raspoložena dijeliti Užitak s njim i kad bi on toga èasa to poželio. Bilo je to i umirujuæe iako nije bilo nužno iskoristiti baš svaku priliku. Osjeæaji su još bili jednako jaki, a ponekad je malo išèekivanja samo raspirivalo žar. Osim toga, uživati je mogao i u oèekivanju. Džondalar joj uzvrati osmijeh.Kad su postavili šator, Ejla poželje istražiti dolinu. Bilo je neuobièajeno naæi tako veliko šumovito podruèje usred stepa. Godinama nije vidjela takvu šumu.I Džondalar je htio u istraživanje. Nakon iskustva s med-

96 97 vjedom prije nekoliko dana, htio je pregledati tragove i ostale znakove prisutnosti životinja u okolici. Ejla uze praæku i košaru za skupljanje, a Džondalar svoj izbacivaè s nekoliko kopalja i uputiše se meðu vrbe. Konji su pasli,a Vuk ih je s radošæu pratio. I njemu su šume bile neobièno mjesto, puno uzbuðujuæe èudnih mirisa.Podalje od vode vrbe su ustupile mjesto johama, a zatim su primat preuzele breze pomiješane s arišima, uz iznimku nekoliko stasitih srebrnih borova. Ugledavši ih, Ejla gorljivo pokupi nekoliko èešera radi ukusnih sjemenki.Neobiènije joj je bilo bjelogorièno drveæe koje se povremeno pojavljivalo. Na jednom mjestu, još uvijek u ravnoj dolini, ali veæ blizu dna kosine koja je vodila prema otvorenoj stepi, bio je èisti bukvik.Ejla je pažljivo promatrala bukve, usporeðujuæi ih s drveæem koje je raslo nedaleko od špilje u kojoj je živjela dok

je još bila dijete. Kora je bila glatka i siva, ovalni su se listovi, oštro na-zubljeni na rubovima, na jednome kraju sužavali u vršak, a imali su svilenasto bijelo nalièje. Mali smeði plodovi, oklopljeni bodljikavim ljuskama nisu još bili zreli, no gomila lanjskih ljusaka ukazivala je na bogat rod. Sjetila se da je te bukvice teško polomiti. Drveæe nije bilo onako visoko kao ono kojega se sjeæala, no bilo je veliko. Ona primijeti neobiène biljke koje su rasle pod drveæem i kleknu da ih bolje pogleda.- Zar æeš to skupljati? - upita Džondalar - Izgledaju mrtve. Nemaju lišæa.- Nisu mrtve. Tako one rastu. Evo vidi kako su soène -reèe Ejla, odlomivši desetak centimetara s vrha pola metra visokih stabljika bez lišæa s vitkim granèicama koje su rasle cijelom dužinom. Biljka je, zajedno s pupoljcima, bila skromne crvenkaste boje bez ijedne naznake zelenila.- Rastu iz korijenja drugih biljaka - objasni Ejla - kao ona biljka èiji je sok Iza stavljala na moje oèi kad bih plakala, samo što je ona biljka bila bijela i nekako sjajna. Neki su ih se ljudi bojali jer ih je njezina boja podsjeæala na kožu mrtvaca. Èak su ih i nazvali... - ona zastade da razmisli - nekako kao mrtvaèeva biljka, ili lešinska biljka.Prisjeæajuæi se, zurila je u prazno. - Iza je mislila da su mi oèi bolesne jer su suzile, i to ju je zabrinjavalo - osmjehnu se Ejla sjeæajuæi se toga. - Uzela bi takvu svježu mrtvaèevu biljku i iscijedila mi sok iz stabljike ravno u oèi. A ako su mi oèi bile na-dražene od previše plaèa, uvijek bih se od toga bolje osjeæala. Niko je vrijeme šutjela, a onda lagano potrese glavom. - Nisam i u na da bi ove bile dobre za oèi. Iza ih je rabila za male ranice i im idrice, i za neke izrasline.- A kako se zovu?- Mislim da bi se zvale... kako zoveš ovo drvo?- Nisam baš siguran. Mislim da ih u nas nema, a šaramudon- l.i je ime "bukva"?- Mislim da bi se onda to moglo zvati "bukvine kapi", reèe ona, listajuæi i otiruæi ruke jednu o drugu.Najednom se Vuk ukoèi, okrenuvši nos dublje prema šumi. Dondalar opazi njegovo borbeno držanje i, sjetivši se kako je Vuk ono bio nanjušio medvjeda, posegnu za kopljem. Postavi ga 11 lijeb na svom izbacivaèu. Bio je to oblikovani komad drva dug Dl prilike kao pola koplja, a držao se vodoravno u desnoj ruci. I n postavi udubinu na kraju koplja na zubac na stražnjem di-elu izbacivaèa. Zatim progura prste kroz dva uzla na njegovom prednjem dijelu, nešto kraæem od pola koplja, èime je koplje zadržao u njegovu ležištu na gornjem dijelu izbacivaèa. Napravio je to brzo, uvježbanim pokretima, i stao lako povinut u koljenima, spreman izbaciti koplje. Ejla je takoðerdohvatila kamenje i pripremila praæku, žaleæi što nije i ona ponijela svoj izbacivaè.Kroz nisko prizemno raslinje Vuk se zatrèi prema jednom stablu. Zaèu se komešanje meðu ljuskama bukvica, a zatim se neka mala životinja zaleti uz glatko deblo. Stojeæi na stražnjim nogama kao da se i sam pokušava popeti uz drvo, Vuk zalaje na krznato stvorenje.Iznenada, pozornost im privuèe komešanje u krošnji. Ugledaše gusto smeðe krzno i dugi vijugavi obris kune u potjeri za vjevericom koja se poveselila da je penjuæi se na drvo umakla opasnosti. Nije samo Vuk mislio da je vjeverica vrijedna pozornosti; no, znatno je veæe izglede za uspjeh imala velika kuna, pola metra duga s èupavim repom koji je njezinoj dužini dodao još tridesetak centimetara. U trku kroz granje bila je jednako okretna i žustra kao njezina lovina.- Mislim da je ta vjeverica skoèila iz lonca na žar - reèe Džondalar dok se gore razvijala drama.- Možda pobjegne - reèe Ejla.- Sumnjam. Ne bih se ni za slomljenu oštricu kladio da æe pobjeæi.Vjeverica je uplašeno skvièala, iz krošnje se èulo komešanje, Vuk je lajao, a toj se kakofoniji pridružio uzbuðeni krik praæen promuklim graktanjem. Malo kasnije i sjenica prodorno oglasi

98 99 svoju prisutnost. Vuk, èuvši sve to i ne mogavši izdržati, uzdigne glavu i oglasi se dugim zavijanjem. Vjeverica se uspne do kraja najviše grane, a zatim, na iznenaðenje ljudi, skoèi u zrak. Raširivši noge, ona razvi širok kožni preklop koji se protegnu uz njezino tijelo, spajajuæi prednje i stražnje noge, i vinu se kroz zrak.Ejla zadrža dah gledajuæi kako leteæa vjeverica zaobilazi granje i stabla. Èupav joj je rep služio kao kormilo, a mijenjajuæi položaj nogu i repa, mijenjao se i nagib njezine jedreæe opne, i tako je vjeverica upravljala oko drveæa,klizeæi u dugoj i glatkoj krivulji. Naciljala je na jedno malo udaljenije drvo i približivši mu se ona podiže rep i skupi noge, nisko se spusti, zatim se uhvati za drugo stablo i brzo se uzvere gore. Stigavši do visokih grana, krz-nata se životinjica okrenu i opet spusti niže, naglavce, zabijajuæi izvrnute stražnje pandžice u koru kako ne bi skliznula. Osvrnu se uokolo i nestade u maloj rupi. Dramatièni skok i jedrenje po zraku spasili su je od sigurne

smrti, iako ni tako zadivljujuæa moguænost letenja nije uvijek donosila spas.Vuk je još stajao pod stablom propet na stražnje noge, gledajuæi za životinjicom koja mu je tako lako pobjegla. On se spusti, poèe njuškati po niskom raslinju i iznenada odjuri za neèim drugim.- Džondalare! Nisam znala da vjeverice znaju letjeti - reèe Ejla s iznenaðenim i zaèuðenim osmijehom.- Nisam se trebao kladiti, ali nikad ih prije nisam vidio da lete. Èuo sam o njima, ali nisam vjerovao u te prièe. Ljudi su prièali da su noæu viðali vjeverice kako lete, pa sam pomislio da su ih zamijenili sa šišmišima. Ali ovo nikako nije bio šišmiš. Sad æu ja biti jedan od onih kojima nitko, zapravo, ne vjeruje kad prièaju da su vidjeli leteæu vjevericu - doda on s kiselim smiješkom.- Drago mi je da je to bila samo vjeverica - reèe Ejla i, osjetivši neku iznenadnu hladnoæu, pogleda uvis. Jedan je oblak zaklonio sunce. Ona osjeti trnce po ramenima i niz leða, iako nije ozbiljno zahladilo. - Nisam znala što to vuk stvarno lovi.Osjetivši da je ispao malo blesav što je tako naglo reagirao na opasnost koju je samo umislio, Džondalar popusti stisak oko iz-bacivaèa i koplja, no nije ih odložio. - Pomislio sam da bi to mogao biti medvjed. Osobito u ovoj gustojšumi.- Uvijek ima drveæa oko rijeka, ali drveæe poput ovoga nisam vidjela još otkad sam napustila Pleme. Nije li ovo èudno mjesto za takvo što?- Neobièno je. Podsjeæa me na kraj u kojem žive Šaramudon- i no oni su još južnije od onih planina koje vidimo na zapadu, I blizu su Dunavu, Velikoj Majci Rijeci.Iznenada Ejla zasta na mjestu i gurnuvši Džondalara laktom, bez rijeèi pokaza pred sebe. On u prvi trenutak ne shvati što i n c to prekinulo, a onda primijeti mali pokret crvenkastog krz-ii i i vidje srndaæeve rogove. Komešanje imiris vuka natjerali su H da se ukoèi. Stajao je nepomièno, skriven u grmlju, gledajuæi nii.i li se èega bojati. Kad seèetvoronožni lovac udaljio, on se Oprezno poèe povlaèiti. Džondalar je još uvijek imao izbacivaè i koplje u desnoj ruci. On polako podigne ruku, i naciljavši, hitnu koplje prema životinjinu vratu. Srndaæa je opasnost sustigla s IH oèekivane strane. Snažno izbaèeno koplje pogodilo je cilj. Pobodeni srndaæ pokuša pobjeæi, napravi nekoliko posræuæih koraka i sruši se na zemlju.Nakon ovog uspješnog lova, vjeverièin let i neuspjeh s kunom brzo su zaboravljeni. U nekoliko koraka Džondalar priðe pogoðenoj životinji, a Ejla ga je u stopu pratila, ali je okrenula glavu dok je on kleknuo uz životinju koja se još trzala i oštrim joj sjeèivom prerezao vrat. Zatim on ustane.- Srno, kad tvoj duh stigne do Velike Majke Zemlje, zahvali Joj što nam te je poslala za hranu - reèe on tiho.Ejla ozbiljno klimnu stojeæi pokraj njega, a zatim se pripremi da mu pomogne oderati srndaæa i izrezati meso za veèeru.101 100 7e mi drago što ostavljamo kožu. Srneæa je koža tako mekana - reèe Ejla, umotavajuæi zadnji komad mesa u zamotuljak. - A jesi li vidio krzno one kune?- Da, ali niti imamo vremena za obradu kože, niti možemo ponijeti mnogo više nego što veæ nosimo - odgovori Džondalar podižuæi tronožac od motki na kojem æe visjeti zamotuljak s mesom.- Znam, ali mi je svejedno žao to ostaviti.Objesili su zamotuljak od sirove kože, a Ejla baci pogled prema ložištu, misleæi na hranu koju je tamo pripremala, iako se ništa nije vidjelo.Kuhalo se, ustvari peklo, u zemljanoj peænici, rupi iskopanoj u zemlji i obloženoj užarenim kamenjem. U improviziranu je peænicu stavila srnetinu s gljivama, zaèinjenu i obloženu travama i rogozovim korijenjem koje je nakupila. Na to je dodala još užarenoga kamenja i sve pokrila zemljom. Potrajat æe dok meso na taj naèin ne bude peèeno, ali bilo joj je drago što su se zaustavili dovoljno rano - i imali sreæe tako brzo uloviti svježe meso.Bio joj je to jedan od najdražih naèina pripremanja hrane; meso pripremljeno tim naèinom uvijek bi bilo mekano i ukusno.- Vruæe mi je, zrak je težak i sparno je. Idem se osvježiti. I kosu æu oprati. Vidjela sam tamo nizvodno sapuniku. Hoæeš li se i ti okupati?- Mislim da hoæu. Nakupiš li dovoljno korijena sapunike i za mene, i ja bih mogao oprati kosu. - odgovori on, i podiže pramen masne plave kose koji mu je padao na èelo, a oèi mu se stisnu s osmijehom. Zajedno su hodali širokom pješèanom obalom. Vuk je trèkarao za njima zalijeæuæi se u grmlje i iz njega, istražujuæi nove mirise. Zatim se zaleti naprijed i nestane iza okuke.Džondalar primijeti trag konjskih kopita i vuèjih šapa koji je ranije ostao za njima. - Pitam se što bi netko zakljuèio iz ovakvih tragova - reèe on s osmijehom.

- A što bi ti iz njih zakljuèio? - upita Ejla.- Da su Vukovi tragovi èišæi, pomislio bih da vuk slijedi konje, no na nekim se mjestima jasno vidi da je konjski trag preko i u ega, što znaèi da vuk nije bio iza njih. Hodao je s njima. To bi bunilo svakog èitaèa tragova.- Èak i da su Vukovi tragovi èisti, pitala bih se zašto vuk slijedi I.I dva konja. Po tragovima se vidi da su obakonja snažna i zdra-.i, i gledaj kako je otisak dubok i kako su kopita položena. Vidi K da su optereæeni - reèe Ejla.- I to bi zbunilo tragaèa.- Ah, evo ih, tu su - reèe Ejla, pokazujuæi prilièno visoke, ponešto nepravilno razrasle biljke sa svijetloružièastim cvjetovima i listovima oblikovanim poput vršaka kopalja. Šiljkom za kopanje ona brzo okopa nekoliko korijena i izvuèe ih iz zemlje.Na povratku je potražila tvrd komad drveta ili ravan kamen, te jedan zaobljen kamen kako bi zdrobila korijen sapunike i tako došla do saponina lako topivog u vodi i s blagom pjenom koju je lako ispirati.Na zavoju rijeke, nešto uzvodno od prenoæišta mala je rijeka stvorila bazen dubok do pojasa. Voda je bila svježa i oni su poslije kupanja istražili kamenito korito, plivajuæi i gazeæi protiv struje sve dok ih nije zaustavio zapjenjen slap i hitre brzice na mjestima gdje su oko rijeke obale postajale uže i strmije.To je, a osobito zapjenjeni i zamagljeni slap, podsjetilo Ejlu na rjeèicu u njezinoj dolini, iako ju je sve ostalo u okolici više podsjeæalo na obronke planina oko špilje gdje je odrasla. Bio je i tamo, sjeæala se, slap. Taj mali, pjenušavi slap odveo ju je do špilje koju je proglasila svojom i koja joj je ne samo jednom, bila utoèištem.Pljuskajuæi se i smijuæi, prepustili su se struji da ih odnese natrag. Ejla je voljela zvuk Džondalarova smijeha. Èesto se osmjehivao, ali ne i smijao. Pokušavao se prikazati ozbiljnijim, no kad bi se nasmijao, bio bi to snažan izljev smijeha koji bi svakoga iznenadio.Kad su izašli iz vode i osušili se, još je uvijek bilo toplo. Tamni oblak koji je Ejla ranije vidjela, više nije visio nad njima. Sunce se sada spuštalo prema tamnoj masi oblaka turobno nagomilanih na zapadu. Ta se masa teško valjala mimoilazeæi se s otrgnutim slojem koji je nešto niže glatko plovio u suprotnom smjeru. Kad sunce zapadne iza tmastih oblaka nagomilanih na zapadu, brzo æe zahladiti. Ejla pogledom potraži konje i ugleda ih na kosoj livadi podalje od prenoæišta, ali dovoljno blizu da ih se može dozvati zviždukom. Vuka nije bilo na vidiku; vjerojatno još istražuje tamo nizvodno, pretpostavljala je.Ejla izvadi dugozubasti èešalj od bjelokosti i èetku od ma-

102 103 mutovih èekinja koju joj je dala Digija, a zatim iz šatora izvuèe vreæu za spavanje i rasprostre ju na tlo da na nju sjedne dok se èešlja. Džondalar sjede iza nje i poène se èešljati trozubim èeš-ljem, boreæi se s èvorovima zamršene kose.- Pusti, ja æu ti to uèiniti - reèe Ejla podigavši se na koljenaiza njega. Rašèešljala je èvorove u njegovoj dugoj izrazito žutojkosi, uživajuæi u njezinoj boji. Dok je bila mlaða, njezina je kosabila gotovo bijela, no poslije je malo potamnila, skoro poputNjiskina krzna s pepeljastozlatnim tonovima.Dok ga je Ejla èešljala, Džondalar je zatvorio oèi, no postajao bi svjestan njezine tople blizine kad bi se gola i topla koža ponekad oèešala o njegovu. Kad je završila s èešljanjem toplina koju je osjeæao više nije potjecala samo od sunca.- Sad æu ja poèešljati tebe - reèe on ustajuæi kako bi se prebacio iza nje. Na trenutak je pomislila odbiti ga. Nije željela da jeèešlja samo zato što je ona èešljala njega. Kad je podigao njezinugustu kosu s vrata i kroz nju provukao prste kao da je miluje, Ejlase primiri.Njezina je kosa bila sklona kovrèanju i lako se mrsila, no on je bio pozoran, oslobaðajuæi zapletaje samo nježnim povlaèenjem. Potom je nastavi èešljati dok se nije gotovo potpuno osušila i postala podatna. Ejla je zatvorila oèi, osjeæajuæi neobièno, drhtavo uzbuðenje. Kad je bila djevojèica, Iza ju je èešljala, nježno povlaèeæi zapletene dijelove dugim, glatkim zašiljenim štapiæem, no nikad joj to nije radio muškarac. Od Džondalarova je èešljanja stekla osjeæaj da je voljena i da se on za nju brine.I on je otkrio kako uživa u èešljanju i èetkanju njezine kose. Tamnozlatasta boja podsjeæala ga je na suhu travu, s

gotovo potpuno izbijeljenim pramenima. Njena je kosa bila tako lijepa i gusta i mekana, a diranje te kose bilo mu jetako ugodno da je poželio i više od toga.fSavršivši s èešljanjem, on spusti èetku, podiže još pomalo vlažne uvojke i, razmaknuvši ih, prignu se i poène joj ljubiti ramena i vrat.Ejla je još uvijek oèi držala zatvorene, osjeæajuæi trnce od njegova toplog daha i mekanih usana kojima joj je lagano prelazio po koži. Grickao joj je vrat i milovao ruke, a zatim posegnuo za dojkama, te podižuæi ih osjeæao ugodnu težinu njihove punoæe s èvrstim, ispupèenim bradavicama na svom dlanu.Kad je posegnuo oko nje da je poljubi po vratu, Ejla podiže vrat i malo se okrenu, a onda osjeti kako joj je njegov ukruæeni ud prislonjen uz leða. Ona se okrene i uze ga u ruke, osjeæajuæi mekoæu kože koja je pokrivala toplu polugu. Ona ovije ruke oko104 njega i poène ih èvrsto pomicati gore-dolje, a Džondalar osjeti navalu strasti koja se neizmjerno pojaèa kad je osjetio kako ga ihuhvaæa topla vlažnost njezinih usta.Ispustivši prodoran uzdah, on zatvori oèi, osjeæajuæi kako mu uzbuðenje kola cijelim tijelom. Zatim malo proviri i nemogavši idržati, posegne za divnom mekanom kosom koja mu je padala u krilo. Kad ga je još jaèe povukla, na trenutak je pomislio da više neæe moæi izdržati i da æe toga trenutka prsnuti, ali htio je prièekati, htio je Užitak i za nju. Volio je to raditi, volio je znati da joj ga može pružiti i gotovo bi bio spreman odustati od svog Užitka da ga pruži njoj... gotovo spreman.I ne znajuæi kako se tamo našla, Ejla je ležala na leðima, na vreæi za spavanje, a Džondalar se protezao kraj nje. Ljubio ju je. Ona malo otvori usta, tek toliko da pusti njegov jezik, i zagrli ga. Voljela je osjeæaj koji su joj davale njegove usne èvrsto priljubljene uz njezine, dok njegov jezik nježno istražuje. Zatim se on izvuèe i pogleda prema njojj- Ženo, imaš li ti pojma koliko te volim?Znala je da je to istina. Vidjela je to u njegovim oèima, njegovim sjajnim, živim, nevjerojatno plavim oèima koje su pogledom milovale i koje su mogle i iz daljine izazvati neponovljive trnce u njoj. Njegove su oèi zrcalile osjeæaje koje je s toliko truda pokušavao obuzdati.- Znam koliko me voliš - reèe ona.-Još uvijek ne mogu povjerovati da si ovdje, sa mnom, a ne na Ljetnom saboru, sparena s Ranekom. - Na pomisao kako je bio blizu tome da ona ode s privlaènim tamnoputim rezbarom bjelokosti, on se naglo i pun želje tijesno privije uz nju.Ona ga zagrli, sretna što je duga zima njihovih nesporazuma napokon prošla. Iskreno je voljela Raneka - bio je dobar èovjek i bio bi joj dobar muškarac - ali on nije bio Džondalar i njezina ljubav prema visokom èovjeku koji ju je sada grlio bila je veæa od ièega što bi mogla objasniti.Njegov veliki strah da æe je izgubiti polako je nestajao i zamijenila ga je, dok je njezino toplo tijelo držao uza se, snažna želja za njom. Naglo joj poèe ljubiti vrat i ramena i grudi, kao da je se ne može dovoljno nauživati.Zatim zastane i duboko udahne. Htio je da to potraje i htio je u to uložiti svu svoju sposobnost i pružiti joj sve što može - a znao je i mogao. Uèila ga je žena koja je znala kako se to radi i radila je to s više ljubavi nego što je smjela. Htio ju je zadovoljiti i bio je spreman uèiti. Nauèio je to tako dobro da je u njegovom105 kraju kružila šala koja se èesto ponavljala: da je on majstor u dva zanata, te da je uz prvi još i izvrstan kalatelj kremenog alata.Džondalar pogleda Ejlu, promatrajuæi kako diše, uživajuæi u pogledu na njezine pune ženstvene obline i oduševljavajuæi se samim njezinim postojanjem. Njegova sjena pade preko nje, za-sjenivši je od vruæega sunca. Ejla otvori oèi i pogleda ga. Sjajeæi kroz njegovu kosu, blistavo je sunce okružilo njegovo zasjenjeno lice zlatnom aurom. Željela ga je, bila je spremna za njega, no kad se nasmiješio i prignuo da poljubi njezin pupak, ona opet zatvori oèi i potpuno mu se prepusti, znajuæi što je nakanio i kakav æe to Užitak biti.Držao joj je grudi, a onda polako, boèno prošao rukom po njoj, do udubine struka i raskošne izboèine njezina boka, pa niz bedro. Trzala se na dodir. Njegova se ruka vraæala unutarnjom stranom njezinih bedara, u prolazu osjeæajuæi njihovu mekoæu, i nastavljajuæi preko mekanih zlatnih kovrèa na njezinu brežuljku. Milovao joj je trbuh, sagnuo se i poljubio joj pupak i opet posegnuo za grudima, ljubeæi bradavice na njima. Njegove su ruke bile nježna vatra, tople i èudesne i u njoj su palile strast. Opet ju je ljubio, a njezina je koža pamtila svako mjesto koje jedodirnuo.Poljubio joj je usne, a zatim nježno i polako ljubio oèi i obraze i bradu, disao joj u uho. Njegov je jezik slijedio udubinu njezina grla, i nastavio meðu grudi.Uzeo je obje dojke u ruke i držao ih zajedno, uživajuæi u njihovoj punini, njezinu lagano slankastom okusu i dodirukože i želja mu je rasla. Njegov je jezik draškao jednu pa drugu bradavicu, a zatim, kad ju je uvukao u usta, ona osjeti kako negdje duboko u njoj bujaju valovi. Istraživao je jezikom po bradavici, gurajuæi, vukuæi, nježno

grickajuæi, a zatim rukom posegnuo za drugom.Ona se privije uz njega, gubeæi se u osjeæajima koji su joj strujali kroz tijelo i stremili prema sjedištu užitka koje je osjeæala duboko u sebi. Dok joj je povjetarac hladio kožu, vruæim je jezikom iznova pronašao njezin pupak, zaokružio oko njega i zatim krenuo niže, do mekanog kovrèavog krzna na njezinu brežuljku. Zatim naèas otkrije prolaz u njezin vruæi prorez i tu naiðe na tvrdu kvržicu njezina Užitka. Ona podiže kukove prema njemu i kliknu.On se ugnijezdi meðu njezinim nogama i rastvori je rukom kako bi vidio vruæu ružu njezinih latica i nabora. Uronise da okusi - poznavao je njezin okus i volio ga - a onda se prestane uzdržavati i baci se u istraživanje. Njegov jezik pronaðe poznate l N re, zavuèe se u duboki izvor i potom poðe naviše, tražeæiIIH tvrdu kvržicu.I ok je jezikom obraðivao kvržicu, sišuæi je i grickajuæi, ona je11 i ljala i vikala, dah joj se ubrzavao, a bujica je u njoj rasla. Svi sui i se osjeti preselili unutra; nije više bilo ni sunca ni vjetra, samo w j;ièi osjeæaji. On je znao što se sprema i, iako mu je bilo teškoprestati, usporio je i povukao se, nadajuæi se da æe izdržati, noDllli ga nije mogla èekati i privukla ga je. Sve se više približavalo,i .išlo i pritiskalo s nestrpljenjem, i èuo je njezino stenjanje.1, odjednom, to se dogodi; obuhvatili su je snažni valovi drh-ttnja, a zatim, s grèevitim krikom, u njoj kao da nešto pukne, raspi snu se trzaj olakšanja, a s njim se pojavi neopisiva želja da u bi osjeti njegovu muškost. Ejla posegnu za njim, da ga uvede u .cbe.Osjetivši vlažne mlazove i njezinu potrebu, podigao se i uhva-i u svoju motku uvodeæi je u njezin duboki ulaz. Ona je spremno d ièekala njegov ulazak podigavši mu se ususret. Zagrljaj njezinih toplih nabora obuzeo ga je i on prodre duboko, bez straha da ona neæe moæi izdržati njegovu velièinu. Dio njezine èudesnosti bio je i u tome kako su si meðusobno odgovarali.On se izvuèe, osjeæajuæi slasno zadovoljstvo tog pokreta i, potpuno izašavši, opet se baci unutra, duboko, dok se ona podizala prema njemu. Došao je gotovo do vrhunca, no onda se napetost smanji i on se opet povuèe, pa opet gurnu i opet i opet i opet, sve jaèe sa svakim udarom. Tresuæi se od strasti, ona je osjeæala ispunjavanje, pa povlaèenje i opet ispunjavanje, i nije više mogla osjetiti ništa drugo.Èula je njegovo glasno disanje, i svoje, dok su im se krici miješali, a onda on uzviknu njezino ime, ona se podiže daga doèeka i u prolomu koji je sve zapljusnuo, oni osjetiše pražnjenje sjajno kao sunce koje je izbacilo posljednje strelice svojih zraka u dolinu i potonulo za tamne i uskomešane, blistavim zlatom ori-sane oblake.Nakon nekoliko posljednjih trzaja, on se opusti na njoj, osjeæajuæi njezine obline pod sobom. Ejla je uvijek voljela taj trenutak i taj osjeæaj njegove težine na sebi. Nije joj bio težak; bio je to ugodan pritisak i bliskost ih je zagrijavala dok su se opuštali.Odjednom topli jezik liznu njezino lice i osjeti kako je dodiruje hladan nos. - Gubi se, Vuèe! - reèe ona dajuæi mu znak da ode. - Hajde, odlazi odavde.- Odlazi, Vuèe! - oštro æe Džondalar, pridružujuæi se njezinoj zapovijedi i odgurujuæi hladni i vlažni nos. No ugoðaj je veæ

106 107 bio razbijen. Podižuæi se s Ejle i prevræuæi na svoju stranu, on se osjeti malo pogoðenim, ali se nije mogao doista naljutiti; previše se èudesno osjeæao za takvo što.Nalaktivši se, Džondalar pogleda vuka koji se povukao nekoliko koraka i sad je isplažena jezika sjedio i gledao ih, dašèuæi. Mogao se zakleti da im se zvijer smješka. On se kiselo osmjehnu voljenoj ženi. - Uèila si ga da ostane. Štomisliš, hoæeš li ga moæi nauèiti da ode kad mu kažeš?- Mislim da æu pokušati.- Mnogo je posla oko vuka - reèe Džondalar.- Istina, treba za to nešto napora, osobito jer je tako mlad. Tako je i s konjima, ali vrijedi truda. Drago mi je što su tu. Oni su nešto kao osobiti prijatelji.Konji, pomisli muškarac, bar daju nešto zauzvrat. Njiska i Trkaè su nosili njih i njihove stvari. Ali èinilo se da vuk, osim što povremeno nasrne na poneku životinju, ne pridonosi mnogo. No Džondalar odluèi ne izgovoriti te svoje misli.

Èim se sunce skrilo iza tamnih oblaka koji su se valjali na obzoru, razbijajuæi mu boju u živocrvenu i ružièastu, u maloj šumovitoj dolini brzo je zahladilo. Ejla ustane i baci se još jedanput u rijeku, a Džondalar ju je slijedio.Davno prije toga, dok je još bila djevojèica, Iza, koja je u Plemenu bila vidarica, nauèila ju je ritualima ženskog oèišæenja, iako je sumnjala da æe njezinoj èudnoj i - èak je i sama to priznavala - ružnoj usvojenoj kæeri ikada zatrebati. Bez obzira na to, osjeæala je svojom dužnošæu objasniti joj, pa ju je pouèila i kako se pobrinuti za sebe nakon što je bila s muškarcem. Osobito je naglasila da je oèišæenje vodom posebno važno za duh ženina totema. A pranje vodom, bez obzira kako hladna bila, ostalo je obredom koji Ejla nikad nije zaboravila.Osušili su se i obukli, vratili krzna za spavanje natrag u šator i opet razbuktali vatru. Ejla skinu zemlju i kamenje s mesa i drvenim kliještima, improviziranima od dvije grane oèišæene od lišæa, izvadi hranu. Poslije veèere, dok je Džondalar prerasporeðivao prtljagu, ona pripremi sve za odlazak, ukljuèujuæi i uobièajeni hladan jutarnji obrok od hrane preostale nakon veèere, osim vruæega èaja. Zatim opet stavi na vatru zagrijavati kamenje za kuhanje; èaj je kuhala èesto, mijenjajuæi sastojke prema želji ili potrebama.Konji su došetali natrag kad su poèele nestajati posljednje zrake zalazeæeg sunca. Obièno su pasli i dijelom noæi, jer danju su najèešæe putovali bez odmora pa im je, kako bi se prehranili, tre-108 i i IM mnogo grube stepske trave. Ali trava s ove livade bila je izra-Ito hranjiva i zelena, a oni su noæu rado ostajaliu blizini vatre.Èekajuæi da se kamenje zagrije, Ejla je razmišljala o dolini sla-I Mino osvijetljenoj posljednjim ostacima sutona, dodajuæi ranije 11 aenom ono što je tijekom toga dana primijetila: strme su sti-i. nke okruživale široko dno doline èijom je sredinom vijugavo i ekla rjeèica. Ta bogata dolina pomalo ju je podsjeæala na djetinj-RVO s Plemenom, no nešto joj se u njoj nije sviðalo. Bilo je tu nešto što ju je èinilo napetom i taj je osjeæaj bivao sve jaèi i jaèi Mo se višespuštala noæ. Osjeæala je i neku nadutost i laku bol u leðima, pa je svoj nemir, pripisala nelagodama koje je ponekad "jecala kad bi joj dolazila mjeseèna kletva. Rado bi se prošetala, kretanje je obièno pomagalo, ali bilo je veæ doista pretamno.Slušala je kako vjetar jauèe huèeæi kroz lelujave krošnje vrba, koje su se orisavale pred srebrnastim oblacima. Puni mjesec, okružen svjetlim vijencem, ponekad se skrivao iza njih, a zatim sjajno osvjetljavao mekano obloženo nebo. Ejla se sjeti kako bi èaj od vrbove kore mogao olakšati njezinu nelagodu i brzo ustane krenuvši narezati svježu. Radeæi to, odluèi narezati i nešto savitljivih vrbinih šiba.Kad je èaj bio pripremljen i Džondalar joj se pridružio, noæni se zrak veæ ohladio, bio je vlažan i dovoljno hladan za topliju odjeæu. Sjeli su uz vatru, zadovoljni što mogu piti topli èaj. Cijelu se veèer Vuk vrzmao oko Ejle, slijedeæi svaki njezin korak, no izgledalo je kako se zadovoljava time da se, kad je sjela blizu topla plamena, sklupèa uz njezine noge, kao da mu je za taj dan dosta istraživanja. Ona uze duge i tanke šibe i poène ih plesti.- Što radiš? - upita Džondalar.- Pokrov za glavu. Sjenom æe štititi od sunca. Po danu je vrlo vruæe - objasni Ejla. Zatim malo prièeka pa doda: - Mislim da bi ti mogao biti koristan.- Zar ga radiš za mene? - upita on s osmijehom. - Kako si znala da sam baš danas poželio nešto što æe me štititi od sunca?- Žene Plemena nauèe unaprijed predviðati želje svojih muškaraca. - Ona se nasmiješi. - A ti jesi moj muškarac, zar ne?On joj uzvrati osmijeh. - Nema sumnje, moja ženo iz Plemena. I to æemo objaviti svim Zelandoncima na Svadbenim sveèanostima prvoga Ljetnog sabora na koji doðemo. Ali kako možeš predosjetiti potrebe? I zašto to žene Plemena moraju nauèiti?- Nije to teško. Samo misliš na nekoga. Danas je bilo vruæe ipomislila sam da bi bilo dobro napraviti pokrivalo za glavu kojeæe štititi od sunca... za sebe, pa sam shvatila da je i tebi vruæe109 - reèe ona, dohvaæajuæi još jednu šibu i dodajuæi je širokom stošcu koji je veæ poèinjao poprimati oblik. - Muškarci iz Plemena ne vole tražiti, osobito za svoju udobnost. Drži se nemuškim brinuti se o vlastitoj udobnosti, pa zato žena mora osjetiti što muškarcu treba. On ju štiti od opasnosti; a ovo je njezin naèin zaštite i osiguranja odgovarajuæe odjeæe i dobre hrane. Ona ne želi da mu se nešto dogodi. Tko bi štitio nju i njezinu djecu kad bi mu se nešto dogodilo?- Znaèi to je? Ti štitiš mene kako bih ja štitio tebe? - nasmija se on. -1 tvoju djecu? - Njegove su oèi na svjetlu vatre poprimile duboko ljubièast ton i veselo svjetlucale.- Pa ne baš tako - reèe ona, gledajuæi u ruke. - Mislim da je to zapravo naèin kojim žena iz Plemena pokazuje svom muškarcu koliko joj je do njega stalo, imala ona djece ili ne. - Gledala je brze pokrete svojih ruku, no Džondalaru se uèini kako joj i nije potrebno gledati što radi. Šešir je mogla napraviti i u mraku. Uzela je još

jednu dugu šibu i pogledala ga. - Ali ja želim imati još jedno dijete dok još nisam prestara.- Do toga je još dugo - reèe on, dodajuæi još jedno drvo na vatru. -Još si mlada.- Nisam, poèinjem stariti. Veæ mi je... - ona sklopi oèi kako bi se bolje usredotoèila i pritisnu prste uz nogu, izgovarajuæi rijeèi za brojeve koje ju je on nauèio, ne bi li tako sama sebi potvrdila kako je to prava rijeè za broj godina koje je dosad živjela. - ... osamnaest godina.- Tako si stara! - nasmija se Džondalar. - Pa meni su dvadeset i dvije godine. Ja sam onda starac.- Ako nam putovanje potraje godinu dana, kad stignemo do tvoga doma bit æe mi devetnaest godina. U Plemenu je to veæ gotovo prekasno za imati djecu.- Mnoge Zelandonke raðaju u toj dobi; možda ne prvo dijete, ali drugo ili treæe da. Zdrava si i snažna. Ne vjerujem da si prestara da bi raðala. Ali reæi æu ti ovo: zadivljuješ me svojim znanjem i ponekad tvoje oèi izgledajustare, kao da si u tih svojih osamnaest godina proživjela mnogo života.To su za njega bile neobiène rijeèi, i ona zastane kako bi ga pogledala. Osjeæaj koji je pobudila u njemu gotovo ga je zastrašivao. Bila je tako lijepa na svjetlosti vatre i tako ju je volio da nije znao što bi uèinio kad bi joj se nešto dogodilo. Pogoðen time, on skrenu pogled. Zatim, pokuša navesti razgovor na neku lakšu temu.-Ja sam taj koji bi se trebao brinuti o starosti. Mogao bih se kladiti kako æu biti najstariji muškarac na Svadbenim sveèanos- 1111 i.i - reèe on i nasmija se. - Dvadeset i tri godine je mnogo za prvo sparivanje. Veæina muškaraca mojih godinaveæ ima po ne-koliko djece na svom ognjištu.On je pogleda i ona u njemu iznova spazi onaj pogled goleme ljubavi i straha. - Ejla i ja želim da dobiješ dijete, ali ne dok putujemo. Ne dok ne budemo na sigurnom. Ne još.- Ne, ne još.Neko je vrijeme šuteæi radila, misleæi na sina kojeg je ostavila s l Ibom i na Ridaga, koji ju je toliko podsjeæao na njezina sina. "bojicu je izgubila. Èak i Macana, koji joj je na neki neobièan naèin bio poput sina - ako ništa drugo, bio je prva muška živo-i inja koju je našla i othranila - no i on ju je napustio. Više ga nikad neæe vidjeti. Ona pogleda Vuka, iznenada se uplašivši kako bi mogla izgubiti i njega. Zašto moj totem uvijek odnese sve moje sinove?Mora biti da nemam sreæe sa sinovima.- Džondalare, imaju li tvoji kakve posebne želje glede djece? Žene Plemena obièno žele sinove.- Ne baš. Mislim kako muškarci žele da im žene donesu sinove na ognjište, no èini mi se da žene više vole dobiti djevojèice.- A što bi ti želio? Jednoga dana?On se okrenu da je promotri na svjetlosti vatre. Èinilo se kako je nešto uznemiruje. - Ejla, meni to nije važno. Što ti želiš, ili što ti Majka odluèi dati.Sada je ona prouèavala njega. Htjela je biti sigurna da to ozbiljno misli. - Onda mislim da æu htjeti kæer. Ne želim izgubiti još jedno dijete.Džondalar nije potpuno shvatio što to znaèi i kako odgovoriti. - Ni ja ne želim da izgubiš još koje dijete.Neko su vrijeme šutjeli, a Ejla je dalje radila šešir. Odjednom, on upita: - Ejla, a što ako si u pravu. Ako nije Ðoni takoja daje? Što ako se djeca zaèinju dok dijelimo Dar Užitka? Možda veæ nosiš dijete, a da to i ne znaš.- Ne, Džondalare. Ne vjerujem. Mislim da mi dolazi mojamjeseèna kletva - reèe ona, - a znaš kako to znaèi da nije zaèetodijete.Obièno je nerado govorila o tako osobnim stvarima pred muškarcima, no Džondalar nije bio poput muškaraca iz Plemena i s njom se slobodno ponašao i dok je bila u tom stanju. Žena iz Plemena morala je posebno paziti da ne gleda izravno u muškarca dok joj traje mjeseèna kletva, no èak i kad bi to htjela, ne bi se na ovakvom putovanju mogla povuæi u samoæu ili ga izbjegavati, a osjeæala je kako mu treba potpora. Na trenutak je pomislila da

110 111 mu kaže o Izinu tajnom lijeku koji je uzimala kako bi pobijedila duhove od kojih je mogla zaèeti, no brzo je odustala. Nije mu to mogla reæi. Ejla nije mogla lagati ništa bolje nego Iza, no mogla se, ako je ne pitaju izravno, barem uzdržati od spominjanja. A, nije bilo vjerojatno da æe muškarac upitati radi li ona nešto kako bi izbjegla Majèin blagoslov. Veæina ljudi ne bi niti povjerovala kako uopæe postoji tako snažna èarolija.- Jesi li sigurna? - upita on.- Da, sigurna sam - reèe ona, - U meni nije zaèeto dijete. On se opet opusti.

Dovršavajuæi šešire za sunce, Ejla osjeti prve kapi kiše. Požurila je završiti. U šator su unijeli sve osim kožnatog zavežljaja koji je ostao visjeti na motkama, a èinilo se da se i pokislom Vuku svidjelo sklupèati uz Ejline noge. Ostavila je ulazni preklop šatora neprièvršæen kako bi on mogao izaæi ako mu zatreba, no kad je kiša poèela jaèe padati zatvorili su poklopac dimnog odvoda na vrhu. Kad su legli privili su se jedno uz drugo, a zatim se okrenuli, no oboma im je bilo teško zaspati. Ejla je bila napeta i sve ju je boljelo, no trudila se što manje se okretati i prevrtati, kako ne bi smetala Džondalaru. Slušala je bubnjanje kiše po šatoru, ali je to nije uljuljkalo u san kao inaèe, a nakon dugo vremena konaèno je poželjela da doðe jutro i da može ustati i otiæi s tog mjesta.Nakon svih briga i Ejlinog uvjeravanja da nije primila Donin blagoslov, opet se poèeo pitati nije li pogreška u njemu. Ležao je budan, razmišljajuæi. Pitao se je li njegov duh ili što god to bilo i što mu je Ðoni uzela, sada dovoljno jako; pitao se i je li mu Majka oprostila mladenaèke grijehe.Možda je ipak stvar u Ejli. Govorila je da želi dijete, ali za sve ovo vrijeme koje su proveli zajedno, Majka ju nije blagoslovila i možda i ne može imati djece. Serenio nije više imala djece, osim ako nije nosila dijete kad je on odlazio. Zureæi u mrak zatvorenog šatora i osluškujuæi kišu nije mogao ne zapitati se je li ijedna od žena s kojima je dijelio Dar Užitka ikad primila Majèin Blagoslov i je li se gdje rodilo dijete s njegovim plavim oèima.Ejla se penjala i penjala uz strmu stazu sliènu stazi koja je vodila od njezine špilje u dolini, no ova je bila mnogo duža. Morala je žuriti. Pogledala je na rjeèicu koja je ispod nje vijugala, no to nije bila rijeka; bio je to vodopad koji je širokim oblacima kapljica padao i prelamao se preko izboèenih gromada omekšanih gustom debelom zelenom mahovinom. Ona pogleda gore i vidje Kreba! Domahivao joj je i znacima je požurivao. Okre- nuo se i poèeo se i sam penjati teško se oslanjajuæi na štap i vodeæi je uz strm, ali prohodan prolaz iza slapa do male špilje u zidu skrivene za grmovima lijeske. Iznad špilje, na vrhu klisure, njihala se velika ravna gromada. Èinilo se da æe svaki èas pasti. Iznenada se našla duboko u špilji, na dugom i uskom prolazu. Unutra je bilo svjetlo." Baklja s titravim svjetlom i još jedna i zatim zlokobna grmljavina potresa. Neki je vuk zatulio. Obuze je muèna vrtoglavica i sve se kao u vrtlogu poèe okretati oko nje, a onda u sebi zaèu Kreba. - Van! Izlazi! - naredio joj je. - Brzo, izlazi smjesta! Ona naglo sjedne, odbacujuæi krzna sa sebe i baci se prema otvoru šatora.- Ejla, što ti je? - reèe Džondalar, zgrabivši je. Iznenada, sjajan se bljesak probije kroz kožu šatora i obrubi dimni otvor i preklop koji su ostavili za Vuka. Gotovo u istom trenutku zaèu se oštar i buèan tresak. Ejla vrisnu, a Vuk vani zatuli.- Ejla, Ejla, sve je u redu - reèe muškarac, držeæi je u naruèju.- Samo grmi i sijeva.- Moramo van! Rekao je da požurim. Brzo, van! - reèe onauskaèuæi u odjeæu.- Tko? Tko je rekao. Ne možemo van. Mrak je i kiša pljušti.- Kreb. U snu. Opet sam sanjala Kreba. Govorio mi je. Hajde, Džondalare! Moramo požuriti.- Smiri se, Ejla. Bio je to samo san i možda je od oluje. Slušaj, zvuèi kao vodopad. Neæeš valjda izlaziti na tu kišu. Prièekajmojutro.- Džondalare! Moram iæi. Kreb mi je to rekao i ne mogu ovdje izdržati - vikala je. - Molim te, požuri. - Suze su joj se slijevale niz lice, no ona se nije obazirala na njih; samo je trpala stvariu košare.On joj uèini po volji i pridruži joj se. Bilo je oèigledno da Ejla neæe èekati jutro, a on ionako više ne bi mogao zaspati. Džondalar posegnu za svojom odjeæom, a Ejla otvori ulazni preklop. Kiša se slije unutra kao da ju je netko prolio iz mješine. Ejla izaðe i zazviždi glasnim i dugim zviždukom, popraæenim novim vuèjim zavijanjem. Nakon stanke Ejla zazviždi iznova, a zatim poène èupati kolèiæe kojima je šator bio prièvršæen.Zaèu se topot kopita i ona zaplaèe od olakšanja, a sol njezinih suza potpuno nestane u potopu kiše. Ona posegnu za Njiskom, prijateljicom koja joj je pritekla u pomoæ i zagrli snažan vrat potpuno mokre kobile, osjeæajuæi njezino uplašeno drhtanje.113 112

Njiska je trzala repom i nervozno pocupkivala, okreæuæi glavu i strižuæi ušima naprijed - natrag, pokušavajuæi otkriti nepoznati izvor onoga što ju je uzbunilo.Strah konja pomogao je ženi da svlada svoj vlastiti strah. Njiska ju je trebala. Nježnim je glasom govorila životinji, gladeæi je i pokušavajuæi je smiriti, a zatim osjeti da se i Trkaè prislonio uz njih, još uplašeniji od Njiske.

Ejla ga pokuša smiriti, no on je uzmicao, poskakujuæi. Ona ih ostavi i požuri do šatora po ormu i teret. Džondalar je veæ bio smotao vreæe za spavanje i složio ih u svoj zavežljaj, još prije nego što su se zaèula kopita i veæ je pripremio ormu.- Konji su jako uplašeni - reèe Ejla ulazeæi u šator. - Mislimda je Trkaè veæ na rubu bijega. Njiska ga umiruje, ali i ona je uplašena, a on ju samo još više uznemiruje.Džondalar uze povodac i izaðe. Vjetar i kiša rušili su se na njega u naletima koji su ga gotovo srušili na zemlju. Tako je kišilo da se osjeæao kao da stoji usred slapa. Bilo je znatno gore nego što je mislio. Još malo i šator bi promoèio i kiša bi natopila zemljani pod i kože na kojima su spavali. Sad mu je bilo drago što je Ejla inzistirala da ustanu i poðu. U sljedeæem bljesku munje vidio je kako se Ejla muèi s prièvršæivanjem košare na Njisku. Mladi je pastuh bio s njima.- Hajde, Trkaèu, doði! Ovamo! - dozivao je. Strašan tresakprolomi se, kao da æe samo nebo pasti. Pastuh se prope i zarže, azatim se ritnu i poène se vrtjeti nasumce u krug. Oèi su mu bilerazrogaèene tako da su se vidjele i bjelooènice, nosnice širom otvorene, silovito je mahao repom i ušima strizao na sve strane, tražeæi izvor svoga straha. No bilo je neobjašnjivo i posvuda, i baš jeto bilo najstrašnije.Visoki je muškarac posegnuo za konjem, nastojeæi ga zagrliti kako bi ga spustio, i govorio mu je ne bi li ga tako smirio. Vezalo ih je jako povjerenje i poznate ruke i glas uvijek su unosile sigurnost. Džondalaru je uspjelo staviti mu povodac i dok mu je stavljao ormu nadao se da æe sljedeæi zastrašujuæi udar stiæi bar malo kasnije.Ejla se vrati do šatora po njihove preostale stvari. Vuk ju je pratio, iako ga prije toga nije vidjela. Kad se izvukla iz stožastog kožnatog skloništa, Vuk zacvili i potrèi prema vrbiku, a zatim se okrenu, vrati k njoj i opet zacvili.- Idemo, Vuèe - reèe ona i obrati se Džondalaru. - Prazan je,požurimo. - Potrèala je do Njiske i istresla naramak stvari koje jedonijela u košaru.114 I la nije krila svoju uznemirenost i Džondalar se uplaši da niII neæe dugo moæi ostati miran. Nije se brinuo za skidanje ša-I Izvukao je potporne kolce kroz dimni otvor, otrgnuo ulazni klop, smotao teške natopljene kože i ubacio sve to u košaru. i i ihoviti je konj kolutao oèima i uzmakivao, i Džondalar poseg-"II ;i remenjem da se uhvati prije no što æe se popeti na njega. liko mu je skok bio pomalo nespretan, uspio se održati ali ga je 111 H odmah gotovo zbacio naglo se propevši. No on èvrsto za-i li konja i zadrži se.Ejla zaèu Vuka; jedanput je otegnuto zatulio i zarežao neobiè-iiiiii, dubokim glasom. Popela se na Njisku i okrenuvši se ugle-l.il.i Džondalara kako se bori da se održi na pastuhu koji se pn ipinjao. Èim se Trkaè malo smirio, ona se nagnu naprijed i po-i.ikne Njisku. Kobila jurnu naprijed u brzom galopu, kao da je nešto goni. Ni ona, kao ni Ejla, nije više mogla izdržati na tom inicstu. Vuk se zaleti naprijed kroz nisko grmlje, a Trkaè ga je s l v.ondalarom na leðima u stopu pratio. Uto se zaèu zastrašujuæa 1111 njava koja je postajala sve glasnija.Njiska se probijala kroz šumu na ravnom dnu doline, obilazeæi drveæe i skaèuæi preko prepreka. Sagnuvši se nisko, s rukama ko konjskog vrata, Ejla pusti kobilu da sama naðe put. U mraku i kiši ništa se nije vidjelo, ali osjeæala je da se približavaju padini koja vodi gore, prema stepama. Iznenada još jedna munja sinu, ispunjavajuæi dolinu trenutnim bljeskom. Bili su meðu bukvama i uzvišica više nije bila daleko. Ona se osvrnu prema Džondalarui ostade bez daha.Iza njega drveæe se micalo. Prije no što je svjetlo zamrlo, nekoliko se visokih borova nagnulo; potom je sve progutao mrak. Nije primijetila da tutnjava postaje sve glasnija, ali sada, oèekujuæi da æe èuti zvuk drveæa koje pada, shvati da je taj zvuk prekrila još zaglušnija buka. Èak se i prasak groma gubio u strašnojtutnjavi.Stigli su na uzvisinu. Po promjeni Njiskina koraka znala je da se penju, iako se još uvijek ništa nije vidjelo. Preostalo joj je samo da se prepusti instinktu svoje kobile. Osjetila je kako se životinja spotièe, a zatim iznova uspostavlja korak. A zatim izaðo-še iz šume i naðoše se na èistini. Jasno je vidjela kako se oblaci komešaju kroz kišno nebo. Sigurno smo sada na onoj povišenoj livadi gdje su konji pasli. Trkaè i Džondalar priðoše im. I on se privio uz pastuhov vrat, iako je bilo premraèno, pa su se orisivali samo njihovi obrisi, crna sjena na crnoj sjenci.Njiska je usporavala i Ejla osjeti njezino teško disanje. Drveæe115 je na drugoj strani livade bilo rjeðe i Njiska više nije bezglavo jurila obilazeæi ga. Ejla je sada uspravno jahala, ali

ruke je još uvijek držala, oko vrata svoje kobile. U naletu brzine, Trkaè je izbio naprijed, ali je ubrzo usporio i Njiska ga je sustigla. Kiša se smirivala. Drveæe je polako uzmicalo pred niskim raslinjem, potom travom, i napokon se pred njima ispruži stepa. Tamu su smekšavali samo oblaci obasjani mekanom svjetlošæu mjeseca koja se probijala kroz kišni zastor.Stali su i Ejla sjaše da bi se Njiska odmorila. Džondalar joj se pridruži i stadoše tako jedno kraj drugoga, gledajuæi dolje u tamu. Munje su bljeskale, ali sada dalje, grmljavina bi došla kasnije i s tišom tutnjavom.Kao omamljeni, zurili su u crni bezdan gdje je bila dolina. Iako se još uvijek ništa nije vidjelo, znali su da se dolje dogaða veliki lom. Shvatili su da su jedva izbjegli strašnu nesreæu, ali još nisu bili potpuno svjesni njezine velièine.Ejla osjeti èudne trnce na glavi i zaèu pucketanje. Ona frknu nosom i osjeti jedak miris ozona. Bio je to poseban miris, kao po paljevini, ali ne od vatre, ni od èega tako zemaljskog. Iznenada joj sinu da to mora biti miris vatrenogbljeska s neba. U èudu i strahu ona otvori oèi i u nastupu panike posegnu za Džonda-larom. Visoki bor koji je rastaona dnu padine, zaštiæen od jakih vjetrova stjenovitim izbojem i koji se uzdizao visoko nad stepama sada je sjao nezemaljskim plavim svjetlom.Džondalar je zagrli; htio ju je zaštititi, ali i sam je bio jednako uzbuðen i prestrašen i znao je da su te nezemaljske vatre nešto njemu nedokuèivo. Mogao ju je samo privinuti uza se. Tada se ukaza fantastièan prizor: izlomljena praskava strijela vinu se kroz osvijetljene oblake, razbije se u mrežu vatrenih strelica i sa zasljepljujuæim bljeskom sjuri se i raskoli visoki bor, osvjetljavajuæi dolinu i stepu kao usred dana. Ejla se trgnu od oštrog praska, tako glasnog da joj je u ušima zazvonilo. Tresla se dok je razorna tutnjava odjekivala nebom. U tom trenutku providnostioni vidješe razaranje kojemu su tako tijesno izbjegli.Zelena je dolina bila uništena. Cijelo je ravno dno postalo veliki kružni vir. Nasuprot njima na udaljenijoj padini blatna je lavina nanijela gomile stijenja i srušenog drveæa kao branu nabujalim vodama, ostavljajuæi za sobom živucrvenu ranu otvorene zemlje.Uzrok tom naletu bujice bio je splet ne baš rijetkih okolnosti. Poèelo je u planinama na zapadu i s poljima niskog tlaka nad kontinentalnim morem. Topli vlažni zrak podigao se i konden- ii.io u velike uskomešane oblake èije je bijele vrhove raznosio ctar. Nepokretno su stajali nad stjenovitim planinama. Topli M rak napala hladna zraèna, fronta, pa je tako nastalo vrtlože-i koje je stvorilo ovu oluju neobiènesnage. Kiša je lijevala iz Btbreklog neba, prelijevajuæi se iz udubina i lokava, utapala u potocima, preplavljujuæi preko kamenja i bujala u jarcima pre-jjUnjavajuæi ih u divljoj žurbi. Prikupljajuæi zamah podivljala je "Oda, potpomognuta stalnim pljuskom, divljala niz strme padine, prelijevala se preko prepreka, sudarala s pokrajnim bujicama, tvoreæi zajedno s njima zidove neukrotive razorne snage.Kad je munjevita poplava došla do zelene doline, provalila je preko slapa i uz strahovitu grmljavinu progutala cijeludolinu, ali bujna zelena udolina èuvala je iznenaðenje za zapjenjenu bujicu. U to vrijeme snažni su pokreti zemlje podizali tlo, podižuæi tako razinu maloga kontinentalnog mora na jugu i otvarajuæi prolaz do veæeg mora još daljena jugu. U nekoliko posljednjih desetljeæa to je uzdizanje zatvorilo plitku udolinu koju je ispunila rijeka, stvarajuæimalo jezero iza prirodne brane. No prije nekoliko godina nastao je ispušni otvor i isušio taj bazen, ostavljajuæi mu dovoljno vlage da se u njemu usred suhih stepa razvije šuma. Drugi je blatni odron, dalje nizvodno, stvorio novu branu na odvodnom kanalu, zadržavajuæi divlje vode poplava unutar rubova doline i stvarajuæi uzvratni val. Džondalar mišljaše da je prizor tamo dolje došao iz neke noæne more. Jedva su mogli povjerovati svojim oèima. Èitava je dolina postala podivljala uzvitlana luda bujica blata i kamenja koja je zapljuskivala na sve strane, noseæi grmlje i èitavo drveæe, išèupano zajedno s korijenjem i rastrgano silovitim naletima.Nijedno živo biæe ne bi moglo preživjeti na tom mjestu i nije se usuðivao ni pomisliti što bi im se dogodilo da se Ejla nije probudila i ustrajala na odlasku. Sumnjao je da bi se bez konja uspjeli dokopati sigurnosti. Pogledao je okosebe: konji su stajali spuštenih glava, raširenih nogu, umorni kako je samo mogao zamisliti. Vuk je stajao uz Ejlu i, primijetivši da Džondalar gleda prema njemu, podigao glavu uspravno uvis i zatulio. Muškarcu u sjeæanju bijesnu kako je u snu èuo Vukovo zavijanje upravo prije nego što ga je Ejla probudila.Novi trak munje bijesnu uz zvuk groma i on osjeti kako Ejla snažno drhti u njegovu naruèju. Još nisu potpuno izbjegli opasnosti. Bili su mokri i promrzli, sve je bilo promoèeno; stajali su usred otvorene livade u oluji i nisu imali pojma gdje bi mogli naæi zaklon.

116 117 8Visoki bor koji je pogodila munja sada je gorio, ali vruæa smola koja je hranila vatru bila je izložena kiši i praskavi

plamen nije davao mnogo svjetla. Bilo ga je meðutim dovoljno da orise opæe obrise okolnoga krajolika. Nije bilo skloništa na otvorenoj ravnici, osim nešto niska raslinja kraj obližnjega, gotovo potpuno potopljenog jarka, inaèe suhog tijekom veæeg dijela godine.Ejla je zurila u mrak doline, kao zaèarana prizorom koji je dolje vidjela. Dok je stajala, kiša se opet pojaèala, oblijevajuæi ih, namaèuæi im veæ natopljenu odjeæu i na kraju pobjeðujuæi vatru na drvetu.- Doði, Ejla - reèe Džondalar. - Moramo naæi neko skloništeod kiše. Hladno je i mokri smo.Ona je još trenutak gledala dolje, a zatim se strese. - Bili smo tamo dolje. - Pogledala je prema njemu. - Džondalare, tamo bismo poginuli da smo se u tome našli.- Ali smo se na vrijeme izvukli. Sad moramo naæi sklonište.Ne naðemo li nešto gdje æemo se moæi zagrijati, bit æe svejednošto smo se izvukli iz doline.On uze Trkaèev povodac i krenu prema grmlju. Ejla pozove Njisku i poðe za njim, a Vuk je išao uz nju. Stigavši do jarka, vidješe da nisko grmlje vodi do višega raslinja, gotovo poput malog drveæa, koje se prostiralo prema stepi i oni krenuše onamo. Progurali su se u središte gustog vrbika. Tlo oko vitkog šiblja srebr-nastih iva bilo je mokro i kiša je curila kroz usko lišæe, ali više ne onako jako. S malog su prostora poèistili drvenasto šiblje i zatim skinuli prtljagu s konja. Džondalar izvuèe teški zamotani šator i pretrese ga. Ejla dohvati kolce i postavi ih, a zatim mu pomogne rasprostrijeti kožnata šatorska krila, još uvijek svezana s podnim pokrovom. Bila je to improvizirana konstrukcija, no sad im je trebao zaklon od kiše.Donijeli su stvari u zaklon, oèupali nešto lišæa, prostrli ga po vlažnom podu i rasprostrti mokra krzna za spavanje. Zatim su skinuli mokru vanjsku odjeæu, pomogli jedno drugome izažeti natopljenu kožu i objesili odjeæu na grane.Na kraju se, dršæuæi, sklupèaše i navukoše krzna na sebe. Vuk je ušao i pretresao se, prskajuæi vodu uokolo, no sveje bilo tako mokro da je bilo go- I0VO svejedno. Stepski konji, prekriveni debelim èupavim krznom, znatno su više voljeli hladnu i suhu zimu nego ovakve ljetne plj i iskove, no naviknuli su na život na otvorenom. Ostali su zajedno uz rub grmlja i strpljivo podnosili kišu koja je lila po njima.U mokrom zaklonu, premokrom i za pomisliti na vatru, Ejla i i iondalar èvrsto su se stisnuli. Vuk se sklupèa na krznima koji-m.i su se pokrili, pritišæuæi se tijesno uz njih. Na kraju ih je dje-l. ivanje njihovih udruženih tjelesnihtoplina zagrijalo. Èovjek i fena odrijemali su, iako nisu ni mogli mnogo spavati. Tek pred H "ru kiša se smirila i njihov san produbio.Prije no što je otvorila oèi, Ejla posluša, smješkajuæi se u sebi. U . Ijelom koncertu ptièjega pjeva koji ju je probudio, jasno se razlikovao složeno razraðeni zov rusoglave trepteljke. Zatim je za-Cula veseli pjev koji je postajao sve glasniji, no kad je pokušala naæi njegov izvor, morala je jako dobro pogledati, i tek tad je spazila neuglednu, smeðu, nimalo impresivnu malu ševu koja je upravo slijetala. Ejla se okrenu na bok da je bolje vidi.Ševa je hodala po zemlji lakim i brzim koracima, održavajuæi ravnotežu svojim velikim stražnjim èaporcima. Ona tržnu svojom kukmastom glavom, kljucnu i podiže se s glistom u kljunu. Brzim trzavim koracima požurila je prema komadu gologa tla blizu grmlja, gdje gnijezdo s upravo izleženim ptiæima naglo oživi od kljunova koji se pružiše prema slasnom zalogaju. Odmah se pojavi i druga ptica, sliène, ali još neprimjetnije boje i gotovo nevidljivana stepskoj pozadini. U kljunu je nosila nekakvog krila-tog kukca. Dok je ta ptica gurala kukca u otvoreni kljuniæ, druga se, mužjak, veæ vinula u nebo i kružno se uspinjala sve dok nije gotovo nestala iz vida. Ali sam mužjak nije nestao; ostao je tu u spirali nevjerojatno poletnog pjeva.Ejla tiho zazviždi oponašajuæi zvuke tako uvjerljivo da je ptica majka prestala prebirati po zemlji i okrenula se prema njoj. Ejla opet zazviždi, žaleæi što nema zrnja koje bi im dala, kao što je imala u svojoj dolini kad je nauèila oponašati ptièji pjev. Ptice su tada dolazile na njezin zviždukavi poziv, imala ona zrnja ili ne, i bile su joj društvo u tim danima kad je bila tako usamljena. Majka ševa priðe joj, tražeæi drugu ševu koja se umiješala ne njezin teritorij, no ne našavši je, vrati se hranjenju svoje ptièadi.Drugo ritmièno zviždanje bilo je veselije i svaki je zov završavao zvukom sliènim hihotanju, a to je Ejlu još više privuklo. Pješèana lještarka bila bi im dovoljno velika za pristojan objed, kao i velika grlica, pomisli ona i pogleda ima li punašnih ptica,

118 119

velièinom i oblikom sliènih manjim smeðim tetrijebima. U niskim granama opazi jednostavno gnijezdo od šiblja s tri bijela jaja, a zatim i punašnu pticu s malom glavom i kukastim kratkim nogama. Njezino kratko i gusto perje bilo je blijedosmeðe, gotovo ružièasto, a išarana leða i krila, uzorka donekle slièna kornjaèinu oklopu, prelijevala suse u duginim bojama.Džondalar se prevrnu u snu dišuæi ritmom duboka sna i Ejla se okrenu da ga pogleda. Ona osjeti da bi morala ustati i olakšati se, ali se bojala da bi ga njezini pokreti mogli probuditi. Nije ga htjela buditi, no što se više trudila zaboraviti, to ju je nužda više pritiskala. Možda mi uspije ako se pomaknem polako, pomisli ona, pokušavajuæi se iskrasti iz toplih, još uvijek pomalo vlažnih krzna kojima su se umotali. Dok se izvlaèila, on poène puhati i mumljati, ali probudio se tek kad je posegnuo za njom i osjetio da je nema.- Ejla? A, tu si - promumlja on.- Samo ti spavaj, Džondalare. Ne moraš još ustajati - reèe ona izvlaèeæi se iz njihova gnijezda u grmlju.Bilo je sjajno i svježe jutro, s bistrim i vedrim nebom na kojem nije bilo ni oblaèka. Vuk je nekamo nestao, vjerojatno u lov ili istraživanje, pomisli ona. I konji su se odmaknuli; vidjela ih je kako pasu na rubu doline. Iako je sunce još bilo nisko, para se veæ dizala iz zemlje.Èuènuvši da se pomokri, Ejla osjeti kako je zrak vlažan, a zatim opazi crvene mrlje po nogama. Shvati da joj je došlo vrijeme mjeseène kletve; oèekivala ju je. Sad æe se morati isplahnuti i oprati donje rublje, no prije svega trebala joj je muflonova vuna.Jarak je bio samo napola ispunjen vodom, no potoèiæ koji je kroza nj tekao bio je bistar. Sagnula se, oprala ruke, popila nekoliko gutljaja hladne vode i požurila do mjesta u vrbiku gdje su spavali. Džondalar je bio budan i nasmiješio joj se kad se uvukla unutra po stvari. Izvukla je jedan od svojih zavežljaja i poèela po njemu prekopavati.Džondalar je izvukao obje svoje košare i vratio se po ostatak stvari; htio je vidjeti koliku je štetu napravila voda kojaih je natopila. Uto dotrèi Vuk i baci se na Ejlu.- Izgledaš zadovoljno - reèe ona, kuštrajuæi krzno na njegovuvratu, koje je bilo tako debelo i gusto da je podsjeæalo na grivu.Èim ga je pustila on skoèi i položi svoje prljave prednje šape nanjezine grudi, gotovo do ramena. Iznenadio ju je i gotovo izbacioiz ravnoteže, no uspjela se zadržati na nogama.-Vuèe! Gle kako si me zablatio - reèe ona. Vuk se baci na nju i poène je lizati po vratu i licu, a zatim tiho režeæi zinu i zubima120 Obuhvati njezinu bradu. No njegovo impresivno vuèje zubalo ne napravi nikakvu štetu; njegov je ugriz; bio mekan inježan kao da livata mladunèe. Zubi mu nisu probili njezinu kožu, jedva da su e i pritisnuli. Ona opet uhvati njegovo krzno, podiže mu glavu i zagleda se u vuèje oèi s jednakom ljubavlju koju je on iskazao njoj, a onda ona uhvati njegovu bradu svojim zubima i uz tiho rezanje ugrize ga jednakim takvim nježnim ugrizom kao on nju.- A sada dosta, Vuèe. Gle kako si me zaprljao! Sad æu moratii to oprati. - Ona oèetka široku tuniku bez rukava koju je nosilapreko nogavica.- Da ga ne poznajem, uplašio bih se kad ovako skoèi na tebe- reèe Džondalar. - Narastao je velik, a osim toga ipak je on lovac. Mogao bi nekoga ubiti.- Ne brini, to je samo vuèji naèin pozdrava i izražavanja ljubavi. Mislim da je i on sretan što smo se probudili na vrijeme da pobjegnemo iz one doline.- Jesi li pogledala tamo?- Nisam još... Pusti to, Vuèe - reèe ona odgurujuæi životinju koja joj je poèela njuškati meðu nogama. - Došlo mi je vrijeme mjeseène kletve - reèe ona lagano pocrvenjevši. - Došla sam po vunu i nisam još stigla pogledati u dolinu.Dok je Ejla u potoèiæu prala sebe i odjeæu, vezala vrpce koje su držale vunu na mjestu, i dok se presvlaèila, Džondalar je otišao do ruba doline pogledati dolje i mokriti. Od mjesta gdje je bio šator nije ostalo ni traga. Prirodno je korito bilo napola ispunjeno vodom, a balvani, drveæe i ostale naplavine komešale su se, tonu-le i izranjale u vodi koja je i dalje rasla. Rjeèici je još uvijek bio zaprijeèen prolaz i još su se uvijek stvarali povratni valovi, iako više nisu onako silovito zapljuskivali naprijed - natrag kao sinoæ.Ejla se tiho primaknu Džondalaru koji je zamišljen stajao gledajuæi u dolinu. Osjetivši je kraj sebe, pogleda je.- Ova se dolina sigurno tamo niže izravnava, a nešto je zaprijeèilo rijeku. Možda stijenje ili odron zemlje. To zadržava vodu.Vjerojatno je tamo dolje zato i bilo tako bujno zelenilo. To se sigurno dogaðalo i prije.

- I sama nas je bujica mogla odnijeti da nas je dohvatila- reèe Ejla. - U mojoj je dolini svake godine nastajala poplava, ito je veæ bilo gadno, a ovo... - Nije mogla naæi rijeèi kojima biizrazila misli, pa je i nesvjesno završila pokretima plemenskogaznakovnog jezika koji su mogli snažnije i preciznije izraziti njezinosjeæaj straha i olakšanja.Džondalar ju je razumio. I njemu je ponestalo rijeèi i osjeæao121 je što i ona. Oboje su šuteæi stajali i gledali što se dolje dogaða; tada Ejla primijeti kako se njegovo èelo nabire od brige i koncentracije. Na kraju on progovori.- Ako se taj odron, ili što god to bilo, prebrzo razmakne, voda koja æe pljusnuti bit æe jako opasna. Nadam se da dolje nema ljudi.- Neæe biti ništa opasnije nego što je bilo sinoæ - reèe Ejla.- Zar ne?- Sinoæ je kišilo, pa su ljudi još i mogli oèekivati nešto kaošto je poplava, no ako provali iznenada, bez takve najave kao štoje provala oblaka, zateklo bi ljude nespremne, i to bi moglo bitifatalno - objasni on.Ejla klimnu, - Ali ako su ljudi uz tu rijeku, ne bi li primijetili da je prestala teæi i pokušali ustanoviti zašto?On se okrenu k njoj. - Mi smo stranci u ovom kraju, Ejla, i ne bismo mogli nikako znati da je rijeka prestala teæi. Mogli bismo biti tamo dolje i ništa nas ne bi upozorilo.Ejla opet pogleda vodu u dolini. Nije odmah odgovorila. - U pravu si - reèe ona. - Mogli smo se naæi u takvom potopu nepri-premljeni. A ona munja mogla je pogoditi nas umjesto onoga drva. Ili je potres mogao u zemlji otvoritirupu koja bi progutala sve osim jedne djevojèice, koja bi ostala sama na svijetu. Ili se netko može razboljeti ili roditis nekom bolešæu ili deformacijom. Mamut je jednom rekao da nitko ne može znati kad æe Majka pozvati neko od svoje djece da joj se vrati. Ništa neæemo postiæi brinuæi o takvim stvarima. Ne možemo ništa uèiniti. To je Njezinavolja.Džondalar ju je slušao još uvijek namršten od zabrinutosti, a zatim se opusti i zagrli je. - Previše brinem; to mi je i Tonolan govorio. Samo sam se sjetio što bi se dogodilo da smo bili dolje u toj dolini, i sjetio sam se onoga prošle noæi. A tada sam se sjetio kako bi bilo ostati bez tebe i... - Njegov stisak postao je èvršæi:- Ejla ne znam što bih uèinio ako te kada izgubim - reèe on, siznenadnim žarom, stišæuæi je uza se - Nisam siguran da bih htiodalje živjeti.Ona se malo zabrinu videæi kako je jaka njegova reakcija.- Džondalare, nadam se da bi nastavio živjeti, i da bi zavolio nekudrugu. Kad bi se tebi što dogodilo, dio mene, dio moga duha otišao bi s tobom, jer te volim, no ja bih nastavila živjeti i dio tvogaduha zauvijek bi živio sa mnom.- Ne bi bilo lako naæi drugu ljubav. Nisam se nadao ni da æunaæi tebe. Ne znam bih li i tražio - reèe on.Krenuli su natrag. Ejla je neko vrijeme šutjela i razmišljala, a inda progovori: - Pitam se je li to ono što se dogaða kad neko- i liš i taj te isto tako voli. Možda tad meðusobno razmijenite dijelove svojih duhova. Možda zato tako boli kad izgubiš onoga i i iga voliš? - Zastala je, a onda nastavi. - Kao ljudi iz Plemena. 1 nl su braæa u lovu i oni razmijene po dio duha, osobito kad je-i li 11 spasi drugome život. Nije lako živjeti kad ostaneš bez dijela duha i svaki lovac zna da æe dio njegovog duha otiæi na drugi svi-i i ako drugi lovac ode, pa æe zato èuvati i štititi brata i uèiniti i,cilovo sve da mu spasi život. - Ona zastane i pogleda ga. - Što misliš, jesmo li i mi razmijenili po dio duha. Mi zajedno lovimo,.ir ne?- I ti si mi jednom spasila život, ali si mi mnogo više nego samt brat u lovu - reèe on, osmjehujuæi se na tu ideju. -Volim te. Sada razumijem zašto Tonolan više nije htio živjeti kad je Tamio umrla. Ponekad pomislim da se želio preseliti na drugi svijet, kako bi tamo potražio Tamio i dijete koje se nije rodilo.- Ali kad bi se meni nešto dogodilo, ne bi htjela da me slijediš u neki svijet duhova, nego da ostaneš ovdje i potražiš drugu - uvjereno æe Ejla. Nije joj se svidjelo to što je govorio o drugim svjetovima. Nije znala kako bi ti svjetovi poslije ovog izgledali i, u dubini duše nije bila sigurna niti postoje li. Znala je samo da za odlazak na neki drugi svijet moraš najprije umrijeti na ovome, a ona nije htjela ni pomisliti na to da bi Džondalar umro, prije ili poslije njezine smrti.

To ih je razmišljanje o drugim svjetovima odvelo do drugih misli. - Možda se to dogodi kad ostariš - reèe Ejla. - Ako si razmijenio mnogo dijelova duha s onima koje voliš, i toliko dijelova tvoga duha ode, ne ostane ih dovoljno da te održi meðu živima. Kao da u tebi nastaje sve veæa rupa tako da poželiš poæi na drugi svijet gdje je veæi dio tvoje duše s onima koje voliš.- Odakle ti sve to? - upita Džondalar osmjehujuæi se. Usprkos njezinu slabom poznavanju svijeta duhova, dosjetljive i samonikle primjedbe èinile su mu se smislenima i pokazivale su nepatvoreno i smisleno razumijevanje,iako on nije mogao procijeniti jesu li toène. Kad bi Zelandoni bila ovdje, mogao bih je upitati, pomisli i odmah shvati da se vraæaju kuæi i da æe uskoro doista doæi dan kada æe to moæi pitati.-Ja sam ostala bez dijela duha kada sam bila mala i kada je potres odnio ljude kojima sam se rodila. Iza je uzela dio kad je umrla, pa Kreb, i Ridag. I Dark, iako nije mrtav, isto nosi dio mene, dio mojega duha koji više nikad neæu vidjeti. Nije li i tvoj brat odnio dio tvojega duha?

122 123 -Jest - reèe Džondalar - odnio je. Uvijek æe mi nedostajati i uvijek æe me njegov nestanak boljeti. Još uvijek èesto pomislim da sam ja kriv i da sam trebao nešto uèiniti da ga spasim.- Mislim da nisi mogao uèiniti ništa. Majka ga je htjela, i to jenjezina odluka.Vrativši se u vrbik gdje su prenoæili, poèeše prekopavati stvari. Gotovo sve je bilo bar vlažno, a mnoge su stvari još uvijek bile potpuno mokre. Razvezaše nabrekle èvorove kojima je pod šatora još uvijek bio spojen s krovom, zavræuæi u suprotnim smjerovima, pokušaše izravnati dijelove, no previše je savijanja prenapre-glo šavove. Odluèiše pokušati podiæi šator ne bi li se tako osušio; otkriše da su izgubili nekoliko potpornih kolèiæa.Podni su pokrov raširili po grmlju, a zatim uzeše pregledavati odjeæu koja je još uvijek bila prilièno mokra. Stvari ukošarama prošle su nešto bolje. Mnoge su bile mokre, no mogle su se osušiti ako naðu toplo i suho mjesto gdje æe ih prozraèiti. Na otvorenoj je stepi danju bilo toplo, no danju su morali putovati. Noæu je blizu tla bilo hladno i vlažno. Nije ih veselila pomisao na spavanje u mokrom šatoru.- Mislim da nam je vrijeme za vruæi èaj - reèe Ejla obeshrabreno. Veæ je bilo mnogo kasnije no što su naviknuli. Ona upalivatru i stavi u nju kamenje, razmišljajuæi što æe pripremiti zadoruèak. I tad shvati da im od veèere nije ostalo ništa.-Jao, Džondalare, pa mi danas nemamo što jesti. Sve je ostalo u dolini. Ostavila sam zrnje u onoj dobroj vreæi za kuhanje kod vatre. I ta je vreæa otišla. Imamo drugih, ali ona je bila najbolja.- Ali bar mi je ostala torba s ljekovitim biljkama - reèe ona s oèitim olakšanjem kad ju je pronašla. -A vidrina koža otporna je na vodu èak i ovako stara. Sve je u njoj ostalo suho. Sad bar mogu napraviti èaj. Imam u njoj nekih ukusnih trava. Idem po vodu. - Ona se osvrnu oko sebe. - A gdje mi je mrežica za èaj? Jesam li i nju izgubila? Mislila sam da sam je unijela u šator kad je poèela kiša. Sigurno nam je negdje u žurbi ispala.- Ostalo je još stvari za kojima æeš žaliti - reèe Džondalar.- Sto? - uzbuðeno upita Ejla.- Tvoja koža za meso i duge motke na kojima je stajala.Ona u oèaju sklopi oèi. - Jao, ne, bila je to tako dobra kožaza meso i puna dobra srneæega mesa. A kolci! Bili su veliki baš koliko je trebalo. Neæe biti lako naæi druge. Bolje sada odmah pogledati što je još nestalo i jesu li nam zalihe sušene hrane saèuvane.Ejla posegnu za košarama s onih nekoliko osobnih stvari i I djecom i opremom pripremljenom za kasnije. Iako su sve koša-i bile mokre i olabavljene, njihov je sadržaj ostao uglavnom re-Ifttivno suhim i neošteæenim. Hrana koju su trošili tijekom puto-I .mja bila je blizu vrha; zamotuljak hrane za nuždu ispod nje bio i još uvijek dobro umotan i uglavnom suh. Ona procijeni da je vida pravi trenutak za pregled zaliha, provjeru što se pokvarilo i procjenu koliko æe potrajati zalihe hrane.Izvadila je sušenu hranu koju su ponijeli sa sobom i rasprostrta je po koži. Bilo je tu raznih bobica - kupina, malina,borovnica, bazgovih bobica i drugih - pojedinaèno ili miješano zgnjeèenih, osušenih, i uoblièenih u kolaèiæe. Slatko voæe bilo e skuhano, pa osušeno dok nije poprimilo konzistenciju kože, i nekima od tih kolaèiæa dodani su komadiæi malih tvrdih jabuka, trpkih, ali bogatih pektinom. Cijele bobice i divlje jabuèice, i ostalo voæe poput divljih bresaka i šljiva, razrezano ili ostavljeno u komadu, sušenjem na suncu postalo bi slaðe. Sve se to moglo jesti takvo kakvo jest ili natopiti u vodi, kuhati, ili, što su èesto radili, dodati juhama ili mesu. Bilo je i zrnja i sjemenja;

neko je bilo djelomice kuhano pa zatim sušeno; bilo je oljuštenih i peèenih lješnjaka i bili su tu oni èešeri s velikim sjemenkama koje je pokupila dan prije u dolini.I povræe je bilo sušeno - stabljike, pupoljci i gomolji i osobito škrobno korijenje trske, èešljike, razne lukovice.Nešto od toga bilo je prije sušenja kuhano, a drugo su samo iskopali, oljuštili i odmah nanizali na konopèiæe spletene od vlaknaste kore nekih biljaka ili žila i tetiva raznih životinja. Gljive su nizali i sušili, radi okusa na dimu. Neke su jestive lišaje sušili, uoblièavajuæi ih u kompaktne hljepèiæe. U njihovim namirnicama bio je i velik izbor sušenog i dimljenog mesa i ribe, a u posebnom zamotuljku odvojenom od ostalih, za sluèaj krajnje potrebe, bila je mješavina usitnjenog mesa, èistog topljenog sala i sušenog voæa, sve to uoblièeno u male kolaèiæe.Sušenu je hranu lako bilo nositi i èuvati; dobar dio toga bio je veæ stariji od godinu dana i ostao je od zaliha za prošlu zimu, no nekih je namirnica bilo samo u manjim kolièinama. Nezija je to prikupila od raznih prijatelja i roðaka na velikom Ljetnom saboru i dala Džondalaru i Ejli. Iz tih zaliha Ejla je uzimala vrlo štedljivo; najveæim suse dijelom hranili onim što su pronašli. Bila je i sezona, pa ako nisu mogli preživjeti iskorištavajuæi obilje onoga što im je Velika Majka Zemlja poklanjala sada, u bogatim vremenima, ne bi se mogli ni nadati da æe preživjeti na putovanju u posnije doba godine.

124 125 Ejla je sve spremila natrag. Nije htjela za doruèak uporabiti nešto od te suhe hrane, pa je stepa nakon njihovog doruèka prehranjivala nekoliko debelih ptica manje.Praækom je ubila par tetrijeba i ispekla ih na ražnju; nekoliko golubljih jaja lako je lupnula i zajedno s ljuskama stavila u vatru. Zasitnom doruèku pridonio je i sretni nalaz zalihe lukovica koje si je neki stepski svizac spremio za zimu. Našli su ih u rupi ispod njihovih vreæa za spavanje, punoj slatkih i soènih lukovica koje je životinjica prikupila u proljeæe, kad su bile najbolje. Ejla ih je ispekla zajedno s borovim sjemenjem koje je vatrom oslobodila iz èešera i smrvila kamenom. Doruèak su zaokružili svježim bobicama ostružice.Napustivši poplavljenu dolinu Ejla i Džondalar nastavili su prema jugu lagano skrenuvši prema zapadu, neprimjetno se približavajuæi planinskom lancu. Iako to nije bio osobito visok lanac, njegovi su najveæi vrhovi bili trajno pokriveni snijegom i èesto zastrti maglom i oblacima.Bili su u južnom dijelu hladnoga kontinenta i æud stepe malo se promijenila. Nije samo bogatstvo trava i raslinja omoguæilo bogatstvo životinjskog svijeta koji je rastao na hladnim visoravnima. I same su se životinje razvijale mijenjajuæi svoje navike u prehrani i èestim selidbama, te razdvojenošæu u prostoru, kao i sezonskim navikama. Sve je to doprinosilo raznolikosti živoga svijeta. Kao što je i kasnije bilo na velikim visoravnima oko ekvatora daleko južnije - koje je jedino mjesto bar donekle slièno obilju stepa iz ledenog doba - mnoštvo razlièitih životinja živjelo je i dijelilo plodove bogatog zemljišta na složen naèin, meðusobno se hraneæi i podupiruæi.Neke su se specijalizirale za prehranu baš odreðenim biljkama, neke su jele samo neke dijelove biljaka; neke su pasle iste biljke, ali u razlièitim fazama razvoja; neke su se hranile na mjestima kamo druge nisu zalazile ili su dolazile u drugo vrijeme. Ta je raznolikost mogla trajati dugo, jer su se prehrambene i životne navike jedne vrste uklapale u sukladne oblike s drugim vrstama.Dugodlaki vunasti mamuti trebali su goleme kolièine vlaknaste paše, èvršæe trave, trske i stabljièica, a buduæi da su u dubokom snijegu, moèvarama ili potopljenim livadama mogli zaglibiti, držali su se èvrsta, vjetrom izravnana tla blizu ledenjaka. Išli su na duge nomadske paše duž ledenog zida, otiskujuæi se na jug samo u proljeæe i ljeto.I stepskim je konjima takoðer trebalo mnogo hrane; kao i mamuti brzo su probavljali trave i bilje, no bili su izbirljiviji i ra- dle pasli srednje visoke trave. Mogli su prokopati i snijeg kako l i našli hranu, no za to im je trebalo više energije nego što bi je tako prikupili, a i teško su se kretali u snježnim nanosima. Kako nisu dugo mogli opstati u dubokom snijegu, radije su se zadrža-I .ili na èvrstom tlu vjetrovitih visoravni.Za razliku od mamuta i konja, bizonima je trebalo više bjelanèevina, lišæa i vlati trave, pa su bili skloniji niskoj travi, dok bi se u podruèjima viših i srednjih trava zadržavali samo dok je bilje bilo mlado, uglavnom u proljeæe. Ljeti su, meðutim, ostvarivali nesvjesnu simbiozu. Konji su zubima presijecali tvrðe stabljike. Nakon njihovog prolaska iz gustoga bi korijena trave poèele na površinu izbijati nove vlati. Tako bi nakon konja za nekoliko dana došli veliki bizoni kojima su se sviðali novi izdanci.Zimi bi se bizoni preselili u južnije krajeve, promjenljivije klime i s više snijega, koji je nižim travama davao više vlage i održavao ih svježijima nego hladne sjeverne ravnice. Vješto su gubicama odgrnjivali snijeg pod kojim se skrivala njihova najdraža hrana - niska trava. No, snježne stepe na jugu nisu bile tako bezopasne.

Teška i gusta krzna bizona i sliènih životinja, dobro su grijala po suhom i hladnom vremenu, ali bi postajala opasna, pa i smrtonosna po vlažnijem vremenu s èestim i naglim promjenama izmeðu smrzavanja i otapanja. Kad bi se takvo èupavo i debelo krzno za vrijeme otapanja natopilo vodom, životinja bi podlegla smrzavanju, osobito ako bi je nova hladnoæa uhvatila dok leži na zemlji. Ako bi se njihova duga dlaka brzo zamrznula, dogaðalo bi se da ne mogu brzo ustati. Vrlo dubok snijeg i ledena kora nad njim, takoðer bi mogli biti smrtonosni, kao i zimske snježne oluje ili tanka ledena kora nad jezercima i poplavljenim dolinama oko rijeka.Mufloni i sajge, male vunaste antilope, takoðer su se množili izbirljivo pasuæi biljke prilagoðene vrlo sušnoj klimi, sitnije ze-lenje i nisku širokolisnu travu, no za razliku od bizona, sajga nije dobro prolazila na tlu ispresijecanom vododerinama ili u dubokom snijegu. Ti su brzi trkaèi na duge staze mogli pobjeæi svojim progoniteljima samo na èvrstim i ravnim površinama vjetrovitihstepa.Muflon, divlja ovca, bio je vješt penjaè i spretno se služio strminama, no nije se mogao probiti kroz nagomilani snijeg. Zato se radije zadržavao na visokom, vjetrom šibanom zemljištu.Muflonovi roðaci slièniji kozama, kozorog i divokoza, podijelili su svoja podruèja po kriteriju visine i razlika u zemljištu. Ko-

126 127 zorog, antilopa srodna divokozi, opredijelio se za viša podruèja s najstrmijim liticama, na malo manjim visinama živjela je manja i vrlo žustra divokoza, a muflon je ostajao najniže. Ali ih je bilo moguæe naæi i na manjim visinama sušnih stepa, jer im hladnoæe nisu smetale sve dok su suhe.Mošusna goveda takoðer su bila kozolike životinje, samo veæe, a njihova debela dvoslojna krzna, slièna krznu mamuta i vu-nastog nosorošca, èinila su ih prividno veæima i sliènijima govedima. Brstila su nisko grmlje i šaš i osobito su se prilagodila najhladnijim krajevima, a najdraže im je bio na najhladnijim, vjetrovitim, otvorenim visoravnima blizu ledenjaka. Iako im se ljeti donje krzno linjalo te su životinje teško podnosile velike vruæine.Divovske srne i jeleni držali su se otvorenijih krajeva ostajuæi u krdima, a veæina ostalih srna hranila se brsteæi lišæe s drveæa. Rjeði su bili usamljeni šumski losovi. Oni su voljeli lišæe bjelogoriènog drveæa, soène moèvarne trave i vodene biljke po moèvarama, barama i jezerima, a njihove duge noge i široka stopala omoguæavala su im prilagoðavanje moèvarnom tlu. Zimi su se prehranjivali teže probavljivom travom ili vrbovim šibljem u nizinama rijeka gdje su ih široka stopala i duge noge s lakoæom nosili kroz snježne zapuhe.Jelenima je zima takoðer odgovarala. Hranili su se lišajima, a svoju najdražu hranu mogli su nanjušiti izdaleka, èaki kroz snijeg. Njihovi su papci bili prilagoðeni èak i kopanju dubokog snijega. Ljeti su jeli i travu i lisnato nisko grmlje.I losovi i jeleni više su voljeli planinske pašnjake u proljeæe i ljeto, a los je radije pasao travu nego brstio grmlje. Magarci i onagre birali su sušnija i viša brda, dok se bizon zadržavao nešto niže, ali ipak više od konja. Konji su opet imali veæi izbor zemljišta nego mamuti i nosorošci.Te su ravnice i njihovi složeni i raznoliki pašnjaci hranili fantastiènu mješavinu i golem broj životinja. Nikada kasnije u povijesti nijedno se podruèje svijeta nije ni približilo takvoj raznolikosti. Hladni i suhi okoliš visokih planina nije se s time mogao ni usporediti, iako je sliènosti bilo. Planinske ovce, koze i antilope znale su se spustiti i niže, no, kad se klima u nižim krajevima promijenila, velika krda ravnièarskih životinja nisu mogla opstati u strmim, stjenovitim podruèjima visokih planina. Gnjecave sjeverne moèvare nisu bile takve. Bile su previše vlažne da bi tamo moglo rasti mnogo trava, a njihova su škrta kisela tla u ponekim biljkama potakla proizvodnju toksina zbog èega ih životinje nisu128 l igle previše pasti. Neumjerena paša uništila bi tako osjetljivu l u H"orastuæu vegetaciju. Broj vrsta bio je manji jer tlo nije moli prehraniti mnoštvo životinja koje žive u krdima. Tamo su moli preživjeti samo životinje sa zvonastim, širokim kopitima. Goli ml stvorovi sa širokim stupastim nogama ili brzi trkaèi s tankim l i.ipcima zaglibili bi u mekom vlažnom zemljištu.Kasnije se u travnatim ravnicama toplijih krajeva razvio niz pojasa s ogranièenijom vegetacijom koju je regulirala klima. To je znaèilo manje raznolikosti ljeti i previše snijega zimi. U snijeg su propadale životinje kojima bi trebalo èvršæe tlo, a mnogima n bilo teško razgrnuti ga kako bi dohvatili hranu. Srne su mogle preživjeti u šumama i po dubokom snijegu samo zato što su brstile lišæe i šiblje s drveæa koje raste nad snijegom. Jeleni su mogli prokopati snijeg i dohvatiti lišaje kojima su se prehranjivali zimi. Bizon i tur opstali su, no smanjili su se i više nisu postizali

nekadašnje velièine, a ostale životinje, poput konja, prorijedile su se kad im se smanjio životni prostor.Jedinstveni spoj mnogobrojnih elemenata stepa iz ledenog doba omoguæio je to fantastièno mnoštvo životinja, a za to je bio nužan svaki pojedini element, pa i oštre hladnoæe, brišuæi vjetrovi, èak i sam led. A kad su se golemi ledenjaci opet povukli u polarne krajeve i nestali s južnijih podruèja, nestala su i golema krda, a divovske su se životinje smanjile ili potpuno nestale iz promijenjenog krajolika, s tla koje ih više nije moglo prehraniti.Dok su putovali, zamotuljak za meso i duge motke bez kojih su ostali stalno su se vrzmali po Ejlinoj glavi. Bili su i više nego korisni. Mogli su biti nužni na dugom putu koji ih je još èekao. Htjela ih je što prije zamijeniti, no za to jetrebalo više od obiènog zadržavanja preko noæi, a Džondalar je bio nestrpljiv.Džondalar je meðutim bio nezadovoljan što je šator mokar i nije mu se sviðalo da im takav šator bude jedino sklonište. Za mokre kože nije bilo dobro da budu smotane i tako tijesno stegnute; od toga su mogle istrunuti. Trebalo bi ih rasprostrijeti da se osuše te za to vrijeme i obraðivati da ostanu savitljive. Dimlje-nje im, kojim su prvobitno bile obraðene, bojao se, neæe biti dovoljno. A bio je siguran da za to neæe biti dovoljan jedan dan.Poslijepodne su se približili dubokom koritu još jedne široke rijeke na granici ravnice i planina. Sa zaravanka gdje su stali vidjela se široka dolina, široka rijeka i zemljište preko nje.Brda preko rijeke bila su razlomljena suhim usjecima preostalim nakon poplava i mnogim brzim pritocima. Bila je to velika129 rijeka kroz koju su se slijevale vode cijele istoène strane planinskog lanca u kontinentalno more.Dok su se spuštali preko sljemena i silazili niz strminu Ejlu je to podsjetilo na podruèje oko Lavljeg tabora, iako je ovdje krajolik oko rijeke bio razlomljeniji. S ove su strane kiša i otopljeni snijeg izrovali jednake vododerine u praporastom tlu, a visoka se trava sušila u uspravno sijeno. U naplavnoj ravnici pod njima nešto je borova i smreka stršalo iz lisnatoga grmlja, a šaš i trska pokrivali su rijeènu obalu.Došavši do rijeke zastali su. Bila je to velika rijeka, široka i duboka i nabujala od nedavnih kiša. Nisu imali pojma kako æe preæi preko nje. Morat æe o tome malo razmisliti.- Šteta što nemamo èamac - reèe Ejla, misleæi na okrugle kožnate èamce kojima su se ljudi iz Lavljeg taboraslužili pri prelasku preko rijeke koja je tekla blizu njihova tabora.- U pravu si. Mislim da æe nam za prelazak preko rijeke trebati nekakav èamac, ako se ne želimo smoèiti dokože. Ne znam zašto, ali ne sjeæam se da nam je prelaženje preko rijeka stvaralo tako velike probleme kada sam putovao s Tonolanom. Jednostavno bismo poslagali stvari na dvije - tri klade i preplivali - reèe Džondalar. - Ali mislim da nismo imali toliko stvari, nosili smo samo što nam je stalo na leða. A s konjima možemo ponijeti više stvari, pa onda moramo i brinuti o više stvari.Dok su jahali nizvodno i razgledavali, Ejla primijeti lug visokih i vitkih breza nedaleko od vode. Mjesto joj se uèini tako poznatim, da je gotovo poèela oèekivati kako æe se sada pokazati dugaèka zemunica Lavljeg tabora, onako napola ukopana u padinu s travom koja raste iz opkopa, okruglim krovom i savršeno simetriènim ulaznim lukom koji ju je onako iznenadio kad ga je prvi put vidjela. A kad je stvarno ugledala takav luk sva se naježi.-Džondalare! Gle!!!On pogleda na kosinu kamo je pokazala. Tamo je stajao ne jedan, nego nekoliko lukova, svaki kao ulaz u jednu kružnu ku-polastu graðevinu. Oboje sjahaše i, našavši stazu koja je vodila od rijeke, popeše se do tabora.Ejla je i sama bila iznenaðena svojim nestrpljenjem da upozna ljude koji tu žive i to joj bude objašnjenje koliko je prošlo otkad su zadnji put nekoga susreli i porazgovarali s njim. Ali tu nije bilo nikoga, a ispod dviju mamutovih kljova spojenih vrhova koje su nadsvoðivale ulaz u jednu od nastambi, stajao je u zemlju usaðeni mali kipiæ ženskoga lika s velikim grudima i bokovima. Sigurno su otišli - reèe Džondalar - ostavili su kipiæe da iju svaku zemunicu. Možda su u lovu ili na Ljetnom saboru ili u posjetu - reèeI 11 i razoèarana što nema nikoga. - Šteta. Nadala sam se da æemokoga naæi. - Ona se okrenu da poðe.- Èekaj, Ejla, kamo æeš?- Natrag do rijeke. - Izgledala je zbunjena.- Ali ovdje je savršeno. Možemo ostati ovdje.- Ostavili su Mut - ili Ðoni - da èuva zemunice. Duh Majke Hl èuva. Ne možemo biti ovdje i smetati Njezinu duhu. To bi namli iiijelo nesreæu - reèe ona, i dobro znajuæi da i on to zna.- Možemo tu ostati ako nam to treba. Samo ne smijemo uzetiII isu što nam nije potrebno. To se uvijek podrazumijeva. Ejla,i peba nam zaklon. Šator nam je mokar. Moramo ga pustiti da seOfuši. Dok èekamo, možemo loviti i ako ulovimo odgovarajuæu

životinju možemo napraviti èamac od kože i u njemu prijeæii ii-ku.Ejlina namrštenost polako prijeðe u osmijeh kad je shvatila sto on kaže i što to znaèi. Doista im je trebalo nekoliko dana odmora da se oporave od nesreæe koju su tako tijesno izbjegnuti da n.uloknade dio onoga što su izgubili. - Možda nabavimo dovoljno kože da možemo napraviti i novi zamotuljak za meso - reèe Ona. - Kad se oèisti i uklonidlaka, sirova se koža brzo uoblièi, nije joj potrebno nimalo više vremena nego za sušenje sirovoga mesa. Mora se samo raširiti i pustiti da se stvrdne. - Ona opet pogleda prema rijeci. - A gledaj one breze. Mislim da bi se od njih dali napraviti kolci. U pravu si. Moramo ovdje ostati nekoliko dana, Majka æe to razumjeti. Ljudima koji tu žive možemo i "staviti i nešto sušena mesa kao znak zahvalnosti za to što smo se poslužili njihovim taborom... bude li sreæe s našim lovom. U koju æemo zemunicu?- Mamutovo ognjište. Tamo gdje gosti obièno odsjednu.- Misliš da imaju Mamutovo ognjište? Misliš da je to mamu-tonski tabor?- Ne znam. Ovo nije jedna velika zemunica u kojoj žive svi, kao u Lavljem taboru - reèe Džondalar, gledajuæi skupinu od sedam okruglih zaklona pokrivenih glatkim slojem stvrdnute zemlje i rijeène gline. Umjesto jedne velike zemunice za više obitelji, poput one u kojoj su njih dvoje živjeli prethodne zime, ovo je naselje imalo nekoliko manjih nastambi, okupljenih zajedno, no namjena im je bila ista. Bijaše to naselje zajednice, rodbinskim vezama više ili manje povezanih, nekoliko obitelji.

130 131 - Ne, ovo je više poput Vuèjeg tabora, gdje je bio Ljetni sabor - reèe Ejla, zaustavljajuæi se pred ulazom jedne od zemunica, još uvijek oklijevajuæi odgurnuti teški zastor i uæi u dom nepoznatih ljudi koji je nisu pozvali, usprkos opæeprihvaæenih obièaja razvijenih iz nužde, radi preživljavanja u teškim vremenima.- Neki su mlaði ljudi na Ljetnom saboru govorili da su velike zemunice zastarjele - reèe Džondalar. - Sviða im se ideja da žive u odvojenim zemunicama za jednu ili dvije obitelji.- Misliš da žele živjeti sami? Svaka zemunica samo s jednom ili dvije obitelji? Kao zimski tabor? - upita Ejla.- Ne - odgovori on. - Nisu htjeli živjeti sami cijele zime. Nigdje neæeš naæi takvu malu zemunicu samu; uvijek ih je bar pet ili šest, ponekad i više. U tome je stvar. Oni s kojima sam o tome razgovarao kažu da je lakše izgraditi manju zemunicu za obitelj ili dvije, nego se gurati u jednoj velikoj dok ne doðe vrijeme za izgraditi drugu- Ali, htjeli su ih graditi blizu svojih obitelji, ostati sa svojim taborima, sudjelovati u svemu i dijeliti hranu koju svi prikupljaju i spremaju za zimu.On odgurnu tešku kožu koja je visjela sa spojenih kljova na ulazu, prignu se i uðe. Ejla je ostala vani, držeæi zastor da bi svjetlo moglo uæi.- Sto misliš, Ejla? Izgleda li ti to kao mamutonska zemunica?- Možda. Teško je reæi. Sjeæaš se sungajskog tabora gdje smo stali kad smo putovali na Ljetni sabor? Nije sejako razlikovao od mamutonskog. Njihovi su obièaji bili malo drukèiji, no u mnogome su bili slièni Lovcima na mamute. A Mamut je rekao da su im i pogrebni obredi vrlo slièni; mislio je da su nekad bili u rodu s Mamutoncima.A uzorci uresa ipak im nisu bili isti. - Zastala je prisjeæajuæi se drugih razlika. - I neki dijelovi odjeæe, kao onaj prekrasni šal od mamutove vune i vune od ostalih životinja na onoj mrtvoj djevojci. A èak i mamutonski tabori imaju razlièite uzorke. Nezija je uvijek znala iz kojeg je tko tabora po malim razlikama meðu uzorcima njihovih tunika, èak i tako malim razlikama koje ja nisam prepoznavala.Svjetlo s ulaza osvijetlilo je glavnu konstrukciju. Zemunica nije bila obložena drvetom, iako je bilo nekoliko smišljeno rasporeðenih brezovih kolaca; bila je obložena mamutovim kostima. Velike i èvrste kosti golemih životinja bile su najizdašniji i najlakše nabavljivi graditeljski materijal u stepama s malo drveæa.Veæina za gradnju upotrebljavanih mamutskih kostiju nije bila od životinja koje bi lovili i ubili baš za tu svrhu. Bile su od "tinja koje bi uginule prirodnom smræu i uzeli bi ih s mjesta bi one pale, ili, najèešæe, s hrpa naplavljenih kostiju. Trajne ke nastambe èesto su gradili uz rijeke i blizu takvih naplavi-1 er mamutske su kosti i kljove bile vrlo teške.i "bièno bi po nekoliko ljudi trebalo kako bi podigli jednu i i nisu ih rado nosili daleko; ukupna težina mamutovih ko-rtu uporabljenih za izgradnju jedne manje nastambe bila je oko Onu, tonu i pol, pa i više. Gradnja takve zemunice nije bila po-1.i za jednu obitelj, nego združeni napor cijele zajednice; vodio i i netko s velikim znanjem i iskustvom, a organizirao netko i H "soban svakoga nagovoriti na pomoæ.

Mjesto koje su nazvali Taborom bilo je stalno selo i ljudi koji IM lamo živjeli nisu bili nomadi koji slijede divljaè, nego stalno "useljeni lovci i skupljaèi. Tabor bi ponekad napustili ljeti, kad IM stanovnici otišli loviti ili skupljati plodove koje bi onda opet 11 mijeh natrag i spremili u skladišta iskopana u zemlji. Ponekad IM otišli i u druge tabore posjetiti rodbinu i prijatelje i s njima i izmijeniti vijesti i dobra, no tabor bi im bio trajni dom.- Ne bih rekao da je ovo Mamutovo ognjište ili kako ga veæ ivdje zovu - reèe Džondalar, spustivši opet za sobom zastor i po-digavši time prašinu.Ejla uspravi malu žensku figuricu, èije su potkoljenice namjerno napravljene samo kao naznaka, zašiljene da bi se figurica mogla ugurati u zemlju i èuvati ulaz, a zatim poðe s Džondalarom u sljedeæu zemunicu.- Ovo mora biti ili voðin ili Mamutovo ognjište, a možda je iI cd no i drugo - reèe Džondalar gledajuæi nešto veæu zemunicu sbolje izraðenim ženskim kipiæem pred njom.Ejla klimnu glavom. - Mamutova, èini mi se, ako su to Mamu-tonci ili ljudi poput njih. I glavarica i glavar Lavljeg tabora imali su ognjišta manja od Mamutovog, ali njegovo je bilo veæe i zato da se mogu smjestiti gosti i svi ostali kad se skupe. - Èekajuæi da im se oèi naviknu na tamu, oboje su stajali na ulazu, držeæi zastor. Unutra su se žarila dva svjetalca. Vuk zareži, a Ejlin nos otkrije neki uznemirujuæi miris.- Ne ulazi, Džondalare! Vuèe! Miruj! - uzviknu ona dajuæi i znak rukom.- Sto je to? - upita Džondalar.- Ne osjeæaš? Unutra je neka životinja i to neka koja može ispustiti jak smrad, èini mi se jazavac. Ako ga uplašimo ispustit æe smrad koji æe ostati. Neæemo moæi ovdje prenoæiti, a i ljudi koji tu žive namuèit æe se dok rastjeraju smrad. Pokušaj držati

132 133 zastor, možda æe sam izaæi. Oni svoje jazbine kopaju zaklonjene od svjetla, iako ponekad love i danju.Vuk opet zareži i bilo je oèito da se kani ušuljati i napasti èudesnu životinju. Poput veæine svojih srodnika iz porodice kuna, i jazavac je mogao poprskati napadaèa snažnim i prodornom izluèevinom svojih analnih žlijezda. Ejli se nimalo nije sviðala pomisao o druženju s vukom koji bi još dugo zaudarao tim snažnim mošusnim zadahom,ali nije bila sigurna hoæe li ga moæi zadržati od napada. Ako jazavac uskoro ne izaðe, možda æe morati naæi drastièniji naèin istjerivanja iz zemunice.Jazavac nije mogao dobro vidjeti svojim malim oèima, no ne trepnuvši gledao je prema osvijetljenom ulazu, a kad se pokazalo da oèito ne namjerava otiæi, Ejla posegnu za praækom, omotanom oko svoje glave i u vreæicu koja joj je visila oko pojasa, za kamenjem. Stavila je oblutak u džepiæ praæke, naciljala na sjajne svjetle toèkice i brzim i vještim zamahom izbacila kamen. Èuo se udarac, a dva se mala svjetla ugasiše.- Mislim da si ga pogodila - reèe Džondalar, ali ipak su prije ulaska prièekali da se uvjere kako se unutra ništa ne mièe. Kad su ušli, zapanjiše se. Prilièno velika životinja, metar dugaèka od njuške do repa, raširila se po tlu s krvavom ranom na glavi; no bilo je oèito da je u zemunici provela neko vrijeme nasilno istražujuæi èega sve tuima. Napravio je strašan nered. Tvrdo utabani zemljani pod bio je sav izgreben, a u njemu su bile i iskopane rupe. Neke je napunio izmetom. Pletene prostirke koje su pokrivale pod rastrgao je, a isto je uèinio i s raznim pletenim posudama. Kože i krzna na podignutim ležajima sažvakao je i iz-grizao, a perje, vunu i travu kojima su ležaji bili podstavljeni razbacao je posvuda. Èak je i dio debelog i nabijenog zida bio prokopan; jazavac je prokopao ulaz kroz zid.- Gle ovo! Bilo bi mi strašno vratiti se i naæi nešto ovakvo - reèe Ejla.- Pa to se uvijek može dogoditi kad odeš i ostaviš zemunicu praznu. Velika Majka ne štiti nastambe od drugih svojih stvorenja. Njezina djeca moraju se obratiti svojim totemima i sama se pobrinuti za životinje ovoga svijeta - reèe Džondalar. - Mogli bismo malo poèistiti ovu zemunicu da im smanjimo štetu, iako je ne možemo potpuno ukloniti.- Oderat æu jazavca i ostaviti im kožu da vide tko je svu tu štetu napravio. A koža æe im dobro doæi - reèe Ejla podižuæi mrtvu životinju za rep i iznoseæi je.Na boljem svjetlu vidjela je siva leða s oštrim èekinjama, tam- IM donje dijelove i prepoznatljive crno-bijele pruge na licu, što i potvrdilo da je to stvarno jazavac. Prerezala mu je vrat oštrim i remenim nožem i pustila ga da iskrvari. Zatim krenu prema ženi mièi, no prije toga zasta pogledavši ostale kupolaste zaklone. i" "kušala je zamisliti kako bi naselje izgledalo da su ljudi tu i kao lldar osjeti žaljenje što

ih nema. Bez ljudi izgledalo je pusto. Bila 11 sretna što ima Džondalara i na trenutak je bila gotovo shrvana ljubavlju koju je osjeæala za njega.Posegnula je za vreæicom s amajlijama koju je nosila oko vra-1.1 i opipala utješno poznate stvari, razmišljajuæi o svom totemu. Nije više razmišljala o svom zaštitniku, Duhu Špiljskog Lava, kao iK-kad. Bio je to totem koji je pripadao Plemenu, iako joj je Mamut rekao da æe njezin totem zauvijek ostati s njom. Džondalar t uvijek spominjaoVeliku Majku Zemlju kad je govorio o svijetu duhova, i sada je i ona više mislila na Majku, osobito nakon uèenja koje joj je Mamut pružio, no stalno je osjeæala da joj je Džondalara donio njezin totem Spiljskog Lava i osjeæala je potrebu da mu se obrati. Služeæi se prastarim svetim jezikom nijemih znakova rukama, kojim su se ljudi iz Plemena obraæali svijetu duhova, a ponekad i drugim plemenima èije su svakodnevne rijeèi i obièniji znakovi bili drukèiji, zatvori oèi i uputi misli prema svom totemu. - Veliki Duše Špiljskog Lava - gestikulirala je, - ova je žena zahvalna što si je našao dostojnom; sretna je što ju je izabrao moæni Špiljski Lav. Mog-ur je uvijek govorio ovoj ženi da je teško živjeti s moænim duhom, ali da je vrijedno truda. Mog-ur je bio u pravu. Iako su kušnje znale biti teške, nagrada je vrijedila njihove težine. Ova je žena vrlo zahvalna za darove koje je dobila, darove uèenja i razumijevanja. Ova je žena zahvalna i za muškarca kojeg joj je Veliki Duh Totema doveo, i koji vodi ovu ženu svome domu. Taj èovjek ne poznaje duhove Plemena i nije svjestan da je i njega izabrao Duh Velikog Špiljskog Lava, ali ova je žena zahvalna što je i njega ocijenio dostojnim.Veæ je htjela otvoriti oèi, kad se sjeti još neèega. -Veliki Duše Špiljskog Lava - nastavi ona svojim nijemim jezikom,- Mog-ur je rekao ovoj ženi da totemski duhovi uvijek traže dom, mjesto gdje æe se vratiti i gdje su uvijek dobrodošli i žele ostati. Ovo æe putovanje završiti, ali roðaci ovoga èovjeka ne poznaju duhove Plemenovih totema. Novi dom ove žene neæe biti isti, ali muškarac èasti duha svake životinje i njegov narod sigurno zna i èasti Duha Špiljskog Lava. Ova žena želi reæi da æe Veliki Duh Špiljskog Lava uvijek biti pozdravljen i uvijek æe imati dom, gdje god ova žena bude dobrodošla.

134 135 Otvori oèi i vidje da je Džondalar promatra. - Izgledala si mi... zauzeta - reèe on. - Nisam ti htio smetati.- Mislila sam... o svom totemu, o Spiljskom Lavu - reèe ona - i o tvom domu. Nadam se da æe mu tamo biti dobro.- Totemske životinje dobro se osjeæaju blizu Ðoni. Velika Majka Zemlja sve ih je stvorila i rodila. Legende to kažu - reèe on.- Legende? Prièe o prošlom vremenima?- Mislim da se može reæi da su to prièe, ali prièa ih se na odreðeni naèin.- I Pleme je imalo legende. Voljela sam gledati kako ih Dorv prièa. Mog-ur je i mom sinu dao ime po jednoj od meni najdražih legendi, "Legendi o Darku" - reèe Ejla.Pomalo iznenaðeno i s nešto nevjerice Džondalar primi tvrdnju da Pleme, zbitoglavci, imaju legende i prièe. Još muje uvijek bilo teško zaboraviti neke predrasude s kojima je odrastao, no veæ je shvatio da su zbitoglavci znatno razvijeniji nego što je mislio; pa zašto onda ne bi imali i prièe i legende.- Znaš li koju legendu o Majci Zemlji? - upita Ejla.- Pa, mislim da æu se dijela jedne od njih sjetiti. Prièaju se tako da ih bude lakše zapamtiti, ali samo ih posebni Zelandoni znaju sve. - On zasta da se prisjeti, a zatim zapjeva pjevnu pjesmu:Izliše plodne se vode, puneæi rijeke i mora,Zemlja se natopi, zazeleni gora.Iz svake kapi rasla je travka i gajDok zelenilo ne ispuni sav zemaljski kraj.Ejla se nasmiješi: - Prekrasno! Baš lijepim zvukom i lijepim osjeæajem prièa tu prièu. Slièno je ritmu pjesama Mamutonaca. Lako se pamti.- Èesto se pjeva ta pjesma. Neki ponekad promijene melodiju, ali rijeèi uglavnom ostaju iste. Neki ljudi èak znaju cijelu prièu sa svim legendama.- Znaš li još?- Znam još malo. Èuo sam ih sve i znam opæu prièu, ali stihovi su dugi i teško ih je zapamtiti. Prvi dio prièakako je Ðoni bila usamljena i rodila sunce, Bali, "majèinu veliku radost, sjajnoga blistavog sina", a zatim prièa kako ga je izgubila i opet ostala sama. Ljubavnik joj je mjesec, Lumi; i njega je stvorila. To je više kao ženska legenda; prièa o mjeseèevim mijenama i nastanku žene. A ima i drugih prièa, kako je rodila sve životinjske duhove,sve do duha žene i muškarca, sve duhove Zemljine djece.

136 Uto Vuk zalaje djetinjastim zovom, kakav je za privlaèenjeIhi ve pozornosti zadržao i kad više nije bio mladunèe. Obojel H gledaše i vidješe razlog njegova uzbuðenja. Ispod njih, naV natim naplavnim livadama s rijetkim drveæem blizu rijeke lu-ilo je krdo turova.I Sili su golemi, s teškim rogovima i èupavim krznom, uglav-M mi tako duboko crvenkaste boje da su izgledali gotovo crni. Aliedu njima bilo je i nekoliko životinja s velikim bijelim pjegama,obito oko njuške i na sapima, što je bila blaga genetska anoma-llja kakva se ponekad pojavljivala osobito meðu turovima.II istom trenutku Ejla i Džondalar pogledaše se, klimnuše sii pozvaše konje. Brzo su skinuli prtljagu i unijeli je u zemunicu,Uzeli izbacivaèe i koplja, te uzjahali i krenuli prema rijeci. Pribli-ivajuæi se krdu, Džondalar stade prouèavajuæi položaj i odluèi I dakle bi bilo najbolje priæi. Slijedeæi ga i Ejla se zaustavi. Ona C dobro poznavala mesoždere, osobito one manje, iako je znala loviti i veæe poput risa i goleme i snažne špiljske hijene; s njom n živio i lav, pa sada i vuk, no nije baš poznavala biljoždere kakve su ljudi obièno lovili za hranu. Iako je, dok je živjela sama otkrila naèine njihova lova, Džondalar je odrastao loveæi ih i bio znatnoiskusniji.Možda zato što je upravo prije toga razgovarala sa svojim totemom i svijetom duhova, Ejla je bila u neobiènom raspoloženju. Pojava krda goveda gotovo se preoèito podudarila s njihovom ocjenom da se Majka neæe ljutiti ako ostanu nekoliko dana, dok ne zamijene što su izgubili i ne ulove životinju s èvrstom kožom i mnogo mesa. Ejla se pitala nije li to znak, možda od Majke ili od njezina totema.A nije to bilo ni tako èudno. Cijele godine, osobito u toplijem dobu, razne su životinje, u krdima i pojedinaèno selilepo šumama i obilnim pašnjacima velikih rijeènih dolina. Bilo gdje uzduž veæih rijeka bilo je normalno barem svakih nekoliko dana susresti razne životinje, a ponekad su i cijele procesije životinja prolazile svaki dan. Ovoga puta sluèajno je to bilo krdo turova, baš onakvih kakva su im trebala, iako bi poslužile i neke drugeživotinje.- Ejla, vidiš li onu veliku ženku tamo? - upita Džondalar.- Onu s bijelom mrljom na njušci i preko lijevog ramena?- Vidim.- Mislim da bi trebalo pokušati uhvatiti nju - reèe Džondalar.- Odrasla je, ali sudeæi po velièini rogova vjerojatno nije prestara,a sama je i odvojena od drugih.137 Ejla protrnu. Sada je bila uvjerena da je to znak. Džondalar je izabrao neobiènu životinju; životinju s bijelim pjegama. Kad god se suoèavala s teškim odlukama u životu i kad god bi nakon dugog razmišljanja domislila ili zamislila put do odluke, njezin bi totem potvrdio da je odluka ispravna time što bi joj poslao znak, neki neobièan predmet. Kad je bila mala, Kreb joj je objasnio takve znake i rekao joj da ih èuva za sreæu. Veæina malih stvari koje je nosila u ukrašenoj vreæici oko vrata bili su znaci koje joj je poslao njezin totem. Iznenadna pojava krda turova baš kad su odluèili ostati ovdje i Džondalarova odluka da æe loviti baš neobièno govedo izgledali su joj èudno srodni znacima koje šalje totem.Iako njihova odluka o kraæem zadržavanju u ovom taboru nije bila jako teška, bila je ipak važna i zahtijevala je ozbiljno promišljanje. Bio je to stalni zimski dom ljudi koji su zažvali Majèine moæi da ga èuvaju dok ih nema. Iako je životna potreba dopuštala strancu da se tu skloni u sluèaju nužde, morao je za to postojati opravdani razlog. Nitko nije volio samo tako izazivati Majèinu srdžbu.Zemlja je bila gusto napuèena živim biæima. Na svojim su putovanjima vidjeli nebrojeno mnogo najrazlièitijih životinja, a malo ljudi. U svijetu gdje je ljudi tako malo bilo je utješno znati da nevidljivi svijet duhova znade za njihovo postojanje, zanima se za njihove postupke, a možda ih i vodi. Èak i neki hladni ili neprijateljski raspoloženiduh koji bi tražio da mu se ugaða, bio je bolji nego bezdušno zanemarivanje u nezainteresiranom svijetu u kojem bi njihovi životi bili samo u vlastitim rukama bez ikoga kome bi se mogli obratiti u teškim vremenima, pa makar i samo u mislima.Ejla zakljuèi da æe uspjeh njihova lova biti znak da se smiju poslužiti zaklonima; ne uspije li, trebat æe otiæi. Poslan im je znak, neobièna životinja, i da bi dohvatili dobru sreæu, morat æe zadržati dio te životinje. Ne uspiju li,i bude li im lov bezuspješan, to æe znaèiti zlu sreæu, znak da Majka ne želi da tu ostanu i da moraju odmah otiæi. Mlada se žena pitala kakav æe biti ishod.

912ondalar je promatrao krdo turova. Goveda su se raširila od dna padine do same obale pasuæi po livadi hranjive zelene trave ispremiješane s grmljem i drveæem. Pjegava je krava bila sama u malom lugu gusto rasporeðenih arišai grmlja, odvojena od ostalih goveda iz krda.Grmlje se nastavljalo niz dno padine, ustupajuæi na kraju prostor trski i oštrom šašu na moèvarnom tlu s druge strane, gdje se nastavljala moèvara pretrpana visokim trskama. On se okrenu l-jli i pokaže prema moèvari. - Ako pojašeš niz rijeku do onih trski i šaša, a ja joj priðem kroz onaj otvor u grmlju, naæi æe se izmeðu nas i lako æemo je uloviti.Ejla pogleda i klimnu, a zatim sjaše. - Htjela bih privezati to-bolac prije no što krenemo - reèe ona privezujuæi dugi, cjevasti kožnati tobolac za remenje koje je držala na pokrivaèu od mekane jelenje kože postavljenom na leða kobile. U tobolcu je bilo nekoliko lijepo izraðenih skladnih kopalja s vitkim i zaobljenim uglaèanim i dobro naoštrenim koštanim vršcima, rascijepljenim na spoju s dugim drvenim štapom. Na stražnjem dijelu svakoga kopljaèiji su krajevi bili udubljeni, bila su uèvršæena po dva ravna pera.Dok je Ejla vezala tobolac, Džondalar posegnu za kopljem iz svoga tobolca na leðima. Prije, dok nije putovao jašuæi veæ je svu prtljagu nosio na leðima, koplja je držao u posebnom držaèu sa strane. Stavio je koplje na izbacivaè i èekao.Džondalar je otkrio izbacivaè koplja onoga ljeta dok je s Ejlom živio u Dolini. Bila je to jedinstvena i velika inovacija, dje lo njegove nadarenosti i intuitivnog razumijevanja fizikalnih naèela koji još stotinama stoljeæa neæe biti opisani i objašnjeni. Iako je ideja bila genijalna, sam je izbacivaè bio nevjerojatno jednostavan.Napravljen od jednog komada drveta, bio je oko stopu i pol dugaèak i širok oko èetiri centimetra, sužen na prednjem dijelu. Držalo ga se vodoravno, a nedaleko od sredine imao je udubinu predviðenu za koplje. Jednostavna kuka urezana u stražnji dio izbacivaèa ušla bi u udubinu na stražnjem dijelu koplja, zadržavajuæi ga dok se izbacuje. To je pomoglo preciznosti

138

139 oružja u lovu. Na prednjem dijelu izbacivaèa bile su prièvršæene po dvije oèice od jelenje kože.Koplje se polagalo tako da stražnji dio sjedne na kuku. Kažiprst i srednjak provukli bi se kroz kožnate oèice na vrhu izbacivaèa, malo iza središta koplja, blizu težišta. Tako su držali koplje da ne spadne. Ali važnija je funkcija nastupala u trenutku kad bi se koplje izbacivalo, èvrsto držanje izbacivaèa tada bi dovelo do podizanja stražnjeg dijela. Uèinak je bio kao da se ruka produžila. Time su se poveæali krak poluge i jaèina zamaha, pa tako i snaga i domet baèenoga koplja. Koplje se pomoæu izbacivaèa izbacivalo slièno kao rukom. Razlika je bila u posljedicama. S izbacivaèem se duga motka s oštrim vrhom mogla izbaciti mnogo puta snažnije i više nego dvostruko dalje nego iz ruke.Džondalarov je izum iskoristio mehanièka sredstva za prijenos i pojaèanje sile mišiæa, no nije to bila prva primjenamehanièkih naèela. Njegov je narod veæ dugo razvijao izume i sliènim se idejama poslužio i na druge naèine. Primjerice, oštri komad kre-mena u ruci bio je spretan alat za rezanje, no kad su mu dodali držak, èovjek je dobio znatno više snage i lakše upravljao nožem. Prividno jednostavna ideja stavljanja držaka na stvari - noževe, sjekire i druge alate za struganje, rezanje i bušenje, te dužih ru-èaka na lopate, pa i dodatne ruèke za izbacivanje koplja - umno gostruèili su njihovu djelotvornost. Nije to bila samo jednostavna ideja, bio je to važan izum koji je olakšao rad i poveæao vjerojatnost preživljavanja.Iako su i njihovi prethodnici razvijali razlièita oruða i alate, ljudi poput Džondalara i Ejle bili su prvi koji su smišljajuæi poboljšanja išli toliko naprijed. Njihovi su mozgovi veæ lakše apstraktno razmišljali. Bili su sposobni zamisliti nešto i isplanirati kako to provesti. Poèevši od jednostavnih predmeta koji su funkcionirali na jednostavnim, intuitivno shvatljivim naèelima, izvlaèili su zakljuèke i primjenjivali ih u novim okolnostima. Nisu izumili samo korisna oruða, izumili su i znanost. A iz istog izvora kreativnosti, služeæi se istom moæi apstrahiranja, postali su prvim ljudima sposobnima svijet oko sebe vidjeti u simboliènom obliku, izvuæi iz njega bitno i reproducirati to; tako su zaèeli umjetnost.Završivši privezivanje tobolca, Ejla opet uzjaše. Vidjevši da je Džondalar veæ pripremio koplje, ona takoðer stavi koplje na svoj izbacivaè i držeæi ga pažljivo, ali bez pritiska, krenu u pravcu koji joj je Džondalar pokazao. Turovi

su se polako kretali pokraj rijeke pasuæi u prolazu, a krava koju su izabrali veæ je bila i novom položaju ne tako daleko od ostalih. Muško tele i još

ilna krava bili su sada prilièno blizu nje. Ejla nastavi niz rijekukæi Njisku koljenima, bedrima i nagibom tijela. Približivši se tbranoj lovini vidjela je kako se visoki muškarac na svom konju i i il ližava s druge strane livade kroz prolaz u grmlju. Tri su tura li imeðu njih.1 žondalar podiže ruku u kojoj je držao koplje nadajuæi se da l Ejla shvatiti da joj daje znak da prièeka. Možda je s njom prije i istanka trebao dublje proraditi strategiju, no bilo je teško planini taktiku u detalje kad se radi o lovu. Previše je toga ovisilo o

u naciji koju zateknu i ponašanju divljaèi. Druge dvije životinjel ije su sada pasle blizu pjegave krave znaèile su teškoæu, ali nijebilo potrebe za žurbom. Èinilo se da životinje nisu uznemirenenjihovom prisutnošæu, a on je htio razraditi plan prije nego štonapadnu.Iznenada dvije krave digoše glave i njihova ravnodušnost pretvori se u napetu zabrinutost. Džondalar pogleda prekonjih i ugleda izvor njihove uznemirenosti koja je polako prelazila u pravu ljutnju. Bio je to Vuk; došao je i približavao se govedima s isplaženim jezikom što mu je davalo istodobno prijeteæi i šaljivi izgled. Ejla ga još nije primijetila, a Džondalar se borio sa željom da joj vikne neka ga zadrži. No povik bi samo uplašio krave, koje bi se možda dale u bijeg. Zato je, kad je pokret njegove ruke skrenuo njezinu pozornost, samo pokazao kopljem na Vuka.Ejla je tada primijetila Vuka, no iz Džondalarovih pokreta nije shvatila što želi i pokušala mu je plemenskim gestama reæi da joj to objasni. Iako je znao ponešto od jezika Plemena, Džondalar se u tom trenutku nije sjetio njenu gestikulaciju tako protumaèiti i nije prepoznao njezine znakove. Zanimalo ga je samo kako spasiti situaciju koja se pogoršavala. Krave poèeše mukati, a za njima i tele na koje je prešao njihov strah. Èinilo se da æe svaki èas pobjeæi. Ono što je u poèetku izgledalo kao lak ulov, postajalo je propala stvar.Prije nego što se stvari još više pokvare, Džondalar potjera Trkaèa naprijed, baš u trenutku kad je pjegava krava krenula u trk, bježeæi od èovjeka na konju prema grmlju i drveæu. Tele ju jeslijedilo.Ejla je prièekala samo dok se nije uvjerila na koju æe životinju Džondalar napasti, a onda i ona pojuri prema pjegavoj kravi. Približavali su se turovima koji su još uvijek stajali na pašnjaku i sada ih gledali s uznemirenim mukanjem, a tad krava iznenada potrèi prema moèvari. Pojurili su za njom, ali èim su se približili

140 141 krava se iznenada okrenu i pojuri natrag promaknuvši izmeðu konjanika prema drveæu na drugoj strani livade.Ejla se nagnu i Njiska brzo skrene. Kobila je bila naviknuta na nagle promjene. Ejla je i prije lovila jašuæi na njoj, iako je to obièno bio lov na manje životinje koje se dalo uloviti praækom. Džondalaru je bilo nešto teže. Povodac nije tako brzo prenosio njegove zapovijedi kao Ejlino premještanje, a muškarac i njegov mladi pastuh imali su znatno manje iskustva u zajednièkom lovu; ipak nakon nešto poèetnog oklijevanja i oni su trèali za pjegavom kravom.Krava je srljala prema nizu drveæa i gustog grmlja. Ako se uspije tamo skloniti, bit æe je teško slijediti i imala je dobre šanse da pobjegne. Ejla na Njiski i, za njima, Džondalar i Trkaè, približavali su se kravi u bijegu, ali kako su svi stepski biljožderi spašavali život od grabežljivaca bijegom, tako su i turovi u nuždi znali biti gotovo jednako brzikao konji.Džondalar je poticao Trkaèa i konj mu je odgovorio trèanjem iz sve snage. Pokušavajuæi smiriti izbacivaè koplja kako bi mogao pokušati naciljati kravu, kad se približio Ejli, Džondalar malo uspori, a zatim opet navali naprijed. Na diskretni Ejlin znak, kobila poðe ukorak s Trkaèem. I Ejla je pripremila koplje za izbaèaj, no èak i u galopu njezino je jahanje bilo lako i bez napora, što je bio rezultat vježbe i nekadašnjeg nesvjesnog dresiranja kobile. Mnoge od Ejlinih znakova kobila je osjeæala više kao produžetak misli nego svjestan èin voðenja. Ejli je bilo dovoljno pomisliti kamo i kako želi, i Njiska bi to uèinila. Razvile su tako blisko meðusobno razumijevanje da joj seèinilo kao da mali pokreti koji su pratili njezine misli nisu signal inteligentnoj i osjetljivoj životinji.Dok je ciljala kopljem, Vuk se iznenada zatrèi uz kravu. Govedo je bilo zbunjeno pojavom poznatijeg napadaèa i malo uspo-rivši skrenulo je u stranu. Vuk se baci na veliku pjegavu kravu, i ona se okrenu kako bi odbacila èetveronožnog grabežljivca svojim dugim, oštrim rogovima. Vuk pade, no odmah se podiže i tražeæi ranjiva mjesta zagrize mekani izloženi nos. Golema krava riknu, podiže glavu dižuæi Vuka u zrak i poèe tresti njome, nastojeæi se

osloboditi uzroka boli. Lamatajuæi kao prazna krznena vreæa mlada se zvijer èvrsto držala.Džondalar je odmah shvatio kako iskoristiti promjenu. Po-jahao je u galopu i snažno zavitlao koplje izbliza. Oštri koštani vrh probio je kravlju kožu klizeæi izmeðu rebara prema vitalnim organima. Ejla je u stopu slijedila Džondalara i njezino koplje do cilja samo trenutak poslije. Duboko je prodrlo s drugeme odmah iza grudnog koša. Vuk je i dalje visio držeæi se zai lji nos sve dok životinja nije pala. S njegovom težinom kojai e vukla prema zemlji, ona se teško stropošta na bok lomeæi I sobom Džondalarovo koplje.li pomogao nam je - reèe Ejla. - Doista je zaustavio tu kravui "i ne nego što je mogla pobjeæi meðu drveæe. Pokušavali su pre-11111 golemu kravu da bi tako došli do njezinog trbuha; pri tom11 gazili po gustoj krvi koja se izlila kad joj je Džondalar presje-i 10 vrat.- Da ju nije poèeo goniti, krava vjerojatno ne bi ni poèela bje-.ii i dok mi ne bismo stigli do nje. Bilo bi ju lakše uloviti - reèei .mdalar. On podiže svoje slomljeno koplje i zatim ga opet baci msleæi kako ga je možda mogao spasiti da Vuk nijenavukao kra-I u da padne preko njega. Nije bilo lako napraviti novo koplje.- Ne možeš to znati. Krava je bježala i od nas, a dobro jetrèala.- Te se krave uopæe nisu osvrtale na nas dok Vuk nije stigao. Pokušao sam ti reæi da ga pozoveš u stranu, ali nisam htio viknuti i poplašiti ih.- Nisam znala što hoæeš. Zašto mi to nisi rekao na jeziku Plemena? Pitala sam te, ali ti se nisi osvrtao - reèeEjla.Na jeziku Plemena? Nije mu palo na pamet da mu ona nešto teli reæi jezikom Plemena. A bio bi to dobar naèin. Zatim ipak zatrese glavom. - Ne vjerujem da bi pomoglo. On vjerojatno ne bi stao ni da si ga pokušala dozvati.- Možda i ne bi, ali mislim da bi mogao nauèiti biti koristan.On mi veæ dotjeruje sitnu divljaè. I Macan je nauèio loviti sam-nom i bio je dobar pomoænik u lovu. Ako špiljski lav može nauèiti loviti s ljudima, moæi æe i vuk - reèe Ejla braneæi životinju.Uostalom, ipak su ubili kravu i stvarno je Vuk pomogao.Džondalaru se èinilo da je Ejlina procjena vukove sposobnosti za uèenje nerealna, ali nije bilo smisla s njom se o tome prepirati. Ona se prema toj životinji ponašala kao prema djetetu i samo bi ga još jaèe branila.- Bolje da rasporimo kravu prije nego što se nadme. Morat æemo ju oderati ovdje, razrezati u komade, i takoje prenijeti u tabor - reèe Džondalar, a zatim se sjeti drugog problema. - A što æemo s tim vukom?- Kako što æemo s Vukom?- Ako razrežemo govedo i nosimo komade u tabor, on æe na-

142 143 krava se izn konjanika prEjla se n na nagle pro obièno bio li Džondalaru njegove zape mladi pastuh ipak nakon n kravom.Krava je 5 pije tamo skl pobjegne. Ej li su se kravi život od grab gotovo jednaDžondala iz sve snage, gao pokušati uspori, a zati; bila poðe ukc no èak i u ga je bio rezultai Mnoge od Ej tak misli nege ti kamo i kak meðusobno 1 koji su pratili životinji.Dok je cilj do je bilo zbi rivši skrenulo i ona se okn svojim dugim, tražeæi ranjiva riknu, podiže tojeæi se oslol vreæa mlada sDžondalai jahao je u gal vrh probio je organima. Ejl142 valiti na meso koje ovdje ostane - reèe muškarac sve razdraže: Ubili su pjegavu kravu, pa makar s Vukovim miješanjem - i s - a kad se vratimo moæi æe ukrasti meso koje smo odnijeli gc ivm pomoæi - dakle smjeli su prenoæiti u zemunici. Možda Jedno od nas morat æe ostati ovdje i èuvati kravu, a drugo1" I"-, uostalom, providnost

dovela ovamo.morati biti tamo, no kako æemo onda prenijeti meso? Zato Kljednom se pojavi Džondalar. Pokuša joj uzeti sjekiru. -A mo morati postaviti šator ovdje i sušiti meso tu, umjesto da l" "tražiš drugo drvo, a meni prepustiš da završim ovo? - upita smjestimo u taboru, a sve to zbog Vuka! - Bio je ljut zbog pr""lema za koje je krivnju pripisivao vuku i to mu je veæ zamuæi ""ko ne više ljuta kao prije, Ejla odbije njegovu pomoæ. - Reklo misli. 1 "i ti da æu dovuæi tu kravu do tabora. Mogu to i bez tvojeTime je naljutio Ejlu. Možda bi Vuk i nasrnuo na meso da 1" KBOÆi.nema, ali dok je ona tu on ga neæe ni taknuti. Bilo je dovoljno Znam da možeš, onako kako si mene prenijela do svoje spise pobrine da Vuk ostane s njom. Nije on takav problem. I za U dolini. Ali ako radimo zajedno, motke æemo napraviti bržese Džondalar ustremio baš na njega? I tkao je. - I da, moram priznati, u pravu si. Vuk nam je doistaVeæ mu je htjela odgovoriti, no zatim se predomisli, preš""ngao_ doda.odgovor i zviznu Njiski. Glatkim skokom zajaše je i okrenu Ona zastane usred udarca i pogleda ga. Njegova je obrvaprema Džondalaru. -Ne brini. Ja æu donijeti kravu u tabor -n" "-"vala iskrenu zabrinutost, no njegove su izražajne plave oèiona i odjaše pozvavši Vuka da je prati. davale unutarnju borbu. Iako nije imala razumijevanja za njego-Dojahala je natrag do zemunice, skoèila s kobile i požui"- predrasude o Vuku, snažna ljubav koju je osjeæao za njuunutra. Vratila se noseæi kamenu sjekiru s kratkim drškom kobila mu je iz oèiju. Privlaèile su je njegove oèi; osjeæala jejoj je Džondalar napravio, zatim opet uzjaše i potjera Njisku pn.ignetsku privlaènost njegove muškosti, privlaènost èije golema breziku. ne snage on nije bio potpuno svjestan, i osjetila je kako njezinDžondalar je gledao kako odlazi gore i vidio kako se vraællPor slabi,ulazi u šumu, pitajuæi se što to namjerava uèiniti. Poèeo je re2 - Ali znaš, i ti si u pravu - rekla je, osjeæajuæi se pomalo po-kravlji trbuh da bi izvadio crijeva, no dok je radio po glavi su Mjnièki - on ih je natjerao u trk prije nego što smo mibili sprem-se motale zbunjujuæe misli. 11 i mogao nam je upropastiti lov.Bio je uvjeren da je njegova sumnja u mladog vuka opravi Džondalarova namrštenost povuèe se pred osmijehom,na, no žalio je što je to iznio pred Ejlom. Znao je što ona osj 1 akle, oboje smo u pravu - reèe on. Ona mu uzvrati osmijehom,za tu zvijer. Znao je da njegovi prigovori neæe ništa promijenit kimah zatim naðoše se u zagrljaju, a njegove usne pronaðošemorao je priznati da je veæ uspjela vuka odgojiti znatno više ne"li"zine. Grlili su se s olakšanjem jer im je prepirka gotova i sašto je mislio da je moguæe. 1 Ijom da udaljenost koja se meðu njima isprijeèila izbrišu tjeles-Zaèuvši kako ona cijepa drva, on iznenada shvati što je smiuin bliskošæu.la, pa se i sam uputi u brezik. Našao je Ejlu kako odluèno èije Kasnije, kad su prestali izražavati svoje svesrdno naglo olak-visoko i ravno drvo u središtu skupine tijesno rasporeðenih s-""je, ali još uvijek u zagrljaju, Ejla progovori: - Mislim da bi Vukbala, rastjerujuæi tim udarcima svoj bijes. itvarno mogao nauèiti pomagati nam u lovu. Morali bismo ga sa-Vuk nije tako loš kao što Džondalar kaže," mislila je. "Mož" poduèiti, je doista poplašio to govedo, ali je poslije i stvarno pomoga - Ne znam. Možda. Ali kad veæ putuje s nama, mislim da bi Zastala je naèas da predahne i namrštila se. A što bi bilo da mW morala pouèiti koliko bude išlo. Ako ništa drugo, mogla bi ga ulovili kravu, ne bi li to znaèilo da ovdje nisu dobrodošli? Da MM nauèiti da ne smeta u lovu - reèe on. èin duh ne želi da ostanu u taboru? Da je Vuk pokvario njih - Pomozi mi, pa æe slušati oboje.lov, ona sada ne bi razmišljala kako da prenese kravu, nego - Sumnjam da æe slušati mene - odgovori on, no vidjevši dase spremali na odlazak. A ako je bilo odreðeno da æe ostati,"" ona s time neæe složiti, doda: -Ali pokušat æu, ako ti to hoæeš,ionako ne bi mogao pokvariti njihov lov, zar ne? " " joj uze kamenu sjekiru iz ruke, i skrene razgovor na njezinuOpet se bacila na cijepanje. Stvar je postajala previše slo"lrugu ideju. - Rekla si nešto o znacima iz jezika Plemena koje

144 145 bismo mogli upotrijebiti u lovu kad se ne smijemo dovikivati. I to bi moglo biti korisno. A Ejla se osmjehnu okrenuvši se da potraži drugo stablo.Džondalar pregleda drvo na kojemu je ona radila kako bi mogao procijeniti koliko æe još morati sjeæi. Nije bilo lako srušiti tvrdo drvo kamenom sjekirom. Krhko kremeno sjeèivo kamene sjekire moralo je biti prilièno tvrdo kakone bi puklo od udaraca. Zbog toga se jednim udarcem nije moglo odsjeæi mnogo, nego odbiti samo jedan komadiæ. Drvo je izgledalo više kao da ga je netko nagrizao, nego da ga je sjekao. Slušajuæi ritmièni zvuk udaranja kamena u drvo, Ejla je pažljivo pregledavala dubravu, tražeæi prikladno drvo. Našavši ga, oznaèila je koru i pošla tražiti treæe.Posjekavši stabla, dovukoše ih na proplanak te noževima i sjekirom skinuše grane i poslagaše stabla na tlo. Ejla odmjeri i oznaèi, a zatim ih skratiše na jednaku dužinu. Dok je Džondalar vadio iznutrice iz krave, Ejla ode do zemunice po užad i konstrukciju koju je napravila od povezanog i upletenog kožnatog remenja. Ponijela je i jednu od podnih prostirki koje je jazavac uništio, a onda pozove Njisku i prièvrsti ormu na nju.Uzevši dvije duge motke - treæa im je trebala samo za stalak na koji æe spremiti hranu od proždrljivih životinja - ona prièvrsti tanje strane za ormu koju je postavila na kobilu, prekriživši ih iznad njezina grebena. Deblji su se dijelovi vukli po tlu, svaki sa svoje strane. Užadima su privezali prostirku na široko razmaknute krajeve blizu tla, a zatim su tu privezali još užadi koja æe pridržavati kravu.Gledajuæi kolika je, Ejla se upita neæe li biti preteška èak i za snažnu stepsku kobilu. Oboje su se namuèili vukuæi kravu na saonice. Prostirka nije jako držala kravu, no kad su je dobro privezali, nije se vukla po zemlji. Nakon tolika posla, Ejli se uèini da æe sve to biti preteško za Njisku i gotovo se predomislila. Iako je Džondalar veæ uklonio crijeva, želudac i ostale iznutrice, možda bi bolje bilo oderati kožu odmah i rasjeæi meso u manje, praktiènije komade. Više nije morala dokazivati da može kravu donijeti u tabor, no kad su veæ sve natovarili, ona odluèi da æe pokušati.I samu je Ejlu iznenadilo kako je kobila poèela povlaèiti teški teret preko neravnog zemljišta, a Džondalara to iznenadi još i više. Krava je bila veæa i teža i od Njiske, no kako su se po zemlji vukla samo dva kraja i kako je na njima poèivao veæi dio tereta, išlo je. Na strmini je bilo teže, no žilavi je stepski konj izdržao i taj146 u. Na neravnom tlu bilo kakve neobraðene površine saonicepokazale najpraktiènijim sredstvom za prijevoz tereta.Saonice su bile Ejlin izum, plod potrebe, prilike i intuitivnogli. Živeæi sama, bez ikoga tko bi joj pomogao, èesto je moralai ticati stvari preteške kako bi ih sama nosila i vukla - primjeri- 1 rasle životinje - i obièno ih je morala rasjeæi u manje koma-1 i smišljati naèine zaštite od lešinara. Priliku joj je pružila ko-i koju je uzgojila, i èija joj je snaga mogla pomoæi. No glavnuJOJ e pomoæ pružio mozak koji je znao odrediti potrebe i razvitii" dstvo.Stigavši do zemunice, Ejla i Džondalar odvezaše kravu i nakon i IJeèi i zagrljaja zahvale, povedoše kobilu natrag po iznutrice, ko-i" MI takoðer bile korisne. Stigavši do proplanka, Džondalar po-. Uže slomljeno koplje. Prednji se dio odlomio, šiljak je još uvijek lm ii kravi, no dugi stražnji dio još je uvijek bio èitav. Možda æe Blu se naæi neka svrha, pomisli Džondalar, noseæi ga sa sobom.Vrativši se u tabor, skinuše ormu s Njiske. Vuk je njuškao po i nutricama; crijeva su mu bila najdraža poslastica. Ejla je na trenutak oklijevala. Crijeva su se mogla korisno upotrijebiti na razne naèine, od spremanja loja, do brtvljenja, no nisu mogli poni-etl mnogo više nego što su veæ imali.Zašto mi se èini da, samo zato što imamo konje i možemo ponijeti više, sve više toga i trebamo, pomisli ona. Sjetilase kako H kad je pješice otišla od Plemena, sve što je imala stalo u jednu košaru koju je nosila na leðima. Istina, njihov je šator bio znatno udobniji od niskog kožnatog zaklona koji je tada imala, a sada su imali odjeæu za presvlaèenje, pa i zimsku odjeæu, i više hrane i alata, i... sve se to više ne bi moglo nositi samo na leðima.Korisna, no sada nepotrebna crijeva bacila je Vuku, a onda se zajedno s Džondalarom prihvati razrezivanja goveda.Napravivši nekoliko glavnih rezova, poèeše vuæi kožu, što je bilo brže nego deranje nožem. Oštro im je oruðe trebalo samo da poderu nekoliko spojenih mjesta. Uz nešto napora, opne izmeðu kože i mišiæja èisto su se razdvajale i na kraju su samo dvije rupe od ko-palja kvarile savršenu kožu. Smotali su je da se ne bi prebrzo osušila,a zatim odvojiše glavu. Jezik i mozak bili su mekani i izdašni, pa su njih odluèili pojesti odmah za veèeru. Lubanju s velikim rogovima ostavit æe ljudima iz tabora. Nekome bi mogla nešto znaèiti, a ako ne, na njoj je bilo mnogo korisnih dijelova.Zatim Ejla odnese želudac i mjehur isprati na potoèiæu kojim je u tabor stizala voda, a Džondalar ode potražiti

šiblje i savitljiva stabalca koja æe upotrijebiti pri izradi okrugloga, zdjelasto147 uoblièenog okvira za èamac. Potražili su i triješæe i suho gm ovdje u taboru. A možda se i vrate prije no što odemo,vatre koje æe tjerati kukce i grabežljivce od mesa, a trebaUlar osjeti sjetu u n™S™u, . d bila sama ui vatra koju æe zapaliti u zemunici. icdostaju ti ljudi? - upita""ij 8Radili su dok se nije gotovo potpuno smraèilo. Rasj mislio sam da si se navSfUOSUtoi1adwkravu u veæe komade, a zatim ih razrezali u male jezicasteiozda bas zato. Dostami ,e sam .de i objesili ih da se suše na improviziranim okvirima oC-ijeme, ponekadlm.i se uviðaaut g nekimno posao još nije bio gotov. Unijeli su okvire u zemunic, Pomislila sam J ti sa mnom. Bez je još uvijek bio vlažan, no složili su i unijeli i njega. Sutra,na i pogleda ga. - Tako sam sretna stoga, kad iznesu meso opet postaviti kako bi se sušenje zavi mi bilo tako Prazno" š ne moram vraæati. . ;a i ia sam sretan. 3reid.11 suu "" "- . .v etru 1 suncu. Ila l A bMn s L, mnom da to ne znam ni iz-Kad su ujutro završili narezivanje mesa, Džondalar pako sam sretan sto si pošla sa mnom diti èamac. Za savijanje drvenog okvira poslužio se paro"a jedva èekam daa™° n " sresti. Dosad smo pu-æim kamenjem zagrijanim u vatri. Ejlu je to jako zanimalo,ijke Rijeke v"ero!atn°TrrandeSvbiizu vode, rijeka ilila je znati i gdje je nauèio kako se to radi. 30 P™1™™™" gmnu gkvom pridržavajuæi još- Od brata, Tonolana. On je bio izraðivaè kopalja - obj; a ne na otvorenom. Ejla ™m™ Sia mæem kamenju, dokDžondalar, držeæi na tlu jedan kraj ravnog malog drveta mladicu kou e "f mu pomože da je privežesavio i vezivao u kružni oblik tetivom sa stražnje noge kramdalar mtnukrug atim p pokri.SU Kakve veze ima izrada kopalja s izradom èamaca?ra upotbiti ™rZ- Tonolan je znao postiæi da koplje bude savršeno ipica koje neæe biti dovoljne zaP™1 laviglatko. A da bi znao kako izravnati savijeno drvo, moraš no kojim bi nadomjesti1 ona, ko 1 ,e netao p pLati kako ga savinuti, pa je on znao i to. Bio je u tome ,mac æe im trebati kako PZLz pomogla,spretniji nego ja. Imao je za to pravi osjeæaj. Moglo bi se c" za meso smis ti nešto drug. J p.da njegov pravi zanat nije bio izrada kopalja, nego obrada i ona, duguljasta, gutopletena i PrZnao je napraviti najbolje krplje, a za to moraš uzeti ravmlo je trske 1 vrbina šiblja, obilje materijanu i potpuno je saviti. Možda se zato kod Šaramudonaca ci košara poslužiti? Droblem što se krv iz njegakao kod svoga ognjišta. Oni su bili pravi majstori za obnujd se nosi LLLi košara to jednostavnota. Toplom vodom i parom uspijevali su zakriviti svoje ta, bez obzira kako gusto bila pletena, oblikLjibipoželjeli. UpI -Ubijen iz cijelog debla. Prednji , on nekog vremenaKuoblièavao u oštar vrh, stražnji kraj isto tako, pa kanubalo joj je nešto sto ce se ponašati sliènokroz vodu kliziti tako lako kao da je režeš oštrim nožem,e je morala razrmshtLkrasni èamci. Ovaj koji mi ovdje radimo znatno je nezgr,blem zamjene za aj"Lgk. odaro ali ovdje nema velikog drveæa. Vidjet æeš kanue kad stigne glave 1 kako bi nakupilaŠaramudonaca. osuše 1 ™" Džondalar ju je pratio, ali sa-- Koliko nam još treba do tamo? materijala za izradu kosare Dzonaai J V-Još su prilièno daleko. Iza onih planina - reèe on pok2 brezika. Kad se vec baviradom d hna zapad prema visokim vrhovima koji su se gubili u ljeMti i nekoliko kopalja koja ce poslužiti umjes gOna razoèarano uzdahnu. - Nadala sam se da neæe bLmu je prije PJS daleko. Bilo bi mi drago da susretnemo neke ljude. Voljela nih tako da ih se moglo lako dovršiti kao s j149148 Prije nego što su napustili Ljetni sabor, Džondalar je napravio i nekoliko koštanih vršaka za koplja, pokazavši im kako ih se izraðuje. Takvim su se šiljcima služili ljudi iz njegova naroda, no on je nauèio i kako Lovci na mamute izraðuju koplja s kremenim šiljcima, a kao spretnom kalatelju kremena njemu je takve vrške bilo i lakše napraviti nego oblikovati i izbrusiti koštane.Popodne se Ejla prihvati izrade košare za meso. Živeæi u Dolini provela je mnoge noæi olakšavajuæi si samoæu pletenjem prostirki i košara, a to ju je uèinilo vrlo brzom i spretnom pletari-com. Mogla je plesti i u gotovo potpunom mraku, pa je nova košara za meso bila gotova prije no što je otišla na spavanje. Košara je bila izvrsno napravljena, dobro je odredila i velièinu i oblik, i materijale i gustoæu, no unatoè tome, nije bila potpuno zadovoljna.Izašla je u sve gušæi mrak pošavši na potoèiæ promijeniti upi-jaèe od vune i oprati onaj koji je sada koristila. Ostavila ga je blizu vatre da se suši, no tako da ga Džondalar ne vidi. Zatim, i ne gledajuæi ga, ona legnu u krzna

do njega. Žene iz Plemena uèili su da, dok im traje mjeseèna kletva, koliko je god moguæe, izbjegavaju muškarce i da ih za to vrijeme ne gledaju u oèi.Muškarce iz Plemena znalo je jako razgnjeviti ako su žene bile s njima u tom razdoblju. Ejlu je iznenadilo što Džondalar nije time optereæen, no još se uvijek nije slobodno osjeæala i jako se trudila da svoje potrebe oko toga obavlja neupadljivo.Džondalar je, za vrijeme njezine mjeseène kletve, uvijek bio obziran prema njoj, i osjeæao je njezinu uznemirenost, no kad se našla zajedno s njim na ležaju, on se okrenu i poljubi je. Ona zadrži sklopljene oèi, no toplo mu uzvrati.Kad se on opet okrenuo ležali su jedno uz drugo, gledajuæi ples vatre na stropu i zidovima udobne nastambe i razgovarali su, no ona je još uvijek izbjegavala njegov pogled.- Volio bih neèim premazati tu kožu kad je navuèemo na okvir. Kad bih skuhao kopita i ostatke kože i nešto kostiju u vodi, i kad bi to dugo kuhalo, dalo bi vrlo gustu juhu koja bi se osušila i stvrdnula. Imamo li što u èemu bih to mogao skuhati?- Sigurna sam da æemo se neèega sjetiti. Mora li se kuhati dugo?- Mora. Mora se potpuno raskuhati da bi se zgusnulo.- Onda bi možda bilo najbolje da se kuha izravno na vatri, kao juha... možda na komadu kože. Morat æemo paziti i dolijevati vode, ali dok je vlažno, koža neæe progorjeti... Èekaj! A što kažeš na želudac toga goveda? U njemu sam držala vodu da se ne osuši i i ga bude lakše skuhati i oprati, no mogao bi poslužiti i kao u l .1 za kuhanje - sjeti se Ejla.Ne bih rekao - reèe Džondalar. - Ne možemo stalno doli- viti vodu. Želimo da se zgusne.- Onda æe biti najbolje da uzmemo dobru nepropusnu koša-ni vruæe kamenje. Napravit æu je ujutro - reèe Ejla, no dok jeI i rijeèi ležala, nije mogla usnuti. Stalno je razmišljala kako naæibolji naèin skuhanja mješavine koju Džondalar želi napraviti. ! i Inostavno se nije mogla sjetiti kako. Veæ je gotovozaspala kad p i e sinulo.- Džondalare! Sjetila sam se!I on je veæ padao u san. Njezin ga je trzaj probudio. - Ha? Stoe?- Ništa. Sjetila sam se kako je Nezija topila mast i mislim daM to najbolji naèin kako skuhati to što želiš. Iskopaš plitku jamu,II tbliku zdjele, i obložiš ju komadom kože - vjerojatno nam jeMtao dovoljno veliki komad. Smrviš nešto kostiju i razbacaš ihIN" dnu, a onda staviš vodu i papke i što ti još treba. Možeš tokuhati sve dok grijemo kamenje, a komadiæi kostiju sprijeèit æe rvio kamenje da dodirne i progori kožu.- Dobro. Tako æemo uèiniti - reèe Džondalar, još uvijek na-IH la u snu, a zatim se okrenu i zaspi.Ali još se nešto vrzmalo Ejlinom glavom. Namjeravala je ostaviti goveði želudac domaæinima za mješinu za vodu, no za to je morao biti stalno vlažan. Kad se osuši, stvrdnut æe se i neæe se više vratiti u svoje izvorno, savitljivo, gotovo potpuno nepropusno stanje. Èak i ako ga napuni vodom, s vremenom æe voda ishlapiti i propustiti, a nije mogla znati kada æe se ljudi vratiti.Iznenada se sjetila. Gotovo je opet uzviknula, no na vrijeme se stišala. Džondalar je spavao i ona ga nije htjela buditi. Želudac æe pustiti da se osuši i poslije æe njime obložiti novu kutiju a meso. Oblikovat æe ga dok je još vlažan, tako da se potpuno poklopi. U san je tonula zadovoljna što je smislila kako zamijeniti lako važnu stvar bez koje je ostala.U sljedeæih nekoliko dana, dok se meso sušilo, oboje su imali mnogo posla. Dovršili su zdjelasti èamac i premazali ga ljepilom koje je Džondalar napravio kuhajuæi papke, kosti i ostatke kože. Dok se èamac sušio, Ejla je napravila košare za meso koje æe ostaviti na poklon ljudima iz ovog tabora, za kuhanje, kako bi im zamijenili ono što su izgubili, i za skupljanje biljaka. Dio skupljenoga bilja odluèila je ostaviti. Svakoga je dana skupila nešto

150 151 povræa i ljekovitih biljaka, a dio toga osušila bi da ponesu sa sobom.Jednoga dana krenuli su potražiti nešto od èega bi mogli napraviti vesla. Brzo po polasku naðoše lubanju golemog

jelena koji je uginuo prije no što je odbacio svoje velike lopataste rogove, pa su mu tako ostala dva roga jednake velièine. Iako je još bilo rano, Džondalar osta s Ejlom ostatak jutra. Uèio je prepoznavati hranjive biljke, a tako je ujedno shvatio i koliko Ejla stvarno zna. Njezino znanje o biljkama i naèinima kako ih upotrijebiti bilo je nevjerojatno. Poslije je, u taboru, Džondalar skinuo paroške s rogova i prièvrstio ih na èvrste kratke štapove, èime jedobio sasvim dobra vesla.Sutradan odluèiše s onim istim ureðajem kojim su svijali okvir za èamac sada izravnati motke za koplja. Iako su sa sobom imali posebne alate koje je Džondalar nosio u kožnatom zamo-tuljku, privezanom remenjem, na uoblièavanje i uglaèavanje ko-palja potrošili su najveæi dio iduæih nekoliko dana. Dok su to radili, svaki put kad biprošao pokraj mjesta gdje ga je odbacio, Džondalar bi opazio slomljeni držak koplja koje je ponio iz doline i svaki bi put osjetio nezadovoljstvo. Šteta što se sada od tog ravnog štapa ne može napraviti ništa drugo doli skraæeno i neuravnoteženo koplje, pomislio bi i sjetio se da se jednako tako lako može slomiti i bilo koje od kopalja koja sada rade.Zadovoljan što nova koplja dobro lete, on uze još jedan komad alata, tanko kremeno sjeèivo s vrškom kao u dlijeta prièvršæeno uz držak od jelenjega roga, i njime izdubi dubok utor u debljem stražnjem dijelu motki. Od pripremljenih komada kre-mena koje je donio sa sobom, Džondalar napravi nove vrške i prièvrsti ih na štapove svježim žilama i gustim ljepilom koje je napravio za premazivanje èamca. Sušeæi se, žilave æe se tetive stisnuti i èvrsto vezati vršak na koplje. Na kraju je prièvrstio i dva duga pera, naðena pokraj rijeke, gdje ih je bilo mnogo poispada-lih s bjelorepih orlova, sokola i crnih lunja koje su ovdje živjele i hranile se glodavcima.Napravili su metu, a za to im je poslužila poderana debela prostirka koju je jazavac rastrgao i uèinio neupotrebljivom. Po-krpana ostacima goveðe kože, primala je pogotke ne ošteæujuæi vrške kopalja. Svakoga dana oboje su vježbali gaðanje. Ejli je to trebalo kako bi održala toènost svojih pogodaka, a Džondalar je isprobavao razne kombinacije duljine koplja i težine vršaka, kako bi našao koplje koje æe se najbolje složiti s izbacivaèem.Kad su koplja bila dovršena i suha, Džondalar i Ejla odnijeli152 Ih na svoju streljanu da ih probaju s izbacivaèem i izaberu æe koplje kome pripasti. Iako su oboje bili vrlo vješti s kopnu, neki od njihovih izbaèaja morali su promašiti obloženi cilj lm no bi tada koplje palo na tlo bez štete. No kad je jednom i nulalar snažnim zamahom izbacio upravo završeno koplje i .mio promašio cilj, nego pogodio veliku mamutovu kost koja i ani stajala kao klupa, ustuknuo je. Kako se koplje savilo i od-bllo, zaèuo se prasak. Drvena semotka raspala na slabome mjes-i ko stopu od vrška.Pregledavajuæi koplje vidio je da je i kremeni šiljak takoðer i u pukao s jedne strane i da je prilièno velik komad otpao, od I ega je postao neupotrebljiv i nije ga vrijedilo popravljati. Bio i" lijesan na sebe što je tako upropastio koplje u koje je uložio n diko truda, a da ga nije korisno upotrijebio. U nagloj provali bi- sa, on prelomi slomljeno koplje preko koljena i baci ga.Podigavši glavu vidio je da ga Ejla promatra i okrenu se, cr-VCneæi od zbunjenosti zbog svog ispada, a zatim se sagnu i podiže slomljene dijelove, nastojeæi ih se neopazice riješiti. Kad ju i opet pogledao, Ejla je bacala novo koplje kao da ništa nije vid-ela. On ode do zemunice i baci slomljeno koplje blizu onoga koje se slomilo dok su lovili, a zatim se zagleda u dijelove, osje-I ajuæi se blesavo. Bilo je doista smiješno tako se razbijesniti zbog slomljenog koplja.Ali ipak, izrada koplja odnosi mnogo vremena, mislio je gledajuæi dugu motku s odlomljenim vrškom i dio drugoga koplja s napuklim šiljkom. Šteta što se ti dijelovi ne mogu spojiti u novo koplje, pomislio je.Gledajuæi tako, on se poèe pitati bi li ih možda ipak mogao spojiti. Podiže slomljene dijelove, pažljivo ih pregledavajuæi. Sklopio ih je i neko su vrijeme rascijepljeni dijelovi ostali zajedno, no onda se opet raspadoše. Pregledavši opet slomljeno dugo koplje, on primijeti utor koji je urezao na kraju, za kuku bacaèa, a zatim okrenu koplje da vidi odlomljeni dio."Ako na ovom kraju izdubim dublju rupu", pomisli on, "a ubacim ovaj slomljeni dio u udubinu na ovom kraju, pomisli on, bi li se to držalo?" Preplavljen oduševljenjem, Džondalar uðe u zemunicu i izvuèe svoj kožnati svežanj. Sjeo je na zemlju, odmotao ga, i, rasprostrvši mnogo pažljivo izraðena alata, izabere dlijeto. Odloživši ga, on iz korica izvadi nož i poèe sjeæi krhotine kako bi dobio glatku površinu.Ejla je prestala vježbati izbacivanje koplja i stavila ga, zajedno s izbacivaèem u tobolac koji je postavila tako da joj visi s jed-153 nog ramena, onako kao Džondalaru. Dok je išla prema zemunic i noseæi biljke koje je nabrala, on istrèi pred nju sa širokim osmijehom na licu.- Gle, Ejla! - reèe, podižuæi jedno koplje. Komad prvoga koplja s još uvijek prièvršæenim šiljkom uklapao se u gornji dio dugoga koplja. - Popravio sam. Sad æu ga isprobati.

Pošla je za njim do mete i gledala ga kako postavlja koplje na izbacivaè, podiže ga i cilja, a zatim snažno izbacuje koplje. Dugaèki projektil pogodio je metu, a onda se odbio. No, prišavši da provjeri pogodak, Džondalar je pronašaomalu strjelicu èvrsto zabijenu u cilj. U srazu se duga motka opustila i odbila, no pregledavši je, on vidje da je neošteæena. Dvodjelno je koplje uspjelo.- Ejla! Shvaæaš li što to znaèi?Džondalar je od uzbuðenja vikao.-Nisam sigurna..- Gle, šiljak je pogodio i oslobodio se koplja, a nije se slomio.To znaèi da æe drugi put biti dovoljno da napravim novi vršak iprièvrstim ga na ovakav kratki štap. Ne moram raditi cijeli novištap. Mogu napraviti dva takva šiljka, pa i više, a trebat æe mi samo nekoliko dugih motki. Moæi æemo nositi više šiljaka, negoštapova, a ako koji šiljak i izgubimo, neæe ga biti tako teško zamijeniti. Evo, pokušaj ti - reèe on, oslobaðajuæi šiljak iz mete.Ejla pogleda. - Meni baš ne ide izrada dugih ravnih kopalja, a ni moji vršci nisu tako lijepi kao tvoji - reèe ona. - Ali mislim da bih ovo èak i ja mogla napraviti. - Oduševila se kao Džondalar.Dan prije polaska još jednom provjeriše svoje popravke štete koju je napravio jazavac, postaviše njegovu kožu na naèin za koji su se nadali da æe jasno pokazati tko je kriv za nered i postaviše ostale darove. Košaru sušena mesa objesiše na gredu od mamutove kosti, kako bi grabežljivcima otežali pristup. Ejla izloži i druge košare i objesi nekoliko naramaka ljekovitih trava i jestivih biljaka, osobito onakvih kakve su Mamutonci èesto brali. Džondalar je vlasniku zemunice ostavio jedno osobito dobro izraðeno koplje.Napola osušenu lubanju tura nabili su na kolac kako grabežljiva ne bi mogli do nje. Rogovi i ostale kosti lubanje bili su korisni, a glava je bila i objašnjenje kakvo je meso u košari.Èinilo se da mladi vuk i konji osjeæaju da se nešto sprema. Vuk je trèkarao oko njih, pun ushita i volje, a i konji su bili neumorni; Trkaè se ponašao dostojno svome imenu, zalijeæuæi se u kratke galope, a Njiska je ostajala blizu tabora, pogledom prateæi Ejlu i snažno mašuæi repom. Prije poèinka sve su složili za polazak, osim svojih krzna za l uvanje i onoga što im je trebalo za doruèak. Spremili su i sada i i osušeni šator, koji je bilo nešto teže saviti i složiti. Kože su i i Ije nego što je od njih napravljen šator bile dimljene, pa su zadržale odreðenu savitljivost i poslije namakanja, no prenosivi je Uklon ipak bio pomalo krut. Tek æe s uporabom opet smekšati. Posljednje noæi udobna boravka u zemunici Ejla je gledala kako titravo svjetlo vatre koja se gasi skakuæe po zidovima njiho- .1 skloništa, osjeæajuæi kako i njezini osjeæaji titraju u sliènoj igri svjetlosti i sjene. Bila je orna za nastavak putovanja, no bilo joj je i ;io što napušta mjesto koje je dok su tu kratko boravili, poèela i sjeæati kao dom, iako su mu nedostajali drugi ljudi. Proteklih se dana èesto zatekla kako gleda prema vrhu padine, nadajuæi se da æe vidjeti kako se ljudi koji tu žive vraæaju u svoj tabor.Iako je još uvijek željela da se oni iznenada pojave, prestala se nadati i poèela je išèekivati dolazak na Veliku MajkuRijeku ili možda susret s nekim dok putuju tamo. Voljela je Džondalara, ali èeznula je i za drugim ljudima, ženama i djecom i starcima, za smijehom i razgovorima. Ali nije htjela misliti mnogo dalje od sutrašnjega dana ili sljedeæega tabora. Nije htjela razmišljati o Džondalarovom narodu ili o tome koliko još moraju putovati prije no štodoðu do njegova doma, a nije joj se razmišljalo ni o tome kako æe u malom okruglom èamcu prijeæi tu široku i brzurijeku.I Džondalar je ležao budan, zabrinut glede njihova Putovanja i nestrpljiv da krenu dalje, iako je njihov boravak ovdje smatrao veoma korisnim. Šator se osušio, obnovili su zalihe i opremu koja im je propala ili ošteæena, a bio je oduševljen i otkriæem dvo dijelnoga koplja. Bilo mu je drago što imaju zdjelasti èamac, no ipak je brinuo kako æe prijeæi rijeku. Bila je to široka, brza i živa rijeka. Ali vjerojatno više nisu daleko od mora i rijeka sigurno više neæe postati manja. Svašta se još moglo dogoditi i on je znao da æe mu biti drago kad prijeðu preko.

154 155 10-Eijla se te noæi èesto budila i oèi su joj bile otvorene kad se prva jutarnja svjetlost ušuljala kroz otvor za dim i polako svojim tankim svjetlucavim prstima ušla u guste sjene, raspršila mrak i donijela oblike stvarima dotad skrivenima u mraku. Do vremena kad se noæ povukla pred polusvjetlom, veæ je bila potpuno budna i više nije

mogla zaspati.Tiho se izvukla iz Džondalarove topline i kliznula van. Noæna hladnoæa od povjetarca koji je stizao s golemih naslaga leda sjeverno od njih obujmi njezinu golu kožu i ona se naježi. Pogled preko zamagljene doline otkrio joj jenejasne oblike još uvijek neosvijetljene zemlje na drugoj strani, kako se istièu prema nebu. Jedva je èekala da budu tamo.Grubo toplo krzno oèeše se o njezinu nogu. Odsutno je èeškala grivu vuka koji se pojavio pokraj nje. On je onjušio zrak i, osjetivši nešto zanimljivo, pojurio niz padinu. Ejla pogledom potraži konje i primijeti žuækasto krzno svoje kobile na jednom od pašnjaka blizu vode. Tamnosmeðeg konja nije vidjela, no znala je da je negdje u blizini. Tresuæi se od hladnoæe, pošla je kroz orošenu travu prema potoèiæu i vidjela kako se sunce diže na istoku. Gledalaje kako se boja zapadnog neba mijenja s jedva malo svjetlije od crne do pastelnoplave, a rašèupani ružièasti oblaci odsjajivali su sjaj jutarnjeg sunca još uvijek skrivenog iza vrha kosine.Ejla osjeti želju da ode pogledati kako sunce izlazi, no zaustavilo ju je treperenje neèeg sjajnog s druge strane. Padine preko rijeke još su uvijek bile u polumraku, no one zapadne, okupane jasnim svjetlom mladoga sunca isticale sii se u živom reljefu, tako detaljno da joj se èinilo kako bi mogla pružiti ruku i dodirnuti ih. Sjajna kruna koja je pokrivala niži južni planinski lanac reflektirala je blistavu svjetlost s ledenih vrhova. Ejla je gledala s èuðenjem kako se prizor polako mijenja, potpuno obuzeta njegovom velièanstvenošæu. Dok je stigla do bistrog potoèiæa koji je žurio i klizio niz padinu jutarnja hladnoæa veæ se povukla. Ona spusti mješinu koju je ponijela iz zemunice i pregleda svoju vunu. Bilo joj je drago vidjeti kako je njezina mjeseèna kletva prošla. Odvezala je remenje, skinula amulet i ušla u plitki prošireni156 li" potoka. Okupavši se, na malom slapu koji se ulijevao u to i u i isirenje napunila je mješinu, a zatim iziðe i odgrnu vodu jed- im pa drugom rukom. Stavivši amulet oko vrata i pokupivši op-i .mu vunu i remenje, požurila je natrag.Kad je ušla u zemunicu, Džondalar je upravo zavezivao èvor " lito smotanih koža u kojima su spavali. Pogledao ju je i osmjehnuo se. Primijetivši da ne nosi svoje remenje, osmijehnu se vra-.vilasto.- Možda nisam trebao požuriti sa spremanjem krzna - reèe on. Ejla pocrvenje shvativši da on zna da je mjeseèna kletva prošla. Zatim ga pogleda izravno u oèi pune zadirkujuæeg osmijeha prepunog ljubavi i rastuæe želje i uzvratimu osmijehom. - Uvijek i li možeš ponovno odmotati.I tako propadaju moji planovi o ranom odlasku - reèe on povlaèeæi jedan kraj remenèiæa koji je oslobodio èvor na zamotanim krznima. On odmota krzna i ustade dok mu je ona prilazila.Nakon doruèka im je vrlo malo vremena trebalo da završe slaganje opreme za put. Pokupivši sve stvari i èamac te dozvavši životinje, krenuli su prema rijeci. Najteže je bilo odluèiti gdje je najbolje mjesto za prelazak. Rijeka je bila tako široka da se pojedinosti na drugoj obali nisu jasno vidjele. Gledali su kako matica rijeke žuri pokraj njih. Brza struja koja se prevrtala oko i unutar sebe u prigušenim valiæima i virovima, otkrivala je zvukom duboke rijeke gotovo više nego sam pogled. Govorila je o snazi rijeke promuklim klokotavim glasom.Izraðujuæi kružno plovilo, Džondalar je èesto razmišljao o rijeci i naèinima kako najlakše èamcem prijeæi na drugustranu. Nikada prije nije napravio zdjelasti èamac, a samo se nekoliko puta vozio u takvom plovilu. Dok je još živiosa Saramudoncima, stekao je priliènu vještinu u upravljanju dugim i vitkim kanuima, no kad se kod Lovaca na mamute okušao u upravljanju okruglim èamcima, uèinili su mu se vrlo nespretni. Bilo ih je teško prevrnuti, ali još teže upravljati njima. Dva su naroda ne samo rabila razlièite materijale za izradu plovila, nego su im ona i služila za razlièite svrhe. Mamutonci su prije svega bili lovci na otvorenim stepama; ribolovom su se bavili samo povremeno. Èamci su im služili uglavnom za prelazak preko vodenih tokova, od malih pritoka, do rijeka koje su prolazile preko cijeloga kontinenta, od sjevera do zatvorenih mora na jugu.Ramudonci, rijeèni odvjetak Saramudonaca, ribarili su po Velikoj Majci Rijeci loveæi desetmetarske jesetre, dok su Šamudonci157 lovili koze i druge životinje koje su živjele na visokim klisovim.i i planinama iznad rijeke koju su stijene blizu njihovog doma zatvarale u veliki tjesnac. Ramudonci su u toplim godišnjim dobi ma živjeli na rijeci, iskorištavajuæi njezino bogatstvo, pa i velike hrastove koji su rasli na njezinim obalama i od kojih su radili svoje dobro izraðene i vrlo spretne èamce.- Mislim da bi trebalo jednostavno sve staviti u èamac - reèeDžondalar podižuæi jednu od svojih košara. On spusti tu košarui uze drugu. - Vjerojatno je najbolje staviti teže stvari na dno, au ovoj je moje kremenje i alat. - Ejla klimnu. I ona je dugo razmišljala kako prijeæi preko rijeke, a ne namoèiti stvari. Pokušava

la je predvidjeti sve moguæe probleme, prisjeæajuæi se onih nekoliko izleta iz Lavljeg tabora u zdjelastim èamcima. - Trebali bismoostaviti mjesta za sebe na suprotnim stranama, tako da èamac ostane uravnotežen. A Vuka æemo smjestiti pokraj mene.Džondalar se pitao kako æe se vuk ponašati u krhkom èamcu, ali odluèi ne reæi ništa. Ejla vidje da mu se èelo nabralo, no ostade mirna. - Morali bismo imati svatko po jedno veslo - reèe on dodajuæi joj jedno od vesala.- Nadam se da æe sve to stati - reèe Ejla unoseæi šator u èamaci nadajuæi se da æe ga moæi iskoristiti kao sjedalo.Iako su ga pretrpali, uspjeli su u èamac staviti gotovo sve, osim velikih motki. - Bojim se da æemo ih morati ostaviti. Nema mjesta za njih - reèe Džondalar opet se namrštivši. Upravo su ih napravili umjesto onih koje su izgubili.Ejla se osmjehnu i podiže uže koje nije stavila u èamac.- Neæemo. Plutat æe. Privezat æu ih uz èamac i tako neæe otplutati- reèe ona.Džondalar baš nije bio uvjeren da je to dobra zamisao i upravo je uoblièavao prigovor no Ejlino ga sljedeæe pitanje prekinu.- Nego, što æemo s konjima?- Kako što s konjima? Zar ne mogu preplivati?- Mogu, ali znaš kako se znaju uznemiriti, osobito kad se radi o neèemu što nikad ranije nisu napravili. Što ako ih nešto uplaši u vodi, pa se odluèe vratiti? Neæe više htjeti sami preko rijeke. Neæe znati èak ni da smo mi na drugoj strani. Morali bismo se po njih vraæati i voditi ih preko, pa zašto ih onda ne bismo odmah poveli? - objasni Ejla.Bila je u pravu. Konji bi se vjerojatno zbunili i stvarno bi se mogli vratiti, pomisli Džondalar. - Ali kako æemo ih voditi kad smo u èamcu? - upita. Stvar se komplicirala. Dovoljno je teško ravljati èamcem i bez potrebe da se upravlja uspanièenim Mljtma. Postajao je sve zabrinutiji glede prelaska rijeke.Stavit æemo im oglave i na njih privezati još užadi koje æemo .a ti za èamac - reèe Ejla.Ne znam baš... Možda to i nije najbolji naèin. Možda bismo I tome trebali razmisliti - reèe on.- O èemu to razmisliti? - upita ona, vežuæi motke uzetom.N Imjerila je dužinu konopca i privezala ga za èamac. - Tebi se11 u l - doda ona, vežuæi Njiski povodac i prièvršæujuæi ga na èa-Hi.u sa suprotne strane od one na koju su bili vezani štapovi.i Bcvši ostatak užeta, ona stade kraj èamca i okrenu se Džonda-I u u. - Spremna sam za polazak.On je malo oklijevao, a zatim odluèno klimnu. - Dobro reèe on vadeæi Trkaèev oglav. Pozvao je konja, a mladi pastuh i n diže glavu i zanjišti kad mu je pokušao navuæi remenje, no nakon što ga je malo smirio govoreæi mu i èeškajuæi ga po gubici i Vratu, Trkaè se smiri i popusti. Džondalar priveže uže na èamac i I "krene se prema Ejli. - Poðimo - reèe.Ejla pozove vuka u èamac. Još uvijek držeæi povoce, kako bi konji ostali mirni, gurnuše èamac u vodu i baciše se u njega.Odmah su poèele teškoæe. Brza struja uhvati malo plovilo i povuèe ga, no konji još uvijek nisu bili spremni uæi u vodu. Vukli su natrag dok je brod vukao od obale. Zbog svega toga èamac se gotovo prevrnuo, a to je uznemirilo Vuka i prisililo ga da se ustoboèi. No teret je bio toliko težak da se èamac sam ispravio duboko zagazivši u vodu. Motke su otplutale pred njim nošene snažnom strujom.Povlaèenje s èamca i rijeèi kojima su ih Ejla i Džondalar ohrabrivali, napokon uvjeriše tvrdoglave životinje da uðu u vodu. Njiska je prva oprezno stavila kopito i napipala dno, Trkaè je slijedio za njom, a onda, stalno vukuæi, oboje napokon skoèiše unutra. Tlo im je brzo nestajalo pod nogama i uskoro su plivali. Ejla i Džondalar nisu imali izbora i morali su pustiti da ih struja nosi sve dok cijela èudna kompozicija sastavljena od tri duge motke, okruglog, teško natovarenog èamca s muškarcem, ženom i vrlo nervoznim vukom, i dvoje konja na kraju, nije došla u nešto stabilniji položaj. Tada su pustili povoce i uzeli vesla pokušavajuæi promijeniti smjer kako bi krenuli preko rijeke.Ejla je u èamcu sjedila licem okrenuta prema suprotnoj obali. Kako nije imala iskustva s veslima, trebalo je nekoliko pokušaja prije nego što joj je krenulo. Džondalar joj je davao savjete i napokon su uspjeli uhvatiti ritam i usmjeriti èamac. Ipak i tada je

158

159 to išlo prilièno sporo s motkama ispred i konjima èije su oèi kolutale od straha iza èamca.Iako ih je struja vukla mnogo brže nizvodno, ipak su uspjeli nešto napredovati i prema drugoj obali. Ali pred njima se široka rijeka na putu prema moru poèela zaokretati na istok. Povratna struja podignuta od naslaga pijeska s bliže obale, dohvatila je motke koje su žurile pred èamcem. Motke su se okrenule i udarile kožnati èamac blizu Džohdalara tako da se uplašio da su ga probušile. Udarac je pretresao èamac i zavrtio ga, a to je opet povuklo konopce kojima su bili vezani konji. Ovi u panici zanjišta-še, gutajuæi vodu i oèajnièki pokušaše otplivati, no neumorna ih je struja vukla za èamcem.Ipak njihovo koprcanje nije prošlo bez posljedica. Èamac se opet zanjiše i zavrnu, što ponovo povuèe motke privlaèeæi ih da opet udare u èamac. Uzvrtložena struja i njihanje prenatovare-nog plovila doveli su do toga da je voda poèela zapljuskivati preko rubova, od èega èamac postade teži i poèe prijetiti da æe potonuti.Uplašeni se vuk sav ukoèio podvinuvši rep meðu stražnje noge, dok se Ejla uporno trudila smiriti èamac nespretno baratajuæi veslom, dok joj je Džondalar dovikivao upute koje nije znala primijeniti. Njištanje uspanièenih konja privuèe njezinu pažnju i vi-deæi kako su uplašeni, ona shvati da ih mora osloboditi. Odlo-živši veslo na dno èamca ona dohvati nož i, znajuæi da je Trkaè nervozniji, najprije prereze njegovo uže oštrim kremenim sjeèi-vom. Njegovo oslobaðanje dovelo je do novog trzanja i okretanja i vuk to više nije mogao podnijeti. Skoèio je s èamca u vodu. Gledajuæi ga kako panièno pliva ona brzo prereze i Njiskino uže i baci se za njom. I- Ejla! - vikriu Džondalar, dok se iznenada osloboðeni i olakšani èamac poèeo okretati i opet sudarati s motkama. Kad ju je opet ugledao, Ejla se borila protiv vode, ohrabrujuæi vuka koji je plivao prema njoj. Njiska i Trkaè za njom krenuše prema drugoj obali, a struja je odnosila èamac s Džondalarom još dalje nizvodno.Ona se okrenu i ugleda èamac s Džondalarom kako nestaje iza zavoja rijeke. Osjeti kako joj srce zastaje od straha da ga više nikada neæe vidjeti. Glavom joj projuri misao da nije smjela napustiti èamac, no nije imala vremena za takve misli. Vuk joj se približavao boreæi se sa strujom. Ona mu se primaknu u nekoliko zaveslaja, no kad ga je dostigla, on pokuša staviti šape na njezina ramena i liznuti je po licu i tako je u svojoj radosti nehotice poto-160 li. Ona izroni pljujuæi vodu, zagrli ga jednom rukom i pogledompotraži konje.Kobila je plivala prema obali udaljavajuæi se od Ejle. Ona duboko udahne i zviznu dugim i glasnim zviždukom. Njiska strignu ušima i okrenu se prema izvoru zvuka. Ejla opet zviznu i kobila poèe plivati prema njoj dok joj se Ejla približavala snažnim zamasima. Bila je dobra plivaèica. Plivajuæi niz struju, ali dijagonalno ipak preko nje, trebalo joj je dosta napora da dosegne mokru èupavu životinju. Kad joj je to napokon uspjelo gotovo je vrisnula od veselja. Vuk ih je uskoro dostigao, no nastavio je plivati.Ejla se kratko odmorila, držeæi se za Njiskin vrat, i tek tada osjeti koliko je voda zapravo hladna. Tada opazi kako se po vodi vuèe uže privezano uz Njiskin oglav i sinu joj kako bi to moglo biti opasno za konja ako se uže zaplete zaneku naplavinu što pluta rijekom. Kratko je pokušavala odvezati èvor, no èvor je bio èvrst,!a njezini prsti promrzli. Duboko udahnu i opet zapliva, kako više ne bi optereæivala konja i nadajuæi se da æe je napor plivanja zagrijati. Kad je napokon došla do druge obale, Ejla istetura iz vode, iscrpljena i dršæuæi, i pade na tlo. Kobili i vuku bilo je lakše. Oboje su se snažno pretresli, prskajuæi vodu na sve strane, a onda se i Vuk baci na tlo, teško dišuæi. Njiskino je krzno bilo teško i ljeti, a zimi je, kad bi naraslo gusto donje krzno, postajalo i deblje. Stala je neprirodno raširenih nogu, tresla se cijelim tijelom; glava joj je visjela s ramena, a i uši su joj se spustile.Ipak, ljetno je sunce veæ bilo visoko, dan se veæ zagrijao i kad se malo odmorila, Ejla je prestala drhtati. Ustala je ipogledom potražila Trkaèa, sigurna da æe i on sigurno uspjeti prijeæi rijeku. Ona zazviždi, najprije istim onim zviždukom kojim je obièno dozivala Njisku, jer Trkaè bi obièno dotrèao èim bi ona pozvala kobilu, a zatim zazviždionako kako je Džondalar obièno dozivao Trkaèa i odjednom osjeti kako je obuzima briga za Džondalara. Je li uspio prijeæi rijeku u tom slabašnom èamcu? I, ako jest, gdje je onda? Ejla opet zazviždi, nadajuæi se da æe je on èuti i odgovoriti joj, no nije bila nezadovoljna ni time što je na njezin poziv dotrèao tamnosmeði pastuh, još uvijek s oglavom i uzetom kojeje visjelo s njega.- Trkaèu! - pozva ga ona. - Uspio si. Znala sam da æeš uspjeti.Njiska zarza u znak doborodošlice, a Vuk ga doèeka zanesenim cviljenjem koje se pretvori u glasno zavijanje. Trkaèodgovori glasnim njištanjem, u kojem Ejla prepozna olakšanje što je našao prijatelje. Kad je ona stigla do njih, Trkaè i Vuk su se gur-161kali nosovima, a onda je stao uz kobilu, prebacio glavu preko njezina vrata, tražeæi, nakon zastrašujuæeg prelaska preko rijeke, bliskost.

nd Ejla im se pridruži i zagrli pastuha, poèe ga tetošiti i èeškati, arij zatim mu skine oglav. Navikao je na to da ga nosi i nije mu smesti tao pri paši, no Ejla se bojala da bi uže koji je s njega visijelo mo-m glo izazvati probleme, a znala je i da se njoj samoj ne bi sviðaloril stalno nositi takvo što na sebi. Zatim je skinula Njiskin oglav ipr zataknula oba za uže oko pojasa svoje tunike. Pomislila je da bivu mogla skinuti mokru odjeæu, no žurilo joj se, a odjeæa se ionakosušila na njoj.- Dobro, sad smo našli Trkaèa. Vrijeme je da naðemo i Džon-dalara - reèe ona glasno. Vuk s išèekivanjem pogleda prema njoj,od a ona mu reèe: - Vuèe, idemo potražiti Džondalara! - Ona uzjašeoj Njisku i svi zajedno krenu nizvodno,nekc Nakon mnogo okretanja, vrtnje i udaranja, mali okrugli kožnatito èamac napokon se uz Džondalarovo upravljanje smirio i poèeoopet mirno slijediti struju. Tri su se motke sada vukle za njim.gd Jednim jedinim veslom i uz mnogo napora, poèeo je pokretativd plovilo preko rijeke i otkrio da to što se drva vuku za èamcem sta-ni bilizira plutajuæu zdjelu, spreèavajuæi je da se vrti i olakšavajuæid upravljanje.žr Cijelo to vrijeme, u borbi da se domogne kopna koje je brzon promicalo, kajao se što nije skoèio za Ejlom. No to se dogodilovc tako brzo... Prije nego što se snašao, ona je veæ iskoèila iz èamcai il i brza ju je struja veæ odnosila. Bilo je besmisleno skoèiti u rijekudi kad je nje veæ nestalo s vidika. Do nje ne bi mogao doplivati, aci izgubili bi èamac i sve što je na njemu bilo.Tješilo ga je to što je ona bila dobar plivaè, no zabrinutostša ga je natjerala da se još jaèe potrudi prijeæi rijeku. Kad se napo-oj kon dokopao druge obale, daleko nizvodno od mjesta odakle sup pošli, i kad je osjetio da dno èamca grebe po stjenovitoj plažiol koja se pojavila na unutarnjem dijelu rijeènog zavoja, duboko jen udahnuo i uzdahnuo. Iskrcao se i povukao teško natovareni èa-mac na obalu, a onda klonu, popustivši pred iscrpljenošæu. Ipak,iz brzo je ustao i pješice pošao uz rijeku potražiti Ejlu.ni Ostao je blizu rijeke i jednostavno pregazio mali pritok kojipi se na jednom mjestu ulijevao u rijeku; no kad je nešto kasnijepj stigao do veæe rijeke, više nije bio tako odluèan. Takvu rijeku nijeza mogao pregaziti, a ako je pokuša preplivati tako blizu glavne ma-ra tièe, mogla bi ga struja povuæi u nju.1 162 .10 je uz tok manje rijeke poæi uzvodno do boljeg mjestali laz.i MI Njiski, Ejla je do iste te rijeke stigla ne mnogo kasnije ii i je krenula uzvodno kako bi se udaljila od glavne rijeke.i i K I luku gdje æe prijeæi rijeku, kako je bila na konju, imalaUge kriterije. Nije ni izdaleka otišla tako daleko uzvodno uzi u ilok kao Džondalar, kad je ušla u vodu. Trkaè i Vuk slijedilinakon kratkog plivanja preko sredine, veæ su bili prijeko.i kunu niz veliku rijeku, no, okrenuvši se, vidje da se Vukiiu u drugom smjeru.11 ajde, Vuèe, ovuda! - viknula je za njim. Nestrpljivo je za-lala, i dala Njiski znak da nastavi. Vuk je malo oklijevao, a on-i uputio prema njoj i opet vratio prije nego joj se prikljuèio.ši do velike rijeke, ona potjera Njisku u galop. Srce joj je poèelo brže udarati kad joj se uèini da vidi zdjelasti Imet na stjenovitoj obali daleko pred sobom. - Džondalare, "ndalare! - viknula je i pojahala tamo punom brzinom, skoèila je s kobile prije nego što se zaustavila i odmah je pri-ila èamcu.i inilo se da je sve tu, pa i tri motke, sve osim Džondalara. I u je èamac, ali ne znam gdje je Džondalar - reèe ona naglas. zacvili kao da joj odgovara. - Zašto nema Džondalara? Gdje le li èamac ovamo doplutao sam? Je li uspio

prijeæi? - A onda sjeti. Možda me pošao potražiti, pomisli. Ali ako sam ja išla uidno, a on uzvodno, kako smo se mogli mimoiæi... - Pa da, rijeka! - gotovo je uzviknula. Vuk opet zacvili. Ona sjeti njegova oklijevanja kad su prelazili preko šireg pritoka. uèe! - pozvaona.Veliki se èetveronožac zatrèi prema njoj i stavi joj šape na ra-iu na. Ona ga objema rukama zgrabi za debelo krzno na vratu, i" i;leda njegovu duboku njušku i pametne oèi i sjeti se malog "Usnog djeèaka koji ju je toliko podsjeæao na njezina vlastitog ma. Ridag je jednom poslao Vuka da je potraži i vuk je dugo pu-11 ao, ali ju je našao. Znala je da bi mogao pronaæi i Džondalara, mio kad bi mu uspjela objasniti što želi. Vuèe, naði Džondalara! - rekla je. Vuk skoèi s nje i poèe njuškati oko èamca, a zatim se zatrèi putem kojim su i došli, uzvodno.I vondalar je bio do pojasa u vodi pažljivo birajuæi put preko manje rijeke, kad mu se uèini da èuje tiho ptièje zviždanje koje163 zazvuèa nekako poznato - i nestrpljivo. On zastane i zatvori " I pokušavajuæi dokuèiti odakle dolazi, a zatim protrese glavom jei nije bio siguran ni da je to stvarno èuo, i nastavi dalje. Stigavši d i druge strane rijeke poèeo je iæi prema veæoj rijeci, no nije mognc i prestati misliti na to. Na kraju je briga za Ejlom poèela istiskivat i zvižduk iz njegovih misli, ali ne potpuno.Prilièno je dugo hodao u mokroj odjeæi, znajuæi da je i Ejla mokra kad mu sinu da je možda trebao ponijeti šator ilibarem nešto što bi poslužilo kao sklonište. Veæ je bilo pomalo kasno, a svašta joj se moglo dogoditi; možda je i ranjena. Ta ga pomisao natjera da dobro razgleda okolinu.Iznenada ponovno zaèu isti zvižduk, no ovaj put mnogo glasniji i bliži, a za njim brzi cvilež i lajanje te pravo glasno vuèje zavijanje praæeno topotom kopita. Okrenuvši, sav se pretvori u veliki osmijeh videæi Vuka kako trèi prema njemu, Trkaè ga slijedi, i što je najbolje, za njima jaše Ejla na Njiski.Vuk skoèi na njega, stavi svoje velike šape na njegova prsa i protegnu se da ga poliže po licu. Džondalar uhvati njegovu grivu, onako kako je viðao da to èini Ejla i snažno zagrli èetveronošca. Zatim odgurnu vuka videæi kako Ejla skaèe s kobile i trèi prema njemu.- Džondalare, Džondalare! - reèe ona ulijeæuæi u njegov zagrljaj.- Ejla, moja Ejla - reèe on èvrsto je stišæuæi uza se. Vuk opet skoèi i poèe ih lizati po licima no sad ga više nisu odgurivali.Široka rijeka koju su dvoje jahaèa s konjima i vukom prešli izlijevala se u boèato kontinentalno more koje su Mamutonci zvali Berskim, nešto sjeverno od golema deltastog ušæa Velike Majke Rijeke. A kako su se putnici približavali višestrukom ušæu rijeke koja je u dužini od gotovo djdje tisuæe milja provijugala cijelom širinom kontinenta, pad zemljišta postajao je blaži. Velièanstvene stepe ravnih južnih predjela iznenadile su Ejlu i Džondalara.Nova je vegetacija, neobièna za tako kasni dio godine, razra-sla širom otvorenog krajolika. Krivac za tu neobiènu vegetaciju bilo je veliko nevrijeme s provalom kiše koja je sve poplavila. Kiša je stepama donijela buðenje ne samo trave, nego i šarenog cvijeæa: patuljastih ljubièastih i žutih perunika, tamnocrvenih petunija, pjegavih ružièastih ljiljana i ostalog cvijeæa i grahorica u svim moguæim bojama.Glasno zviždanje i kreštanje privuèe Ejlinu pažnju na glasne crnoljubièaste ptice, èvorke koji su letjeli ukrug i niskose164 Mali, razdvajajuæi se i opet se skupljajuæi u velikim jatima,u .ijuæi gužvu neprestanog komešanja. Mnoštvo buènih nagu-ilh ljubièastih mladunaca okupljenih u blizini, zbunilo je mla-i-nu. Iako su se gnijezdili u kolonijama, a hranili u jatima ikili zajedno, nije se sjetila da ih je ikada vidjela toliko na jed-ui mjestu. I jla primijeti da se tu okupljaju i vodeni sokoli i druge pti-Ikika je postajala sve jaèa s prodornim zujanjem punim išèe-vanja. U daljini primijeti golemi tamni oblak iako je nebo svuda!o vedro. Èinilo se da se oblak približava jašuæi na vjetru. Izne-da se golema horda èvoraka još više uznemiri.- Džondalar - pozove ona - pogledaj taj èudni oblak.On pogleda i zastane dok je Ejla opet polazila. Oblak je po-ao sve veæi ili bliži.- Ne bih rekao da je to kišni oblak - reèe Džondalar.- Ni meni se ne èini, ali ako nije, što je? - reèe Ejla. Osjeæala je " i ipisivu potrebu potražiti nekakvo sklonište. - A da postavimo .itor i prièekamo da proðe?- Radije bih nastavio. Možda ga ostavimo za sobom ako poni imo - reèe Džondalar.

Potjeraše konje brže preko zelenih polja, no i ptice i èudni l ihlak brzo su ih slijedili. Prodorni je zvuk postajao sve glasniji, nadglasavajuæi èak i buène èvorke. Odjednom Ejla osjeti da ju je Sto pogodilo u ruku.- Sto je to? - izgovori ona, no i prije nego što su se njezinerijeèi zaèule, pogodilo ju je opet i opet. Nešto je skoèilo naNjisku i odbilo se, no bilo je toga sve više i više. Pogledavši prema1 .ondalaru koji je jahao pred njom ona vidje te leteæe skakutaveživotinje. Jedna se spusti baš pred nju i prije no što je uspjela odskoèiti, Ejla je poklopi rukom. Podigla ju je da je pobliže razgleda. Bio je to kukac velik otprilike kao njezin prst srednjak, debelatijela s dugim stražnjim nogama. Izgledao je kao veliki skakavac,ili nije bio prigušene zelene boje koja bi se utapala u pozadinipoput onih koje su viðali kako skaèu kroz suhu travu. Ovaj je kukac imao upadljive crne, naranèaste i žute pruge.I njih je donijela kiša. U ljetno doba koje je obièno bilo sušno, bilo je skakavaca, skromnih usamljenih stvorenja, koji su se s drugim pripadnicima svoje vrste družili samo zato da bi se parili, no nakon snažne kišne oluje došlo je do velike promjene. Kad je izrasla mlada trava, ženke su iskoristile obilje hrane ostavljajuæi više jajašaca, a više ja larvi i preživjelo. Dok su postajali sve brojniji, mnogo se toga promijenilo. Mladi su skakavci poprimili165 upadljive nove boje i poèeše se družiti. Više to nisu bili skakavci, to je bila pošast skakavaca.Ubrzo su se skupine šarenih skakavaca udružile s drugim skupinama, a kad su iscrpili hranu na jednom mjestu masovno su se vinuli u zrak. Roj od pet milijardi skakavaca nije bio rijetkost, a takav je mogao pokriti šezdeset èetvornih milja i pojesti osamdeset tisuæa tona bilja u jednoj jedinoj noæi.Dok su se oni s prednjeg kraja oblaka spuštali kako bi se nahranili mladom zelenom travom, Ejla i Džondalar naðoše se okruženi kukcima koji su se rojili svuda oko njih, odbijajuæi se od njih i njihovih konja. Nije bilo teško natjerati Njisku i Trkaèa u galop; ionako bi ih bilo gotovo nemoguæe zadržati.Dok su jurili koliko su god mogli zasuti potopom skakavaca, Ejla pokuša potražiti Vuka, no sve je bilo zastrto leteæim insekti-ma koji su skakali i odbijali se posvuda. Zviždala je koliko je god mogla, nadajuæi se da æe Vuk èuti zvižduk preko prodornog zuja. Gotovo se zaletjela u ružièastog èvorka koji se bacio kroz zrak i uhvatio skakavca upravo pred njezinim nosom. Tu ona shvati zašto su se ptice okupile u tako velikom broju. Privukao ih je beskrajni izvor hrane èije je upadljive boje bilo lako vidjeti. Jake boje koje su privlaèile ptice omoguæile su i samim skakavcima da se meðusobno lakše prepoznaju kad bi trebalo poletjeti na nove pašnjake, ali èak i golema jata ptica nisu mogla dovoljno smanjiti rojeve skakavaca, sve dok ima dovoljno zelenila za prehranu novih naraštaja. Tek s prestankom kiša i povratkom stepa u uobièajeno suho stanje u kojem hrane ima samo za manji broj skakavaca, oni æe opet postati dobro prikriveni i ne toliko štetni obièni primjerci svoje vrste.Vuk im se pridružio brzo nakon što su ostavili roj za sobom. Do vremena kad su se brzi proždrljivi insekti smirili na zemlji gdje æe prenoæiti, Ejla i Džondalar veæ su se pripremili za noæenje daleko odande; Kad su ujutro opet krenuli, uputili su se prema sjeveru i malo istoèno do visokog brda kakp bi mogli vidjeti preko ravnog krajolika i steæi neki dojam o udaljenosti koja im je preostala do velike rijeke. Neposredno ispod vrha brda ugledaše rub podruèja koje su oblaci skakavaca prošli prije nego što ih je snažan vjetar otpuhao na more. Razaranje ih je zgrozilo.Prelijepi proljetni krajolik pun šarenog cvijeæa i mlade trave nestao je. Koliko je pogled dosezao, tlo je bilo potpunoogoljeno. Ni lista, ni travke, ni traga zelenila na goloj zemlji. Horda je pož-derala svaki komad bilja. Jedini znaci života bili su èvorci koji i i mgali za zadnjim zaostalim skakavcima. Zemlja je bila opu-isena, i prostirala se nepristojno gola. Od tog æe se poniženjai" "raviti i uzdiæi æe ju njezina stvorenja u svojim prirodnim ži-niim ciklusima; skriveno korijenje i sjemenje doneseno vjet-iii opet æe ju odjenuti u zeleno. Kad su se okrenuli na druguumu doèekao ih je potpuno drukèiji pogled od kojega su im br-l .ikucala bila. Na istoku je blještala golema ploha vode, BerskoBore.Pogledavši ga Ejla shvati da je to isto ono more koje je pozna- ,iht kad je bila dijete. Na južnom kraju poluotoka koji se prosti-i .u i sa sjevera u tu golemu vodenu masu bila je špilja gdje je, kao Riala, živjela s Brunovim plemenom. Živjeti s ljudima iz Plemena . c sto je bilo teško. Pa ipak, imala je mnogo lijepih uspomena na djetinjstvo, iako ju je pomisao na sina kojeg je morala ostaviti s n i ima neizbježno rastužila. Znala je da se sada nalazi najbliže što fc se ikada približiti sinu kojeg više nikada neæe vidjeti.Za njega je bilo bolje da živi s Plemenom. S Ubom kao majke im i starim Brunom koji æe ga nauèiti loviti kopljem

i bolama i praækom i objasniti mu obièaje Plemena, Dark æe biti voljen i prihvaæen, ne ponižen i izrugivan kao Ridag, ali nije se mogla prestati pitati kako mu je. Živi li njegovo pleme još uvijek na poluotoku ili su se preselili bliže drugim plemenima na kopnu ili u isokim istoènim planinama?- Ejla! Pogledaj dolje! To je ušæe i možeš vidjeti Dunav ili bar manji njegov dio. Vidiš li s druge strane onog širokog otoka smeðu blatnjavu vodu? Mislim da je to glavni sjeverni tok. To je to kraj Velike Majke Rijeke! - reèe Džondalar glasom punim uzbuðenja. I on je bio shrvan uspomenama prožetim tugom. Prošli put kad je vidio tu rijeku, bio je sa svojim bratom, a sad je To-uolan u svijetu duhova. On se sjeti kamena svjetlucave površine koji je uzeo s mjesta gdje je Ejla zakopala njegova brata. Ona mu je rekla da je u tom kamenu srž Tonolanova duha i namjeravao ga je dati ga majci i Zelandoni kad se vrati. Možda bi ga trebao ivaditi i nositi na sebi, pomislio je.- Džondalare! Tamo pokraj rijeke, nije li to dim? Žive li ljudi kraj rijeke? - upita Ejla uzbuðena tom mišlju.- Moglo bi ih biti - reèe Džondalar. - Požurimo. - Ona krene niz brdo, a Džondalar pojase uz nju. - Tko bi tomogao biti? - upita ona. - Netko poznat?- Možda. Saramudonci ponekad dolaze i dovde sa svojimèamcima radi trgovine. Tako je Markeno upoznao Toliju. Ona jebila s mamutonskim taborom koji je tražio sol i školjke. - On za-

166 167 sta i pogleda uokolo, osobito na ušæe i otok neposredno preko uskog kanala, a zatim prouèi zemlju nizvodno. - U stvari, mislim da nismo daleko od mjesta gdje su prošloga ljeta bili Brecija i Vrbov tabor... Je li to bilo prošle godine? Ona i ljudi iz njezina tabora spasili su Tonolana i mene iz živog pijeska...Džondalar sklopi oèi, no Ejla je vidjela bol u njima. - Bili su to zadnji ljudi koje je moj brat vidio... osim mene. Još smo neko vrijeme putovali zajedno. Nadao sam se da æe zaboraviti, ali on nije htio živjeti bez Tamio. Htio je da ga Majka uzme - reèe Džondalar i, spustivši pogled, doda - a onda smo sreli Macana.Džondalar podiže pogled prema Ejli i ona vidje kako se njegov izraz mijenja. Bol je još bila tu, ali ona je poznavala taj poseban pogled koji je pokazivao da je njegova ljubav prema njoj gotovo veæa nego što on može izdržati i veæa nego što ona može izdržati. No tu je bilo i nešto drugo, nešto što ju je plašilo.- Nikad nisam shvatio zašto je Tonolan želio umrijeti... tada.- On se okrenu i potjera Trkaèa bržim korakom i pozove ju.- Hajde. Rekla si da želiš požuriti.Ejla navede Njisku na brzi trk, nastojeæi biti pažljivija i krenu tragom muškarca na zadihanom konju koji je jurio prema rijeci. Jurnjava je bila uzbudljiva i uspjela je potjerati èudno tužno raspoloženje koje je to mjesto pobudilo u njima. Vuk ih je uzbuðen brzim korakom slijedio, a kad su napokon stigli do obale i stali, podigao je glavu i ispustio raspjevanu vuèju pjesmu dugih i razvuèenih zavijanja. Ejla i Džondalar pogledaše se i osmjehnuše; oboje su se sjetili da je to baš primjeren naèin najave svog dolaska na rijeku koja æe ih pratiti veæim dijelom ostatka njihova putovanja.-Je li to to? Jesmo li stigli do Velike Majke Rijeke? - upita Ejla sa zažarenim oèima.-Jesmo. To je ono - reèe Džondalar i pogleda uzvodno, prema zapadu. Nije htio narušiti Ejlino oduševljenje što su stigli do rijeke, no on je znao koliko ih još èeka.Morat æe se vratiti cijelim njezinim tokom sve do kraja, cijelom širinom kontinenta do ledenjaèke visoravni na vrhu velike rijeke, i zatim dalje, gotovo do samih Velikih voda na rubu zemlje, daleko na zapadu.Po svom krivudavom tisuæuosamstotina milja dugom putu Dunav - rijeka Ðoni zelandonske Velike Majke Zemlje - bujala je vodama koje su donijeli njezinih više od tri stotine pritoka, prikupljena voda dvaju zaleðenih planinskih lanaca i ponijela goleme taložne nanose. Krivudajuæi po ravnijim predjelima svoga puta, velika se rije-i 11 sto dijelila na manje kanale, noseæi u svojim golemim ko-i. mama vode velike nakupine promiješana mulja. No prije krajai i noga toka, sitna pješèana masa sjela je u golemi lepezasti11 nos, muljevitu divljinu niskih otoka i sprudova okruženih plit-ini jezerima i vijugavim brzicama, kao da je Velika Majka svihlijeka tako iscrpljena dugim putovanjem da je ispustila teški te- i pijeska neposredno pred ciljem i zatim polako, poput iznure-li starice oteturala u more.

-Široka delta do koje su došli, oko dva puta duža od svoje širine , poèela je daleko od mora. Previše napunjena kako bi se dala .idrzati u jednom koritu u ravnici ispod prastarog masiva nastali ig na èvrstoj stjenovitoj podlozi na istoku i mekanih zaobljenih l irda koja su se spuštala sa zapadnih planina, rijeka se podijelila n.i èetiri glavne grane, a svaka je krenula svojim putem. Meðu rjavnim granama isprepleli su se kanali; to je proizvelo labirint ki ivudavih tokova koji su se razlijevali i stvarali brojna jezera i la-i".une. Golema polja trske okruživala su kopno kojega je bilo u i .isponu od golih hrpa pijeska do velikih otoka s pravim šumama i stepama, gdje su živjeli turovi, jeleni i oni koji su se njima li ranili.- Odakle je došao taj dim? - pitala je Ejla. - Tu negdje morabiti neki tabor.- Možda s onog velikog otoka koji smo vidjeli nizvodno, tamo preko onoga kanala - reèe Džondalar, pokazujuæi smjer.Kada je Ejla pogledala, najprije je vidjela samo zid visoke trske èije su perjanice lepršale na povjetarcu, više od èetiri metra nad natopljenim tlom iz kojeg su rasle. Zatim vidje prekrasno srebrnastozeleno lišæe ive iznad trske. Prošao je još trenutak dok nije primijetila još nešto što ju je zbunilo. Ive su uglavnom rasle kao grmlje, tako blizu vode da im je korijenje u kišnim razdobljima èesto bilo pod vodom. Podsjeæalo je na neke ive, no iva ne raste visoko kao drveæe. Je li se zabunila? Je li to možda vrbovo lišæe? Rijetko je griješila u prepoznavanju bilja.Krenuli su nizvodno i, našavši se nasuprot otoku, uputiše se prema kanalu. Ejla se okrenula da provjeri nisu li motke sao-nica, meðu kojima je bio privezan èamac, slomljene; zatim provjeri mogu li se prekriženi vrhovi na konjima slobodno pokretati slijedeæi pokrete motki iza kobile. Odlazeæi od velike rijeke bili su prvobitno namjeravali ostaviti èamac. Poslužio im je, prenio je njih i stvari preko rijeke, i, iako prelazak nije išao baš kako su zamislili, namuèili su se izraðujuæi ga i nije im ga se napuštalo.

168 169 Džondalar je shvatio da æe tako ipak lakše prelaziti rijeke, a ideja da ga vežu na motke bila je Ejlina, iako je to znaèilo da æe Njiska morati nositi ormu i stalno sve to vuæi. Meðutim, mogli su prtljagu staviti u èamac, pa se takone bi smoèila, ali sada su, umjesto da konje vode za sobom pomoæu užadi privezanih uz èamac, puštali da Njiska prepliva rijeku vukuæi laki plutajuæi teret. Na sljedeæoj rijeci koju su morali prijeæi pokazalo se da joj ne moraju skidati ormu.Struja je mogla povuæi èamac i motke, što je Ejlu zabrinjavalo, osobito kad je vidjela kako su se Njiska i Trkaè uspanièili gurnuti u situaciju u kojoj se nisu znali snaæi. Zato je odluèila postaviti kožnato remenje tako da ga možeodrezati odmah èim joj se uèini da je kobila u opasnosti. No Njiska se uspješno odupirala struji i prihvatila je bremebez veæih teškoæa. Ejla joj je dala vremena da se privikne na novinu, a kobila je veæ navikla na saonice i vjerovala je ženi.Ali velika je zdjela naprosto zvala da ju se stalno popunjava. Poèeli su je rabiti i da u njoj prenesu drva, suhi gnoj i ostalo gorivo za vatru, a ponekad su u èamcu nakon prelaska preko vode ostavljali i košare s prtljagom. Nekoliko je vodenih tokova razlièitih velièina teklo prema moru i Džondalar je znao da æe im mnogo pritoka presjeæi put u nastavku Putovanja uz Veliku Majku Rijeku.Dok su gazili bistru vodu vanjskoga kanala ušæa, pastuh se uznemirio i nervozno zarzao. Trkaè se u rijekama osjeæao nesigurno od onih zastrašujuæih dogaðaja na velikoj rijeci, no Džondalar je osjetljivoga mladog pastuha vrlo strpljivo vodio preko manjih voda na koje su putem nailazili, pa je Trkaè veæ pomalo prerastao svoj strah, što je Džondalaru bilo drago jer ih je èekalo još mnogo rijeka koje æe morati prijeæi prije no što stignu.Voda je tekla sporo, a bila je tako bistra da su se vidjele ribe kako plivaju oko vodenih biljaka. Probivši se kroz visoki šaš, stigoše do dugog uskog otoka. Do kopna je prvi stigao Vuk. Brzo se otresao, a zatim otrèao uz nagnutu obalu od zbijenog pijeska pomiješanog s ilovaèom, koja je vodila do šume lijepih srebrna-stozelenih iva visokih kaodrveæe.- Znala sam - reèe Ejla.- Sto si znala? - upita Džondalar, osmjehnuvši se njezinu samozadovoljnom izrazu.- Ovo je drveæe jednako kao ono grmlje u kojem smo spavali one noæi kada je onako jako kišilo. Mislila sam da je iva, no nikad prije nisam vidjela tako visoke ive. Iva je uglavnom grm, a ovo bi mogle biti i vrbe. Sjahali su i pustili konje na pašu u hlad rijetke šume. Hodali u i bez rijeèi, gledali su sjenke lišæa koje je titralo na povjetarcu, n.ijuæi pokretnim pjegama tlo obraslo gustom travom, a kroz umu odjednom vidješe u daljini krdo turova kako pase. Bili su ni vjetar i kad im je povjetarac donio njihov miris, turovi se po-I eše brzo odmicati. Veæ su

ih ljudi lovili, zakljuèi Džondalar.Konji su prednjim z.ubima trgali zalogaje zelenog bilja hoda-IIK i kroz prelijepi šumoviti kraj, što je Ejlu podsjetiloda stane i IM H ne odvezivati Njiskin ular.- Zašto si stala? - upitao je Džondalar.- Konji bi htjeli pasti. Mislim da bismo mogli malo stati. Džondalar je izgledao zabrinuto. - Mislim da bismo trebalipoæi malo dalje. Siguran sam da ovdje ima ljudi i htio bih znati tko su prije no što stanemo.Ejla se osmjehnu. - Tako je. Stvarno si rekao da je onaj dim dolazio odavde. Ovdje je tako lijepo da sam gotovo zaboravila.Zemljište se pomalo podizalo, a iza ivine šume poèeše se pojavljivati i biljke iz unutrašnjosti kopna, johe, jablani i žalosne vrbe, èime su dodali nove preljeve svijetloj sivozelenoj vegetaciji. Nešto dalje tom je mozaiku svoj tamniji zeleni ton dodalo nekoliko jela i vrsta prastarog bora, koja je tu bila otkad je planina, dok je ariš dodavao nešto svjetliju nijansu, a na svemu su se isticale zlatastozelene rese vjetrom uzgibanih zrelih stepskih trava. Bršljan se penjao po deblima, a povijuše spuštale s grana gustih krošnji. U sunèanim udolinama niski grmiæi nedoraslih hrastova i više grmlje lješnjaka svojim su tonovima kontrapunktirali živomkrajoliku.Ne više od dvadeset i pet stopa nad vodom, otok se izravnao u dugu ravnu livadu, umanjenu stepu èije su se trave zlatile na suncu. Prešli su je po širini i zagledali se naniže niz znatno strmiju padinu pješèanih dina, u èijem je podnožju rasla obalna trava, božikovina i prokulica. Pješèane su padine vodile prema dubljoj uvali, gotovo laguni, ocrtanoj visokim trskama, rogozom, šašom i mnogim drugim vodenim biljkama. Lopoèi u uvali bili su tako gusto rasporeðeni da se voda jedva vidjela, a na njima su sjedile bezbrojne èaplje.Iza otoka bio je širok, blatnjavosmeð rukavac, najsjeverniji krak velike rijeke. Stajali su na obali i gledali kako se struja bistre vode ulijeva u glavni kanal. Ejla se èudila prizoru dviju struja, jedne prozirne, a druge smeðe od mulja;pritjecale su jedna drugoj, a razlika u boji je ostala. Poslije je, meðutim, smeða voda prevladala jer je glavni tok zamuæivao èistu struju.

170 171 - Pogledaj to, Džondalare - rekla je Ejla, pokazujuæi kako dvije vode ostaju odvojene iako teku usporedo.- Po tome možeš znati da si na Velikoj Majci Rijeci. Taj æe nas rukav dovesti do mora - reèe on. - Ali pogledaj ono.Iza maloga gaja, po strani od uvale, mala se perjanica dima vila prema nebu. Ejla se osmjehnu u nadi da æe sresti ljude, no Džondalar je polazeæi prema dimu bio suzdržan. Ako je to dim nekoga ognjišta, zašto nisu nikoga vidjeli?Dosad su ih ljudi morali opaziti. Zašto im nisu izašli ususret? Džondalar stegnu konopac koji mu je služio kao uzdai potapša Trkaèa.Vidjevši stožaste obrise šatora, Ejla shvati da je to tabor, no pitala se tko su ti ljudi. Mogli bi to biti i Mamutonci, pomislila je, dajiiæi Njiski znak da se približi. Zatim vidje kako se Vuk drži kao spreman za borbu i zazviždi znak kojemu ga je nauèila. Vratio se k njoj i zajedno su prišli malome taborištu.172 I 1IN jiska je išla korak za Ejlom koja je ulazila u tabor, gdje se s I ii".njišta još uvijek dizao lepršavi snopiæ dima. Petje šatora bilo i isporeðeno u polukrug, a ispred središnjega bilo je plitko isko-l uno ognjište. Vatra je živahno gorjela, u taboru su još malo prije luli ljudi, no nitko se nije pojavio kao domaæin i izašao im u susret. Ejla je malo razgledala, zavirujuæi u otvorene šatore, no nije vidjela nikoga. Zbunjena zagonetkom pažljivije je razgledala šatore i tabor ne bi li tako doznala nešto o tim ljudima i zašto suotišli.Glavni dio svake nastambe bio je slièan stožastim šatorima kakve su Mamutonci koristili na svojim ljetnim taborovanjima, no bilo je i primjetnih razlika. Umjesto dodatnih polukružnih predšatora kakve su Lovci na mamutedodavali svojim šatorima ne bi li si tako poveæali korisni prostor, šatori u ovom taboru imali su dodatke napravljene od trske i moèvarnih trava. Neki od tih dodataka bili su tek kosi kroviæi postavljeni na tanke kolce, no bilo je i potpuno zatvorenih okruglih proširenja od slame i trstike s pletenim prostirkama.Ispred ulaznog preklopa najbližega šatora Ejla vidje na slamnatoj prostirci hrpu smeðih korijena trske. Pokraj prostirke bile su dvije košare; u jednoj, vrlo gusto ispletenoj, bila je blago zamuæena voda, a druga je bila napola

ispunjena sjajno bijelim, svježe oguljenim rogozovim korijenjem. Ejla priðe i uze iz košare jedan korijen. Bio je još vlažan i sigurno je tamo stavljen prije samo nekoliko trenutaka.Vratila je korijen u košaru, a zatim primijetila neobièan predmet na zemlji. Bio je napravljen od trskinog lišæa, tako upletenog da je podsjeæao na èovjeka; sa strane su se isticale dvije ruke i dvije noge, a oko njega je bio zamotan komadiæ mekane kože kao neka tunika. Dvije su kratke crte nacrtane ugljenom na licu prikazivale oèi, a još se jedna crta zakrivila u osmijeh. Èuperak vlakana od kovilja bio je prièvršæen na glavu kao kosa.Ljudi s kojima je Ejla odrasla nisu izraðivali crteže, osim jednostavnih znakova pojedinih totema, kao što su bili urezi na njezinoj nozi. Kad je bila mala djevojèica, špiljski ju je lav duboko ogrebao i ostavio joj na lijevom bedru ožiljke èetiriju paralelnih173 rana. Slièan je znak u Plemenu oznaèavao totem Špiljskog Lava. Zato je Kreb bio tako siguran da je Špiljski Lav njezin totem, usprkos tome što ga se opæenito držalo muškim totemom. Duh Špiljskog Lava izabrao ju je i oznaèio je za sebe, pa æe je dakle i štititi.Druge se toteme u Plemenu oznaèavalo na sliène naèine, jednostavnim znakovima najèešæe izvedenim iz pokreta ili gesta njihova nijemog jezika. Prva stvarno figurativna slika koju je vidjela bila je gruba skica neke životinje koju je Džondalar bio nacrtao na komadu kože koji im je služio kao meta za vježbe u gaðanju. Predmet koji je našla na tlu isprva ju je iznenadio, a onda joj je u trenutku sinulo i prepoznala ga je. Ona sama nije imala lutku kad je bila mala, no sjetila se sliènih stvari kojima su se igrala djeca Lovaca na mamute i shvatila da je i ovo djeèja igraèka.Ejli odjednom postade oèigledno da je malo prije ovdje sjedila neka žena s djetetom. Sada je nema i sigurno je otišlau najveæoj žurbi, kad je ostavila hranu, a nije ponijela ni djetetovu igraèku. Zašto li je tako žurno pobjegla?Ejla se okrenu vidje Džondalara, koji je, još uvijek držeæi Tr-kaèevo uže, kleknuo na jedno koljeno da razgleda rasute kreme-ne krhotine i baš je pregledavao jedan komadiæ. On je pogleda.- Netko je lošim završnim udarcem uništio vrlo dobar šiljak.Trebalo je samo kucnuti, no udareno je na pogrešno mjesto iprejako... kao da je onoga tko je kalao nešto iznenada prekinulo.A i èekiæ je tu! Samo je tako ostavljen! - Tragovi na tvrdom ovalnom kamenu pokazivali su da je dugo u uporabi, a iskusnom jekalatelju bilo nezamislivo da bi tko ispustio i ostavio dobar komad alata.Ejla opet malo pogleda oko sebe i vidje na rešeci ribe postavljene za sušenje, a bilo ih je i na zemlji, nenaèetih. Jedna je bila rasporena i ostavljena na zemlji. Bilo je još tragova nedovršenih poslova, no ni traga ljudima.- Džondalare, ovdje je još nedavno bilo ljudi, no otišli su u velikoj žurbi. Èak i vatra još gori. Gdje su nestali?- Ne znam, ali tako je. Otišli su u žurbi. Jednostavno su sve ostavili i... pobjegli. Kao da su se... neèega uplašili.- Èega? - upita Ejla, pogledom pretražujuæi tabor. - Ne vidim ništa èega bi se trebalo bojati.Džondalar zatrese glavom, a onda vidje kako Vuk njuška oko napuštenog tabora, gurajuæi njušku u ulaze šatora i njuškajuæi ostavljene stvari. Zatim Džondalarovu pažnju privuèe kobila koja je pasla u blizini i još uvijek vukla neobiènu konstrukciju od motki i zdjelastog èamca, nimalo zbunjena blizinom vuka i dru-174 i ljudi. Èovjek se okrenu da pogleda i tamnosmeðeg mladoguha koji ga je tako voljko pratio. Bio je prekriven putnimSarama i pokrivaèem za jahanje, i strpljivo je stajao kraj njega,ili- ga je držalo samo uže uèvršæeno na glavi kožnatim re-l njem.- Mislim da bi ovo moglo biti razlog. Mi to ne vidimo - reèe1 i mdalar. Vuk naglo prekinu svoje njuškanje i zagleda se u šumu, a zatim tamo i potrèi. - Vuèe! - zazva ga èovjek. Zvijer zasta-Mii pogleda ga, mašuæi repom. - Ejla, bolje je da ga dozoveš, jer11 inaèe naæi ljude iz ovog tabora i još ih više poplašiti.Ona zazviždi i vuk joj pritrèi. Pogladila ga je i namrštila se i u ima Džondalaru. - Kažeš da se boje nas? Da su pobjegli jer suK uplašili nas?- Sjeæaš se Koviljskog tabora i kako su se ponašali kad su nas I uljeli? Ejla, pomisli kako moramo izgledati ljudimakad nas prvi put vide. Mi putujemo s dva konja i vukom. Životinje ne putuju s ljudima, uglavnom ih izbjegavaju. Èak je i Mumutoncima na l jctnom saboru trebalo neko vrijeme kako bi se naviknuli na nas, lako smo došli s

Lavljim taborom. I pomisli kako je hrabro bilo Od Taluta što nas je pozvao u svoj tabor kad nas je prvi put susreo I konjima - reèe Džondalar. -1 što æemo sad?- Mislim da bi trebalo otiæi. Ljudi iz ovog tabora vjerojatno seskrivaju u šumi i promatraju nas; misle da smo sigurno došli izsvijeta duhova. I ja bih to pomislio da vidim nenajavljen dolazaktakvih stranaca.- A ja sam se tako nadala susretu s ljudima - tužno æe Ejla,pogoðena razoèaranjem i usamljenošæu usred napuštenog tabora. Ona se opet osvrnu po uokolo i potvrdno klimnu glavom.- U pravu si. Ako su ljudi otišli i nisu se pojavili da nas doèekaju,morali bismo otiæi. A tako bih rado porazgovarala sa ženom kojaje s djetetom otišla i ostavila ovu igraèku.Ona krenu prema Njiski, koja je bila odmah na rubu tabora.- Ne želim da me se ljudi boje - reèe ona okreæuæi se premaDžondalaru. - Hoæemo li s ikim moæi porazgovarati za cijelogaovog Putovanja?- Ne znam kako æe biti s nepoznatima, no siguran sam da æemo moæi razgovarati sa Šaramudoncima. Mogli bi u poèetku biti malo nepovjerljivi, ali oni me poznaju. A znaš kakvi su ljudi. Poslije prvoga straha jako se zainteresiraju za životinje.- Žao mi je što smo uplašili ove ljude. Možda bismo im mogli ostaviti poklon, iako ne uživamo njihovo gostoprimstvo - reèe175 Ejla i poèe pretraživati svoje putne košare. - Mislim da bi hrana bila primjeren poklon. Možda nešto mesa.- Da, dobro si se sjetila. A ja imam nekoliko suvišnih šiljaka.Mogao bih ostaviti jedan od svojih umjesto onoga koji je upropašten. Ništa nije gore nego kad uništiš dobar komad alata kad siga veæ gotovo dovršio.Tražeæi svoj smotak s alatom, Džondalar se sjeti kako je bilo kad je pješice putovao sa svojim bratom i kako su ih ljudi obièno rado doèekivali i èesto im pružili pomoæ. Nekoliko su im puta neznanci spasili i život. A ako se ljudi budu bojali njega i Ejle zbog njihove životinjske pratnje, što æe biti ako im nekad zatreba pomoæ?Napustili su tabor i popeli se uz pješèane dine do zaravanka na vrhu dugog i uskog otoka. Stali su stigavši do trave ipogledali tanki stup dima koji se vio iz tabora i muljevitu smeðu rijeku èija je vidljiva matica tekla prema plavom prostranstvu Berskoga mora. Bez rijeèi dogovora uzjahaše i krenuše prema istoku, da posljednji put pogledaju veliko kontinentalno more.Došavši do istoènoga kraja otoka, bili su, iako još uvijek unutar rijeènoga korita, tako blizu boèata mora da se vidjelo kako morski valovi pjenom zapljuskuju pješèane plaže. Ejla pogleda preko vode i uèini joj se da vidi daleke obrise poluotoka. Spilja Brunova plemena, mjesto gdje je odrasla bilo je na južnom vrhu tog poluotoka. Tu je rodila sina i morala ga napustiti kad je izopæena."Koliki li je sad?" pitala se u sebi. "Sigurno viši od ostalih djeèaka svoje dobi. Je li jak? Zdrav? Je li sretan? Pitam se sjeæa li me se? Kad bih ga mogla vidjeti, samo još jedanput," pomislila je, i sjetila se da je, ako ga kani potražiti,ovo posljednja prilika. Odavde Džondalar kani skrenuti prema zapadu. Više se nikad neæe toliko približiti svome plemenu i Darku. Zašto ne bi pošli prema istoku? Samo malo skretanje prije nastavka putovanja? Ako krenu sjevernom obalom, za nekoliko bi dana mogli doæi do poluotoka. Džondalar je rekao da bi bio voljan poæi s njom ako ona poželi potražiti Darka.- Gle, nisam znao da u Berskom moru ima tuljana! Nisamih vidio još otkad sam bio momèiæ, kad sam išao na istraživanjes Vilomarom - reèe Džondalar glasom punim uzbuðenja i sjete.- Poveo je Tonolana i mene da vidimo Veliku vodu, a ljudi kojižive blizu ruba kopna poveli su nas èamcem prema sjeveru. Jesili ih ti ikada vidjela?176 Bjla opet pogleda prema moru, ali sada bliže, tamo gdje jeii pokazao rukom. Nekoliko je tamnih, glatkih, aerodinamiènihorenja svijetlosivih trbuha nespretno šepalo po pješèanomi isu nastalom oko nekih, gotovo potpuno potopljenih stijena.i tok su ih gledali, veæina se tuljana bacila u vodu, loveæi jato riba.

i i "njali su glavama iz vode i gledali prema obali dok i posljednji,n ijmanji i najmlaði nisu skoèili u vodu, a zatim su nestali, jed-11 ako brzo kao što su se bili pojavili.- Samo izdaleka - reèe Ejla, - u zimsko doba. Sviðao im sei luiajuæi led. Brunovo ih pleme nije lovilo. Nitko ih nije mogaol" "Inatiti, iako je Brun jednom prièao da ih je vidio nekoliko na i urnama blizu jedne špilje. Neki su mislili da su tozimski vodeni duhovi, a ne životinje, no ja sam vidjela mladunèad na ledu, I mislim da vodeni duhovi nemaju djece. Nikad nisam saznala kamo idu ljeti. Vjerojatno su dolazili ovamo.- Kad doðemo kuæi, odvest æu te do Velikih voda. Neæeš povinovati. Ovo ovdje je veliko more, znatno veæe nego ijedno jezero koje sam vidio, i kažu da je slano, ali u usporedbi s VelikimVodama, ovo je ništa. Ono tamo je kao nebo, nikad nitko nijedošao do druge strane.Ejla je u Džondalarovom glasu èula želju i nestrpljivost da se vrati kuæi. Znala je da on neæe oklijevati da poðe s njom u potragu za Brunovim plemenom i njezinim sinom ako mu ona kaže da to želi. Zato jer ju je volio. No i ona je njega voljela i znala je da mu ne bi bilo drago to odgaðanje. Pogledala je valove koji su se lomili na obali, a zatimzatvori oèi pokušavajuæi zadržati suze.Pomislila je kako ionako ne bi znala gdje da potraži pleme. I to ionako više nije Brunovo pleme. Sada je to Braudovo pleme, i sada ne bi bila dobrodošla. Braud ju je prokleo smræu; za njih je bila mrtva, bila je duh. Kad su ona i Džondalar tako poplašili ljude iz tabora na ovom otoku svojim životinjama i prividno natprirodnom sposobnošæu da njima upravljaju, koliko bi tek preplašili Pleme? Pa i Ubu i Darka? Za njih bi to bio njezin povratak iz svijeta duhova, a to što su životinje s njom u društvu bilo bi im dokaz za to. Vjerovali bi da je duh koji se vratio iz svijeta mrtvih da bi im uèinio kakvo zlo.Ali, kad jednom krene prema zapadu, bit æe to zauvijek. Od tada pa do kraja života Dark æe biti samo još uspomena. Više neæe biti nikakve nade da æe ga ikada vidjeti. Morala je sama donijeti odluku. Mislila je da je odluèila još davno, no nije znala da æe bol još uvijek biti tako jaka. Okrenuvši glavu da Džondalar ne bi vidio suze koje su joj punile oèi dok je zurila u dubokoplavi177

beskraj mora, Ejla izreèe posljednje nijemo zbogom svome sinu Bol je opet probode i ona shvati da æe je zauvijek nositi u srcu.Okrenuli su se od mora i pješice krenuli kroz stepsku travu koja im je sezala do pojasa. Konje su pustili da se odmore i dali im vremena da pasu. Sunce je bilo visoko, blještavo i vruæe. Titravi su se valovi topline podizali s prašnjavog tla, donoseæi topli miris zemlje i biljaka u rastu. Išli su zaravnjenim proplankom na vrhu dugog i uskogpojasa zemlje i bili su pod sjenom svojih slamnatih šešira, no sparina od isparavanja rijeke oko njih vlažila je zrak iprašnjavom kožom tekli su im potoèiæi znoja. Bili su sretni kad bi povremeni dašak povjetarca s mora donio miris života skrivenog pod dubokim vodama.Ejla se zaustavi i odvije svoju kožnu praæku s glave. Zatakla ju je za pojas da se ne bi previše navlažila. Umjesto nje, stavila je komad mekane kože, slièan onome koji je Džondalar nosio pre-vijen oko èela i zavezan na zatiljku daupije vlagu koja je curila s èela.Nastavivši dalje, vidjela je blijedozelenkastog skakavca koji je skoèio, pa pao i nestao kamufliran svojom bojom. Odmah zatim vidje i drugog. Jedan po jedan još ih je doskoèilo, što ju je podsjetilo na roj proždrljivih skakavaca. No bili su samo jedni od mnoštva kukaca; bilo je leptira koji su titrali svojim blještavim bojama u isprekidanom letuoko vrhova trske, i bilo je bezopasnih muha koje su izgledale kao pèele s oštrim žalcima.Iako je povišeno polje bilo znatno manje, ostavljalo je dojam poznatih suhih stepa, no kad su došli do drugoga krajaotoka i pogledali oko sebe, zaèudila ih je raznolikost golemog èudnog vlažnog svijeta prostranog ušæa. Na sjeveru, njima zdesna, ležalo je kopno; iza pojasa obalnog grmlja bili su travnjaci prigušene ze-lenkastozlatne boje. A na jugu i zapadu, koliko se god vidjelo, i ostavljajuæi u udaljenosti dojam da je èvrsta i kruta kao zemlja, bila je moèvarno ušæe velike rijeke. Bilo je to prostrano polje zelenog moèvarnog bilja i trske koja se u ritmu jakog vjetra ljuljala poput mora. Njegovu je ravninu prekidalo samo pokoje drvo koje je bacalo sjenu na lelujavo zelenilo i krivudava rijeèna korita.Prolazeæi strminom kroz rijetku šumu, Ejla se sjeti da nikad nije vidjela toliko vrsta ptica na jednome mjestu, a mnoge nije poznavala. Vrane, kukavice, èvorci i grlice dozivali su se, svaka svojim zovom. Lastavica, u bijegu pred sokolom, obrušavala se i krivudala, a na kraju se strmoglavila u trstik. Crni vodeni sokoli visoko na nebu i jastrebi u brišuæem letu tražili su mrtve ribe. l.iMiji i grmuše prelijetali su s grma na drvo, a vivci, svraèci i crni epke zalijetali su se s grane na granu. Galebovi

su lebdjeli na .u nim strujama, jedva ponekad pomièuæi tek koje pero, a teš-l I i kani, velièanstveni u letu, klizili su lagano mašuæi širokimllima. Ejla i Džondalar do vode su došli na drugom dijelu rijeke, ne-i 11 ko od vrbika u kojemu je živjela miješana kolonija moèvarnihI-IM a - crne, bijele i ružièaste èaplje, kormorani i sjajni ibisi za-dno su se gnijezdili; ponekad su gnijezda jedne vrste bila samo Inu granu daleko od gnijezda druge, a u nekima je bilo jaja ili il.ulih ptica. Ptice su bile jednako nezainteresirane za ljude kao IM su bile za druge ptice, no gužva je na tom mjestu bila nešto Èemu mladi vuk nije mogao odoljeti.Polako se približavao, pokušavajuæi se prikrasti, no zbunila i,.i je velika moguænost izbora. Napokon se zatrèi prema jednom mladom drvetu. S glasnim krièanjem i lepetom krila najbliže se l u Ice vinuše u zrak, a za njima su slijedile druge koje su prepoznale" njihovo upozorenje. Moèvarne ptice zastrle su nebo i zaèas c zrakom kružilo i kovitlalo se više od deset tisuæa ptica raznihvrsta.Podvivši rep, Vuk se zatrèi natrag prema drveæu, cvileæi i skvi-I eæi, uplašen gužvom koju je izazvao. Strku su poveæali i uznemireni i preplašeni konji koji se poèeše vrtjeti i rzati, a zatim se .atrèaše u vodu. Saonice su usporilekobilu koja je ionako bila mirnija. Ona se razmjerno brzo smirila, no Džondalar je imao daleko više posla da smiri mladog pastuha. Potrèao je za njim, plivajuæi na dubljim mjestima, i uskoro ga više nije mogla vidjeti. Bjla je uspjela prevesti Njisku preko vode na kopno. Umirivši i utješivši kobilu, ona otkopèa motke i skinu joj ular kako bi mogla slobodno trèati i smiriti se na svoj naèin, a zatim zazviždi Vuku. Morala je to ponoviti još nekoliko puta prijeno što se on pojavio, i to s drugog mjesta, nizvodno od ptièje kolonije. Ejla skine mokru odjeæu i presvuèe se u suhukoju je izvadila iz svoje putne košare, a zatim skupi nešto drva za vatru èekajuæi Džondalara. I on æe se morati presvuæi, ali na sreæu, njegove su košare bile u èamcu i ostale su suhe. Uspio se vratiti tek nakon nekog vremena; prema Ejlinoj je vatri dojahao sa zapada. Trkaè je napredovao daleko uzvodno prije no što ga je Džondalar uspio stiæi.Muškarac se još uvijek ljutio na Vuka i to nije primijetila samo Ejla, nego i sama zvijer. Vuk je prièekao da se Džondalar presvuèe i sjedne uz vatru sa šalicom vruæeg èaja, pa mu se tek onda privukao, puzeæi na prednjim nogama i mašuæi repom poput štene-

178 179 ta koje bi se htjelo igrati i moleæivo cvileæi. Kad mu se dovoljni i približio pokušao ga je liznuti po licu. Džondalarga je najpi n odgurnuo, a kad je napokon pripustio upornu životinju bliže, Vuk se pokaza tako sretnim da je i Džondalar morao omekšati- Kao da nam pokušava reæi da se isprièava; no to je nemoguæe. Kako bi se isprièavao? On je životinja. Ejla, je li moguæe dlVuk zna da je pogriješio i da se kaje? - upita Džondalar.Ejlu to nije iznenadilo. Veæ je to vidjela ranije dok je uèila loviti i promatrala mesoždere koje bi izabrala kao lovinu. Vuko vo ponašanje prema Džondalaru slièilo je ponašanju mlada vuka prema mužjaku predvodniku èopora.- Ne znam što on zna i misli - reèe Ejla. - Mogu prosuðivatisamo po onome što radi. No nije li tako i s ljudima? Nikad neznaš što netko misli ili zna. Moraš prosuðivati po djelima, zarne?Džondalar klimnu, još uvijek ne znajuæi što bi o tome mislio. Ejla nije sumnjala da se Vuk kaje, no mislila je i da to nije važno. Vuk se jednako tako ponašao kad ga je uèila da se kloni kožne obuæe ljudi iz Lavljega tabora. Dugo joj je trebalo da ga nauèi da je ne dira i mislila je da još ne treba od njega oèekivati da æe prestati ganjati ptice.Sunce je preko visokih stjenovitih vrhova na južnom dijelu dugoga gorja klizilo prema zapadu dodajuæi svjetlucavi sjaj ledenim pokrovima. Lanac s visina južnih hridi prema sjeveru, a oštri su se vrhovi zaglaðivali u oble krune i sljemena. Dalje na sjeverozapadu vrhovi su nestajali, zastrti oblacima.Ejla se uputi prema èistini na šumovitom rubu rijeènoga ušæa i stane. Džondalar je išao za njom. Mali je travnjak bio proširenje u zgodnom pojasu šume koji je vodio prema mirnoj uvalici.Iako su glavni tokovi velike rijeke bili puni mulja, složena mreža rukavaca, kanala i pokrajnjih brzica koji su krivudali kroz trsku u golemom ušæu bili su bistri i pitki. Rukavci su se mjestimice širili u široka jezera ili tihe

uvale, okružene raznim trskama, šašom, rogozom i ostalim vodenim biljkama i èesto prekrivene lopoèima. Listovi lopoèa bili su dovoljno èvrsti da su na njima mogli stajati manje èaplje i bezbrojne žabe.- Ovo izgleda kao dobro mjesto, rekao je Džondalar. - Prebacio je nogu preko Trkaèevih leða i lagano se spustio na zemlju. Skinuo je s konja putne košare, pokrovac i oglav i pustioga. Trkaè se uputi ravno prema vodi, a Njiska mu se odmahpridruži.180 i I nla u vodu uðe prva i poène piti, a zatim poène kopitima H ni po vodi, pljuskajuæi tako snažno da se potpuno smoèilai ima i zalila mladoga pastuha koji je pio vodu pokraj nje.i voðu spustila je glavu i ispružila uši. Zatim, svinuvši noge i M ihom, ona se spusti niže, a zatim izvali na bok, pa naII s glavom iznad vode i kopkajuæi po zraku, oduševljeno sei kala, trljajuæi se o šljunèano dno, a onda se okrenula nau stranu. Trkaè više nije mogao gledati kako se ženka valja uII i na slièan se naèin izvali u pliæaku.A èovjek bi pomislio da im je dosta vode za danas - reèeOn se okrenu, još uvijek nasmiješen od prizora s konjima. ni se doista vole valjati u vodi, da i ne govorimo o blatu i i .1 si ni. Nisam znao da se tako vole valjati.- Znaš kako vole èeškanje. Mislim da im je i to svojevrsnotkanje - reèe žena. - Ponekad se meðusobno èeškaju, i jedno 111 igome kaže gdje èešati. lijla, pa kako bi si mogli reæi? Ponekad mi se uèini da ih zamišljaš kao ljude.- Ne, konji nisu ljudi. Oni su konji, ali pogledaj ih jednomIII stanu jedno drugome glavom do repa. Jedno æe zubima èeš-iii drugo, a ovo æe uzvratiti po istome mjestu - reèe Ejla. - Mo-I i bih poslije dobro proèešljati Njisku suhim èešljem. Sigurno i "i e vruæe cijeli dan na suncu pod svim tim remenjem i sigurno 11 to žulja. Ponekad pomislim da bi trebalo ostaviti èamac... noi i u istan nam je.-1 meni je vruæe i žulja me. I ja bih se okupao, sad bez odjeæeuèe Džondalar.- I ja æu, ali æu najprije raspremiti stvari. Ona odjeæa koja semoèila još je vlažna. Objesit æu stvari na grmlje neka se suše.Iz jedne od svojih košara ona uze vlažni zavežljaj i poèe vješati Odjeæu po granju grmlja. - Nije mi žao što se odjeæa smoèila - reèe Ejla, šireæi jednu od pregaèa. - Našla sam nešto korijena Mpunike i oprala sam stvari dok sam te èekala.Pomažuæi joj da objesi odjeæu, Džondalar protrese jedan komad i vidje da je to njegova tunika. Pokaže ju Ejli. - Rekla si da si prala svoju odjeæu dok si me èekala.-Tvoju sam oprala kad si se presvukao. Od previše znoja koža može istrunuti, a i mrlja je veæ bilo previše - objasni mu ona.On se nije sjeæao da se toliko brinuo o mrljama i znoju kad je putovao s bratom, no bilo mu je drago da se Ejla pobrinula.181Kad su se oni spremili da uðu u vodu, Njiska iziðe. Stala je na obalu široko razmaknutih nogu, a onda poèe tresti glavom. Snažna trešnja prenosila se cijelim njezinim tijelom, sve do repa. Džondalar podiže ruke štiteæi se od kapljica. Smijuæi se, Ejla otrèi u vodu i poèe objema rukama pljuskati prema njemu dok je gazio u pliæak. Èim mu je voda bila do koljena, uzvratio joj je istom mjerom. Trkaè, koji je završio s kupanjem i sada je stajao u blizini takoðer se našao na udaru i ustuknuo je, a zatim se uputio na obalu. Volio je vodu, ali ne tako da mu se nameæe.Zamorivši se od igre i plivanja, Ejla primijeti nešto što bi moglo biti dobro za veèeru. Iz vode su rasli šiljasti listovi i bijeli cvjetovi s tri latice koje su prema sredini postajale tamnije i ljubièas-tije, a znala je da je gomolj te biljke zasitan i ukusan. Nekoliko ih je prstima izvukla iz mulja, stabljike su bile previše lomljive da bi ih se moglo išèupati. Gazeæi prema obali, ubrala je i nešto vodenog trpuca koji æe skuhati i potoèarke koju æe pojesti sirovu. Pažnju joj je privukao pravilni sloj malih širokih listova koji su rasli iz središta koje je plutalo na površini.- Džondalare, pazi da ne staneš na vodene kestene - reèe mu, pokazujuæi bodljaste plodove na pješèanoj

plaži. On uze jednoga da ga bolje promotri. Èetiri su bodlje bile rasporeðene tako da se jedna uvijek zabila u zemlju, a ostale su stršale uvis. On protrese glavom i ispusti plod, no ona ga podiže i uze još nekoliko.- Nije ugodno stati na njih, ali su dobri za jelo - odgovori ona na njegov upitni pogled.Na obali, u sjenici blizu vode vidjela je poznatu visoku biljku s plavozelenim listovima. Potražila je i druge biljke kojima æe zaštititi ruke dok ih bere. Iako se s njima moralo postupati oprezno dok su sirove, kuhani bodljikavi listovi koprive bili su vrlo ukusni. Zatim ugleda moèvarnu kiselicu i sjeti se da su kuhani dobri i njeni metar dugi listovi. Bilo je tu i podbelja i nekoliko raznih vrsta paprati s ukusnim korijenjem. Ušæe je obilovalo dobrom hranom.Nešto dalje od obale, Ejla vidje otok zelene trske s rogozom koji je rastao oko rubova. Èinilo joj se da æe im rogoz uvijek biti koristan. Bilo ga je svuda i u obilnim kolièinama, a mnogi su mu dijelovi jestivi. I staro korijenje, smrvljeno da bi se vlakna odvojilo od škroba koji se upotrebljavao za tijesto ili za zgušnjavanje juhe, i mlado korijenje, koje se jelo sirovo ili kuhano, a da se i ne govori o obilnom peludu od kojega se takoðer moglo napraviti pogaèe; sve je to bilo izvrsna okusa. Mladi cvjetovi, pri vrhu visoke stabljike sliène dijelu dlakava maèjeg repa, takoðer su bili ukusni. Ostali dijelovi biljke bili su korisni na druge naèine: od lišæa moglo plesti košare i prostirke, a pahuljaste kovrèe cvjetovai"ic-ostale nakon što bi sjemenje dozrelo i otpalo, izvrsno su 11 ij;ile i bile su jako dobar trud za vatru. Iako ih sa svojim kresi-ima od željeznog pirita nije trebala, Ejla je znala da suhe pro-logodišnje drvenaste stabljike trljanjem izmeðu dlanova moguposlužiti za paljenje vatre ili kao gorivo.- Džondalare, uzmimo èamac i poðimo do onog otoèiæa da tuberemo rogoza - reèe Ejla. - Ima tamo i mnogih drugih jestivih biljaka koje rastu u vodi, mahune onih lopoèa i korijenje. Ni donji dio stabljike onih trski nije loš. Pod vodom je, ali kad smo U" ionako mokri od kupanja, možemo nabrati i njega. Možemo sve to ukrcati naèamac i lako donijeti na obalu.- Nikad nisi bila ovdje. Kako možeš znati da su te biljke jestive? - upita Džondalar odvezujuæi èamac sa saonica.Ejla se osmjehnu. - Bilo je moèvara blizu mora poput ove nedaleko od naše špilje na poluotoku. Nisu bile tako velike, ali i tamo je ljeti bilo toplo i Iza je poznavala biljke i znala ih je pronaæi. Nezija mi je prièala o ostalima.- Ti poznaš sve biljke koje postoje.- Mnoge poznajem, a neke i ne, osobito ovdje. Voljela bih kad bih mogla koga pitati. Ona žena na velikom otoku koja je pobjegla i ostavila korijenje koje je èistila vjerojatno bi znala. Šteta sto se s njima nismo upoznali.Njezina je razoèaranost bila vidljiva i Džondalar je znao koliko joj nedostaju drugi ljudi. I njemu su nedostajali i rado bi posjetio ove s otoka.Dovukli su èamac do obale i uvukli se u njega. Struja je bila spora, no u okruglom se èamcu jaèe osjeæala i morali su jako veslati da ih ne bi odnijela. Dalje od obale gdje su zamutili vodu svojim kupanjem voda je bila tako bistra dasu se vidjela riblja jata kako kruže oko vodenog bilja. Neke su ribe bile prilièno velike i lijla pomisli kako bi ih poslije mogli nekoliko uloviti.Zaustavili su se meðu lopoèima koji su bili tako gusti da se od njih nije vidjelo dno. Kad je Ejla skliznula s èamca uvodu, Džon-dalaru nije bilo lako samome zadržati èamac na mjestu. Kad bi pokušao veslati, okrugli bi se èamac okrenuo, no smirio se kad je Ejla nogama pronašla dno i uhvatila se za rub èamca. Slijedeæi stabljike nožnim je prstima pronalazila korijenje i oslobaðala ga s meke podloge, a korijenje bi onda isplutalo na površinu okruženo oblacima mulja.Kad se Ejla uzverala natrag, èamac se opet zavrtio, ali sada

182 183 kada su oboje veslali lako su ga umirili i usmjerili prema otoèiæu gusto obraslom u trsku. Prišavši bliže, Ejla vidje da rogoz koji tako gusto raste oko otoka, zajedno s vrbovim grmljem, pripada manjoj sorti.Doveslali su do gustog raslinja i potražili kakvu obalu ili pješèani nanos, teško se probijajuæi kroz bilje, ali razmaknuvši stabljike nisu našli èvrsto tlo, pa èak ni podvodni pješèani prag, a kad bi prošli kroz bilje, prilaz bi se za njima odmah zatvorio. Ejlu uhvati neka zla slutnja, a Džondalara sablastan dojam da ih je netko nevidljiv uhvatio u džunglu visoke trske koja ih je okruživala. Vidjeli su kako nad njima lete pelikani, no uhvatio ih je èudan dojam da se njihov ravni let nekako zavinuo, a kad su kroz trsku pogledali u smjeru iz kojeg su došli, uèinilo im se

kao da se obala okreæe.- Ejla, pa mi se mièemo! Okreæemo se! - reèe Džondalar, shvativši da se ne okreæe obala, nego oni i èamac koji se okretao s cijelim otokom.- Idemo odavde - reèe ona i posegnu za veslom.Otoci u ušæu bili su u najmanju ruku nestalni, uvijek podložni hirovima Velike Majke svih rijeka. Èak i oni na kojima je rasla bogata vegetacija mogli bi se isprati ili bi raslinje s niskog otoka poèelo rasti u vodi, izvan ruba otoka.Koji god bio poèetni razlog, korijenje plutajuæih trski splelo bi se i stvorilo podlogu od trulih tvari - iz vode kao i od samih biljaka - koja je hranila brzi rast novih biljaka. S vremenom bi tako nastali plutajuæi otoci na kojima bi rasle i mnoge druge biljke. Razne trske, manje podvrste rogoza s užim listovima, razne trave i šaš, pa èak i vrbove mladice koje bi mogle izrasti u stabla, rasle su na rubovima, a ekstremno duge trske, duge i do èetiri metra, bile su glavno bilje. Neke od tih moèvarnih formacija poprimile bi oblik otoka s krajolikom koji bi zavaravao svojim lažnim prikazom stalnosti i èvrstine.Svojim su malim veslima s mnogo muke uspjeli natjerati èamac iz plutajuæeg otoka. No dosegnuvši rub moèvarnogtrstika, otkriše da obala više nije pred njima. Pred njima se otvorilo široko jezero, a na njemu tako spektakularan prizor da im je zastao dah. Na tamnozelenoj podlozi ocrtavalo se mnoštvo bijelih pelikana; okupile su ih se stotine itisuæe; stajali su, sjedili i ležali na grmastim gnijezdima od plutajuæe trske. Nad njima su u mnogim slojevima letjela golema jata, kao da je mjesta na gnijezdima premalo i da zato lebdeæi na velikim krilima èekaju da se oslobodi neko mjesto. Pretežno bijeli, s blagim preljevom ružièaste i tamno obrubljenim letnim perima na krilima, velike su ptice s dugimkljunovima i labavim vratnim vreæama njegovale jata s malim paperjastim pelikanèiæima. Buèna ptièad cvilila su imrmljala. Odrasli su im odgovarali dubokim, prodornim krikovima, a svega je toga bilo toliko da je bilo zaglušno.Napola zaklonjeni trstikom, Ejla i Džondalar zadivljeno su gledali golemu koloniju. Zaèuvši dubok krik, pogledaše gore i vidješe kako jedan pelikan u niskom letu jedri na tri metra širokim krilima i spušta se da bi sletio. Došavši negdje blizu sredine jezera skupio je krila i pljusnuo u vodu kao kamen, pljuskajuæi oko sebe nakon nespretnog i neelegantnog slijetanja. Nedaleko od njega, drugi se pelikan s raširenim krilima zalijetao, pokušavajuæi se vinuti u zrak. Ejla poèe shvaæati zašto se pelikani gnijezde na jezeru. Da bi se mogli podiæi trebalo im je mnogo prostora i tek kad bi se našli u zraku njihov je let postajao elegantan.Džondalar je takne po ramenu pokazujuæi prema plitkoj vodi blizu otoka gdje je nekoliko velikih ptica plivalo, sporo se mièuæi. Ejla ih je neko vrijeme gledala, a onda mu se osmjehnu. Svakih nekoliko trenutaka èitav bi niz pelikana istodobno zaronio glave u vodu, a zatim bi svi zajedno, kao na zapovijed, izronili, a voda bi im se slijevalaiz vreæa. Nekoliko ih je, ne svi, ulovilo ribe koje su u toj hajci gonili. Drugi æe se put nahraniti drugi, no svi su istodobno uranjali, savršeno usklaðeni jedni s drugima.Pojedinaèni parovi druge vrste pelikana s ponešto drukèijim mrljama i nešto ranije izleženim, zrelijim ptiæima, gnijezdili su se na rubovima velike kolonije. Tu su se gnijezdile i druge vodene ptice: moèvara je vrvjela od ptica koje su živjele od lova na bezbrojne ribe.Cijelo je prostrano ušæe bilo razmetljiv prikaz prirodnog obilja; bogatstva životnih oblika ponosno izloženog bez ustruèavanja. Nedirnuta i neošteæena, voðena samo vlastitim prirodnim zakonima i podložna samo svojoj vlastitoj volji - i velikoj praznini odakle je potekla - Velika Majka Zemlja uživala je u stvaranju i održavanju života u svoj njegovoj bujnoj raznolikosti. Ali grabežljivi dio tog života mogao bi je orobiti, oteti joj bogatstvo i upropastiti ga neobuzdanim zagaðivanjem, ukaljati i izopaèiti svojom neumjerenošæu, što bi poništilo njezinu plodnu sposobnost za stvaranje i održavanje života.Iako bi je razorno podjarmljivanje moglo uèiniti neplodnom i iscrpiti njezinu golemu stvaralaèku plodnost, ona æe biti ta koja æe se zadnja smijati. I opljaèkana i ogoljena, èak i svega lišena,

184 185 Majka zadržava, sposobnost da uništi što je stvorila. Njoj se ne može nametnuti jaram; njezino joj se bogatstvo ne može uzeli a da se ne zatraži njezin pristanak, zazove njezina suradnja i ne poštuju njezine potrebe. Njezina se željaza životom ne može nekažnjeno gušiti. Bez nje, preuzetni život koji je stvorila ne bi mogao opstati.Ejla bi mogla još dugo gledati pelikane, no na kraju je poèela brati rogoz i stavljati ga u èamac, jer zato su i došli. Odmah zatim stadoše veslati natrag oko plutajuæe trske. Kad su opet ugledali kopno, bili su veæ znatno bliže svome prenoæištu. Odmah ih je pozdravilo dugo razvuèeno zavijanje puno tuge i jada. Nakon svog lovaèkog

ispada, Vuk je, tragajuæi za njihovim mirisom, lako našao šator, no njih tu nije bilo i mlada se zvijer snuždila.Žena mu uzvrati ohrabrujuæim zviždukom. On potrèi na obalu i uzdignute glave opet stade zavijati, a potom njuškati njihove tragove i trèati naprijed - natrag po obali, te konaèno skoèi u vodu i zapliva prema njima. Približivši se, skrenuo je od èamca i usmjerio se prema plutajuæoj trski, zamijenivši je s otokom.Baš kako se to prije dogodilo i Ejli i Džondalaru, Vuk je pokušavao stati na nepostojeæu obalu, no samo je pljuskao i muèio se meðu trskama, ne nalazeæi tla pod nogama. Napokon je zaplivao prema èamcu. Njih dvoje dohvatiše njegovo natopljeno krzno i s mukom izvukoše vuka u kožnati èamac. Vuk je bio tako oduševljen da je skakao na Ejlu i lizao joj lice, a zatim je to ponovio i na Džondalaru. Kad se napokon smirio, stao je usred èamca i otresao se, a onda opet zaurlao.Na njihovo iznenaðenje, kao odgovor se zaèulo vuèje zavijanje, pa nekoliko puta lavež i još jedan odgovor. Okružio ih je još jedan niz vuèjih urlika, koji su sada zvuèali vrlo blisko. Ejla i Džondalar zagledaše se naježeni od crne slutnje. Bili su goli u malom èamcu i slušali zavijanje vuèjeg èopora, ne s obale nego s plutajuæeg otoka bez tla!- Otkud tamo vukovi? - upita Džondalar. - To nije otok, nema zemlje, èak ni pješèanog nanosa. - Možda to i nisu vukovi, pomisli on i zadrhti. Možda su... nešto drugo...Pažljivo gledajuæi kroz trsku prema mjestu odakle je došao zadnji vuèji zov, Ejla naèas vidje vuèje krzno i par žutihoèiju koje su gledale u nju. A onda primijeti pokret iznad toga. Ona podiže pogled i vidje vuka, djelomice zaklonjenog lišæem, kako ih is-plažena jezika gleda s raèvaste grane na stablu.Ali vukovi se ne penju na drveæe! Odnosno, bar se nijedan vuk kojega je dotad vidjela nije penjao na drveæe, a onaih je u "tu vidjela mnogo. Dodirnula je Džondalara i pokazala mu.i ista bez daha. Izgledalo je kao pravi vuk, ali kako se popeo l 11 rvo?Džondalare - prošapta ona, - Idemo. Ne sviða mi se tajl. koji nije otok s vukovima koji se penju na drveæe i hodaju 0 tlu kojega nema.l on je bio jednako nervozan. Brzo su preveslali preko ka-il.i Blizu obale Vuk skoèi s èamca, a ljudi se iskrcaše, brzo po-iikose mali èamac na suho i dohvatiše koplja i izbacivaèe kopali .i I konji su gledali prema plutajuæem otoku, naæulivši uši, a u Miliovu se držanju osjeæala napetost. Vukovi su obièno bili plahi i i usu im smetali, osobito zato što su im pomiješani mirisi ljudi, i i inja i još jednoga vuka davali neobiènu sliku; ali s ovim se vuko-I ima nisu osjeæali tako sigurno. Jesu li to obièni, pravi vukovi ili nešto... neprirodno?Da njihova prividno natprirodna moæ nad životinjama nije poplašila stanovnike velikoga otoka, možda bi od njih, dobro upoznati s moèvarom, doznali da èudni vukovi nisu nimalo ne-prirodniji no oni sami. Natopljeno zemljište velikoga ušæa bilo je lom mnogim životinjama, pa tako i moèvarnim vucima. Živjeli su uglavnom u šumama na otocima, no u tisuæljeæima razvoja svome su se potopljenom okolišu prilagodili toliko da su s lakoæom prolazili plutajuæim naslagama trske. Nauèili su se i penjati na drveæe, što im je u promjenljivom krajoliku dalo strahovitu prednost kad bi ih poplave odvojile od kopna.Okolnost da su vukovi uspijevali živjeti u krajoliku koji je bio gotovo potpuno pod vodom samo je još jedan dokaz njihove velike prilagodljivosti. Ta im je prilagodljivost omoguæila da s vremenom nauèe živjeti s ljudima te da se, zadržavajuæi moguænost stvaranja potomaka sa svojim divljim precima, tako udomaæe da su poèeli izgledati kao druga vrsta, a neki su izgubili i gotovo sve sliènosti s vukovima.Na plutajuæem otoku sada se vidjelo nekoliko vukova, a dvoje ih je bilo na drveæu. Vuk je nestrpljivo pogledavao na Ejlu, pa na Džondalara, kao da oèekuje upute od voða svoga èopora. Jedan od moèvarnih vukova oglasi se još jednim urlikom, a ostali mu se pridruže, od èega Ejli niz leða poðoše trnci. Taj se zvuk jako razlikovao od vuèjeg zova koji je navikla èuti, iako nije mogla toèno reæi zašto i kako. Možda je stvar u tome što odjeci od vode mijenjaju zvuk, no u svakom sluèaju to je samo još pojaèavalo osjeæaj nelagode koji su u njoj izazivali tajanstveni vukovi.Mjerkanje je naglo završilo nestankom vukova, koji su otišli

186 187 jednako tiho kao što su se pojavili. U jednom su trenutku ljudi s izbacivaèima i kopljima i Vuk bili pred èoporom èudnovatih vukova na drugoj strani rukavca, a u drugom vukova više nije bilo. Još uvijek držaèi oružje, Ejla i Džondalar naðoše se kako napeto zure u bezazlenu trstiku i šaš, zbunjeni i osjeæajuæi se blesavo.Svježi povjetarac od kojeg im se naježila gola koža, podsjeti ih da je sunce zašlo sa planine na zapadu i da dolazi noæ. Odložili su oružje, na brzinu se obukli, brzo upalili vatru, a zatim završili postavljanje prenoæišta, no

raspoloženje im je ostalo pomraèeno. Ejla je èesto pogledavala konje i bilo joj je drago što su za pašu izabrali istu livadu na kojoj je bio šator.Mrak je okruživao zlatni sjaj njihove vatre, a par je bio èudno tih. Slušali su kako noæni zvukovi rijeènoga ušæa ispunjavaju zrak. Kreštave noæne èaplje pokrenule su se u suton, a za njima su slijedili zrikavci. Jedna se sova oglasi nizom turobnih hukova. Iz šume Ejla zaèu puhanje i frktanje i pomisli da æe to biti divlja svinja. Pogodilo ju je daleko, smijehu slièno, glasanje špiljske hijene, a zatim uvrijeðeni krik velike pramaèke kojoj je pobjegla lovina. Ejla se u sebi upita je li to ris ili snježni leopard. I dalje je išèekivala vuèje zavijanje, no nije ga èula.Dok se baršunasta tama uvlaèila u svaku sjenu i obris, ostalim se zvukovima pridružila pratnja koja se tako pojaèavala da je popunila sve razmake meðu zvucima. Iz svakog rukavca, i sa svake obale jezera, i lopoèima pokrivene lagune, zbor žaba pjevao je serenadu svojoj nepoznatoj publici. Basovi moèvarnih i jestivih žaba razvijalisu zvuk zbora vodozemaca, a napuhnuti mužjaci drugih žaba dodavali su svoju zvonku isprekidanu melodiju. Tomesu kontrapunktirale treæe, šarene pjevajuæe žabe, èije se glasanje miješalo s finim pjevušenjem kopljonogih žaba, što je sve prelazilo u kadencu oštroga kreke-kreke-kreke žaba s drveæa.Do vremena kad su se Ejla i Džondalar uvukli u svoja krzna za spavanje, neprestana žablja pjesma utopila se u moru sliènih zvukova, a oèekivano vuèje zavijanje, kad se napokon zaèulo iz daljine, još je uvijek u Ejli izazivalo trnce. Vuk sjede i odgovori im.- Pitam se nedostaje li mu vuèji èopor - reèe Džondalar grleæi Ejlu. Ona mu se privije radujuæi se njegovoj toplini i blizini.- Ne znam, ali ponekad me to brine. Macan me napustio kako bi si našao družicu, ali muški lavovi ionako uvijek napuštaju svoj rodni kraj tražeæi družicu iz drugog èopora.- Misliš da æe nas i Trkaè poželjeti napustiti? - upitao je on.- Njiska je na neko vrijeme otišla i živjela sa stadom. Ne znam brico su se ostale kobile ponašale prema njoj, no vratila se kad I njen pastuh poginuo. Ne žive svi mužjaci sa ženskim stadima. hftko stado izabere jednoga, a on se onda mora potruditi da ot-icia ostale mužjake. Mladi i stariji pastusi obièno žive zajedno u tvojim stadima, no svi budu privuèeni kobilama kad doðe doba dijeljenja Užitaka. Sigurna sam da æe se to dogoditi i s Trkaèem. Morat æe se boriti s izabranim pastuhom - objasnila je Ejla.- Možda bih ga za to vrijeme mogao držati na uzici - reèeI .ondalar.- Mislim da još neko vrijeme ne treba brinuti. Konji obiènodijele Užitke u proljeæe, kad kobile odbiju ždrebad. Više me brinu ljudi s kojima bismo se mogli sresti na putu. Oni ne znaju dasu Njiska i Trkaè nešto posebno. Netko bi ih mogao napasti. A èini se da ljudi nisu raspoloženi ni da prihvate nas.Ležeæi u Džondalarovom naruèju, Ejla se pitala što æe njegovi misliti o njoj. On je primijetio da je Ejla šutljiva i snuždena. Poljubio ju je, no ona nije reagirala voljko kao obièno. Možda je umorna, pomisli on, bio je ovo naporan dan. I sam je bio umoran. Zaspao je slušajuæi zbor žaba. Probudilo ga je bacakanje i povici žene koju je držao u zagrljaju.- Ejla! Ejla! Probudi se! Sve je u redu.- Džondalare! - viknu Ejla privijajuæi se uz njega. - Sanjala sam... o Plemenu. Kreb mi je pokušavao reæi nešto važno, no bili smo duboko u špilji i bilo je mraèno. Nisam dobro vidjela što hoæe reæi.Vjerojatno si danas mislila na njih. Govorila si o njima kad smo s onog velikog otoka gledali more. Izgledala si mi uzbuðeno. Jesi li mislila na to kako ih zauvijek napuštaš?Sklopila je oèi i klimnula, jer nije bila sigurna hoæe li moæi govoriti a da ne brižne u plaè; nije htjela spomenuti svoju zabrinutost kako æe je njegovi prihvatiti i ne samo nju, nego i konje i vuka. Za nju su Pleme i sin izgubljeni, pa nije htjela izgubiti i svoju životinjsku obitelj, ako životinje uspiju doæi do kraja s njima. Jedino ju je muèilo što joj je to Kreb pokušavao reæi u snu.Džondalar ju je grlio, tješio svojom toplinom i ljubavlju, razumio njezinu tugu, no nije znao što bi rekao. Mogao joj je dati samo svoju blizinu.

188 189 12Ojeverna grana Velike Majke Rijeke i njezina krivudava mreža ka nala i rukavaca bila je gornja granica širokog

deltastog ušæa. Grmlje i drveæe raslo je blizu vanjskog ruba rijeke, no iza uske granice, udaljavajuæi se od neposrednog izvora vlage, drveæe je brzo uzmicalo pred stepskim biljem. Jašuæi suhim livadama gotovo ravno na zapad, blizu šumovitog pojasa, ali izbjegavajuæi vijugave rijeène zavoje, Ejla i Džondalar išli su uzvodno uz lijevu obalu.Èesto su ulazili u moèvarne dijelove i obièno su noæili blizu rijeke, gdje bi ih zadivila raznolikost koju su tu našli. Golema usta rijeke koja im je tako jednolièno izgledala s velikog otoka sad im je izbliza otkrila širok raspon krajolika i vegetacije, od golih pješèara do guste šume.Jednoga su dana jahali uz polja rogoza èiji su smeði krajevi poprimali oblik kobasica s vrhovima pokrivenim žutim peludom. Drugoga bi dana vidjeli velike gustiše visokih trski, dvostruko, pa èak i još viših od Džondalara, koje bi rasle zajedno s kraæim i nježnijim trskama; tanke su trske rasle bliže vodi i bile su gušæe.Otoci nastali nanošenjem mulja, uglavnom dugi i uski jezici pješèanog i muljevitog tla, borili su se sa strujama nabujale rijeke i suprotnim strujama iz mora. Tako je nastao šarolik mozaik trstika, moèvara, stepa i šuma, razlièitorazvijenih, u stalnim promjenama i punih iznenaðenja. To se bogatstvo raznolikosti protezalo i podalje od rijeke. Putnici su iznenada naišli na polukružna jezera potpuno odvojena od ušæa i nastala od rijeènih okuka koje bi zatvorili otoci nastali taloženjem iz rijeke.Mnogi su se otoci uèvrstili time što bi naraslo vodeno bilje i bujna trava visoka poput èovjeka. Tu su travu konji osobito voljeli - bila je slana, a slanost je privlaèila i druge biljoždere. Krajolik se mijenjao tako brzo da su unutar granica velikog ušæa viðali otoke na kojima bi vodeno bilje živjelo na dinama pokraj potpuno odraslog drveæa obraslog u povijuše.Putujuæi uz veliku rijeku èesto su morali prelaziti manje pritoke. Potoke su, jašuæi na konjima, jedva primjeæivali, a manje rijeke nije bilo teško pregaziti. Teže je bilo s razmoèenim koritima rukavaca koji su promijenili tok. Džondalar ih je najèešæe obilazio. Bio je itekako svjestan opasnosti blatnjavih tresetišta i mekog i tog tla koje je èesto pokrivalo takva mjesta. Prolazeæi tuda l"".tlom stekao je o njima loša iskustva, no nije poznavao opas-11 koje se ponekad skrivaju i u dubokom zelenilu. Bio je dug i vruæ dan. Vidjevši mjesto koje im se uèini jednim i moguæih izbora za prenoæište, Džondalar i Ejla skrenuli su ina rijeci. Krenuli su niz padinu prema privlaènoj sjenovitoj Ini ini s visokim ivama oko osobito zelenog travnjaka. I kljednom se s druge strane polja na vidiku pojavi veliki smete. Ejla potjera Njisku za njim, posežuæi za praækom, no kad U d šli do zelene trave, Njiska stade oklijevati jer je tlo pod nje-Inlm kopitima postalo meko.I jla je gotovo odmah osjetila promjenu koraka i sreæom jeina prva nagonska reakcija bila da se prepusti kobilinu vod-IUI iako je krenula za veèerom. Upravo kad se izvukla natrèali" i l ikaè i Džondalar. I pastuh je osjetio kako se tlo omekšava, noi ijegov je zalet bio jaèi i zanio ga je nekoliko koraka dalje.Trkaèeve noge propale su u žitki mulj, i Džondalar je gotovo i i" i s njega, no snašao se i skoèio pokraj konja. Prodorno ržuæi i u Luli se pastuh snažno trzao i, održavši stražnje noge još uvijek MI c vršæem tlu, uspio izvuæi jednu nogu iz živog pijeska. Povukav-i se- još malo natrag, Trkaè je vukao dok mu se i druga noga nije Mglo oslobodila uz klokotavi prasak. Uspio se povuæi za korak Batrag i naæi èvršæu podlogu, a onda je vukao sve dok mu se, uz M kutavi prasak, nije napokon naglo izvukla i druga noga.Mladi se konj tresao, a jahaè je zastao i položio mu ruku na prignuti vrat da bi ga umirio. Zatim je s jednoga grma odlomio ranu i pokušao njome napipati dno. Kad je blato progutalo granu uzeo je dug štap, onaj koji nisu upotrijebili za saonice, i pokušao njime. Pokazalo se da je polje pokriveno trskom i šaši zapravo duboka kaljuža razvodnjene gline i mulja. Pastuhov brzi uzmak otklonio je moguæu nesreæu, no otada su prilazili rijeci s više opreza. Njezina je hirovita raznolikost mogla skrivati još takvih neželjenih iznenaðenja.I dalje su u delti glavni oblik živih biæa bile ptice, osobito nekoliko vrsta èaplji i pataka, te mnogo pelikana, labuda,gusaka, ž.dralova, te ponešto crnih roda i šarenih sjajnih ibisa koji su se jnijezdili u drveæu. Svaka se vrsta gnijezdila u svoje doba, no sve su to èinile u toplijem dijelu godine. Jaja svih tih ptica bila su lako i brzo dostupna hrana - èak je i Vuk nauèio kako razbiti ljuske - i putnici su ih skupljali i navikli se na blago riblje obojen okus nekih vrsta.S vremenom su se navikli na ptice, stanovnice velikoga ušæa.

190 191 Sada, kada su znali što oèekivati, iznenaðenja su bila manja, no jedne veèeri, jašuæi blizu vrbika pokraj rijeke,

naiðoše na divan prizor. Suma se otvorila oko široke bare, gotovo jezera koje je iz daleka izgledalo kao èvršæe tlo jer je cijelo bilo pokriveno lo-poèima. Prizor koji im je privukao pažnju bile su stotine manjih èaplji koje su sve stajale - s dugim vratovima u obliku slova s i dugim kljunovima pripremljenima da njima probodu ribu - na gotovo svakom od lopoèevih listova kojima su bili okruženi mirisni rascvjetali bijeli cvjetovi.Neko su vrijeme gledali, oèarani tim prizorom, a onda odlu-èiše krenuti dalje, bojeæi se da bi Vuk mogao dojuriti i poplašiti ih. Pošli su dalje i nedaleko od tog mjesta poèeli postavljati šator, kad odjednom ugledaše kako se stotine dugovratih èaplji dižu u zrak. Džondalar i Ejla prestali su raditi kako bi mogli promatrati ptice, koje su se, mašuæi širokim krilima, pretvarale u tamne siluete na ružièastoj pozadini oblaka istoènoga neba. Tada odnekud dotrèi Vuk iEjla shvati da ih je on poplašio. Iako ih Vuk nije pokušavao hvatati, uživao je u naganjanju jata moèvarnih ptica tako da se Ejla pitala ne radi li to možda samo zato kako bi uživao u prizoru njihova uzlijetanja. Taj je prizor i nju zadivio.Iduæega se jutra Ejla probudila sva znojna. Veæ je postajalo vruæe i nije joj se dalo ustajati. Uhvatila ju je želja da se bar jedan dan odmore. Nije bila toliko umorna, koliko joj je bilo dosta putovanja. I konjima bi trebao odmor, pomislila je. Džondalar je stalno požurivao da krenu dalje i dalje i ona je shvaæala što ga to goni naprijed, no, mislila je, ako jedan dan može biti toliko važan pri prelasku ledenjaèke visoravni o kojoj je stalno govorio, onda su veæ zakasnili. Da bi bili sigurni da æe prijeæi trebalo im je više od jednoga dana. No kad je on ustao i poèeo se pripremati za put, ustala je i ona.Kako je jutro odmicalo, vruæina i sparina postajali su, èak i na otvorenoj ravnici preteški i kad je Džondalar predložio da stanu i okupaju se, Ejla se odmah suglasila. Skrenuli su prema rijeci i sa zadovoljstvom ugledali sjenovitu èistinu koja se otvarala prema rijeci. Tuda su povremeno tekle bujice i èistina je još uvijek bila malo blatnjava i pokrivena razbacanim lišæem pa je pod travom ostalo samo malo zemlje, no bio je to ugodan sjenovit komad okružen borovima i vrbama. Èistina je vodila prema blatnjavom mrtvom rukavcu, no malo dalje, na okuci rijeke, bila je ravna šljunèana obala izboèena u mirno jezerce, prošarano pjegama sunca koje se probijalo kroz krošnje vrba.- Savršeno, - široko se osmjehnula Ejla. Misliš da to baš moraš? - upitao ju je Džondalar vidjevši da mje isprezati saonice. - Neæemo se ovdje dugo zadržati.1 konjima je potreban odmor, i možda se žele provaljati ili i li i plivati - reèe ona skidajuæi košare i prekrivaè s Njiske. - A " li i bih prièekala i da nas Vuk sustigne. Nisam ga vidjela cijelo 111 . Mora biti da je nanjušio nešto èudesno i sada to lovi.- Dobro - reèe Džondalar i poèe odvezivati remenje Trkaèevih i išara. Stavio ih je u okrugli èamac pokraj Ejlinih i prijateljski nlainuo pastuha po pleæima, dajuæi mu time znak da može poæi .i kobilom.Ejla brzo odbaci ono malo odjeæe što je imala na sebi i za-i..ii u vodu, a Džondalar se zaustavi da bi se pomokrio. Dohva-i u ju je pogledom i više nije mogao prestati gledati u nju. Stajala je u ljeskavoj vodi do koljena, osvijetljena zrakom sunca koja se provlaèila kroz otvore u krošnjama i kupala se u sjaju koji je njezinu kosu pretvorio u zlatnu aureolu i naglasio blistavu golu preplanulu kožu njezina gipkog tijela.Džondalar se iznova iznenadi njezinom ljepotom. Na trenutak ga je snažna ljubav prema njoj shrvala i èinilo mu se da ga je stegnula za vrat. Ona se prignu da šakama zahvati vodu i izlije je na sebe, što je naglasilo zaobljenu puninunjezine stražnjice i otkrilo svjetliji ten s unutarnje strane njezinih bedara, a to ga je cijeloga preplavilo željom. Spustio je pogled na ud koji je još držao u ruci i nasmiješio se jer mu je na um dolazilo više od samog kupanja.Gledala ga je kako ulazi u vodu, vidjela njegov osmijeh i poznati uvjerljivi pogled njegovih jasno plavih oèiju, a zatim vidje da se oblik njegova uda mijenja. Na to osjeti kako u njoj nešto vrije, a zatim se opusti i napetost koje prije nije bila svjesna poèe popuštati. Ako to o njoj bude ovisilo, oni danas više neæe putovati. Oboma je trebalo malo usporavanja i doživljavanja nekog ugodnog i uzbudljivog skretanja.On je primijetio kako ga njezine oèi pregledavaju i u jednom trenutku opazi malu promjenu u njezinom držanju i nešto kao povoljni odgovor. Nije se stvarno pomakla, samo je u njezinom držanju sada bilo nešto kao poziv. Njegova je reakcija bila oèita. Ne bi je mogao sakriti niti da je pokušao.- Voda je predivna - reèe ona. - Dobra ti je bila ta ideja da se okupamo. Sva sam se zagrijala.-1 ja sam se zapalio - odgovorio je, gazeæi prema njoj s lukavim osmijehom na licu. - Ne znam kako to postižeš, alija nemam moæi nad tobom.

192 193 -A zašto bi ti to trebalo? Nemam je ni ja nad tobom. Dovolj no je da me ovako pogledaš i ja sam spremna za tebe -

Osmjehnula se onim širokim osmijehom koji je tako volio.- O, ženo - uzdahnu on, hvatajuæi je u zagrljaj. Ona se protegne prema njemu i on se prignu k njenim mekim usnama udodir koji ih je spojio u èvrsti poljubac bez žurbe. Rukom je prelazio preko njezinih leða, pipajuæi kožu koju je zagrijalo sunce.Uživala je u njegovom dodiru i na milovanje odgovorila naglomi iznenadnom nestrpljivošæu.On posegnu niže za njezinim oblinama i privuèe ju k sebi. Na trbuhu je osjetila u punoj dužini njegovu toplinu i tvrdoæu, no taj ju je pokret izbacio iz ravnoteže. Pokušala se zadržati, no kamen joj je izmakao pod nogom. Objesila se za Džondalara i tako i njega izbacila iz ravnoteže. S pljuskom su pali u vodu i sjeli smijuæi se jedno drugom.- Nisi se udarila? - upita Džondalar.- Nisam - reèe ona, - ali voda je hladna i nadala sam se polako uæi u nju. A sad kad sam veæ mokra, mogla bih i zaplivati. Nismo li zato i došli?- Jesmo, ali to ne znaèi da ne možemo raditi i nešto drugo - reèe on. Voda joj je dosezala do pazuha i njezinesu pune dojke plutale, što ga je podsjetilo na zaobljene pramce èamaca s ružièastim vrhovima. Prignu se i jezikom liznu bradavicu, osjeæajuæi kako je topla u hladnoj vodi.Na to ona protrnu i podigne glavu puštajuæi da ju cijelu preplavi taj osjeæaj. On posegne za drugom bradavicom, dohvati je, a zatim rukom zahvati Ejlin bok i privuèe je bliže. Bila je tako nadražena da je èak i sam dodir njegova dlana, koji je klizio preko njezine nabrekle bradavice, širio kroz nju nove trnce užitka. On je sisao drugu bradavicu,a zatim ju pustio i ljubio ju po cijelim grudima, pa zatim naviše, po vratu; nježno joj je puh-nuo u uho, a zatim pronašao njezine usne. Lagano je otvorila usta i osjetila dodir njegovog jezika i poljubac.- Doði - reèe on kad su im se usne razdvojile. Ustao je i pružio joj ruku da joj pomogne ustati. - Idemo plivati.Poveo ju je dublje u jezerce dok joj voda nije bila do pojasa, a zatim ju je privukao bliže i opet poljubio. Meðu nogama je osjetila njegovu ruku i hladnoæu vode dok joj je otvarao nabore, te snažni osjet kad je našao njezinu malu kvržicu i poèeo je trljati.Pustila je da ju taj osjeæaj preplavi, ali pomislila je, ovo je prebrzo. Veæ sam spremna. Duboko je uzdahnula, kliznula iz njegova zagrljaja i smijuæi se polila ga. Trebalo bi se okupati - reèe ona i odmaknu se nekoliko za-laja. Mjesta za plivanje bilo je malo, jer je prostor bio ograni-ii i topljenim otoèiæem, prekrivenim gustom trskom. Stigavšii tamo, ona ustade i pogleda ga. On se nasmiješi, a ona osjetii u.11 njegove privlaènosti, želje i ljubavi i poželi ga. On zapliva" ii i a nj oj, a ona zapliva natrag prema žalu. Kad su se susreli, oni "krenu i zapliva za njom.Stigavši do pliæaka, on reèe: - Dobro, naplivali smo sei li ilivati njezinu ruku i izvede je van na obalu. Opet ju je polju-ii osjetio kako ga ona privlaèi k sebi, kao da se topi u njego-i u i rukama dok su joj se grudi, trbuh i bedra privijali uz njegovoicl.- Sada je vrijeme za druge stvari - reèe on.Njoj je zastao dah i skrenula je pogled. Glas joj je lagano tre-i MI u. - Kakve druge stvari? - upitala je smijuljeæi se.On se spusti na tlo i pruži joj ruku. - Doði, pokazat æu ti.Hjla sjede kraj njega. Okrenuo ju je na leða, poljubio i bez dl ugih priprema nadvio se nad nju, razmaknuo joj noge i prošao i uèim jezikom po njezinim hladnim i mokrim naborima. Njezini- se oèi na trenutak široko otvore, i ona sestrese od iznenadnog bujanja koje projuri kroz nju i koje je osjeæala svuda duboko U sebi. Zatim osjeti nježno povlaèenje; on je sisao njezinu toèku i iiaka.Htio ju je okusiti, piti, i znao je da je spremna. I njegovo je nbuðenje raslo s njezinim odgovorima i slabine su ga boljele od rije, a njegov je veliki, malo zakrivljeni organ nabrekao do kraja. Mjuškao je, pipao i sisao, vodeæi je jezikom, a zatim poðe da je i "kLisi iznutra i uživao ju je. Volio bi da tako može zauvijek. Volio i oj je pružati Užitak.Osjeæala je kako u njoj sve jaèe mahnita uzbuðenje i stenjala e, a zatim i vikala dok se penjalo prema vrhuncu i stiglo gotovo do kraja.Da je to pustio, mogao se olakšati èak i ne ulazeæi u nju, no Volio ju je osjeæati i kad je u njoj i bio bi sretan da je tomogao sve odjedanput.Privila mu se i podigla da ga doèeka, a snažna je oluja u njoj rasla i izbila iznenada, gotovo bez najave. Osjeæao je

njezinu ovlaženost i toplinu, podigao se i privukao, pronašao njezin otvor i, snažno gurajuæi, potpuno ga ispunio. Njegova je nestrpljiva muškost bila tako spremna da više nije znao koliko æe još moæi izdržati.Ona izviknu njegovo ime, privijajuæi mu se, želeæi ga i svijajuæi

194 195 se pod njegovim pritiskom. On je opet prodro i osjetio kako ga ona obuhvaæa. Drhteæi i stenjuæi izvukao se, osjeæajuæi kako ga u slabinama vuku osjeæaji koje je osjetljivi organ uzburkao duboko u njemu. I odjednom je stigao, više nije mogao èekati i iznova je gurnuo, osjeæajuæi kako ga sustiže prodor Užitka. Ona uzviknu s njim dok ju je preplavljivalo divlje oduševljenje.On upre još nekoliko puta, a zatim se opusti na njoj. Oboje su se opuštali nakon uzbudljiva uspona i olujnog oslobaðanja. Nešto poslije, podigao je glavu, a ona se privuèe k njemu da bi ga poljubila, svjesna svog mirisa i okusa na njegovu licu, što ju je uvijek podsjeæalo na èudesne osjeæaje koje je u njoj znao probuditi.- Tako me dobro poznaješ. Mislila sam da æu htjeti da to sada dugo potraje, no bila sam tako spremna.- Znaš da to ne znaèi da ne može potrajati - reèe on, gledajuæi kako joj se na licu polako širi osmijeh.Džondalar se prevrnu s nje i sjede. - Ova šljunèana plaža nije baš najudobnija - reèe on. - Mogla si me upozoriti.- Nisam primijetila, no kad veæ spominješ, neki me kamenžulja pod bokom, a drugi pod ramenom. Trebalo bi potražitimekše mjesto... da možeš leæi - reèe ona s potajnim nestašnimosmijehom i iskricom u oku. -Ali najprije bih pošla malo stvarnoproplivati. Možda tu ima neki dublji rukavac.Odgazili su natrag do rijeke, preplivali malo jezerce i nastavili uzvodno, krèeæi si put kroz plitki i blatni nasad trske. Na drugoj je strani voda bila hladnija, a tlo pod njihovim nogama nestalo je i našli su se u otvorenom rukavcukoji je krivudao kroz trsku.Ejla je požurila i odmakla pred Džondalarom, no on se na-pregnuo i sustigao je. Oboje su bili dobri plivaèi i poèeli su se natjecati u utrci otvorenim rukavcem koji se svijao i krivudao kroz visoku trsku. Bili su tako izjednaèeni, da jei mala prednost za jedno ili drugo mogla znaèiti vodstvo. Ejla je sluèajno bila malo odmakla kad su stigli do mjesta gdje se kanal raèvao, a oba nova rukavca bila su tako zakrivljena da je Ejla, kad ju je Džondalar pogledom potražio,veæ nestala s vidika.- Ejla! Gdje si? Ejla! - dozivao ju je. Nije bilo odgovora. Opetje viknuo i pošao jednim od kanala koji se savijao u krug takoda je Džondalar mogao vidjeti samo trsku; kud god se okrenuo,samo zidovi od visoke trske. U napadu panike opet je zazvao.- Ejla, gdje si tako ti tvoga Majèina hladnog podzemnog svijeta?Iznenada se zaèu zvižduk, onaj kojim je Ejla dozivala Vuka. Preplavio ga je val olakšanja, no zvuk je dolazio iz znatno veæe196 i i liènosti nego što je oèekivao. Zazviždao je odgovor i zaèuo mu se ona odaziva, a zatim poèeo plivati natrag. Doplivao do mjesta gdje se rijeka raèvala i krenuo niz drugi rukavac.I taj je zavijao oko sebe i u drugi kanal. Džondalar osjeti kako i i K si snažna struja i naðe se kako pluta niz nju. Nosada je pred I m vidio Ejlu kako se snažnim zaveslajima bori protiv struje On zapliva prema njoj. Kad se približio, ona je i dalje plivala totiv struje, da je ne bi odnijelo opet u krivi kanal. On se okre-11 i zapliva uzvodno pokraj nje. Stigavši do mjesta gdje se rijeka vala, stadoše da se odmore gazeæi po vodi.- Ejla! Što si htjela? Zašto se nisi pobrinula da vidim kuda h aš? - glasno ju je grdio.Ona mu se osmjehnu, znajuæi da je njegova srdžba samo os-il tadanje napetosti izazvane njegovim strahom i brigom za nju. samo sam nastojala ostati pred tobom. Nisam znala da se ruka-ic tako brzo vraæa ukrug natrag niti da æe struja biti tako jaka. Unijelo me prije nego što sam shvatila što se dogaða. Kako toI a je tako jaka?Džondalarova je napetost popustila i nakon olakšanja kad se asao na sigurnom njegov je bijes brzo popuštao. - Ne znam reèe. - Èudno je to. Možda smo blizu glavnoga toka ili se ovdjedno naglo spušta.- Pa, poðimo sad natrag. Voda je hladna i jedva èekam da sevratimo na onaj sunèani žal.

Puštajuæi da ih struja nosi, natrag su plivali opuštenije. Iako nije bila tako jaka kao u drugom kanalu, struja ih je ipak nosila sa sobom. Ejla se okrenu na leða plutajuæi i istovremeno gledajuæi veliku modru prazninu nad njima i kako pokraj nje promièu trske. Sunce je još uvijek bilo na istoènom dijelu neba, no veæ je bilo visoko.- Sjeæaš li se gdje smo ušli? - upitao ju je Džondalar. - Menisve to izgleda jednako.- Bila su na obali u nizu tri visoka bora. Srednji je bio najviši.Bili su iza nekih žalosnih vrba - reèe ona okreæuæi se natrag natrbuh.- Mnogo je ovdje borova uz rijeku. Možda bismo se trebali uputiti prema obali. Možda smo ih veæ prošli - reèe Džondalar.- Ne bih rekla. Onaj bor nizvodno od velikog bio je èudno svijena oblika. Još ga nisam vidjela. Èekaj... tamonaprijed... eno ga, vidiš? - upita ona, pokazujuæi prema trstiku.- Tako je - reèe Džondalar. - A tuda smo prošli. Trska je svijena.197 Probili su se kroz trsku do malog jezerca, koje se sada veæ U grijalo. Na mali pojas šljunka izišli su s osjeæajem kao da se vi I æaju kuæi.- Mogla bih upaliti vatru i napraviti malo èaja - reèe Ejla, u ljajuæi dlanove o nadlaktice ne bi li ih osušila. Skupila je kosu i ižmikala vodu iz nje, a zatim pošla prema košarama, skupljajIU i usput suhe granèice.- Želiš se obuæi? - upita Džondalar, dodajuæi još nešto drva.- Najprije bih se još malo osušila - odgovori ona, gledajuæi konje koji su pasli na obližnjoj livadi. Od Vuka nije bilo ni tragu Za njega se malo zabrinula, no nije to bilo prvi put što bi nekamo otišao i ne vratio se pola dana. - Mogao bi raširiti prostirke na onaj osunèani travnjak. Tamo možeš leæi dok skuham èaj.Džondalar je donio vode, a Ejla je naložila lijepu vatru. Iz svoje je zbirke izabrala nekoliko suhih trava, dobro razmislivši o njima. Èaj od lucerne mogao bi biti dobar, pomislila je, jer stimulira i osvježuje, s nešto cvjetova i lišæa boražine koji daju osvježavajuæi napitak, i uz dodatak klinèiæa radi slatkoæe i ljutkasta okusa. Za Džondalara je izabrala nešto tamnocrvenih muških resa koje je s johina drva ubrala u vrlo rano proljeæe. To ju je sjetilo kako je tada bila zbunjena i rastrgnuta sukobom osjeæaja jer je dala Obeæanje da æe se spariti s Ranekom, a cijelo vrijeme mislila samo kako bi to trebala uèiniti s Džondalarom. Dodajuæi johine rese osjetila je toplu sreæu.Skuhavši èaj, odnijela je dvije pune posudice na travnjak gdje se odmarao Džondalar. Dio prostirke koju je prostro veæ je bio u hladu, no bila je zadovoljna, jer je topli zrak s nje veæ otjerao hladnoæu od kupanja. Dodala mu je posudicu i sjela pokraj njega. Neko su vrijeme sjedili zajedno i pijuckali bez mnogo rijeèi, gledajuæi kako konji stoje jedan uz drugog, glavom uz rep i repovima jedno drugome tjeraju muhe s glava.Popivši èaj, Džondalar je legao na leða, s rukama pod glavom. Ejli je bilo drago što ga vidi kako se opušta i ne tjeraje da odmah nastave put. Spustila je posudicu i legla na bok pokraj njega, stavivši mu glavu pod ramena, a ruku preko njegovih prsa. Ejla zatvori oèi udišuæi njegov muški miris i osjeti kako ju je jednom rukom obujmio, a drugom joj poèeo prelaziti po boku, nesvjesno je nježno gladeæi.Ona se okrene i poljubi mu toplu kožu, toplim mu dahom dišuæi za vratom. Proðu ga lagani trnci i on zatvori oèi. Ona ga opet poljubi, a zatim se podiže i utisne mu seriju sitnih poljubaca na ramena i vrat. Njezini su ga poljupci škakljali gotovo više no e mogao podnijeti, no to ga je tako nemoguæe dražilo da se i .10 prisiliti kako bi i ostao miran. na mu je ljubila vrat, grlo i bradu, osjeæajuæi na usnama L.inje njegove brade, zatim se pridigla da dosegne njegoveIH- i sitnim mekim poljupcima s jedne na drugu stranu prekrilaegove usne. Stigavši do drugoga kuta njegovih usana povukla1 pogledala ga odozgor.Oèi su mu bile zatvorene, no lice mu je imalo izraz išèekivanja..1 kraju je otvorio oèi i vidio kako se Ejla s raznježenim osmi-liom nadnijela nad njega, s još uvijek vlažnom kosom koja jojvisjela preko jednog ramena. Htio ju je obuhvatiti i prignjeèiti.i se, no samo se nasmiješio.Ona se nagnula nad njega i jezikom mu istraživala po usnama ako nježno da je dodir jedva osjeæao, no dašak prekovlažnih sana širio je po njemu nevjerojatne trnce. Napokon, kad je veæ H "mislio da to više neæe moæi izdržati, ona ga èvrsto poljubi. Os-ctio je kako njezin jezik traži ulaz i otvorio usta da je pusti unutra. Polako je istraživala zanjegovim usnama i po njegovu jeziku 1 po rebrastom nepcu, dirajuæi, pipajuæi i draškajuæi, a zatim mu 1 pet poljubila usne svojim malim poljupèiæima tako da to više nije mogao izdržati. Dohvatio joj je glavu i dovukao je k

sebi, i, podigavši svoju glavu, dao joj èvrst i snažan poljubac.Kad je pustio da mu glava klone, ona se lukavo smješkala. Izazvala je reakciju, oboje su to znali. Gledajuæi kako je zadovoljna svojim uspjehom, i sam je bio zadovoljan. Bila je puna ideja i razigrana i on se pitao što mu još sprema. Na tu pomisao ispuni ga struja osjeæaja. Moglo bi to biti zanimljivo. Nasmiješio se i èekao, gledajuæi je svojim prodornim plavim oèima.Ona se opet nagne nad njega i poèe ga ljubiti u usta, vrat i ramena, pa grudi i bradavice na njima, a zatim naglo skrene, nagne se nad njim na drugu stranu i dohvati njegov poveæani ud. Uzela je u usta koliko je stalo, a on osjeti kako njezina vlažna toplina obuhvaæa osjetljivi dio njegove muškosti i ide dalje. Polako se povlaèila, što je izazivalo sisanje i on je osjeæao kako nešto duboko iznutra vuèe i širi se svakim dijelom njegova tijela. Sklopio je oèi i prepustio se uživanju, a ona je rukama i toplim ustima koje su uvlaèile, išla gore-dolje po njegovom dugom kolcu.Jezikom je kušala vrh, pa brzo kružila oko njega i on ju je sve jaèe želio. Dohvatila je mekanu vreæicu pod njegovim udom i nježno - rekao je da s tim uvijek bude nježna - pipala dva tajanstvena, meka oblutka. Zanimali su je, pitala se èemu služe i imala je dojam da su za nešto važni. Dok su njezine tople

198 199 ruke obuhvaæale njegovu nježnu torbicu, on je osjeæao neki no i osjeæaj, ugodan, ali praæen i nekim strahom za osjetljivo mjesto. za koje je osjeæao da ga nekako stimulira.Ona se povuèe i pogleda ga. Na licu i u oèima mu se vidjeli i veliko uživanje u njoj i onome što mu je radila. Osmjehnuo sr ohrabrujuæi ju. Uživala je tako mu pružajuæi Užitak. Nju je to po ticalo na drugi, ali dubok i uzbudljiv naèin, i donekle je razum jela zašto on tako voli pružati Užitak njoj. Poljubila ga je dugim i polaganim poljupcem, a zatim se podigla i prebacila nogu preko njega, zajahujuæi ga tako da se okrenula prema njegovim nogama.Sjela mu je na prsa, nagnula se i uzela njegov tvrdi i pulzira-juæi ud u ruke, jednu nad drugom. Bio je tvrd i napet, ali koža mu je bila meka i u ustima je osjeæala kako je gladak i topao. Stigavši do dna, posegnula je niže za njegovom vreæicom i nježno je gurnula u usta, osjeæajuæi one pune oblutke.Trzaji neoèekivanog Užitka kovitlali su po njemu. Bilo mu je gotovo previše. Nije to bilo samo zbog neobuzdanih osjeta koje je izazivala, nego i od pogleda na nju. Podigla se da ga dohvati i raskreèenih nogu otvorila mu pogled naovlažene ružièaste na-bore i latice i sam otvor. Pustila je njegovu vreæicu i povukla se da uzme u usta njegovu uzdrhtalu muškost i iznova je poène sisati, no odjednom osjeti kako ju on straga malo odguruje. S iznenadnim zadovoljstvom osjetila je kako njegov jezik nalazi njezine na-bore i mjesto njezinih Užitaka.Prelazio je gorljivo i potpuno, rukama i ustima, sišuæi, trljajuæi, osjeæajuæi radost davanja Užitaka i, istodobno, strast koju je ona izazivala trljajuæi ga gore-dolje i sišuæi ga istodobno.Brzo je bila spremna i nije više mogla zadržavati, no on je još pokušavao izdržati i trudio se da još ne popusti. Lakoje mogao odustati, no htio je još, pa mu je bilo drago kad je ona stala jer su je osjeti preplavili, pa se izvinula uvis i kriknula. Osjeæao je kako je vlažna i stiskao zube boreæi se da zadrži vlast nad sobom. Da nije bilo onih ranijih Užitaka, sigurno ne bi mogao izdržati, no sada se držao i došao na sam rub, blizu vrhunca.- Ejla, okreni se! Želim te cijelu! - rekao je.Ona shvati što on hoæe i klimnu. I ona je htjela njega i zato se digla i zajahala ga na suprotnu stranu. Podigavši se, pustila ga je u sebe i spustila se. Stenjao je i zazivao njezino ime, osjeæajuæi kako ga njezin duboki topli otvor obuhvaæa. Gibajuæi se gore - dolje, ona je osjeæala pritiske na nekoliko osjetljivih mjesta i pokretima usmjeravala tvrdo puno tijelo u sebi. Sada na rubu koji je dostigao, njegova potreba više nije bilaiko žurna. Mogao je malo prièekati. Ona se prignula u noviili i.aj, a on je povuèe bliže da može dohvatiti njezine zamam-H grudi. Uhvatio je jednu dojku u usta i snažno ju sisao, a za-nii dohvatio drugu i na kraju obje zajedno. Kao i uvijek kadI i je sisao prsa, duboko i nisko u sebi osjeæala je ustreptaloubuðenje.Njišuæi se gore-dolje i naprijed-natrag po njemu, osjeæala je l.iko se opet podiže. On je prelazio preko ruba i osjeæao kako u njemu opet skuplja snažna potreba i kad je ona opet sjela n.i njega, zgrabio je njezine kukove i poèeo je voditi, gurati gore i povlaèiti dolje. Dok se dizala, osjeæao je strujanje i, iznenada,

Migao je.Opet se spustila na njega i on kriknu od potresnog drhtanja koje se iz dubina u njegovim slabinama podiglo u visokiproboj; ona je stenjala i tresla se od bujice koja je bijesnila u njoj.Džondalar ju je još nekoliko puta potaknuo gore-dolje, a zatim privukao i poljubio joj bradavice. Ejla se još jedanput protre-se, a onda pade na nj. Ležali su nepomièno, teško dišuæi i pokušavali su doæi do daha.Ejla je upravo poèela mirnije disati, kad iznenada osjeti nešto vlažno na licu. Na trenutak je pomislila da je to Džondalar, no bilo je hladno i donijelo je drugi, ali poznati miris. Otvorila je oèi i vidjela iscerene vuèje zube. Njuškom je opet gurnuo nju, pa meðu njih.- Vuèe! Gubi se odavde! - rekla je, odgurujuæi njegovu vlažnu njušku i vuèji dah. Prevrnula se na svoju stranu pokraj Džon-dalara i dohvatila Vukovu grivu, provlaèeæi prste kroz gustu dlaku. - Ali mi je drago da si se vratio. Gdje si cijeli dan? Veæ sam se poèela brinuti. - Sjela, je, objema rukama uhvatila njegovu glavu i spustila èelo na njegovo, a zatim se okrenula prema Džondala-ru. - Pitam se kako je dugo ovdje?- Pa sad, dobro da si ga nauèila da nam ne smeta. Da nas je prekinuo usred onoga, ne znam što bih mu uèinio - reèe on.Ustao je i pružio joj ruku. Zagrlio ju je i prešao pogledom po njoj. - Ejla, ovo je bilo... što da kažem? Nedostaje mi rijeèi da ti kažem to što ti želim reæi. Ne znam uopæe ima li rijeèi za to.U njegovim je oèima vidjela toliko ljubavi i obožavanja da je treptanjem morala otjerati suze. - Ja sam sretnica, Džondalare. Meni bi trebale rijeèi, ali ne znam èak niti znakove iz jezika Plemena koji bi ti mogli pokazati što osjeæam. Èak ne znam postoje li.

200 201 - Upravo si mi pokazala, više nego rijeèima. Svaki dan mi topokazuješ, na mnoge naèine - Naglo ju je privukao k sebi i zadržao u zagrljaju, osjeæajuæi kako mu se grlo steže. - Moja ženo,Ejlo moja. Ako te ikad izgubim...Ejla osjeti trnce straha koje su izazvale njegove rijeèi, no samo mu se jaèe privila.- Kako to da uvijek znaš što trebam? - upitala je Ejla. Sjedilisu u zlatnom bljesku vatre, pijuckajuæi èaj i gledajuæi iskre kojesu iz smolaste borovine skakutale i letjele po noænom zraku.Džondalar se osjeæao odmorenijim i zadovoljenim i opuštenijim nego što je to bio veæ dugo. Popodne su bili u ribolovu - Ejla mu je pokazala kako rukom istjerati ribu iz vode - a onda su pronašli sapuniku, okupali se i oprali kosu. On je napravio èudesno jelo od ribe, èemu su dodali nešto jaja moèvarnih ptica koja su imala pomalo riblji okus, nešto povræa, tjestasti biskvit koji su ispekli na vruæem kamenju i nekoliko slatkih bobica.On joj se osmjehnu. -Jednostavno, pratim ono što mi pokazuješ - reèe.- Ali, Džondalare, prvi put sam mislila da želim da to potraje, a ti si bolje no ja znao što stvarno želim. I poslije si znao da ti želim pružiti Užitak i puštao si me sve dok nisam opet bila spremna za tebe. Ništa ti nisam rekla.- Rekla si, samo ne rijeèima. Nauèila si me jeziku kakvim se služi Pleme, znakovima i pokretima, a ne rijeèima. Jednostavno se trudim da shvatim i ostale tvoje znakove.- Ali nisam te nauèila takvim znakovima. Èak ih ni ne znam. A ti si znao kako da mi pružiš Užitak i prije no što si nauèio jezik Plemena.Namrštila se od napora da shvati, a to je izazvalo smiješak na njegovom licu.- Tako je. Ali postoji i neizgovoreni jezik, koji ljudima koji govore kaže više nego što su oni toga svjesni.- Da, primijetila sam to - reèe Ejla misleæi kako je mogla razumjeti ljude koje su susretali samim time što jepazila na znakove koje su oni i nesvjesno davali.A ponekad nauèiš kako... kako neke stvari raditi jednostavno zato što želiš znati, pa onda promatraš - reèe on.Gledala je u njegove oèi i u njima vidjela ljubav koju je on osjeæao za nju i radost s kojom je prihvaæao njezina pitanja, a vidjela je i rastreseni izgled koji mu se pojavljivao na licu dok govori. Gledao je u prazno kao da negdje daleko na trenutak nešto vidi i ona shvati da on govori o nekoj drugoj. - Osobito kad te onaj od koga uèiš želi nauèiti - rekla je.Zolena te dobro nauèila.On je pocrvenio i iznenaðeno se zagledao u nju, a zatim zbunjeno skrenuo pogled.

- I ja sam nauèila mnogo od tebe - dodala je, znajuæi da muje tom primjedbom izazvala neugodnost.Èinilo se da je on ne može izravno pogledati. Kad je napokon podigao pogled, èelo mu je bilo naborano. - Ejla, kako znaš o èemu sam mislio? - upita. - Hoæu reæi, sigurno imaš neki posebni Dar. Zato te Mamut posvojio na Mamutovo ognjište kad su te Mamutonci prihvatili, a ponekad mi se èini da èitaš moje misli. Jesi li te misli uzela izmoje glave?Osjeæala je njegovu zabrinutost i nešto još nezgodnije, gotovo strah od nje. Slièan je strah doživjela na Ljetnom saboru kada su neki od Mamutonaca pomislili da ona ima neke natprirodne sposobnosti, no veæina toga bio je nesporazum, kao kad su pomislili da ona ima neku posebnu moæ nad životinjama, a ona ih je samo pronašla dok subili mladunèad i odgojila kao vlastitu djecu.Ali još na Zboru Plemena nešto se promijenilo. Ona nije htjela piti onu posebnu mješavinu korijenja koju je napravila za mog-ure, no morala je; i nije namjeravala odlaziti u onu špilju gdje su bili mog-uri. To se jednostavno dogodilo.Kad ih je vidjela kako svi sjede u krugu u onoj dubini duboko u toj špilji, i kad je upala u onu crnu prazninu u sebi, pomislila je da je zauvijek izgubljena i da više nikad neæe naæi izlaz. Tada je Kreb nekako uspio uæi u nju i progovoriti joj. Od tada se dogaðalo da joj se uèini kako zna neke stvari koje ne može objasniti. Tako je bilo kad ju je Mamut poveo sa sobom u Potragu i kad je osjetila kako se podiže i slijedi ga preko stepa. A sada kad je pogledala Džondalara i vidjela kako ju on èudno gleda, u njoj se podigao strah da bi ga mogla izgubiti.Pogledala ga je na svjetlu vatre i spustila pogled. Meðu njima nije smjelo biti neistine... nije smjelo biti laži. A ne zato što bi ona mogla reæi nešto što nije istina, jer to ionako nije mogla, nego se èak ni prešutno "uzdržavanje od govora", koje je u Plemenu bilo dopušteno da bi se zaštitila intima, sada nije smjelo isprijeèiti meðu njima. Èak i pod cijenu opasnosti da ga izgubi ako mu kaže istinu, morala mu je reæi i morala je otkriti što ga muèi. Pogledala ga je tražeæi rijeèi kojima æe poèeti.- Ne znam tvoje misli, ali mogu ih pogoditi. Zar nismo govorili o neizgovorenim znacima koje daju ljudi koji govore rijeèima?

202 203 I ti daješ takve znake, znaš, i ja... Tražim ih i èesto znam što znaèe, Možda zato što te tako volim i želim poznavati,pa zato pazim na tebe cijelo vrijeme - Naèas je skrenula pogled i dodala: - To žene Plemena moraju nauèiti.Ona ga pogleda. U njegovu je izrazu bilo nekog olakšanja i radoznalosti. Nastavila je: - Nije to samo s tobom. Odrasla sam s... sa svojim ljudima i navikla sam vidjeti znaèenje u znakovima koje ljudi daju. To mi je pomoglo da nauèim mnogo o ljudima koje upoznajem, iako me to u prvo vrijeme jako zbunjivalo jer ljudi koji govore rijeèima èesto kažu jedno, a njihovi neizgovoreni znaci govore nešto drugo. I kad sam to napokon shvatila, poèela sam bolje nego izgovorenim rijeèima shvaæati što ljudi govore. Zato me Kozija nije mogla pobijediti u onoj igri s kostima. Ponaèinu kako ih je držala uvijek sam znala u kojoj ruci ima oznaèenu kost.- Tome sam se èudio. Smatralo se da je ona jako dobra u tojigri.-1 bila je.- Ali kako si znala... i kako si mogla znati da mislim o Zoleni? Ona je sada Zelandoni. Obièno se, kad pomislim na nju, sjetim toga, a ne imena koje je nosila u mladosti.- Gledala sam te i tvoje su mi oèi govorile da me voliš i da si sretan sa mnom i divno sam se osjeæala. A kadsi govorio o želji da se nešto nauèi, na trenutak me nisi vidio. Kao da si gledao nekamo daleko. I prije si mi govorioo Zoleni, o ženi koja te nauèila... tvom daru... i onome što možeš uèiniti da te žena osjeti. O tome smo upravo govorili i tako sam znala na koga sada misliš.- Ejla, pa to je jako važno! - reèe on s velikim osmijehom punim olakšanja. - Podsjeti me da nikad ne pokušam nešto sakriti od tebe. Možda i ne možeš uzimati misli iz neèije glave, ali sigurno je da možeš uèiniti nešto gotovo takvo.- Ima još nešto što bi trebao znati - reèe ona. Džondalaru se vratiše bore. - Što?- Ponekad mislim da imam... neki Dar. Nešto mi se dogodilo kad sam bila na susretu Plemena, onda kad sam išla s Brunovim plemenom dok je Dark još bio dojenèe. Uèinila sam nešto što nisam smjela. Nisam htjela, ali popila sam napitak koji sam pripremila za mog-ure i poslije sam sluèajno naletjela na njih u špilji. Nisam ih tražila.Ne znam èak niti kako sam se tamo našla. Bili su.. - protresla se i nije mogla završiti. - Nešto mi se dogodilo. Izgubila sam se u mraku, ne u špilji, nego u mraku unutar sebe.

Mislila sam da æu umrijeti, no Kreb mi je pomogao. Stavio mi je u glavu svoje misli...-Što?Ne znam kako da to drukèije objasnim. Stavio mi je svoje misli u glavu i od tada... ponekad... ponekad... kao da je nešto u meni promijenio. Ponekad pomislim da možda imam neki... Dar. I . gaðaju se stvari koje ne razumijem i ne mogu objasniti. Mislim ,l.i je to Mamut shvaæao.Džondalar je neko vrijeme šutio. - Znaèi, i zato te htio usvojiti na Mamutove ognjište, a ne samo zbog tvoje vidarske vještine.Klimnula je. - Možda. Mislim da jest.- Ali sada nisi znala moje misli?

204 205 Jedino se nadam da Majka neæe pokrenuti rast u tebi prije nego što stignemo.- Znam, Džondalare - reèe Ejla. - I ja bih radije prièekala.Uzela je njihove posudice i isprala ih, a zatim dovršila pripreme za polazak, a Džondalar je složio u putne košare sve osim njihovih krzna za spavanje. Zavukli su se u njih, ugodno umorni. Zelandonac je gledao kako žena pokraj njega tiho diše, no san ga je prevario.Moja djeca, mislio je. Ejla je rekla da æe njezina djeca biti moja djeca. Jesmo li pravili novi život kad smo danas dijelili Užitak? Ako je to pokrenulo novi život, onda æe to biti neki posebni život, jer ti su Užici bili... bolji od ikojih... dosad...A zašto su bili bolji? Nije da to nisam radio i prije, no s Ejlom je to drukèije. Nikad je se ne zasitim... samo je želim još više i više... i sama misao na nju potièe me da je opet poželim... a i ona misli da znam kako joj dati Užitak.Ali što ako je Velika Majka obdari Blagoslovom? Još nije... možda i ne može. Neke žene ne mogu imati djece. Ali ona je imala sina? Je li stvar u meni?Dugo sam živio sa Serenijom. Nije primila Majèin Blagoslov cijelo to vrijeme dok sam bio tamo, a prije toga je rodila dijete. Da Ga je primila, možda bih ostao sa Šaramudoncima... Možda. I baš prije nego što sam otišao, ona jerekla kako misli da je možda primila Majèin Blagoslov.Zašto nisam ostao? Rekla je da se ne želi spariti sa mnom, iako me voli, jer da ja nju ne volim jednako. Rekla je da ja volim svoga brata više nego ijednu ženu. Ali bilo mi je stalo do nje, možda ne ovako kako volim Ejlu, ali da sam to doista tražio, mislim da bi se sa mnom sparila. I znao sam to. Jesam li se time poslužio kao izlikom da odem? Zašto sam otišao? Jer je Tonolan otišao, a ja sam bio zabrinut za njega? Je li to jedini razlog?Da je Serenio bila trudna kad sam odlazio i da je nosila drugo dijete, bi li to dijete nastalo iz soka moje muškosti? Bi li to bilo... moje dijete? Tako bi to Ejla rekla. Ne, to je nemoguæe. Muškarci nemaju djece osim što možda VelikaMajka uzima muškarèev duh da ih napravi. Dijete moga duha možda?Kad stignemo, bar æu znati je li rodila. Kako bi se Ejla osjeæala ako Serenio ima dijete koje je na neki naèin moždadio mene? I što æe Serenio reæi kad vidi Ejlu? I što æe Ejla misliti o njoj? 13llla je ujutro nestrpljivo èekala da ustane i krene, iako nije bilo i.i manje sparno nego dan ranije. Izbijajuæi iskre kremenom i i i sivom, pomislila je kako bi radije izbjegla gnjavažu oko vatre. 111 .ma koju je pripravila sinoæ i nešto vode bilo bi im dovoljno za ! ti uèak, a sjetivši se Užitaka koje su ona i Džondalar podijelili, M željela je odreæi se Izinog èarobnog napitka. Da nije pila taj i" iscbni èaj, možda bi saznala da su potakli dijete. Ali Džondalar n bio toliko uplašen od pomisli da bi ona mogla ostati trudna I k ik su na putu, da je ipak morala piti èaj.Mlada žena nije znala kako taj napitak djeluje. Znala je samo dl ako pije nekoliko gorkih gutljaja snažnog ekstraktazlatne niti .ikoga jutra do mjeseène kletve i malu zdjelicu kuhanog korijena 1111 i lopine kadulje svakoga dana dokkrvari, neæe ostati trudna.Ne bi bilo tako teško brinuti se za dijete dok putuju, no ona nije- htjela biti sama za vrijeme poroda. Nije znala bi li preživjela I arkovo roðenje da Ize nije bilo uz nju.Pljesnula je komarca koji joj je bio na nadlaktici i provjerila svoju zalihu trava dok se voda zagrijavala. Imala je dovoljno sastojaka svog jutarnjeg èaja da joj potraje još neko vrijeme, što C bilo dobro jer u ovim moèvarama nije vidjela te biljke. Njima su odgovarale veæe visine i suhlja klima. Provjeravajuæi vreæice i paketiæe u svojoj iznošenoj vidarskoj torbi od vidrina krzna, uvjerila se da ima potrebne kolièine gotovo svih ljekovitih trava koje su joj mogle zatrebati u sluèaju nužde, iako bi rado zamijenila neke koje su ubrane prošle godine svježijim biljkama.

Sreæom, dosad nije imala mnogo prigoda upotrijebiti svoje ljekovite trave.Ubrzo nakon polaska prema zapadu, došli su do prilièno širokog i brzog vodenog toka. Skidajuæi putne košare koje su visje-lc niz Trkaèeve slabine i tovareæi ih u zdjelasti èamac, Džondalar je prouèavao rijeke. Mala se rijeka ulijevala u Veliku Majku pod oštrim kutom, dolazeæi iz uzvodnog smjera.- Ejla, vidiš li kako ovaj pritok ulazi u Majku? Jednostavno, teèe ravno i ulijeva se nizvodno tako da se èak i ne prelijeva. Mislim da bi to moglo biti razlog brzine one struje u kojoj smo se našli juèer.

206 207 - Mislim da si u pravu - rekla je, a zatim mu se osmjehnul.t - Ti baš voliš znati razloge zašto je nešto takvo kakvo jest, zar ne?- Pa, voda neæe iznenada poèeti tako brzo teæi bez ikak.i razloga. Mislio sam da mora postojati neko objašnjenje.- Našao si ga - reèe ona.Ejli se èinilo da je Džondalar osobito dobro raspoložen nakc 11 što su prešli rijeku i to ju je veselilo. Vuk je ostajao blizu njih i nije više toliko lutao, a i to joj je bilo drago. Èak su se i konji doimali nešto srèaniji. Odmor im je dobro èinio. I ona je bila svježa i odmorna i, možda zato što je upravo provjerila zalihu lijekova, bila je osobito raspoložena za promatranje biljaka i životinja deltastog ušæa velike rijeke i obližnjih travnjaka kroz koje su putovali. Iako su promjene bile neznatne, primjeæivala ih je.Ptice su još uvijek bile prevladavajuæi oblik životinjskog svijeta oko njih, i još uvijek su èaplje bile najbrojnije, no ostalih je ptica bilo manje samo u usporedbi s njima. Velika jata pelikana i prelijepih labudova letjela su nad njima, kao i mnoge grabljivice, kopèi, škanjci, sokoli, jastrebi, bjelorepi orlovi i crne lunje.Vidjela je mnogo malih ptica koje su skakutale, letjele, pjevale i šepurile se u svojim živim bojama: slavuje, grmuše,zlatne vuge, crvenovrate muholovke i mnoge druge.I mali bukaèi bili su mnogobrojni u podruèju ušæa, no te su oprezne i dobro kamuflirane moèvarne ptice èešæe èuli nego vidjeli. Cijeli su dan pjevali svoju prepoznatljivu, prilièno muklu i gunðavu pjesmu, a još bi je pojaèali pred veèer. No èim bi im se tko približio, podigli bi svoje duge kljunove ravno uvis i tako se savršeno utopili u trski te bi se èinilo da su nestali. Ejla ih je, meðutim, mnoge vidjela kako lete u lovu na ribe. Bukaèe je lako prepoznati u letu.Njihovo pokrivno perje - ono malo koje na prednjem kraju krila i iznad repa pokriva letno i ravno repno perje - biloje prilièno svijetlo i jako se isticalo na crnom lemom perju i leðima.Ali moèvarno je podruèje takoðer bilo dom i nevjerojatno velikom broju životinja kojima su bili potrebni razlièiti okoliši: srne i divlje svinje u šumama; zeèevi, veliki hrèci i veliki jeleni na rubovima. Jašuæi primijetili su mnoge životinje koje veæ neko vrijeme nisu vidjeli i pokazivali su jedno drugome: sajge koje su jurile pokraj turova; malu prugastu divlju maèku koja je lovila pticu dok ju je toèkasti leopard gledao s drveta; obitelj lisica s mladunèadi; par debelih jazavaca i neke neobiène maèke s bijelim, žutim i smeðim prošaranim krznima. U vodi su vidjeli vidre i zerdave, kao i njihovu omiljenu lovinu, bizamske štakore. i bilo je kukaca. Veliki žuti vilin-konjici brzo su prelijetali poni i h, a zelena i sjajnoplava vretenca svojim su bojama ukraša-l liji ðožuækaste cvjetove trpuca, no oni su bili lijepa iznimka lu nesnosnim rojevima što su se iznenada pojavili. Iako su Ima i vlaga u ustajalim boènim rukavcima cijelo vrijeme uz-l.il.i jajašca, èinilo se kao da su se pojavili u jednom danu. Prvi l.tci malih mušica pojavili su se ujutro; lebdjeli su nad vodom, oš ih nije bilo na suhim travnjacima pa su ih veæ poèeli zabo-l liti. Ali naveèer ih je bilo nemoguæe zanemariti. Mušice su se I lile u gusta, znojem natopljena krzna konja, zujale oko njiho-ili oèiju i zalijetale im se u usta i nosnice. Ni Vuk nije prolazio niiiigo bolje. Jadne su životinje bile izvan sebe od gnjavaže mini ma mušica. Dosadni kukci ulijetali su i u ljudsku kosu, pa su i Ejla i Džondalar morali pljuvati i brisati oèi ne bi li se riješili lltnlh životinjica. Rojevi mušica bili su to veæi kako su se bližili i is u, pa su se putnici veæ poèeli pitati gdje æe prenoæiti tu noæ.Džondalar je ugledao travnati brežuljak na desnoj strani i ponadao se da æe mu uzvisina omoguæiti bolji pogled. Dojahali su i lo vrha i pogledali treperavu površinu jednog mrtvog rukavca. Nije bilo obraslo kao ostala jezerca u delti, no nešto drveæa i grm-Ija raslo je na rubu omeðujuæi široki žal gostoljubiva izgleda.Vuk se tamo zatrèao, a konji su ga slijedili sami od sebe. Jahaèi su ih jedva zaustavili te skinuli saonice s Njiske. Svi su se za-letjeli u bistru vodu sa žurbom koju je samo otpor vode donekle usporavao. Èak je i Vuk, koji nije volio prelaziti rijeke, bez oklijevanja zaplivao u jezercu.- Misliš li da je napokon zavolio vodu? - upita Ejla.- Nadam se. Morat æemo prijeæi još mnogo rijeka.

Konji su uranjali glave u vodu, pili, frktali i pljuvali vodu iz nosnica i usta, a zatim su se vratili u pliæak. Bacili su se na blatnjavu obalu, valjali se i èešali, a Ejla nije mogla ne nasmijati se vide-æi njihove glave i oèi s izrazom èistog uživanja. Kad su ustali, bili su pokriveni blatom, no kad se blato osušilo, znoj, mrtva koža, jajašca kukaca i ostali uzroci svrbeža otpali su zajedno s blatom.Prenoæili su blizu obale i sutradan ujutro rano krenuli. Do veèeri su veæ poželjeli još jedno takvo zgodno prenoæište. Val komaraca došao je za mušicama, a za njima su ostajale crvene kvr-ge koje su svrbjele. To je natjeralo Ejlu i Džondalara da navuku težu odjeæu iako je, nakon što su se navikli na samo najnužnije, pod njom bilo neugodno vruæe. Nisu bili svjesni kad su se muhe pojavile. Nekoliko ih je stalno bilo u blizini, no sada su se pojavile one manje koje grizu, i bilo ih je sve više. Iako je veèer bila

208 209 topla, u krzna za spavanje uvukli su se rano ne bi li tako pobji leteæim hordama.Šator i opremu nisu raspremili sve do kasnog jutra, sve dol Ejla nije potražila trave koje bi mogle olakšati ugrize i od kojih bi se moglo napraviti sredstvo koje æe odbiti kukce. Na vlažni im i sjenovitom mjestu uz rijeku našla je biljku s klasastim smet lim cvjetovima; ubrala je nekoliko cijelih biljaka od kojih æe napravu tekuæinu kojom æe ispirati nadraženu kožu. Vidjevši široko HM I trpuca, nabrala je i njega; dodat æe ga u tekuæinu, jer je lišæe 11 puca izvrsno za sve, od ugriza do opekotina pa i za teške èin i rane. Na suhljem dijelu stepa nabrala je pelina kojegæe dodan kao opæi protuotrov.Razveselilo ju je kad je vidjela jarkožute nevene, dobre zbog antiseptiènih svojstava i zato što pomažu zarastanju; mogli su poslužiti da se iz ubodenih mjesta izvuèe žalac, a i za tjeranje kukaca kad bi se jaka otopina poprskala na kožu. Na sunèanom rubu šume našla je divlji mažuran, koji nije samo dobar odbijaè kukaca kad se otopina nanese izvana; znoj èovjeka koji bi ga popio dobio bi oštro-slatkasti miris koji je mušicama, muhama i veæini drugih kukaca odbojan. Pokušala je navesti èak i Vuka i konje da popiju malo toga èaja, no nije vidjela je li bilo uèinka.Džondalar ju je gledao, postavljao joj pitanja i sa zanimanjem slušao njezina objašnjenja. Kad je na ugrizenim mjestima popustio svrbež i kad se poèeo osjeæati bolje, sjetio se kako je sretan što putuje s nekim tko može uèiniti nešto protiv kukaca. Da je sam, morao bi to jednostavno samo izdržati. Kad je jutro odmaklo, veæ su bili na putu, a promjene koje je Ejla veæ ranije zapazila, sada su se dramatièno pojaèale. Bilo je manje moèvara, a više vode i manje otoka. Sjeverno krilo delte više nije bilo u mreži krivudavih tokova, nego se pretvaralo u jedan tok. Poslije toga, gotovo bez najave, sjeverno i jedno od srednjih krila velikog ušæa spojila su se udvostruèujuæi širinu korita, što je stvorilo golemu maticu vode.Malo dalje od toga rijeka se opet poveæala, jer se i južno krilo spojilo s ostalim tokovima u veliku maticu, što je na kraju dovelo sva èetiri toka u jedno duboko korito.Velika je rijeka prihvatila stotine pritoka i vodu s dvaju ledom prekrivenih planinskih lanaca na svom putu širom kontinenta, no granitne stijene starih planina zaprijeèile su njezin prolaz dalje na jug. Na kraju su morale popustiti neiscrpivim pritiscima rijeke koja se probijala i otvorile su se, ali èvrsta stijena popuštala je polako.210 M lika Majka, stiješnjena u uskom prolazu, skupila je sva krila neposredno prije no što je naglo skrenula i probila se diku deltu u more koje ju je èekalo.li je to bilo prvi put da vidi punu velièinu goleme rijeke, a K lalar je, iako je ovuda veæ prošao, ranije taj prizor vidio iz ig kuta. Bili su zapanjeni pogledom. Strašna je širina izgle-, išc kao tekuæe more nego kao rijeka, a svjetlucava valovita ma odavala je samo malu naznaku goleme snage skrivene u mim dubinama.i ila je vidjela kako jedna odlomljena grana promièe premani Bilo je to jedva nešto više od štapa nošenog dubokomnomjernom strujom, no nešto je privuklo njezinu pažnju.I ilo je nešto dulje nego što je oèekivala da doðe do njih i kadi u ibližilo, zastao joj je dah. Nije to bila grana, bilo je cijelo dr-i ok je mirno plutalo pokraj njih, Ejla je zaèuðeno promatra- i Ino od najveæih stabala koje je ikad u životu vidjela.- To ti je Velika Majka - reèe Džondalar.n je veæ proputovao cijelom dužinom rijeke i znao je koli-i c duga i kakvim je zemljištem prošla i koliko je još Putovanjacl njima.

Premda Ejla nije potpuno shvaæala što sve to znaèi, razumjela da je, prikupljena na jednom mjestu na kraju svog dugog Pu-11 u a uja, golema, duboka i moæna Majka Rijeka dosegla svoj vrhunac-, velika koliko uopæe može biti..isiavili su uzvodno uz Veliku Majku, ostavljajuæi za sobom ušæe u Izmaglici, a s njom i veæinu kukaca koji su ih opsjedali. Tu su napuštali i otvorene stepe. Široki travnjaci i ravne moèvare prepustili su mjesto valovitim brežuljcima pokrivenim širokim šumama, prošaranim zelenim livadama.U sjeni šuma bilo je svježije. Tu su promjenu rado doèekali, toliko da.su došavši do širokog jezera, okruženog drveæem blizu predivne zelene livade, poželjeli stati i ulogoriti se iako je bila tek sredina poslijepodneva. Jahali su niz potok prema pješèanoj obali, no dok su se približavali, Vuk je poèeo režati i nakostriješe-ne grive pripremio se za borbu. I Ejla i Džondalar pogledom su pretraživali krajolik, pokušavajuæi vidjeti što je to uzbudilo životinju.- Ne vidim ništa opasno - reèe Ejla, - ali tu je nešto što seVuku ne sviða.Džondalar je još jednom pogledao lijepo jezero.- Ionako je prerano da se zaustavimo radi noæenja. Samo211 nastavimo - rekao je skreæuæi Trkaèa i usmjeravajuæi ga natn prema rijeci. Vuk je još malo stajao iza njih, a zatim ih je sustl gao.Jašuæi kroz ugodni šumoviti kraj, Džondalar je bio zadovo ljan što su odluèili da neæe rano stati na jezeru. Toga su pope "I neva prošli još nekoliko jezera raznih velièina, to ih je podruèje bilo puno. Pomislio je da je to i mogao oèekivati, prošavši ovud.i veæ ranije, no sjetio se da su Tonolan i on došli niz rijeku u ramu donskom èamcu, zaustavljajuæi se na obali samo povremeno.Ali uza sve to, imao je dojam da bi na tako idealnom mjestu moralo biti ljudi i pokušavao se sjetiti jesu li Ramudonci spominjali druge ljude s rijeke koji žive nizvodno. Meðutim, ništa od toga nije spominjao Ejli. Ako se ne pokazuju, znaèi da ne žele biti viðeni. Morao se, meðutim, upitati što je navelo Vuka da reagira tako borbeno. Je li to možda bio miris ljudskoga straha? Ili neprijateljstva?Dok se sunce poèinjalo spuštati za planine koje su se širile pred njima, zaustavili su se blizu manjeg jezera u kojem se skupljalo nekoliko rjeèica, što su dolazile s višeg zemljišta. Jedan je odvod vodio u rijeku, a velike pastrve i rijeèni lososi plivali su uzvodno prema jezeru.Još otkad su stigli do rijeke i stavili ribu na svoj redovni jelovnik, Ejla je povremeno plela mrežu sliènu onima koje je Bruno-vo pleme upotrebljavalo za lov na velike morske ribe. Najprije je morala napraviti niti, pa je isprobala nekoliko vrsta vlaknastih biljaka. Konoplja i lan bili su osobito dobri, iako je konoplja bila kruæa.Mislila je da je sada veæ isplela dovoljno da može isprobati mrežu u jezeru, pa je uzela jedan kraj, a Džondalar drugi i malo su se razmaknuli i krenuli prema obali, vukuæi mrežu meðu sobom. Izvukli su dvije velike pastrve, pa je to Džondalara još više zainteresiralo, i pitao se bi li se moglo na mrežu prièvrstiti kakvu ruèku, pa da i samo jedan èovjek može loviti ribu, èak i ne ulazeæi u vodu. Ta mu je misao ostajala u glavi.Ujutro su nastavili prema planinama koje su se protezale pred njima. Išli su kroz rijetko bogatu i raznoliku šumu. Drveæa je bilo svakakvog bjelogoriènog i zimzelenog i, kao i biljke u stepama, prostiralo se u mozaiènom uzorku jasno omeðenih šuma, ispresijecanih livadama i jezerima, a u nekim nižim krajevima tre-setištima i moèvarama. Neke su vrste drveæa negdje rasle u èistim staništima ili u zajednicama s drugim drveæem i biljem, ovisno o malimpromjenama u klimi, visini, navodnjenosti ili sastavu tla,212 u moglo biti glinasto ili pjeskovito ili od pijeska miješanogu om, ili u nekoliko drugih kombinacija.Zimzeleno je drveæe radije raslo na osojnim padinama i pjes-Itljim tlima, a tamo gdje je bilo vlažnije raslo je do velikih vi-i i usta šuma golemih smreka, koje su rasle i više od pedeseti 1111 u visinu, zauzimala je nižu padinu koja se uzdizala don i va koji su izgledali kao da su jednake visine i koji su, èetr- uik metara visoki, rasli neposredno iznad njih. Visoke šumemnozelenih jela smjenjivale su se s gustim zajednicama viso- 111 debelih, breza bijele kore. Èak su i vrbe rasle više od dvade-i metara.Na prisojnim obroncima s vlažnijim i plodnijim tlom i široko-ii.i je bjelogorica takoðer postizala zadivljujuæe visine. Skupine Olemih hrastova sa savršeno ravnim deblima iz kojih nisu str-lie pojedine grane, osim krošnji sa zelenim lišæem na vrhu, rali su do gotovo pedeset metara. Nepregledne lipe i jaseni donali su gotovo iste visine, a velièanstveni javori nisu mnogo zaostajali za njima. Daleko pred sobom putnici su vidjeli srebrna-io lišæe bijelih topola umiješanih meðu hrastove, a kad su tamo stigli vidjeli su da je u šumi sve puno šumskih vrabaca koji su se e.

ni jezdili u svakoj pukotini. Ejla je èak nalazila njihova gnijezda u gnijezdima drugih ptica gdje su bili i mladi ptiæii jaja domaæina. Bilo je i mnogo crvendaæa, no njihovi su mladi veæ napustilignijezda.Na kosijim padinama, gdje su prorezi u lisnatom pokrovu propuštali više sunca do zemlje, i niže je raslinje bilo bogato. Kascvali klimatisi i ostale povijuše èesto su se spuštale s visokih krošanja. Jahaèi su prišli šumi brijestova i bijelih vrba, pokrivenih penjaèicama koje su se uspinjale uz debla i puzavicama koje su visjele. Tu su bila gnijezda mnogobrojnih pjegavih orlova i crnih roda. Prošli su pokraj jasika koje su treperile nad grmljem ostružica i gustih iva pokraj jednog potoka. Miješana dubrava velièanstvenih brijestova, skladnih breza i mirisnih lipa penjala se uz jedan obronak, a u njihovoj sjeni rasla je šikara jestivog bilja koje su veæ bili prestali brati: maline, borovnice, lijeske s još uvijek ne baš zrelim lješnjacima, baš onakvima kakve je Ejla voljela, i pinije koje su imale hranjive tvrde sjemenke uèešerima.Nešto dalje bio je šumarak graba koji je potisnuo bukvu, a bukva mu to vratila malo dalje - i jedno veliko srušeno stablo graba, pokriveno žutonaranèastim pokrovom medenih gljiva, što je Ejlu potaklo da se najozbiljnije pozabavi branjem. Džondalar213 joj se pridružio u skupljanju ukusnih jestivih gljiva koje je 11 a on je otkrio i pèelinjak na jednom drvetu. S dimnombaklji i sjekirom popeo se improviziranim ljestvama napravljenim.! jednog palog jelinog drveta na kojem su još èvrsto stajali bati l grana i izložio se ponekom ubodu da bi došao do saæa. Najvi i dio te rijetke slastice posrkali su na licu mjesta, zajedno s pok jom pèelom, smijuæi se kao djeca ljepljivom neredu koji su ni pravili na sebi.Ti su južni krajevi odavno bili prirodni rezervat drveæa, bilja i životinja umjerene klime, istisnutih iz ostatka kontinenta, gdje vladala hladna i suha klima. Neke su vrste borova bile tako stan da su vidjele kako planine rastu. Odnjegovane u malim prostori ma s povoljnim uvjetima za preživljavanje, preživjele su vrste hi le spremne da se, èim se klima opet promijeni, brzo prošire na krajeve koji im se otvore.Èovjek, žena, dva konja i vuk nastavili su u svom zapadnom smjeru uz široku rijeku prema planinama. Sada su pojedinosti veæ bile vidljivije, a snježni su vrhunci bili tako sveprisutan krajolik i njihovo napredovanje prema njima tako postupno da se jedva primjeæivalo da se približuju. Ponekad su skretali u sjeverna brda šumovitoga kraja, koja su znala biti gruba i strma, no najveæim su dijelom ipak ostali blizu ravnice oko korita rijeke. Zemljišta su bila razlièita, no šumovite su ravnice dijelile mnogo zajednièkih biljaka i drveæa s planinama.Stigavši do velikog pritoka koji je brzao s planina, putnici shvatiše da su došli do mjesta gdje se karakter rijeke znatnije mijenja. Pritok su prešli pomoæu zdjelastog èamca, no uskoro zatim došli su do druge brze rijeke. Bilo je to baš na skretanju prema jugu, kamo je Velika Majka Rijeka stigla skreæuæi po rubu podnožja planinskog lanca. Ne mogavši se uspeti na sjeverne visoravni, rijeka je naglo skrenula i izdubila stijenu da bi mogla doæi do mora.Zdjelasti se èamac pokazao korisnim za prelazak drugog pritoka, iako su od utoka morali putovati uzvodno uz pritok do manje nemirnog mjesta za preveslavanje. Još se nekoliko manjih struja pridružilo Majci ubrzo ispod zavoja. Slijedeæi lijevi zaokret, putnici malo skrenuše prema zapadu, a zatim opet natrag. Velika im je rijeka još uvijek bila s lijeve strane, no sada pred njima više nisu bile planine. Planinski im je lanac sada bio na desnoj strani i prema jugu su se pred njima otvarale suhe stepe. Daleko naprijed obzor su zatvarali daleki ružièasti vrhunci.Putujuæi uzvodno, Ejla je i dalje promatrala rijeku. Znala je 11 vode pritoka otišle niz struju i da je velika rijeka sada manjei nego što je bila. Široki tok tekuæe vode nije se èinio znat-clrukèiji, no ipak je imala dojam da su se vode Velike Majke l ako smanjile. Bio je to osjeæaj koji se nalazio negdje dubljenanja i ona je i dalje pokušavala vidjeti je li se golema rijekaunijenila na neki vidljiviji naèin.Nije dugo prošlo i izgled velike rijeke doista se promijenio." nihoko ispod prapora, plodne zemlje koja je nastala od prahaOj I su sitno samljeli veliki ledenjaci, a raznijeli vjetrovi, i podiinom, pijeskom i šljunkom koje je tisuæama godina taložila te-UÆa voda, ležao je prastari masiv. Izdržljivi temelji starih plani-I.I oblikovali su se u èvrsti štit koji je bio tako nepomièan da sei initna kora koju su nemoljivi pokreti zemlje nagurali na njega,UH irala zgužvati i propeti u planine èiji su ledeni pokrivaèi sadahlc-.štali na suncu.Skriveni se masiv širio pod rijekom, no izloženi greben, s vre-iiu"nom ispran, ali još uvijek dovoljno visok da rijeci zaprijeèi iz-li na more, natjerao je Veliku Majku da skrene na sjever, traže- i ispust. Napokon je nepopustljiva

stijena nerado predala uzak I irolaz, no prije no što se opet prikupila unutar uskih rubova, golema rijeka neko je vrijeme tekla usporedo s morem po ravnici, mlitavo se šireæi u dva korita povezana mrežom krivudavih rukavaca.Ostaci šume ostali su iza Ejle i Džondalara koji su jahali prema jugu, u podruèje ravnièarskog krajolika i niskih, zaobljenih brda pokrivenih suhom travom, blizu goleme moèvare uz rijeku. Taj je krajolik podsjeæao na široke stepe uz ušæe, no bila je to toplija i suhlja zemlja, u kojoj je bilo i dijelova s pješèanim dinama koje su na mjestu držale izdržljive trave otporne na sušu i drveæe, rijetko èak i blizu vode. Grmlje, najviše vrijesak, te kadulja i aromatièni tarkanj bili su glavni meðu drvenastim biljem koje se trudilo izboriti opstanak na suhom tlu, ponekad istiskujuæi patuljaste borove i vrbe koji su se držali blizu obala.Moèvara, poplavno podruèje izmeðu glavnih tokova rijeke, bila je velika gotovo kao ona u velikoj delti i jednako bogata trskom, vodenim biljem i životinjama. Niski otoci s drveæem i malim livadama bili su okruženi blatnjavim žutim rukavcima ili pak boènim tokovima èiste vode, u kojima je bilo mnogo ribe, èesto i neobièno velikih primjeraka.Jahali su otvorenim poljem prilièno blizu vode kad je Džon-dalar naglo zaustavio Trkaèa. Ejla je stala pokraj njega.Na njezin zbunjeni izraz osmjehnuo se i prije nego što je stigla progovoriti

214 215 utišao ju je stavivši prst na usta i pokazao bistro jezerce. Podvo dno bilje njihalo se u nevidljivim strujama. Na prvi pogled nije primijetila ništa neobièno, no tada se, bez napora kližuæi iz zelenih dubina, pojavi golemi i prelijepi zlatni šaran. Jednoga drugog dana vidjeli su nekoliko jesetri u malom zaljevu, te su ribetine bile punih deset stopa duge. Džondalara je to podsjetilo na neugodan dogaðaj koji je doživio s jednom strašno velikom ribom i pomislio je to isprièati Ejli, no prešutio je to.Trstici, jezerca i uvale uz krivudavi rijeèni tok bili su pticama dobro mjesto za gniježðenje. Velika jata pelikana klizala su na uzlaznim strujama toplog zraka, tek pomalo pomièuæi široka krila. Razne krastaèe i jestive žabe pjevale su u svojim veèernjim zborovima i ponekad poslužile kao hrana. Putnici su zanemarivali male guštere koji su gmizali po blatnjavim obalama, a izbjegavali su zmije. Èinilo se da u tim vodama ima više pijavica, zbog èega sumorali opreznije birati mjesta na kojima æe se kupati, iako su Ejli ti èudni stvorovi, koji su se hvatali za ljude i neprimjetno im sisali krv, bili zanimljivi. Najteže je bilo s najmanjim živim biæima. Blizina moèvare znaèila je i mnogo kukaca. Èinilo se da ih je više no prije i ponekad su ljudi i životinje morali uæi u rijeku da ih se riješe.Dok su prilazili južnom rubu planinskog lanca, planine na zapadu povlaèile su se, tako da se izmeðu velike rijeke koju su slijedili i niza bijelih vrhunaca na jugu sada prostirao širi pojas ravnica. Snijegom pokriveni lanac završavao je oštrim kutom, gdje se druga grana lanca u smjeru istok-zapad spojila s granom pokraj koje su jahali.Nedaleko od najizboèenijeg jugoistoènog ruba, dva su visoka vrhunca stršala iznad svega ostalog. Nastavljajuæi prema jugu uz rijeku i dalje se udaljavajuæi od veæeg lanca, stekli su dojam o daljinama. Pogled unatrag otkrivao im je punu širinu dugoga niza visokih vrhova, koji su se prostirali prema zapadu. Na najvišima je blještao led, a snijeg im je prekrivao strme obronke i pokrivao bjelinom susjedne vrhove - što je stalno podsjeæalo kako je kratko razdoblje ljetnih vruæina na južnim ravnicama samo kratak meðuèin u zemlji gdje vlada led.Ostavivši za sobom planine, pogled na zapad èinio se praznim; neprekinute suhe stepe èinile su ravnicu bez izdvojenih detalja koliko god im je oko moglo doseæi. Bez šumovitih brežuljaka ili golih vrhunaca koji bi im razbilijednoliènost, jedan se dan prelijevao u drugi bez veæih promjena dok su putovali lijevom obalom moèvarom obrubljenog vodenog toka. Na jednom se Rljestu rijeka opet spojila u jedno korito i s druge su strane vi-deli stepe nešto bogatije drveæem, a u velikoj je strujijoš uvijek bilo otoka i trstika. No prije veèeri toga dana, Velika Majka se Opel razdvojila. Putujuæi uz nju, putnici su nastavili prema jugu .kreæuæi samo malo na zapad. Što su im bliže bili, to su im se I laièki ružièasti vrhunci èinili višima i poèeli su pokazivati svoju i N isibnost. Za razliku od oštrih šiljaka na sjeveru, planine na ju-ii, iako visoke dovoljno da im pokrivaè od snijega i leda ostane dugo u ljeto, bile su zaobljene i doimale se kao da su im na vrho- ima visoravni. 1 južne su planine utjecale na tok rijeke. Kad su im se putnici približili, vidjeli su da se velika matica mijenja na Baèin kakav su veæ vidjeli. Krivudavi rukavci spajali su se i izravnavali pa ulijevali u druge i na kraju u glavna korita. Otoci i trs-IK i nestajali su, a nekoliko se rukavaca uoblièilo u duboko široko korito na mjestugdje je prema njima skretala golema vodenamasa.Džondalar i Ejla slijedili su korito oko zavoja i na kraju su i "pet jahali prema zapadu, prema suncu koje se spuštalou jarko-crvenu izmaglicu. Nisu se vidjeli nikakvi oblaci i Džondalar se pitao što je izazvalo tu prodornu jednoliènu

boju koja se odbijala od kršnih vrhunaca na sjeveru i krutih visoravni preko rijeke, dajuæi uskomešanoj vodi krvavi izgled.Nastavili su uzvodno, uz lijevu obalu, tražeæi dobro mjesto za prenoæište. Ejla se opet zatekla u prouèavanju rijeke,na što ju je navodila velièanstvena struja. Nekoliko se pritoka raznih velièina, pa i prilièno velikih, veæ ulilo s obijustrana u široku rijeku i svaki je pridodao svoju masu vode. Ejla je shvaæala da je Velika Majka sada manja za velièinu svake rijeke koju bi prošli, no bila je lako velika da se još uvijek nije moglo vidjeti nikakvo smanjenje njezinih voda. A ipak, negdje u dubini, mlada je žena osjeæala to smanjenje.Probudila se prije zore. Voljela je jutarnju svježinu. Napravila je svoj gorki èaj protiv trudnoæe, a zatim èaj od estragona i kadulje za još uvijek usnulog muškarca i za sebe. Popila ga je gledajuæi kako sunce budi planine na sjeveru. Poèelo je prvim ružièastim naznakama koje su ocrtale dva ledena vrhunca odsijavajuæi ružièasti sjaj s istoka. A onda odjednom, èak i prije no što je rub sjajne vatrene lopte poslao zrake preko obzora, blistavi su ga vrhunci najavili.Polazeæi dalje, oèekivali su vidjeti kako se rijeka opet raèva; iznenadilo ih je što je ostala u jednom širokom koritu. U širokoj je

216 217 matici nastalo nekoliko grmovitih otoka, no ona se nije razdijeli la u odvojena korita. Bili su toliko navikli na prizor kako rijck.i u širokom i nepravilnom toku vijuga kroz ravnièarske travnja!" da im je bilo neobièno vidjeti tu veliku vodu sputanu makar ini manjem dijelu puta. Ali rijeka je nepogrešivo birala najniži prota krivudajuæi oko i izmeðu velikih planina širom kontinenta. Dok je tekla na istok kroz najjužnije ravnice svoga dugog putovanja, nisko je zemljište našla u podnožju erodiranih planina i to j ukrotilo i odredilo njezinu desnu obalu.Na lijevoj obali, izmeðu rijeke i oštro savijenih blještavih grc bena od granita i škriljevca na sjeveru, ležala je ravna ploèa, uglavnom od vapnenca, prekrivena pokrovom lesa. Bio je to grub kraj izložen burnim elementima. Oštri vjetrovi s juga sušili su zemlju ljeti; visoki tlak iznad sjevernog ledenjaka tjerao je hladni-mase ledenog zraka prekootvorenog prostora zimi, divlji olujni vjetrovi s mora èesto su se zalijetali s istoka. Povremene jake kiše i vjetrovi koji su brzo sušili dovodili su, zajedno s izmjenama temperaturnih krajnosti, do toga da se vapnenac pod propusnimlesom lomio, što je stvaralo strme škrape na ravnim otvorenim poljima.Otporne su trave uspijevale ipak opstati u suhom vjetrovitom kraju, no drveæa gotovo da nije bilo. Jedini oblik drvenastog bilja bile su neke vrste grmlja koje su mogle izdržati i sušnu vruæinu i ledenu hladnoæu. Tu i tamo moglo se vidjeti grm metljike s tankim granèicama i perjastim lišæem te sitnim bijelim cvjetiæima, ili jelenje trnjike s crnim okruglim bobicama i oštrim trnjem, pa i ponešto malih grmova crnog ribiza. Najviše je, meðutim, bilo raznih vrsta artemizija, meðu kojima je bio i jedan Ejli nepoznati pelin.Njegove su crne stabljike izgledale gole i mrtve, no kada je neke ubrala, htijuæi ih upotrijebiti za vatru, otkrila je danisu suhe i krte, nego zelene i soène. Poslije kratke kiše iz njih bi se otvorili nazubljeni listovi sa srebrnastim nalièjem, a na oštrim granèicama pojavilo bi se mnoštvo žutih cvjetiæa. Izuzmu li se tamnije stabljike, biljka je bila slièna poznatoj svjetlijoj vrsti, koja je èesto rasla uz stepske trave dok sunce ne bi isušilo ravnicu. Zatim bi opet poprimile beživotan izgled mrtvih biljaka.Svojim bogatstvom biljnog svijeta južne su ravnice hranile mnoštvo životinja. Nije ih bilo koje veæ nisu vidjeli u stepama na sjeveru, no omjeri su bili drukèiji, a neke vrste kojima je draža hladnoæa, poput mošusnoga goveda, nisu silazile tako daleko na jug. Meðutim, Ejla nikad nije vidjela toliko sajga na jednome tijestu. Bile su vrlo èeste, viðalo ih se na gotovo svim otvorenim ravnicama, no obièno nisu bile tako brojne.1 jla se zaustavila promatrajuæi krdo neobiènih životinja nespretnog izgleda. Džondalar je bio otišao istražiti jedan prilaz rijeci na kojemu je nekoliko panjeva virilo iz šljunka. Na ovoj strani ri-icke nije bilo drveæa pa se èinilo da jenetko te panjeve postavio namjerno. Kad ju je sustigao, izgledala je kao da gleda nešto da-jško.- Nisam siguran - reèe on. - Te su panjeve mogli postavitipeki ljudi s rijeke; možda netko tu veže èamac. A moglo bi to bitii naplavljeno drvo.Ejla klimnu i pokaže prema stepi. - Pogledaj koliko je sajgi!U prvom ih trenutku Džondalar nije vidio, jer bile su boje prašine, no onda je vidio obrise njihovih uspravnih spiralnih rogova s vrhovima koji su se neznatno svijali prema naprijed.- Podsjeæaju me na Izu. Duh sajge bio je njezin totem - reèe

ona, smješkajuæi se.Te su antilope nespretna izgleda uvijek u Ejli izazivale osmijeh svojim viseæim nosovima i neobiènim hodom, koji ipak nije smetao njihovoj brzini. Vuk ih je rado gonio, no bile su tako brze da im se samo rijetko uspijevao približiti, a i tada ne zadugo.Èinilo se da sajge osobito vole onaj crni pelin, a bilo ih je znatno više nego u obiènim krdima. U obiènom je krdu bilo deset do petnaest životinja, uglavnom ženki s po jednim ili dva mladunèeta; neke od majki ni same nisu bile starije od godinu dana; a ovdje ih je u krdu bilo i po pedeset.Ejla se pitala što je s mužjacima. U veæem ih je broju viðala uglavnom samo u vrijeme rike, kad se svaki trudio pružiti Užitak što veæem broju ženki i što više puta. Poslije toga uvijek bi se nalazile lešine mužjaka.Kao da su se mužjaci iscrpili Užicima i prepustili ono malo hrane ženkama i mladunèadi.Bilo je i nešto kozoroga i muflona, koji su obièno radije ostajali blizu strmih škrapa i grebena, po kojima su se lako penjali. Golema krda turova raštrkala su se uokolo. Veæina je imala jednobojna krzna tamne crvenkastocrne boje, no iznenaðujuæe mnogo ih je imalo i bijele pjege, koje su na nekima bile i prilièno velike. Vidjeli su i sitno pjegave jelene lopataše šarenjake i mnogobrojne onagre. Njiska i Trkaè promatrali su sve kopitare, no osobito su ih onagre privukle. Gledali su krda konjolikih magaraca i dugo njuškali kupèiæe njihova izmeta.

218 219 Tu je bio i uobièajeni raspon manjih stepskih životinja: su slika, svizaca, hrèaka, zeèeva i jedna vrsta zamorca koja je Ejli bila nova. Na broju su ih održavali grabežljivci koji su ih lovili. Vidjeli su manje divlje maèke, veæe risove i goleme špiljske lavove, a èuli su i hihotanje hijena.U danima što su slijedili rijeka je èesto mijenjala smjer. Krajolik je na lijevoj strani, onoj kojom su putovali, uglavnom ostajao nepromijenjen - travnati niski brežuljci i ravnice s oštrim kamenim grebenima te planine u pozadini - primijetili su da druga obala postaje sve neravnija i raznolikija.Pritoci su duboko rovali dolinama, a drveæe je raslo na ispranim planinama, èesto pokrivajuæi cijele padine, sve doobale.Usjeèena brda i neravno zemljište koje je odreðivalo južnu obalu, pridonijelo je krivudanju rijeke u svim smjerovima, pa èak i natrag, no opæi je smjer ipak bio prema istoku odnosno prema moru.U širokim lukovima i vijuganjima velika se voda ponekad dijelila i razilazila u odvojena korita, no pritom više nisu nastajale moèvare kao u delti. Bila je to jednostavno golema rijeka ili, na ravnijem zemljištu, vijugavi niz velikih paralelnih tokova uz koje je raslo gušæe grmlje i zelenija trava.Iako ponekad dosadan, Ejli je sada nedostajao zbor žaba, iako se kreket šarenih krastaèa još uvijek èuo kao stalni pripjev u noænoj kakofoniji. Bilo je i guštera i stepskih zmija, a s njima su tu bili i izrazito lijepi ždralovi koji su se hranili gmazovima, kukcima i puževima. Ejla je voljela promatrati kako par dugonogih ptica, modrikastosivih s crnim glavama i bijelim kukmicama iza oèiju, hrani mladunèad.Meðutim, komarèi joj nisu nedostajali. Ostavši bez moèvarnog tla u kojem su se množili, dosadni su insekti uglavnom nestali. Mušica, ipak, nije nestalo, još su uvijek u oblacima salijetali putnike, osobito one s krznima.- Gle, Ejla! - reèe Džondalar, pokazujuæi joj jednostavnu konstrukciju od trupaca i kolaca na rubu rijeke. - Ovo je pristaništeza èamce. To su napravili Ljudi s rijeke.lako nije znala što je to pristanište za èamce, bilo je oèigledno da ovo nije bilo sluèajno razmješteno drvo. Bilo je sagraðeno za ljudsku upotrebu. Žena osjeti kako kroz nju struji uzbuðenje.- Znaèi da tu negdje ima ljudi?- Vjerojatno ih nema baš sada - nema èamaca u pristaništu- ali sigurno nisu daleko. Ovo mjesto mora biti èesto u upotrebi. l hi se trudili napraviti ga ako se njime ne služe èesto, a ne bi uš èesto dolazili na mjesto koje im je daleko.I ondalar je još malo prouèavao pristanište, a onda pogle-l.i u vodno i preko rijeke. - Nisam siguran, ali rekao bih da oniI oj i su izgradili ovo pristanište žive na drugoj strani rijeke i ovdjei u i staju kad prijeðu rijeku. Možda na ovu stranu dolaze u lov iliskupljanje korijenja ili nešto slièno.Nastavljajuæi uzvodno, stalno su pogledavali na suprotnu n mu. Osim površno i opæenito, dosad uglavnom nisu obraæali mnogo pažnje na drugu obalu i Ejli se èinilo da je preko možda bilo ljudi koje prije nisu vidjeli. Nisu se

jako udaljili kad i iondalar na vodi opazi pokret, nešto uzvodno. Zastao je da provjeri.- Ejla, pogledaj ono - reèe on kad se i ona zaustavila pokrajnjega. - To bi mogao biti ramudonski èamac.Pogledala je i nešto vidjela, no nije bila sigurna što je to. Potakli su konje da požure. Prišavši bliže, Ejla vidje èamackoji nije lio slièan onima koje je ranije vidjela. Poznavala je samo mamu-tonske èamce, kožom pokrivene okvire u obliku zdjele poput onoga koji su vukli u saonicama. Èamac koji je sada vidjela bio ic od drva i na vrhu je imao šiljak. U njemu je bilo nekoliko ljudi iclan za drugim. Prilazeæi bliže, vidjela je da na drugoj obali ima još ljudi.- Hojla! - pozva ih Džondalar, mašuæi rukom u pozdrav. Viknuo je još nekoliko rijeèi koje Ejli nisu bile poznate iako je postojala neka sliènost s mamutonskim.Ljudi u èamcu nisu odgovorili, a Džondalar se pitao jesu li ga èuli, iako je bio uvjeren da su ga vidjeli. Opet je zazvao, i sada je bio siguran da su ga èuli, no nisu mu odmahnuli. Stali su svom snagom veslati na drugu stranu.Ejla vidje i da ih je primijetio jedan od ljudi na drugoj obali. Pritrèao je drugima i pokazao preko rijeke, prema njima, a zatim on i još nekoliko drugih žurno odoše. Dvoje je ljudi ostalo dok èamac nije stigao do obale, a onda i oni odoše.- Opet zbog konja, zar ne? - rekla je Ejla.Džondalaru se uèini da vidi titraj suze. Ionako ne bi bilo pametno ovdje prijeæi rijeku. - Nastamba Šaramudonaca koje ja poznajem na ovoj je strani.- I meni se èini - reèe ona dajuæi Njiski znak da krene. - Ali mogli su prijeæi u tom èamcu. Mogli su barem odgovoriti na tvoj pozdrav.- Ejla, pomisli kako mi èudno izgledamo na konjima. Mora-

220 221 mo im izgledati kao neki duh s èetiri noge i dvije ruke - reèe on. - Ne smiješ ih optuživati zato što se boje neèega što ne poznaju.Pred njima, preko vode, vidjela se prostrana dolina koja se spuštala s planina gotovo do razine silne rijeke.Prilièno velika je rijeka tekla sredinom te doline i ulijevala se u Veliku Majku s vrtloženjem koje se prenosilo na obje strane. Rijeka se tu širila.U dolini, blizu ušæa, ali na kosini, vidješe nekoliko nastambi od drveta, oèito naselje. Oko njih su stajali ljudi, zureæi u putnike koji su prolazili drugom obalom.- Džondalare - reèe Ejla, - siðimo s konja.- Zašto?- Da ljudi bar vide da izgledamo kao ljudi i da su konji samo konji, a ne neki dvoglavi stvorovi s èetiri noge - Ejla sjaše i poèe hodati pred kobilom.Džondalar kininu, prebaci nogu i skoèi. Slijedio ju je, držeæi povodac u ruci. Ali žena je tek bila krenula kad se Vuk iznenada zaleti prema njoj i poèe je pozdravljati na svoj naèin. Skakao je, stavljao joj šape na ramena, lizao i nježno joj grickao lice. Kad je napokon prestao, nešto, možda miris koji je doletio s druge strane, dojavi mu da su tamo ljudi koji gledaju. Otišao je do obale i, podigavši glavu, zapoèeo niz urlika koji su se razvili u vuèje zavijanje od kojega zastaje dah.- Zašto to radi? reèe Džondalar.- Ne znam. Veæ dugo nikoga nije vidio. Možda im se veseli pa ih želi pozdraviti - reèe Ejla. - I ja bih, ali ne bi nam bilo lako prijeæi preko rijeke, a oni ne žele doæi ovamo.Još otkada su prošli veliki zaokret rijeke koja je skrenula prema suncu na zalasku, putnici su skretali lagano južno usvom inaèe zapadnom smjeru. Ali iza doline gdje su se planine opet okrenule, pošli su ravno prema zapadu. Sada subili najjužnije na svome Putovanju i bilo je najtoplije doba godine.Za najtoplijih ljetnih dana, dok je žarko sunce pržilo doline bez ijedne sjene, iako je led debeo kao planine pokrivaoèetvrtinu cijele Zemlje, vruæina je znala biti vrlo teška u južnim podruèjima kontinenta. Snažan i neprekidan vruæivjetar zamarao je živce i samo pogoršavao stanje. Jašuæi kroz sprženu stepu na konjima ili hodajuæi uz njih da bi se životinje odmorile, èovjek i žena upali su u svakodnevnu rutinu koja je putovanje uèinila, ako veæ ne lakšim, onda barem podnošljivim. Probudili bi se s prvim odsjajima zore koji su se vidjeli naim sjevernim vrhuncima i poslije lakog doruèka od vruæeg

MI hladne hrane krenuli bi i prije punoga dnevnog svjetla. Uz-i K i se, sunce bi udaralo na stepu tako snažno da su se iz zem-i lizali titravi valovi vruæine. Naslaga osušenog znoja prekrivala u namnjelu kožu ljudi i natapala krzna Vuka i konja. Vukov jei k visio iz gubice i dahtao je od vruæine. Nije mu se dalo trèati i11 i.ivati ili loviti, nego je držao korak uz Njisku i Trkaèa, koji suUpsali nisko oborenih glava. Njihovi bi jahaèi ravnodušno visjeliHl njima, puštajuæi konje da idu svojim korakom; u zagušljivoj "dnevnoj sparini nisu govorili mnogo.Kad više ne bi mogli izdržati, potražili bi ravni žal, najradije I llizu nekog bistrog rukavca ili nekog sporijeg korita Velike Majke. Lak ni Vuk se nije odricao kupanja u mirnijoj vodi, iako je još uvijek izbjegavao plivanje na mjestimagdje bi rijeka brže tekla. Kad I "i ljudi s kojima je putovao skrenuli prema rijeci, sjahali i poèeli skidati košare, zatrèao bi se i prvi skoèio u vodu. Ako je voda bila i leki pritok, obièno bi ušli u vodu i najprije bi se bacili u hladnu u du, osvježili se i pregazili je, a tek bi onda skidali košare i ormus konja.Preporodivši se poslije kupanja, Ejla i Džondalar potražili bi 6ega ima za jelo, ako im veæ nije ostalo otprije ili ako nisu našli nešto usput. Hrane je i u suhim i prašnjavim stepama bilo u izobilju, a osobito u vodi - za onoga tko bi je znao nabaviti.Gotovo uvijek kad bi to poželjeli uspijevali su uhvatiti ribu. Ponekad su lovili Ejlinim naèinom, ponekad Džondalarovim, a ponekad su kombinirali obje metode. Kad bi to bilo zgodno s l"jlinom bi dugom mrežom uhodali u vodu i vukli je meðu sobom. Džondalar je napravio ruèku za dio njezine mreže i tako dobio nešto poput hvatalice.Nije još bio zadovoljan tom napravom, ali u nekim je situacijama bila korisna. Takoðer je lovio i svojevrsnim blinkerom - komadom kosti koji bi zašiljio s oba kraja i èvrsto svezao jakim konopcem. Kao meku stavili bi komadiæe mesa, ribe ili crve. Kad bi riba progutala mamac, brzim trzajem kost bi se u njezinu ždrijelu postavila okomito izabila.Tim je mamcem Džondalar znao uhvatiti prilièno velike ribe, a izgubivši jednu takvu ribu, napravio je i kuku sliènuharpunu da ih lakše izvuèe. Poèeo je od raèvaste grane koju je odrezao baš ispod raèvi. Dulji krak upotrijebio je kao držak, kraæi je zašiljio, pa mu je služio kao kuka za izvlaèenje ribe. Uz rijeku je bilo manjega drveæa i grmlja i prve kuke koje je izradio služile su svr-

222 223 si, no nikako mu nije uspijevalo napraviti dovoljno èvrstu kuki koja bi mu dulje potrajala. Težina i koprcaji krupnijih riba èeste bi ih lomile i stalno je tražio èvršæe drvo.Pokraj rogova je najprije samo prošao, primjeæujuæi da su tu i da ih je vjerojatno odbacio trogodišnji jelen, no nije obratit pažnju na njihov oblik. No rogovi su mu ostali u sjeæanju i odjeci nom se sjetio zavrnutog èeonog paroška, pa se vratio po rogove Bili su èvrsti i tvrdi, bilo ih je vrlo teško slomiti, a bili su i pravi velièine i oblika. S malo oštrenja mogli su se pretvoriti u izvrsni. kuku.Ejla je još uvijek ponekad lovila ribu rukom, onako kako ji. je Iza nauèila. Džondalar ju je s divljenjem gledao. Postupak ji jednostavan, stalno je u sebi ponavljao, no nije ga mogao svla dati. Trebalo je samo vježbe, spretnosti i strpljenja - beskrajnoj strpljenja. Ejla bi potražila korijenje, naplavljeno granje ili stijeni koje bi se nadnijele nad obalu, i ribe koje su se na takvim mjesti ma rado odmarale. Uvijek bi se okrenule uz struju, pokreæuæi rer i peraje neznatno, zapravo samo koliko je trebalo da ostanu gdji jesu, da ih struja ne odnese.Kad bi vidjela pastrvu ili manjeg lososa, ušla bi u vodu iza ribe, puštajuæi da joj ruka visi u struji, i polako bi gazilauzvodno Još bi više usporila kad bi se primakla ribi, pazeæi da ne podigne mulj i ne uzburka vodu, što bi ribu natjeralo u strelovit bijeg Oprezno bi, straga, uvukla ruku pod ribu i sasvim bi je lagane dirnula i škakljala, što ribe,èini se ne bi primijetile. Kad bi prišla do škrga, brzo bi ih uhvatila i izbacila ribu iz vode na obalu. Tada bi obièno Džondalar skoèio i zadržao je da se ne odbaci natrag n vodu.Ejla je otkrila i slatkovodne školjke, sliène onima kakvih je bi lo u moru blizu špilje Brunova plemena. Tražila je i biljke poput lobode i podbelja, u kojima prirodno ima više soli, kako bi po punila veæ istanjene zalihe, a skupljala jei drugo korijenje, lišæe i sjemenke koje su dozrijevale. U stepi i grmlju bilo je mnoge jarebica. Mala obiteljska leglaokupljala su se u velika jata. Debele su ptice bile dobre za jelo, a nije ih bilo teško uloviti.Za najveæih vruæina, poslije podneva, dok bi se kuhao njiho glavni obrok, odmarali su se. Buduæi da je blizu rijeke

bilo samo kržljavog drveæa, obièno bi razapeli šator kao tendu da im napra vi bar malo hlada od žarke vruæine u otvorenom krajoliku. Kas nije popodne, kad bi popustila vruæina, nastavljali bi put. Jašuæi prema suncu na zalazu, nosili su svoje stožaste slamnate šešire ne bi li oèi zadržali u sjeni. Kad bi blještava kugla potonula za i ir poèeli bi tražiti mjesto gdje æe prenoæiti; mali logor podig-i u suton, a ponekad, kad bi puni mjesec osvjetljavaostepe ijim hladnim sjajem, nastavili bi jahati i noæu. Veèera im je obièno bila prilièno lagana, èesto ono što bi im i.ilo od podnevnog obroka, èemu bi dodali nešto sirova povr-i sjemenja ili mesa ako bi im se našlo na putu. Za jutro bi primili nešto što se može jesti brzo i hladno. Obièno su hranili uka. Iako je noæu tražio hranu za sebe, navikao se i na peèe-" meso, a zavolio je i zrnje i povræe. Rijetko su postavljali šator, ko su im topla krzna za spavanje dobro došla, jer se noæu zrak

i hladio, a jutra su èesto donosila hladnu izmaglicu.Povremeni ljetni pljuskovi praæeni grmljavinom i prolomi

Maka donijeli bi im neoèekivano i obièno dobrodošlo osvježavajuæe zalijevanje, iako bi ponekad zrak bio još teži, a Ejla nije podnosila grmljavinu, jer ju je previše podsjeæala na potrese. Munja bljeskavica koja bi parala nebo osvjetljujuæi tamu uvijek ! u ih ispunila strahopoštovanjem, no Džondalara su više brinule

ne- koje bi udarile u blizini. Nije volio biti na otvorenom kad C grmjelo i uvijek bi tada poželio uvuæi se u vreæu za spavanje navuæi šatorsko krilo preko sebe, no tom bi se porivu uvijekiilupro i ne bi ga glasno priznao.S vremenom su, uz vruæinu, kukci postali najveæi problem. i t puri, pèele, ose pa i muhe i nešto komaraca nisu im osobito i losaðivali; ali oni najmanji od svih, oblaci sitnih mušica, izazivali MI najviše teškoæa. Ljudima su dosaðivale, a životinjama su bile propast. Uporne su mušice bile svuda, u ušima, njuškama i obrazima, i oznojenoj koži pod èupavim krznima.Stepski su konji ljeti uglavnom selili na sjever. Njihovo debelo krzno i mala tijela bijahu prilagoðena hladnoæi. Vukova je bilo i na južnim ravnicama - nijedan mesožder nije bio tako rasprostranjen - no Vuk je bio od sjeverne pasmine. S vremenom su vukovi, koji su živjeli u južnim krajevima, razvili nekoliko prilagodbi klimatskim uvjetima tog podruèja, njegovim toplim i suhim ljetima i zimama koje su bile gotovo jednako hladne kao u krajevima bliže ledenjacima, a znale su donijeti i znatno deblji snijeg. Tako su ti vukovi linjali mnogo više krzna kad bi zagrijalo, I i dahtanje preko isplaženih jezika bolje ih je hladilo.Ejla je uèinila što je god mogla da pomogne napadnutim životinjama, no ni svakodnevno kupanje u rijeci i razni lijekovi nisu im pomogli da se riješe siæušnih mušica. Nadražena mjesta, zaražena njihovim jajašcima, postajala su sve veæa, bez obzira na Iijlinu terapiju. Konji i Vuk linjali su se u pregrštima dlake iza

224 225 èega su ostajale mrlje gole kože, a njihova debela krzna izgubil.i su sjaj i punoæu.Ispiruæi ublažujuæom tekuæinom jednu ljepljivu otvorenu ra nu blizu Njiskina uha, Ejla je rekla: - Veæ mi je muèno od ove vruæine i tih užasnih mušica! Hoæe li ikad zahladiti?- Mogla bi još poželjeti ovu vruæinu prije nego što stignemo - odgovorio joj je Džondalar.Postupno su se stjenovite visoravni i visoki vrhovi sa sjevera privukli bliže, a isprani lanac južnih planina postao je viši. Sva skretanja i zavijanja njihovog uglavnom zapadnog smjera vodila su ih samo neznatno prema sjeveru. Zatim su skrenuli prema jugu prije oštrog zaokreta koji ih je poèeo voditi na sjeverozapad, a zatim u luku skrenuo prema sjeveru i na kraju na neko vrijeme èak i istoku, prije zaokreta koji ih je napokon usmjerio opet prema sjeverozapadu.Džondalar nije jasno znao zašto - jer nije bilo nikakvih orijentira koje bi mogao toèno prepoznati - ali èinilo mu se da mu je krajolik poznat. Slijedeæi rijeku, otišli bi prema sjeverozapadu, no on je bio siguran da æe rijeka opet skrenuti. Zato je prvi put od velikog ušæa, odluèio napustiti sigurnost Velike Majke i krenuti na sjever uz jedan pritok, prema predgorju visokih planina s oštrim vrhovima koje su sada bile znatno bliže rijeci. Pritok kojeg su sadaslijedili, postupno je skretao prema sjeverozapadu.Pred njima su se planine spajale; gorje koje se prikljuèivalo dugom luku ledom prekrivenog sjevernog lanca, zatvaralo se na ispranim južnim visoravnima, koje su postajale sve više i ledenije, dok meðu njima nije preostao samo uski tjesnac. Taj je lanac nekad zadržavao duboko kontinentalno more, okruženo visokim planinama, ali u tisuæljeæima što su prolazila, taj ispust, kroz koji je izlazio godišnji višak vode, poèeo je derati vapnenac, pješèenjak i škriljevac. Razina tog bazena polako se smanjivala, koliko se spuštao prolaz progrizen u stijenju, sve dok na kraju more nije oteklo, ostavljajuæi za sobom ravno dno koje je postalo morem trave. Uski tjesnac

ogranièavao je Veliku Majku èvrstim i otpornim zidovima od kristalnog granita. Vulkansko stijenje, koje je nekad bilo samo dio umiješan u mekše i lakše derivo stijenje tih planina, sada se uzdizalo na objema stranama. Bio je to dugi prolaz kroz planine do južnih ravnica i napokon do Berskog mora, a Džondalar je znao da nema naèina pješice proæi pokraj same rijeke tamo gdje se ona probija kroz kanjon. Nije bilo drugog izbora nego zaobiæi ga.226 14! ad su skrenuli i poèeli slijediti manju rijeku, zemljište je naj-i i Ije ostalo nepromijenjeno - suhi široki travnjaci s kržljavim gr- uljem blizu vode - samo što više nije bilo velike vode, no Ejla je mula dojam da nešto nedostaje. Široko korito velike rijeke pra-ilo ih je tako dugo da je sada bilo nelagodno ne vidjeti njezinu Utješnu prisutnost, koja im je pokazivala put. Nastavljajuæi pre-in,i predgorju i penjuæi se sve više, grmlje je jaèalo, postajalo sve Hie ilisnatije i širilo se sve dalje u ravnicu.Nestanak velike rijeke pogodilo je i Džondalara. Dok su putovali pokraj njezinih plodnih voda u prirodnoj ljetnoj vruæini, Uni su se pretapali s jednoliènošæu koja je ulijevala sigurnost. Pouzdanost njezinog obilja uljuljala ga je u samozadovoljstvo i otupjela njegove tjeskobne brige kako Ejlu sigurno dovesti kuæi. Skrenuvši s bogate Majke SvihRijeka, njegova se zabrinutost vratila, a promjene u krajoliku natjerale su ga da razmisli sto ih još èeka. Poèeo je procjenjivati zalihe i pitati se imaju li sa sobom dovoljno hrane. Nije više bio siguran da æe u manjoj fljeci tako lako loviti ribu, a još je manje bio siguran kako æe se prehraniti u šumovitim planinama.Džondalar nije tako dobro poznavao divljaè u šumama. Životinje širokih ravnica obièavale su se okupljati u krda i moglo ih se izdaleka vidjeti, a životinje u šumama živjele su zasebnije jer je bilo drveæa i grmlja koje ih je skrivalo.Dok je živio sa Ša-ramudoncima, uvijek je lovio s nekim tko je bolje poznavao taj kraj. Jedan dio tog naroda, Šamudonci, rado je lovio divokoze po vrletnim stijenama. Dobro su poznavali medvjede, veprove, šumske bizone i ostalu šumsku divljaè. Džondalar se sjeæao kako je Tonolan zavolio lov s njima u planinama. Ramudonci su pak poznavali rijeku i lovili njezine stvorove, osobito goleme jesetre. Džondalara su više zanimali èamci i vještine života na rijeci. Iako227I se i sam penjao s lovcima na divokoze, nije mu baš bilo stalo do visina. Vidjevši malo krdo crvenih srna, Džondalar odluèi da bi to mogla biti zgodna prilika za dopunu zaliha mesa koja æe im poslužiti još nekoliko dana, dok ne doðu do Šaramudonaca, a možda i za trampu s njima. Kad je to predložio, Ejla je to gorljivo prihvatila. Uživala je u lovu, a veæ neko vrijeme nisu mnogo lovi- li, osim nešto jarebica i ostale sitne divljaèi koju je obièno lovihi praækom. Velika Majka Rijeka bila je tako izdašnada nisu morali mnogo loviti.Blizu rjeèice našli su mjesto za logor, gdje su ostavili putnr košare i saonice, a zatim krenuše prema krdu noseæi bacaèe ko-palja i koplja. Vuk je bio oduševljen, nešto se novo dogaðalo, a koplja i bacaèi najavili su mu njihove namjere. Njiska i Trkaè takoðer su bili poletniji; ako ništa drugo, onda veæ i zato što više ne moraju nositi košare i vuæi motke.Ovo je krdo srna bilo sastavljeno od mužjaka bez ženki, a ro-govlje starog predvodnika bilo je debelo pokriveno baršunastim pokrovom. Do jeseni i razdoblja rike, kad razgranati rogovi dostignu svoju punu velièinu za tu godinu, mekani pokrov od kože i krvnih žila koje su hranile taj rast, osušit æe se i oguliti - èemu æe pomoæi i to što æe ih srndaæi trljati o drveæe i stijenje.Žena i muškarac zastadoše da bi procijenili položaj. Vuk je gorio od nestrpljenja, cvilio i skakutao kao da æe se zaletjeti. Ej-la mu je morala zapovjediti da bude miran, kako se ne bi zatr-èao za krdom i poplašio ga. Zadovoljan što vidi kako se smirio, Džondalar se na trenutak zadivi kako ga je Ejla nauèila, a zatim se okrenu da prouèi srndaæe. Visoko sjedeæi na konju, imao je dobar vidik i to mu je pružilo još jednu prednost koje ne bi bilo da je u lov krenuo pješice. Nekoliko je rogatih životinja prestalo pasti, osjetivši prisutnost pridošlica, no konji im nisu bili prijetnja. Kao biljoždere obièno su ih podnosili ili ignorirali, osim kad bi se ponašali uznemireno. Èak ni uz blizinusamo jednog vuka i ljudi, srne se nisu zabrinule toliko da bi pobjegle.Gledajuæi krdo i birajuæi kojega æe napasti, Džondalar je došao u napast da izabere velièanstvenog mužjaka koji sedoimao kao da ga gleda i takoðer procjenjuje. Da je došao s grupom lovaca i da im treba hrana za cijelu špilju i trofej koji æe pokazati njihovu vještinu, možda bi izabrao njega. No bio je siguran da æe se, kad u jesen poène njihovo doba Užitaka, mnoge ženke htjeti pridružiti krdu koje je izabralo takvog voðu. Džondalar nije mogao odluèiti ubiti tako ponosnu i lijepu životinju samo zbog nešto mesa. Izabrao je drugog srndaæa.- Ejla, vidiš li onoga pokraj visokoga grma? Na rubu krda? - Žene je kimnula. - Èini se da je u zgodnom položaju da ga odvojimo od ostalih. Pokušajmo na njega.Dogovorili su strategiju, a zatim se razdvojiše. Vuk je pažljivo gledao ženu na konju i, na njen znak, bacio se premaživotinji koju je pokazala. Ejla ga je, jašuæi na kobili, slijedila u stopu.

mdalar je obilazio s druge strane, sa spremnim kopljem i bani.Srndaæ je osjetio opasnost, a osjetio ju je i ostatak krda. Raz-ili su se na sve strane. Onaj kojega su izabrali bježao je odI ka i Ejle ravno prema jahaèu na pastuhu. Dotrèao je tako blizui n Trkaè ustuknuo.1 žondalar je bio spreman izbaciti koplje, no pastuhov mu jebrzi pokret omeo izbaèaj i skrenuo ga. Srndaæ promjeni smjer, kušavajuæi pobjeæi od konja i èovjeka koji su mu se našli naMitu, no pred nogama mu se našao veliki vuk. Uplašen, on skre-" u stranu, ne bi li izbjegao grabežljivca i zatrèi se izmeðu Ejle

l iondalara.Dok je lovina skretala, Ejla ciljajuæi prebaci ravnotežu na dru-u stranu. Njiska, shvativši znak, zagalopira za njim. Džondalar l veæ uravnotežio i izbacio je koplje u isti èas kad je Ejla ispustilaVeliki rogovi potresoše se, jednom pa još jednom. Oba su koplja pogodila snažno i istodobno. Veliki srndaæ pokuša opet i H ibjeæi, no bilo je prekasno. Koplja su pogodila. Crveni srndaæ posrnu, a zatim padne.Dolina je opustjela. Krdo je nestalo, no lovcima to ništa nije znaèilo. Skoèili su s konja pokraj lovine. Džondalar uze svoj nožs

Irskom od kosti, uhvati baršunaste rogove, povuèe glavu snažnonatrag i prereze vrat starog, velikog mužjaka. Šutjeli su i gledalik.iko se krv skuplja oko njegove glave. Suha ju je zemlja upijala.- Kad se vratiš Velikoj Majci Zemlji, prenesi joj našu zahvalu - reèe Džondalar mrtvom srndaæu. Ejla kimnu. Bila je navikla na ovaj njegov obred. Svaki put kad bi ubio neku životinju, pa makar i malu, Džondalar bi izrekao sliène rijeèi, a ona je imala dojam da to nikad ne kaže po navici, samo zato da bi to rekao. U njegovim je rijeèima bilo osjeæaja i suæuti. Njegova je zahvalnost bila prava.Niske, zaobljene ravnice ustuknule su pred strmim brdima, a medu grmljem se pojavile breze i grab pa bukve pomiješane s hrastovima. U nižim dijelovima podruèje je podsjeæalo na šumovita brda kroz koja su putovali blizu delte Velike Majke Rijeke. Penjuæi se, poèeli su susretati jelu i smreku, ariš, te nešto borova meðu velikim listopadnim drveæem.Stigoše do proplanka, otvorenog, zaobljenog humka, nešto višeg od okolne šume. Džondalar zastane, a Ejlu je zaustavio pogled. Nalazili su se više nego što je mislila. Na zapadu se preko229 228 vrhova drveæa u daljini vidjela Velika Majka Rijeka, opet u jedru MH koritu koje je krivudalo kroz duboki tjesnac golih, stjenovitih i dova. Sada je razumjela zašto je Džondalar skrenuo i potražio obilaznicu.- U tom sam prolazu bio u èamcu - reèe on. - Zovu ga Vrat;i- Vrata? Misliš kao vrata koja napraviš za zamku? Da zatvoriš otvor i unutra zadržiš životinje? - pitala je Ejla.- Ne znam. Nikad nisam pitao. Možda je ime nastalo po to me. Ali, sliènije je ogradi koju izgradiš s obiju strana koje vode prema vratima. Prilièno je dugo. Volio bih da te tamo mogu povesti. - On se osmjehnu. - Možda to i uèinim.Uputiše se prema sjeveru i planinama, neko vrijeme nizbrdo, a zatim po ravnom. Pred njima je, poput golemog zida, stajao dugi niz velikog drveæa, poèetak duboke, guste, miješane šume velikog listopadnog i zimzelenog drveæa. Istoga trenutka kad su stupili u sjenu visokog pokrova od lišæa, našli su se u drugom svijetu. Trebalo im je nekoliko trenutaka dok im se oèi nisu prilagodile s blještavog sunca na prigušenu sjenu stare šume, no odmah su osjetili svježiji vlažni zrak i nanjušili guste i snažne mirise rasta i raspadanja. Debela je mahovina pokrivala tlo jednoliènim zelenim pokrovom, penjala se po deblima, širila po davno srušenim trupcima i oko natrulih panjeva kao i oko živog drveæa. Veliki vuk zatrèao se naprijed i skoèio na mahovinom prekriveni trupac. Slomio je staru, istrunulu tvar koja se polako pretapala u zemlju i otkrio mnoštvo bijelih lièinki, koje je iznenadila dnevna svjetlost. Jahaèi brzo sjahaše da bi se lakše snašli na tlu prepunom razbacanih ostataka života i njegovih novih izdanaka.Iz mahovinom prekrivenih, strunulih balvana izbijali su izdanci, a mladice su se borile za mjesto pod suncem na mjestima gdje bi gromom srušeno drvo sa sobom povuklo još nekoliko stabala. Muhe su zujale oko viseæih, ružièastih cvjetnih resica zimzelena, osvijetljene sjajnim zrakama koje su se probijale kroz otvor u šumskom svodu. Tišina je bila nevjerojatna, i najsitniji zvukovi èuli su se pojaèano. Bez pravog razloga, Ejla i Džondalar razgovaralisu šaptom.Gljiva je bilo mnoštvo: najrazlièitijih vrsta bilo je kamo god bi pogled skrenuo. Biljke bez lišæa poput "bukvinih

kapi", zupèastih parazita, lavande i raznih malih orhideja sa cvjetovima živih boja, a èesto bez zelenog lišæa, rasle su svuda okolo iz korijenja drugih živih biljaka ili njihovih strunulih ostataka. Videæi nekoliko malih, blijedih, mekanih, bezlisnih stabljièica s klimavim glavicama, zaustavila se da ih nekoliko ubere. vo æe pomoæi da Vuka i konje prestanu peæi oèi - objasni-.1 Džondalar primijeti topao i tužan osmijeh na njezinu licu. e biljka koju je Iza stavljala na moje oèi kad bih plakala. Kad veæ bere, Ejla je potražila i neke gljive za koje jebila sinu da su jestive. Nije riskirala; uvijek je bila oprezna s gljiva-i M noge su vrste bile slasne, mnoge ne baš ukusne, ali ni štet-neke su bile dobre za lijekove, od nekih je èovjeku moglo liti, rijetke su mogle omoguæiti èovjekupogled u svijet duho-neke su bile i smrtonosne. A neke je bilo lako zamijeniti sugima. Nije im bilo lako vuæi sanjke sa široko razmaknutim motkama šumu. Stalno su zapinjale meðu gustim drveæem. Kada je Ejla prvi put smislila taj naèin da iskoristi Njiskinu nagu za prijevoz stvari koje bi njoj samoj bileprevelike ili pre-ke, riješila je i problem penjanja po strmoj i uskoj stazici koja idila do njezine špilje tako što je motke povezala bliže jednu Irugoj. No sa zdjelastim èamcem nisu mogli približiti motke, a ulo je teško obilaziti zapreke vukuæi ih tako.Na neravnom zemljištu sanjke su doista bile vrlo korisne, ni-I1 apinjale u rupama, lokvama ili blatu, no njihova je uporaba bila na žalost ogranièena na otvoreni krajolik.Muèili su se cijelo poslijepodne. Džondalar je na kraju skinuo Èamac i sam ga vukao. Poèeli su ozbiljno razmišljati da ga ostave. Bio je više nego koristan pri prijelazu mnogih rijeka i pritoka Veliki- Majke, no nisu više bili uvjereni da ga je korisno vuæi sa so-IN "m kroz gustu šumu. Iako je pred njima bilo još mnogo rijeka, llgurno su ih mogli prijeæi i bez èamca koji ih je usporavao.Noæ ih je zatekla još u šumi. Podigli su logor, no oboje su se osjeæali nesigurno i izloženije nego usred širokih stepa. Na otvorenom su, èak i u mraku, mogli vidjeti bar nešto: oblake ili zvijezde, silhuete ili pokretne obrise. U gustoj šumi, meðu velikim deblima visokog drveæa iza kojih su se mogli skrivati èak i ve-ii stvorovi, tama je bila potpuna. Tišina koja naglašava zvukove i koja je djelovala natprirodno i kad su ušli u šumu, u mraku im je bila jeziva, iako su se trudili to ne pokazati.I konji su bili napeti i držali su se zajedno blizu poznatog i utješnog svjetla vatre. I Vuk je ostao u logoru. Ejli je to bilo drago i, dok mu je davala obrok njihove hrane, pomislila je kako bi ga trebalo za svaki sluèaj zadržati u blizini.Èak je i samom Džon-dalaru to bilo drago; veliki prijateljski raspoloženi vuk u blizini djelovao je ohrabrujuæe. Njušio je i osjeæao stvari koje èovjek nije mogao.

230 231 Noæ je u šumi bila hladnija, praæena ljepljivom vlagom, tak gustom da su je osjeæali kao da je kiša. Rano su se uvukli u kiv na za spavanje i, iako umorni, dugo su razgovarali, ne baš rasp i loženi da se prepuste snu.- Više nisam siguran da se treba dalje muèiti s tim èamcem- rekao je Džondalar. - Konji mogu pregaziti manje vode i neæese mnogo toga smoèiti. Na dubljim rijekama možemo podiæi košare na njihova leða umjesto da ih pustimo da vise.-Ja sam jednom stvari privezala uz balvan. Kad sam napustila Pleme i tražila sebi sliène ljude, došla sam na široku rijeku. Preplivala sam je gurajuæi balvan.- Moralo je biti teško, a možda i opasno, jer ti nije ostavljalo slobodne ruke.- Bilo je teško, no morala sam prijeæi, a nisam mogla smisliti nikakav drugi naèin - rekla je Ejla.Neko je vrijeme šutjela i razmišljala. Muškarac pokraj nje veæ se pitao je li zaspala kad je ona otkrila kamo su joj otišle misli.- Džondalare, sigurno smo veæ stigli znatno dalje nego ja prije nego sam našla svoju dolinu. Prešli smo veæ velik put, zar ne?- Jesmo, prešli smo dalek put - odgovorio je on pomalo oprezno. Okrenuo se na stranu i podboèio se tako da je može vidjeti. - Ali još smo daleko od mog doma. Jesi li se veæ umorila od putovanja?- Pomalo. Voljela bih se neko vrijeme odmoriti. Nakon toga moæi æu dalje putovati. Dok sam s tobom nije mi važno kako daleko putujemo. I nisam znala, da je svijet tako velik. Ima li mu kraja?- Zapadno od moga doma zemlja završava u Velikim vodama. Nitko ne zna što je iza njih. Znam nekog èovjeka koji kaže da je putovao i dalje i da je i na istoku vidio velike vode, no mnogi mu ne vjeruju. Veæina ljudi pomalo putuje, no samo rijetki putuju jako daleko pa im je teško povjerovati prièama o dugim Putovanjima, bar dokne vide nešto što æe ih uvjeriti. Ali uvijek ima i onih koji daleko putuju. - Pomalo se prezirno nasmiješio. - Ni sam

nisam vjerovao da æu ikad biti jedan od njih. Vimez je putovao do Južnoga mora i pritom otkrio da ima kopna još dalje na jugu.- Našao je i Ranekovu majku i doveo je sa sobom. Teško je sumnjati u ono što Vimez kaže. Jesi li ikada vidionekoga smeðe puti kao što je Ranekova? Vimez je morao putovati daleko da bi susreo takvu ženu - reèe Ejla. I .ondalar je gledao u njezino lice osvijetljeno vatrom i os-n i veliku ljubav za nju i veliku brigu. Razgovor o Velikim Pu-uijima doveo ga je do pomisli koliko je još puta pred njima.Na sjeveru zemlja završava ledom - nastavila je ona. - Nitko može dalje od ledenjaka.- Osim èamcem - reèe Džondalar. - Ali prièali su mi da se ta-ni i nalazi samo zemlja snijega i leda, gdje žive bijeli duhovi me- l n"da, i kažu da ima riba veæih od mamuta. Neki ljudi sa zapada i iu da ima vraèeva tako moænih da ih mogu dozvati na obalu. A l ni se nasuèu više ne mogu natrag i...U šumi se zaèu iznenadna lomljava. Oboje uplašeno skoèiše, a zatim legoše potpuno nepomièno i bez glasa. Nije se èulo ni divnije. Duboko se rezanje zaèu iz Vukova grla, no Ejla mu je prebacila ruku preko vrata i nije ga htjela pustiti. Èulo se još lomlja- e, a zatim je sve utihnulo. Uskoro je i Vuk prestao režati.Džondalar nije bio siguran da æe te noæi uopæe moæi zaspati.Na kraju je ustao da stavi novu kladu na vatru, sretan što je bio našao nekoliko dobrih odlomljenih grana koje je svojom sjekirom s drškom od bjelokosti mogao nacijepati.- Ledenjak koji moramo prijeæi nije na sjeveru? - upita Ejla, koja je još uvijek razmišljala o Putovanju kad se vratio na ležaj.- Pa, odavde je na sjeveru, ali ne tako daleko kao sjeverni ledeni zid. Zapadno od ovih planina ima još jedno gorje, a led koji moramo prijeæi u planinama je sjeverno od njega.- Je li teško prelaziti preko leda?Vrlo je hladno i može biti strašnih meæava. U proljeæe i ljeto malo se zagrije i led se topi. Otvaraju se velike pukotine. Ako upadneš u takvu pukotinu nitko te ne može izvuæi. Zimi se veæina tih pukotina napuni snijegom i ledom, ali još uvijek može bitiopasno.Ejla se strese. - Kažeš da postoji i obilazni put. Zašto ondamoramo prijeæi po ledu?- Samo tako možemo izbjeæi zbi... zemlju Plemena.- Htio si reæi zemlju zbitoglavaca.- Ejla, to je naziv koji sam oduvijek slušao - pokušao je objasniti. - Tako ih svi zovu. Znaš, morat æeš se naviknuti na to ime. Tako ih veæina ljudi zove.Ona ne odgovori, nego nastavi: - Zašto ih moramo izbjegavati?- Bilo je s njima problema. - Namrštio se. -1 ne znam jesu liovi sjeverni zbitoglavci isti kao tvoje Pleme. - Ušutio je, a zatimnastavio. - No nisu oni prvi poèeli. Putem ovamo, èuli smo o

232 233 nekim mladcima koji su ih... zlostavljali. To su Lozadunci, ljudi koji žive blizu one ledenjaèke visoravni.- A zašto bi oni htjeli sukobe s Plemenom? - zanimalo je Ejlu.- Nisu to Lozadunci, nisu svi Lozadunci. Njima nije do sukoba. Samo ta banda mladiæa. Vjerojatno im se toèinilo zabavnim ili je to bar poèelo kao zabava.Ejla pomisli kako se njoj takva zabava baš i ne èini zabavnom, ali sada ju je najviše zanimalo njihovo putovanje i koliko im je još ostalo. Sudeæi prema onome što je Džondalar rekao, nisu se još ni približili. Zakljuèila je da æe bitinajbolje da ne misli previše unaprijed. Pokušala je to izbaciti iz misli.Zagledala se u noæ i poželjela vidjeti noæ kroz visoki šumski svod. - Džondalare, èini mi se da vidim zvijezde. Vidiš li ih ti?- Gdje? - upitao je tražeæi ih pogledom.- Tamo gore. Pogledaj ravno gore i malo natrag. Vidiš?- Da... da, mislim da vidim. Nije kao Majèina Mlijeèna Staza, ali vidim nekoliko zvijezda.- Sto je Majèina Mlijeèna Staza?- To je još jedan dio prièe o Majci i njezinu djetetu - objasni on.

- Prièaj mi.- Nisam siguran da æu se sjetiti. Da vidimo, ide nekakoovako... - Poèeo je ritmièki pjevušiti bez rijeèi, a zatim poèe usred stiha.Krv joj se zgrušala u crveno tlo no svijetlo je dijete jaèe no zlo.Majci je bio najljepši èin Taj lijepi sjajni sinS planina su vatra i iskre se rojile To Majèine grudi sina su dojile Tu vatru i iskre on sisao je jako Na nebu od mlijeka put nastade tako.- To je ta pjesma - završio je. - Zelandoni bi bilo drago kad bi znala da je se sjeæam.- Divno je, Džondalare. Divno zvuèi i divno se osjeæa. Zatvorila je oèi i naglas nekoliko puta ponovila stihove.Džondalara je to podsjetilo na brzinu kojom je pamtila. Po- novila je to bez greške odmah nakon što je to prvi put èula. Bio lii sretan da ima takovo pamæenje i uho za jezik.- Ali prièa nije istinita? - upita Ejla.- Što nije istina?- Da su zvijezde Majèino mlijeko.- Mislim da u stvari nisu mlijeko - reèe Džondalar. - No, mislim da u onom što prièa znaèi ima istine. U cijeloj prièi.- A što kaže prièa?- Prièa o poèetku svega i kako smo nastali. Da nas je napravila Velika Majka Zemlja od svoga tijela; da Ona živi tamo gdje žive Sunce i Mjesec i da je ona njima isto što je i nama; i da su zvijezde takoðer dio Njezina svijeta.Ejla klimnu. - Moglo bi u tome biti istine - rekla je. Svidjelo joj se što je rekao i pomislila je kako bi voljela jednogadana sresti tu Zelandoni i zamoliti je da joj isprièa cijelu prièu. - Kreb mi je rekao da su zvijezde ognjišta ljudi koji žive u svijetu duhova, svih ljudi koji su se tamo vratili i onih koji se još nisu rodili. I da su dom totemskim duhovima.-1 u tome bi moglo biti istine - reèe Džondalar. Ti zbitoglavci doista moraju biti gotovo ljudi. Životinje ne bi tako razmišljale.-Jednom mi je pokazao gdje je dom duha moga totema, velikog špiljskog lava - reèe Ejla i, prigušeno zijevajuæi, okrene se na svoju stranu.Pokušavala je vidjeti kuda ide, no veliki, mahovinom prekriveni trupci zaklanjali su joj vidik. Penjala se ne znajuæikamo se i zašto uputila i jedino je željela stati i odmoriti se. Bila je tako umorna, kad bi samo smjela sjesti. Panj pred njom izgledao je kao stvoren za to, ako uspije doæi do njega, no èinilo se kao daje uvijek još korak dalje. Ondaje bila na njemu, no panj je nestajao pod njom, raspadajuæi se u trulež i vijugave crve. Propadala je u to i pokušavala se nekako uspeti natrag.Odjednom je gusta šuma nestala i penjala se poznatom stazom kroz rijetku šumu uz strmu planinu. Na vrbuje bila visoka planinska livada na kojoj je paslo malo krdo srna. Pred okomitom stijenom rasle su Ijeske. Bojala se, a iza Ijeski bila je sigurnost, no nikako nije mogla naæi prolaz. Otvor je bio zakrèen Ijes kovim grmljem, a to je grmlje raslo dok nije postalo veliko kao drveæe, s mahovinom prekrivenim deblima.Pokušala je pogledati gdje je otvor, no vidjelo se samo drveæe, a padala je veæ i tama. Bila je uplašena, no tada, u daljini, vidje kako netko ide kroz duboku sjenku.

234 235 Bio je to Kreb. Stajao je pred otvorom male špilje, no zatvtk rao je prolaz, a rukom joj je davao znak da tu ne smije bili l nije bilo njezino mjesto. Morala je otiæi i naæi neko drugo mjet to, mjesto gdje joj je mjesto. Pokušavao joj je reæi kuda treba po æi, no bio je mrak i nije dobro vidjela što joj pokušava reæi, osim da mora dalje. Zatim je ispružio zdravu ruku i pokazao.Kad se osvrnula, šume više nije bilo. Iznova se poèela penja ti prema otvoru druge špilje. Iako je bila sigurna da je nikad prije nije vidjela, ta joj je špilja bila èudno poznata, a nad njom je prema nebu stršala neobièna glatka stijena. Kad se okrenula, Kreb je veæ odlazio. Zvala gaje i molila ga. - Krebef Krebe! Po-mozi mi! Ne idi!- Ejla! Ejla! Probudi se! Sanjala si! - govorio je Džondalar, nježno je tresuæi.Otvorila je oèi, ali vatra se bila veæ ugasila i bilo je mraèno. Privila se uz njega.- O, Džondalare, bio je to Kreb. Zaprijeèio mi je put. Nije me

htio pustiti unutra, nije htio da ostanem. Pokušavao mi je neštoreæi, ali bilo je mraèno i nisam vidjela. Pokazivao je prema špilji inešto je tu izgledalo poznato, no nije ga više bilo.Džondalar je osjeæao kako se ona trese. Držao ju je u naruèju i pokušavao utješiti svojom blizinom. Naglo je sjela. -Ta špilja! Ona koju mi je zaprijeèio, to je bila moja špilja. Tamo sam otišla kad sam rodila Darka i kad sam se bojala da mi neæe dati da ga zadržim.- Snove je teško razumjeti. Ponekad ti zelandoni može reæi što znaèe. Možda ti je još teško, jer si ostala bez sina - reèe on.- Možda - reèe Ejla. Bilo joj je teško što napušta Darka, no ako je to znaèenje toga sna, zašto je to sanjala sada? Zašto to nije sanjala onda kada je stajala na onom otoku kod mora i pokušavala vidjeti poluotok, onda kada jeisplakala posljednje zbogom za njega? Nešto joj je davalo dojam da u snu ima i još neèeg. Na kraju se smirila i oboje su malo odrijemali. Kada se opet probudila, u sjenovitom šumskom polumraku veæ je bio dan.Ejla i Džondalar krenuli su prema sjeveru pješice. Motke su svezali jednu uz drugu, a èamac privezali na sredinu.Držali su motke za krajeve i tako su lakše zaobilazili zapreke nego kad su ih skretali za konjima. I konjima je to olakšalo teret, jer su sada nosili samo košare i brinuli samo za svoj prolaz. Nakon nekog vremena bez ruke jahaèa na svojim leðima, Trkaè je poèeo skretati i lutati brsteæi tu i tamo mlado lišæe na drveæu, I i ijim je nadoknaðivao nedostatak paše. Nanjušivši travu na mali mi proplanku gdje je snažni vjetar nekad bio srušio nekoliko " 11 kih stabala i pustio nešto sunèeva svjetla, Trkaè je skrenuo i ti istao.Džondalaru je veæ dosadilo stalno trèanje za njim i neko ga je 1111 cme pokušao voditi držeæi njegov povodac zajedno s motka-in.i, no nije bilo lako slijediti Ejlu, pazeæi gdje æe ona podiæi svoj kraj preko neke zapreke, paziti kuda sam hoda, i paziti da le navede konja u neku rupu ili što gore. Volio bi da ga Trkaè može slijediti bez uzde ili povodca, onako kako je Njiska slijedila Bjlu. Na kraju, kad je sluèajno jaèe gurnuo svoju motku i njome prilièno jako bocnuo Ejlu, ona se dosjeti i predloži: - Kako bi bilo da vežeš Trkaèev konop uz Njisku? Ona æe slijediti mene i paziti kuda hoda; neæe voditi Trkaèa u stranu, a on je ionako navikao da je slijedi. Tako ne bi morao brinuti hoæe li on odlutati ili upasti u kakvu nepriliku, a ostala bi ti samo briga o tvom kraju tereta.On je naèas zastao, namrštio se, a zatim se široko nasmiješio. - Zašto se ja toga nisam sjetio?Penjali su se polako, no kad je zemljište postalo znatno strmije, šuma se poèela naglo mijenjati. Drveæe se promijenilo i ubrzo su za sobom ostavili veliko listopadno drveæe. Jela i smreka sada su bili pretežito drveæe, a ostatak znatno niža stabla bjelo-gorice. Došli su na vrh jednoga grebena i s njega pogledali široku visoravan koja je blago padala, a zatim se prilièno daleko protezala gotovo vodoravno. Uglavnom crnogorièna šuma tamnozele-ne jele, smreke i bora prošarane pojedinim arišima èije su iglice poprimale zlatasti sjaj. Na toj su se podlozi isticale svijetle, zlat-nozelene livade i modro-bijela jezerca u kojima se zrcalilo vedro nebo i daleki bijeli oblaci. Brza rijekasa slapovima koji su padali s planine na drugom kraju visoravni tekla je sredinom toga kraja. Nad ravnim dijelom unebo se dizao prizor od kojeg je za-stajao dah: planina s bijelim vrhuncima koje su djelomice pokrivali oblaci.Èinila se tako bliska da je Ejli izgledalo da bi je mogla dohvatiti. Sunce je osvjetljavalo raznolike boje i oblike planinskoga kamenja; svijetlosmeðe stijene stršale su iz blijedosivih zidova; gotovo bijele plohe isticale su se u kontrastu s tamnosivim uspravnim i neobièno pravilno rasporeðenim stupovima koji su izbili iz užarene Zemljine jezgre i ohladili u oštre oblike svojih temeljnih kristalnih struktura. Nad time je blistao prelijepi mo-drozeleni led pravog ledenjaka, s bijelim snijegom kojega je još

236 237 uvijek bilo na višim dijelovima. A dok su gledali, kao nekom èarolijom, sunce i kišni oblaci stvorili su blistavu dugukoja se u velikom luku raširila oko planine.Èovjek i žena zadivljeno su gledali, upijajuæi ljepotu i vedrinu prizora. Ejla se pitala nije li ta duga tu zato da im nešto kaže, ako ništa drugo, onda bar da su dobrodošli. Shvatila je da je zrak koji udiše odjednom tako svjež i ugodan, i disala je s olakšanjem što je daleko od umrtvljujuæe vruæine iz doline. A onda je iznenada shvatila da više nema ni rojeva dosadnih mušica. Kad bi se nju pitalo, ne bi više morala napraviti ni korak izvan ove visoravni.Sto se nje tièe, mogla bi podiæi dom odmah i ovdje.Nasmiješena se okrenula prema Džondalaru. On je na trenutak bio zapanjen sirovom snagom njezinih osjeæaja, njenom uživanju u ljepoti prizora i željom da bude tu, no osjetio je to kao uživanje u njezinoj ljepoti i želji za njom. Poželio ju je odmah i to se vidjelo i njegovim duboko plavim oèima i njegovom pogledu punom ljubavi i žudnje. Ejla je osjetila tu silu, odraz svoje sile, no u njemu preraðen i pojaèan.

Jašuæi na konjima, gledali su se u oèi, sleðeni neèim što nisu mogli objasniti, no èiju su snagu osjeæali: bila je to snaga njihovih tako usklaðenih osjeæaja, karizme koju su oboje posjedovali i moæ njihove obostrane ljubavi. Oboje,nesvjesno se nagnuše jedno prema drugome - a konji su to pogrešno shvatili. Njiska se uputi nizbrdo, a Trkaè odmah poðe za njom. Njihov pokret vratio je muškarca i ženu natrag u stvarni svijet i svijest gdje su. Osjeæajuæi neobjašnjivu toplinu i nježnost, ali i da su ispali malo blesavi jer nisu shvatili što im se dogodilo, oni se jedno drugome nasmiješiše s pogledom punim obeæanja i zatim nastaviše niz brdo, skreæuæi prema sjeverozapadu za smjerom visoravni.Jutro onoga dana, za koji je Džondalar mislio da bi mogli stiæi do šaramudonskog naselja, donijelo je oštar dah mraza, najavljujuæi promjenu godišnjeg doba, a Ejla je to radosno doèekala. Dok su jahali kroz šumovite obronke, gotovo bi bila povjerovala da je tu veæ bila, no znala je da nije. Ali, tko zna zašto, stalno je oèekivala da æe se pojaviti neko poznato mjesto. Sve je bilo tako poznato: drveæe, biljke, obronci, raspored zemljišta. Što je više toga vidjela, to se više osjeæala kao kod kuæe.Vidjevši lješnjake koji su još uvijek visjeli na granama omotani u svoje zelene ovoje, ali gotovo zrele, onakve kakve je najviše voljela, jednostavno je morala stati i ubrati ih. Krèkajuæi ih zubima, odjednom je osjetila zašto. Razlog zašto je imala dojam da l u i.na taj kraj i zašto ga je osjeæala kao svoj dom, bilo je to što je A e podsjeæalo na brdoviti kraj na vrhu poluotoka oko špilje Bru-i M ivog plemena. Odrasla je na mjestu vrlo sliènom ovome kraju. I Džondalaru je taj krajpostajao sve poznatiji, a za to je bilo dobrih razloga. Našavši jasno oznaèeni trag koji je prepoznao, a koji je vodio naniže, prema stazi u smjeru vanjskog ruba jedne klisure, znao je da više nisu daleko. Osjeæao je kako u njemu raste uzbuðenje. A kad je Ejla pronašla veliki, trnoviti grm s dugim granama koje su se povijale pod težinom zrelih i soènih kupina, osjetio je laganu nadraženost, kao da ona želi odgoditi njihov dolazak time što æe sada brati.- Stani, Džondalare, gle, kupine! - rekla je bacajuæi se s Njis-ke i trèeæi prema grmlju.- Ali veæ smo gotovo stigli.- Možemo i njima odnijeti kupina - govorila je punim ustima. - Ovakve kupine nisam jela otkad sam otišla iz Plemena. Kušaj! Jesi li ikada kušao išta tako slatko i dobro? - Usta i ruke bile su joj crvene od soka kupina koje jeskupljala i cijele pregršti tiskala u usta.Vidjevši to, Džondalar se nasmije. - Morala bi se vidjeti - rekao je. - Izgledaš kao mala djevojèica puna mrlja od kupina i tako uzbuðena. - Zavrtio je glavom i nasmijao se. Ona nije mogla odgovoriti; usta su joj bila prepuna.Džondalar je ubrao nekoliko kupina, ocijenio da su slatke i dobre i zatim ubrao još nekoliko. Nakon još nekoliko pregršti, stao je. - Rekla si nešto o tome da skupimo kupina za njih. Ali, nemamo ih kamo staviti.Ejla naèas zastane, a zatim se osmjehne. - Imamo - reèe skidajuæi svoj pleteni, stožasti šešir. Uzela je malo lišæa i njime podstavila šešir. - Evo, imamo šešire.Napunili su po gotovo tri èetvrtine šešira, a tada Vuk poèe režati. Podigli su poglede i vidjeli visokog, gotovo odraslog momka koji je došao stazom, kako oèiju razrogaèenih od straha, gleda u njih i vuka koji im je tako blizu. Džondalar ga bolje promotri.- Darvo? Darvo, jesi li to ti? To sam ja, Džondalar od Zelando-naca - reèe, grabeæi prema njemu.Džondalar je govorio jezikom koji Ejla nije poznavala premda su je neke rijeèi i naglasci ipak podsjetili na mamutonski. Gledala je kako se izraz mladiæeva lica postupno mijenja od straha, preko zbunjenosti, do prepoznavanja.- Džondalar? Džondalare! Što radiš ovdje? Mislio sam da siotišao i da se nikad neæeš ovamo vratiti - rekao je.

238 239 Pritrèali su i bacili se u zagrljaj, a zatim Džondalar odstupi kl i rak i pogleda ga, držeæi ga za ramena. - Da te vidim! Ne mogu H i vjerovati koliko si narastao! -1 Ejla je gledala u mladiæa, privm i na pogledom na prvo ljudsko biæe nakon dugog vremena.Džondalar opet zagrli momka. Vidjelo se da se njih dvojic doista vole, no nakon prve provale pozdrava, Ejli se uèini da Darvu malo neugodno. Džondalar odmah shvati njegovu naglu suzdržanost. Darvo je sada bio gotovo odrastao èovjek. Službeni zagrljaj kao znak pozdrava bio je jedno, a plameni iskaz neobui danih osjeæaja, èak i prema nekome tko je neko vrijeme bio èlanom tvoga ognjišta, bilo je drugo. Darvo pogleda Ejlu, a zatim opet primijeti vuka kojeg je zadržavala i oèi mu se opet razrogaèe. A onda vidje kako u blizini mirno stoje konji s

košarama i štapovima, pa mu se oèi otvore još šire.- Trebao bih te upoznati s mojim... prijateljem - reèe Džondalar. - Darvo od Saramudonaca, ovo je Ejla Mamutonka.Ejla prepozna zvuk službenog predstavljanja, pa i veæi dio rijeèi. Znakom zapovijedi Vuku da ostane miran, pa krene prema mladiæu, ispruženih ruku i podignutih dlanova.- Ja sam Darvalo od Saramudonaca - reèe mladiæ uzimajuæi njezine ruke i govoreæi mamutonski. - Dobro mi došla, Ejlo od Mamutonaca.- Tolija te dobro nauèila. Govoriš mamutonski kao da si se meðu njima rodio. Odnosno, moram li te sada zvati Darvalo? - upita Džondalar.- Sada se zovem Darvalo. Darvo mi je djeèje ime - reèe momak, a onda pocrvenje. - Ali ti me možeš zvati Darvo. Mislim, pod tim me imenom poznaješ.- Mislim da je Darvalo lijepo ime - reèe Džondalar. - Drago mi je da si nastavio uèenje jezika kod Tolije.- Dolando misli da bi to moglo biti korisno. Rekao je da bi mi znanje jezika moglo trebati kad iduæeg proljeæa poðemo trgovati s Mamutoncima.- Bi li se htio upoznati s Vukom, Darvalo? - upitala je Ejla.Mladiæeve se obrve skupe od zbunjenosti. Cijeloga života nikad nije oèekivao da æe izbliza vidjeti vuka i nikad to nije ni poželio. Ali Džondalar ga se ne boji, pomisli Darvalo, ni žena... a ona je nekako neobièna... i govori èudno. Ne govori pogrešno, ali ne govori baš ni kao Tolija.- Staviš li mu ruku ovamo i pustiš ga da te onjuši, Vuk æe teupoznati - reèe Ejla.Darvalu se baš nije dalo stavljati, ruku tako blizu vuèjih Èeljusti, no nije vidio kako se iz toga èasno povuæi. Oprezno je pružio ruku. Vuk je ponjuši i iznenada je lizne. Jezik mu je bio topao i vlažan, no ni u kom sluèaju to nije boljelo. Zapravo je bilo ugodno. Mladiæ pogleda zvijer, pa ženu. Bezbrižno je i mirno držala ruku oko vuèjeg vrata, a drugom je rukom gladila njegovu glavu. Kako li je to gladiti živoga vuka po glavi, pitao se.- Hoæeš li mu opipati krzno? - upita Ejla.Darvalo je izgledao iznenaðen; ipak, pružio je ruku da ga dodirne, no Vuk makne glavu da ga onjuši i on povuèe ruku.- Ovako - reèe Ejla, uzevši njegovu ruku i stavljajuæi je naVukovu glavu. - Voli kad ga se èeše - reèe, pokazujuæi mu kako.Vuk iznenada osjeti buhu, ili ga je možda èeškanje podsjetilo na buhe. Sjeo je na bok i naglim se trzajem stražnjom nogom poèeše iza uha. Darvalo se osmjehnu. Nikad prije nije vidio vuka kako se, u tako smiješnom položaju, tako brzo i zdušno èeše.- Rekla sam ti da voli èeškanje. I konji to vole - reèe Ejla,pozivajuæi Njisku.Darvalo baci pogled na Džondalara, koji je samo stajao i smješkao se, kao da nema nièega èudnog u ženi koja èeškavukove i konje.- Darvalo od Saramudonaca, ovo ovdje je Njiiiska. - Njiskinoje ime Ejla izgovorila kao tiho njištanje, onako kako je prvobitno bila nazvala kobilu, a kad je to izgovorila, zvuèalo je baš kaokonjsko glasanje. - To joj je pravo ime, no obièno je jednostavnozovemo Njiska. Džondalaru je to jednostavnije izgovoriti.- Ti razgovaraš s konjima? - Darvalo je bio potpuno zbunjen.- Svatko može govoriti konjima, ali konji neæe slušati svakoga. Najprije se morate upoznati. Zato Trkaè sluša Džondalara. Upoznali su se kad je Trkaè još bio mladunèe.Darvalo se osvrnu i pogledom potraži Džondalara te ustukne. - Ti sjediš na konju! - uzvikne.- Da, sjedim na konju. To je zato što me on dobro poznaje,Darvo... hoæu reæi, Darvalo. On mi dopušta da mu sjedim naleðima i kad trèi, i tako možemo putovati vrlo brzo.Mladiæ je izgledao kao da æe se svaki èas baciti u bijeg, pa Džondalar prebaci nogu i skoèi na zemlju. - Darvo, ti binam mogao pomoæi s tim životinjama, ako hoæeš - reèe on. Djeèak je bio skamenjen i spreman da nestane. - Veæ dugo putujemo i jedva èekam vidjeti Dolanda i Rošariju i sve vas, no gotovo svi se bar malo uznemire kad prvi put vide ove naše životinje. Nisu navikli na njih. Bi li ti pošao s nama? Ako svi vide da se ti ne bojiš, mislim da se ni oni tada neæe toliko zabrinuti.241 240

Mladiæ se malo opusti. To ne bi trebalo biti osobito teško. Uostalom, veæ je bio blizu njih, i zar se neæe svi zaèuditikad ga vide kako dolazi s Džondalarom i životinjama. Osobito Dolando i Rošario...- Gotovo sam zaboravio - sjeti se Darvalo. - Rekao sam Roša-riji da æu joj donijeti kupina, jer ih ona više nemože sama brati.- Mi imamo kupine - reèe Ejla istoga èasa kada je i Džondalar upitao - Zašto ih ne može brati?Darvalo pogleda Ejlu, pa Džondalara. - Pala je sa stijene na pristanište za èamce i slomila ruku. Mislim da se to više neæe dati izlijeèiti. Ruka nije pravilno namještena.- Zašto nije? - upitaše oboje.- Nije ju imao tko namjestiti.- A gdje je Samud? I tvoja majka? - pitao je Džondalar.- Šamud je umro prošle godine.- Žao mi je što to èujem - uskoèi mu Džondalar u rijeè.-A moja je majka otišla. Jedan je Mamutonac došao posjetiti Toliju kratko nakon što ste vi otišli. On joj je roðak, bratiæ. Mislim da mu se moja majka svidjela, pa ju je pitao hoæe li biti njegova družica. Sve je iznenadilo kad nas je ona napustila i otišla Mamu-toncima. Htjela je da i ja poðem s njom, ali Dolando i Rošario su me zamolili da ostanem s njima, pa sam i ostao. Ja sam Saramu-donac, a ne Mamutonac - objasni Darvalo, a zatim pogleda Ejlu i pocrveni. - Nisam htio reæi da ima išta lošega u tome što je netko Mamutonac - brzo je dodao.- Dakako - reèe Džondalar kojemu na èelu iskoèi zabrinutabora. - Razumijem te, Darvalo. 1 ja sam još uvijek Džondalar odZelandonaca. A koliko je prošlo otkad je Rošario pala?- Kada je bio Ljetni mjesec, kao sada.Ejla baci Džondalaru upitni pogled.- Otprilike u ovoj mijeni prošloga mjeseca - objasni joj on. - Hoæe li to biti prekasno?- Ne znam dok je ne pregledam - reèe Ejla.- Darvalo, Ejla je vidarica, i to vrlo dobra vidarica. Možda bi joj mogla pomoæi.- Mislio sam da bi mogla biti šamud, vraè. Mislim, životinje i sve to... - Darvalo zastane, gledajuæi životinjei klimnu. - Sigurno je dobra vidarica. - Ustao je. Ovako uspravan bio je visok za svojih trinaest godina. - Uæi æu s vama da se ljudi ne poplaše životinja.- Bi li ponio i ove kupine, pa da mogu ostati uz Njisku i Vuka? Ponekad se i oni uplaše ljudi.242 151 Jarvalo ih je poveo nizbrdo stazom kroz šumski kraj. Na dnu i idine došli su do još jedne staze i skrenuli desno, blažom niz-brd icom. Nova je staza bila i odvod za višak vode tijekom proljetni g otapanja leda i u kišnije doba godine, i iako je sada na kraju vruæega ljeta korito bilo suho, bilo je kamenito, zbog èega je njime bilo teže hodati.Iako su konji bili ravnièarske životinje, Njiska i Trkaè sigurno MI hodali po planinskom zemljištu. Rano su nauèili svladavati strine i uske stazice do Ejline špilje u dolini. Ali Ejla se još uvijek brinula da bi se konji mogli ozlijediti zbog neravna oslonca po Lojem su hodali i obradovala se kad su stigli do nove staze, koja se pojavila odnekud odozdo i nastavljala dalje. Novi je put bio usto u upotrebi i gotovo posvuda dovoljno širok da je njime jedno uz drugo moglo iæi dvoje ljudi, iako nije bilo mjesta da rame uz rame idu dva konja.Prošavši rubom jedne strme kosine pa zaobišavši udesno, došli su do okomite stijene. Došavši do kose plazine, Ejla opet osjeti nešto poznato. Takve je nakupine oštrih krhotina stijena n podnožju velikih litica èesto viðala u planinama gdje je rasla. Poznati su joj bili i ljevkasti cvjetovi otporne biljke sa zupèastim listovima. Mamuti s Mamutova ognjišta koje je upoznala zvali su tu biljku neugodna mirisa trnoplodom, zbog njezina trnovita zelenog ploda, no ona je se sjeæala iz djetinjstva. Bila je to datura. I Kreb i Iza rabili su tu biljku za razlièite namjene.Mjesto je bilo poznato i Džondalaru, jer je s te rastresite gomile skupljao šljunak za posipanje staza i oblaganje ognjišta. Osjeæao je kako ga preplavljuje išèekivanje jer je sada znao da su blizu. Nakon stjenovite padine, put je bio uravnjen i posut lemljenim kamenom; svijao se oko podnožja uspravne stijene. Pred sobom su kroz drveæe i grmlje vidjeli nebo i Džondalar je znao da su se približili rubu stijene.- Ejla, mislim da æemo ovdje morati skinuti motke i košare s konja - reèe on. - Put oko ove klisure nije širok. Možemo se po njih vratiti kasnije.Kad su sve skinuli, Ejla je slijedila mladiæa po stijeni. Džondalar, koji je išao za njima, nasmiješio se kad je ona došla do ruba243 Uostaloivide kak

i RošariC-Gcrij i da ÆL-Miupitao -Darvpristanišizlijeèiti.-Za;-Nij-Ag-Sar-Žac-AnToliju krjda mu sedružica.toncima.me zamcdonac, apocrveniMamutoi-Dalbora. - RZelandor-KadEjlab-Otp- Hoæe li-Ne:-Darjoj mogla-Misisveto... -je dobra vtrinaest gi-BiliPonekad: stijene i pogledala dolje - i naglo odstupila. Uhvatila se za zid d;. se oslobodi vrtoglavice koja ju je uhvatila, a onda se opet vrati n; rub i pogleda. Zinula je od èuda.Daleko dolje, ispod okomite litice, tekla je ista ona Veliki Majka Rijeka koju su slijedili, no Ejla je nikad prije nije vidjela iz ove perspektive. Veæ je vidjela sve grane te rijeke skupljene u jednom koritu, no uvijek je to bilo s razine obale, koja nikad nije bila znatno iznad same vode. Pozivu pogleda s ove visine bilo se nemoguæe oduprijeti.Rijeka koja se drugdje èesto širila i krivudala, sada je bila za tvorena izmeðu zidova stijena koje su se nad vodom uzdizale u duboko ukopanih temelja. Duboka struja jurila je svom silom gurajuæi stijene, a stiješnjena sila Velike Majke Rijeke tekla je tiho i moæno, valjajuæi se, prevræuæi i bujajuæi gusta kao ulje. Iako æe se još mnogo pritoka uliti u velièanstvenu rijeku prije nego što dostigne svoju punu velièinu, èak i ovako daleko od ušæa veæ je bila tako velika da se jedva primjeæivalo da je manja nego niže, osobito kad se pogleda s visine i vidi kolika je masa te vode u pokretu.Usred struje povremeno bi vrh nekog kamena zaparao površinu vode, ostavljajuæi za sobom zapjenjeni trag, a dok je Ejla gledala, jedan je trupac kojemu je takvo stijenje zakrèilo put, udarao po kamenu tražeæi prolaz. Dolje se, blizu litice, jedva vidjela drvena konstrukcija. Pogledavši napokon gore, Ejla promotri planine na drugoj strani. I ove su bile zaobljene, ali više i strmije nego one u nižem toku, gotovo jednako visoke kao oštriji vrhovi s ove strane rijeke. Dva lanca, sada razdvojena samo rijekom, bila su spojena dok zub vremena i plime nisu prokopali prolaz meðu njima.Darvalo je strpljivo èekao da Ejla upije svoje prve poglede na dramatièni ulaz u mjesto koje mu je bilo dom. On je tu bio od roðenja i njemu je sve to bilo prirodno, no veæ je i ranije vidio reakcije stranaca. Videæi kako to svladava

ljude, osjeæao je nekakav ponos, a poznate je prizore i sam poèeo gledati pažljivije videæi ih iznova kroz oèi drugihljudi. Kad se žena napokon okrenula k njemu, osmjehnuo se i poveo je oko ugla planinskog zida, putom koji su ljudi napravili s mnogo truda šireæi usku izboèinu koja je tu nekad bila. Na stazi je sada bilo mjesta da dvoje ljudi može proæi jedno uz drugo, ako se drže blizu, što je znaèilo dovoljno širine da se razmjerno lako moglo nositi drva,ulovljene životinje i ostalo.Prišavši rubu stijene, Džondalar je osjetio poznato stezanje u244 mama od pogleda u prazninu, stezanje kojeg se nije riješio . IH lo ono vrijeme dok je tu živio. Nije bilo osobito neugod-,i on je stvarno osjeæao ljepotu velièanstvenog pogleda i goni rad koji su ljudi morali uložiti da, služeæi se samo kamenim itom, isklešu makar i mali dio èvrste stijene, no sve to nije bit-promijenilo osjeæaj koji ga je pratio. Ali i tako, ovo je bilo borni bilo kojeg drugog ulaza.Vodeæi Vuka uz sebe i Njisku odmah za sobom, Ejla je slijedi-i mladiæa po stijeni. S druge je strane bio ravan, prilièno velik11 "tor, u obliku slova "U". Nekada davno, kada je velika dolinaIila more koje se poèinjalo prazniti kroz uzak prolaz progri-11 kroz planinski lanac, razina vode bila je znatno viša i nastaozatvoreni zaljev. Sada je to bio zaklonjeni zaton visoko nadIjekom.Na prednjem dijelu, gotovo do ruba padine rasla je zelena I iva. Otprilike na polovini razvilo se grmlje koje se stiskalo goto-0 do stijene i prelazilo u malo drveæe koje je raslo dalje sve do u mine.Džondalar je znao da se po stražnjoj stijeni može penjati, iako u to samo rijetki èinili. Bio je to nezgodan i zaobilazan izlaz.Na bližem dijelu u zaobljenom kutu stršala je poveæa izboèina 1.1 pješèenjaka, dovoljno velika da dobro zakloni nekoliko drve-mli nastambi u udobnom i zaštiæenom naselju.Na drugoj strani, na mahovinasto zelenom daljem kraju ležalo je ono najvrednije što je to mjesto imalo. Bistra vodaizvirala C u èistom izvoru visoko gore, žuborila preko kamenja, pljuska-l i niz stijene i prelijevala se kao mali uski slap preko nižeg pješ-. cnjaèkog grebena u zdenac, a odatle se prelijevala uz suprotni ið do ruba klisure i niz stijene u rijeku.Nekoliko je ljudi prekinulo svoje poslove kad je povorka s konjima i vukom naišla iz stijene. Kad je naišao i Džondalar, vidio e zbunjene izraze na svim licima.- Darvo! Što nam to dovodiš? - doviknuo je jedanglas.- Hojla! - reèe Džondalar, pozdravljajuæi te ljude njihovim jezikom. Videæi Dolanda, dodao je Trkaèev povodac Ejli i, s rukom na Darvovu ramenu, krenu prema voði te Spilje.- Dolando, to sam ja, Džondalar - reèe, prilazeæi mu.ga- Džondalar? Zar si to doista ti? - reèe Dolando, prepoznajuæi ali još uvijek oklijevajuæi. - Odakle dolaziš?- S istoka. Zimu sam proveo s Mamutoncima.- A tko je ovo? - pitao je Dolando.245 Džondalar je shvatio da èovjek mora biti krajnje uzbuðen kad je zanemario uobièajenu formu pristojnosti. - Ime joj je Ejla, Ejla od Mamutonaca. I životinje putuju s nama. Slušaju nju i mene i nikome neæe nanijeti zlo - reèe Džondalar.- Ni vuk? - upita Dolando.- Ja sam dirao ovoga vuka, dirao sam ga po glavi i pipao mu krzno - reèe Darvalo. - Nije me ni pokušao napasti.Dolando pogleda momka. - Dirao si ga? -Jesam. Ona kaže da ih moraš upoznati.- Toèno kaže, Dolando. Ne bih došao ovamo ni s kim ili èimtko bi vam uèinio što nažao. - Doði, upoznaj se s Ejlom i životinjama. Vidjet æeš.Džondalar ga povede do sredine polja. Nekoliko ljudi poðe s njima.Konji su veæ bili poèeli pasti, no prestali su kad su se ljudi približili. Njiska se približi Ejli i stane uz Trkaèa, èiji je povodac Ejla držala u ruci. Druga joj je ruka bila na Vukovoj glavi. Veliki sjevernjaèki vuk stajao je pokraj nje i spremno promatrao, no nije se držao previše prijeteæi.- Kako je postigla da se konji ne boje vuka? - pitao je Dolando.- Znaju da se od njega nemaju èega bojati. Poznaju ga još otkad je bio mladunèe - objasni Džondalar.

-A zašto ne bježe od nas? - upita poglavica, prilazeæi bliže.- Oduvijek su s ljudima. Ja sam bio s njima kad se pastuhokotio - objasni Džondalar. - Bio sam teško ranjen i Ejla mi jespasila život.Dolando naglo stane i pogleda ga. -Je li ona šamud?- Ona je s Mamutova ognjišta.Niska i prilièno bucmasta žena umiješa se u razgovor.- Ako je Mamutova, kako to da nije tetovirana?- Otišli smo prije no što je završila obuku, Tolijo - odgovori Džondalar, smješkajuæi joj se. Mlada se Mamutonka nije promijenila. Bila je izravna i neposredna kao i prije.Dolando sklopi oèi i protrese glavom. - Šteta - reèe, s oèajem u oèima. - Rošario je pala i ozlijedila se.- Darvo mi je rekao. Kaže da je i Šamud umro.- Da, umro je prošle zime. Šteta što ta žena nije izuèeni vidar. Poslali smo glasnika do druge Špilje, no njihov je šamud otišao na put. Drugi je glasnik otišao do druge Špilje, uzvodno, no oni su daleko i bojim se da je prekasno.- Ejlina vidarska sprema nije nepotpuna. Ejla jest vidarica, i u vrlo dobra. Uèio ju je... - i tu se Džondalar sjeti nekoliko Do-l.mdovih slabih toèaka - ... èovjek koji ju je odgajao. Duga je to l irièa, ali vjeruj mi, ona je sposobna.Stigli su do Ejle i životinja. Ejla je pažljivo slušala što govore. Imeðu jezika kojim su govorili i mamutonskog bilo je mnogo sliènosti, no znaèenje razgovora više je shvatila gledanjem nego razumijevanjem rijeèi. Shvatila je da Džondalar pokušava poglavicu uvjeriti u nešto. Džondalar se okrenu njoj.- Ejla od Mamutovih, ovo je Dolando, poglavica Šamudona-i a, kopnenog dijela Šaramudonaca - reèe on na mamutonskom.Zatim se prebaci na Dolandov jezik. - Dolando od Šaramudona-Ca, ovo je Ejla, kæi Mamutova ognjišta u Mamutonaca.Dolando je kratko oklijevao, promatrajuæi konje i vuka. Vuk je bio lijepa životinja i mirno je i budno stajao pokraj visoke žene. To ga je zainteresiralo. Nikad prije nije bio tako blizu vuka, zanemari li se nekoliko vuèjih koža. Njegovo pleme rijetko je lovilo vukove i nije ih èesto viðao, osim izdaleka ili u bijegu, kad su tražili zaklon. Vuk ga je pogledao na takav naèin da je Dolando pomislio da sad vuk njega procjenjuje, a zatim se okrenuo i pogledao ostale. Èini se da životinja nije opasna, pomislio je Dolando, a žena koja ima takvu moæ nad životinjama mogla bi biti sposoban šamud, bila douèena ili ne. On pruži ženi obje ruke, otvorenim dlanovima prema gore.- U ime Velike Majke Mudo, pozdravljam te, Ejlo od Mamutonaca.- U ime Mut, Velike Majke Zemlje, zahvaljujem ti, Dolando od Šaramudonaca - reèe Ejla, prihvaæajuæi njegove ruke.Ta žena ima èudan naglasak, pomisli Dolando. Ona govori mamutonski, ali joj govor zvuèi èudno. Ne zvuèi baš kao Tolijin. Možda je iz drugog kraja. Dolando je znao dovoljno mamuton-skoga da bi ga razumio. Nekoliko je putaputovao na kraj velike rijeke i tamo s njima trgovao, a pomogao je i da dovedu Toliju, koja je bila Mamutonka. Kao voða Ramudonaca morao je pomoæi sinu svoga ognjišta da se spari sa ženom koju je poželio. Tolija je nauèila mnoge ljude svom jeziku i to im je bilo vrlo korisno na kasnijim trgovaèkim putovanjima.Dolandovo prihvaæanje Ejle potaklo je sve ostale da pozdrave Džondalarov povratak i upoznaju se sa ženom koju jedoveo sa sobom. Tolija istupi i Džondalar joj se nasmiješi. Na neki složen naèin putem sparivanja njegovog brata, bili su u rodu i ona mu je bila draga.- Tolijo! - reèe on, sa širokim osmijehom i uzimajuæi obje

246 247 njezine ruke, - ne mogu ti niti reæi kako mi je drago što te vidim.- I meni je drago što tebe vidim. I vidim da si dobro nauèiogovoriti mamutonski. Moram priznati da sam ponekad sumnjalada æeš ikada tako teèno govoriti.Pustila je njegove ruke, protegnula se i zagrlila ga. On se sag-nu i nagonski podiže nisku ženu u zrak i èvrsto je zagrli. Pomalo zbunjena, lagano je pocrvenjela. Uèinilo joj se da se taj visoki, zgodni i èesto sjetni muškarac promijenio. Od prije se nije sjeæala da bi on ikada bio tako spontano i otvoreno izrazio osjeæaje. Kad ju je spustio

na zemlju dobro je promotrila njega i ženu koju je doveo sa sobom, sve uvjerenija da je to i ženino djelo.- Ejla iz Lavljeg tabora Mamutonaca, ovo je Tolija od Šaramu-donaca, roðenjem Mamutonka.- U ime Mut ili Mudo, kojim ju god imenom zvala, dobro mi došla, Ejlo od Mamutonaca.- U ime Majke svega, zahvaljujem ti, Tolija od Šaramudonaca i vrlo mi je drago što sam te upoznala. Mnogosam èula o tebi. Nemaš li ti neke rodbine u Lavljem taboru? Èini mi se da je Ta-lut rekao da ste u rodu - reèe Ejla. Imala je dojam da je druga žena prouèava. Ako Tolija još ne zna, uskoro æe otkriti da Ejla nije roðena meðu Mamutoncima.- Da, u rodu smo, iako ne bliskom. Ja sam iz jednog južnog tabora, a Lavlji tabor je više na sjeveru - reèe Tolija. - Ali poznam ih. Svi znaju Taluta. Teško je ne poznavati ga, a i njegovu sestru Tuliju mnogi jako poštuju.To nije mamutonski naglasak, mislila je, a ni Ejla nije mamu-tonsko ime. I nije to baš niti strani naglasak, nego više neobièni naèin izgovora nekih rijeèi, iako dobro govori. Talut je uvijek bio sklon prihvaæanju ljudi; prihvatio jeèak i onu staricu koja je uvijek prigovarala i njezinu kæer koja se sparila daleko ispod svog položaja. Rado bih znala više o toj Ejli i životinjama, mislila je, a zatim pogledala Džondalara.-Je li Tonolan kod Mamutonaca? - upita Tolija. I prije nego što je izgovorio rijeèi, bol u njegovim oèima odgovorila joj je.- Tonolan je mrtav.- Žao mi je Što to èujem. I Markeno æe žaliti. A ipak ne mogu reæi da to nisam oèekivala. Njegova želja za životom umrla je s Tamijom. Neki se ljudi mogu oporaviti nakon nesreæa, a neki ne - reèe Tolija.Ejli se svidio njezin naèin izražavanja, ne bez osjeæaja, ali ipak otvoren i izravan. Još uvijek je bila prava Mamutonka. 1 ostali stanovnici Špilje pozdravili su Ejlu. Osjetila je suzdržano prihvaæanje i radoznalost. Njihovi pozdravi Džondalaru bili ii manje ukoèeni; on je bio roðak i nije bilo sumnje da ga srna-nju jednim od svojih i da pozdravljaju njegov dolazak kuæi.Darvalo je još uvijek držao šešir pretvoren u košaru punu ku-Bina, èekajuæi da prestane pozdravljanje. Dodao je kupine Do-l.mdu. - Evo, tu su kupine za Rošariju - reèe on.Dolando primijeti neobiènost tih košara; nisu bile spletene inako kako ih oni pletu.- Ejla mi ih je dala - reèe Darvalo. - Brali su kupine kad saml.i došao, i veæ su bile nabrane.Gledajuæi mladiæa, Džondalar se odjednom sjeti Darvalove majke. Nije oèekivao da æe Serenio otiæi i bio je razoèaran. Na ne-i i ju je naèin stvarno volio i sada je shvaæao da ju je stvarno želio opet sresti. Je li nosila dijete kad je on otišao? Dijete njegova iluha? Možda bi mogao pitati Rošariju; ona æe znati.- Odvedimo ih k njoj - reèe Dolando, kimanjem glave zahva-liujuæi Ejli. - Bit æe joj drago. Mislim da je budna i znam da tec-li vidjeti, Džondalare. Dovedi i Ejlu, rado æe je upoznati. Teškoloj je. Znaš kakva je, uvijek na nogama i uvijek u poslu, uvijek jeIiiva pozdravljala goste.Džondalar je to preveo Ejli, a ona kimnu u znak pristanka. Konje su ostavili da pasu na livadi, a Vuku je dala znak da ostane s njom. Znala je zvijer još uvijek zaplašiti ljude. Pitomi konji su èudna stvar, no ne izgledaju opasno, a vuk je lovac i može nani-iti zlo.- Džondalare, mislim da bi bilo najbolje da Vuk zasad ostanesa mnom. Bi li pitao Dolanda smijem li ga povesti sa sobom? Recimu da je Vuk navikao na zatvoren prostor - reèe Ejla.Džondalar prevede njezinu molbu iako ju je Dolando veæ razumio, a videæi njegove sitne reakcije, Ejla je i pomislila da je razumio. Morat æe to zapamtiti.Otišli su do stražnjeg dijela doline i pod nadnesenu stijenu, pokraj središnjeg ognjišta koje je oèito bilo okupljalište, prema drvenoj graðevini koje je izgledala kao kosi šator. Prilazeæi mu lijla je promatrala kako je graðen. Noseæa motka bila je zabijena u zemlju na stražnjem dijelu, a sprijeda ju je podržavao štap. S toga su se spuštale zašiljene hrastove daske, koje su dobili kosim asjecanjem stabla, a bilo ih je raznih velièina, od kraæih otraga, do dugih sprijeda. Prišavši bliže, Ejla vidje da su prièvršæene tako sto su kroz rupe vezane tankim vrbovim granama.Dolando odmakne žuti zastor napravljen od meke kože i

248 249pridrži ga dok su ulazili, a zatim ga priveže da bi bilo svjetla. Unutra su se kroz neke razmaknute ploèe vidjeli tankiprorezi dnevnog svjetla, a na nekim su mjestima zidove obložili kožom da sprijeèe propuh, iako nije bilo mnogo vjetra u toj niši urezanoj u planini. Blizu ulaza bilo je malo ognjište, a na krovu iznad njega bila je rupa bez kišnog

zaklona.Nadsvoðena stijena štitila je nastambu od kiše i snijega.Uz jedan zid u stražnjem dijelu bio je ležaj, široka drvena ladica, s jedne strane prièvršæena uz stijenu, a s druge nošena na drvenim nogama. Ležaj je bio pokriven jastucima od punjene kože i krznima. Na slabom svjetlu Ejla je jedva vidjela ženu na ležaju.Darvalo kleknu kraj ležaja i pruži ženi kupine.- Ovo su kupine koje sam ti obeæao, ali nisam ih ja ubrao, nego Ejla.Žena otvori oèi. Nije spavala, nego se samo pokušavala odmoriti, no nije primijetila njihov dolazak. Nije dobro shvatila ime koje joj je Darvalo izgovorio.- Tko ih je ubrao? - upita slabim glasom. Dolando se nagnu nad krevet i stavi ruku na njezino èelo.- Rošario, vidi tko je došao! Džondalar se vratio - reèe.- Džondalar? - reèe ona gledajuæi èovjeka koji je kleknuo uz njezin ležaj pokraj Darvala. Gotovo se trznuo, vidjevši bol koja joj se urezala na licu. -Jesi li to stvarno ti? Ponekad sanjam i pomislim da vidim svog sina ili Tamiju, onda otkrijem da nisu stvarni. Jesi li to ti, Džondalare, ili je to san?- Nije san, Roso - reèe Dolando, a Džondalaru se uèini da u njegovim oèima vidi suze. - Doista je ovdje i doveo je nekoga sa sobom, Mamutonku. Zove se Ejla - On joj namignu da pristupi.Ejla zapovijedi Vuku da ostane gdje je i pristupi ženi. Odmah se vidjelo da je muèe veliki bolovi. Pogled joj je bio ukoèen, a oko oèiju su joj bili veliki tamni podoènjaci; lice joj je bilo rumeno od groznice. Èak i izdaleka i pod lakim pokrovom vidjelo se da joj je ruka izmeðu ramena i lakta savijena pod neobiènim kutom.- Ejla od Mamutonaca, ovo je Rošario od Saramudonaca - reèe Džondalar. Darvalo se makne i Ejla zauze njegovo mjesto pokraj kreveta.- U ime Majke, dobro došla, Ejlo od Mamutonaca - reèe Rošario. Pokušala se podiæi, no odustala je i pala natrag na krevet.- Oprosti što te ne mogu propisno pozdraviti.- U Majèino ime, hvala ti - reèe Ejla. - Nije potrebno da ustaješ. Džondalar je prevodio, no kako je Tolija svakome prenijela nešto svog jezika, postavila je dobar temelj za razumijevanje ma-mutonskog. Rošario je razumijela znaèenje Ejlinih rijeèi i kimnu-la je.- Džondalare, ona strašno trpi. Bojim se da joj je jako zlo. Htjela bih pregledati tu ruku - reèe Ejla na zelandonskom, kako žena ne bi shvatila kako ozbiljno shvaæa njezinu ranu. Ali to nije sakrilo zabrinutost u njezinuglasu.- Rošario, Ejla je vidarica, kæi Mamutova ognjišta. Htjela bi pogledati tvoju ruku - reèe Džondalar i pogledaDolanda da vidi hoæe li se on usprotiviti, no ovaj je bio spreman pokušati bilo što ako to može pomoæi i ako je Rošario suglasna.- Vidarica? - upita žena. - Šamud?- Da, kao Šamud. Smije li pogledati?- Bojim se da je prekasno, ali neka pogleda.Ejla otkrije ruku. Oèito su je pokušali izravnati, a rana je bila oèišæena i zarastala je, no ruka je bila otekla, a pod kožom se vidjelo da je kost pod èudnim kutom. Ejla popipa ruku, nastojeæi da bude što nježnija. Žena se trznula samo kad je podigla ruku da popipa ispod nje, no nije se žalila. Ejla je znala da je to bolno, no morala je opipati kost pod kožom. Pogledala je ženine oèi, ponjušila joj dah, popipala bilo na vratu i na zapešæu, zatim opet èuènu.- Kosti zarastaju, ali nisu pravilno namještene. Možda æe se s vremenom oporaviti, no bojim se da æe ta ruka ostati neupotrebljiva, i uvijek æe je boljeti - reèe Ejla govoreæi jezikom koji svi donekle razumiju. Prièekala je da Džondalar ipak prevede.- Možeš li što uèiniti? - upita Džondalar.- Mislim da mogu. Možda je prekasno, ali prebila bih kost na mjestu gdje loše zarasta i ispravno bih je postavila. Nevolja je što kad slomljena kost zaraste, obièno sraste èvršæe nego prije. Mogla bi se krivo slomiti i tadabi nastala dva prijeloma i velika bol, a sve nizašto - Kad je Džondalar preveo nastala je tišina. Napokon Rošario progovori.- Ali ako se loše slomi, može li biti gore nego sada? - Bila je to više tvrdnja nego pitanje. - Hoæu reæi, tom se rukom kakva je sada i onako neæu moæi služiti; dakle od još jednog prijeloma neæe postati gora - Džondalar je preveo njezine rijeèi, no Ejla je veæ poèela hvatati glasove i ritam šaramudonskog jezika usporeðujuæi ga s mamutonskim. Ženin glas i izraz prenijeli su i više. Ejla je razumjela bit Rošarijine izjave.- Ali mogla bi doživjeti još veæu bol, a nizašto - reèe Ejla,

250 251 veæ znajuæi što æe Rošario odluèiti, no htjela je da žena potpuno shvati sve posljedice.- Sada nemam ništa - reèe žena, ne èekajuæi prijevod.- Ako uspiješ namjestiti kako treba, hoæu li se moæi služiti rukom?Ejla prièeka da Džondalar prenese njezine rijeèi u poznat jezik, da bi bila sigurna da je dobro razumjela.- Možda ne potpuno, ali mislim da æeš moæi barem donekle.Ali ne mogu biti sigurna,Rošario nije oklijevala. - Ako ima ikakva moguænost da æu se moæi služiti rukom, želim da to uèiniš. Ne brinem za bol. Bol je ništa. Saramudoncima su potrebne dvije zdrave ruke da bi se spustili do rijeke. Kakva je šamudonska žena, ako se ne može ni spustiti do ramudonskog pristaništa?Ejla posluša prijevod njezinih rijeèi, a zatim gledajuæi joj u oèi reèe: - Džondalare, reci joj da æu joj pokušati: pomoæi, ali reci joj i da nije najvažnije ima li netko dvije zdrave ruke. Poznavala sam èovjeka koji je imao samo jednu ruku i jedno oko, no živio je korisnim životom i njegovo ga je pleme voljelo i poštivalo. Mislim da bi tako bilo i s Rošarijom, toliko o tome znam. Ona nije žena koja bi se brzo predala i što god se dogodilo ona æe i dalje živjeti i biti korisna. Snaæi æe se i uvijek æe je voljeti i poštivati.Slušajuæi kako Džondalar prenosi te rijeèi, Rošario se zagleda, u Ejlu. Zatim stisnu usne i klimnu, duboko udahne isklopi oèi.Ejla ustane, veæ smišljajuæi što joj treba. - Džondalare, donesi moju košaru, onu desnu. I reci Dolandu da trebam nekoliko manjih komada drva, za udlage. Trebat æe mi drva za potpalu i veæa zdjela za kuhanje, ali koja im neæe nedostajati. Poslije ovoga više neæe biti dobra za kuhanje, jer æu u njoj napraviti jaki lijek protiv bolova.Misli su joj brzale dalje. Trebat æe mi nešto što æe je uspavati dok lomim kost, mislila je. Iza bi se poslužila kužnjakom. Snažan je, ali bio bi najbolji za bolove i uspavao bi je. Imam sušenog, ali bolji bi bio svježi... Èekaj... Nisam li ga malo prije vidjela? Sklopila je oèi pokušavajuæi se sjetiti. Tako je! Jesam!- Džondalare, dok mi ti donosiš košaru ja æu potražiti nešto od onih trnoplodova koje sam vidjela putem ovamo - reèe ona, brzo hodajuæi prema izlazu. -Vuèe, doði -Veæ je bila na pola polja kad ju je Džondalar stigao.Dolando je stajao na ulazu u nastambu i gledao Džondalara, ženu i vuka. Iako ništa nije rekao, stalno je gledao vuka. Pri- mijetio je da životinja stalno stoji uz ženu i prati njezin korak dok hoda. Primijetio je male znakove rukama koje je Ejla pokazala primièuæi se bolesnièinu krevetu i vidio kako vuk liježe, zadržavajuæi podignutu glavu i naæuljene uši, i prateæi svaki ženin pokret. Kad je krenula, odmah ju je spremno pratio.Gledao je za njima sve dok Ejla i vuk kojeg je vodila tako sigurno nisu zamakli za stijenu, a zatim pogleda ženu na ležaju.Prvi put nakon onog strašnog trenutka kad je Rošario skliznula i pala, Dolando se usudio osjetiti traèak nade.Vrativši se s putnom košarom i biljkama koje je veæ oprala u potoku, Ejla je pronašla èetvrtastu drvenu zdjelu za kuhanje. Odluèila je da æe je pažljivije pogledati poslije. Tu je bila još jedna posuda s vodom, i veæ je gorjela vatra u kojoj se grijalo nekoliko glatkih oblutaka, a èekale su je i dašèice. Zahvalno je klimnula Dolandu. Pretražila je košaru i našla nekoliko zdjela i svoju izno-šenu vreæu od vidrine kože.U maloj zdjeli izmjerila je vodu i izlila je u zdjelu za kuhanje, zatim dodala nekoliko cijelih kužnjaka, zajedno s korijenjem i bacila nekoliko kapi vode na užareno kamenje, koje je ostavila da se dalje grije. Otvorila je svoju vreæus lijekovima i izabrala nekoliko zamotuljaka. Dok je vraæala ostatak natrag, ušao je Džondalar.- Konjima je dobro, sviða im se trava, no zasad sam zamolio ljude da ih se klone - Okrenuo se Dolandu. - Ponekad se uznemire kad vide nepoznate ljude, a ne bih htio da nekoga sluèajno ozlijede. Poslije æemo ih veæ naviæi na ljude - Poglavica je kim-nuo. I onako nije znao što bi rekao. - Èini mi se da vuk tamo vani nije baš presretan, a neki ga se ljudi i boje. Mislim da bi ga trebala dozvati ovamo.- I ja bih radije da bude ovdje, no mislila sam da bi Dolando i Rošario radije da ostane vani.- Èekaj da pitam Rošariju. Mislim da ga možemo uvesti - reèe Dolando ne èekajuæi prijevod i govoreæi mješavinom šaramudon-skog i mamutonskog koju je Ejla lako razumijela. Džondalar ga iznenaðeno pogleda, no Ejla jednostavno nastavi razgovor.- Moram na njoj izmjeriti ove dašèice za udlage - reèe ona, - i molim te da ih uglaèaš da ne bude trešèica - Uzela je komad hrapavog kamena koji je stajao pokraj ognjišta. - Trljaj ih ovim pješèanikom dok ne bude glatke. Imaš li meke kože koju bih mogla izrezati u remenje?Dolando se osmjehnu, pomalo tužno. - Po tome smo pozna-

252 253 ti. Obraðujemo divokozinu kožu i nitko ne radi mekšu kožu nego Šamudonci.Videæi ih kako razgovaraju i potpuno se razumiju, iako nesavršenim jezikom, Džondalar pretrese glavu. Sigurno Ejla znade da Dolando razumije mamutonski, a i ona veæ govori nekoliko šaramudonskih rijeèi - rijeè "daska" i "pješèanik"?- Donijet æu ti èim porazgovaram s Rošarijom - reèe Dolando.Prišli su ženi na ležaju. Dolando i Džondalar objasniše joj da Ejla putuje s vukom - zasad nisu spomenuli konje - i da bi ga htjela dovesti u zaklon.- Ona potpuno upravlja tim vukom - reèe Dolando. - On jusluša i nikome neæe nanijeti zlo.Džondalar opet baci iznenaðen pogled na njega. Izmeðu Do-landa i Ejle bilo je više razumijevanja nego što je oèekivao.Rošario je brzo pristala. Èinilo se da joj stvar izgleda èudno, ali i da ju ne iznenaðuje što ta žena ima moæ nad vukom. To je samo pomoglo uklanjanju njena straha. Džondalar je oèito doveo moænog šamuda koji zna da joj je potrebna pomoæ, baš kao što je i njihov stari Šamud prije mnogo godina znao da Džondalarovu bratu treba pomoæ kad ga je nosorožac bio nabio na rogove. Nije mogla shvatiti kako to Oni koji služe Majku znaju, no bilo joj je dovoljno što znaju.Ejla poðe do ulaza i pozove Vuka, a zatim ga dovede do ležaja, da ga upozna s Rošarijom. - Zove se Vuk - reèe ona.Pogledavši u oèi te lijepe divlje životinje, bolesnici se uèini da vuk razumije njezinu bol i ranjivost. Podigao je šapu na njezin krevet, a zatim nièim je ne plašeæi, pomaknuo glavu k njoj i liznuo joj lice, cvileæi kao da osjeæa njezinubol.Ejlu je to odmah podsjetilo na Ridaga i èvrstu vezu koja se razvila izmeðu bolesna djeteta i mladog vuka. Je li ga to nauèilo razumijevanju ljudskih potreba i patnji?Svi su bili iznenaðeni Vukovim izrazima nježnosti, a Rošariju su potpuno svladali. Imala je dojam da se dogodilo nešto èudesno što najavljuje samo dobro. Zdravom ga je rukom potražila i pogladila. - Hvala ti Vuèe - reèe ona.Ejla položi dašèice pokraj Rošarijine ruke i pruži ih Dolandu, oznaèivši koliko duge moraju biti. Kada je Dolando izišao, odvela je Vuka u kut i provjerila kamenje u vatri. Procijenila je da je dovoljno vruæe. Uzela je dva komada drveta da ih izvadi iz vatre, no pojavio se Džondalar s drvenim oruðem koje je bilo posebno napravljeno za sigurno vaðenje kamenja. Pokazao joj je kako da se posluži tim oruðem. Stavljajuæi nekoliko oblutaka u posudu a kuhanje, pogledala je tu neobiènu kutiju izbliza.Nikad nije vidjela ništa slièno. Kutija je bila napravljena od jedne jedine daske, savijene oko utora koji nisu bili prosjeèeni do kraja na tri kuta; èetvrti je bio spojen klinovima. Pri savijanju dno je bilo prerezano cijelom dužinom daske. Izvana je posuda bila ukrašena crtežima, a na vrhu je bio prièvršæen poklopac s ruèkom.Ti su ljudi radili od drveta mnogo neobiènih stvari. Ejla je pomislila kako bi bilo zanimljivo vidjeti kako se izraðuju. Dolando se vratio sa žutim kožama. Dao ih je Ejli. - Hoæe li ti ovo biti dovoljno? - upitao ju je.- Ove su kože predobre - reèe ona. - Trebam meku kožu koja upija, ali ne mora to biti baš najbolja koju imate.Džondalar se osmjehne zajedno s Dolandom. - Nije to naša najbolja koža - reèe Dolando. - Ovu nikad ne bismo ponudili za trampu. Ima previše malih nepravilnosti. Ovo je koža za svakodnevnu upotrebu.Ejla se razumjela u obradu kože ali ovo je bila glatka i podatna kože nevjerojatno meka i pravilna. Zadivila se, no sada nije bilo pravo vrijeme za to. Kremenim nožem s oštrim sjeèivom i drškom od mamutove kljove, koji joj je Džondalar napravio, razrezala je divokozinu kožu u široko remenje.Zatim je otvorila jedan od svojih zamotuljaka i u malu zdjelu nasula grubi prah od sušena korijena lavande. Dodala je nešto vruæe vode. Za oblog koji bi trebao pomoæi da slomljena kost brže zaraste neæe smetati ni malo kužnjaka, èija bi omamljiva svojstva mogla dobro doæi. Dodala je i praha od stolisnika, dobrog za bolove i zarastanje. Izvadila je kamenje i dodala novo u posudu, kako bi se otopina nastavila kuhati, a.povremeno je to pomirisala da provjeri koncentraciju.Utvrdivši da je otopina dovoljno jaka, prekinula je kuhanje i stavila zdjelu da se ohladi, a zatim je odnese Rošariji, pokraj koje je sjedio Dolando. Ejla zamoli Džondalara da toèno prevede njezine rijeèi, da ne bi došlo do kakva nesporazuma.- Ovaj æe ti lijek olakšati bol i uspavat æe te - reèe. - ali vrlo jejak i opasan je. Neki ne mogu podnijeti ovoliku dozu. Opustit æe

ti mišiæe, pa æu moæi opipati kost, ali možda æeš se pomokriti, jeri ti se mišiæi opuštaju. Neki èak prestanu disati. Ako se to dogodi,Rošario, umrijet æeš.Ejla prièeka da Džondalar prevede njezine rijeèi i još malo da se uvjeri jesu li je dobro shvatili. Dolando se vidljivo uznemirio.

254 255 - Moraš li to upotrijebiti? Ne možeš li joj slomiti ruku bez toga?- Ne mogu. Mišiæi su joj preèvrsti. Odupirali bi se i bilo bi znatno teže prelomiti na pravom mjestu. Nema nièega što bi moglo tako dobro prigušiti bolove. Ne mogu prelomiti i namjestiti kost bez toga, ali morate znati kakve su opasnosti. Dolando, ako ništa ne uèinim, ona æe vjerojatno preživjeti.- Ali æu biti beskorisna i živjeti u bolima - reèe Rošario. - To nije život.- Boljet æe te, ali to ne znaèi da æeš biti beskorisna. Ima sredstava protiv boli, iako ti ona ponekad nešto oduzmu. Možda ti oduzmu tako jasno razmišljanje.

- Dakle, bit æu ili beskorisna ili bezumna - reèe Rošario. - Ako umrem, hoæe li to biti bezbolno?- Zaspala bi i ne bi se probudila, ali nitko ne zna što se dogaða u tim snovima. Može te u njima jako boljeti. Možda te bol prati i u drugom svijetu.- Misliš da bol može pratiti ljude na drugi svijet?Ejla protrese glavom. - Ne, mislim da ne može, ali ne znam.- Misliš da æu umrijeti ako to popijem?- Ne bih ti to nikad ponudila kad bih mislila da æeš od toga umrijeti. Ali možda æeš imati neobiène snove. Na drugi naèin pripremljen, taj se napitak rabi za putovanje u druge svjetove, u svijet duhova.Iako je Džondalar prevodio, toliko su se razumjeli da su rijeèi samo dodatno pojašnjavale. Ejla i Rošario osjeæale suse kao da razgovaraju neposredno.- Možda ne bi trebala riskirati, Rošario - reèe Dolando. - Nebih htio izgubiti i tebe.Ona ga pogleda s ljubavi i nježnošæu. - Majka æe jedno od nas pozvati prije drugoga. Ili æeš ti izgubiti mene ili æuja izgubiti tebe. To ne možemo sprijeèiti. Ali, ako mi Ona želi dopustiti da još ostanem uz tebe, moj Dolando, ne želim to vrijeme provesti u boli ili kao teret. Radije bih onda otišla u miru veæ sada. A èuo si Ejlu, nije vjerojatno daæu umrijeti. Èak i ako lijeèenje ne pomogne i ako mi ne bude bolje, bar æu znati da sam pokušala i to æe mi dati snage da nastavim.Sjedeæi na ležaju kraj nje i držeæi njezinu zdravu ruku, Dolando je gledao ženu s kojom je u životu toliko toga podijelio. U oèima joj je vidio odluènost. Na kraju on kimnu i pogleda Ejlu.- Bila si iskrena. Sada ja moram biti iskren. Neæu ti zamjeritiako joj ne uspiješ pomoæi, ali ako umre, morat æeš brzo otiæi oda- vde. Ne mogu biti siguran da æu biti sposoban da te ne okrivim H to i ne znam što bih ti tada uèinio. Razmisli o tome prije no sto poèneš.Džondalar je, prevodeæi te rijeèi, znao što je sve Dolando pretrpio: Rošarijin sin, sin njegova ognjišta i dijete njegova srca, poginuo je upravo kada je trebao stiæi u punu zrelost, a Jetamio, djevojka koja je Rošariji bila kao kæi, takoðer je nestala. Kad joj je mati umrla odrasla je i popunila prazninu koja je ostala za prvim djetetom. Njezina borba da prohoda i pobijedi paralizu koja je uzela tolike druge prije nje, dala joj je znaèaj zbog kojega su je svi, pa i Tonolan zavoljeli. Bilo je tako nepravedno što je baš ona morala podleæi pri poroðaju. Džondalar bi imao razumijevanja kad bi Dolando okrivio Ejlu u sluèaju da Rošario umre, ali ubio bi ga radije nego da mu dopusti da joj nanese zlo. Pitao se nije li Ejla preuzela prevelik rizik.- Možda bi trebala bolje razmisliti - rekao joj je na zelandon-skom.- Džondalare, Rošario pati. Moram joj pomoæi ako ona to želi. Ako ona prihvaæa opasnosti, moram to uèiniti. Uvijek postoji opasnost, ali ja sam vidarica. Ne mogu to promijeniti, kao što ni Iza nije mogla.Pogledala je ženu na ležaju.- Rošario, ako hoæeš, ja sam spremna.

256 257 16Jtijla se nagne nad ženu koja je ležala na ležaju. U ruci je držala, zdjelu tekuæine koja se hladila. U nju je uronila mali prst provjeravajuæi je li se dovoljno ohladila, a zatim je spusti i spretno se prebacivši na tlo u sjedeæi položaj sprekriženim nogama; neko je vrijeme šutjela. Misli su joj poletjele u prošlost i život s Plemenom, a osobito na ono što ju je uèila vješta i mudra vidarica koja ju je odgojila. Iza je sama rješavala veæinu obiènih bolesti i manjih rana, no kada bi se radilo o veæem problemu - o nekom osobito teškom ranjavanju u lovu ili bolesti koja bi mogla ugroziti život - pitala bi Kreba kao mog-ura, i zamolila bi ga da zazove više sile u pomoæ. Iza je bila vidarica, no u Plemenu Kreb je bio èarobnjak, sveti èovjek koji ima pristup u svijet duhova.U Lovaca na mamute i, sudeæi prema onome što je Džondalar prièao vjerojatno i u njegovom narodu, funkcije vraèa i vidara nisu nužno bile razdvojene. Oni koji su lijeèili èesto su se obraæali svijetu duhova, iako Oni koji služe Majci nisu uvijek bili jednako tako spretni u svakom svojstvu. Mamut iz Lavljeg tabora bio je slièniji Krebu. Njega su najviše zanimale stvari duha i duše. Iako je imao nešto znanja o lijekovima i postupcima lijeèenja, njegovesu vidarske sposobnosti bile razmjerno nerazvijene i obièno je lijeèenje manjih bolesti i rana bilo dužnost Talutove družice Nezije. Na Ljetnim saborima Ejla je meðutim upoznala mnoge Mamute koji su bili vièni lijeèenju i s njima je razmjenjivala znanje.Ejlina je vještina bila praktiène naravi. Poput Ize i ona je bila vidarica i ljekarica. Sama o sebi nije mislila da ima mnogo znanja o svijetu duhova, i u tom je trenutku žalila što ne može zamoliti nekog poput Kreba da zazove duhove. Željela je pomoæ svih sila jaèih od sebe koje bi htjele pomoæi i imala je dojam da joj je to potrebno. Iako juje Mamut poèeo pouèavati o duhovnom kraljevstvu Velike Majke, još uvijek se bolje snalazila s duhom Velikog Špiljskog Lava.Bio je to duh iz svijeta Plemena i znala je da je moæan, a Mamut je rekao da su duhovi svih životinja, odnosno baš svi duhovi, dio Velike Majke Zemlje. On je ukljuèio i njezin totem Špiljskog Lava u sveèanost kad su je usvajali, a ona je znala kako zazvati pomoæ svog totema. Iako nije roðena u Plemenu, možda bi duh Špiljskog Lava ipak htio pomoæi Rošariji, mislila je Ejla.Sklopila je oèi i poèela izvoditi lijepe valovite pokrete najstarijeg svetog nijemog jezika Plemena, jezika koji su poznavala sva plemena i njime se služila za obraæanje svijetu duhova.- Veliki Špiljski Lave, ova žena koju je izabrao tvoj moæni to-temski duh zahvalna je što je izabrana. Ova je žena zahvalna zaDarove koji su joj dani, i osobito za one Darove unutra, pouku isteèeno znanje.Pa opet, Veliki Moæni Zaštitnice, ti koji si znan da biraš muškarce koji to zasluže i kojima je potrebna moæna zaštita, ali si izabrao ovu ženu i oznaèio ju svojim totemskim znakom kad je još bila dijete, ova ti žena zahvaljuje. Ova žena ne zna zašto je duh Velikog Špiljskog Lava našega Plemena izabrao žensko dijete, i to dijete Drugih, no ova je žena zahvalna što si je našao vrijednom toga i zahvalna je za zaštitu velikog totema.- Veliki Totemski Duše, ova žena koja je prije tražila savjete,sada æe zamoliti pomoæ. Veliki Špiljski Lav vodio je ovu ženu iuèio ju postupcima žene koja lijeèi. Ova žena umije lijeèiti. Ovažena zna lijekove za bolesti i rane; poznaje èajeve i ljekovite tekuæine i kupke i obloge i ostale lijekove od biljaka, ova žena znapostupke i vještine. Zahvalna je za znanje i zahvalna je za neznano znanje u kojemu je Totemski Duh vodi. Ali ova žena ne snalazise u svijetu duhova.- Veliki duše Špiljskog Lava, koji živiš u zvijezdama i u svijetuduhova, žena koja ovdje leži nije iz Plemena; ona je od Drugih,kao i žena koju si izabrao, a molim te za pomoæ toj ženi. Ona trpi strašne boli, a unutarnje boli su najgore. Ta žena spremna jeprihvatiti bol, no boji se da æe bez služenja objema rukama bitibeskorisna. Ta žena želi biti dobra i korisna žena. Ova vidarica želi joj pomoæi, no ta bi pomoæ mogla biti opasna. Ova žena želizamoliti pomoæ Duha Velikog Špiljskog Lava, kao i svih duhovakoji bi Veliki Totem htio pozvati da je povedu i da pomognu ženi

koja tu leži.Dok je Ejla izvodila svoje neobiène pokrete, Rošario, Dolan-do i Džondalar netremice su to gledali. Samo je Džondalar znao što radi, i gledao je kako nju, tako i njih. Iako je njegovo znanje jezika Plemena bilo slabo, a jezik složeniji no što je zamišljao, shvatio je da ona zaziva pomoæ iz svijeta duhova.Džondalar jednostavno nije mogao razlikovati neke finije pojedinosti znakova tog naèina komuniciranja koji se razvio na temeljima potpuno razlièitim od bilo kojeg verbalnog jezika. Io-

ZH 259 nako ga je bilo nemoguæe potpuno prevesti. U najboljem sluèaju prijevod bi zvuèao pojednostavljeno. No u svakom sluèaju njezini su mu se skladni pokreti uèinili prelijepima. Sjeæao se vremena kad su ga takve stvari uznemiravale i sada se zbog toga osjeæao glupo, no zanimalo ga je kako æe Rošario i Dolando protumaèiti njezino ponašanje.Dolando je bio zbunjen i pomalo uznemiren time što su njezini postupci bili potpuno nepoznati. Brinuo je za Rošariju i sve neobièno, èak i ako je za dobru svrhu, osjeæao je donekle kao prijetnju. Kad je Ejla završila, Dolandoje upitno pogledao Džonda-lara, no ovaj se samo nasmiješio.Ozljeda je bolesnicu jako oslabila, uèinila je slabom i izazvala groznicu, ne toliku da bi izgubila razum, no uèinila ju je zbunjenom i otvorenijom tuðoj sugestiji. Usredotoèila se na nepoznatu ženu i bila je neobièno dirnuta. Nije imala pojma što Ejlini pokreti znaèe, no sviðali su joj se njihova dražest i sklad. Èinilo se kao da žena pleše rukama, odnosno ne samo rukama. Svojim je pokretima prizivala profinjenu ljepotu. Ramena i cijelo tijelo èinili su se neodvojivim dijelom njenih ruku koje su plesale i sve je išlo u nekom ritmu koji je bio obilježen jasnom svrhom. Iako nije razumjela pokrete kao što nije razumjela ni kako Ejla zna da joj je njezina pomoæ potrebna, Rošario je znala da je to važno i da ima neke veze sa zazivanjem. Bila je šamud, njoj je to bilo dovoljno. Imala je znanje veæe no što su obièni ljudi mogli shvatiti, a sve što je izgledalo tajnovito samo je pojaèavalo dojam njezine uvjerljivosti. Ejla podiže šalicu i uspravi se na koljenima uz ležaj. Iznova provjeri tekuæinu malim prstom, a zatim se osmjehnu bolesnici.- Neka te èuva Velika Majka Sviju - reèe Ejla, podiže ženu da može popiti i prinese joj zdjelicu. Bio je to gorak napitak i Rošario napravi gadljivu grimasu, no Ejla je potaknu da pije, dok nije popila sve. Ejla nježno spusti ženu na ležaj i opet se osmjehnu da je ohrabri, promatrajuæi prve znake uèinka svog napitka.- Reci mi kad osjetiš pospanost - reèe ona, iako æe to samo potvrditi ostale znake koje je veæ viðala, poput promjena u velièini njezinih zjenica i disanju.Vidarica ne bi mogla reæi da je zapravo propisala lijek koji in-hibira parasimpatièki živèani sustav i paralizira živèane završetke, no veæ je mogla prepoznati uèinak, a imala je dovoljno iskustva da zna je li povoljan. Vidjevši da se Rošarijini kapci pospano puštaju, popipala joj je grudni koš i trbuh da provjeri opuštanje glatkih mišiæa probavnog sustava - iako to, naravno, ne bi tako objasnila - a zatim izbliza posluša njezino disanje da vidi kako i eagiraju pluæa i bronhi. Uvjerivši se da bolesnica mirno spava i da nije u vidljivoj opasnosti, Ejla ustane.- Dolando, bit æe najbolje da sada odeš. Džondalar æe ostatii pomoæi mi - reèe ona tihim, èvrstim i mirnim glasom, a njezinosigurno držanje i struèno ponašanje uèiniše je uvjerljivom.Glavar se pripremio prigovoriti, no sjeti se da ni Šamud nikad nije dopuštao bliskima da budu blizu, pa bi èak i odbijao pomagati sve dok ne bi otišli. Možda su svi takvi, pomisli Dolando i baci dugi pogled na uspavanu ženu, a zatim iziðe iz zaklona.Džondalar je i prije viðao kako Ejla uzima stvar u svoje ruke U sliènim prigodama. Djelovalo je kao da se potpuno prepušta koncentraciji na bolesnika i ni ne razmišljajuæi od ostalih je tražila da rade što bi zatrebalo. Nije joj se èinilo da bi ikome moglo pasti na pamet da posumnja u njezinu sposobnost da pomogne onome tko zatreba pomoæ, pa to dakle nitko nije ni pokušao.- Iako je uspavana, nije lako gledati kako nekome koga volišlome kosti - reèe Ejla visokom muškarcu koji ju je volio.Džondalar klimnu, pitajuæi se nije li možda zato Šamud njemu zabranio da gleda lijeèenje kad je Tonolana nabo nosorožac. Bila je to užasna rana, duboka i nepravilna rupa od koje je Džon-dalaru gotovo pozlilo kad ju je prvi put vidio. Iako je želio ostati, vjerojatno bi mu bilo teško gledati kako Šamud radi što je potrebno. Zapravo nije bio siguran da želi ostati i pomagati Ejli, no nije joj imao tko pomagati. On duboko udahnu. Bude li mogao, bar æe pokušati pomoæi.

- Što želiš da radim - upita on. Ejla je pregledavala Rošarijinuruku i provjeravala koliko se može izravnati i kako se ponaša natakve dodire.Bolesnica je mumljala i pomicala glavu, no èinilo se da je to više neki san ili nešto iznutra, nego izravna posljedica boli. Zatim Ejla duboko stisnu pipajuæi kroz omekšale mišiæe gdje je slomljena kost. Završivši, pozvala je Džondalara, bacivši kratak pogled na Vuka koji je sa svog mjesta u kutu pažljivo promatrao što se zbiva.- Najprije æeš morati pridržati lakat, a ja æu pokušati slomitiruku na mjestu gdje je krivo srasla - reèe ona. - Kad se slomi,morat æu je jako povuæi da se izravna i opet pravilno nalegne namjesto. Sada kad su joj mišiæi tako opušteni, kosti bi se u nekomzglobu mogle razdvojiti i mogla bih lako išèašiti rame ili lakat, paæeš je zato morati držati èvrsto i možda povlaèiti na drugu stranu.

260 261- Razumio sam - reèe on; odnosno bar pomisli da je razumio.- Pazi da budeš u èvrstom, stabilnom i udobnom položaju; podigni joj ruku i pridrži lakat otprilike ovoliko od tijela i reci mi kad budeš spreman - uputi ga ona.Uhvatio je ruku i napregnuo se. - U redu, spreman sam- reèe. Ejla objema rukama, po jednom sa svake strane prijelomakoji je savio kost u neprirodni kut, uhvati Rošarijinu nadlakticu,stišæuæi je pokusno na nekoliko mjesta i pipajuæi gdje su oštri rubovi pogrešno spojene kosti pod mišiæima i kožom. Ako su predobro zacijeljeni, neæe ih moæi slomiti golim rukama i morala bipokušati na neki drugi, znatno manje pouzdan naèin, a moždaih uopæe ne bi mogla prelomiti kako treba. Stala je nad ležajemu najstabilniji položaj, duboko udahnula i zatim svojim snažnimrukama brzo i snažno pritisnula savijeni dio.Osjetila je pucanje. Džondalar zaèu prasak od kojeg mu je moglo pozliti. Rošario je refleksno grèevito poskoèila i opet se smirila. Ejla popipa slomljenu kost kroz mišiæe. Novo tkivo još nije preèvrsto spojilo kost, vjerojatno zbog toga što neprirodni položaj u kojem se kost spojila nije poticao srastanje. Prijelom je bio dobar i èist. Ejla uzdahnu solakšanjem. Taj je dio posla bio gotov. Nadlanicom je obrisala znoj s èela.Džondalar ju je zadivljeno gledao. Èak i tako samo djelomice zaraštenu kost moglo se slomiti samo vrlo snažnim rukama. Uvijek je volio njezinu zdravu tjelesnu snagu, još od vremena kad je prvi put spoznao, još u Ejlinoj dolini.Shvaæao je da joj snaga treba za usamljenièki život kakvim je živjela, i pomislio je da je potreba da sama uèini sve što joj je trebalo vjerojatno utjecala na snažniji razvoj mišiæa, no dotad nije shvaæao koliko je doista snažna.Ejlina snaga nije potjecala samo od toga što se morala naprezati da preživi sama u dolini; razvijala se još od vremena kad ju je Iza tek usvojila. Od nje se oèekivalo da obavlja neke stalne poslove koji su je poticali na sazrijevanje. Veæ i samo da bi mogla raditi ono što se oèekuje od žene iz Plemena, morala je postati, kao žena Drugih, neobièno snažna.- Uspjelo je, Džondalare. Sada æeš se opet napregnuti i uhvatiti joj ruku ovdje, kod ramena - reèe Ejla i pokaže mu. - Ne smiješ popuštati, a ako osjetiš da gubiš ravnotežu, odmah mi reci.- Ejla je shvaæala da se kost odupirala srastanju u pogrešnom položaju, što joj je donekle olakšalo lomljenje, no mišiæi i tetive prirasli su jaèe. - Kad izravnam ruku, dio mišiæa možda æe se potrgati, baš kao i kad se prvi put slomila, a tetive æe se rastegnuti. Mišiæi i tetive odupirat æe se i kasnije æe je boljeti, no to se mora uèiniti. Reci kad budeš spreman.- Odakle sve to znaš?- Iza me nauèila.- Znam da te nauèila, no odakle ti ovo? Kako si nauèila iznova lomiti kost koja je poèela srastati?- Brun je jednom poveo lovce u lov nekamo daleko. Dugo ih nije bilo, ne sjeæam se toèno koliko dugo. Jedan od lovaca slomio je ruku uskoro nakon polaska, no nije se htio vratiti. Privezao ju je uz tijelo i lovio jednom rukom. Kad su se vratili, Iza ju je morala izravnati - objasni Ejla.- A kako je izdržao, tako sa slomljenom rukom? - upita Džondalar s nevjericom u oèima. - Moralo ga je

strašno boljeti.- Naravno da ga je boljelo, no na to se nije osvrtalo. Muškarci iz Plemena radije bi umrli nego priznali da ih boli. Takvi su, tako ih odgajaju - reèe Ejla. - Spreman?Htio je pitati još, no sada nije bilo pravo vrijeme. - Da, spreman sam.Ejla èvrsto uhvati Rošarijinu ruku odmah iznad lakta, a Džondalar je prihvati ispod ramena.Polako ali snažno, Ejla poèe vuæi, ali ne samo ravno nego i okreæuæi, da se kost ne bi trla o kost i dalje ošteæivala,te da bi istodobno sprijeèila deranje zglobnih veza i okolnoga tkiva. Morala ju je rastegnuti malo više nego u normalnom položaju da bi je dobila na željeno mjesto.Džondalar nije mogao shvatiti kako joj uspijeva održati tu snažnu, ali ne pretjeranu silu, kad on jedva drži. Ejla se sva na-pregnula, od napora joj se znoj slijevao niz lice, ali sada nije mogla odustati. Da bi se kost ispravila, trebalo ju je ravnati polaganim i stalnim snažnim pokretom. Ali prešavši slomljeni kraj, ruka se gotovo sama od sebe smjesti u pravilan položaj. Osjetila je kako kost sjeda, polako spustila ruku na krevet i konaèno pustila.Kad je Džondalar polako podigao pogled, ona se tresla, oèi su joj bile sklopljene i teško je disala. Upravljanje vlastitom snagom pod pritiskom bilo je najteže u cijelom poslu i ona je s mukom obnavljala vlast nad svojim mišiæima.- Mislim da si uspjela - reèe Džondalar.Ona još nekoliko puta snažno udahnu, a zatim ga pogleda, nasmiješi se širokim i sretnim pobjednièkim osmjehom. - Mislim da jesam - reèe ona. - A sada moram staviti udlage - Pažljivo je opipala sada ravnu ruku. - Ako dobro zaraste i ako nisam što

262 263 oštetila dok je ona bila u nesvijesti, mislim da æe se tom rukom opet moæi služiti, ali sada æe biti jako podlivena krvlju i oteæi æe.Ejla namoèi remenje od divokozine kože u vruæu vodu, stavi lavandu i stolisnik na nju i omota ga oko ruke, a zatim reèe Džon-dalaru da pita Dolanda jesu li udlage gotove.Kada je Džondalar izišao iz nastambe, doèekalo ga je mnoštvo ljudi. Ne samo Dolando, nego i svi èlanovi tog tabora, kako Sa-mudonci, tako i Ramudonci, svi su stajali na okupljalištu oko velikog ognjišta. - Ejla treba udlage - reèe on.- Je li uspjelo? - upita poglavica, dodajuæi mu komade uglaèanog drveta.Džondalar je mislio da æe biti bolje da prièekaju da to Ejla kaže, no osmjehnuo se. Dolando sklopi oèi, duboko udahne i pro-trese se od olakšanja.Ejla namjesti udlage i omota oko njih još nekoliko remena od divokozine kože. Ruka æe oteæi, a oblog æe trebati promijeniti. Udlaga æe držati ruku tako da bolesnièini pokreti ne pokreæu svježi prijelom. Kasnije, kad otok proðe iRošario ustane, stavit æe brezovu koru namoèenu u vruæu vodu, a ona æe se oblikovati prema ruci i osušiti u tvrdi oklop.Opet je poslušala ženino disanje i bilo na njezinu vratu i rukama, poslušala joj grudni koš i zavirila joj pod kapke, azatim otišla do ulaza.- Dolando, sada možeš uæi - reèe ona poglavici koji je stajaokod ulaza.-Je li uspjelo?- Doði i vidi.Ušao je i kleknuo pokraj usnule žene zureæi joj u lice. Èekao je dok nije vidio nekoliko udaha, provjeravajuæi diše li, a zatim pogleda ruku. Obris ruke pod odjeæom izgledao je ravan i normalan.- Izgleda savršeno! Hoæe li se moæi služiti rukom?- Uèinila sam što mogu. Uz pomoæ duhova i Velike Majke morala bi moæi. Možda ruka neæe biti kao prije, ali bit æe upotrebljiva. A sada mora spavati.- Ostat æu ovdje uz nju - reèe Dolando pokušavajuæi je uvjeriti svojim samouvjerenim držanjem, iako je znao da æe, ako ona to zatraži, morati otiæi.- Oèekivala sam da æeš to htjeti - reèe ona, - ali sada kad je gotovo i ja nešto želim.- Samo zatraži. Dat æu ti što god zatražiš - reèe on bez oklijevanja, ali pitajuæi se što æe zatražiti. - Htjela bih se oprati. Mogu li zaplivati na izvoru?

Nije to oèekivao i na trenutak je bio zateèen, a zatim prvi put opazi da joj je lice zamrljano sokom od kupina, ruke izgrebene od trnja, odjeæa iznošena i prljava, a kosa rašèupana. Bolnim pogledom i umornim osmjehom on reèe: - Rošario mi nikad ne bi oprostila ovakav propust prema gostima. Nitko ti još nije ponudio ni malo vode. Sigurno si iscrpljena nakon dugog putovanja. Pozvat æu Toliju. Sve što poželiš, dobit æeš, ako imamo.Ejla je u mokrim rukama trljala cvjetove bogate saponinom dok se ne pojavi pjena, a zatim je tu pjenu nanijela na kosu. Pjena nije bila tako bogata kao pjena korijena sapunike, no svjetloplave latice ostavljale su ugodan i blag miris. Okolno podruèje i biljke Ejli su bili tako poznati da je bila sigurna kako æe naæi neku biljku kojom æe se poslužiti za pranje, i ugodno se iznenadila našavši i sapuniku kad su otišli po košare i saonice sa èamcem. Stali su i kod konja da vide kako im je i Ejla u sebi odluèi da æe poslije išèetkati Njisku, dijelom da joj se pobrine za krzno, adijelom i zato da joj pruži osjeæaj sigurnosti.- Ima li još tih cvjetova? - pitao je Džondalar.- Eno ih tamo na stijeni gdje je Vuk - reèe Ejla. - Ali to su zadnji. Drugi put ih možemo nabrati još i spremiti nešto za sušenjeda ih možemo ponijeti sa sobom. - Uronila se u vodu da isperekosu.- Donijela sam divokozinih koža kojima æete se obrisati- reèe Tolija prilazeæi izvoru. U rukama je nosila nekoliko mekanih žutih koža.Ejla nije primijetila njezin dolazak. Mamutonka je nastojala zaobiæi Vuka u što širem luku, pa im je prišla s drugogkraja èistine. Za njom je išla djevojèica u dobi od tri ili èetiri godine. Privila se uz majèinu nogu i velikim oèima, s palcem u ustima, zurila u strance.- Unutra sam vam ostavila nešto hrane - reèe Tolija odlažuæi kože. Džondalar i Ejla dobili su u zaklonu ležaj koji je pripadao njoj i Markenu. Bilo je to isto mjesto gdje su bili i Tonolan i Ta-mio, i kad su ušli Džondalaru je neko kraæe vrijeme bilo teško, jer ga je podsjetilo na tragediju koja je navela njegovog brata da ode i pogine.- Ali pazite da se ne prejedete - dodala je Tolija. - Veèeras imamo veliku proslavu u èast Džondalarova povratka. - Nije rekla da je proslava takoðer i u èast Ejle koja je pomogla bolesnici. Rošario je još uvijek spavala i nisu htjeli izazivati sudbinu izrièuæi

264 265 to glasno prije nego što se jasno vidi da se probudila i da æe se oporaviti.- Hvala ti, Tolija. Za sve - reèe Džondalar i osmjehne se djevojèici koja spusti glavu i još se jaèe sakrije za majku, ali se nastavi navirivati prema Džondalaru. - Èini se da su i ostaci crvenila sopekotine na Šamijinom licu prošli. Više ih uopæe ne vidim.Tolija podiže djevojèicu i pruži je prema Džondalaru da je bolje vidi. - Pogledaš li jako dobro, vidjet æeš gdje je bilaopeèena, no sada se jedva vidi. Zahvalna sam Majci koja joj se smilovala.- Baš je lijepa djevojèica - reèe Ejla smješkajuæi im se i gledajuæi djevojèicu s iskrenim divljenjem. - Sretna si. Htjela bihjednoga dana imati takvu kæer.Ejla iziðe iz izvora. Voda ju je osvježila, ali je bila gotovo preh-ladna da bi se u njoj moglo dulje ostati.- Nisi li rekla da joj je ime Samio?- Jesam. I sretna sam što je imam - reèe mlada majka spuštajuæi dijete. Tolija nije mogla odoljeti tom komplimentu koji je izreèen njezinu djetetu i toplo se osmjehnula visokoj lijepoj ženi koja, meðutim, nije bila ono èime su je predstavljali. Tolija odluèi da æe prema njoj biti oprezna i uzdržana, dok ne dozna više. Ejla podiže jednu od koža i poèe se brisati. - Ova je koža tako meka i ugodna za brisanje - reèe ona omotavajuæi kožu oko sebe i privezujuæi na jednom kraju. Zatim dohvati još jednu i obriše kosu. Opazila je da Samio promatra Vuka s vidljivim zanimanjem, ali držeæi se majke. I ona je Vuku bila zanimljiva i on je cvileæi od nestrpljenja stajao na mjestu gdje mu je zapovjedila da bude. Dala mu je znak da joj priðe i stane uz nju, a zatim je kleknula i zagrlila ga oko vrata.- Želi li se Šamio upoznati s Vukom? - upita Ejla djevojèicu.Dijete kimne, a Ejla pogleda njezinu majku. Tolija je opreznogledala golemu životinju oštrih zubiju. - Neæe joj uèiniti ništa nažao, Tolijo. Vuk voli djecu, odrastao je s djecom Lavljeg tabora.

Samio se veæ odvojila od majke i oprezno stupila prema njima, zadivljena životinjom koja ju je gledala s jednakim zanimanjem. Vuk je cvilio od nestrpljenja, a dijete ga je gledalo ozbiljnim oèima. Napokon, napravi još korak naprijed i ispruži ruke prema njemu. Tolija uzdahnu, no taj se zvuk utopi u Šamijinom hihotanju; vuk ju je liznuo po licu.Ona odgurne njegovu nestrpljivu njušku i šèepa ga za krzno, no izgubi ravnotežu i padne na njega. Vuk je strpljivo èekao, dok se djevojèica nije podigla, a zatim joj opet liznu lice i izazove novo hihotanje. - Doði, Vuèiæu - reèe djevojèica držeæi ga za grivu i povlaèeæida poðe za njom. Veæ ga je prisvojila kao vlastitu živu igraèku.Vuk pogleda Ejlu i zacvili kao štene. Ona ga još nije pustila.- Možeš poæi s njom, Vuèe - reèe ona, dajuæi mu znak koji je èekao. Gotovo joj se uèinilo da je u pogledu koji joj je uzvratio bilazahvalnost, a nepogrešivo se vidjelo da je oduševljen što možepoæi za djevojèicom. Èak se i Tolija nasmiješila.Sušeæi se, Džondalar je sa zanimanjem gledao njihovo druženje. Pokupio je odjeæu i krenuo sa ženama prema nadvješenoj stijeni. Tolija je za svaki sluèaj stalno gledala dijete i vuka, no i nju je zvijer zainteresirala, i ne samo nju. Mnogo ljudi je promatralo djevojèicu i vuka. Kad im se pridružio i djeèak, nešto stariji od Šamije, doèekao ga je vlažni poziv da im se pridruži. Odmah zatim iz jedne od nastambi iziðu još dva djeteta, natežuæi se oko nekakve drvene stvari. Manje dijete bacilo je tu stvar kako je veæe ne bi dohvatilo, što vuk shvati kao znak da se djeca žele igrati jedne od njemu najdražih igara. Potrèao je za izrezbarenim štapom, donio ga natrag i položio na zemlju, dašæuæi isplažena jezika i mašuæi repom. Djeèaèiæ pokupi štap i iznova ga baci.- Mislim da si u pravu - on se igra s njima. Sigurno voli djecu- reèe Tolija. - Ali zašto bi se volio igrati? Pa on je vuk.- U nekim stvarima vukovi su slièni ljudima - reèe Ejla.- Vukovi se vole igrati. Još kao mladunèad vuèiæi se igraju u jazbini, a mladi i odrasli vukovi rado se igraju s malima. Kad samga našla, Vuk nije imao braæe; bio je jedini preživjeli, a tek je bioprogledao. Nije rastao u vuèjem èoporu, nego u igri s djecom.-Ali pogledaj ga, tako je strpljiv, èak i nježan, Sigurno ga boli kad mu Šamio onako èupa krzno. Zašto joj to dopušta? - Još uvijek je Tolija pokušavala shvatiti.- Odraslom je vuku prirodno da bude nježan s mladunèadi u èoporu, pa ga zato i nije bilo teško nauèiti da bude pažljiv. Osobito je nježan prema dojenèadi i maloj djeci i od njih æe otrpjeti gotovo sve. Nisam ga to uèila, on je naprosto takav. Ako postanu pregrubi, on æe otiæi, ali æe se i vratiti. Od veæe djece neæe toliko podnijeti, a èini se da prepoznaje i razliku izmeðu sluèajnog i namjernog nanošenja boli. Nikad nije nikome nanio nikakvu ozljedu, no malo æe gricnuti - samo štipnuti zubima - ne bi li podsjetio starije dijete koje ga vuèe za rep ili mu èupa krzno da su neke stvari bolne.- Ali teško je zamisliti da bi itko, a osobito djeca ikad i pomislio vuæi vuka za rep... ili je bar do danas bilo teško zamisliti- reèe Tolija. - I ne bih povjerovala da æu ikada vidjeti da se Ša-

266 267 mio igra s vukom. Ti si danas ... neke ljude navela na razmišljanje, Ejla... Ejla Mamutonka... - Htjela je nastaviti i postaviti još neka pitanja, no nije htjela izravno optužiti ženu da je lažljivica, osobito nakon onoga što je uèinila za Rošario ili se bar èini da je uèinila, jer zasad se još ne može znati sa sigurnošæu.Ejla je osjetila Tolijine sumnje i nije joj bilo drago. To je meðu njih postavilo neizgovorene ograde, a njoj je niska i debeljuškas-ta Mamutonka bila draga. Nekoliko su koraka šutjele gledajuæi Vuka s djecom, a onda Ejla opet pomisli kako bi rado imala dijete kao što je njezino... ovoga puta kæer, a ne sina. Šamio je bila lijepa djevojèica i ime joj je dobro pristajalo.- Šamio je lijepo ime, i neobièno. Zvuèi kao šaramudonsko,a istodobno i kao mamutonsko - reèe Ejla.Tolija se opet morala nasmiješiti. - Dobro si to rekla. Ne znaju to svi, ali upravo sam to htjela. Da je s Mamutoncima, zvala bi se Šamija, iako to ime vjerojatno ne bi susrela ni u jednom taboru. To je ime iz šaramudonskog jezika, pa dakle pripada oboma jezicima. Iako sam sada Šaramudonka, roðena sam u Srninom

taboru i to u rodu visoka položaja. Moja je majka za mene od Mar-kenovih tražila visoku cijenu, iako on nije od mamutonskog roda. Šamio se može ponositi i mamutonskim rodom jednako kao šaramudonskim naslijeðem. Zato sam i htjela da se i jedno i drugo vidi u njezinu imenu.Tolija se neèega sjeti i ušuti. Okrenula se gošæi. -1 Ejla je neobièno ime. Uz koje si se ognjište rodila? - upita ona misleæi kako æe konaèno saznati nešto o Ej li i tom èudnovatom imenu.- Nisam se rodila meðu Lovcima na mamute, Tolijo. Mamuto-vo me ognjište usvojilo - reèe Ejla, radujuæi se što je druga ženapokrenula pitanje koje ju je oèito muèilo.Sada je Tolija bila sigurna da je Ejlu uhvatila u laži. - Ali Ma-mutovo ognjište ne usvaja ljude - reèe ona. - To je ognjište Mamuta. Ljudi se priklanjaju duhovima i Mamutova ih ognjišta mogu prihvatiti, ali ih ne usvajaju.- Tako to obièno i jest, Tolijo, ali Ejlu su usvojili - upade Džondalar. - Talut ju je namjeravao prihvatiti u Lavlje ognjište, no Mamut je sve iznenadio i usvojio je k Mamutovom ognjištu kao da je njegova. Nešto je u njoj vidio, i zato ju je poduèavao. On je rekao da je roðena za Mamutovo ognjište, bila roðena kao Mamutova ili ne.- Usvojena k Mamutovu ognjištu? Izvana - reèe Tolija. Iako nije sumnjala u Džondalara, bila je iznenaðena. Poznavala ga je i bili su rodbina, no ove su je rijeèi samo još više zainteresira- le. Sada, kad više nije morala biti oprezna i pažljiva, njezina je priroðena radoznalost izbila na površinu. - Ejla, a u kojem ognjištu si se rodila?- Ne znam. Moji su poginuli u potresu kad sam bila mala, nemnogo starija od Šamije. Odgojili su me u Plemenu - reèe Ejla.Tolija nikad prije nije èula za ljude koji bi se nazivali Plemenom. To mora biti neko od onih istoènih plemena, pomislila je. To bi moglo objasniti mnogo toga. Nije èudno što ima tako èudan izgovor, iako govori dobro za strankinju. A Mamut Lavljeg tabora bio je mudar i dobar èovjek. Èinilo se kao da je oduvijek star. Ni dok je bila mala, nitko ga se nije mogao sjetiti mladog i nitko nije sumnjao u oštroumnost i mudrost njegovih prosudbi.Prirodni majèinski instinkt naveo je Toliju da pogleda gdje joj je dijete. Vidjevši je s Vukom, opet se sjetila kako je èudno što se životinja rado druži s ljudima. Na drugoj su strani konji zadovoljno i mirno pasli tako blizu njihova naselja. Ejlina moæ nad životinjama nije samo iznenaðivala, bila je zanimljiva i zato što su joj životinje bile tako odane, a Vuk ju je oèito obožavao.A Džondalar? Oèigledno je da ga je ta lijepa mlada žena potpuno oèarala, a Tolija pomisli kako to neæe biti samo zbog ljepote. Serenio je bila lijepa, a bilo je i mnoštvo drugih privlaènih žena koje su se trudile da ga privuku u ozbiljniju vezu. Ali on je bio bliskiji s bratom i Tolija se sjeti kako se pitala hoæe li neka žena ikada doprijeti do njegova srca. Ova žena svakako jest. Èinilo se da i bez obzira na oèiglednu vidarsku sposobnost ima neke posebne vrline. Stari je Mamut oèito bio u pravu. Vjerojatno je sudbina odredila da bude na Mamutovu ognjištu.U zemunici Ejla je poèešljala kosu, otraga je povezala komadom remena od meke kože i obukla èistu tuniku i kratke nogavice koje je pripremila kako bi, ako se susretnu s ljudima mogla obuæi nešto èisto umjesto prljave putne odjeæe. Obukavši se, otišla je vidjeti kako je Rošario. Osmjehnula se Darvalu, koji je otupjelo sjedio pred ulazom i kimnula Dolandu prilazeæi ženi na ležaju. Na brzinu ju je pregledala, tek toliko da se uvjeri je li sve u redu.-Je li u redu što još uvijek spava? - zabrinuto je upita Dolan-do.- Dobro joj je. Još æe neko vrijeme spavati. - Ejla pogleda usvoju vreæu s lijekovima i zakljuèi da bi bilo vrijeme da nabereneke svježe biljke za osvježavajuæi èaj koji æe pomoæi da Rošariobrže doðe k sebi kad se probudi iz sna izazvanog èajem od kuž-njaka. - Na putu ovamo vidjela sam lipu. Trebat æe mi nešto lipo-

268 269 vih cvjetova i, ako ih bude, još nekih trava. Ako se Rošario probudi prije negoli što se vratim, možeš joj dati malo vode. Nemoj se iznenaditi bude li smetena i ako joj bude malo muèno. Udlage æe joj držati ruku, no ne daj joj da se previše mièe.- Hoæeš li se snaæi sama? - upita Dolando. - Darvo bi mogaopoæi s tobom.Ejla je bila sigurna da se neæe izgubiti, no odluèi da svejedno povede momka sa sobom. U cijeloj strci oko bolesnice, njega su ponešto zanemarili, a i on je bio zabrinut za Rošario.- Hvala ti, povest æu ga - reèe Ejla.

Darvalo je èuo njihov razgovor i ustao je, spreman za polazak. Izgledao je zadovoljan što može biti koristan.- Mislim da znam gdje je ta lipa - reèe. - U ovo doba godine uvijek je mnogo pèela oko tog stabla.- Ovo je najbolje doba za skupljanje cvjetova - reèe Ejla, - baš u vrijeme kad mirišu na med. Znaš li gdje bih našla košaru?- Rošario drži košare tamo otraga - reèe Darvalo i pokaže Ejli malo skladište iza nastambe. Izabrali su dvije košare.Izlazeæi iz prostora pod stijenom, Ejla primijeti da je Vuk gleda i pozove ga. Nije joj bilo lako ostaviti Vuka samog s ljudima koji se na njega još nisu navikli, iako su djeca veæ prigovarala što ga odvodi. Poslije, kad se svi još malo zbliže sa životinjama, možda æe ih i moæi ostaviti.Džondalar je bio u polju kod konja s još dvojicom ljudi. Ejla im priðe da bi mu rekla kamo ide. Vuk se zatrèi pred nju i svi su gledali kako prilazi Njiski i kako se njih dvoje trljaju njuškama, a kobila tiho rže u znak pozdrava. Vuk zatim poèe poskakivati u èudnom položaju za igru i zacvili poput šteneta, gledajuæi prema mladom pastuhu. Trkaè podiže glavu, zanjišti i zatopæe kopitima, oponašajuæi Vukovo poskakivanje. Njiska priðe Ejli i položi joj glavu na rame, a žena rukama obujmi kobilin vrat. Tako su se držale u zagrljaju koji je znaèio utjehu i ohrabrivanje. Trkaè priðe nekoliko koraka bliže i poène ih gurkati njuškom. Ejla zagrli i njega, potapša ga i poèeše, a zatim shvati da tonjihovo pozdravljanje gledaju i nepoznati ljudi.- Ejla, doði da te upoznam - reèe Džondalar.Okrenula se prema dvojici ljudi. Jedan je bio gotovo jednako visok kao Džondalar, ali mršaviji, a drugi je bio niži i stariji, no njihova je sliènost upadala u oèi. Niži muškarac priðe joj prvi s ispruženim rukama.- Ejlo od Mamutonaca, ovo je Karlono, glavar ramudonskihŠaramudonaca.

- U ime Mudo, Majke svega u vodi i na zemlji, pozdravljam te, Iijlo Mamutonko - reèe Karlono uzimajuæi njezine ruke u svoje. Mamutonski je govorio još i bolje nego Dolando, što je nauèio na nekoliko trgovaèkih putovanja prema ušæu velike rijeke, kao i uz Tolijinu poduku.- U ime Mut, zahvaljujem ti, Karlono Šaramudonèe - odgovori ona.- Moraš uskoro siæi do naše obale - reèe Karlono pomišljajuæi kako je èudan njezin izgovor. Nije vjerovao da je ikada èuo takav izgovor. - Džondalar mi je rekao da ti je obeæao provozati te u pravom èamcu, umjesto u onoj prevelikoj mamutonskoj zdjeli.- Bit æe mi drago - reèe Ejla s jednim od svojih sjajnihosmjeha.Karlonove se misli premjeste s njezina èudnog izgovora prema procjeni nje same. Dakle, ta je žena koju je Džondalar doveo prava ljepotica i izvrsno mu pristaje, pomislio je. - Džondalar mi je prièao o vašim èamcima i lovu na jesetre - nastavi Ejla.Obojica se nasmiju kao da je rekla neku šalu, a zatim pogledaju Džondalara, koji se takoðer nasmiješio, ali i malo pocrvenio.-Je li ti ikada prièao kako je ulovio pola jesetre? - upita visoki.- Ejlo od Mamutonaca - upade Džondalar, - ovo je MarkenoRamudonac, sin Karlonova ognjišta i Tolijin sudrug.- Dobro došla, Ejla od Mamutonaca - reèe Markeno neoptereæujuæi se formalnostima, jer je znao da su je veæ više putapotpuno pozdravili. -Jesi li se upoznala s Tolijom? Bit æe joj drago što si ovdje. Ponekad joj nedostaju roðaci iz mamutonskihkrajeva.Gotovo se savršeno služio jezikom svoje družice.- Da, upoznala sam se s njom, a upoznala sam i Šamio. Lijepaje to djevojèica.Markeno se osmjehne. - I meni se èini, iako to ne bih smio reæi o kæeri vlastitog ognjišta. - On se okrene prema mladiæu:- Kako je Rošario?- Ejla joj je namjestila slomljenu kost. - odgovori Darvalo.- Ona je vidarica.- Džondalar nam je rekao da je dobro namjestila kost - reèeKarlono, trudeæi se da ne iskaže previše odobravanja. Neka rananajprije zacijeli.Ejla je primijetila rezerviranost ramudonskoga glavara, no pomisli da je takvo držanje, u tim okolnostima, razumljivo. Bez obzira koliko oni voljeli Džondalara, ona je ipak bila stranac.

270 271 - Darvalo i ja krenuli smo po neke trave koje sam vidjela putem ovamo - reèe ona Džondalaru. - Rošario još uvijek spava, ahtjela bih joj napraviti piæe koje æu joj dati kad se probudi. Do-lando je s njom. Trkaèeve mi oèi ne izgledaju dobro. Poslije æupotražiti nešto onih bijelih biljaka da mu pomognem; sada nemam vremena. Možeš ih pokušati isprati hladnom vodom, reèeona. Zatim, uputivši svima osmijeh, pozove Vuka, kimne Darvalui oni krenu prema rubu èistine.Pogled sa staze na rubu klisure bio je i sada jednako uzbudljiv kao i kad ga je prvi put vidjela. Stao joj je dah kad je pogledala dolje, no nije se tome mogla oduprijeti. Pustila je da je Darvalo vodi i bila je zadovoljna što je tako odluèila, jer ju je poveo preèacem. Vuk je užurbano istraživao nepoznato podruèje i marljivo njuškao nove mirise, a zatim im se pridružio. Prvih nekoliko puta njegovo je iznenadno pojavljivanje iz šume uplašilo Darva-la, no nakon nekog vremena mladiæ se navikao na njegove dolaske i odlaske.Veliko staro stablo lipe prepoznali su daleko prije no što su došli do njega. Najavio ga je miris meda i pèelinje zujanje. Stablo se pojavilo iza jednog zavoja na stazi i otkrilo izvor soènog mirisa. Bili su to mali žuækastozeleni cvjetovi koji su visjeli s èetvrtastih krilastih listiæa. Pèele su tako marljivo skupljale nektar da se nisu dale smetati time što su se pojavili ljudi i Ejla ih je morala stresati s cvjetova koje je brala. Pèele su tada jednostavno poletjele nadrvo i pronašle nove cvjetove.- Zašto je to posebno dobro za Rošario? - upita Darvalo. - Èaj od lipe kuha se za svakoga!- I? Nije li ukusan? A još je i koristan. Ako si uznemiren, nervozan ili èak ljut, ovaj èaj može te opustiti; ako si umoran, budi te i potièe. Može potjerati glavobolju ili smiriti pokvareni želudac. Rošario æe sve to trebati nakon piæa kojim sam je uspavala.- Nisam znao da taj èaj može sve to - reèe momak i iznova pogleda poznato razgranato drvo s glatkom tamnosmeðom korom, zadivljen što nešto tako obièno ima neke osobine od kojih postaje toliko vrednije nego što se inaèe èini.- Htjela bih potražiti još jedno drvo, ali ne znam kako se na mamutonskom zove - reèe Ejla. - To je omanje drvo koje èešæe izgleda kao grm. Na granju je trnje, a lišæe je nekako oblika ruke s prstima. Poèetkom ljeta cvatu bijeli cvjetovi, a sada ima crvene okrugle bobice.- Ne misliš na ružu? - Ne, ali je slièno. Ono što tražim obièno je veæe od ruže, acvjetovi su manji, i lišæe je drukèije.Darvalo se namršti od napora da se sjeti, a zatim se iznenada osmjehnu. - Mislim da znam na što misliš. Ima ih ovdje nedaleko. U proljeæe obièno usput uberemo pupoljke listova i jedemo ih.- To bi moglo biti to. Možeš li mi pokazati?Vuka nije bilo na vidiku, pa Ejla zazviždi. Pojavio se gotovo odmah i gledao u nju s nestrpljenjem. Dala mu je znakda je slijedi. Neko su vrijeme hodali, a zatim se naðoše pred glogom.- Upravo sam to tražila! - reèe Ejla. - Bojala sam se da nisamdovoljno jasno opisala.Èemu to služi? - pitao je Darvalo beruæi bobice i lišæe.- Dobro je za srce, jaèa ga, oporavlja i stimulira, od njega srce jaèe kuca - ali nije jak, dobar je za zdravo srce. Nije za ljudesa slabim srcem; njima treba jaèi lijek - reèe Ejla, trudeæi se dato kaže rijeèima koje æe mladiæu objasniti ono što je nauèila promatranjem i iz iskustva. Iza se, pouèavajuæi je, služila jezikom imetodama koje nije lako prevesti. - Dobro se miješa s drugimlijekovima, pojaèava ih i èini ih uspješnijima.Darvalo je zakljuèio da je s Ejlom zabavno skupljati bilje. Znala, je mnogo toga što nitko drugi nije znao, a nije svoje znanje skrivala od njega. Na povratku Ejla je zastala na osunèanoj suhoj padini i odrezala nekoliko cvjetova velenduha. Ugodno su mirisali. - A za što je to? - pitao je Darvalo.- Èisti prsa, olakšava disanje, a ovo - reèe beruæi mekane,

dlakave listiæe vražje preslice, - stimulira sve. Jaèe je i nije takodobrog okusa, pa æu staviti samo malo. Moram joj dati nešto štoæe joj biti ugodno, razbistriti joj misli i razbuditi je.Na povratku Ejla se još jedanput zaustavila i ubrala veliku kiticu lijepih ružièastih šeboja. Darvalo je pomislio da æe i tu nauèiti nešto ljekarnièkog znanja, pa opet upita èemu to služi.- Lijepo mirišu i svemu dodaju slatkasti, ugodni okus. Maloæu staviti u èaj, a stavit æu ih i u vodu pokraj njezina kreveta da jojbude ljepše. Znaš, Darvalo, žene vole lijepe stvari koje ugodnomirišu, osobito kad su bolesne.On pomisli kako se i njemu sviðaju lijepe i mirisne stvari, a i Ejla. Sviðalo mu se što ga ona uvijek zove Darvalo, a ne kao sviostali Darvo.Nije mu smetalo kad bi ga tako zvali Dolando i Džondalar, no bilo je ugodno èuti kako ga ona zove njegovim imenom odrasla èovjeka. I glas joj je tako lijepo zvuèao, iako je zapravo neke rijeèi

272 273 izgovarala pomalo èudno, ali to je samo privlaèilo pažnju na nju dok govori i izazivalo pomisao na to kako ona imaugodan glas. Svojedobno je više no išta na svijetu želio da se Džondalar spari s njegovom majkom i da ostane u šaramudskom taboru.Sudrug njegove majke umro je dok je Darvo još bio dijete i s njima, do dolaska tog visokog Zelandonca, nije živio nijedan muškarac. Džondalar je s njim postupao kao sa sinom svoga ognjišta - èak ga je bio poèeo uèiti obraðivati kremen - i Darvala je pogodilo kada je otputovao.Stalno se nadao da æe se Džondalar vratiti, ali to više nije oèekivao. Kada je njegova majka otišla s onim Mamutoncem, Gu-lekom, znao je da Zelandonac više neæe imati razloga ostati, èak i ako se vrati; sada kad se pojavio, i to sa ženom, njegova majka više nije bila nužna da bi ga zadržala.Džondalar je svima bio drag, a, osobito nakon Rošarijine nesreæe, svi su govorili kako im je nužno potreban vidar. Darvalo je znao da je Ejla dobra vidarica i pomislio je ne bi li njih dvoje mogli ostati.- Probudila se - reèe Dolando èim se Ejla pojavila na ulazu. - Odnosno, bar mi se tako èini. Možda se samo prenula u snu. Zatim se umirila i sada opet spava.Laknulo mu je kad ih je vidio, no pokušavao je to prikriti. Za razliku od Taluta, koji je bio potpuno otvoren i vrlo društven, i èije se predvodništvo temeljilo na snazi njegova znaèaja, njegovoj spremnosti da sluša, prihvati tuða mišljenja i dovede do kompromisa... te i na glasu dovoljno snažnom da se izbori za pozornost buène posvaðane gomile...Dolando ju je više podsjeæao na Bruna. Bio je naime suzdržaniji i, premda je pažljivo slušao i razmatrao argumente, nerado je otkrivao što zapravo osjeæa. Ali Ejla je znala protumaèiti te nijeme znakove koje daju takvi ljudi.S njom je ušao i Vuk. I bez njezine zapovijedi otišao je u svoj kut. Ejla spusti svoju košaru s biljem i pregleda bolesnicu, a zatim se obrati zabrinutom Dolandu. - Uskoro æe se probuditi, ali mislim da još ima vremena za pripravljanje èaja koji æu joj tada dati.Dolando je osjetio miris cvijeæa èim je Ejla ušla, a vruæa tekuæina koju je od cvjetova napravila ispuštala je jak, cvjetni miris. I njemu je dala posudicu tog èaja.- Za što je to? - upita on.- Napravila sam to da razbudi Rošario, ali i tebe bi moglo osvježiti. iucnuo je oèekujuæi cvjetni okus, pa ga je iznenadilo kad mu i 11 ustima proširio nježni, slatki okus. - Ovo je izvrsno - reèe on. - Što si stavila?- Pitaj Darvala. Mislim da æe ti rado reæi.Kimnuo je razumjevši i ono što nije izgovorila. - Morao bih nm se više posvetiti. Toliko sam se brinuo za Rošario da nisam Migao misliti ni na što drugo. A znam da se i on zabrinuo za nju.Ejla se osmjehnu. Veæ je prepoznavala koje su ga vrline uèinile predvodnikom ovog naselja. Sviðala joj se njegova oštroum-nost i postajao joj je sve draži. Rošario se oglasi i oni se okrenuše prema njoj.- Dolando? - rekla je slabim glasom.- Tu sam - reèe on, a nježnost u njegovu glasu pogodila je i Bjlu. - Kako ti je?

- Malo mi se vrti i sanjala sam èudan san.- Napravila sam ti nešto.Žena napravi grimasu, prisjeæajuæi se posljednjeg piæa koje joj je Ejla dala. - Ovo æe ti se svidjeti. Pomiriši - reèe Ejla, prino-seæi joj posudicu. Grimase je nestalo i vidarica je podigla bolesnicima glavu i prinijela joj zdjelicu.- Fino je - reèe Rošario nakon nekoliko gutljaja i popije još. Zatim se spusti na ležaj i sklopi oèi, no ubrzo ih otvori. - A ruka? Sto mi je s rukom?- Sto osjeæaš? - pitala je Ejla.- Malo me boli, ali više ne tako jako, i sada je drukèije - odgovori ona. - Da vidim. - Nagnula se da pogleda ruku, a zatim pokuša sjesti.- Pomoæi æu ti, - reèe Ejla pridržavajuæi je.- Ravna je! Ruka mi je ravna! Uspjela si - reèe žena. Oèi joj se ispuniše suzama. - Neæu biti beskorisna starica.- Možda se njome neæeš moæi potpuno služiti - upozori ju Ejla - ali sada je ispravno namještena i moæi æe pravilno zarasti.- Dolando, možeš li u to povjerovati? Sada æe sve biti dobro - zajecala je, no bile su to suze radosti i olakšanja.

274 275 17A sad oprezno - reèe Ejla pomažuæi bolesnici da se uspravi prema Džondalaru i Markenu koji su se postavili svaki sa svoje strane njezina ležaja. - Udlaga æe ti uèvrstiti ruku i držati je na mjestu, ali je moraš držati uz tijelo.- Jesi li sigurna da je dobro što tako brzo ustaje? - zabrinutose namršti Dolando.-Ja sam sigurna - reèe Rošario. - Ionako veæ predugo ležim. Ne bih htjela propustiti proslavu Džondalarova povratka.- Ako se ne bude previše zamarala, mislim da æe joj dobro doæi da ustane i malo druži s ljudima - reèe Ejla i okrenu se k Rošario. - Ali ne predugo. Odmor ti je sada najbolji lijek.- Samo bih za promjenu htjela vidjeti vesela lica. Tko god bi me došao posjetiti, svi su izgledali kao da me žale. Neka svi znaju da mi je sada dobro - reèe žena podižuæi se iz kreveta prema muškarcima koji su je èekali da je podrže.- Samo mirno, i pazite na udlagu - reèe Ejla. Rošario zdravom rukom obuhvati Džondalarova ramena. - Dobro, a sada je zajedno podignite.Oni se podigoše i pomakoše malo naprijed da bi mogli podiæi glave pod niskim kosim krovom. Bili su otprilike jednake visine i s lakoæom su je nosili. Džondalar je bio vidljivo mišiæav, a i Markeno je bio snažan. Njegovu je snagu donekle skrivala njegova vitkija graða, no veslanje i lov na goleme jesetre dali su njegovim ravnim i žilavim mišiæima dovoljno posla.- Kako se osjeæa? - upita Ejla.- Letim - reèe Rošario, osmjehujuæi se muškarcima na koje se oslonila. - Odavde je bolji pogled.- I jesi li spremna?- Kako izgledam?- Tolija te lijepo oèešljala. Mislim da izgledaš dobro - reèe Ejla.- I poslije umivanja se bolje osjeæam. Prije mi se nije dalo prati i èešljati. Sigurno je i to znak da mi je bolje - reèe Rošario.- Malo je stvar i u lijeku protiv bolova koji sam ti dala. Njegovo æe djelovanje oslabiti. Ne zaboravi mi reæi ako te bude jako boljelo. Nemoj se junaèiti, i reci mi èim se umoriš - doda Ejla.

- Dobro. Idemo.- Gle tko dolazi!- Rošario!- Bolje joj je! - èulo se dok su Rošario iznosili iz zaklona.- Spustite je ovdje - reèe Tolija. - Pripremila sam mjesto za nju.Nekada davno, velik se komad pješèenika odlomio i pao blizu mjesta za okupljanje. Pred taj kamen Tolija je stavila

klupu i pokrila je krznima. Muškarci povedoše Rošario do tog mjesta i pažljivo je položiše na pripremljen ležaj.- Je li ti udobno? - upita Markeno smjestivši je na obloženomjesto.- Da, da, dobro mi je - odgovori Rošario. Nije navikla da jojse posveæuje toliko pretjerane pozornosti.Vuk je pošao za njima i èim su je smjestili, legao je i on pokraj nje. Rošario je bila iznenaðena, no vidjevši njegov pogled i naèin na koji promatra ljude koji bi se približili, stekla je neobièan, ali jasan dojam da on to nju èuva.- Ejla, zašto je taj vuk uz Rošario? Mislim da bi ga trebala potjerati od nje - reèe Dolando, èudeæi se što bi to životinja imala tražiti sa ženom koja je još uvijek slaba i ranjiva. Znao je da vuèji èopori èesto love baš stare, bolesne i slabe životinje.- Ne, nemoj ga tjerati - javi se Rošario, tetošeæi Vuka zdravom rukom po glavi. - Ne bih rekla da mi želi zlo.Mislim da me èuva.- I ja tako mislim - reèe Ejla. - U Lavljem taboru bio je jedan djeèak; slabo i bolesno dijete, no Vuk mu je bioosobito privržen i štitio ga je. Mislim da on sad osjeæa da si slaba i želi te zaštititi.- Nije li to bio Ridag? - upita Tolija. - Onaj kojega je Nezija usvojila. Bio je... - ona zastade, sjetivši se Dolandovih snažnih i neracionalnih odbojnosti - stranac.Ejla osjeti njezino oklijevanje i shvati da nije izgovorila ono što je zapravo pomislila. Pitala se zašto nije.-Je li on još s njima? - upita Tolija neobjašnjivo zbunjena.- Nije - odgovori Ejla. - Umro je poèetkom ljeta, na Ljetnom saboru. - Ridagova ju je smrt još uvijek rastuživala i to sevidjelo.Tolijina se radoznalost borila sa željom da saèuva stvar za sebe; htjela je pitati još, ali sada nije bio pogodan trenutak za razgovor o tom djetetu. - Zar niste gladni? Idemo jesti - reèe ona.Kad su se svi najeli, pa èak i Rošario, koja nije mnogo pojela, ali i to joj je veæ bilo više nego veæ dugo najedanput,okupiše

276 277 se oko vatre s posudicama punim èaja ili lagano fermentiranog maslaèkova vina. Sada su na red došle prièe, preprièavanje pustolovina i, osobito, upoznavanje s gostima i njihovim neobiènim suputnicima.Okupili su se svi iz obaju šaramudonskih krila, osim onih nekoliko koji su bili na putu; Šamudonci, koji su cijele godine živjeli na kopnu, na visokoj usjeklini, i njihovi roðaci s rijeke, koji su sada živjeli na usidrenoj splavi, a zimibi se preselili na zaravan i živjeli u službeno proglašenim udvojenim parovima sa svojim roðacima. Unakrsno sparene sudruge držalo se jednako sparenima kao sudruge u obiènom sparivanju, a djeca obiju obitelji smatrala su se braæom.Bio je to najneobièniji sluèaj sroðenosti bliskih skupina za koje je Džondalar ikada èuo, no zbog jedinstvene uzajamne korisnosti i srodnosti funkcioniralo je dobro. Izmeðu dviju krila bilo je mnogo praktiènih i ritualnih sveza. Uglavnom su Šamudonci prinosili svoje proizvode s kopna i zimsko sklonište, a Ramu-donci svoje proizvodes rijeke i svoje usluge vrsnih prijevoznika preko rijeke. Šaramudonci su i Džondalara smatrali roðakom, iako su s njim u rodu bili samo posredno, preko njegova brata. Kad se Tonolan zaljubio u Šamudonku, prihvatio je njihove obièaje i odluèio im se pridružiti. Džondalar je živio s njima jednako dugo i doživljavao ih je kao rodbinu. Nauèio je i prihvatio njihove obièaje, no nije prošao nikakav ritual kojim bi postao jednim od njih. Nije se mogao odreæi pripadnosti svome narodu i nije se mogao odluèiti stalno se naseliti kod njih. Njegov je brat postao Šaramudoncem, Džondalar je ostao Zelandoncem. Veèernji je razgovor, dakako, poèeo razgovorom o njegovu bratu.- Što se sve dogodilo nakon što si otišao odavde - upitao jeMarkeno.Džondalaru je o tome bilo teško govoriti, no držao je da Markeno ima pravo znati. Markeno i Tolija unakrsno su se sparili s To-nolanom i Tamijom; Markeno je bio u jednako bliskom srodstvu kao on, roðeni brat od iste majke. Džondalar ukratko isprièa kako su putovali niz rijeku u èamcu koji im je dao Karlono, o nekim posjetima i kako su susreli Breciju, glavaricu Vrbova tabora.- Mi smo u rodu! - reèe Tolija. - Ona je gotovo roðakinja.- Doznao sam to poslije, kad smo živjeli s Lavljim taborom, no ona je prema nama bila dobra i prije no što je doznala da smo u rodu. - reèe Džondalar. - To je navelo Tonolana da odluèi krenuti na sjever i potražiti druge mamutonske tabore. Govorio je da bi htio s njima loviti mamute. Pokušao sam ga odgovoriti

i uvjeriti da se vrati sa mnom. Došli smo do kraja Velike Majke Rijeke, a dotle je izvorno namjeravao stiæi. - Visokièovjek sklopi Oèi i protrese glavom kao da pokušava nešto nijekati, a zatim tužno spusti svoju glavu. Ostali su suosjeæali s njegovim bolom i strpljivo èekali da nastavi.- Ali nije bila stvar u Mamutoncima - nastavi on. - Bio je to samo izgovor. Nije mogao preboljeti Tamio. Htio ju je pratiti na drugi svijet. Rekao je da æe putovati dok ga Majka ne uzme. Rekao je da je spreman, no nije bio samo spreman. Toliko je htio otiæi da je svjesno srljao u opasnost. Zato je i poginuo. Ni ja se nisam èuvao. Bilo je glupo što sam pošao s njim kad je krenuo za lavicom koja mu je otela lovinu. Da nije bilo Ejle, i ja bih poginuo s njim.Džondalarove su zadnje rijeèi potakle svaèiju radoznalost, no nitko nije htio postavljati pitanja koja bi ga navela da iznova oživi tužne uspomene.Napokon Tolija prekinu šutnju. - Kako si se upoznao s Ejlom? Je li to bilo blizu Lavljeg tabora?Džondalar pogleda Tolija, a zatim Ejlu. Govorio je na šaramu-donskom i nije bio siguran koliko je Ejla razumjela. Žalio je što ona ne zna dovoljno njihova jezika da im sama isprièa tu prièu. Znao je da to neæe biti lako objasniti, a kamo li objašnjenjima dati uvjerljivost. Što je više vremena prolazilo, to su nestvarnije ti dogaðaji izgledali èak i njemu samome, no kad bi to Ejla prièala, bilo je lakše povjerovati.- Ne. Tada još nismo poznavali ljude iz Lavljeg tabora. Ejla je živjela sama u Dolini nekoliko dana hoda od Lavljeg tabora - reèe on.- Sama? - upita Rošario.- Pa, ne baš potpuno sama. Živjela je u malenoj špilji s nekoliko životinja koje su joj tada pravile društvo.- Misliš, s još jednim ovakvim vukom? - upita žena, tetošeæiVuka.- Ne, tada još nije imala Vuka. On je došao tek kad smo veæ živjeli s Lavljim taborom. Tada je imala samo Njisku.- Što je to Njiska?- Njiska je konj.- Hoæeš reæi da je imala i konja?- Da. Onoga konja tamo - reèe Džondalar i pokaže rukom konje èiji su se obrisi tek orisivali na veèernjem crvenilu.Rošario od iznenaðenja razrogaèi oèi, a svi se nasmijaše. Svi su veæ prošli kroz poèetni šok, a ona još nije vidjela konje. - Ejla je živjela s ovim konjima?

278 279 - Ne baš; kad se pastuh rodio, ja sam veæ bio tamo.. Prije toga živjela je samo s Njiskom... i sa špiljskim lavom - završi Džondalar gotovo bezglasno.- I s èime? - Rošario se prebaci na mamutonski, kojim nije savršeno vladala. - Ejla, trebala bi nam ti reæi. Mislim da se Džon-dalar zbunio. Neka nam Tolija prevodi.Ejla je uspijevala uhvatiti dijelove razgovora, no svejedno pogleda Džondalara da joj objasni. Èinilo se da mu je laknulo.- Bojim se da nisam bio sasvim jasan. Rošario to želi èuti od tebe. Bolje æe biti da im isprièaš o svom životu u Dolini s Njiskom i Macanom i kako si me tamo pronašla - reèe on.- I zašto si živjela sama - doda Tolija.- Duga je to prièa - reèe Ejla, duboko uzdahnuvši. Ljudi se nasmiješiše i udobno smjestiše. Baš su to htjeli - dugu, zanimljivu, nepoznatu prièu. Ejla otpije još èaja i razmisli odakle æe poèeti. -Veæ sam rekla Toliji da ne znam tko su mi roditelji. Poginuli su u potresu dok sam bila mala. Pronašlo me Pleme i oni su me odgojili. Iza, žena koja me odgojila, bila je vidarica i poèela me uèiti viðanju i ljekarništvu još dok sam bila dijete.To objašnjava kako je tako mlada žena nauèila tu vještinu, pomislio je Dolando, slušajuæi Tolijin prijevod. Ejla nastavi svoju prièu.- Živjela sam s Izom i njezinim bratom, Kreboni; njezin jemuškarac poginuo u istom onom potresu koji je odnio i moje roditelje. Ja nisam htjela otiæi, nisam to ni mogla... - Ejla je oklijevala, pokušavajuæi procijeniti koliko im može reæi. - ...Tada još nisam htjela, no kada je... Kreb umro... morala sam otiæi.Tu Ejla opet poèinu i uze još jedan gutljaj èaja dok je Tolija prenosila njezine rijeèi, muèeæi se povremeno s èudnim

imenima. Pripovijedanje je vratilo sjeæanje na tužne uspomene iz onoga vremena i Ejla se morala pribrali.- Pokušala sam pronaæi svoje ljude, kako mi je Iza bila i rekla- nastavila je, - no nisam znala gdje bi ih tražila. Tražila sam odranog proljeæa, sve do kasnog ljeta i nisam našla nikoga. Poèelasam se pitati hoæu li ikada ikoga naæi i veæ sam se umorila od traganja. Tada sam našla malenu zelenu dolinu usred sušnih stepa.Kroz nju je tekao potok i bila je tu èak i lijepa mala špilja. Tu jebilo sve što mi je trebalo - osim ljudi. Znala sam da dolazi zima ida je neæu preživjeti ako se ne pripremim. Odluèila sam ostati uDolini do proljeæa.Ljudi su se toliko uživjeli u njezinu prièu da su poèeli glasno odobravati, potvrdno klimati glavama i potvrðivati da je to jedini izbor. Ejla objasni kako je u zamku namamila konja, otkrila da je io kobila koja doji i vidjela kako poslije toga èopor hijena kreæe U lov na mladunèe. - Nisam se tomu mogla oduprijeti - reèe Ejla, - bila je tako bespomoæno mladunèe. Potjerala sam hijene i dovela je da živi sa mnom. Drago mi je što sam to uèinila. Bila mi je društvo u samoæi i olakšala mi da to preživim. Postala mi je prijateljica.Bar su žene mogle razumjeti kako je to kad te privuèe bespomoæno mladunèe, pa makar i konjsko. Iako nikad prije nitko nije èuo da bi netko posvojio i othranio životinju, Ejlino im se objašnjenje uèini razumnim. Ali nisu samo žene bile privuèene prièom. Džondalar je promatrao slušatelje; i muškarci i žene bili su podjednako oèarani prièom i Džondalar shvati da je Ejla postala dobar pripovjedaè. Uspjela je zainteresirati èak i njega, koji je poznavao tu prièu. Gledao ju je pažljivo, nastojeæi shvatiti odakle joj ta moæ nad slušateljima i naposljetku shvati da se ona uz rijeèi služi i sitnim, ali rjeèitim pokretima.Nije to bilo svjesno, niti zato da bi izazvala pozornost. Ejla je odrasla u Plemenu i bilo joj je prirodno da, uz rijeèi, opisuje i pokretom, no kad je u prièu ukljuèila i ptièji zov i rzanje i njištanje konja, iznenadila je slušatelje. Samujuæi u dolini i slušajuæi samo životinjske glasove oko sebe, poèela ih oponašati i uspijevala nevjerojatno toèno. Nakon prvog iznenaðenja, njezini zadivljujuæe realistièni zvuèni prikazi životinja dodali su prièi novu dimenziju.Kako se Ejlina prièa razvijala, osobito kad je prièala kako je poèela jahati i pouèavati kobilu, èak je i sama Tolija jedva èekala da završi prijevod njezinih rijeèi i èuje što se dogaðalo dalje. Mlada je Mamutonka vrlo dobro govorila oba jezika; nije mogla oponašati Ejlino konjsko njištanje i ptièji pijev no to nije bilo niti potrebno. Ljudi su shvaæališto Ejla hoæe reæi, dijelom zbog srodnosti jezika, a dijelom i zbog njezina izražajnog pripovijedanja. Shvaæali su zvukove, a èekali prijevod koji æe popuniti što su propustili.Ejla je kao i svi drugi nestrpljivo èekala Tolijine rijeèi, no iz drugog razloga. Džondalar se njezinoj sposobnosti za brzo svladavanje novih jezika divio još otkada ju je poèeo uèiti svome jeziku, i èudio se kako joj to uspijeva.Nije bio svjestan da se njezina spretnost s jezicima razvila iz jedinstvenog spleta okolnosti. Da bi mogla preživjeti meðu ljudima koji su uèili iz pamæenja svojih predaka, od roðenja pohranjenih u njihovim golemim mozgovima kao razvijeniji i svjesniji

280 281 oblik instinkta, djevojèica Drugih morala je razviti vlastite sposobnosti pamæenja. Uvježbala je brzo pamæenje kako ne bi ispadala glupa pred ostalima iz Plemena.Prije usvajanja bila je normalno, razgovorljivo dijete, i, iako je, govoreæi kako se govorilo u Plemenu, izgubila veæidio svoga glasovnog jezika, temelji su joj veæ bili položeni. Potreba da iznova nauèi verbalni jezik kako bi mogla komunicirati s Džondalarom dodala je poticaj njezinoj prirodnoj sposobnosti. Postupak kojim se pritom služila još se jaèe usavršio kad su poèeli živjeti s Lavljim taborom i kad je morala nauèiti još jedan jezik. Rijeèi je uspijevala upamtiti veæ kad bi ih prvi put èula, a za sintaksu i strukturu trebalo joj je malo više vremena. Ali sintaksa šaramudonskoga jezika bila je srodna onoj u mamutonskome, a i mnoge su rijeèi bile sliène. Ejla je pažljivo slušala Tolijin prijevod svojih rijeèi jer je, usporeðujuæi ga sa svojom prièom, uèila njihov jezik.Koliko god zaèudna bila njezina prièa o odgajanju konjskog mladunèeta, kad je poèela prièati kako je pronašla mladunèe špiljskoga lava, èak je i Tolija zastala i zamolila je da ponovi. Usamljenost bi mogla nekoga navesti da živi s biljožderom poput konja, ali živjeti s divovskim mesožderom? Stojeæi na sve èetiri noge odrasli mužjak špiljskog lava bio je visok gotovo kao manji stepski konj, a bio je i krupniji. Tolija je htjela znati kako joj je uopæe

palo na pamet prihvatiti lavlje mladunèe.- Tada još nije bio velik; bio je manji od malog vuka, bio jemladunèe... i bio je ranjen.Ejla je time htjela reæi da je rijeè o maloj životinji, no ljudi se okrenuše prema zvijeri koja je sjedila pokraj Rošario.Vuk je bio pripadnik veæe, sjevernjaèke vrste, i za nju je bio velik primjerak. Bio je najveæi vuk kojeg su ikada vidjeli. Ideja o životu s lavom mnogima je bila neshvatljiva.- Ime koje mu je dala znaèi mladunèe, i tako ga je zvala i kadje veæ odrastao. Bio je najveæi Macan kojega sam ikada vidio - dodao je Džondalar, i sve ih nasmijao.I Džondalar se nasmiješi, no zatim isprièa tužniji dio prièe.- Poslije sam i ja mislio da je to smiješno, no kad sam ga prviput sreo nije u njemu bilo nièega smiješnog. Lav koji je ubio To-nolana i gotovo ubio mene bio je Macan.Dolando zabrinuto pogleda vuka kraj svoje žene.- Ali što bi se drugo i moglo oèekivati kad uðeš u lavlji brlog?Iako smo vidjeli kad je njegova lavica otišla i nismo znali da jeMacan tamo, bilo je glupo ulaziti. Poslije se pokazalo da je mojasreæa bila u tome što je to bio baš taj, Ejlin lav.

- Kako - sreæa? - upita Markeno.- Bio sam gadno premlaæen i u nesvijesti, ali ga je Ejla zaustavila i nije me ubio - reèe Džondalar.Svi se opet okrenuše prema njoj. - A kako je zaustavila špiljskog lava? - upita Tolija.- Jednako kao što zapovijeda Vuku i Njiski. reèe Džondalar,- rekla mu je da prestane i on je prestao.Oni su od nevjerice vrtjeli glavama. - Pa kako to znaš? Sam si rekao da si bio u nesvijesti - javi se netko.Džondalar pogleda da vidi tko je to rekao. Bio je to jedan od mladiæa s rijeke; Džondalar ga je poznavao, ali ne jako dobro.- Tako što sam to isto vidio i poslije, Rondo. Macan ju je došaoposjetiti dok sam se ja oporavljao. Znao je da sam stranac imožda se sjeæao kako smo Tonolan i ja ušli u njegov brlog. Bilokako bilo, nije mu se svidjelo što me vidi blizu Ej Une špilje i pripremio se da me napadne, no ona je stala pred njega i rekla muda stane. I on je stao. Bilo je gotovo smiješno vidjeti ga kako seskupio usred skoka, iako sam tada bio previše prestrašen da bimi baš bilo smiješno.- A gdje je sada taj špiljski lav? - upita Dolando, gledajuæi vuka i pitajuæi se je li i lav s njima. Nije mu baš bilo do toga da ga posjeti lav, koliko god ga ona mogla kontrolirati.- On sada živi svojim životom - reèe Ejla. - Ostao je sa mnom dok nije odrastao, a potom je, kao što to èine ineka djeca, otišao potražiti družicu i sada ih vjerojatno ima veæ nekoliko. I Njiska me bila napustila na neko vrijeme, no ona se vratila, i to trudna.- A vuk? Hoæe li i on otiæi? - upita Tolija.Ejla uzdahnu. Bilo je to pitanje o kojem nije rado razmišljala. Više joj je puta palo na pamet, no uvijek ga je potiskivala, ne želeæi to ni priznati. Sada je bilo izgovoreno i èekalo odgovor.- Kad sam ga našla, Vuk je bio tako mlad da mislim kakovjeruje da su ljudi iz Lavljeg tabora njegov èopor - reèe ona.- Mnogi vukovi ostaju sa svojim èoporima, a neki odu i postanusamotnjaci dok ne naðu samotnjakinju s kojom æe se spariti i osnovati novi èopor. Vuk je još mlad, tek je nešto odrasliji od mladunèeta. Izgleda stariji samo zato što je tako velik. Ne znam štoæe biti s njim, no ponekad se zabrinem. Ne bih htjela da ode.Tolija klimnu. - Odlazak je težak i za onoga koji odlazi i za one koji budu ostavljeni - reèe ona, misleæi na vlastitu odluku da ostavi svoju rodbinu i ode s Markenom. - Sjeæam se kako sam se ja osjeæala. Nisi li rekla da si i ti napustila ljude s kojima si odrasla? Kako ih ono zoveš? Pleme? Nikad nisam èula o njima. Gdje žive?

282

283 Ejla baci brz pogled prema Džondalaru. On je sjedio potpuno nepomièno, napet, s èudnim izrazom lica. Izgledao je vrlo uznemireno i ona se upita nije li još posramljen zbog njezine prošlosti i ljudi koji su je podigli. Nadala se da je veæ prerastao te osjeæaje. Ona se nije stidjela Plemena. Usprkos Braudu i boli koju joj je nanio, ona je u njih osjetila ljubav i skrb, iako je bila razlièita od njih, i voljela je i ona njih. S malo ljutnje i nešto zajedljiva inata i ponosa, ona odluèi da neæe skrivati tko su ti ljudi koje je zavoljela.- Žive na poluotoku na Berskom moru - odgovorila je ona.- Na poluotoku? Nisam znala da tamo žive ljudi. To je podruèje zbitoglavaca... - Tolija zastane. Ne, nije valjda. Ili?Nije samo Tolija shvatila što bi to moglo znaèiti. Rošario se trgnu i kradom pogleda Dolanda, pokušavajuæi uoèiti je li to s èime povezao, no pazila je da se ne vidi da je opazila išta neobièno. Jesu li èudna imena koja je spomenula imena koja je dala drugim životinjama? Ali rekla je da ju je žena koja ju je odgojila nauèila viðanju. Zar je s njima živjela neka žena? Kakva bi to žena odluèila živjeti s njima, a osobito žena koja se razumije u viðanje. Zar bi Samud živio sa zbitoglavcima?Ejla je vidjela èudne reakcije nekih slušatelja, a kad je pogledala Dolanda protrnu od groze. Odjednom, kao da to više nije bio isti èovjek, voða koji se s toliko nježnosti brinuo za svoju ženu. Nije je više gledao sa zahvalnim olakšanjem izazvanim njezinom vidarskom vještinom, pa èak ni s opreznim prihvaæanjem kao kad su se tek upoznali. Sada je u njemu osjetila duboko zakopanu bol i vidjela ga kako se zatvara; njegove se oèi ispuniše prijeteæom srdžbom, kao da ne vidi jasno, nego samo kroz crvenu maglu svoga bijesa.- Zbitoglavci! - prasnu on, - Živjela si s onim gadnim krvoloènim zvijerima! Sve bi ih pobio! A ti si živjela s njima. Kako bipristojna žena mogla živjeti s njima?Prišao joj je stisnutih šaka. Džondalar i Markeno priskoèiše da ga zadrže. Vuk ustane i pokaže zube, duboko režeæi.Samio po èe plakati, a Tolija je podiže i zaštitnièki privije uza se. Inaèe se ne bi za nju bojala pred Dolandom, no onbi, kad bi se radilo o zbitoglavcima postajao nerazuman i èinilo bi se kao da ga je potpuno zahvatilo nezadrživo ludilo.- Džondalare! Kako se usuðuješ dovesti nam takvu ženu!- reèe Dolando pokušavajuæi se otresti èvrstog stiska visoka plavog èovjeka.- Dolando! Sto to govoriš? - reèe Rošario, pokušavajuæi ustati. - Pomogla mi je! Što te se tièe gdje je odrasla? Pomogla mi je! Ljudi koji su se okupili na proslavi Džondalarova povratka bili su zaprepašteni i nisu se mogli snaæi. Karlono ustade kako bi pomogao Markenu i Džondalaru u pokušaju da smire glavara.I Ejla je bila iznenaðena. Dolandova bjesomuèna reakcija bila je tako neoèekivana da ju je zatekla nepripremljenu.Vidjela je kako se Rošario pokušava podiæi, odgurujuæi vuka koji se borbeno narogušio ispred nje, u cijeloj zbrci jednako zbunjen kao i svi drugi, ali odluèan da zaštiti ženu za koju je držao da mu je povjerena. Ona ne smije ustajati, pomisli Ejla i požuri prema njoj.- Gubi se od moje žene. Ne dozvoljavam da je zagadiš svojomgadošæu - viknu Dolando, otimajuæi se muškarcima koji su gapokušavali zadržati.Ejla zastane. Htjela je pomoæi Rošario, ali nije htjela izazivati daljnje sukobe s Dolandom. Pitala se što mu je, i primijetila da je Vuk veæ spreman za napad i dala mu znak da joj priðe. Uza sve ostalo nije joj bilo još i do toga da vuk nekoga ozlijedi. A on se oèigledno borio sam sa sobom. Htio je ili èuvati svoj položaj ili se ubaciti u gužvu, no nije se iz nje htio povlaèiti; sve ga je zbunjivalo. Drugi je poziv Ejla popratila zviždukom i to ga je potaklo. Pritrèaojoj je i zaštitnièki stao pred nju.Iako je Dolando govorio šaramudonski, Ejla je shvatila da vièe o zbitoglavcima i da svoje bijesne rijeèi upuæuje njoj, no potpuno znaèenje njegovih rijeèi nije joj bilo jasno. Èekajuæi s vukom, ona je iznenada shvatila što njegovi bijesni ispadi znaèe poèela se i sama ljutiti. Ljudi iz Plemena nisu bili gadni ubojice. Zašto se on toliko razbijesnio ina samu pomisao na njih?Rošario je ustala i pokušavala se približiti muškarcima koji su se natezali. Tolija preda Šamio u neèije ruke i pohrli joj pomoæi.- Dolando! Dolando! Prestani! - Njezin glas kao da je ipakprodro do njega; prestao se tako jako otimati, no trojica su ga jošuvijek držala.Dolando bijesno pogleda Džondalara. - Zašto si je doveo?

- Što ti je, Dolando? Pogledaj mene! - reèe Rošario. - Što bibilo sa mnom da nije došla? Nije Ejla ubila Doralda.On pogleda Rošario. Èinilo se kao da slabu i iscrpljenu ženu s rukom u udlazi prvi put vidi. Protrese ga nagli grè i iracionalni ga bijes napusti naglo, kao da se prolio. - Rošario, ne bi smjela ustajati - reèe on i pokuša joj priæi, no držali su ga. - Možete me pustiti, reèe on Džondalaru glasom punim hladnog bijesa.Zelandonac ga pusti. Markeno i Karlono prièekaše dok se nisu uvjerili da neæe napasti i ostadoše u blizini za svaki sluèaj.

284 285 - Dolando, nemaš pravo biješnjeti na Džondalara - rekla jeRošario. - Doveo je Ejlu jer je meni bila potrebna. Svi su uznemireni. Doði, sjedi i pokaži im da je sve u redu.U Dolandovim se oèima još vidio prkos, no ipak se vratio s njom i sjeo pokraj nje. Jedna im je žena donijela èaj, a zatim prišla mjestu gdje su stajali Ejla, Džondalar, Karlono i Markeno s Vukom.- Hoæete li èaja ili možda vina? - upita ona.- Imaš li malo onoga krasnog vina od borovnica, Karolio?- upita Džondalar. Ejli upade u oèi njezina sliènost s Karlonom iMarkenom.- Novog vina još nema, no možda je ostalo od prošle godine? Hoæeš li i ti? - upita ona Ejlu.- Da, ako Džondalar pije i ja bih kušala. Mislim da se nismo upoznale - dodala je.- Nismo - reèe žena, dok se Džondalar pripremao da ih službeno upozna. - Ne moramo biti tako službene. Jasam Karolio, njegova sestra. - Pokazala je Karlona.- Primijetila sam vašu... sliènost - reèe Ejla, tražeæi rijeè i Džondalar iznenada shvati da je progovorila šaramudonski. Zaèuðeno ju je pogledao. Kako je uspjela tako brzo nauèiti?- Nadam se da æeš zanemariti Dolandov ispad - reèe Karolio.- Sina njegova ognjišta, Rošarijina sina ubili su zbitoglavci i onih zato mrzi. Doraldo je bio mladiæ, nekoliko godina stariji odDarva i bio je pun života; tek je poèinjao živjeti. Dolanda je tojako pogodilo i nikad to nije prebolio.Ejla klimnu, ali se i namršti. Nije bilo uobièajeno da ljudi iz Plemena ubijaju Druge. Pitala se što li je mladiæ uèinio. Rošario joj je davala neke znakove. Iako je Dolandov pogled još uvijek bio odbojan, požurila je prema njoj.- Umorna si? - upita. - Treba ti odmor? Boli li te?- Malo, ne jako. Leæi æu, ali ne odmah. Želim ti reæi kako mi je žao zbog ovoga. Imala sam sina...- Znam, Karolio mi je rekla. Kaže da je ubijen.- Zbitoglavci... - poluglasno je mrmljao Dolando.- Možda smo svi malo previše požurili sa zakljuècima - reèe Rošario. - Rekla si da si živjela s... nekim ljudima na poluotoku.- Nastao je tajac.- Da - reèe Ejla. Pogleda Dolanda i duboko uzdahnu. - S Plemenom. S onima koje zovete zbitoglavcima, no oni sami sebe zovu tako.- Ali kako? Pa oni ne govore - upade jedna mlada žena.286 mdalar vidje da ona sjedi pokraj Kalona, još jednog mladiæa i i; je poznavao, a njezinog se imena toga èasa nije mogao1" Uli.Bjla shvati i njezinu neizgovorenu tvrdnju. - Nisu oni životi-MI Oni su ljudi i govore, samo što ne izgovaraju mnogo rijeèi, iko imaju i njih. Govore jezikom gesta i znakova.-Je li to ono što si ti radila prije no što si me uspavala? - upita Ki isario. - Mislila sam da plešeš rukama.Ejla se osmjehnu. - Razgovarala sam sa svijetom duhova i pritom zamolila duh svoga totema da ti pomogne.- Svijet duhova? Govor rukama? Kakvih li besmislica! - frknu Dolando.- Dolando - reèe Rošario i uhvati ga za ruku.- Istina je, Dolando - reèe Džondalar. - I ja sam ga malo nauèio, kao i svi u Lavljem taboru. Ejla nas je

nauèila kako bismo mogli razgovarati s Ridagom. Svi su se zaèudili vidjevši da on tako može govoriti, iako nije mogao pravilno izgovarati rijeèi. Tako su shvatili da on nije životinja.- Govoriš o djeèaku kojeg je prihvatila Nezija? - upita Tolija.- Djeèak? Misliš na onu nakazu pomiješanih duhova koju je posvojila ona luðakinja?Ejla prkosno dignu glavu. To ju je veæ ljutilo. - Ridag je bio dijete - reèe ona. - Možda je i nastao od miješanih duhova, ali ne možeš dijete okrivljavati što je takvo. Zar se u vas ne kaže da duhove bira Majka? Znaèi da je on jednako toliko Majèino dijete kao i svi drugi. Odakle ti pravo da ga zoveš nakazom?Ejla je prodorno zurila u Dolanda. Svi su gledali u njih, iznenaðeni žestinom Ejline obrane i išèekujuæi kako æe nato odgovoriti Dolando. I on je izgledao jednako iznenaðen kao ostali.-A Nezija nije luðakinja. Ona je topla, draga žena puna ljubavi koja je uzela siroèe i nije brinula što æe drugi reæi - nastavi Ejla. - Bila je kao Iza, žena koja je posvojila mene kad sam ostala sama, iako sam bila drukèija od Plemena i pripadala sam Drugima.- Zbitoglavci su ubili sina moga ognjišta! - reèe Dolando.- Možda, ali to nije njihov obièaj. Pleme radije izbjegava Druge - tako oni zovu ljude kao što smo mi. - Ejla zastane, a zatim pogleda èovjeka koji je još uvijek teško trpio svoju bol. - Dolando, teško je kad izgubiš dijete, ali dopusti da ti isprièam i o nekome drugom tko je ostao bez djeteta. To je žena koju sam upoznala kad su se sastala mnoga Plemena - nešto kao Ljetni sabor, samo što se oni ne sastaju tako èesto. Ona i još nekoliko žena skupljale su hranu, a onda je na njih navalilo nekoliko muškara-287

ca, muškaraca Drugih. Jedan od njih šèepao ju je da bi je prisilio na ono što vi zovete Užicima.Nekoliko je ljudi zinulo od èuda. Ejla je progovorila o temi o kojoj se nije otvoreno razgovaralo, iako su svi, osim najmlaðih, naèuli o tome. Nekoliko majki pomisli da bi trebalo skloniti djecu, no nikome se nije odlazilo.- Žene u Plemenu rade što muškarci požele, ne treba ih prisiljavati, no èovjek koji je nasrnuo na tu ženu nije htio èekati. Nijeprièekao ni da ona spusti dijete. Zgrabio ju je tako grubo da jedijete palo, a on se nije ni osvrnuo. Tek poslije, kad ju je pustio ikad je ustala, ona je otkrila da je dijete u padu udarilo glavom ukamen. Njezino je dijete bilo mrtvo.U oèima nekoliko slušatelja pojaviše se suze. Tada progovori Džondalar:- Znam da se takve stvari dogaðaju. Èuo sam o nekim mladiæima tamo na zapadu koji su rado zbijali takve šale sa zbitogla-vcima; po nekoliko bi ih se udružilo i silovali bi koju ženu.- Ima toga i ovdje - prizna Kalono.Žene ga pogledaju zaèuðene što je to izgovorio, a gotovo svi muškarci skrenuše poglede s njega, osim Ronda koji gaje gledao kao da vidi crva.- To je jedna od stvari o kojima momci prièaju - reèe Kalono,pokušavajuæi se obraniti. - Ali uglavnom to više ne rade, osobitonakon onog što se dogodilo Doral... - On naglo zasta, osvrnu seoko sebe, a zatim spusti pogled, kajuæi se što je progovorio.Šutnju koja je tada nastala prekinula je Tolija. - Rošario, djeluješ vrlo umorno. Ne bi li bilo vrijeme da poðeš spavati?- Mislim da bi to bilo dobro - odgovori ona.Džondalar i Markeno požuriše da joj pomognu, a ostali to shvatiše kao znak da ustanu i odu. Nikome se više te noæi nije ostajalo u razgovoru i igrama oko vatre. Dvojica mladiæa ponesoše bolesnicu u nastambu, a slomljeni se Dolando vukao za njima.- Hvala, Tolija, ali mislim da æe biti bolje da noæas ostanem uz Rošario - reèe Ejla. - Nadam se da Dolando neæe imati ništa protiv. Mnogo je toga danas prošla, a noæ æe joj biti teška. I nekoliko æe sljedeæih dana biti teško. Rukajoj veæ otièe, i boljet æe. Ne bih rekla da je dobro što je veèeras ustajala, ali bila je toliko uporna da mislim da je ne bih ni mogla sprijeèiti. Stalno je govorila kako se dobro osjeæa, no to je samo zato što piæe koje ju je uspavalo zaustavlja bol, a još se nije sasvim povuklo. Dala sam joj još i nešto drugo, no i to æe preko noæi oslabiti, pa bih htjela biti uz nju. Ejla se upravo vratila nakon što je neko vrijeme bila s Njiskom. Èešljala ju je i èeškala na sve slabijem, obojenom svjetlu sutona. Kad bi bila uznemirena, njegovanje kobile uvijek ju je opuštalo i popravljalo joj raspoloženje. Tamo joj se bio pridružio i Džondalar, no osjetivši da bi radije bila sama, samo je malo poèeškao pastuha i uputio mu nekoliko utješnih rijeèi, a zatim je otišao.

- Darvo bi mogao prespavati kod vas - predloži Džondalar.- Vjerojatno æe tamo bolje spavati. Teško mu je kad vidi kako seona muèi.- Naravno - reèe Markeno. - Otiæi æu po njega. Rado bih nagovorio i Dolanda da na neko vrijeme doðe k nama, ali znam da neæe htjeti, osobito nakon ovoga veèeras. Nitko mu dosad nije rekao punu istinu o Doraldovoj smrti.- Možda je i bolje da je stvar napokon izbila na vidjelo. Možda to konaèno uspije ostaviti za sobom - reèe Tolija. - Dolando je u sebi dugo nosio pravu veliku mržnju prema zbitoglavcima. Èinilo se da to nije tako opasno; zbitoglavce ionako nitko ne voli- žalim, Ejla, ali tako je.. Ejla potvrdi. - Znam. -A rijetko se i susreæemo s njima. Inaèe u svemu drugom on je dobar voða - nastavi Tolija, - osim kad je rijeè o zbitoglavcima, a onda mu je lako nagovoriti ljude protiv njih. Ali tako snažna mržnja ne može proæi bez traga. I mislim da to uvijek teže pada onome tko mrzi.- Bilo bi vrijeme za poèinak - reèe Markeno. - Ejla, ti si sigurno iscrpljena.Džondalar, Markeno i Ejla prijeðoše još nekoliko koraka do druge nastambe, a Vuk ih je slijedio. Markeno zagrebe po koži na ulazu i prièeka. Umjesto da ih pozove, Dolando doðe na ulaz i odmaknu kožu, a zatim zastane u sjeni ulaza, gledajuæi ih.- Dolando, bojim se da Rošario èeka teška noæ. Htjela bih bitiuz nju - reèe Ejla.On spusti pogled, a zatim pogleda unutra prema ženi na le-žaju. - Uði - reèe.- Htio bih ostati s Ejlom - reèe Džondalar. Odluèio je da jeneæe ostaviti samu s èovjekom koji je bijesnio i prijetio joj, iakose sada èinilo da se smirio.Dolando klimnu, i odmaknu se s ulaza.- Ja bih pitao Darva hoæe li prenoæiti kod nas - reèe Markeno.- Mislim da bi bilo dobro - odgovori Dolando. - Darvo, uzmi što ti treba za spavanje i poði s Markenom.

288 289 Djeèak ustane, pokupi svoje prostirke i pokrivaèe i uputi se prema izlazu.Ejli se uèini da mu je sada lakše, ali da još nije zadovoljan. Èim su ušli, Vuk se smjesti u svoj kut. Ejla poðe u zamraèeni stražnji dio pogledati kako je bolesnici.- Dolando, imaš li svjetiljku ili baklju? Htjela bih više svjetla- reèe ona.-1 još malo stvari za ležaj - doda Džondalar, - ili da zamolim Toliju da mi da?Dolando bi radije bio sam i u mraku, no znao je da æe, ako se Rošario probudi od boli, mlada žena pomoæi bolje nego on. S jedne police uzeo je plitku kamenu zdjelu, napravljenu tako što su komad pješèenika kuckali drugim kamenom.- Stvari za ležaj su tamo - reèe on Džondalaru. - U kutiji kodvrata ima loja za svjetiljku, ali da bi se upalila morat æu naložiti.Vatra se ugasila.- Ja æu naložiti - reèe Ejla, - samo mi reci gdje je triješæe itrud.Dao joj je što je tražila, i okrugli štap, s jedne strane nagoren, i ravni komad drveta s nekoliko rupa progorenih potpaljivanjem, no to nije upotrijebila. Iz vreæice za pojasom izvadila je dva kamena. Dolando je zaèuðeno gledao kako ona slaže hrpicu suhih opiljaka i zatim, nadnijevši se nad nju, udara kamenom o kamen. Na njegovo èuðenje, iz kamena skoèi sjajna, velika iskra i pade na trud, podižuæi stupiæ dima. Ona se nagnu nad to i puhnu, a trud plane.- Kako ti je to uspjelo? - upita on, iznenaðen i malo uplašen. Tako èudesne i nepoznate stvari morale su izazvati nešto straha. Pitao se ima li kraja šamudskom èarobnjaštvu te žene.- Iskra je pala iz vatrenog kamena, reèe Ejla - dodajuæi nekoliko štapiæa da se vatra razgori.- Otkrila je to dok je živjela sama u svojoj Dolini - reèe Džondalar. Bilo je toga kamenja posvuda na obali, pa sam skupio još nekoliko komada. Sutra æu ti pokazati kako se to radi, a dat æu ti i jedan kamen, da vidiš kakvi

su. Možda ih ima u okolici. Kao što vidiš, pomoæu njih se vatra pali znatno brže.- Gdje si ono rekao da je loj? - upita Ejla.- U kutiji kod ulaza. Donijet æu ti. I fltilji su tamo, reèe Dolando. Donio je grumen mekog bijelog loja - sala istopljenog u kljuèaloj vodi i obranog kad se ohladilo - i stavio u kamenu zdjelu, u nj blizu ruba utaknuo uvijeni èuperak sušenog lišaja i upalio ga goruæim štapiæem. Neko je vrijeme prštalo, a zatim se na inu zdjelice poèe skupljati lokvica ulja, lišaj ju je poèeo upijati i uki se plamen umirio, a svjetlo ujednaèilo.Ejla je stavila kamenje za kuhanje u vatru, a zatim provjeri ko-hko je vode u drvenoj posudi. Uzela ju je i krenula van, no Dolando joj uze posudu i donese vodu. Za to vrijeme Ejla i Džon-l.ilar staviše podmetaèe i krzna na ležaje, a zatim Ejla izabra nešto sušenih trava iz svojih svežnjiæa s ljekovitim biljkama i svima napravi èaj za opuštanje. Neke je druge tvari stavila u jednu svoju zdjelicu da bi bile spremne kad se Rošario probudi. Uskoro se vrati i Dolando s vodom i ona svima podijeli èaj.Neko su vrijeme sjedili, šutjeli i pili vruæi napitak, što je Do-landu bilo olakšanje. Bojao se da æe ga navoditi na razgovor, a za to sada nije bio raspoložen.Za Ejlu to nije bila stvar raspoloženja. Jednostavno nije znala što bi rekla. Došla je radi bolesnice, a radije ne bi bilatu. Ne bi baš bilo ugodno provesti noæ s èovjekom koji je bjesnio na nju, pa je bila sretna što je Džondalar odluèio ostati s njom. I Džondalaru je ponestalo rijeèi, pa je èekao da netko drugi progovori, a kad se to nije dogodilo, uèinilo mu se da je šutnja vjerojatno ipak najbolja.Kao po dogovoru, upravo dok su dovršavali ispijanje èaja, Rošario poèe stenjati i okretati se na ležaju. Ejla uze svjetiljku i priðe joj. Spustila je svjetiljku na drvenu klupu koja je služila i kao noæni stoliæ i odmaknula navlaženu košaricu sa šebojima prodorna mirisa. Ženina je ruka bila nateèena i vruæa na dodir, èak i kroz zavoje koji su se stegnuli. Svjetlo i Ejlin dodir probudili su bolesnicu. Njezine oèi, staklaste od boli, zaustaviše se na vidarici i ona jojse pokuša nasmiješiti.- Drago mi je što si se probudila - reèe Ejla. - Moram ti skinuti udlagu i olabaviti povoje. Okretala si se u snu, a ruka ti mora biti mirna. Napravit æu ti novi oblog koji æe smanjiti otok, a prije toga bih ti htjela dati nešto protiv boli. Hoæeš li moæi izdržati neko vrijeme?- Hoæu, samo ti idi i radi što moraš. Dolando æe biti tu i razgovarat æemo - reèe Rošario, gledajuæi preko Ejlina ramena èovjeka koji je stao iza nje. - Džondalare, ne bi li pošao s Ejlom dajoj pomogneš?On potvrdi glavom. Bilo je oèito da Rošario želi nasamo porazgovarati s Dolandom i rado ih je ostavio same. Donioje drva za vatru, pa još vode i nekoliko glatkih oblutaka za kuhanje. Jedan od oblutaka bio je pukao kad su ga staviliu hladnu vodu

290 291 koju je Dolando donio za èaj. Gledajuæi kako Ejla priprema lijekove, èuo je tihi žamor glasova iz pozadine nastambe. Bilo mu je drago što ne može èuti što govore. Kad je Ejla završila njegovanje bolesnice i postavila je u udobniji položaj, svi su veæ doista bili umorni i spremni za spavanje.Ejlu je ujutro probudio veseli zvuk djeèjega smijeha i igre i Vukova vlažna njuška. Protegnula se, otrljala oèi i bacila pogled na Rošario. Ova je još spavala; morala je nadoknaditi mnoge ne-prospavane noæi. Dolando je, umotan u krzno, spavao na zemlji pokraj njezina ležaja. I on je proveo mnogo besanih noæi.Kad se Ejla probudila, vuk se zatrèao prema ulazu i zastao tamo èekajuæi na nju. Pun nestrpljenja, mahao je cijelimtijelom. Ona odgurnu pokrov na ulazu i iziðe, no Vuku naredi da bude miran. Nije htjela da njegovo naglo i iznenadno utrèavanje meðu ljude nekoga uplaši. Pogledala je uokolo i ugledala nekoliko djece raznih dobi kako se, zajedno s nekoliko žena, kupaju u zdencu pod slapom. Prišla im je, a Vuk je išao uz nju. Samio zacièi kad ga je vidjela.- Doði, Vuèko, i ti bi se mogao okupati - rekla je djevojèica. Vuk zacvili gledajuæi u Ejlu.- Tolija, bi li ikome smetalo ako Vuk uðe u zdenac? Šamio bi se voljela poigrati s njim?- Ja baš izlazim - odgovori mlada žena, - ali ako se drugi ne protive, on može ostati i igrati se s njom.Vidjevši da se nitko ne buni, Ejla mu da znak. - Hajde, Vuèe- rekla mu je. Vuk se s velikim pljuskom zatrèi u vodu, ravno prema djevojèici. Jedna žena, koja je baš izlazila, zajedno s Tolijom,reèe - Kad bi bar moja djeca bila tako poslušna kao taj vuk. Kakoti uspijeva da te tako sluša?

- Treba za to vremena. Moraš mnogo ponavljati što želiš odnjega i ispoèetka ga je malo teže natjerati da shvati, no kad neštonauèi ne zaboravi više. Doista je prilièno pametan - reèe Ejla. Cijelim sam ga putem svaki dan pouèavala. - Kao kad odgajaš djecu- reèe Tolija, - ali zašto baš vuka? Nisam znala da ih se išta moženauèiti, zašto to èiniš?- Znala sam da bi mogao zastrašiti ljude s kojima se susretnemo, a nisam htjela da ih plaši - reèe Ejla. Gledajuæi Toliju kako izlazi iz vode i briše se, Ejla vidje da je trudna. Nije bila u kasnoj trudnoæi i njezina je punašnost to skrivala kad je bila odjevena, no ovako se jasno vidjelo. - I ja bih se oprala, ali se prije moram pomokriti.- Poðeš li onom stazom otraga, naæi æeš jarak. Prilièno je viso- ko, tako da se, kad kiši, slijeva na drugu stranu, no bliže je nego da ideš okolo - reèe Tolija.Ejla krenu pozvati Vuka, a zatim se predomisli. On je kao i obièno podigao nogu na grmlju - nauèila ga je da to ne èini u zatvorenom, no nije ga uèila da traži posebna mjesta. Gledala je kako se djeca igraju s njim i znala je da bi htio ostati s njima, no nije bila sigurna je li pametno ostaviti ga. Znala je da æe sve biti u redu, no nije bila sigurna što æe reæi druge majke.- Mislim da ga neko vrijeme možeš ostaviti - reèe Tolija. - Vidim kako se igra s djecom i doista bi svi bili razoèaranida ga tako brzo odvedeš."Ejla se osmjehnu. - Hvala ti. Odmah æu se vratiti. Krenula je stazom koja je koso presijecala najstrmiji nagib premajednoj od okomitih stijena, a zatim skretala prema drugoj. Stigavši do dalje stijene, prešla je penjuæi se nizom stubanapravljenih od kratkih cjepanica. Bile su uèvršæene klinovima za-bijenim u zemlju, tako da se nisu mogle otkotrljati, a razmaci meðu njima bili su ispunjeni kamenjem i zemljom.Jarak i prostor pod njim, okružen niskom ogradom od okruglih trupaca preko kojih se moglo sjesti, bio je usjeèen u padini s druge strane okomite stijene. Smrad i zujanje muha jasno su odavali njegovu namjenu, no sunèeve zrake koje su se probijale kroz ogradu i ptièji pjev uèinili su to mjesto ugodnim za opuš-tanje i Ejla je ispraznila i crijeva. Na zemlji je našla hrpu sušene mahovine i odmah pogodila èemu služi. Prilièno je dobro upijala i nije grebla. Završivši, ona primijeti da je po jarku svježe nabacana zemlja.Staza se nastavljala nizbrdo i Ejla odluèi poæi dalje. Hodajuæi tuda, kraj joj se uèini tako sliènim kraju oko špilje gdje je odrasla da ju je uhvatio jak dojam da je tu veæ bila. Naišla bi na poznato stijenje ili bi se na vrhu otvorio proplanak ili bi naišla na slièno bilje. Zastala je da bi nabrala nekoliko lješnjaka s grma koji je rastao pred peæinomi nije se mogla oduprijeti nagonu da razmakne nisko granje ne bi li vidjela skriva li se za njim mala špilja.Našla je još jedan gustiš pun grmova kupine èije su duge trnovite grane stršale, otežale od zrelih soènih plodova.Najela ih se i upitala što se dogodilo s kupinama koje je nabrala juèer. Sjetila se da ih je jela i na proslavi i odluèila da æe se ovamo vratiti da ih nabere još za Rošario. Iznenada se sjetila da se mora vratiti. Bolesnica bi se mogla probuditi i mogla bi joj biti potrebna pomoæ. Šuma je djelovala tako poznato da je Ejla na trenutak zaboravila gdje je. Lutajuæi po brežuljcima opet se

292 293 osjetila kao djevojèica koja je istraživala pod izgovorom da ide tražiti ljekovito bilje za Izu.Možda zato što joj je to veæ ušlo u krv, a dijelom i zato što je biljke uvijek pažljivije tražila na povratku sa svojih lutanja kako bi imala što pokazati kao rezultat pohoda, sada je pozornije promatrala bilje. Gotovo je viknula od oduševljenja i olakšanja kada je vidjela male žute penjaèice sa sitnim listiæima i cvjetiæima kako se ovijaju oko mrtvih i osušenih biljaka, ugušenih zlatnim vlaknastim viticama.To je to! To je zlatna nit, Izina èarobna biljka, pomislila je. To mi treba u jutarnjem èaju da u meni ne bi poèelo rastidijete. A ima je mnogo. Veæ mi je poèelo nestajali i nisam više bila sigurna da æe mi potrajati do kraja putovanja. Abi li se možda našlo i korijena antilopine kadulje? Trebalo bi je biti. Morat æu se vratiti i potražiti.Našla je neku biljku sa širokim donjim lišæem od kojega je isplela improviziranu posudu, a zatim ubere malih biljaka koliko je god mogla, a da ih ipak ne istrijebi s tog prostora. Iza ju je odavno nauèila da uvijek pri berbi ostavi nešto biljaka iz kojih æe se iduæe godine razviti nove.Na povratku malo je skrenula gušæim, sjenovitijim putem kroz šumu i potražila još malo vodenaste bijele biljke koja æe konjima ublažiti nadraženost oèiju, iako se veæ èinilo da im je bolje. Pažljivo je pregledavala tlo pod

drveæem. S toliko poznatom okolicom, to i nije trebalo biti neko iznenaðenje, no kad je ugledala zeleno lišæe još jedne biljke, zinula je i protrnula. 18Ejla se spusti na vlažno tlo i sjedne, gledajuæi biljke i dišuæi svježi šumski zrak, a sjeæanja je poènu preplavljivati. Èak ni u Plemenu tajna tog korijena nije bila svakome poznata. To je znanje pripadalo Izinoj nasljednoj liniji, i samo oni koji su potjecali od istih predaka - i oni koje je ona pouèila - znali su složeni postupak koji je bio potreban željeni uèinak. Ejla se sjeæala kako joj je Iza objasnila neobièni postupak sušenja biljke koji je omoguæavao da se njezine osobitosti skupe u korijenu, a sjeæala se i da su ta svojstva postajala jaèa što bi se biljka dulje sušila, uz uvjet da nije izložena svjetlu.Iza joj je više puta pomno objasnila kako napraviti napitak od sušenoga korijena, no nije joj mogla omoguæiti vježbati pripremanje prije odlaska na Zbor Plemena. Korijen se nije smjelo rabiti bez posebnog rituala, a Iza je to svaki put isticala, bio je previše svet da bi ga se bacilo.Zato je Ejla, kad je napravila previše napitka za mog-ure, da ga se ne bi bacilo, popila ostatak nataložen na dnu Izine prastare zdjele, premda je to ženama bilo zabranjeno. Misli su joj bile pomuæene. Previše se toga dogaðalo, i ostala su joj piæa zamaglila svijest, a piæe od korijena bilo je tako snažno da je èak i ta mala kolièina koju je progutala pripremajuæi ga imala jak uèinak.Lutala je uskim prolazima kroz duboke umrežene špilje, i vidjevši Kreba i ostale mog-ure, više se ne bi mogla povuæi ni da je pokušala. I tako se to dogodilo. Kreb je nekako shvatio da je ona blizu i poveo je sa sobom duboko usjeæanja. Da je nije poveo, bila bi zauvijek zalutala u tom crnom ponoru, no te se noæi dogodilo nešto što ga je promijenilo. Poslije toga on više nije bio Veliki Mog-ur, više za to nije imao strasti sve do onoga posljednjeg puta.Ejla je ponijela nešto toga korijenja kad je otišla iz Plemena. Nosila ga je u svojoj vidarskoj torbi, u vreæici svete crvene boje. Mamut je pokazao veliko zanimanje kad mu je prièala o svojstvima toga korijena, ali on nije imao mog-ursku moæ, ili je, možda, biljka drukèije djelovala na Druge. Ejla i Mamut upali su u crni ponor i gotovo se nisu vratili.Sjedeæi na zemlji i gledajuæi prividno neopasnu biljku koja se

294 295 mogla pretvoriti u nešto tako moæno, sjetila se tog doživljaja. Iznenada je protrnula i osjetila sjenu tame, kao da nad njom prolazi oblak, a zatim se više nije prisjeæala, nego iznova proživljavala èudno Putovanje s Mamutom. Zelena šuma nestala je i izblijedjela i ona osjeti kako je nešto brzo uvlaèi u uspomenu na zamraèenu zemunicu. Duboko u ždrijelu osjetila je okus tamne hladne zemlje i gljiva prastarih prašuma. Osjetila je kako se velikom brzinom pokreæe prema èudnim svjetovima kojima je putovala s Mamutom i užas crnog ponora.A zatim, izdaleka, zaèuje Džondalarov glas, pun oèajnièkoga straha i ljubavi. Zvao ju je i privlaèio natrag, a s njom i Mamuta, èistom snagom svoje ljubavi i želje. U trenutku se, promrzla do kosti, vratila na toplinu sunca kasnoga ljeta.- Džondalar nas je vratio - reèe ona naglas. U vrijeme kada se to dogaðalo nije toga bila svjesna. On joj je otvorio oèi, ali je otišao i toplo joj je piæe donio Ranek. Mamut je rekao da im je netko pomogao da se vrate. Dosad nije znala da je to bio Džondalar no odjednom je to shvatila, kao da joj je bilo suðeno da to dozna.Starac je rekao da više nikad neæe kušati taj korijen i upozorio je i nju da to ne èini, no takoðer je rekao da, ako ipak odluèi svakako uz nju bude netko tko bi ju mogao prizvati natrag. Rekao joj je da je korijen više no samo pogibeljan; mogao bi joj oteti dušu; mogla bi se zauvijek izgubiti u crnom ponoru i nikad se ne vratiti Velikoj Majci Zemlji. Tada je veæ bilo svejedno, jer ionako više nije imala korijena, ostatak je potrošila s Mamutom. Ali sada je biljka stajala pred njom.To što je biljka ovdje ne znaèi da je mora uzeti, pomislila je. Ako je ostavi, neæe je više moæi uzeti i neæe morati brinuti da æe izgubiti dušu. Ionako joj je bilo reèeno da je ta biljka za nju zabranjena. Bila je za mog-ure koji su se družili sa svijetom duhova, a ne za vidarice èija je dužnost bila samo pripremiti napitak. No, ona ga je veæ pila, èakdvaput. Usto, Braud ju je prokleo; za Pleme je bila mrtva. Tko joj je to sada mogao zabraniti?Uzevši jednu odlomljenu granu i oprezno kopajuæi, pazeæi da ne ošteti korijen, Ejla se nije ni upitala zašto to èini. Ejla je bila jedna od vrlo rijetkih ljudi na svijetu koja je znala svojstva tog korijena i kako ga pripremiti. Nije ga mogla ne uzeti; ne zato što bi imala jasnu namjeru da æe ih upotrijebiti, što samo po sebi ne bi bilo neobièno. Imalaje mnogo biljaka koje možda nikad neæe upotrijebiti, no ovo je bilo drugo. Ostale su biljke imale ljekovita svojstva. Èak i zlatne niti, Izin lijek koji odbija ono što izaziva

296 Blagoslov Majke, bile su, kad bi ih se nanijelo izvana, dobre i pro-tiv ugriza i uboda; no ova biljka nije imala ljekovitih svojstava za koja bi ona znala. Taj je korijen bio èarolija za duhove.- A, evo te! Veæ smo se zabrinuli - dovikne Tolija vidjevši Ejlu kako dolazi stazom. - Džondalar je veæ rekao da æe ako se ne vratiš uskoro za tobom poslati Vuka.- Ejla, gdje si se zadržala? - upita Džondalar, prije no što je ona mogla odgovoriti. - Tolija je rekla da æeš se odmah vratiti. -1 nesvjesno je govorio zelandonski, što joj je pokazivalo koliko se zabrinuo.- Produžila sam stazom dalje. Našla sam neke biljke koje sam tražila - reèe Ejla, pokazujuæi prikupljeno bilje. - Ovdje je mjesto jako slièno mjestu gdje sam rasla. Neke od ovih biljaka nisam vidjela još otkad sam otišla odande.- Sto je tako važno u tim biljkama da si ih morala odmah ubrati? Èemu ova služi? - upita Džondalar i pokaže prema zlatnojniti.Ejla ga je poznavala dovoljno dobro da je shvatila kako je ljuti ton njegova glasa posljedica njegove zabrinutosti, nopitanje ju je zateklo nepripremljenu. - To je... za ugrize... i ubode - reèe ona, zbunjena i smetana. Zvuèalo je kao laž; iako je odgovor bio istinit, nije bio potpun.Ejlu je odgajala žena iz Plemena, a žene iz Plemena nisu mogle odbiti odgovor na izravno pitanje, osobito ako bi to pitanje postavio muškarac, no Iza je vrlo jasno istaknula da nikada nikome, a osobito muškarcu, ne kaže kakvu moæ imaju te sitne zlatne niti. Iza se ni sama ne bi mogla oduprijeti da potpuno odgovori na Džondalarovo pitanje, no nikad ne bi ni morala, jer nijedan muškarac iz Plemena nikad ne bi ni pomislio ispitivati vidaricu o njezinim biljkama ili lijeèenju. Iza je zapravo htjela reæi da Ejla nikada sama ne oda tu tajnu.Bilo je prihvatljivo suzdržati se od spominjanja, no Ejla je znala da je ta iznimka postojala zbog pristojnosti i da bi se bar donekle mogla održati neka privatnost, ona je sada prešla preko te granice. Namjerno je uskratila odgovor. Mogla je preporuèiti ljekovitu biljku ako misli da je to potrebno, no Iza joj je rekla da bi bilo opasno ako ljudi, osobito muškarci, doznaju da ona zna kako pobijediti najjaèe duhove i sprijeèiti Blagoslov Majke. Bilo je to tajno znanje koje je pripadalo samo vidaricama.Iznenada se Ejli pojavi jedna pomisao. Ako ona može Nju sprijeèiti da blagoslovi ženu, može li Izin tajni lijek biti jaèi od297 Majke? Kako bi to moglo biti? Ali ako je Ona stvorila i sve biljke, sigurno je to uèinila namjerno! Sigurno je htjela da se upotrijebi kao pomoæ ženama kad bi im trudnoæa mogla biti opasna ili jako teška. Ali zašto onda nije više žena doznalo za taj lijek? A možda i znaju. Kad im veæ biljka raste tako blizu, možda šaramudonske žene znaju? Mogla bi ih pitati, no hoæe li reæi? A ako ne znaju, kako da ih pita, a da im ne kaže? Ako je Majka tu biljku stvorila radi žena, ne bi li im trebalo reæi? Pitanja su se rojila Ejlinom glavom, a ona nije nalazila odgovora.- Sto æe ti sada biljka protiv uboda i ugriza? - pitao je Džon-dalar, a u njegovim se oèima još uvijek vidjela zabrinutost.- Nisam te htjela zabrinjavati - reèe Ejla i nasmiješi se. - Samo što mi se ovdje uèinilo kao kod kuæe i htjela sam istražiti.Sada se i on morao osmjehnuti. - A našla si i kupine za doruèak, zar ne? Sada vidim što te tako dugo zadržalo. Nikada nisam vidjeo nikoga tko tako jako voli kupine. - Primijetio je njezinu nelagodu i razveselilo ga je kad je pomislio da je našao zašto tako nerado govori o svom zastranjenju.- Pa, jesam, pojela sam nešto kupina. Mogli bismo se poslije vratiti i nabrati još za sve. Tako su zrele i dobre. A ima i drugih stvari koje bih potražila.- Sve mi se èini da æemo imati mnogo kupina dok si ti s nama - reèe Džondalar i poljubi njezina usta umrljana ljubièastim sokom.Toliko mu je laknulo kad je shvatio da je s njom sve u redu, i bio je tako zadovoljan sobom što je otkrio njezinu slabost prema slatkim bobicama, da se ona samo osmjehnula i pustila ga u tom uvjerenju. Doista je voljela bobice, no njezina prava slabost bio je on, i odjednom je osjetila takvu snažnu ljubav prema njemu da je zažalila što nisu sami.Htjela ga je grliti i dirati i pružiti mu Užitak i osjetiti kako on njoj pruža Užitak onako dobro kako je samo on znao. To joj se vidjelo u oèima, a njegove èudesne duboko plave oèi uzvratile su joj isto i još više. U sebi je osjetila trnce i morala se okrenuti da se pribere.- Kako je Rošario? - upita ona. -Je li se probudila.-Jest, i kaže da je gladna. Karolio je došla s obale i priprema nam zajutrak, no prije nego njoj damo htjeli smo prièekati da se ti vratiš.- Idem vidjeti kako je, a onda bih na jedno jutarnje kupanje

- reèe Ejla.Krenula je prema zaklonu. Dolando, izlazeæi, iznutra otvori zastor i Vuk izjuri van. Skoèio je na nju, stavio joj sape na ramena i poèeo je lizati po bradi.- Vuèe, silazi! Pune su mi ruke - reèe ona.- Èini se da mu je drago što te vidi - reèe Dolando. Malo je oklijevao, a onda doda: - I meni je drago. Rošario te treba.Bilo je to svojevrsno priznanje ili bar znak da joj više ne kani braniti lijeèenje Rošarije, unatoè sinoænjem bješnjenju. Znala je to kad ju je sinoæ pustio u svoj dom, no tek sad je to izgovorio.- Treba li ti štogod? Mogu li ti što donijeti? - upitao je. Primijetio je da su joj ruke pune.- Htjela bih osušiti ove biljke i trebao bi mi okvir za sušenje - reèe ona - Trebala bih nekoliko grana i remenaili tetiva.- Možda imamo i nešto bolje. Šamud je sušio bilje i mislim da znam gdje su njegovi okviri. Hoæeš li jedan od njih.- Mislim da bi to bilo savršeno, Dolando - reèe Ejla. On se skloni u stranu dok je ona ulazila. Nasmiješila se vidjevši da Rošario sjedi na ležaju. Odloživši biljke, prišla je da je pregleda.- Nisam znala da je Vuk ušao natrag ovamo - reèe Ejla. - Nadam se da te nije gnjavio.

- Ne. Sigurno me èuvao. Kad je ušao - a on se zna provuæi oko zastora - odmah je došao ovamo. Kad sam ga potapšala, otišao je i smirio se u onom kutu i samo je gledao ovamo. Znaš, sada je to njegovo mjesto - reèe Rošario.- Kako si spavala? - upita Ejla ženu, namještajuæi joj ležaj i podmeæuæi iza nje krzna i jastuke.- Bolje no ikad otkad sam pala. Osobito nakon dugog razgovora s Dolandom - reèe ona. Pogledala je visoku plavu ženu, strankinju koju je Džondalar doveo sa sobom i koja im je svojim dolaskom u živote unijela tako mnogo promjena u tako malo vremena. - Dolando nije doista mislio ono što ti je govorio, ali on je nesretan. S Doraldovom smræu živi veæ godinama i nikako se toga ne može riješiti. Sve do sinoæ nije znao sve okolnosti njegove pogibije. Sada pokušava pomiriti godine mržnje i nasilja prema onima za koje je bio uvjeren da su zle životinje, s onim što jeo njima juèer saznao od tebe.- A ti, Rošario? Bio je i tvoj sin - reèe Ejla.- I ja sam ih mrzila, no onda je Tamijina mati umrla i mi smo je posvojili. Nije baš zauzela njegovo mjesto, ali bila je tako bo-ležljiva i trebalo joj je toliko njege da mi nije ostalo mnogo vremena naricati za njim. Poèevši osjeæati kao da je ona moja roðena kæi, mogla sam prepustiti uspomenu na svog sina spokoju. I Dolando je zavolio Tamio, no muškarcima su djeèaci nešto poseb-

298 299 no, osobito oni koji su roðeni na njihovim ognjištima. Nije mogao preboljeti što je Doralda izgubio baš kad je ušao u muškost i kada je pred njim život tek poèinjao. - U njezinim oèima zablis-taju suze. - A sada je i Tamio mrtva. Gotovo sam se bojala primiti Darva od straha da æe i on umrijeti mlad.- Nije lako ostati bez sina - reèe Ejla, - ili kæeri.Rošario se uèini da vidi kako sjena boli prelazi preko lica mlaðe žene koja je ustala i prišla vatri da poène pripremati što je potrebno. Vrativši se, donijela je lijekove u svojim zanimljivim drvenim zdjelicama. Rošario nikad prije nije vidjela takve. Veæina njihova alata, pribora i posuda bila je ukrašena rezbarenjem ili oslikana, ili oboje. Osobito Samudove stvari. Ejline su zdjele bile fino izraðene, glatke i dobro oblikovane, no potpuno jednobojne. Nijebilo nikakvih uresa, osim samoga uzorka drveta.- Boli li te sada jako? - upita Ejla, pomažuæi bolesnici da legne.- Boli, ali ni izdaleka kao prije - odgovori ova, dok joj je mlaða žena poèinjala skidati ovoje.- Otok se smanjio - reèe Ejla, pregledavajuæi ruku.- To je dobar znak. Za sada æu opet staviti udlagu i zavoje, za sluèaj ako poželiš malo ustati. Noæas æu staviti novi oblog. Kada otok splasne, omotat æu to brezovom korom koja mora ostati na tebi dok kost ne zaraste; bar još jedan mjesec i još pola - objasni Ejla, spretno skidajuæi vlažnu divokozinu kožu i pregledavajuæi veliki podljev koji je nastao njezinim intervencijama dan prije.- Brezovu koru? - upita Rošario.- Natopljena u vruæoj vodi, ona omekša i lako ju je oblikovati i namjestiti. Kad se osuši, postane tvrda i

kruta i držat æe ti ruku u ravnom položaju, a kost æe ispravno zarasti èak i kad budeš na nogama i u pokretu.- Hoæeš reæi da æu moæi ustajati i nešto raditi, a ne samo ležati? - upita Rošario s oduševljenim osmijehom.- Moæi æeš raditi samo jednom rukom, ali nema razloga zašto ne bi mogla stati na obje noge. Ovdje te drži samo bol.Rošario kimne. - Tako je.- Prije nego što vratim ove ovoje, htjela bih još nešto pokušati. Ako možeš, pomakni prste; moglo bi malo boljeti.Ejla se trudila skriti svoju zabrinutost. Ako postoji kakva unutarnja ozljeda koja sada spreèava bolesnicu da mièe prstima, to bi moglo biti znak da æe se tom rukom moæi služiti samo ogranièeno. Obje su žene napeto gledale i obje su se s olakšanjem osmjehnule kada joj je uspjelo maknuti najprije srednjak, a onda i sve ostale prste.

- Dobro je! - reèe Ejla. -A možeš li ih skupiti.- Boli me malo - reèe Rošario svijajuæi prste.- Boli li te previše kad skupiš šaku? - Ejla je pozorno gledala dok je ova polako sklapala šaku.- Boli me, ali mogu.- To je jako dobro. Koliko možeš micati šaku? Možeš li je okretati u zglobu.Rošario se namrštila od napora i disala kroz stisnute zube, ali je uspjela pomaknuti ruku naprijed. - To æe biti dovoljno - reèe Ejla.Obje su se okrenule kad je Vuk kratko zalajavši, kao da promuklo kašlje, najavio Džondalarov dolazak. Nasmiješile su muse.- Došao sam vidjeti mogu li pomoæi. Hoæeš li da pomognemRošario da iziðe? - upitao je Džondalar. Pogledao je Rošarijinuruku i brzo skrenuo pogled. Oteèena i obojena nije mu dobro izgledala.- Ne sada, ali ovih dana trebat æe mi svježe brezove kore. Vidiš li veæe stablo, zasad samo zapamti gdje je da mi ga poslije možeš pokazati. Kora æe joj držati ruku dok ne zaraste, odgovori Ejla zamatajuæi ruku u udlagu.- Nisi mi rekla što je znaèilo ono pomicanje prstiju - reèeRošario.Ejla se osmjehnu. - Znaèi da æeš se, s nešto sreæe, vjerojatno opet moæi služiti tom rukom, potpuno ili gotovo potpuno.- To je stvarno dobra vijest - reèe Dolando. Èuo je što je reklaulazeæi u nastambu. Nosio je jedan kraj rešetke za sušenje. Drugikraj nosio je Darvalo. - Hoæe li ti ovo odgovarati?- Hoæe, i hvala ti što si donio unutra. Neke od ovih biljaka moraju se sušiti u mraku.- Karolio kaže da je hrana gotova - reèe mladiæ. - Pitala je želite li jesti vani, kad je tako lijep dan.- Pa, ja bih - reèe Rošario i okrenu se k Ejli, - ako ti misliš damogu.- Samo da ti stavim ruku u udlagu pa možeš iziæi, a Dolandoti može pomoæi - reèe Ejla. Samudski se poglavica neobièno široko osmjehnu.-A ako nitko nema ništa protiv, ja bih se prije jela okupala.- Jesi li siguran da je ovo èamac? - pitao je Markeno, pomažuæi Džondalaru da nasloni kožom obloženi okvir na stijenu uz motke. - Kako se upravlja tom zdjelom?

300 301 - Nije lako kao vašim èamcima, ali uglavnom služi za prelazakpreko rijeka i veslima ga se može prilièno dobro tjerati naprijed.Naravno, sada s konjima, vezali smo ga uz njih i pustili da ga onivuku - reèe Džondalar.Obojica pogledaše u polje gdje je Ejla èešala Njisku, dok je Trkaè èekao. Njega je Džondalar veæ oèetkao i vidio da se na ogoljenim mjestima s kojih je u vruæim ravnicama otpala dlaka, njegovo krzno veæ popunjava. Ejla je lijeèila

oèi oboje konja. Sada, kad su se našli u višim i svježijim krajevima, gdje više nije bilo dosadnih mušica, vidjelo se da im je bolje.- Baš me konji najviše èude - reèe Markeno. - Nikad nisam ni pomislio da bi htjeli biti s ljudima, a èini se da ovo dvoje baš uživaju u tome. A na poèetku još me više iznenadio vuk.- Sada si se veæ navikao na Vuka. Ejla ga je držala u svojoj blizini jer se bojala da æe ga se ljudi više bojati nego konja.Gledali su kako Ejli prilazi Tolija, oko koje su trèkarali Samio i Vuk. - Šamio je naprosto zaljubljena u njega - reèe Markeno. - Gle, morao bih se bojati za nju, ta bi ju zvijer mogla rastrgati, a uopæe joj nije opasan. Igra se s njom.-1 konji se znaju igrati, no ne možeš ni zamisliti kako je jahati na leðima pastuha. Ovdje baš nema mnogo prostora za pravo trèanje, ali, ako hoæeš, možeš pokušati.- Ne smeta, Džondalare, mislim da æu se držati jahanja narijeènim valovima - odgovori Markeno. Na rubu litice pojavi seèovjek i Markeno doda: - Evo, stiže Karlono. Mislim da je vrijemeda Ejla doživi vožnju u èamcu.Svi su se sastali kod konja i zatim zajedno otišli do klisure i stali na mjesto gdje se mali potok preko ruba izlijevao u Veliku Majku Rijeku.- Misliš da bi se trebala spustiti niz to? Velik je to pad i može biti zastrašujuæi - reèe Džondalar. - Èak i mene malo uznemiruje. Veæ prilièno dugo to nisam radio.- Rekao si da joj želiš pokazati vožnju u pravom èamcu - reèe Markeno. - A možda æe htjeti vidjeti i našu obalu.- Nije to tako teško - reèe Tolija. - Ima užadi i udubina za noge. Ja æu joj pokazati.- Ona se i ne mora spuštati sama - reèe Karlono. - Možemo je spustiti u košari, onako kako smo donijeli i tebe, Džondalare.- Možda bi to bilo najbolje - reèe Džondalar.- Siði sa mnom, pa æemo poslati košaru.Ejla je slušala njihov razgovor gledajuæi s visine na rijeku i nesigurnu stazu kojom su silazili i s koje je Rošario pala iako ju je dobro poznavala. Vidjela je èvrstu pletenu užad prièvršæenu uz drvene klinove zabijene u uske procjepe u stijeni. Dio strmog puta bio je zaliven vodom potoka koji se obrušavao sa stijene na izboèinu.Gledala je kako Karlono prelazi preko ruba s uvježbanom lakoæom, jednom rukom držeæi uže, dok je nogom tražioprvi uski klin. Primijetila je da je Džondalar malo problijedio i duboko udahnuo, a zatim ga slijedio, nešto sporije i opreznije. U meðuvremenu su Markeno i Samio uzeli veliko klupko debelog užeta. Uže je završavalo petljom upletenom u njega. Petlju su nabili na velik kolac zabijen otprilike na pola puta izmeðu strmih stijena na rubu udoline. Ostatak dugog užeta bacili su sa stijene. Ejla se zaèudi od kakvog su to vlakna napravili užad. Bila su to najveæa užad koju je ikada vidjela.Uskoro se Karlono vratio noseæi drugi kraj užeta. Otišao je do drugog kolca, nedaleko od prvog, i poèeo ga potezati, uredno spuštajuæi drugi kraj užeta u zamotaj naslagan pokraj sebe. Na rubu klisure izmeðu kolaca uskoro se pojavio široki, plitki, košari slièan predmet. Ispunjena radoznalošæu, Ejla priðe da bi ga vidjela izbliza.Kao i užad, košara je bila jako èvrsta. Ravno upleteno dno ojaèano i utvrðeno drvenim daskama, bilo je ovalno s ravnim stranicama oko ruba, poput niske ogradice. Bila je dovoljno velika da je u njoj mogao ležati èovjek ili jesetra srednje velièine kojoj bi se glava i rep ipak protezali preko rubova. Najveæa jesetra, jedna od onih dviju vrstakoje su živjele samo u rijeci i njezinim najveæim pritocima, dosizala bi i deset stopa u dužinu i bila bi teža od stotinupedeset kilograma, pa bi je morali rasjeæi na komade, jer je inaèe ne bi mogli dovuæi.Košara je visila na dva rastegnuta užeta uèvršæena pomoæu èetiri prstena naèinjena od vlakana s kojima je uže biloupleteno i koji su bili prièvršæeni na svaku stranicu. Svako je uže silazilo kroz jedan prsten i opet kroz prsten na suprotnoj strani, dijagonalno, križala su se potom ispod košare. Èetiri kraja užeta bila su upletena u jedno i svezana u veliki èvor iznad košare, a uže prebaèeno preko ruba bilo je provuèeno kroz taj èvor.- Uði unutra, Ejla. Mi æemo košaru èvrsto držati i spustit æemo te dolje - reèe Markeno i stavi rukavice bez prstiju, a onda ovije dulji kraj užeta oko drugog kolca.Vidjevši da Ejla oklijeva, Tolija reèe: - Ako bi se radije sama pješice spustila dolje, pokazat æu ti kako se to radi. Ja se ne volim spuštati u košari. 302 303Ejla iznova pogleda strmi spust. Ni jedan ni drugi naèin nije bio baš privlaèan. - Za prvi put æu pokušati u košari - reèe ona.

Tamo kuda je išla staza, stijena je bila strma, ali upravo tijesno dovoljno nagnuta da se njome moglo penjati, a tamo, blizu sredine, gdje su bili kolci, vrh klisure nadnio se nad stijenu. Ejla se pope u košaru, sjede na dno i uhvatise rubova tako èvrsto da su joj zglobovi pobijeljeli.-Jesi li spremna? - upita Karlono. Ejla se okrenu prema njemu i klimnu glavom. - Spusti je dolje, Markeno.Markeno popusti uže, a Karlono je vodio košaru preko ruba. Dok je Markeno propuštao uže kroz svoje ruke u rukavicama, pomažuæi si dijelom užeta zategnutim oko kolca, petlja iznad košare klizila je debelim uzetom i Ejla se, viseæi nad obalom, polako spuštala.Taj je ureðaj za prenošenje stvari i ljudi izmeðu dubokog usjeka na visokoj stijeni i obale pod njim bio jednostavan, ali djelotvoran. Ovisio je o snazi mišiæa, no kako je sama košara bila razmjerno laka, èak je i samo jedan èovjek mogao prenositi prilièno velike terete, a veæe bi terete bi moralo prenositi više ljudi.Spuštena s ruba stijene, Ejla u prvi èas sklopi oèi i èvrsto se uhvati košare, dok joj je bilo tutnjalo u ušima, no osjetivši kako se polako spušta, provirila je kroz spuštene kapke, a zatim se ogleda u èudu. Bio je to pogled kakav nikad prije nije vidjela, i vjerojatno više nikad i neæe.Viseæi nad golemom rijekom koja se valjala uz strmi zid klisure, Ejla je osjeæala kako lebdi. Stijena s druge strane rijeke bila je udaljena nešto više od milje, no èinilo se da je vrlo blizu, iako su se ponegdje dijelovi stijena uz tjesnacpribližavali i više. Bio je to prilièno ravan tjesnac i, pogledavši prema istoku, pa prema zapadu, osjetila je snagu rijeke. Kad se veæ približila dnu, podigla je pogled i vidjela kako se nad klisurom pojavljuje bijeli oblak i dva ljudska lika, od koji je jedan bio prilièno malen, i Vuka, kako gledaju prema njoj. Mahnula im je. Prizemljila se s laganim udarom dok je još uvijek gledala gore. Vidjevši Džondalarovo nasmiješeno lice rekla je: - Bilo je uzbudljivo!- Prilièno je dojmljivo, zar ne? - rekao je pomažuæi joj izaæi.Èekalo ju je mnoštvo ljudi, no naselje joj je u tom trenutku bilo zanimljivije od njih. Kad je stala na drvene daske, osjetila je kako joj se po nogama nešto mièe, i tad shvati da zapravo plutaju na rijeci. Bila je to velika splav, dovoljno velika da na nju stane nekoliko zaklona graðenih slièno onima gore, a bilo je i otvore- nog prostora. Na velikoj ploèi od pješèanika okruženoj stijenama gorjela je vatra.Uz plutajuæu graðevinu bilo je vezano nekoliko onih zanimljivih èamaca koje je veæ vidjela tamo nizvodno; - uskihi na krajevima suženih u oštri rub. Bili su raznih velièina, od takvih u koje je jedva mogao stati jedan èovjek, do dugih s nekoliko sjedala, i svi su se razlikovali jedan od drugog.Gledajuæi oko sebe, vidjela je dva vrlo velika èamca koja su je zaprepastila. Pramci su bili produženi i uoblièeni kao glave èudnih ptica, a sami èamci bili su obojeni ornamentima koji su svi zajedno izgledali kao perje. Blizu crte do koje je èamac uranjao u vodu bile su naslikane oèi. Veæi èamac imao je iznad središnjeg dijela i pokrov. Pogledavši oduševljeno Džondalara, ona vidje da su mu oèi sklopljene, a èelo namršteno od tjeskobe i shvati da je veliki èamac u nekakvoj svezi s njegovim bratom.Ali nisu imali vremena za sjeæanja i odmor. Nestrpljivi da im pokažu svoje neobiène zanatske vještine i spretnost u plovidbi, domaæini su ih vodili okolo. Ejla primijeti kako se ljudi penju izmeðu splavi i èamca po užadi povezanim preèkama. Kad su ju doveli do toga, shvatila je da se i od nje oèekuje da uèini isto. Veæina ljudi hodala je po viseæim prolazima spretno održavajuæi ravnotežu, iako su se èamac i splav s vremena na vrijeme pomicali u suprotnim smjerovima, i Ejla je bila sretna kad joj je Karlono pružio ruku.Sjela je izmeðu Markena i Džondalara, pod pokrov koji se protezao s jedne strane na drugu, na klupu na kojoj bi bilo mjesta za više ljudi. Drugi su sjeli na klupe ispred i iza nje, a neki su uzeli vesla s vrlo dugim ruèkama. I prije nego što se snašla, veæ su skinuli konopce koji su ih vezivali uz splav i našli su se usred rijeke.Snažnim glasom, sjedeæi na prednjem dijelu èamca, Karlono-va sestra Karolio zapoèe ritmièni napjev koji se uzdizao nad šumnim pjevom Velike Majke Rijeke. Ejla je zadivljeno gledala kako veslaèi gone èamac protiv snažnestruje.Privuèena naèinom kako su veslali u skladu s ritmom pjesme, iznenaðivalo ju je kako su glatko i brzo napredovali uzvodno. Na zavoju rijeke rubovi stjenovitog klanca približili su se jedan drugom. Izmeðu tih visokih zidova koji suse uzdizali iz dubina goleme rijeke zvuk vode postajao je sve glasniji i bliži. Ejla je osjeæala kako zrak postaje sve hladniji i vlažniji, a nosnice su joj se raširile od èistog, vlažnog mirisa rijeke i života i umiranja biæa u njoj, toliko razlièitog od prodornih i suhih mirisa ravnice.

304 305Na mjestu gdje se tjesnac opet širio, na obje obale drveæe je raslo gotovo do samog vodenog ruba. - Ovo mi izgleda poznato - reèe Džondalar. - Nije li pred nama mjesto gdje izraðujete èamce? Hoæemo li tamo pristati.- Neæemo sada. Nastavit æemo i okrenuti pod Pola-ribe.- Pola-ribe? - upita Ejla. - Što je to?

Èovjek koji je sjedio pred njom okrenuo se i nacerio. Ejla se sjeti da je on Karolijin muškarac. - Trebala bi pitati njega - rekao je pogledom pokazujuæi èovjeka uz sebe. Ejla je vidjela kako se Džondalarovo lice crveni od neugodnosti. - Ovdje je postao napola Šaramudonac. Zar ti nije o tome prièao? - Nekoliko se glasova nasmijalo.- Barono, mogao bi joj ti isprièati - reèe Džondalar.- Siguran sam da ne bi bilo prvi put.- Džondalar pravo kaže - reèe Markeno. - Baronu je to jedna od najdražih prièa. Karolio kaže da joj je veæ dosadila, no svi znaju da on ne može ne preprièati dobru prièu, bez obzira koliko je puta veæ prièao.- A moraš priznati, bilo je smiješno - reèe Barono. - Ali ti bi je trebao isprièati.Džondalar se nevoljko nasmiješio. - Drugima možda i jest smiješna. - Ejla mu se radoznalo smiješila. - Tada sam baš uèio kako upravljati malim èamcima - reèe on. - Imao sam harpun, koplje za ribu, i krenuo sam uzvodno. Primijetio sam da idu je-setre. Ponadao sam se da mi je to prilika da ulovim prvu i ne misleæi kako æu sam dovuæi tako veliku ribu, niti što se može dogoditi u tako malom èamcu.- Ta ga je riba provozala kao nikad prije! - reèe Barono, ne mogavši odoljeti.- Nisam bio siguran ni da æu pogoditi; nisam bio naviknut na koplje s konopcem - nastavi Džondalar. -A trebao sam se brinuti što æe se dogoditi ako pogodim.- Ne razumijem - reèe Ejla.- Kad loviš na kopnu i kopljem nešto pogodiš, recimo srnu, èak i ako je samo raniš, koplje æe pasti, i ti je možeš slijediti - objasni Karlono. - Ali ne možeš slijediti ribu u vodi. Harpun ima šiljke koji su okrenuti prema natrag i vezan je jakim konopcem, pa kad pogodiš, šiljak i konopac ostaju, da se riba ne izgubi u vodi. Drugi kraj konopca može se privezati za èamac.- Jesetra koju je pogodio povukla ga je uzvodno, njega, èamac i sve ostalo - opet upade Barono. - Bili smo naobali i vidjeli smo ga kako prolazi držeæi konop koji je bio vezan uz èamac. Nikad prije nisam vidio da netko plovi tako brzo. Bila je to najsmješnija stvar koju sam ikada vidio. Džondalar je mislio da je ulovio ribu, no zapravo je riba ulovila njega! Ejla se smješkala zajedno sa svima.- Kad je riba napokon izgubila dovoljno krvi i uginula, veæsam bio prilièno daleko - nastavi Džondalar. - Èamac je bio gotovo potopljen i na kraju sam morao plivati do obale. U svemutome, èamac je otplovio nizvodno, a riba se našla u mirnijoj vodiblizu kopna. Izvukao sam je na obalu. Veæ je prilièno zahladilo ibilo mi je hladno, a izgubio sam nož i nisam mogao naæi suhogdrva, niti ièega drugoga za zapaliti vatru. Iznenada se pojavio jedan mladi zbitoglavac... jedan iz Plemena.Ejla razrogaèi oèi od iznenaðenja. Prièa je dobila posve novo znaèenje.- Odveo me do svoje vatre. Kraj vatre je bila i starija žena, a ja sam se tako tresao da mi je dala vuèje krzno. Kad sam se malo zagrijao, vratili smo se do rijeke. Mladi zbi... taj mladiæ tražio je pola ribe i ja sam mu je rado dao. Razrezao je jesetru napola, po dužini, i ponio svoju polovicu. Ostali koji su me vidjeli u prolazu pošli su me tražiti i uskoro su me našli. Iako su mi se svi smijali, bio sam presretan što ih vidim.- Pa teško je povjerovati da bi samo jedan zbitoglavac mogao sam odnijeti pola takve ribe. Sjeæam se da nas je trebalo trojica ili èetvorica da bismo donijeli onu polovicu koju je ostavio - reèe Markeno. - Bila je to velika jesetra.

- Plemenski muškarci su snažni - reèe Ejla, - no nisam znala da ima Plemena u ovom kraju. Mislila sam da su svi na poluotoku.- Bilo ih je nešto na drugoj strani rijeke - reèe Barono.- I što se dogodilo? - upita Ejla. Ljudi u èamcu iznenada se snuždiše i poèeše skretati poglede. Napokon Markeno reèe:

- Kad je Doraldo umro, Dolando je skupio mnogo ljudi i... pošli su na njih. Za neko vrijeme veæina je... otišla... Mislim da su otišli.- Pokaži mi to opet - reèe Rošario žaleæi što ne može pokušati svojim rukama. Toga je jutra Ejla na njezinu ruku stavila brezovu koru. Iako se još nije potpuno osušila, èvrsta i laka tvar veæ je bila dovoljno kruta da joj drži ruku nepomiènom i Rošario je uživala u veæoj pokretljivosti koju joj je takav naèin uèvršæenja omoguæavao, no Ejla joj ipak nije dozvolila da tom rukom nešto radi.Sjedile su s Tolijom na suncu na nekoliko mekih divokozi-

306

307

nih koža. Ejla je izvadila svoju kutiju za šivanje i pokazivala im provlakaè koji je izumila uz pomoæ ljudi iz Lavljeg tabora.- Najprije moraš šilom izbušiti rupe u obje kože koje želiš sašiti - reèe Ejla.- Tako uvijek radimo - reèe Toli.- Ali sada uzmeš ovo i time vuèeš nit kroz rupe. Nit proðekroz ovu malu rupicu na stražnjem dijelu i kad staviš šiljak u zareze u koži povuèeš nit kroz oba dijela koja želiš spojiti. - Iznenada, dok je pokazivala iglu od bjelokosti, Ejli sinu jedna misao.Kad bi bio dovoljno oštar, tko zna bi li taj provlakaè niti mogaosam napraviti i rupicu? Ali koža zna biti tvrda.- Daj da vidim - reèe Tolija. - A kako provuèeš nit kroz rupicu?- Ovako, vidi - reèe Ejla i pokaže joj, a zatim vrati. Tolija napravi nekoliko šavova.- Tako je lako! - reèe ona. - Gotovo bi se moglo jednomrukom.Pažljivo gledajuæi, Rošario pomisli da je Tolija u pravu. Iako se nije mogla služiti slomljenom rukom, kad bi njomemogla samo držati kožu, s takvim bi provlakaèem mogla šivati zdravom rukom. - Nikad nisam vidjela nešto takvo. Kako ti je to palo na pamet - upita ona.- Ne znam ni sama - reèe Ejla. - Toga sam se sjetila kad sam se muèila da nešto zašijem, a mnogi drugi su mi pomogli. Mislim da je najteže bilo napraviti kremeni probijaè dovoljno malen da probuši tu rupicu na kraju. Džondalar i Vimez su to napravili.- Vimez je kalatelj kremena u Lavljem taboru - objasni Tolija. - Èujem da je vrlo dobar.- A znam da je Džondalar dobar - reèe Rošario. - Razradio je toliko poboljšanja na našim alatima za izradu èamaca da su svi poludjeli za njim. Sitnice, ali znaèile su veliku promjenu. Poduèavao je Darva dok nije otišao. Džondalar je dobar uèitelj. Možda bi mu mogao pokazati još toga.- Džondalar kaže da je mnogo nauèio od Vimeza - reèe Ejla.- Možda, a èini se da ste oboje dobri u smišljanju boljih naèina da se nešto uradi - reèe Tolija. - Taj tvoj provlakaè znatno æe olakšati šivanje. Èak i kad znaš provlaèiti niti kroz rupe šilom, to je uvijek teško, a Džondalarov bacaè koplja svakog je oduševio. Kad ste pokazali kako njime dobro gaðate, ljudi su pomislili da æe tosvatko moæi; ali mislim da to nije tako lako kao što je izgledalo kad ste vi radili. Sigurno ste malo više vježbali.Džondalar i Ejla bili su pokazali bacaèe kopalja. Trebalo je mnogo spretnosti i strpljenja da se lovac približi divokozi dovoljno da bi je mogao pogoditi, pa su, vidjevši kako se daleko kopile moe baciti bacaèem, šamudonski lovci jedva doèekali da ga isprobaju na plahim planinskim antilopama. Neki od ramudon-skih lovaca na jesetre toliko su se oduševili bacaèem da su mu odluèili prilagoditi harpune i pokušati hoæe li iæi. U raspravi je Džondalar spomenuo svoju ideju o dvodijelnom koplju, s dugom stražnjom motkom na kojoj bi bila dva do tri pera i manjim dijelom koji se da skinuti i koji ima šiljak. Odmah su shvatili moguænosti koje to pruža i obje su skupine u iduæih nekoliko dana isprobale nekoliko naèina.Iznenada, na udaljenijem dijelu polja zaèuje se neki žamor. Tri žene podigoše pogled i ugledaše kako nekoliko ljudi podiže košaru. Pritrèalo im je nekoliko momaka.- Ulovili su! Ulovili su je bacaèem harpuna - vikao je Darvalo približivši se ženama. - I to ženku.- Pogledajmo - reèe Tolija.- Poðite, ja æu za vama èim spremim provlakaè - reèe Ejla.- Prièekat æu te - rekla je Rošario.Dok su one stigle do ostalih, prvi komad jesetre veæ je bio istovaren, a košara je veæ bila na putu dolje. Bila je to golema riba, prevelika da bi je mogli donijeti cijelu, no najprije su prenijeli najbolji dio: sto kilograma sitnih crnih jesetrinih jajašaca. To što su veæ pri prvom lovu novim oružjem napravljenim prema Džon-dalarovu bacaèu kopaljaulovili veliku ženku èinilo se kao dobar znak.Na kraj polja iznijeli su okvire za sušenje ribe i veæina ih se bacila na rezanje velike ribe u manje dijelove.Veliku kolièinu ikre donijeli su, meðutim, u stambeni dio. Dužnost nadgledanja raspodjele pripala je Rošario. Zamolila je Ejlu i Toliju da joj pomognu i svima je podijelila da kušaju.- Ovo godinama nisam jela - reèe Ejla, uzimajuæi još jedan zalogaj. - Najbolje je kad se izvadi svježe, ali ovdje je toga tako mnogo.

- Što je dobro, jer inaèe ne bismo smjeli mnogo pojesti - reèeTolija.- Kako to?- Zato što je jesetrina ikra jedna od stvari kojima se služimo da divokozina koža bude tako meka - objasni Tolija. - Najveæi dio ikre ode na to.- Voljela bih jednom vidjeti kako postižete da koža takoomekša - reèe Ejla. - Uvijek sam voljela obraðivati kožu i krzno.

308 309 Kad sam živjela s Lavljim taborom nauèila sam bojiti kože u crveno, a Krozija mi je pokazala kako napraviti bijelu kožu. Sviða mi se i vaša žuta boja.- Èudi me što ti je Krozija to htjela pokazati - reèe Toli. Znaèajno je pogledala Rošario. - Mislila sam da je bijela koža tajna Ždralova ognjišta.- Nije mi rekla da je tajna. Rekla mi je da je to nauèila od svoje majke, a njezina kæi nije se previše zanimala za obradu kože. Èinilo mi se da joj je drago što nekome može prenijeti svoje znanje.- Pa, kao èlanice Lavljega tabora vjerojatno ste bile kao iz iste obitelji - reèe Tolija, prilièno iznenaðena. - Nevjerujem da bi to pokazala strancu kao što ne bismo ni mi. Saramudonski naèin obrade kože je tajna. Naše su kože cijenjene i mnogo vrijede u razmjeni. Kad bi svi znali kako ih obraðivati više ne bi toliko vrijedile, pa zato to znanje ne dajemo drugima - reèe Tolija.Ejla kimnu, no njezina se razoèaranost vidjela. - Pa da, lijepa je, a boja je tako svijetla i lijepa.- Žutilo je od mirte, no ne rabimo mirtu zbog boje. Boja se pojavljuje sama od sebe. Moèvarna mirta pomažeda koža ostane meka i kad se namoèi - oda joj Rošario. - Kad bi ostala s nama, nauèili bismo te kako se radi žuta divokozina koža.- Kad bih ostala? Koliko dugo?- Koliko hoæeš Ejla; cijeli život - reèe Rošario i pogleda je iskrenim pogledom. - Džondalar je naš rod; smatramo ga svojim. Ne bi mu mnogo trebalo da postane Saramudoncem. Èak je veæ sudjelovao u izradi èamca. Rekla si da još nisi sparena. Sigurna sam da bi se našlo nekoga tko bi se htio unakrsno spariti s vama i tada bi bila sparena ovdje. Znam da bismo te ovdje rado imali. Otkad je stari Samud umro, treba nam vidar.- Mi bismo se rado s vama unakrsno sparili - reèe Tolija. Iako je Rošarijina ponuda došla nepripremljena, odtrenutka kad ju je spomenula zvuèala je potpuno primjereno. - Morat æu pitati Markena, no sigurna sam da æe pristati. Nakon Jetamio i Tonola-na bilo nam je teško naæi par kojima bismo se htjeli pridružiti. A Tonolanov bi brat bio savršen izbor. Markeno je oduvijek volio Džondalara, a i ja bih rado stanovala s Mamutonkom. - Nasmiješila se Ejli. -1 Samio bi voljela da njezin vuèiæ bude stalno s njom.Ponuda je zatekla Ejlu. Kad je shvatila što to znaèi bila je shrvana. Osjetila je kako joj dolaze suze. - Rošario, ne znam što da kažem. Otkad sam ovdje èinilo mi se kao da sam kod kuæe. Tolija, bilo bi divno združiti se s vama... - Suze su je preplavile. Suzama je zarazila i šaramudonske žene, koje su poèele namigivati i treptati, smješkajuæi se jedna drugoj kao sudionice neke èudesne urote.- Èim se Markeno i Džondalar vrate, reæi æemo im - reèe Tolija. - Markenu æe to biti tako drago...- Nisam sigurna što æe reæi Džondalar - reèe Ejla. - Znam da je htio doæi ovamo. Èak je odustao i od kraæeg puta, samo da vas vidi, ali ne znam hoæe li htjeti ostati. On kaže da se želi vratiti svome narodu.- Ali i mi smo njegovi - reèe Tolija.- Niste, Tolija. Iako je ovdje boravio jednako dugo kao njegov brat, Džondalar je još uvijek Zelandonac. Nikad se od toga nije odvojio. Možda i zato njegovi osjeæaji za Serenio nisu bili tako snažni - reèe Rošario.- To je bila Darvalova majka? - upita Ejla.- Da - reèe starija žena, pitajuæi koliko joj je Džondalar rekao o Serenio, - ali kad se vidi kako voli tebe, možda ovoga puta njegove veze s njegovima nisu tako jake. Zar niste dosta putovali? Zašto tako dugo putovati kad dom možete imati ovdje.

- K tomu, vrijeme je da Markeno i ja naðemo još jedan par... prije zime i prije... nisam ti rekla, ali Majka meopet blagoslovila... i morali bismo se spojiti prije nego se ovo dijete pojavi.- I to sam mislila. Divno, Tolija - reèe Ejla. Pogled joj odluta u sjetu. - Možda æu i ja jednoga dana imati dijete koje æu moæi privinuti uza se...- Ako se unakrsno sparimo, ono koje nosim bit æe i tvoje. I bilo bi dobro znati da je tu netko tko može

pomoæi ako... iako nije bilo nikakvih teškoæa kad sam raðala Samio.Ejla pomisli kako bi htjela jednoga dana roditi svoje vlastito dijete, Džondalarovo dijete; ali što ako ne bude mogla?Pazila, je da svaki dan popije svoj jutarnji èaj, ali što ako to nije stvar èaja? Sto ako jednostavno ne može zaèeti dijete? Ne bi li bilo divno znati da su Tolijina djeca i njezina i Džondalarova? I doista je kraj okolo bio toliko slièan podruèju oko špilje Brunova plemena da se osjeæala kao kod kuæe. I ljudi su bili dobri, iako nije bila tako sigurna kako je s Dolandom. Hoæe li on doista htjeti da ona ostane? I nije bila sigurna što s konjima. Bilo je lijepo što se mogu odmoriti, no hoæe li tu biti dovoljno paše za zimu? I hoæe li tu imati dovoljno mjesta za trèanje?I, što je najvažnije, što æe Džondalar? Hoæe li htjeti odustati od svog povratka u zemlju Zelandonaca da bi se nastanio ovdje?

310 311 19Tolija stane ispred velikog ognjišta oèarana crvenim sjajem žara i veèernjega neba uokvirenog visokim zidovima usjeka. Veæina ljudi još je bila na prostoru za okupljanja ispod nagnute stijene; jeli su preostale kupine i ispijali èaj ili blago pjenušavo, tek provrelo vino od bobica. Njihova je proslava svježe jesetre zapoèela prvim i zadnjim kušanjem kavijara iz ženke ulovljene toga dana. Ostatak masnih ribljih jajašaca upotrijebit æe za obradu divo-kozjih koža.- Dolando, želim nešto reæi dok smo još svi ovdje - reèe To-lija.On kininu, iako je i to veæ bilo nevažno, jer bi ona nastavila ne èekajuæi njegovo odobrenje.- Mislim da govorim u ime svih nas kad kažem kako nam jedrago što su Džondalar i Ejla s nama - reèe ona. Nekolicina toglasno potvrdi. - Svi smo se zabrinuli za Rošario, ne samo zbogboli koju je trpjela, nego i iz straha da se tom rukom više neæemoæi služiti. Ejla je to promijenila. Rošario kaže da je više ne bolii, s nešto sreæe, dobri su izgledi da æe joj se ruka potpuno oporaviti.Zaèu se zbor potvrdnih odgovora koji su izražavali zahvalnost i zazivali sreæu.-1 roðaku Džondalaru dužni smo zahvalnost - nastavi Tolija.- Kad je prošli put bio ovdje, njegove izmjene našeg alata pomogle su nam, a sada nam je pokazao svoj izbacivaè; posljedak toga je i ova proslava. - Skupina ljudi opet glasno izrazi svoje slaganje.- Dok je živio s nama lovio je i jesetre i divokoze, ali se nikad nije izrazio što mu je draže, voda ili kopno. Mislim da bi bio dobar Èovjek s Rijeke...- Tako je Tolija! Džondalar je Ramudonac! - viknu jedan èovjek. - Ili u najmanju ruku napola! - doda Barono uz veliki smijeh.- Ne, ne, on je puno nauèio o vodi, ali kopno poznaje puno bolje- reèe jedna žena. - Tako je! Pitajmo njega. Bacao je koplje prije no harpun; on je Samudonac! - dodao je neki stariji èovjek.- On èak voli i žene koje love!Ejla pogledom potraži tko je to rekao. Bila je to mlada žena, neznatno starija od Darvala, imenom Rakario. Stalno se motala312

oko Džondalara, što je ovome smetalo. Žalio se da mu je stalno u.i putu.Džondalar se smješkao slušajuæi ovo prijateljsko natezanje. lijela ta zbrka bila je samo prijateljsko natjecanje izmeðu dijelova plemena; nadmetanje unutar obitelji koje je malo razbijalo rutinu, no nikad nije prelazilo odreðene granice. Šale, razmetanje i odreðena doza pogrda bili su dopustivi, no odmah bi prekinuli sve što bi moglo neopravdano uvrijediti ili izazvati pravu ljutnju i obje bi se strane zajedno bacile na smirivanje duhova i ublažavanje uvrijeðenosti.- Rekla sam da bi Džondalar bio dobar Èovjek s Rijeke - nastavi Tolija buduæi su se smirili, - no Ejla se bolje snalazi na kop

nu, pa bih radije potakla Džondalara da ostane s kopnenim lovcima, ako želi i ako bi ga oni prihvatili. Ako Džondalar i Ejla želeostati i postati Saramudoncima, mi bismo im ponudili da se unakrsno spare s nama, no kako smo Markeno i ja Ramudonci, onibi morali biti Šamudonci.Meðu ljudima provali veliko oduševljenje, praæeno ohrabrujuæim primjedbama, pa èak i èestitkama upuæivanim i jednom i drugom paru.Tolija, plan ti je divan - reèe Karolio.- Rošario me potakla na to - reèe Tolija.- A što misli Dolando o prihvaæanju Ejle? Nju su podigli oni koji žive na poluotoku? - upita Karolio, gledajuæi ravno u glavara Samudonaca.Nasta muk. Svi su znali što njezino pitanje znaèi. Hoæe li nakon silovitog ispada htjeti prihvatiti Ejlu? Ejla se veæ ponadala da æe njegovo divljanje u bijesu biti zaboravljeno. Pitala se zašto Karolio iznova pokreæe tu temu, no ova je to morala; to joj je bila dužnost. Karlono i njegova družica bili su spareni s Dolan-dom i Rošario, i ovu su skupinu Saramudonaca osnovali zajedno, još onda kada su se s nekolicinom ostalih odselili iz svoga prenapuèenog zavièaja. Glavarski se položaj obièno dodjeljivao neformalnim konsenzusom, kao prirodan izbor. Obièno bi glava-reva družica preuzimala dužnosti suglavara, no Karlonova je družica umrla dok je Markeno još bio malen. Ramudonski voða nije se više službeno spario i njegova je blizanka Karolio, koja je preuzela brigu o djeèaku, poèelapreuzimati i dužnosti voðine družice, pa joj je, kao takvoj, bila dužnost i da postavi to pitanje.Svi su znali da je Dolando dopustio da Ejla nastavi lijeèiti njegovu ženu, no Rošario je trebala pomoæ i Ejla joj je oèigledno pomagala. Ali to nije moralo znaèiti da æe on htjeti da ona tu ostane313 stalno. Moglo bi biti da se on samo privremeno suzdržava. Iako im je vidar bio potreban, Dolando je bio jedan od njihovih. Nisu htjeli primiti stranca koji bi mogao prouzroèiti teškoæe s njihovim glavarom i moguæe razmirice meðu njima.Dok je Dolando smišljao odgovor, Ejla je osjeæala kako joj se grlo steže. Imala je neugodan osjeæaj da je nešto zgriješila i da joj se zbog toga sudi. No ipak, znala je da ona ništa nije skrivila. Uznemirila se i pomalo poèela ljutiti. Došlo joj je da ustane i ode. Kad je ostala sama na svijetu, bez ikoga svoga, nije mogla birati tko æe je posvojiti. Ista se stvar dogodila s Mamutoncima. Hoæe li uvijek biti tako? Hoæe li se isto dogoditi i s Džondalarovim ljudima? Pomislila je kako su se Iza i Brunovo pleme brinuli za nju i odluèila da se neæe odreæi onih koje je voljela. Osjeæala se tako usamljenom i ranjivom.A tada osjeti kako joj se netko tiho približio. Okrenula se i zahvalno nasmiješila Džondalaru; odmah joj je bilo bolje, no znala je da joj još uvijek sude i da on èeka ishod. Pozorno ga je gledala znajuæi što æe on odgovoriti, ali Džondalar je èekao Do-landov odgovor prije no što uoblièi svoj.Usred tog napetog oèekivanja prosu se smijeh male Šamio. Izjurila je iz jedne od nastambi s još nekoliko djece, a Vuk je trèao meðu njima.- Nije li zadivljujuæe kako se taj vuk igra s djecom? - reèe Ro-šario. - Još prije nekoliko dana ne bih mogla povjerovati da æuikada vidjeti takvu životinju meðu djecom koju volim, a da se neuplašim za njih. Možda bi to vrijedilo upamtiti. Kad upoznaš životinju koju si nekad mrzio i koje si se bojao, može ti postati vrlodraga. Mislim da je bolje pokušati upoznati nego slijepo mrziti.Dolando je u sebi dobro promislio kako æe odgovoriti na Ka-rolijino pitanje. Znao je što ga pitaju i koliko toga ovisi o njegovu odgovoru, no nije mu bilo lako uoblièiti to što misli i osjeæa. Osmjehnuo se voljenoj ženi, sretan štoga ona tako dobro poznaje. Osjetila je što mu treba i pokazala mu kako odgovoriti.- Slijepo sam mrzio - reèe on, - i slijepo sam uzimao životeonih koje sam mrzio. Mislio sam da su to zle životinje i htio samih sve ubiti, no to mi nije vratilo Doralda. Sada sam shvatio danisu zaslužili takvu mržnju. Bili životinje ili ne, bili su izazvani. Stime moram živjeti, ali...Tu Dolando zastane i zausti da kaže nešto o onima koji su znali više no što su mu rekli, a ipak su sudjelovali u njegovim osvetama, ali se predomisli.- Ova žena - nastavi on, pogledavši Ejlu, - ova vidarica kaže da su je oni odgojili, da su joj znanje dali oni, koje sam ja držao .lim životinjama, oni koje sam mrzio. Èak i kad bihjoš imao mržnje za njih, ne bih mogao mrziti nju. Njezinom zaslugom dobio sam natrag Rošario. Bilo bi vrijeme dapokušam razumjeti. Mislim da je Tolijina ideja dobra. Bit æe mi drago ako Šamudonci prihvate Ejlu i Džondalara.

Ejla osjeti kako je preplavljuje olakšanje. Sada je u potpunosti shvatila zašto su ti ljudi izabrali baš njega za voðu. Usvakodnevnom su ga životu dobro upoznali i znali su vrijednosti tog èovjeka.- Onda, Džondalare? - upita Rošario. - Sto kažeš? Ne misliš li da je vrijeme da konaèno završiš to svoje Putovanje? Smjesti se, osnuj svoje ognjište, i dopusti Majci da blagoslovi Ejlu djetetom ili djecom.- Ne mogu naæi rijeè koje bi opisale kako sam zahvalan - progovori Džondalar, - što nas pozivate. Bilo bi lako ovdje s vama stvoriti dom i vaša me ponuda stavlja na kušnju. Ali ja se moram vratiti Zelandoncima... - kratkoje oklijevao - ako ni zbog èega drugog, onda barem zbog Tonolana.Zastao je i Ejla se okrenu da ga vidi. Znala je da æe odbiti, no nije oèekivala da æe to tako reæi. Vidjela je sitan, gotovo neprimjetan mig, kao da je mislio na nešto drugo. Osmjehnuo joj se.- Kad je Tonolan umro, Ejla je uèinila sve što je mogla da njegovoj duši olakša Putovanje u drugi svijet, no predmnijevam dase njegov duh ipak nije smirio i strahujem, da on sada luta sam itraži put povratka Majci.Njegove su rijeèi iznenadile Ejlu i ona ga je pozorno gledala dok je nastavljao.- Ne mogu ga tako ostaviti. Netko mu mora pomoæi da naðeput, a ja znam samo jednu osobu koja bi to mogla. To je Zelandom; ona je šamud, vrlo moæan šamud, i bila je uz njega kadse rodio. Možda bi uz Martoninu pomoæ - Martona je njegova imoja mati - Zelandoni mogla pronaæi njegovu dušu i dovesti jedo pravoga puta.Ejla je znala da to nije razlog zašto se želio vratiti, odnosno bar nije glavni razlog. Osjeæala je da je sve što govori istina, ali, poput onog odgovora koji mu je dala kad ju je pitao o zlatnim nitima, ne baš cijela istina.- Dugo te nije bilo, Džondalare - reèe Tolija na kojoj se jasno vidjelo da je razoèarana. - Èak i kad bi mu mogle pomoæi, kako možeš znati jesu li tvoja majka i ta Zelandoni još uvijek žive.- Ne znam, Tolija, ali moram pokušati. Mislim da bi Martona

314 315 i ostali roðaci, èak i ako ne budu mogli pomoæi, ipak htjeli znati kako mi je ovdje bilo dobro s Tamijom, i s tobom iMarkenOitl Siguran sam da bi mojoj majci Tamio bila draga i znam da bi i tebe zavoljela, Tolija. - Èak ni ovako razoèarana, Tolija nije mogla sakriti kako joj godi njegov kompliment. - Tonolan je prošao veliko Putovanje - a uvijek je to bilo njegovo Putovanje. Ja sam g;i samo slijedio i pazio na njega. Htio bih im reæi kakvo je to Puto vanje bilo. Išao je sve do kraja Velike Majke Rijeke, no najvažnije je što je ovdje našao dom i ljude koji su ga zavoljeli. Ta prièa zaslužuje da bude isprièana.- Èini mi se da ti još uvijek pokušavaš pratiti svog brata i èuvati ga i na drugom svijetu - reèe Rošario. - Ako to baš moraš, možemo ti samo poželjeti sve najbolje. Mislim da bi nam Samud rekao da moraš iæi svojim putom.Ejla promisli što je Džondalar uèinio. Ponudu da postane jednim od njih Tolija i Saramudonci nisu dali tek tako. Bila je to velikodušna ponuda i velika èast te je stoga bilo teško odbiti je ne uvrijedivši ih. Takvo je odbijanje prihvatljivim mogla uèiniti samo potreba da se postigne viši cilj i udovolji višoj nuždi. Džondalar je odluèio da neæe spominjati kako oni, iako ih drži rodbinom, ipak nisu ona rodbina za kojom je on èeznuo, no nepotpuna istinitost njegovih rijeèi omoguæila mu je da u odbijanju ostane pristojan i saèuva svoj obraz.U Plemenu je nespominjanje bilo prihvatljivo, jer omoguæuje nešto privatnosti u društvu gdje se emocije i misli mogu tako jasno proèitati iz držanja, mimike i jednostavnih gesta. Džondalar je odluèio pokazati obzir. Ejla je imala utisak da Rošario nasluæuje istinu, i to da je njegovo objašnjenje prihvatila iz istih razloga iz kojih ga je on dao. Ejli ta pojedinost nije promakla. Shvatila je da velikodušne ponude mogu imati i drugu stranu.- Koliko dugo namjeravaš ostati? - upita Markeno Džon-dalara.- Dosad smo veæ prešli više nego sam oèekivao. Nisam se nadao da æemo ovamo stiæi prije jeseni. Mislim da smo zbog konja išli brže - objasnio je, - ali èeka nas još dug put i teške prepreke. Volio bih otiæi što prije.- Ali ne možemo tako brzo - upade Ejla. - Ne mogu otiæi dok Rošarijina ruka ne zacijeli.- A koliko æe to trajati? - namršti se Džondalar.- Rekla sam joj da æe ruka morati ostati uèvršæena brezovom korom mjesec i još pola iduæeg mjeseca - reèeEjla.- To je predugo. Ne možemo ostati tako dugo.

- A kako dugo možemo? - upita Ejla.- Ne jako dugo.- Ali tko æe skinuti koru? Tko æe znati da je pravo vrijeme?- Poslali smo glasnika da pozove šamuda - reèe Dolando. Ne bi li i drugi vidar mogao znati?

- Mislim da bi - reèe Ejla, - ali rado bih razgovarala s tim ša-niudom. Džondalare, ne možemo li ostati bar dok ne doðe?- Ako ne bude predugo, možemo, no možda bi mogla pokušati reæi Dolandu ili Toliji što treba raditi, za svaki sluèaj.Džondalar je èetkao Trkaèa i èinilo mu se da pastuhova dlaka brzo raste i postaje gušæa. Uèinilo mu se da je tog jutra osjetio kako je u zraku zahladilo, a pastuh se èinio osobito nemirnim.-1 tebi se, jednako kao i meni, odlazi, zar ne, Trkaèu? - rekao mu je. Konj zastriže ušima prema Džondalaru zaèuvšisvoje ime, a Njiska protrese glavom i zarže. - I ti bi, zar ne, isto tako rado krenula? Ovo nije pravo mjesto za konje. Treba vam više prostora za trèanje. Mislim da æu morati podsjetiti Ejlu na to.Pljesnuo je Trkaèa po leðima, a zatim krenuo natrag prema nadvišenoj stijeni. Vidjevši kako Rošario sjedi uz veliko ognjište i šije jednom rukom, služeæi se jednim od Ejlinih provlakaèa konca, pomislio je kako joj je oèito znatno bolje. - Znaš li gdje je Ejla? - upita je.- Ona i Tolija otišle su s Vukom i Šamio. Rekle su da idu tamogdje se izraðuju èamci, ali mislim da je Tolija htjela Ejli pokazatiDrvo želja te položiti žrtvu za lako roðenje i zdravo dijete. Na Toliji se sada veæ vidi Majèin blagoslov - reèe Rošario.Džondalar sjedne pokraj nje. - Rošario, nešto sam te htio pitati - reèe on, - rijeè je o Serenio. Bilo mi je strašno ostaviti je onako. Je li bila... sretna kada je otišla odavde?- Bila je uznemirena i na poèetku vrlo nesretna. Na tvoju ponudu da ostaneš odgovorila ti je da odeš s Tonolanom, jer te onviše treba. Tada se iznenada pojavio Tolijin roðak. On je u mnogome slièan njoj, i uvijek kaže što misli.Džondalar se nasmiješi. - Takvi su oni.- I slièan joj je. Za dobru je glavu niži od Serenio, no snažanje. I on je na brzinu odluèio. I samo pogledavši, znao je da je onanjegova prelijepa vrba, kako se u njihovom jeziku to kaže. Mislilasam da je neæe moæi uvjeriti i gotovo mu rekla da se i ne trudi- iako ga ništa što bih ja mogla reæi ne bi zaustavilo - no mislilasam da nema nade i da poslije tebe nikad neæe biti zadovoljna snekim drugim. A onda sam ih jednog dana vidjela kako se smiju

316 317 i shvatila svoju pogrešku. Izgledala je kao da je poslije duge kiše iznova procvala. Vratila se u život. Mislim da je, nakon što je bila sa svojim prvim muškarcem kad je rodila Darva, još nisam vidjela tako sretnu.- Drago mi je što to èujem - reèe Džondalar. - Zaslužila je sreæu. A kad sam odlazio, pitao sam se... rekla je da ju je možda Majka blagoslovila. Je li bila trudna? Je li u njoj Majka pokrenula novi život, možda od moga duha?- Ne znam. Sjeæam se da je, kad si odlazio, rekla kako je pomislila da možda jest. Bio bi to poseban blagoslov njezinom novom sparivanju, ali više mi to nije spominjala.-Ali, što misliš? Je li izgledala kao da je trudna? Može li se tako brzo to veæ vidjeti?- Rado bih ti toèno rekla, ali ne znam. Mogu samo reæi da jemožda bila.Rošario ga je pažljivo promatrala i pitala se zašto ga to toliko zanima. Nije to kao da se dijete rodilo na njegovu ognjištu - tih se prava odrekao odlazeæi - iako bi, ako je tada veæ bila trudna, Serenijino dijete vjerojatno bilo od njegova duha. Nasmiješila se pomislivši na prizor koji bi Serenijin sin, visok kao Džondalar, pružao na ognjištu niskoga muškarca. Pomislila je kako bi mu to vjerojatno bilo drago.Otvorivši oèi, Džondalar se zagleda u razbacanu opremu za spavanje pokraj sebe. Odgurnuo je svoje pokrivaèe, sjeo

na rub ležaja, zijevnuo i protegnuo se.Pogledavši oko sebe, shvatio je da je kasno ustao. Svi su drugi veæ ustali i otišli. Oko vatre se sinoæ govorilo o lovuna divokoze. Netko ih je vidio kako dolaze s visokih litica. Bio je to znak da æe uskoro poèeti sezona lova na spretne planinske, kozama sliène antilope.Ejla je bila jako orna za lov na divokoze, no kad su krenuli na spavanje, Džondalar ju je šapatom podsjetio da æe uskoro morati otiæi. Ako se divokoze spuštaju, na visokim pašnjacima postaje hladno, a to je znak da se bliži kraj ljeta. Ostao im je još dalek put i zato su morali krenuti dalje.Nisu se baš svaðali, no Ejla mu je dala znak da ne želi poæi. Govorila je o Rošarijinoj ruci, a on je znao da bi htjela iæi i u lov na divokoze. Ustvari, bio je siguran da bi ona htjela ostati sa Ša-ramudoncima, i pitao se nije li to njezin pokušaj da odgodi odlazak, u nadi da æe se on predomisliti. Ona i Tolija veæ su se èvrsto sprijateljile, a èinilo se i da je svi vole. Bilo mu je drago što je tako omiljena, ali od toga æe rastanak postati samo još teži, a što dulje ostanu, bit æe im teže otiæi.Dugo u noæ ležao je budan i razmišljao. Pitao se ne bi li trebali ostati zbog nje; ali, onda su isto tako mogli ostati i sMamu-toncima. Napokon je zakljuèio da bi trebali otiæi što prije, veæ za dan, dva. Ejli to jamaèno neæe biti drago.Ustao je, odjenuo se i potom krenuo prema izlazu. Odgurnuv-ši zastor, izašao je i odmah osjetio hladan vjetar. Žureæi prema mjestu gdje su muškarci obièno obavljali jutarnju nuždu, pomislio je da æe mu uskoro trebati toplija odjeæa. Umjesto oblaka šarenih leptira, što su okolo lepršali - uvijek se pitao što ih toliko privlaèi na tako smrdljivomjesto - primijetio je list koji je treperavo padao, s drveta èije je lišæe poèelo mijenjati boju.Kako to nije ranije primijetio? Dani su brzo prolazili i vrijeme je bilo ugodno da nije ni primijetio promjenu. Iznenada se sjetio kako se nalaze daleko prema jugu zemlje. Možda je godina veæ odmakla dalje no što je mislio i na sjeveru bi veæ moglo biti znatno hladnije. Žureæi se natrag u zaklon, bio je još odluèniji za polazak.- Probudio si se - reèe Ejla, ulazeæi s Darvalom dok seDžondalar još odijevao. - Došla sam te probuditi dok još imahrane.- Baš sam se toplije odijevao. Vani je svježe - reèe on. - Uskoro æe biti vrijeme da opet pustim bradu.Ejla je shvatila njegovu poruku. Još je uvijek govorio o istoj stvari o kojoj su razgovarali prethodne noæi; vrijeme semijenja i oni moraju krenuti. Njoj se o tome nije razgovaralo.- Mislim da bismo trebali raspremiti zimsku odjeæu i provjeriti u kakvom je stanju. Jesu li naše putne košare još kod Dolanda?- upitao je.On zna gdje su, zašto to onda pita mene? Znaš li zašto, upita Ejla samu sebe, tražeæi naèin da promijeni temu.-Jesu, tamo su - reèe Darvalo, trudeæi se da bude koristan.- Trebat æe mi toplija košulja. Ejla, sjeæaš li se u kojoj su košari moje zimske stvari?Dakako da se sjeæala. I on se sjeæao.- Odjeæa u kojoj si sada, nije nimalo slièna onoj u kojoj si došao prošli put - reèe Darvalo.- Ovo mi je dala jedna Mamutonka. Kad sam prošli put došao, još sam nosio zelandonsku odjeæu.- Jutros sam probao košulju koju si mi dao. Još mi je malo prevelika, ali ne jako - reèe mladiæ.

318 319 - Darvo, još uvijek imaš tu košulju? Gotovo sam zaboravio kako je izgledala.- Želiš li je vidjeti?- O, da, želim - reèe Džondalar.Usprkos svemu, i Ejlu je to zanimalo.Prešli su nekoliko koraka do Dolandova drvenog skloništa S police nad svojim ležajem, Darvalo skinu pažljivo umotan za-motuljak. Odvezao je konopèiæe, rasklopio mekani kožni omot i podigao košulju.Ejla pomisli kako je ta košulja neobièna. Ukrasni uzorak, kao i to što je bila dulja i šire krojena, nisu bili nimalo slièni odjeæi na koju je Ejla bila navikla. Jedna ju je stvar iznenadila više od svega ostalog. Košulja je bila ukrašenabijelim hermelinovim repovima s crnim vršcima.I Džondalaru je sada košulja izgledala èudna. Toliko se toga dogodilo otkad je zadnji put odjenuo tu košulju, da mu se uèinila gotovo starinskom. Nije ju èesto nosio onih godina dok je živio sa Šaramudoncima, jer se radije odijevao

poput ostalih. Iako je prošlo samo nekoliko mjeseci više od godine dana što ju je poklonio Darvu, èinilo mu se da suprošle mnoge godine otkad je zadnji put vidio odjeæu iz svoje domovine.- I napravljena je tako da bude široka, Darvo. Nosi je s pojasom. Hajde, stavi je na sebe! Pokazat æu ti. Imaš li nešto èime æešse opasali? - upita Džondalar.Mladiæ navuèe ukrašenu kožnu košulju sliènu tunici preko glave, a zatim doda Džondalaru èvrsti kožni remen. Ovaj mu reèe da se protegne, a zatim mu zaveže remen prilièno nisko, gotovo na samim kukovima, pa je košulja visjela tako da su se hermeli-novi repovi slobodno njihali.- Vidiš, nije tako velika - reèe Džondalar. - Ejla, što ti misliš?- Neobièna je. Nikad nisam vidjela takvu košulju, ali mislim da dobro izgleda - reèe ona.- Sviða mi se - reèe mladiæ šireæi ruke i gledajuæi naniže, nastojeæi vidjeti kako izgleda. Možda bi je mogao odjenuti kad sljedeæi put krenu u posjet Šaramudoncima koji žive nizvodno. Možda æe se svidjeti onoj djevojci koja mu je upala u oèi.- Drago mi je što sam ti stigao pokazati kako da je nosiš... - reèe Džondalar, - prije nego što odemo.- Kada odlazite? - upita Darvalo zaprepašten.- Sutra ili najkasnije prekosutra - reèe Džondalar, gledajuæi ravno u Ejlu. - Èim se pripremimo.

- S one strane planina mogle su veæ poèeti i kiše - reèe Do-lando, - a znaš kakva je Sestra kad poène plaviti.- Nadam se da neæe biti tako zlo - reèe Džondalar. - Trebao li nam vaš veliki èamac da je prijeðemo.- Ako hoæete iæi èamcem, mi æemo vas povesti do Sestre - reèe Karlono.- Ionako nam treba moèvarne mirte - doda Karolio, - a po nju uvijek idemo tamo.- Rado bih išao rijekom u vašem èamcu, ali mislim da njime neæemo moæi voziti konje - reèe Džondalar.- Nisi li rekao da oni mogu plivati? Možda bi mogli plivati za èamcem - predloži Karlono, - a vuka možemovoziti.- Da, konji znaju plivati preko rijeke, ali daleko je do Sestre, ako se dobro sjeæam nekoliko dana - reèe Džondalar, - a ne vjerujem da bi konji mogli plivati tako daleko preko rijeke.

- Postoji i put preko planina - reèe Dolando. - Morat æete se samo malo vratiti natrag, a zatim se popeti prema jednom od manjih vrhova i zaobiæi ga. Staze su oznaèene i odvest æe vas blizu mjesta gdje se Sestra ulijeva u Majku. Malo južno nalazi se visoki greben koji se izdaleka vidi i kad stigneš u dolinu oznaèava put prema tome mjestu.- A bi li to bilo dobro mjesto za prelazak preko Sestre? - upita Džondalar, sjeæajuæi se široke zapjenjene rijeke kakvu je vidio kad je tamo bio posljednji put.- Možda i ne, ali odatle možeš slijediti Sestru prema sjeveru, dok ne naðeš bolje mjesto, iako to nije mirna rijeka. Njezini pritoci dolaze s planina, brzi su i jaki, matica joj je brža no u Majke i lakše te zavara - reèe Karlono. - Nekoliko nas je jednom gotovo èitav mjesec išlo uzvodno. Cijelo je vrijeme bila brza i nezgodna.- Ali da bih se vratio, moram pratiti Majku, a to znaèi prijeæi Sestru - reèe Džondalar.

- Onda ti želim sve najbolje.- Trebat æe vam hrane - reèe Rošario, - a imam i nešto što tiželim dati.- Nemamo gdje staviti nove stvari - reèe Džondalar.- To je za tvoju majku - reèe Rošario. - Tamijina najdraža ogrlica. Èuvala sam je za Tonolana ako se vrati. Neæe ti zauzeti mnogo mjesta. Kad joj je mati umrla, Tamio je trebala nešto po èemu æe se znati da nekamo pripada. Rekla sam joj da zapamti da æe uvijek biti Saramudonka. Napravila je ogrlicu od divokozinih zuba i kostiju male jesetre, što predstavlja kopno i rijeku. Mislila

320 321 sam da bi tvoja majka rado imala nešto što je pripadalo ženi koju je izabrao njezin sin.- Tako je. Bit æe joj drago - reèe Džondalar. - Hvala ti. Znam da æe to Martoni mnogo znaèiti.- Gdje je Ejla. I njoj bih nešto dala. Nadam se da æe to imati gdje staviti - reèe Rošario.

- Ona i Tolija pripremaju stvari za put - reèe Džondalar.- Ona zapravo i ne želi otiæi, bar dok tvoja ruka ne ozdravi. Aliviše ne smijemo odgaðati.- Sigurna sam da æe mi biti dobro - reèe ona hodajuæi ukorak s njim prema nastambama. - Ejla mi je juèer skinula staru brezovu koru i stavila svježu. Osim što se smanjila od neuporabe, èini se da mi je ruka zalijeèena, no ona želi da to nosim još neko vrijeme. Kaže da æe se ruka popuniti kad s njom poènem raditi.- Sigurno hoæe.- Ne znam zašto je glasniku i Samudu trebalo tako dugo, no Ejla je objasnila što trebamo raditi, ne samo meni, nego i Dolan-du, Toliji, Karolio i još nekima. Snaæi æemo se bez nje - iako bi nam bilo draže da ste oboje ostali. Još nije kasno da se predomislite...- Rošario, to što ste nas tako rado prihvatili znaèi mi više nego što ti mogu reæi... osobito nakon Dolanda i...Ejlina... djetinjstva...Stala je i pogledala ga. - To te muèilo, zar ne?Džondalar osjeti kako ga oblijeva crvenilo. - Jest - prizna.- Sada više ne, ali znajuæi što je Dolando mislio o njima, to štosi je ti htjela prihvatiti uèinilo je... Ne mogu ti to objasniti. Bilomi je to veliko olakšanje. Ne mogu podnijeti kad joj je teško. Dovoljno je toga prošla.- Od toga je meðutim ojaèala. - Promatrajuæi ga, Rošario je vidjela gdje se mršti, a njegove prodorne modre oèi poprimile su zabrinut izgled. - Dugo te nije bilo. Upoznao si mnogo ljudi, nauèio njihove obièaje i ponašanje, paèak i jezike. Možda te tvoj narod više ne poznaje - ti više nisi onaj isti èovjek koji je otišao odavde - a ni oni neæe biti baš isti oni kojih se sjeæaš. Jedni o drugima mislit æete po onome što ste bili, a ne prema onome što ste sada.- Toliko sam se brinuo za Ejlu da o tome nisam mislio, no u pravu si. Mnogo je vremena prošlo. Još bi se ona mogla uklopiti bolje nego ja. Njoj æe oni biti nepoznati i uèit æe o njima vrlo brzo, kao i uvijek...- A ti æeš nešto oèekivati - reèe Rošario, polazeæi dalje pre- ma drvenim zgradama. Prije no što su ušli ona se zaustavi.- Džondalare, ovdje æete uvijek oboje biti dobrodošli.- Hvala ti, ali daleko je to. Ni ne slutiš koliko je daleko.- Tako je. Ne znam. Ali ti znaš i navikao si na putovanje. Ako ikada osjetiš da se želiš vratiti, neæe ti se èiniti tako jako udaljeno.- Za nekoga tko nikad nije namjeravao polaziti na duga Putovanja, veæ sam putovao više no što mi treba - reèe Džondalar.- Mislim da æe, kad se vratim, biti gotovo s mojim Putovanjima.Toèno si rekla, vrijeme je da stanem, no možda æu se na dom lakše naviknuti znajuæi da imam moguænost izbora.Ušavši, unutra su našli samo Markena. - Gdje je Ejla? - upita Džondalar.- Otišla je s Tolijom po biljke koje suši. Zar ih niste vidjeli?- Došli smo s polja. Mislio sam da je tamo - reèe Džondalar.

- I bila je. Ejla je prièala Toliji o nekim od svojih lijekova. Nakon što je juèer pregledala tvoju ruku i objasnila joj što da uèini za tebe, nisu prestale govoriti o biljkama i njihovoj ljekovitosti. Džondalare, ta žena mnogo zna.- Znam da zna. Ne shvaæam kako uspijeva sve to zapamtiti.- Jutros su otišle i vratile se s punim košarama svega i svaèega. Donijele su i neke sitne žute biljne niti. Sadaobjašnjava kako ih treba pripremiti - reèe Markeno. - Šteta je što odlaziš, Džondalare. Toliji æe Ejla nedostajati. Oboje æete nam svima nedostajati.- Nije mi lako otiæi, ali...- Znam. Tonolan. Nešto bih ti dao - reèe Markeno, tražeæi po drvenoj kutiji punoj raznog alata i pribora od drveta, kostiju i rogova.Izvukao je èudan predmet napravljen od glavne grane jelenjeg roga odrezanih parožaka i s rupom neposredno ispodmjesta gdje su se nekad spajali. Predmet je bio urešen, ali ne stiliziranim i geometrijskim likovima riba i ptica tipiènima za Ša-ramudonce. Oko ruèke su bili urezani vrlo lijepi i vjerni likovi jelena i turova. Nešto u tom predmetu izazove u Džondalara trnce, a kad je pogledao izbliza protrnuo je prepoznavši ga.- Time je Tonolan ravnao koplja - reèe. Koliko li je puta vidio kako njegov brat rukuje tim alatom. Èak se sjeæao i kako je došao do njega.- Mislio sam da bi ti možda bilo drago da ga imaš pri sebi, za uspomenu. I koristio bi ti istodobno u potrazi za njegovom dušom. A kad ga... kad njegovu dušu ispratiš na poèinak, moglo bi i njemu zatrebati - reèe Markeno.

322 323 - Hvala ti, Markeno - reèe Džondalar, uze èvrsti alat i pregleda ga s divljenjem i poštovanjem. Toliko je pripadao njegovu bratu da mu je oživljavao sjeæanja na njega. - To mi mnogo znaèi.- Odvagnuo je stvar u ruci, okrenuo je i u njezinoj težini osjetioTonolana. - Dobro si rekao. U tome je toliko Tonolana da ga gotovo osjeæam.- Nešto bih dala Ejli, a èini se da je sada pravi èas - reèe Roša-rio i izaðe. Džondalar poðe za njom.Kad su ušli pod Rošarijin krov, Ejla i Tolija tako brzo podigoše pogled da im se na trenutak uèinilo da su upali u nešto tajnovito i osobno. No, njihovi su im osmjesi, puni dobrodošlice, raspršili taj utisak. Rošario poðe u stražnji dio i s police uze zavažljaj.- Ovo je za tebe - reèe ona Ejli, - jer si mi pomogla. Zamotalasam da ostane èisto dok putujete. A omot æe ti poslije dobro doæikao ruènik.Ugodno iznenaðena, Ejla odveže konopac i odmota meku di-vokozinu kožu ispod koje se pokaza još jedna lijepa žuta koža, divno ukrašena perjem i zrncima. Kad ju je podigla, nije mogla sakriti svoje iznenaðenje. Bila je to doista najljepša haljina koju je ikad vidjela. Pod njom je bio smotan i par ženskih improviziranih hlaèa, ustvari, nogavica bogato ukrašenih uzorkom kao na haljini.- Rošario! Pa ovo je prekrasno. Nikad nisam vidjela ništa tako lijepo. Previše je lijepo da bi se nosilo - reèe Ejla. Odložila je stvari i zagrlila darovateljicu. Prvi put otkad je stigla, Rošario primijeti njezin strani izgovor, osobito nekih rijeèi, no dojam joj nije bio neugodan.- Nadam se da æe ti pristajati. Kako bi bilo da probaš, pa da vidimo? - reèe Rošario.- Doista misliš da probam? - upita Ejla, koju je bilo gotovo strah dirati te stvari.- Moraš znati hoæe li ti stajati da bi je mogla nositi kad se budete sparivali.Ejla se osmjehnu Džondalaru, ushiæena i presretna što je dobila tu nošnju, no suzdržala se da ne spomene kako je ruho za obred sparivanja veæ dobila od Talutove družice Nezije u Lavljem taboru. Nije mogla nositi oboje, no veæ æe se naæi sveèanih prigoda u kojima æe odjenuti novu haljinu.- Ejla, imam i ja nešto za tebe. Nije tako lijepo, ali korisno je- reèe Tolija, pružajuæi joj pregršt mekanih kožnih ovoja iz kožnevreæice što je visila na njezinom pojasu.Ejla ih uze izbjegavajuæi Džondalarov pogled. Odmah je shva- tila što je to. - Kako si znala da mi trebaju novi remeni za doba mjeseènih kletvi?- Ženi to uvijek dobro doðe, osobito na putu. Imam i dobrih upijaèa. Rošario i ja o tome smo razgovarale. Zbog dugog puta nisam ti mogla pokloniti nešto tako lijepo poput haljine što ju je ona za tebe napravila. Zato sam se pobrinula da moj poklon bude koristan - reèe Tolija objašnjavajuæi svoj praktièni dar.- Savršeno je. Nisi mogla naæi ništa što bi mi bilo potrebnije. Dobro si to smislila - reèe Ejla, a zatim okrenuglavu i trepnu oèima. - Nedostajat æeš mi.- Dobro, dobro, niste još krenuli. Idete tek sutra. Ima još vremena za suze - reèe Rošario, iako niti njezine oèi nisu bile baš suhe.Te veèeri Ejla je ispraznila obje košare i raširila sve što kani ponijeti sa sobom, razmišljajuæi kako da to sve složi i još k tomu ponese svu onu hranu koju su im dali. Džondalar æe ponijeti dio, ali ni on neæe imati mnogo mjesta. Nekoliko su puta razgovarali o zdjelastom èamcu, pokušavajuæi procijeniti je li njihova korisnost pri prelaženju rijeka vrijedna truda nošenja takve nezgrapne stvari kroz šumu. Napokon su odluèili da æe ga ponijeti, no nisu zbog toga bili baš sretni.- Kako æeš sve to ugurati u samo dva paketa? - upita Džondalar, gledajuæi hrpu tajnovitih pažljivo umotanih zavežljaja i paketa. Bio je zabrinut zbog tolikog tereta. - Jesi li sigurna da ti sve to treba? Što je u ovome?- Sva moja ljetna odjeæa - reèe Ejla. - Ostavit æu je ako budem morala, ali trebat æe mi nešto što æu nositi sljedeæeg ljeta. Samo mi je drago što više ne moram pakirati zimsku odjeæu.- Ahamm - zamumlja on ne mogavši naæi pogrešku u njezinu razmišljanju, ali još uvijek zabrinut zbog optereæenja. Iznova pogleda hrpu i primijeti smotak kojeg se sjeæao od prije. Nosila ga je još od poèetka putovanja,

ali on još uvijek nije znao što je unutra. - Sto je u ovome?- Džondalare, ne pomažeš mi baš - reèe Ejla. - Bolje da do-neseš onu hranu koju smo dobili od Karolio i pokušaš naæi mjesta u svojoj košari za to.- Polaku, Trkaèu, smiri se - reèe Džondalar vukuæi povodac i držeæi ga èvrsto uza se, tapšajuæi pastuhovu glavu i vrat, nastojeæi ga time umiriti. - Rekao bih da je shvatio da smo spremni za polazak, pa je sada nestrpljiv.- Sigurno æe Ejla brzo doæi - reèe Markeno. - Njih su dvijepostale vrlo bliske za ovo kratko vrijeme. Sinoæ je Tolija plakala

324 325 žaleæi što ne ostajete. Pravo da kažem, i meni je žao što.odlazite. Tražili smo i razgovarali s više parova, ali ni s kim od njih nismo poželjeli zajedno živjeti, sve dok se vi niste pojavili. Uskoro æemo se morati odluèiti. Jeste li sigurni da se neæete predomisliti?- Markeno, za mene je ta bila doista teška odluka. Tko zna štoæu naæi kad stignem. Sestra mi je sigurno veæ odrasla, a vjerojatno me se i ne sjeæa. Ne znam što radi moj stariji brat, a ni gdjeje. Samo da mi je moja majka još uvijek živa - reèe Džondalar,- i Dalanar, muškarac našeg ognjišta. Moja roðakinja, kæi njegovog drugog ognjišta, sada bi sigurno veæ mogla biti majka, ali neznam uopæe je li se s kime veæ sparila. Ako jest, sigurno ga nepoznajem. Zapravo, više nikoga neæu poznavati, a sa svima vamauistinu sam tako blizak. Ali moram iæi.Markeno potvrdno klimnu. Njiska tiho zarže, i oni podigoše poglede.Rošario, Ejla i Tolija, koja je nosila Samio, izlazile su iz njegove nastambe. Vidjevši Vuka, djevojèica se poèe koprcati da siðe.- Ne znam kako æu s njom kad taj vuk ode - reèe Markeno.- Stalno bi bila s njim. Kad bih joj to dopustio, i spavala bi s njim.- Možda bi joj mogao naæi vuèje mladunèe - reèe Karlono koji se upravo popeo s obale.- Nisam na to ni pomislio. Neæe biti lako, ali možda bih mogao izvuæi mladunèe iz neke vuèje jazbine - reèe Markeno. - Ili bih joj barem mogao obeæati da æu pokušati. Morat æu joj nešto reæi.- Ako to pokušaš - reèe Džondalar, - najbolje je da se pobri-neš da bude doista malo mladunèe. Vuk je još sisao kad je ostao bez majke.- A kako ga je Ejla hranila bez majke i njezina mlijeka? - upita Karlono.- I ja sam se to pitao - reèe Džondalar. - Kaže da mladunèe može jesti sve što i njegova majka, ali mora biti mekše i lakše za žvakanje. Kuhala je juhu, u njoj namakala komad mekane kože i davala mu da to siše, a meso mu je rezuckala na sitne komadiæe. Sada jede sve što i mi, ali još uvijek voli i sam ponekad loviti. Èak nam natjeruje divljaè. Pomogao nam je uhvatiti onog jelena kojeg smo donijeli sa sobom kad smo ovamo dolazili.- A kako postižete da radi što mu kažete? - upita Markeno.- Ejla na to troši mnogo vremena. Pokazuje mu, pa to onda ponavlja i ponavlja dok ne shvati. Èudno je koliko može nauèiti, i koliko joj želi ugoditi.- To se vidi. Je li stvar možda u tome što je ona šamud - reèe Karlono. - Bi li svatko mogao postiæi da životinje rade što on zatraži?-Ja jašem na Trkaèu - reèe Džondalar, - a ja nisam šamud.- Ne bih u to bio baš siguran - reèe Markeno i nasmije se.- Sjeti se, vidio sam što postižeš sa ženama. Èini mi se da svakumožeš natjerati da radi što god poželiš.Džondalar pocrveni. Veæ dugo na to nije ni pomislio. Prilazeæi, Ejla se zaèudi što je pocrvenio. Pojavi se i Dolandokoji je došao od uspravne stijene.- Poæi æu s vama komad puta da vam pokažem staze i najbolji put preko planina - reèe on.- Hvala ti. To æe nam biti korisno - reèe Džondalar.- Idem i ja - reèe Markeno.- I ja bih pošao - reèe Darvalo. Ejla ga pogleda i vidje da je obukao košulju koju mu je Džondalar dao.-1 ja - reèe Rakario.

Darvalo je pogleda prezirnim pogledom, oèekujuæi da æe vidjeti kako pase oèi na Džondalaru, no ona je gledala baš u njega samog i to zaljubljenim pogledom. Ejla vidje kako mu se izraz lica polako mijenja od iritiranosti preko zbunjenosti, do shvaæanja, i napokon iznenaðenog crvenila.Gotovo svi su se skupili u sredini polja da bi se oprostili od gostiju, a još ih se nekoliko javilo da bi dio puta pošli s njima.-Ja neæu s vama - reèe Rošario, gledajuæi Džondalara pa Ejlu,- ali žalim što odlazite i želim vam sretan nastavak Putovanja.- Hvala ti, Rošario - reèe Džondalar grleæi je, - dobre æe namželje trebati.- Moram ti zahvaliti što si doveo Ejlu. Ne želim ni pomislitikako bi bilo i što bi mi se dogodilo da nije došla. - Ona dohvatiEjlinu ruku. Mlada vidarica prihvati ruku, pa zatim i drugu ruku,koja je još bila u udlazi, i stisne ih sa zadovoljstvom osjeæajuæi kako se objema rukama vratio snažniji stisak. Zagrlile su se.Još su se s nekima oprostili, ali veæina ih je htjela bar još malo ispratiti.- Ideš li i ti, Tolija? - upita Markeno polazeæi korak za Džon-dalarom.- Ne. - Oèi su joj blistale od suza. - Neæu. Neæe mi biti lakše oprostiti se tamo nego sada ovdje. - Podigla se prema visokom Zelandoncu. - Teško mi je pristojno se oprostiti s tobom. Uvijek si mi bio drag, a još sam te više zavoljela kad si doveo Ejlu. Toliko sam željela da ostanete, a vi neæete. Iako razumijem zašto neæete, nije mi lako.

326 327 - Žalim što ti je to teško - reèe Džondalar. - Kad bih bar mogao uèiniti nešto što bi ti olakšalo.- Ima nešto, ali ti to neæeš - reèe ona.Za nj je bilo tipièno da jasno kaže što misli. Bila je to jedna od onih stvari koje su mu se kod nje sviðale. Nikad nije trebalo nagaðati što zapravo želi. - Ne ljuti se na mene. Kad bih mogao ostati, ništa mi ne bi bilo draže nego ostati stobom i Markenom. I ne znaš kako sam ponosan kad ste nas pozvali, i kako mi je teško što odlazimo, no nešto me vuèe. Iskreno, nisam siguran zašto, ali moram otiæi. - Pogledao ju je svojim prodornim modrim oèima punim pravetuge i suosjeæanja.- Džondalare, ne bi smio govoriti takve lijepe stvari i takome gledati. Od toga još jaèe poželim da ostaneš. Samo me zagrli- reèe Tolija.On se prignu, zagrli mladu ženu i osjeti kako se ona trese od napora da zadrži suze. Odgurnula se i pogledala u visoku plavušu pokraj njega.- O, Ejla, ne želim da odete - reèe ona grcajuæi i bacajuæi joj se u naruèje.- Ne želim otiæi. Htjela bih ostati. Ne znam zašto, ali Džondalar mora iæi i ja moram s njim - reèe Ejla plaèuæi kao Tolija. Iznenada se mlada majka odvoji, podiže Samio i otrèi prema zaklonu.Vuk se zatrèi za njima. - K meni, Vuèe! - zapovjedi mu Ejla.- Vuèiæu! Hoæu Vuèiæa - zaplaèe djevojèica pružajuæi rukeprema èupavoj zvijeri.Vuk zacvili i pogleda Ejlu. - Miruj, Vuèe - reèe ona. - Idemo. 20Otojeæi na proplanku odakle se vidjela cijela planina, Ejla i Džondalar osjetili su tugu rastanka i usamljenost, gledajuæi kako se Dolando, Markeno, Karlono i Darvalo vraæaju niz stazu. Ostatak mnoštva, koje je pošlo s njima, veæ se vratio u skupinama po dvoje ili troje. Stigavši do zavoja na stazi, posljednja èetvorica okrenuše se i mahnuše.Ejla im odmahnu pokretom koji je znaèio "povratak", okreæuæi nadlanicu prema njima, osjetivši kako ju pritišæe spoznaja da više nikada neæe vidjeti Saramudonce. Za kratko vrijeme što se s njima družila, zavoljela ih je. Lijepo su je primili, ponudili joj da ostane s njima, a morala je odbiti.Rastanak je podsjeti na odlazak od Mamutonaca poèetkom ljeta. I oni su je prihvatili, a ona je mnoge od njih zavoljela. I s njima bi rado živjela, osim što bi morala preboljeti ranu koju je nanijela Raneku. Odlazeæi od njih, ipak je bila zadovoljna što ide kuæi s èovjekom kojeg voli. Meðu Saramudoncima nije bilo nesreæe ni nesporazumai zato se s njima bilo još teže rastati, pa je, iako je voljela Džondalara i bez ikakve sumnje htjela iæi s njim, meðu

njima našla prihvaæanje i prijateljstvo od kakvog se bilo teško rastati.Putovanja su puna rastanaka, pomisli Ejla. Èak se morala konaèno oprostiti i sa sinom kojeg je ostavila s Plemenom... a da je ostala ovdje možda bi se mogla s Ramudoncima èamcem spustiti niz Veliku Majku Rijeku do ušæa. Tamo je mogla propješaèiti do poluotoka, potražiti novu špilju plemena svoga sina... ali više nije bilo smisla da o tome nastavi razmišljati.Više neæe biti prilika za povratak kojima bi se mogla nadati. Njezin je život krenuo drugim tokom, a život njezina sina vodio je na drugu stranu. Iza joj je rekla da naðe svoje ljude i svoj par. Njoj slièni ljudi prihvatili su je i našla jemuškarca kojeg æe voljeti i koji æe voljeti nju. Ali uza sve što je dobila, išli su i gubici. Jedan od gubitaka bio je i sin, a to je morala prihvatiti.I Džondalar je osjetio potištenost od rastanka, gledajuæi kako se posljednja èetvorica vraæaju kuæi. Bili su to prijatelji s kojima je živio nekoliko godina i dobro ih upoznao. Iako njihove veze nisu nastale roðenjem od iste majke, za njih je osjeæao isto što i za krv-

328 329 ne roðake. Odluèivši se vratiti svojim korijenima, oni su za njega postali roðacima koje više neæe vidjeti i to ga je èinilo tužnim.Kad su zadnji Saramudonci, koji su ih ispratili nestali s vidika, Vuk sjedne, podiže glavu i nekoliko puta zalaje, što se pretvori u veliko zavijanje punim glasom, koje je proparalo tišinu sunèanog jutra. Èetvorica se opet pojave na stazi i posljednji put mahnu, zaèuvši vukov pozdrav. Iznenada, zaèu se zavijanje još jednog vuka. Markeno pogledom potraži odakle dolazi drugo zavijanje. Ejla i Džondalar okrenuše se planini i njezinim blistavim vrhuncima modrozelenog leda s ledenjaka.Planine kojima su sada prolazili nastale su u isto vrijeme kad i one više planine u lancu na zapadu; i jedne i druge podigle su se u najnovijoj epohi dizanja tla - što je bilo novo samo u usporedbi s teškim i sporim pomicanjem debelekamene kore koja je plutala na rastaljenoj jezgri prastare Zemlje. Orogenij, koji je cijeli kontinent nabrao u oštrim naborima, nadigao je i izgužvao ih u niz paralelnih lanaca. Grubi krajolik ovog najistoènijeg nastavka širokog sustava planina bio je prekriven bujnim raslinjem. Pojas listopadnog drveæa uska je granica izmeðu niže doline, jošuvijek zagrijane zadnjim tragovima ljeta, i hladnijih viših dijelova. Prevladavali su hrast i bukva, no bilo je dosta graba i jasena. Na njima je lišæe veæ mijenjalo boju u šareni tepih crvene i žute, naglašene tamnim zelenilom smreka na višim rubovima. Pokrov crnogori-ce, gdje je uz smreku bilo tise, jele bora i ariša, poèinjao je nisko, penjao se na zaobljene vrhove nižih brda i pokrivao strme stranice viših planina s istanèanim preljevima zelenila koje se protezalo do žuækastih osušenih iglica ariša. Iznad granice šumskog pojasa protezao se pojas zelenih alpskih pašnjaka, ljeti zelenih, a u zimsko doba bijelih od snijega. Iznad svega toga bila je tvrda kapa plavièastog leda s ledenjaka.Vruæine koje su pogladile niske južne ravnice dodirom kratkog toplog ljeta, veæ su ustupale mjesto èvrstom zagrljaju hladnoæe. Iako je trend zatopljenja ublažavao njegove najgore posljedice - u meðuledenom dobu koje je trajalo nekoliko tisuæa godina - ledenjaci su se veæ prestrojavali za posljednji napad prije povlaèenja koje æe se za nekoliko tisuæa godina pretvoriti u bezglavi uzmak. Ali èak i za vrijeme blaže stanke prije konaènog napada, ledenjaci nisu samo pokrivali niže vrhove i zastirali rebra viših planina, nego su u zagrljaju držali cijeli kontinent.U neravnom šumskom krajoliku, gdje ih je dodatno zadržavalo i natezanje s èamcem, Ejla i Džondalar više su hodali nego jahali. Penjali su se uz strme litice, preko grebena, nepostojanih odrona sipine, i uz strme vododerine, kuda su u proljeæe sa sjevera tekle bujice otopljena snijega i leda a u jesen od jakih kiša s juga. Na dnu nekih dubokih jaraka bilo je vode, koja je probijala kroz pokrov od istrunulog bilja i mekane pjeskovite gline, što je gutala noge ljudi i životinja. Drugima su tekli bistri potoci, no sve æe to uskoro ispuniti bujice jesenskih pljuskova.U nižim krajevima, u rjeðim šumama širokolisnog drveæa, zadržavalo ih je nisko raslinje, kroz koje su se morali probijati ili tražiti obilazne staze oko grmlja i trnja. Kruto šiblje i trnovito granje slasnih kupina bili su jaka zaprekai derali su i èupali kosu, odjeæu, kožu i krzno. Topla i èupava dlaka stepskih konja, prilagoðena životu u otvorenim ravnicama, lako je zapinjala na trnju. A i Vuk je dobio nešto ogrebotina i šiba.Svima im je bilo drago kad su napokon došli do visine gdje raste crnogorica, èija je razmjerno stalna sjena sprijeèilapreviše bujan rast niskog raslinja. Ipak, na strmijim padinama, gdje krošnje nisu bile tako guste, sunce se probijalo jaèe nego na ravnom tlu, što je grmlju omoguæilo rast.Ni u gustoj šumi s visokim drveæem nije mnogo lakše jahati, jer konji moraju obilaziti oko zapreka, a jahaèi

izbjegavati niske grane. Prve su se noæi ulogorili na malom proplanku okruženom Crnogorkom.U predveèerje drugoga dana došli su do granice šuma. Oslo-bodivši se napokon grmlja i obilaženja drveæa, postavili su šator pokraj brzog i hladnog potoka na otvorenoj livadi. Skinuvši teret s konja pustili su ih da pasu, a ovi su to jedva doèekali. Iako im je odgovarala uobièajena posnija i suha ispaša na toplijim i nižim livadama, slasnatrava i planinsko bilje na ovoj zelenoj livadi bile su im dobrodošla poslastica.Tu je paslo i malo krdo jelena. Mužjaci su marljivo trljali rogove o granje kako bi ih oslobodili mekanog baršunastog pokrova od kože i krvnih žila, i tako se pripremili za jesensku riku.- Uskoro æe im biti vrijeme za Užitke - reèe Džondalar dok su slagali ložište. - Pripremaju se za borbu i za ženke.- Zar je tuènjava muškima Užitak? - upita ga Ejla.- Nikad o tome nisam tako mislio, ali nekima bi mogla biti - prizna on.- Voliš li se ti boriti s drugim muškarcima?Džondalar se namršti razmišljajuæi o tom pitanju. -Ja sam to veæ nadrastao. Ponekad te nešto iz ovog ili onog razloga uvuèe u to, ali ne bih rekao da mi se to sviða, osobito ako je ozbiljno. Ali nemam ništa protiv hrvanja i drugih natjecanja.

330 331 - Muškarci u Plemenu ne tuku se. To im je zabranjeno, ali natjecanja imaju - reèe Ejla. -1 žene se natjeèu, ali to su drukèija natjecanja.- Kako drukèija?Ejla zasta da razmisli. - Muškarci se natjeèu u vještinama, a žene onim što naprave - reèe ona i osmjehnu se - pa i djecom, iako je to natjecanje vrlo suptilno i svaka misli da je baš ona pobijedila.Nešto više Džondalar opazi i pokaza obitelj muflona, divljih ovaca s golemim rogovima koji su se zavijali natrag prema njihovim glavama. - To su pravi borci - reèe on. - Kad se zalete jedan prema drugom i tresnu glavama, to zazvuèi gotovo kao grom.- Ali kad se zalijeæu s tim rogovima, misliš da se stvarno bore? Ili je i to natjecanje? - upita Ejla.- Ne znam. Ponekad se i rane, ali to nije èesto. Obièno jedan od njih jednostavno odustane, kad mu drugi pokaže da je jaèi, a ponekad se jednostavno natjeravaju i uopæe ne bore. Možda je to više natjecanje nego prava borba. - On joj se osmjehnu. - Ženo, ti postavljaš doista zanimljiva pitanja.Svježi povjetarac postao je hladan kad je sunce nestalo s obzorja. Veæ i ranije toga dana male pahuljice snijega poèele su lepršati i topiti se na otvorenim i osunèanim dijelovima. Neke su se veæ skupile u sjenovitim usjecima, najavljujuæi hladnu noæ i buduæe jaèe snjegove.Vuk je nestao ubrzo nakon što su postavili kožni šator. Buduæi se nije vratio do mraka, Ejla se zabrinu. - Što misliš,da mu zazviždim i dozovem ga natrag? - upitala je Džondalara dok su se pripremali za spavanje.- Pa nije mu to prvi put što sam odlazi u lov. Ti si se navikla da ti bude stalno blizu. Vratit æe se on - reèe Džondalar.- Nadam se da æe se do jutra vratiti - reèe Ejla i ustane da pogleda oko sebe uzalud nastojeæi pogledom prodrijeti u mrak oko njihove vatre.- On je životinja i snalazi se. Vrati se i sjedni - reèe Džondalar. Stavio je još jedan komad drveta u vatru i gledao kako se iskre dižu prema nebu. - Pogledaj zvijezde. Jesi li ih ikada vidjela toliko?Ejla pogleda i osjeti kako ju èuðenje preplavljuje. - Èini se da ih je doista mnogo. Možda zato što smo im ovdje bliže, pa ih zato vidimo više, osobito onih manjih... ili možda daljih? Sto misliš, ima li ih svuda?- Ne znam, nikad o tome nisam razmišljao. I tko bi to mogaoznati? - reèe Džondalar.

- Bi li to znala tvoja Zelandoni?- Možda, ali nisam siguran da bi htjela reæi. Ima stvari koje su samo za One koji služe Majci. Stvarno postavljaš najèudnija pitanja - reèe on osjeæajuæi kako se ježi. Iako nije bio siguran je li to od hladnoæe, dodao je: -Postaje mi hladno, a moramo rano krenuti. Dolando kaže da bi kiše mogle poèeti svaki èas. Ovdje gore to bi moglo znaèiti snijeg. Rado bih sišao niže prijesnijega.- Odmah æu doæi. Samo da provjerim kako su Njiska i Trkaè.

Možda je Vuk s njima.Uvukavši se u krzna za spavanje, Ejla je još uvijek bila zabrinuta i dugo joj je trebalo dok je zaspala, napeto osluškujuæi svaki zvuk koji bi mogao najavljivati Vukov povratak.Bilo je mraèno, premraèno da bi se moglo vidjeti kroz mnoge mnoge zvijezde koje su iz vatre strujale prema noænom nebu, no gledala je i dalje. Iznenada se dvije zvijezde, dva žuta svjetla u mraku približe jedno drugome. Bile su to oèi vuka koji je gledao u nju. Vuk se okrenuo i pošao, a ona je znala da on želi da ga ona slijedi. No kad je krenula za njim na putu joj se odjednom isprijeèi golemi medvjed.Odskoèila je od straha kad se medvjed protegnuo pred njom na stražnjim nogama i zaurlao, no kad je opet pogledala, shvatila je da to nije pravi medvjed. Bio je to Kreb, veliki Mog-ur, u svojem medvjeðem krznu.Iz daljine je èula kako je zove njezin sin. Pogledala je iza leda velikog èarobnjaka i vidjela vuka, ali to nije bio samovuk. Bio je to duh Vuka, Darkov totem i zvao ju je da pode za njim. Tada se vuk pretvori u njezina sina i Dark ju je zvao da poðe za njim. Jošje jedanput pozva, no kad je krenula prema njemu, Kreb se opet isprijeèi. Pokazao joj je nešto iza nje.Okrenula se i vidjela stazu koja je vodila prema špilji. Nije to bila duboka špilja, nego nadvješena svijetla stijena u uspravnoj litici, a nad time je bila velika èudna gromada koja je izgledala kao da se zamrznula u padu preko ruba. Kad se osvrnula, Kreba i Darka više nije bilo.- Krebe! Dark! Gdje ste? - pozivala je uspravivši se.- Ejla, opet si sanjala - reèe Džondalar, sjedajuæi.- Otišli su. Zašto me nije pustio da poðem s njima? - reèe Ejla sa suzama u oèima i drhtavim glasom.- Tko je otišao? - upita on grleæi je.

332 333 - Dark je otišao, a Kreb me nije pustio da odem za njim. Isprijeèio mi se na putu. Zašto me nije pustio da poðem s njim? - reèe ona plaèuæi.- To je bio samo san. Samo san. Èak i ako nešto znaèi ipak je to samo san.- Tako je. Znam da je tako, no bio je tako stvaran - reèe Ejla.-Jesi li ovih dana razmišljala o svom sinu?- Valjda jesam - reèe ona. - Mislila sam na to kako ga više nikada neæu vidjeti.- Možda si ga zato sanjala. Zelandoni uvijek kaže da kad sanjaš nešto takvo, valja pokušati prisjetiti se svegao tome, pa æeš to možda jednom i shvatiti - reèe Džondalar pokušavajuæi nazrijeti njezino lice u mraku.- Lezi i spavaj.Još su neko vrijeme oboje ležali budni, no napokon su opet zaspali. Kad su se ujutro probudili, nebo je bilo prekriveno oblacima i Džondalar je bio nestrpljiv da krene dalje. Vuk se još uvijek nije vratio. Ejla bi povremeno zazviždala dok su skidali šator i pospremali stvari, no on se nije pojavljivao.- Ejla, moramo dalje. Stiæi æe nas, kao i uvijek - reèe Džondalar.- Neæu dalje dok ne vidim gdje je - reèe ona. - Možeš poæi ili èekati, no ja æu ga potražiti.- Ali kako bi ga tražila? On može biti bilo gdje.- Možda se vratio dolje. Zavolio je Šamio - reèe Ejla. - Možda bismo se trebali vratiti da ga potražimo.- Ne vraæamo se! Predaleko smo došli.-Ako moram, vratit æu se. Ne idem dalje dok ne naðem Vuka- reèe ona.Džondalar zatrese glavom, a Ejla krene natrag. Bilo je oèito da neæe popustiti. Da nije bilo te zvijeri veæ bi krenuli.Što se Džondalara tièe, Saramudonci bi ga mogli i zadržati!Ejla je i dalje zviždala, i iznenada, baš dok je ulazila u šumu, on se pojavi na drugom kraju èistine i potrèi prema njoj. Skoèio je na nju, gotovo je srušio, stavio joj šape na ramena i poèeo lizati njezina usta i nježno joj grickati èeljust.- Vuèe! Tu si, Vuèe! Gdje si bio? - reèe Ejla hvatajuæi njegovugrivu, otiruæi lice po njegovom krznu i grickajuæi njegovu bradu.- Tako sam se zabrinula. Ne smiješ tako bježati.- Možemo li sada krenuti? - reèe Džondalar. -Jutro je veæ napola prošlo.- Pa bar se vratio, pa nismo morali iæi natrag po njega - reèe Ejla bacajuæi se na Njiskina leða. - U kom smjeru æemo poæi? Spremna sam.

Jahali su preko pašnjaka bez rijeèi razdraženi, sve dok nisu došli do klisure. Jašuæi uz nju, tražili su mjesto na kojem bi je mogli prijeæi i napokon naðoše strmi uspon sa skliskim odronima sipine i odlomljenog kamenja. Èinilo se da je vrlo nesiguran, pa je Džondalar nastavio tražiti bolji put.Da su bili sami, možda bi se mogli popeti na nekim mjestima kraj kojih su prolazili, no jedini put koji im se uèinio prohodan za konje bila je ta strmina s odronjenim kamenjem.- Sto misliš, hoæe li se konji moæi popeti po tome? Bojim se da nema drugog puta, osim da siðemo i potražimo neki obilazni put - reèe Džondalar.- Rekao si da se ne želiš vraæati - reèe ona, - a osobito ne zbog životinja.-1 ne želim, ali ako moramo, onda moramo. Ako misliš da je preopasno za konje, neæemo pokušavati.- A što bi bilo ako mislim da je preopasno za Vuka? Bismo linjega ostavili? - reèe Ejla.Džondalar je držao da su konji korisni, a iako je volio Vuka, nije mislio da je potrebno zbog njega odgaðati put. No bilo je oèito da se Ejla ne slaže, i on osjeti kako meðu njima struji neslaganje, i možda osjeæaj žaljenja, jer ipak je ona htjela ostati sa Ša-ramudoncima. Pomislio je kako æe kad se još malo udalje postati nestrpljiva da stignu na cilj, no nije ju htio povrijediti još jaèe.- Nisam ja htio ostaviti Vuka. Samo sam mislio da æe nas stiæikao i prije - reèe Džondalar, iako je zapravo bio spreman ostavitiga-Osjetila je kao da postoji i nešto što nije izgovorio, no nije htjela da se meðu njima nastavi dubiti ponor neslaganja, a sada kad se Vuk vratio, laknulo joj je. Kad se tjeskoba povukla, osula se i njezina ljutnja. Sjahala je i poèela se penjati po strmini da vidi kakva je. Nije baš bila sigurna da æe je konji moæi svladati, no on je rekao da æe potražiti drugi put ako ne budu mogli.- Nisam sigurna, ali mislim da možemo probati. Mislim da nije tako strašno kako se èini. Ako se ne budu mogli popeti, moæiæemo se vratiti i potražiti drugi put - reèe ona.I nije bilo tako nestabilno kako se èinilo. Iako je bilo nekoliko teških mjesta, oboje su se iznenadili kako su konji svladali uspon. Radovali su se što ga ostavljaju za sobom, no penjuæi se dalje naišli su i na druga teška mjesta. Zauzeti brigom za sebe i za konje, opet su razgovarali bez optereæenja.

334 335 Vuk se lako penjao uz strminu. Dok su oni oprezno vodili konje, on se zatrèao na vrh i spustio natrag k njima. Kad su stigli do vrha, Ejla zazviždi za njim i prièeka ga. Džondalaru koji je to promatrao uèini se da se prema vuku ponaša znatno više zaš-titnièki nego prije. Pitao se zašto. Pomisli da bi je trebao pitati, ali strahujuæi da æe se ona naljutiti, predomisli se. No napokon odluèi pitati:- Ejla, je li mi se to samo uèinilo, ili se nekako više nego prijebrineš za Vuka? Obièno ti nije smetalo što dolazi i odlazi. Kad bimi bar rekla što te muèi. Pa i sama si rekla da jedno od drugogane smijemo ništa skrivati.Ona duboko uzdahnu, zatvori oèi i namršti se, a zatim ga pogleda. - Tako je. Ali nisam to skrivala od tebe. Skrivala sam to od sebe. Sjeæaš se onih jelena koji su gulili baršun s rogova?- Sjeæam se.- Ne znam, ali možda je i vukovima sada vrijeme za Užitke. Nisam o tome htjela misliti, bojeæi se da bih to time mogla i izazvati, no Tolija je to spomenula kad sam joj rekla da je Macan otišao potražiti družicu. Pitala me hoæe li i Vuk poput Macana otiæi. Ne želim to, Džondalare, on mi je gotovo kao dijete, kao sin.- A zašto misliš da æe otiæi?- Prije no što me napustio, Macan je odlazio na sve dulje i dulje vrijeme. Najprije na dan, pa na nekoliko dana, a ponekad, kad bi se vratio, vidjela sam tragove borbe na njemu. Znala sam da traži par za sebe. I na kraju je našao. I sada, uvijek kad Vuk nekamo ode, uplašim se da se otišao spariti - reèe Ejla.- Tako, dakle. Ne znam može li se tu što uèiniti, no je li to vjerojatno? - Upita Džondalar. Nezvana, pojavi mu se misao kako bi mu to bilo drago. Nije želio da bude tužna, no veæ ih je više puta Vuk zadržao ili ih posvaðao. Morao je u sebi priznati da bi Vuku, naðe li družicu s kojom bi otišao, poželio sve najbolje, i da bi bio zadovoljan što ih napušta.- Ne znam - reèe Ejla. - Do sada se svaki put vraæao, i èini se da mu se sviða putovati s nama. Pozdravlja

nas kao da smo njegov èopor; ali znaš kako je to s Užicima. To je moæan Majèin dar. Potreba za njima zna biti vrlo jaka.- Tako je. Pa dobro, ne znam možeš li što uèiniti protiv toga, ali svakako mi je drago što si mi rekla.Neko su vrijeme šuteæi jahali uspinjuæi se uz jednu visoku livadu, no bila je to šutnja koja govori. Njemu je bilo drago što mu je to rekla. Ako ni zbog èega drugog, onda barem zato što je sada malo bolje razumio njezino ponašanje. Ponašala se kao pretjera- no zabrinuta mati, a njemu je bilo drago što to nije pokazivala ièešæe.Uvijek mu je bilo žao gledati djeèake kojima majke nisu dopuštale ono što bi im se èinilo opasno, poput ulaženja u duboke špilje, penjanja na visoke stijene ili neèeg sliènog.- Gle, tamo je kozorog - pokaže Džondalar okretnu i lijepu, kozi sliènu životinju s dugim zakrivljenim rogovima. Sjedio je na vrhu visoke uspravne stijene. - Takve sam veæ lovio. Gledaj tamo. To su divokoze.- Zar su to životinje koje Šamudonci love? - upita Ejla, gledajuæi antilope srodne planinskoj kozi, s manjim uspravnim rogovima, što su poskakivale po vrletnim nedohvatljivim vrhuncima i oštrim stijenama.-Jesu. Bio sam s njima.- Ali kako se lovi takva životinja? Kako se dolazi do nje?- Stvar je u tome da se popneš iznad njih. U opasnosti one obièno gledaju niže, pod sebe, a popneš li se iznad njih, možeš im se približiti dovoljno da ih pogodiš. Sad vidiš koliku ti prednost može dati izbacivaè kopalja.- Kad to vidim, još više cijenim onu haljinu koju mi je Roša-rio dala - reèe Ejla.Nastavili su se penjati i popodne su se veæ našli na granici snježnoga pojasa. Uspravne stijene uzdizale su se s obje strane. Iza vrha strmine kojom su napredovali vidjelo se samo modro nebo, i èinilo se kao da je tu sam kraj svijeta. Popevši se na vrh, zastali su da pogledaju. Pogled je bio velièanstven.Iza njih se vidio put kojim su izašli iz šuma. Padine ispod bile su prekrivene crnogoricom koja je skrivala stijenje i omekšavala grubo zemljište kroz koje su se probili. Na istoku se vidjela i nizina ispresjecana modrim vrpcama vodekoja je tuda polako tekla, na Ejlino iznenaðenje. Velika Majka doimala se samo nekoliko koraka od njihova stajališta na smrznutom planinskom sljemenu i bilo joj je teško povjerovati, da su otkad su se pokraj nje znojili u omamljujuæoj vruæini prošle veæ godine. Pred njima se otvarao pogled na drugu, nešto nižu planinu, od koje ih je razdvajala duboka dolina s pernatim vrhovima stabala. Nedaleko iznad njih bili su vrhunci okovani ledom.Oèiju punih èuðenja, Ejla se zadivljeno ogledavala, potresena velièanstvenošæu i ljepotom pogleda. Oblaèiæi kondenzirane vode ocrtavali su svaki njezin dah na oštrom svježem planinskomzraku.- Džondalare, pa mi smo iznad svega. Nikad nisam bila tako

336 337 visoko. Kao da sam na vrhu svijeta! - reèe ona. - I tako je lijepo, tako uzbudljivo.Njezine sjajne oèi, krasan osmijeh, i lice puno divljenja, raspalili su i njegovo divljenje dramatiènoj panorami. Povukla ga je nagla želja za njom.- Tako lijepo i uzbudljivo - reèe on. Nešto u njegovu glasu izazvalo joj je trnce i potaknulo ju da skrene pogled prema njemu.Oèi su mu bile tako nemoguæe plave da se na trenutak èinilo da je ukrao dva komadiæa modrog neba i napunio ih ljubavlju i željom. Zarobile su je te oèi i njegova neizreciva privlaènost, èiji joj je izvor, kao i èarolija njegove ljubavi, bio nepoznat, ali koju nije mogla i nije htjela poricati. I sama njegova želja oduvijek joj je bila dovoljan "znak". Za Ejlu to nije bila stvar volje, nego tjelesna reakcija, jednako snažna i poticajna kao njegova.I ne znajuæi kako se pomakla, Ejla se našla u njegovom naruèju i osjetila njegov snažni zagrljaj i vruæe i žive usne na svojima. Nije njoj u životu nedostajalo Užitaka, redovito su dijelili Dar Velike Majke i s velikim užitkom, no ovoje bilo nešto posebno. Možda zbog uzbuðenja prizorom, još je jaèe osjeæala svaki dodir. Gdje god bi osjetila dodir njegovog tijela, prošli bi je trnci. Tako je osjeæala njegovu ruku na svojim leðima ili njegova bedara priljubljena uz njezina. Oteklina u njegovu krilu èak se i kroz debele krznom podstavljene slojeve zimske parke èinila topla, a njegove usne priljubljene uz njezine zadavale su joj neopisivu želju da nikad ne prestane.Èim ju je pustio i odmakao se samo da razveže spojeve njezine vanjske odjeæe, tijelo ju je zaboljelo od želje i oèekivanja njegovog dodira. Bilo joj je teško èekati, ali ga ipak nije htjela požurivati. Kad je posegnuo pod njezinu tuniku da joj dohvati grudi, proze je zadovoljstvo što su mu ruke tako hladne, suprotno vruæini koju je osjeæala u

sebi. Duboko je uzdahnula kad joj je pritisnuo tvrdu bradavicu i osjetila vatru od koje se sva naježila, a trnci su pojurili kroz nju do onog duboko skrivenog mjesta koje je gorjelo od želje da se to nastavi.Džondalar je osjeæao snagu njezinih reakcija i utoliko više se pojaèavala i vatra u njemu. Njegov je ud uzrastao u uzdignuti položaj i titrao u svojoj punoæi. Osjetio je kako njezin glatki, vruæi jezik prodire u njegova usta i poèeo ga je sisati. Zatim ga je pustio i potražio njezinu meku toplinu, iznenada osjetivši potresnu želju da kuša toplu slanost i dodirne vlažne nabore njezinog drugog otvora, no nije ju htio prestati ljubiti. Poželio ju je odjed- BOm imati cijelu. U ruke je uzeo obje dojke, igrao se objema bradavicama, stiskao ih i trljao, a zatim digao njezinu tuniku i uzeo lièinu bradavicu u usta. Sisao je snažno i osjeæao kako se ona gu-i .1 na njega, slušajuæi kako stenje od užitka. Osjetio je kucanje i zamislio svoj prepuni ud u njoj. Iznova su se poljubili i ona je osjetila snagu svoje želje i poželjela još više. Bila je gladna njegovog dodira, ruku, tijela, usta, njegove muškosti.Podigavši njezinu tuniku ona se izvuèe iz nje, uživajuæi na hladnome vjetru koji joj se èinio toplim od njegovih usana na njezinima i njegovih ruku na njezinom tijelu. Razvezao je ko-nopèiæ njezinih hlaèa, a ona osjeti kako ih povlaèi i skida. Oboje su se našli na njezinoj tunici, a njegove su ruke gladile njezina bokove, trbuh i unutarnju stranu bedara. Na njegov dodir ona se otvori.Sišao je meðu njezine noge, a toplina njegovog jezika tjerala je iglice užitka kroz nju. Bila je tako osjetljiva, a reakcije su joj bile tako snažne da je to jedva mogla izdržati.On je osjetio njezinu snažnu i neposrednu reakciju na svoje nježne dodire. On je izuèio zanat kalatelja kremena, izraðivaèa kamenog alata i oružja u kojem je bio jedan od najboljih baš zato što je imao osjeæaja za kamen i njegove sitne suptilne varijacije. Na njegovo pažljivo i osjeæajno rukovanje žene su odgovarale jednako kao i dobar komad kremena i jednako su tako iz njega izvlaèile ono najbolje. On je iskreno volio vidjeti kako se iz dobrog komada kremena raða dobar komad alata i jednako tako je volio osjetiti kako se žena razvija do svih svojih moguænosti i zato je utrošio mnogo vremena vježbajuæi oboje.Prirodna sklonost i stvarna želja da bude svjestan ženinih, a osobito Ejlinih osjeæaja u tom od najbliskijih odnosa, nauèili su ga da æe je u tom trenutku najviše uzbuditi dodir lagan poput pera, iako æe kasnije možda biti primjerenija druga tehnika.Ljubio je unutarnju stranu njezinih bedara, a zatim pošao jezikom naviše i vidio kako se naježila. Osjetio je kako ona drhti na hladnom vjetru, sklopljenih oèiju i ne govoreæi ništa. Ustao je i skinuo svoju tuniku, prekrivši je njomeiznad pojasa.Njegova krznom podstavljena tunika, još topla od njegova tijela i prožeta njegovim muškim mirisom, izazvala joj jeèaroban osjeæaj. Kontrast izmeðu te topline i hladnog vjetra koji je dirao kožu njezinih bedara, vlažnu od njegova jezika natjerao ju je da se trese od užitka. Osjeæala je kako topla vlažnost preplavljuje njezine nabore i iznenadno drhtanje od hladnoæe ispunilo ju je divljom vruæinom. Izvila se prema njemu, stenjuæi.

338 339 Objema rukama razmaknuo je njezine nabore, divio se prekrasnom, ružièastom cvijetu njezine ženskosti, i ne mogavši se tome oduprijeti zagrijao je njezine latice svojim toplim jezikom, kušajuæi njezin okus. Ona je osjeæala toplinu i hladnoæu i od njih se tresla. Bio je to novi osjeæaj, nešto što joj nikad prije nije radio. Da bi joj donio užitak poslužio se i samim zrakom planinskog vrhunca i duboko u sebi ona se divila.Ali što je dalje išao, to je brže zaboravljala planinski zrak. Jaèi pritisak i izazovnost njegovih usana i ruku koje su nadraživale, ohrabrivale i poticale sva njezina èula, doveli su ju do toga da zaboravi gdje je. Osjeæala je samo još kako njegove usne sišu, jezik liže i dodiruje mjesto njezina Užitka, kako njegovi prsti ulaze, a zatim je sve preplavila plima iznutra koja je kroz nju bujala dok je hvatala njegov ud i vodila ga na svoj izvor. Podigla se dok ju je ispunjavao. Duboko je zabio svoju polugu. Osjeæajuæi njezin topli i vlažni zagrljaj sklopio je oèi. Prièekao je trenutak, a zatim se povukao, osjeæajuæi kako ga miluje njezin duboki prolaz, pa opet gurnuo naprijed. Uranjao je iizvlaèio, a svaki je pokret podizao tlak u njemu i privlaèio ga bliže. Slušao je kako ona stenje, osjeæao je kako se pripija uz njega i iznenada je stigao. Eksplodirao je u nizu valova užitka.U tišini koja je nastala èuo se samo vjetar. Konji su strpljivo èekali; vuk je gledao sa zanimanjem, no veæ je nauèio da se mora suzdržati od aktivnije radoznalosti. Napokon se Džondalar podiže i pogledom prijeðe preko žene koju voli. Iznenada mu se vrati ona misao od prije.- Ejla, a što ako smo napravili dijete? - upita on.- Ne brini. Mislim da nismo. - Bila je sretna što je našla svoje kontraceptivne biljke i bila je u iskušenju da mu kaže, kao što je kazala i Toliji. Ali Toliju je to tako pogodilo, iako je bila žena, da se Ejla ipak nije usudila

spomenuti to muškarcu. - Nisam sigurna, ali mislim da ovo nije vrijeme kad bih mogla ostati trudna -reèe ona, i doista nije bila potpuno sigurna.Iza je dobila kæer i nakon što je godinama uzimala svoj èaj protiv zaèeæa. Možda su biljke izgubile snagu nakon duge upotrebe, mislila je Ejla, ili je možda Iza zaboravila piti èaj, iako je to bilo teško povjerovati. Ejla se pitala što bi se dogodilo kad bi ga ona prestala piti.Džondalar se nadao da je ona u pravu, iako je duboko u sebi želio da se prevarila. Pitao se hoæe li na njegovu ognjištu ikada biti dijete njegova duha, ili možda njegove puti. Prošlo je još nekoliko dana prije no što su stigli do drugog planinskog lanca, koji je bio niži i nije se protezao daleko iznad šumskog pojasa, a s vrha su prvi put vidjeli široke zapadne stepe. Bio je bistar i vedar dan. Tog jutra jepao snijeg, a daleko pred sobom nazrijeli su još jedan, viši lanac ledom okovanih planina. U ravnici pod sobom vidjeli su rijeku. Tekla je prema jugu i ulijevala se u nešto što je izgledalo kao veliko nabujalo jezero.-Je li to Velika Majka Rijeka? - upita Ejla.- Ne, to je sestra. Morat æemo je prijeæi. Bojim se da æe nam to biti najteži prelazak preko rijeke na cijelom ovom putovanju -objasni Džondalar. - Vidiš li tamo na jugu, gdje se voda proširila tako da izgleda poput jezera? To je Majka. U nju se ulijeva Sestra. Vraæa se i preplavljuje, a struje su podle. Ovdje neæemo pokušati prelaziti, a Karlono kaže da je divlja èak i uzvodno.Pokazalo se da je taj dan kada su s drugog lanca pogledali prema zapadu, bio zadnji vedar dan. Drugoga su se jutra probudili pod teškim oblaènim nebom, èiji su se oblaci spustili tako nisko da su se stopili s maglom iz kotlina. Maglu se u zraku gotovo moglo opipati. Skupljala se u sitnim kapljicama na kosi i krznu. Krajolik je bio zastrt nedodirljivim zastorom kroz koji bi se stijene i kamenje pojavljivali iz neprepoznatljivih obrisa tek kad bi im se posve približili.Popodne se iznenadnim i naglim udarom groma otvorilo nebo. Ejla se protresla i drhtala od straha gledajuæi kako sjajne munje plešu svojim bijelim svjetlom po brdima za njima. No nije ju preplašila munja, nego èekanje snažne buke koju je najavljivala.Zgrèila bi se svaki put kad bi se zaèula daleka grmljavina ili bliski prodorni udarac, a sa svakim naletom grmljavine èinilo se da kiša postaje sve jaèa, kao da je buka istjeruje iz oblaka. Dok su se probijali niz zapadnu padinu, kiša je lijevala u valovima poput slapova. Potoci su se punili i izlijevali, a rjeèice preplavljivale iz korita i pretvarale u pjenušave bujice. Tlo je postalo sklisko i opasno.Oboje su bili sretni što imaju svoje mamutonske kišne ogrtaèe od jelenje kože bez dlaka. Džondalarov je ogrtaè bio od me-gacerosa, divovskog stepskog jelena, a Ejlin od sjevernog jelena. Nosili su ih preko krznenih tunika po hladnom vremenu ili preko obiènih haljina kad je bilo toplije. Vanjske su površine ogrtaèa bile obojene crveno i žuto. Mineralni pigmenti bili su umiješani u loj, a boja se utrljavala u kožu posebnim alatom napravljenim od rebrene kosti, kojim su postigli da koža poprimi sjaj i bude vodo-otporna. Èak i namoèena, još je uvijek donekle štitila, iako nije

340 341 mogla potpuno sprijeèiti prodiranje vode iz nebeskih bujica. Kad su stali i postavili šator sve je bilo promoèeno, pa ikrzna za spavanje, a nisu mogli zapaliti ni vatru. U šator su unijeli drva, uglavnom mrtve niže grane crnogoriènog drveæa, kako bi se tu preko noæi osušila. Ujutro je kiša još uvijek lijevala i odjeæa im je još uvijek bila vlažna, no pomoæu truda i vatrenog kamena koji je imala sa sobom Ejla je uspjela zapaliti vatricu dovoljnu da može skuhati malo vode za èaj. Pojeli su samo èetvrtaste tvrde kolaèe putne hrane koju im je Rošario dala. Bila je to kompaktna, zasitna i hranjiva hrana koja je mogla dugo održati èovjeka na životu èak i ako ne jede ništa drugo. Bile su to razne vrste mesa koje je bilo osušeno, pa usitnjeno, pomiješano s mašæu i obièno nešto sušenog voæa ili bobica i tu i tamonapola kuhanog zrnja ili korijenja.Konji su strpljivo stajali pred šatorom. Glave su spustili nisko, a voda im se slijevala s debelog zimskog krzna. Zdjelasti se èamac srušio s motki i bio je napola pun vode. Bili su ga spremni ostaviti, a s njim bi se onda oslobodilii motki koje su koristili za vuèu teškog èamca i drugih tereta preko širokih stepa, no postale su optereæenjem u neravnim šumovitim planinama. Zadržavale su ih i usporavale, a znale su biti i opasne na strminama dok pada kiša. Da nije znao da æe veæi dio njihova putovanja biti preko ravnica, odavno bi ih ostavio. Skinuli su èamac s motki, izlili vodu i naopako ga okrenuli nad njima. Stojeæi pod èamcem zagledali su se i nasmiješili. Na trenutak su se našli na suhom. Ranije im nije palo na pamet da bi èamac koji zadržava vodu iz rijeke mogao poslužiti i kao

krov koji æe zadržati kišu. Nije im mogao pomoæi dok putuju, no mogao ih je skloniti od kiše barem na kratko vrijeme.Ali to otkriæe nije riješilo problem njegova prijevoza. A onda kao da su se toga oboje sjetili u istom trenutku, podigoše èamac preko Njiskinih leða. Uspiju li naæi naèin da ga tamo uèvrste, mogao bi im pomoæi da saèuvaju šator i košare od kiše. Posluživši se motkama i užadima našli su naèin kako ga uèvrstiti na leðima strpljive kobile. Izgledalo je èudno, i znali su da æe biti preširok zbog èega æe morati zaobilaziti zapreke ili ga podizati, no sjetiše se da to neæe biti ništa teže nego prije, a možda bude i korisno.Zauzdali su konje, no nisu ih namjeravali jahati. Teški mokri kožni šator i prostirku prebacili su preko Njiskinih leða, a okrugli èamac postavili su nad njih oslonivši ga na prekrižene motke. Veliki pokrov od mamutove kože kojim je Ejla pokrivala košaru s hranom sada su stavili preko Trkaèevih leða, tako da pokrije obje košare. Prije polaska Ejla je još malo ostala s Njiskom, tješeæi ju i zahvaljujuæi joj na onom posebnom jeziku koji su razvile u Dolini. Ejli nije palo na pamet da posumnja razumije li ju Njiska. Jezik je bio prisan i umirivao je, a kobila je jasno odgovarala na neke zvukove i pokrete.Èak je i Trkaè naæulio uši tresuæi glavom i tiho ržuæi dok je Ejla govorila i Džondalar pomisli da ona s konjima razgovara na neki poseban naèin, koji on ne može nauèiti, iako je ponešto od njega uspijevao shvatiti. Bio je to dio Ejline tajnovitosti kojoj se svaki put iznova divio.Pošli su pred konjima niz grubu strminu. Vuk, koji je noæ proveo u šatoru, uskoro je izgledao gore nego konji. Njegovo obièno debelo i kuštravo krzno sada se lijepilo uz tijelo, zbog èega je izgledao manji, ali mu se jasnije ocrtavalo žilavo mišièje. Vlažne krznene tunike bile su dovoljno tople, no njihovo natopljeno krzno nije bilo osobitoudobno. Uskoro im se voda poèela slijevati niz vrat. Pod kišom koja se slijevala s neba Ejla zakljuèi da joj je kiša ipak najmanje drago vrijeme.Nekoliko je sljedeæih dana, sve dok nisu sišli s planine, gotovo neprekidno kišilo. Kad su stigli do visoke crnogorice, našli su bar nešto zaštite pod krošnjama. Kad se zemljište izravnalo nestalo je i drveæa, a rijeka je još bila daleko pred njima. Ejla je poèela shvaæati da je rijeka koju je vidjela odozgora zapravo udaljenija i još veæa nego što je mislila. Kiša je ponekad slabila, ali nije prestajala. Bez zaklona koje je pružalo drveæe, bili su promoèeni i osjeæali su se jadno, no bar se nešto popravilo. Sada su barem mogli ponekad jahati.Jahali su nizbrdo prema zapadu nizom praporastih terasa koje su se pružale s planina. Više terase su bile ispresijecane bezbrojnim potoèiæima punim vode, koja se slila s planina kao posljedica potopa. Gazili su po blatu i prešli nekoliko bujica koje su se valjale s viših dijelova planina. Sišavši na jednu od tih terasa nenadano se naðoše pred malim naseljem.Grubi drveni zakloni, veliki tek da se pod njih može leæi, oèito su bili na brzinu sklepani i izgledali su klimavo. Ipak pružali su bar nešto zaštite od vode koja je stalno lijevala, pa je putnicima bilo drago što ih vide. Požurili su prema njima. Svjesni straha koji pitome životinje mogu izazvati u ljudi, sjahali su i zažvali na šara-mudonskom, nadajuæi se da æe ih ovdje razumjeti. Ali odgovora nije bilo. Kad su bolje pogledali, pokazalo se da nikoga nema.- Siguran sam da Majka razumije da nam treba zaklon. Ðoni se neæe ljutiti ako uðemo - reèe Džondalar, uðe u jedan od

342 343 zaklona i pogleda. Bio je prazan, osim što je visjela kožna zavjesa, a zemljani je pod bio pokriven blatom od bujice koja je prošla kroz nju. Izišli su i krenuli prema veæoj.Ejla se iznenada sjeti da nedostaje nešto važno. - Džondalare, a gdje su kipiæi? Nema kipiæa Majke na ulazu.On se ogleda i klimnu. - Ovo je sigurno privremeno ljetno taborište. Nisu ostavili kipiæe, jer im nije trebala Njezinazaštita za to mjesto. Oni koji su ovo izgradili nisu ni oèekivali da æe im potrajati cijelu zimu. Napustili su ovo mjesto i odnijeli sve sa sobom. Vjerojatno su se s dolaskom kiša preselili u više krajeve.Ušli su u veæu graðevinu i otkrili da je èvršæa od one druge. Bilo je nezapunjenih pukotina u zidu, a kroz krov je na nekoliko mjesta curilo. Grubi drveni pod bio je iznad razine ljepljivog blata, a blizu kamenog ognjišta bilo je razbacano nekoliko komada drveta. Tako suho i udobno mjesto veæ danima nisu vidjeli.Izišli su, skinuli nosila i uveli konje. Ejla je upalila vatru, a Džondalar je otišao u jednu od manjih graðevina i poèeo lomiti drvo suhih unutarnjih zidova. Do njegova povratka Ejla je veæ s klinova koje je našla na zidu razvuklaèvrstu užad i preko njih prebacila mokru odjeæu i opremu za spavanje. Džondalar joj je pomogao raširiti šator. Morali su ga nabrati kako po njemu ne bi curilo s krova.- Morali bismo nešto uèiniti s tim rupama u krovu - reèe Džondalar.

- U blizini sam vidjela trsku - reèe Ejla. - Ne bi nam trebalo mnogo vremena da upletemo malo trske i time pokrijemo rupe.Izišli su i nabrali tvrdog lišæa. Svatko je porezao po jedan naramak biljaka. Lišæe, omotano oko stabljike, bilo je prosjeèno dvije stope dugo i prst debelo, a završavalo je šiljkom. Ejla je veæ poduèila Džondalara temeljnim vještinama pletenja, pa je, vidjevši kako ona plete èetvrtaste komade ravne rogožine, poèeo i sam tako raditi. Spustivši pogled na svoje ruke, Ejla se u sebi smješkala. Bilo je to jaèe od nje. Još uvijek ju je zaèuðivalo kako je Džondalar sposoban za ženske poslove, i veselila ju je njegova volja za to. Radeæi zajedno, uskoro su napravili dovoljno komada rogožine da pokrpaju sve rupe.Zgrade su bile napravljene od prilièno tankih snopova trske prièvršæenih uz okvir od dugaèkih, vezanih debala mladog drveæa. Bile su sliène nastambama koje su radili Šaramudonci, samo što nisu bile od dasaka, i što su bile asimetriène, jer je jedna strana, ona s ulaznim otvorom, bila gotovo okomita; na nju se pod štrim kutom oslanjala druga stranica. Taj je krov bio zatvoren, no moglo ga se podiæi kao šatorsko krilo.Izašli su i postavili zakrpe, vežuæi ih dugim listovima rogoza. Blizu vrha bila su dva otvora koja je èak i dva metra visokom Džondalaru bilo teško dohvatiti, a nisu imali povjerenja da æe konstrukcija izdržati da se jedno od njih popne. Zato su se vratili unutrai pokušali smisliti kako da iznutra pokrpaju rupe, a u zadnji su se èas sjetili napunitivreæu za vodu i nekoliko zdjela. Kad se Džondalar protegnuo i rukom zaèepio jednu od rupa, sjetili su se kako prièvrstiti zakrpu.Pokrivši ulaz mamutovom kožom, Ejla se ogleda po mraènom prostoru osvijetljenom samo vatrom koja je veæ poèela grijati. Dok je vani kišilo, oni su bili unutra, na suhom i toplom, gdje je, istina, postajalo sparno, jer su se mokre stvari poèele sušiti. Dim je izlazio kroz ne baš zabrtvljene zidove i strop, ili kroz spojeve koji su bili otvoreni. Sušena trava i trska s vlagom su se proširili, od èega je dim teže izlazio, pa se poèeo skupljati uz sljeme i strop.Iako konji mogu biti vani po svakakvom vremenu, Njiska i Trkaè, odgojem uz ljude navikli su biti s njima èak i u mraènim i zadimljenim zaklonima. Ostali su na jednom kraju koji im je Ejla dodijelila i èinilo se da im je drago štosu se sklonili od potopa. Ejla je stavila kamenje za kuhanje u vatru, a zatim su oèetkali konje i Vuka da se lakše osuše.Otvorili su sve zavežljaje da vide je li se što smoèilo, pronašli suhu odjeæu i presvukli se, a zatim su sjeli uz vatru i pili vruæi èaj, dok se kuhala juha od komprimirane hrane iz zaliha. Kada se dim poèeo jaèe skupljati u gornjim dijelovima krova, probili su rupe blizu vrha i tako otjerali dim, a dobili nešto više svjetla.Bilo je lijepo opustiti se. Ni sami nisu shvaæali koliko su bili umorni. Prije nego što se potpuno smraèilo uvukli su se u još uvijek malo vlažna krzna za spavanje. Ali èak ni tako umoran Džondalar nije mogao zaspati. Sjeæao se zadnjeg puta kada se sukobio s brzom i podlom rijekom zvanom Sestra. U mraku je osjetio kako ga prožima strah od prelaska preko nje sa ženom koju voli.

344 345 21U napuštenom su taboru Ejla i Džondalar ostali i sljedeæi dan, a zatim još jedan. Ujutro treæega dana kiša je napokon jenjala. Neprobojna jednolièna siva naoblaka napokon se razbila i popodne se sjajno sunce probilo kroz modre rupe u vunastim bijelim oblacima. Oštar je vjetar puhao iz jednog, a zatim iz drugog smjera, kao da isprobava razlièite položaje, nesposoban odluèiti koji bi bio prikladniji.Iako je veæina njihovih stvari bila suha, otvorili su krajeve zaklona i pustili da vjetar napravi propuh i potpuno osuši zadnje teže komade. Neke od kožnih stvari ukrutile su se, trebat æe im rastezanje i obrada, no vjerojatno æe tos redovnom upotrebom biti dovoljno da opet postanu savitljive, jer se nisu bitno oštetile. Druga je stvar, meðutim, bila s pletenim putnim košarama. Su-šeæi se, izgubile su oblik i oštetile se, a razvila se i plijesan. Od vlage su omekšale, a težina utrpanih svari rastegnula ih je, pa su neka vlakna ispucala i raspala se.Ejla procijeni da æe, iako jesenske suhe trave, biljke i granje nisu najprikladniji materijal za to, morati napraviti nove košare. Kad je to spomenula Džondalaru, on se sjetio još jednog problema.- Te su mi košare ionako smetale - reèe on. - Kad god prelazimo dublju rijeku u kojoj konji moraju plivati, košare sesmoèe ako ih ne skinemo. S èamcem to nije bilo veliki problem, jer smo mogli staviti košare u èamac, a na otvorenom zemljištu lako ih je bilo vuæi. Veæi dio puta pred nama su otvoreni travnjaci, no bit æe nešto šuma i neravnog zemljišta, gdje možda neæe biti tako lako vuæi èamac. Možda ga odluèimo ostaviti, no ako to uèinimo, trebat æe nam košare koje se neæe namoèiti ako konji moraju plivati. Možeš li napraviti takve?

Sada se Ejla namrštila. - Tako je, stvari se smoèe. Kad sam isplela ove košare, nisam èesto prelazila rijeke, a one preko kojih sam prelazila nisu bile duboke. - Èelo joj se nabralo, a onda se sjetila svojih prvih košara. - Na poèetku nisam imala ovakve košare. Kad sam prvi put pokušala da Njiska nešto ponese, napravila sam veliku plitku košaru. Možda bih mogla opet izraditi nešto poput toga. Bilo bi to lakše kad ne bismo jahali, ali...Ejla sklopi oèi pokušavajuæi pred njima stvoriti ideju slike koja joj je pala na pamet. - Možda... ako napravim ovakve košare koje bi se konju mogle podiæi na leða dok smo u vodi..., ali to ne bi radilo ako istodobno jašemo... ali... no možda bih mogla napraviti nešto što bi konji mogli nositi na sapima iza nas... - i pogleda Džondalara, - da, mislim da bih mogla napraviti nosaèe.Skupili su lišæe trske i rogoza, vrbovo pruæe i dugo i tanko smrekino korijenje te ostale stvari za koje je Ejla procijenila da bi mogle poslužiti kao graða za košare ili za izradu niti za pletenje. Iskušavajuæi razlièite postupke i namještajuæi ih na Njisku, Ejla i Džondalar proveli su cijeli dan. Kasno popodne izradili su nešto kao jahaèke bisage dovoljne da mogu nositi Ejline stvari i putnu prtljagu koju bi kobila mogla nositi dok Ejla jaše, i to tako da stvari mogu ostati uglavnom suhe kad mora plivati. Odmah potom poèeli su izraðivati još jedne takve za Trkaèa. Toim je išlo znatno brže, jer su veæ razradili sve pojedinosti postupka.Naveèer se vjetar opet pojaèao pretvarajuæi se u oštri sjeverac koji je na jugu tjerao oblake. Dok se suton pretvarao u noæ, nebo se veæ potpuno razvedrilo. Zahladilo je. Namjeravali su ujutro nastaviti put, pa su zato odluèili da proberu stvari ne bi li olakšali teret. Stare košare su bile dublje, a u novima je, bez obzira koliko se trudili poslagati stvari, bilo znatno manje mjesta. Neke su stvari morali ostaviti. Rasprostrti su sve što su nosili sa sobom.Ejla pokaza bjelokosnu ploèicu na kojoj je Talut urezao kartu koja im je pokazivala put za prvi dio njihova putovanja. - Ovo nam više ne treba. Talutova je zemlja ostala za nama - reèe ona osjeæajuæi izvjesnu tugu.- Tako je, više nam ne treba. A opet mi je žao ostaviti je - reèeDžondalar mršteæi se na pomisao da bi tu stvar morao ostaviti.- Bilo bi zanimljivo pokazati kakve karte Mamutonci izraðuju, a to mi je i uspomena na Taluta. - Ejla klimnu s razumijevanjem.- Pa ako imaš mjesta, uzmi to. Ali nije nam nužno. - Džondalar pogleda stvari koje je Ejla raširila pred sobom i podiže tajnoviti zamotuljak. - Što je ovo?- To je nešto što sam napravila prošle zime - reèe ona uzimajuæi mu zamotuljak, iz ruku i skrene pogled, crveneæi. Stavilaje zavežljaj iza sebe uguravajuæi ga pod hrpu stvari koje nosi sasobom. - Ostavit æu ljetnu putnu odjeæu. I onako je prljava i iz-nošena, a nosit æu zimsku. Tako æu dobiti još mjesta. - Džondalarje oštro pogleda, no ne reèe ništa.Kad su se ujutro probudili, bilo je hladno. Oblaèiæi tople maglice oznaèavali su svaki dah. Ejla i Džondalar na brzinu se odjenuše,

346 347 i, upalivši vatru za èaj, smotaše krzna, želeæi što prije krenuti. No izašavši, stadoše i zagledaše se.Okolna brda potpuno su se promijenila pod tankim pokrovom sjajnog mraza koji je svjetlucao i blistao na sjajnom jutarnjem suncu. Kako se mraz topio, svaka bi kapljica vode postala prizma u kojoj se prelamaju blistavi djeliæi duge u siæušnim probojima crvene, zelene, plave ili žute boje. Titrala je i prelijevala se iz boje u boju kad bi ju se gledalo pod drugim kutom. Vodeni su dragulji svojim svjetlucanjem nagoviještali kraj kratkog vruæeg ljeta.Džondalar je krenuo. Ejla se osvrtala prema ljetnom taboriš-tu koje im je bilo tako dobar zaklon. Sada je bilo èak i razrušenije nego prije, jer su dijelove manje nastambe iskoristili za gorivo. Znala je da krhki privremeni zakloni ionako ne bi više dugo trajali. Bila je sretna što su ih pronašli.Nastavili su prema zapadu k Sestri Rijeci, spuštajuæi se niz padinu do još jedne ravne terase. Bili su dovoljno visoko da, s druge strane nemirne rijeke kojoj su prilazili, vide široke travnjake. Odatle su imali pregled tog kraja poplavljenog rijekom. Ravnica je u vrijeme poplava bila i do petnaest kilometara pod vodom, a s druge strane i više.S ove strane su prednja brda u podnožju planina prijeèila širenje poplava, iako ih je bilo i s druge strane.Za razliku od travnjaka, naplavna dolina bila je divljina puna moèvara, jezeraca, šuma i spletenog raslinja koje je plutalo u vodi. Iako nije bilo vijugavih rukavaca, Ejlu je podsjeæala na umanjenu deltu Velike Majke Rijeke. Ive i netrajno grmlje, koje kao da je raslo iz vode, uz obale glatke struje pokazivalo je obilnost najnovijih kiša, koje su zajedno s rijekom potopile zemlju.

U razmišljanju je Ejlu prekinuo Njiskin promijenjen korak. Kopita su joj tonula u pijesak. Potoci koji su presijecali gornje zaravanke stvorili su korita duboko urezana meðu pokretnim dinama pjeskovitog mulja. Konji su propadali u to tlo izbacujuæi sa svakim korakom valove rijetke, kalcijem bogate zemlje.Pred veèer, dok je zalazeæe sunce zasljepljivalo svojim sjajem, muškarac i žena gledali su pred sebe i zaklanjajuæi oèi tražili mjesto gdje æe prenoæiti. Prišavši bliže naplavnoj ravni, primijetiše da se sitni pijesak ponešto promijenio. Kao i na višim terasama, bio je to uglavnom prapor, prah stijena usitnjenih kretanjem ledenjaka i razbacan vjetrom. Ponekad su poplave bile tolike da bi se popele i na ovu visinu. Muljevito tlo spojeno sa zemljom bilo je tvrðe. Primijetivši prve poznate stepske trave pokraj potoka uz koji su išli, odluèiše stati. Postavivši šator krenuše svatko na svoju stranu u lov za veèeru. Vuk je potrèao naprijed i uskoro istjerao leglo kamenjarki. IJacio se na jednu, a Ejla je zavitlala praæku i srušila drugu koja je skoro odletjela. Ejla najprije pomisli da bi mogla Vuku dopustiti da zadrži ulovljenu pticu, no kad joj je odbio dati pticu, predomislila se.Iako bi jedna debela ptica sigurno bila dovoljna za nju i Džondalara, htjela je Vuka natjerati da shvati kako ono što je ulovio mora podijeliti s njima, jer nikad se ne zna što ih još èeka.Nije to potpuno racionalizirala, no oštri ju je hladni zrak naveo da shvati kako ih èeka dugo zimsko putovanje kroz nepoznati kraj. Ljudi koje je poznavala, kako Mamutonci, tako i Pleme, rijetko su se odvaživali na dulja putovanja tijekom oštrih zima ledenoga doba. Smjestili bi se na mjestu zaštiæenom od najgore hladnoæe i vjetrom nanesenih zapuha snijega i hranili bi se ranije prikupljenom hranom. Zato ju je pomisao na zimsko putovanje uznemirila.Džondalarov izbacivaè kopalja nabavio im je velikog zeca kojeg su odluèili saèuvati za poslije. Ejla je htjela ispeæi ptice na ražnju, no ulogorili su se na otvorenom, uz potok, gdje je bilo samo slabog grmlja. Gledajuæi oko sebe, vidjela je par rogova razlièitih velièina i oèigledno s razlièitih životinja koje su ih prethodne godine odbacile. Iako je rogove bilo znatno teže slomiti nego drvo, uz Džondalarovu pomoæ uspjeli su ih razlomiti služeæi se oštrim kremenim noževima i malom sjekirom koju je nosio za pojasom. Dio rogova upotrijebila je kao ražanj, a odlomljeneparoške pretvorili su u rašlje za ražanj. Nakon svog tog truda, Ejla odluèi da æe ih zadržati za drugi put.Vuku je dala njegov dio peèenog mesa i tomu dodala još nešto velikog korijenja trske koje je iskopala iz mrtvog rukavca uz potok, te livadne gljive za koje je znala da su jestive i ukusne.Poslije veèere sjeli su uz vatru i gledali kako se nebo smraèuje. Kako su se dani skraæivali, do veèeri se ne bi tako jako zamorili, a i bilo je znatno lakše jahati kroz široke ravnice, nego probijati se kroz šumovite planine.- Dobre su ti bile te ptice - reèe Džondalar. - Volim kad je koža tako prhka.- U ovo doba godine, kad su tako lijepo debele, najbolje ih je tako peæi - reèe Ejla. - Perje im veæ mijenja boju, a pod gušom je debelo. Htjela sam ponijeti nešto tog perja. Moglo bi poslužiti kao punjenje za jastuke, no nemamo ga kuda spakirati.- Moæi æeš dogodine. I Zelandonci love kamenjarke - reèe

348 349 Džondalar dajuæi joj time malo ohrabrenje, nešto èemu æe se moæi nadati za kraj Putovanja.- Kreb je najviše volio baš kamenjarke - reèe Ejla.Džondalaru se uèini da je Ejla tužna pa nastavi govoriti nadajuæi se da æe joj tako olakšati ono što ju muèi. - Ima i jedna vrsta kamenjarki, ne baš oko naših špilja, nego južno od nas, koja ne mijenja boju. Cijele godine izgleda onako kako izgleda ljeti, i ima isti okus. Ljudi koji tamo žive zovu ih crvenim lještarkama i rado upotrebljavaju njezino perje kao ukras na glavi ili na odjeæi. Za sveèanost crvenih Iještarki naprave posebne nošnje i plešu oponašajuæi, toptanje nogama mužjaka u parenju. To je dio njihovog festivala u èast Majci. - Zastao je, no videæi da ona još uvijek ne kaže ništa, nastavio je: - love ih mrežama i mnogo ih ulove odjedanput.- Jednu sam ulovila praækom, a drugu je ulovio Vuk - reèeEjla i ušuti. Džondalar procijeni da joj nije do razgovora. Neko suvrijeme šutjeli gledajuæi kako vatra proždire granèice i osušenubalegu. Napokon ona opet progovori. - Sjeæaš se Brecijina štapaza bacanje? Rado bih znala loviti time i jer pogaða i po nekolikoptica odjedamput.Brzo je zahlaðivalo i bilo im je drago što imaju šator. Iako je Ejla bila neuobièajeno šutljiva, sjetna i puna uspomena, na njegov dodir toplo je reagirala i Džondalar se uskoro prestao brinuti zbog njezina šutljivog raspoloženja.Ujutro je zrak još uvijek bio oštar, a zgusnuta vlaga opet je na zemlju donijela natprirodno svjetlucanje mraza.

Potok je bio ledeno hladan, no kad su se u njemu oprali, živnuli su. Džondala-rovog zeca zakopali su omotanog u njegovo vlastito krzno pod vruæi ugljen i pustili da se peèe preko noæi. Kad su ogulili pocrnjelu kožu, debeli sloj zimskog sala koji se nakupio pod njom,-omekšao je žilavo meso, i zajedno sa peèenjem na laganoj vatri uèinio ga mekim i soènim. Bilo je to najbolje doba godine za lov na dugouhe životinje.Jedno kraj drugog jahali su kroz visoku travu. Nisu žurili nego održavali stalan korak, rijetko isprekidan povremenim razgovorima.Sitne je divljaèi bilo mnogo, no jedine veæe životinje koje su cijelog tog jutra vidjeli putujuæi prema Sestri bile su daleko preko rijeke: malo krdo muških mamuta na sjeveru i pomiješano krdo konja i sajgi na drugoj obali. Primijetili su ih i Njiska i Trkaè.- Sajga je bila Izin totem - reèe Ejla. - Bio je to vrlo snažan totem za ženu, èak i snažniji nego Krebov roðeni totem, srndaæ. Dakako, njega je izabrao Špiljski Medvjed koji je postao njegov drugi totem prije nego što je postao Mog-ur.- A tvoj totem je Špiljski Lav. To je znatno snažnija životinja nego sajga - reèe Džondalar.- Znam, to je muški totem, lovaèki totem. Zato im je isprva bilo teško povjerovati u to - reèe Ejla. - Zapravo se ne sjeæam, no Iza mi je rekla da se Brun èak naljutio na Kreba kad mi ga je dodijelio na sveèanosti usvajanja. Zato su svi bili sigurni da neæu nikada imati djece. Nijedan muškarac nema dovoljno snažan totem da pobijedi Špiljskog lava. Zato su se svi jako iznenadili kad sam ostala u drugom stanju noseæi Darka, no ja sam sigurna da ga je pokrenuo Braud, kad me silovao. - Namrštila se od te neugodne uspomene. - Ako duhovi totema imaju nešto s djecom, Braudov je totem Dlakavi Nosorožac. Sjeæam se da su lovci iz Plemena govorili o dlakavom nosorošcu kojije ubio špiljskog lava. Mogao je biti dovoljno snažan, a dlakavi nosorožci znaju biti zli kao Braud.

- Dlakavi nosorožci nepredvidljivi su i znaju biti vrlo zli - reèe Džondalar. -Jedan je takav nabo Tonolana nedaleko odavde. Umro bi da nas Šaramudonci nisu pronašli. - Sklopio je oèi i prepustio se bolnom sjeæanju puštajuæi da ga Trkaè nosi sam. Neko su vrijeme šutjeli, a onda on upita: - Ima li svatko u Plemenu svoj totem?- Svi imaju - odgovori Ejla. - Totem vodi i štiti. Mog-ur u svakom plemenu otkriva totem svakog djeteta, obièno pri kraju godine u kojoj se rodilo. Na sveèanosti totema, Mog-ur daje djetetu amulet u kojem je komadiæ crvenog kamena. A amulet je dom to-temovog duha.- Misliš onako kao što je figurica Ðoni mjesto gdje se odmara Majka? - upita on.- Nešto slièno, ali totem štiti tebe, a ne tvoj dom, iako mu je svakako draže ako živiš na mjestu koje mu je poznato. Amulet moraš èuvati uz sebe. Po njemu te duh tvog totema prepoznaje. Kreb mi je rekao da me duh mog Špiljskog Lava ne bi mogao pronaæi bez amuleta, pa bih izgubila njegovu zaštitu. I rekao je da bih sigurno umrla, ako ikada izgubim amulet - reèe Ejla.Džondalaru prije toga nisu bile jasne sve snage Ejlinog amuleta i nije razumio zašto ga tako ljubomorno èuva. Ponekad bi pomislio da u tome pretjeruje. Rijetko ga je skidala, osim kad bi se prala ili plivala, a ponekad ni tada. Pretpostavljao je da se ona na taj naèin drži svog djetinjstva s Plemenom i nadao se da æe

350 351 se toga jednom osloboditi. Sada je shvatio da totem posjeduje moæ. Da je njemu moæni èarobnjak nešto dao i rekao mu da æe umrijeti ako to ikad izgubi, i sam bi to ljubomorno èuvao. Džon-dalar više nije sumnjao da je sveti èovjekPlemena koji ju je odgojio doista imao prave moæi iz svijeta duhova.- Nešto je i u znakovima koje ti tvoj totem ostavi ako si donio pravu odluku o neèemu važnom u životu - nastavi Ejla. Muèna zabrinutost koja ju je pratila sada je iznenada pogodi još snažnije. Zašto joj njezin totem nije dao znak da potvrdi kako je odluka da ode s Džondalarom njegovom domu bila pravi izbor? Još otkad su otišli od Mamutonaca, nije pronašla ni jedan predmet koji bi mogla protumaèiti kao znak od svog totema.- Nema mnogo Zelandonaca koji imaju osobne toteme - reèe Džondalar, - ali neki ih ipak imaju. Smatra se da je to sreæa. Vilo-mar ima totem.- To je par tvoje majke? - upita Ejla.- Da. Tonolan i Folara su se rodili na njegovu ognjištu, a on se prema meni oduvijek ponašao kao da sam i ja.- Što mu je bio totem?- Zlatni orao. Prièa se da je, dok je još bio dojenèe, doletio zlatni orao i podigao ga. No, majka ga je dohvatila i tako spasila. Na prsima još uvijek ima ožiljke od pandža. Njihova zelandoni kaže da ga je orao

prepoznao kao svog i došao po njega. Po tome su znali da je orao njegov totem. Martona misli da on zato voli tolikoputovati. Ne može letjeti poput orla, ali osjeæa potrebu da vidi zemlju.- To je moæan totem, poput Špiljskog Lava ili Špiljskog Medvjeda - reèe Ejla. - Kreb je uvijek govorio da nije lako živjeti s moænim totemom. To je toèno, ali i dobila sam mnogo. I tebe mi je poslao. Mislim da sam jako sretna. I nadam se da æe Špiljski Lav i tebi donijeti sreæu. To je sada i tvoj totem.Džondalar se osmjehnu. - Veæ si mi to rekla.- Špiljski Lav te izabrao i ostavio ti je ožiljke kao dokaz, baškao što je i Vilomaru totem ostavio poseban znak.Džondalar se na trenutak zamisli. - Moglo bi biti tako. Nisam o tome tako razmišljao.Vuk koji je bio otišao u istraživanje iznenada se pojavio. Za-cvilio je da privuèe Ejlinu pozornost, a zatim se uvukaona mjesto pokraj Njiske.Gledala je njegov obješeni jezik, naæuljene uši kojima je stri-zao uobièajenim vuèjim neprekidnim ritmom stalnog preslušavanja okoline kroz visoku travu koja mu je ometala pogled. Izgle- dao je sretno i budno. Volio je otiæi i istraživati sam, no uvijek bi se vratio, na njezinu sreæu. Usreæivalo ju je i jahanje s èovjekom i pastuhom pokraj nje.- Po onome kako govoriš o njemu, èini mi se da je tvoj brat jamaèno bio sin njegova ognjišta - reèe Ejla vraæajuæi se razgovoru. - Nije li i Tonolan volio putovati? Je li mu bio slièan?- Bio mu je slièan, ali ipak ne toliko koliko sam ja slièan Dalanaru. Svi su to primijetili. U Tonolanu je bilo više Martone- osmjehnu se Džondalar - i njega nije izabrao orao, pa se njegova žeð za putovanjima ne može objasniti time. - Njegov se osmijeh zamraèi. - Ožiljci moga brata bili su od nepredvidljivogdlakavog nosoroga. -vNa trenutak se zamislio. - A i sam Tonolanbio je nepredvidljiv. Možda mu je to bio totem. Nije mu baš donio sreæu iako su nas Šaramudonci ipak našli, a kad je upoznaoTamio bio je sretan kao nikad prije.- Ne bih rekla da totem Dlakavog nosoroga donosi sreæu- reèe Ejla. - Ali èini mi se da je Špiljski Lav donosi. Kad me izabrao, ostavio je na meni jednake onakve znakove kakve u Plemenu stavljaju da oznaèe totem Špiljskog Lava. Tvoji ožiljci nisutakvi, ali su jasni. Oznaèio te Špiljski Lav.- Na meni nesumnjivo ima znakova koje je ostavio tvoj Špiljski Lav.- Mislim da te Špiljski Lav izabrao da tvoj totemski duh osnaži za moj, kako bih jednoga dana mogla imati tvoje dijete - reèe Ejla.- Nisi li rekla da djecu zaèinje muškarac, a ne duhovi? - reèe on.- Da, muškarac, no vjerojatno duhovi moraju pomoæi. Kad ja imam tako jak totem, i moj æe èovjek morati imati takav. Možda je zato Majka rekla Špiljskom Lavu da izabere tebe, kako bismo zajedno mogli stvarati djecu.Još su neko vrijeme zajedno jahali i šutjeli. Ejla je zamišljala dijete koje bi bilo slièno Džondalaru, samo što bi bilo žensko, a ne muško. Èinilo joj se da je s djeèacima ne bi pratila sreæa. Možda uspije zadržati kæer.I Džondalar je razmišljao o djeci. Ako je istina da muškarac zaèinje djecu svojim udom, onda se svakako veæ mnogo puta moglo dogoditi da zaènu dijete. Ako je tako, kako to da ona nije trudna?Je li Serenio bila trudna kada je otišao, zapitao se. Dobro je što je našla èovjeka s kojim æe biti sretna, no mogla je bar nešto poruèiti. Ima li negdje u svijetu djece koja su na neki naèin dio

352 353 njega? Džondalar se pokuša prisjetiti svih žena s kojima je bio i sjeti se Norije, mlade žene iz Hadumina plemena s kojom je slavio obred Prve noæi. I Norija i sama stara Haduma kao da su vjerovale da je njegov duh ušao u njih i daje zaèeo novi život. Oèekivale su da æe roditi djeèaka s plavim oèima poput njegovih. Èak su mu htjele dati Džondalarovo ime. Upitao je samog sebe je li tako i bilo. Jesu li se njegov i Norijin duh pomiješali i zaèeli novi život?Hadumino naselje nije bilo udaljeno, a nalazilo se èak na pravom smjeru, sjeverozapadno. Pomislio je kako bi mogli svratiti k njima i posjetiti ih, no nije bio siguran hoæe li ih uopæe pronaæi. Oni su se pojavili na mjestu gdje

su Džondalar i njegov brat prenoæili. Znao je da njihove špilje leže ne samo zapadno od Sestre, nego i od Velike Majke Rijeke, no nije znao gdje toèno. Prisjeæao se da su ponekad lovili u podruèju izmeðu dviju rijeka, no to mu nije baš jako pomoglo. Vjerojatno ipak nikad neæe doznati da li je Norija rodila to dijete.Ejla je razmišljala kako valja prièekati da stignu do Džonda-larova doma prije no što zaènu djecu, a zatim joj misli skrenu na njegov narod. Muèilo ju je hoæe li im biti prihvatljiva. Nakon susreta sa Saramudoncima osjeæala se malo sigurnija, znajuæi da æe negdje na svijetu biti mjesta za nju, no nije bila sigurna da æe tako biti sa Zelandoncima. Sjeæala se s kakvom je odbojnošæu Džondalar reagirao otkrivši da je odrasla u Plemenu, a i njegovaèudnog ponašanja prethodne zime koju su proveli s Mamutoncima.Dijelom je to bilo i zbog Raneka. Shvatila je to prije odlaska, iako joj to u poèetku nije bilo jasno. Rasla je ne poznajuæi ljubomoru. Ljudi iz Plemena nikad ne bi priznali ljubomoru na neku ženu, èak ni kad bi poznavali takav osjeæaj. A Džondalarovo èudno ponašanje dijelom je proizašlo i iz njegove zabrinutosti kako æe njegovi prihvatiti Ejlu. Sada je znala da mu je, iako je voli, neugodno što je živjela s Plemenom, a osobito se stidio njezina sina. Istina, èinilo se da ga to više ne muèi. Štitio ju je i nije se dao zbuniti kad se njezina prošlost s Plemenom pojavila pred Saramudoncima, no onakvi njegovi osjeæaji sigurno su na neèemu izrasli.Jamaèno, voljela je Džondalara i htjela je živjeti s njima. Sada je bilo prekasno za predomišljanje, ali nadala se da nije pogriješila odluèivši da poðe s njim. Iznova je poželjela da joj njezin totem Spiljskog Lava pošalje neki znak daje ispravno odluèila, no takav se znak uporno nije pojavljivao.Bliže nemirnoj vodenoj pustoši na mjestu gdje se Sestra ulijevala u Majku, mulj je zamijenio rastresito, usitnjeno i kalci-i" ni bogato praporasto tlo viših terasa.U tom mraznom svijetu, potoci i rijeke punili su se vodom od i .istaljenog leda s ledenjaèkih planinskih vrhova. Pri kraju toplijeg dijela godine, uz pomoæ jakih kiša koje su se u višim krajevima taložile kao snijeg, znalo se dogoditi da naglo zatopljenje otopi taj snijeg. To bi brze potoke pretvorilo u razorne bujice. Na zapadnoj strani planinskog lanca nije bilo jezera koja bi prirodno zadržala taj potop i ispuštala ga ravnomjernije, pa bi se poplava sama valjala niz strme padine. Bujica bi podizala pijesak i šljunak te ih ispirala u nabujalu rijeku, koja bi ih poslije nataložila u svom poplavnom podruèju.Središnje nizine, dno nekadašnjeg kontinentalnog mora, bile su uleknuæe izmeðu dvaju velikih planinskih lanaca na istoku i zapadu, i visoravni na sjeveru i jugu. Na mjestu gdje su se spajale, Sestra je bila gotovo jednako velika kao Majka i donosila je vodu dijela tih nizina iz cijele zapadne strane planinskog lanca, koji se u velikom luku svijao prema sjeverozapadu. Rijeka Sestra jurila je najnižim dijelom ravnice noseæi Svoj dar naplavne vode Velikoj Majci svih rijeka, no njezinu su brzu struju odbijale više vode veæ vrhom pune Majke. Odgurnuta natrag, rasula je svoje darove u niz vrtložnih uzvratnih struja i široku razornu poplavu.Oko podneva Ejla i Džondalar približili su se moèvarnoj divljini napola potopljenog niskog raslinja. Tu i tamo bilo je drveæa, koje je donjim dijelovima veæ bilo uronjeno u vodu. Što su se više približavali, Ejli se èinilo da je sve jaèa sliènost tog kraja s moèvarama istoènog ušæa, osim što su struje i protustruje rijeka koje su se tu spajale bile u divljim vrtlozima. Ovdje su, po hladnijem vremenu, manje dosaðivali kukci, no trule lešine raspadnutih i dijelom požderanih životinja dovuèenih poplavom, uspješno su ih zamijenile. Na jugu se iz ružièaste magle uzdizao masiv sgustim šumovitim obroncima.-Jamaèno su to ona šumovita brda o kojima nam je Karlono govorio - reèe Ejla.- Da, ali nisu to samo brda - reèe Džondalar. - Viša su nego što misliš i prostiru se nadaleko. Velika Majka Rijeka teèe prema jugu dok ne doðe do te zapreke. Ove ju planine skreæu prema istoku.Jahali su oko velike tihe vode, odvojene od brzih voda i zaustavili se na istoènom rubu nabujale rijeke uzvodno od ušæa. Gledajuæi golemu vodu na drugoj strani, Ejla shvati zašto je Džondalar upozoravao na teški prijelaz preko Sestre. Blatnjave vode

354 355 trgale su drveæe èije korijenje nije dovoljno duboko prodrlo u rio mjesta, koja su u sušnijem dijelu godine bila niski otoci okruženi rukavcima. Voda je kružila oko vitkih stabala vrbe i breze. Mnoga su stabla bila povijena na neobièan naèin, a ogoljele grane koje je voda dovukla iz šuma smještenih uzvodno, zapinjale su u blatu na obalama ili se vrtjele u rijeci.U sebi se Ejla pitala hoæe li uopæe moæi prijeæi rijeku. - Gdje misliš da treba prijeæi? - upitala je Džondalara.Džondalar se sjeti velikog ramudonskog èamca, koji je spasio Tonolana i njega nekoliko godina prije, i poželi da se nešto takvo opet pojavi i prenese ih prijeko. Na sjeæanje na brata opet ga probode tuga, sada popraæena i brigom za

Ejlu.- Jasno je da ovdje ne možemo prijeæi - reèe on. - Nisam znao da æe biti ovako. Morat æemo poæi uzvodno i potražiti neko mirnije mjesto. Samo da ne bude kiše, jer još jedan onakav prolom oblaka i sve bi se ovo našlo pod vodom. Nije ni èudo što je ono ljetno taborište napušteno.- Pa ne bi valjda rijeka došla tako visoko? - upita Ejla široko razrogaèivši oèi.- Mislim da još neæe, ali mogla bi. Sva voda, koja se slijeva niz one planine, na kraju æe završiti ovdje. Nagla poplava mogla bi se spustiti niz onaj potok koji je tekao blizu tog logora. Vjerojatno da, i to èesto. Bolje da požurimo. Moglo bi biti opasno ako kiša opet poène - reèe Džondalar gledajuæi u nebo. Galopom je potjerao pastuha i nastavio tako brzim korakom da ih je Vuk teško pratio. Nakon nekog vremena opet je usporio, ali ne na onako polagan korak kakvim su napredovali prije.S vremena na vrijeme Džondalar bi stao i promatrao rijeku i njezinu drugu obalu, a zatim bi nastavio prema sjeverunapeto gledajuæi nebo. Na nekim je mjestima rijeka izgledala malo uža, no bila je tako velika i puna da je bilo teško procijeniti. Ne našavši prikladno mjesto za prelazak, jahali su gotovo do mraka, a Džondalar je tražio da nastave prema što višem tlu.Stali su i podigli šator tek kad je postalo premraèno da bi dalje mogli napredovati.- Ejla! Ejla! Probudi se! - govorio je Džondalar nježno je tresuæi.- Moramo krenuti.- Što? Što? Što se dogaða? - reèe Ejla.Obièno se budila prije njega i sada ju je zbunilo tako rano buðenje. Odgurnuvši svoje krzno, osjetila je hladni povjetarac, a zatim primijeti da je ulaz u šator otvoren. Vani se vidjelo jedino slabo svjetlo u oblacima. Na tom slabom sivkastom svjetlu jedva se naziralo Džondalarovo lice, no i tako je vidjela da je zabrinut i zadrhtala je.- Moramo poæi - reèe Džondalar. Cijele noæi nije gotovo nimalo spavao. Nije znao objasniti osjeæaj da moraju što prije preko rijeke, no taj je osjeæaj bio tako jak da ga je od straha, ne zasebe nego za Ejlu, stezalo u želucu.Ustala je ne pitajuæi zašto. Znala, je da je ne bi probudio da se nešto ne dogaða. Brzo se obukla i izvadila stvari za paljenje vatre.- Bolje da jutros ne palimo vatru - reèe Džondalar. Namrštila se i klimnula. Natoèila je hladnu vodu za piæe,a suhu su hranu žvakali spremajuæi stvari. Na kraju, Ejla potraži Vuka, no nije ga bilo.- Gdje je Vuk - upita Ejla s razoèaranim glasom.- Vjerojatno lovi. Veæ æe on nas stiæi. Uvijek nas sustigne.- Zazviždat æu mu - reèe ona i jutarnjim se zrakom propara poznati zvuk kakvim ga je obièno zvala.- Hajde, Ejla, moramo krenuti - reèe Džondalar, opet razdr-ažen natezanjem oko Vuka.- Ne idem bez njega - reèe ona i zazviždi još glasnije i nestrp-ljivije.

- Ako ne naðemo prijelaz prije kiše, neæemo moæi preko - reèe Džondalar.- Ne možemo li jednostavno nastaviti uzvodno? Rijeka se mora jednom smanjiti, zar ne? - pobuni se ona.- Kad poène kiša, samo æe rasti. Èak æe i uzvodno biti veæa nego ovdje, a ne znamo kakve æe se sve rijeke slijevati niz one planine. Lako bi nas mogla dohvatiti bujica. Dolando kaže da su velike poplave èeste kad poènu kiše. A mogla bi nas zaustaviti i neka druga rijeka koja se ulijeva u ovu. A što æemo onda? Oko planina? Moramo prijeæi dok još možemo - reèe Džondalar. Uz-jahao je konja i odozgora pogledao ženu koja je stajala pokraj kobile, upregnute u saonice.Ejla mu okrenu leða i iznova zazviždi.- Ejla, moramo poæi.- Zašto ne bismo malo prièekali? Doæi æe on.- On je samo životinja, tvoj mi je život važniji nego njegov.Okrenula se i pogledala ga, a zatim namrštila i okrenula. Je listvarno tako opasno, ili je on samo nestrpljiv? Ako jest, ne bi li joj njegov život trebao biti važnijim od Vukovog? U tom se trenutku Vuk zatrèi pred njih. Ejla duboko uzdahnu s olakšanjem i raširi

356 357

ruke da doèeka njegov skok, šape na ramenima i lizanje lica. Na Njisku se uspela pomažuæi se jednom od motki, a zatim davši Vuku znak da se ne udaljava, krenu za Džondalarom i Trkaèem.Nije bilo zore. Malo po malo postajalo je svjetlije, no nije se potpuno razdanilo. Oblaci su ostali nisko, jednolièno prekrivajuæi nebo, a u zraku se osjeæala vlaga. Kad su kasnije stali da se odmore, Ejla napravi topli èaj i krepku juhu od suhe hrane. Dodala je još i nešto zaèina. Èinilo se da su èaj i topla juha malo olakšali Džondalarove brige, no one su se vratile kad je primijetio da se skupljaju tamniji oblaci.Požurivao ju je da što brže pokupi stvari i krenuli su dalje. Džondalar je napeto promatrao nebo gledajuæi kuda æe krenuti neizbježna oluja. Promatrao je i rijeku, tražeæi mjesto za prijelaz. Nadajuæi se da æe brza i zapjenjena rijeka malo usporiti, tražio je šire i ravnije mjesto ili otok ili pliæak. Napokon, bojeæi se da æe oluja navaliti uskoro, on odluèi da pokušaju prijeæi premda uskovitlana Sestra nije izgledala ništa mirnija nego drugdje. Znajuæi da æe, kad kiša poène, sve postati još gore, krenuo je prema dijelu obale, kojem je bilo lakše priæi. Stali su i sjahali.- Što misliš, da pokušamo prejahati? - upita Džondalar, nervozno gledajuæi u prijeteæe nebo.Ejla promotri brzu rijeku i naplavine koje je nosila. Cesto su prolazila cijela velika stabla, a bilo je i mnogo manjeg slomljenog drveæa, koje je rijeka donijela iz planina. Zadrhtala je vidjevši veliku napuhnutu lešinu jelena s rogovima upletenim u krošnju dr-veta, naplavljenog uz obalu. Strahovala je za njihove konje.- Mislim da æe im biti lakše bez nas na leðima - reèe ona. - Trebali bismo preplivati uz njih.- Tako sam i mislio - reèe Džondalar.- Ali trebat æe nam uže - reèe ona.Izvukli su kraæu užad i provjerili jesu li košare s hranom, šatorom i ono nekoliko vrijednih stvari dobro uèvršæene. Ejla oslobodi Njisku od sanjki, procjenjujuæi da bi joj s punom ormom moglo biti preopasno plivati preko rijeke, nonisu htjeli tek tako ostaviti motke i zdjelasti èamac.Zato su užadima privezali duge motke, jednu uz drugu. Džondalar je jedan kraj prièvrstio uz rub zdjelastog èamca, a Ejla drugi uz remen koji je prije držao Njiskin samar. Napravila je glatki èvor koji je mogla lako razvezati bude li potrebno. Zatim je èvršæe privezala još jedno uže uz ono koje je išlo iza kobilinih prednjih nogu i preko prsa.Slièno je uže Džondalar privezao na Trkaèa. Zatim je skinuo èizme, obojke i tešku gornju odjeæu, koja bi ga kad se natopi mogla opteretiti i otežati mu plivanje. Te je stvari umotao i postavio na vrh samara, a na sebi je zadržao donju tuniku i gaæe. Ejla je uèinila isto. Èak i mokra, koža jedonekle grijala.Životinje su osjetile nestrpljivost i napetost ljudi, a uznemirila ih je i nabujala voda. Konje je mrtvi jelen uplašio i isprekidano su kaskali sitnim koracima, tresli glavama i kolutali oèima, strižuæi uzdignutim ušima. Vuk je prišao vodi da pogleda jelena, no nije ulazio.- Što misliš, hoæe li konji moæi? - upita Džondalar. Prve sukapi kiše poèele padati.- Nervozni su, ali mislim da æe izdržati, osobito zato što smo mi uz njih, no ne znam kako æemo s Vukom - reèe Ejla.- Ne možemo ga prenijeti. Morat æe sam... znaš to - reèe Džondalar, ali vidjevši njezinu uznemirenost, doda: - Vuk je dobar plivaè. On to može.- Nadam se - reèe ona grleæi Vuka.Džondalar primijeti da kapljice postaju sve krupnije i èešæe. - Bolje da krenemo - reèe on, uzimajuæi Trkaèev ular, buduæi mu je povodac veæ bio privezan otraga. Na trenutak je sklopio oèi i zazvao sreæu. Pomislio je na Ðoni, Veliku Majku Zemlju, no nije se mogao sjetiti što bi joj mogao obeæati kao uzvrat za sigurnost. Ipak ju je u sebi zamolio da im pomogne pri prelasku Sestre. Znao je da æe jednoga dana morati pred Majku, no nije htio da to budeveæ sada, a još manje je bio spreman izgubiti Ejlu.Pastuh je tresao glavom i pokušavao se udaljiti od rijeke prema kojoj ga je Džondalar vodio. - Smiri se, Trkaèu - govorio mu je. Hladna mu je voda strujala oko bosih stopala i omotanih nogu. Ušavši u vodu, Džondalar pusti Trkaèev ular i zamota uže oko èlanka, te zapliva za njim, puštajuæi konja da sam povede preko rijeke.Ejla nekoliko puta omota oko zglavka uže koje je Njiski bilo prièvršæeno oko grebena. Kraj užeta provukla je još ispod tih za-motaja i èvrsto ga uhvatila šakom. Zatim krenu za visokim muškarcem, hodajuæi uz Njisku. Povukla jei drugo uže, kojim su bili prièvršæeni èamac i motke, provjeravajuæi da se nije zaplelo.Odmah je osjetila hladnoæu vode i snagu struje. Pogledala je natrag. Vuk je još uvijek stajao na obali, zalijeæuæi se naprijed - natrag, cvileæi i oklijevajuæi uæi u brzu rijeku. Pozvala ga je. Trèkarao je gledajuæi u vodu i sve veæi razmak koji ga je dijelio od žene. Odjednom je, baš kada je kiša poèela jaèe padati, sjeo i poèeo zavijati. Ejla zazviždi i on se, nakon još nekoliko zaleta i

358 359 odustajanja, baci u vodu i zapliva prema njoj. Ejla se opet okrenu kobili i rijeci pred sobom.Kiša je padala sve jaèe, i izravnavala nemirne valove u daljini. Izbliza, Ejla je vidjela da je rijeka posuta s još više naplavina no što je mislila. Odlomljene grane i panjevi vrtjeli su se i sudarali oko nje. Na nekim je granama još bilolišæa; neki su komadi bili potopljeni i gotovo nevidljivi. Još su gore bile napuhnute životinjske lešine. Mnoge su bile razderane snagom bujice koja ih je dohvatila i pomela sa sobom niz planinu u blatnu vodu.Vidjela je nekoliko brezinih miševa i borovih voluharica. Velikog suslika, podzemnu vjevericu, bilo je teže prepoznati; svijetlosmeðe krzno potamnjelo je, a kitnjasto krzno na dugom repu bilo je slijepljeno. Leming s dugombijelom zimskom dlakom, koja se probijala iz ljetnog crnog krzna, plutao je s nogama, u zraku. Vjerojatno ga je bujica donijela iz visokih planina, iz podruèja blizu snijega.Proplutala je i divokoza sa slomljenim rogom i oderanom polovicom glave na kojoj su se vidjeli ružièasti mišiæi. Vidjevši lešinu mladog snježnog leoparda, Ejla se okrenu da vidi gdje je Vuk, no nije ga bilo na vidiku.Primijetila je, meðutim, da se uže koje se vuklo za kobilom zapleo za naplavinu, odlomljeni panj s korijenjem koji je Njisku nepotrebno dodatno opteretio i usporavao je. Ejla je potezala i trzala uzetom, pokušavajuæi privuæi drva, no ono se iznenada samo odvoji. Ostala je samo mala rašljasta grana koja nije izazivala takve teškoæe. Ejlu je zabrinulo što ne vidi Vuka ne primjeæujuæi da je bila toliko u vodi da ne može daleko vidjeti. Ipak, to ju je uznemirilo, osobito zato što nije mogla ništa uèiniti. Zazviždala je, no nije mogla biti sigurna da ju je èuo u buci brze rijeke.Okrenula se i dobro pogledala Njisku, brinuæi se da ju je možda onaj teški panj možda premorio, no kobila je još uvijek lako plivala. Pogledavši naprijed s olakšanjem je uoèila Trkaèa uz kojega je plivao Džondalar. Povlaèila je i trzala slobodnom rukom, trudeæi se da ne preoptereti suviše uže. Od napora i hladne vode njezino je tijelo drhtalo. Osjeæala je da im za plivanje preko rijeke treba užasno mnogo vremena. Suprotna je strana još uvijek izgledala daleko. Na poèetku drhtanje i nije bilo tako jako, no nakon nekog vremena u hladnoj vodi postalo je sve jaèe i nije prestajalo. Mišiæi su joj se jako napeli, a zubi cvokotali.Iznova je potražila Vuka, no još ga uvijek nije vidjela. Uèini joj se da se mora vratiti po njega. Jako je drhtala. Pomislila je da bi se i Njiska mogla vratiti, no kad je pokušala govoriti èeljusti su joj bile tako napete i tako su se tresle da ništa nije uspjela izgovoriti "Ne Njiska ne bi trebala iæi. Sama æu." pomislila je. Pokušala je odmotati uže koje je vezala oko zgloba, no ono se stegnuto i zaplelo, a ruka joj je tako obamrla da ju je tek malo osjeæala. Možda bi se Džondalar mogao vratiti? Gdje je Džondalar? Je h u rijeci? Je li se vratio po Vuka? Opet se u to uže zaplela klada. Morat æu... nešto... povuæi nešto... i odvezati uže... preteško je zaNJ1SDrhtanje je prestalo, no mišiæi su joj se tako napeli da se više nije mogla ni maknuti. Sklopila je oèi da bi se odmorila. Bilo je tako dobro zatvoriti oèi... i odmoriti se.

360 361 22Jtijla je veæ bila gotovo izgubila svijest kad je pod sobom osjetila tvrdo kamenje. S mukom se pokušavala uspraviti na noge dok ju je Njiska vukla za sobom po kamenitom dnu. Napokon je napravila nekoliko koraka po šljunku obale na rijeènom zavoju, a zatim je pala. Uže koje joj je još uvijek bio èvrsto stegnuto oko èlanka, potezalo ju je amo-tamo, no zaustavilo je kobilu.Džondalar je veæ drhtao u prvoj fazi hipotermije kad je došao od obale. I Ejla bi bila brže prešla preko rijeke da se za Njiskino uže nije uhvatilo previše naplavina koje su znatno usporile kobilino napredovanje. Dok se vodom natopljeni èvor nije razvezao i oslobodio je tereta, èak je i Njiski u hladnoj rijeci veæ postalo teško.Na nesreæu, hladnoæa je Džondalaru kad je tek stigao do obale toliko poremetila rasuðivanje da nije postupao najlogiènije. Navukao je vanjsku krznenu parku preko mokre odjeæe i pošao tražiti Ejlu pješice, vodeæi konja, ali krenuo je na pogrešnu stranu. Napor ga je zagrijao i razbistrio. Voda ih je oboje odvukla nizvodno, no njoj je trebaloviše vremena da prijeðe, pa ju je struja morala odvuæi dalje. Okrenuo se natrag. Trkaè zarže i, zaèuvši Njiskin odgovor, Džondalar potrèi prema njoj.Ejla je ležala na leðima na kamenitoj obali, pokraj strpljive kobile, a oko ruke joj je još uvijek bilo privezano uže. Džondalar pojuri prema njoj, a srce mu je od straha udaralo kao da æe iskoèiti. Èim se uvjerio da Ejla još diše,

zagrlio ju je i privio uza se, a oèi mu se napune suzama.- Ejla, Ejla! Živa si! - vikao je. - Tako sam se uplašio da tenema. A tako si hladna!Morao ju je zagrijati. Olabavio je uže koje je ženi stezalo ruku i podigao je. Ona se promeškolji i otvori oèi. Mišiæi su joj bili napeti i tvrdi i jedva je govorila, no upinjala se nešto reæi. Prignuo se k njoj.- Vuk. Naði Vuka - rekla je promuklim šaptom.- Ejla, moram se pobrinuti za tebe!- Molim te. Naði Vuka. Previše... sinova izgubila. Neæu i Vuka- govorila je kroz stisnute zube.Oèi su joj bile tako pune tuge i molbe da nije mogao odbiti.- Dobro. Potražit æu ga, ali prvo moram zbrinuti tebe. Veæ je jako kišilo. Ponio je Ejlu blagom padinom koja je završavala malom zaravni s vrbikom, nešto grmlja i trske i, na kraju, nekoliko borova. Potražio je ravno mjesto po kojem ne teèe voda i brzo postavio šator. Za zaštitu od vlage iz namoèenog tla, preko prostirke je položio i mamutovu kožu. Unijevši Ejlu i stvari, razmotao je krzna za spavanje. Skinuo je svoju i njezinu mokru odjeæu, umotao Ejlu u krzna i uvukao se k njoj.Nije baš bila u nesvijesti, nego nekako omamljena. Koža joj je bila hladna, a tijelo ukoèeno. Pokušao ju je ugrijati svojim tijelom. Laknulo mu je kad je opet zadrhtala; to je znaèilo da se iznutra zagrijava. Ali èim joj se poèela vraæati svijest, odmah se sjetila i Vuka, i nerazumno, gotovo divlje, zahtijevala je da ga poðe tražiti.- Ja sam kriva - govorila je kroz cvokoæuæe zube. - Ja sam mu rekla da skoèi u rijeku. Ja sam mu zviždala. Vjerovao mi je, moram naæi Vuka. - Pokušavala je ustati.- Ejla, pusti sad Vuka. Ne znaš ni gdje bi ga poèela tražiti- govorio joj je pokušavajuæi ju zadržati.Drhæuæi i histerièno dašæuæi, pokušavala se izvuæi iz krzna.- Moram ga naæi- Ejla, pusti, ja æu. Ostani ovdje, ja æu ga potražiti - govorio je, pokušavajuæi je uvjeriti da ostane pod toplim krznima. -Obeæaj mi da æeš biti ovdje i da se neæeš otkrivati.- Naði ga, molim te.Brzo je nabacio suhu odjeæu i parku. Izvadio je nekoliko kocaka sušene hrane, pune hranjive masnoæe i bjelanèevina.- Idem. Pojedi ovo i ne izlazi iz krzna.Ona ga zgrabi za ruku. - Obeæaj mi da æeš ga tražiti - rekla je, gledajuæi u njegove zabrinute oèi. Još je uvijek drhtala, no sada kao da je veæ lakše govorila.On se zagleda u njezine sivoplave oèi, pun brige za nju. Privukao ju je bliže u èvrsti zagrljaj. - Tako sam se bojao dasi mrtva.Ona mu se privije još jaèe, upijajuæi sigurnost iz njegova zagrljaja i njegove ljubavi. -Volim te, Džondalare, i ne bihte nikada htjela izgubiti, ali, molim te, naði Vuka. Ne bih mogla podnijeti da ga izgubim. On mi je kao dijete... kao sin. Ne bih podnijela gubitak još jednoga sina. - Glas joj se slomi u jecaju, a oèi ispu-niše suzama.Odgurnuo se i pogledao joj u oèi. - Potražit æu ga. Ali, Ejla, ne mogu ti obeæati da æu ga naæi, a i ako ga naðem, ne mogu ti obeæati da æe biti živ.

362 363 Oèi joj se ispune strahom i užasom. Sklopila ih je i kimnula. - Samo ga ti pokušaj naæi - rekla je.U trenutku kad je krenuo nije bio siguran da æe stvarno tražiti Vuka. Zapravo je kanio potražiti drva za vatru kako bi mogli napraviti juhu i èaj, kao i pobrinuti se za konje, ali obeæanje je obeæanje. Njiska i Trkaè stajali su u vrbiku; pokrivaèi i Njiskin povodac još su bili na njima, no zasad se èinilo da im je dobro, pa je Džondalar krenuo niz padinu.Stigavši do rijeke nije još znao kamo bi krenuo, no napokon je odluèio pokušati nizvodno. Navukavši kapuljaèu, zaštitivši glavu od kiše, krenuo je obalom, pregledavajuæi hrpe granja, drveæa i drugih naplavina. Našao je mnogo mrtvih životinja i jednako tako mnogo mesoždera i strvinara, kako èetvoronožnih, tako i krilatih, koji su se hranili onim što je rijeka donijela. Bio je tu i èopor južnjaèkih vukova, ali nijedan nije bio slièan Vuku.Napokon se okrenuo i krenuo natrag. Pomislio je da bi mogao poæi uzvodno, no nije mu se èinilo da bi tamo bio bolje sreæe. U stvari, nije oèekivao da æe naæi Vuka i on iznenada shvati da ga to rastužuje. Vuk je ponekad znao

dosaðivati, no Džondalar je s vremenom stvarno zavolio tu inteligentnu zvijer. Znao je da æe mu nedostajati i da æeEjla biti oèajna.Došao je do stjenovite obale gdje je našao Ejlu i odatle je krenuo oko rijeènog zavoja, ne znajuæi koliko bi dalje trebao krenuti, osobito kad se pokazalo da rijeka raste.Odluèio je da bi trebao odmaknuti šator što dalje od rijeke èim Ejla dovoljno ojaèa. Možda bih trebao prestati tražitii pogledati kako je njoj, pomislio je oklijevajuæi. A možda bih mogao još malo; pitat æe me jesam li pogledao s objestrane.Krenuo je uz rijeku, probijajuæi se oko hrpa drvlja i granja, no vidjevši velièanstveni obris zlatnog orla koji je kliziona raširenim krilima stao je i zadivljeno ga pogledao. Iznenada, velika dostojanstvena ptica skupi svoja moæna krila i obruši se prema obali, a zatim se brzo uzdigne s velikim suslikom u kandžama.Nešto dalje, tamo gdje je ptica našla svoj obrok, snažan je pritok davao svoj prilog vodama Sestre. Džondalaru se uèinilo da vidi nešto poznato na širokom potezu pješèane obale gdje su se vode spajale i prepoznavši to, osmjehnuo se. Bio je to zdjelasti èamac. Prišavši bliže, namrštio se i potrèao prema njemu. U vodi pokraj èamca sjedila je Ejla držeæi Vukovu glavu u krilu. Rana iznad njegova lijevog oka još je krvarila.- Ejla! Što tu radiš? Kako si došla ovamo? - bjesnio je, više od straha i brige, nego od ljutnje. - Džondalare, on je živ - rekla je tresuæi se od straha i takoteško dišuæi da ju je bilo teško razumjeti. - Ranjen je, ali živ!Skoèivši u rijeku, Vuk je plivao prema Ejli, no kad je dostigao prazni laki èamac koji je klizio nad vodom, stavio je šape na motke koje su bile prièvršæene uza nj. Ostao je uz te poznate predmete i puštao da ga oni održavaju na vodi. Tako je ostao sve dok se èvor nije olabavio i èamac poèeo divlje skakati po valovima, a onda ga je to odbacilo na teški panj koji je plutao, gotovo potpuno uronjen u vodu. Bili su veæ gotovo na drugoj strani. Èamac se nasukao na pjeskovitu obalu i povukao za sobom motke na kojima se uhvatio vuk. Udarac ga je ošamutio, no još je gore bilo to što je bio napola uronjen u vodu. I vukove je hipotermija mogla ubiti i mogli su se smrznuti.- Doði, Ejla, opet drhtiš. Moramo se vratiti. Zašto si izišla?Rekao sam ti da æu ga potražiti - reèe Džondalar. - Evo, ponijetæu ga. - Podigao je Vuka iz njezina krila i pokušao joj pomoæi daustane.Nakon nekoliko koraka shvatio je da æe povratak do šatora biti težak. Ejla je jedva hodala, a Vuk je bio velik i težak, a natopljeno ga je krzno èinilo još težim. Nije ih mogao oboje nositi, a znao je da mu Ejla ne bi dopustila da sada ostavi Vuka i vrati se po njega poslije. Kad bi bar znao zazviždati onako kao Ejla... ali zašto ne može? Džondalar je razvio zvižduk za dozivanje Trkaèa, ali se nije baš jako trudio da ga nauèi da se odazove. Nikad mu tonije trebalo. Mladi je pastuh uvijek dolazio kad bi Ejla zviždukom dozivala Njisku.A možda bi Njiska došla ako zazviždi? Ako ništa drugo, mogao bi pokušati. Oponašao je Ejlin poziv, nadajuæi se daje dovoljno blizu, a za sluèaj da se konji ne odazovu odluèio je nastaviti. Podigao je Vuka na ruke i pokušao jednom rukom podržati Ejlu.I prije nego su došli do gomile naplavljenoga drvlja veæ je bio premoren. Iscrpljenosti se odupirao èistom snagom volje. I on je preplivao veliku rijeku, prenio Ejlu uz strminu i postavio šator, a zatim je lutao obalom tražeæi Vuka. Zaèuvši rzanje podigao je pogled, a opazivši konje osjeti kako ga preplavljuje radost i olakšanje.Vuka je postavio na leða Njiski, koja ga je veæ ranije bila nosila i navikla se na to. Zatim je pomogao Ejli da se popne na Trkaèa i poveo ga kamenitom obalom, dok ih je Njiska slijedila. Na strmini se Ejla, drhteæi u mokroj odjeæi, teško održavala na konju, dok je kiša padala sve jaèe. Ali polako su ipak stigli do šatora pokraj vrbika.

364 365 Džondalar je pomogao Ejli da siðe i unio ju je u šator. Od smrzavanja ona je opet poèela gubiti razum i histerizirati za Vukom. Natjerala ga je da ga odmah unese u šator i obeæa kako æe ga osušiti. Prekopao je cijelu prtljagu tražeæièime æe to uèiniti, a kada je ona zatim zatražila, da Vuka unese u njihova krzna za spavanje, odluèno je odbio. Pomogao joj je da se svuèe i omotao ju je krznima, a ona je nekontrolirano jecala.Iznova je izišao, skinuo Trkaèev oglav i pokrivaèe s oba konja, zahvalno ih potapšao i izgovorio im nekoliko rijeèi zahvale. Znao je da konji, iako su živeæi na otvorenom navikli na hladnoæu, ne vole kišu i nadao se da im neæe štetiti. Tek se tada, napokon, vratio u šator, svukao i uvukao k ženi koja se snažno tresla. Ejla se privila uz Vuka, a Džondalar iza nje, pokrivajuæi je svojim tijelom. Okružena s jedne strane toplim vuèjim krznom, a s druge toplim muškarèevim tijelom, Ejla je polako prestala drhtati i oboje su popustili svojoj iscrpljenosti i zaspali.

Ejlu je probudio vlažan jezik koji je osjetila na licu. Odgurnula je Vuka, sretno se osmjehujuæi, a onda ga zagrlila. Uhvativši mu glavu, pozorno je pregledala ranu na njoj. Kiša je oprala prljavštinu, a i krvarenje je prestalo. Èinilo se da mu je zasad dobro, a poslije æe mu veæ dati neke lijekove. Nije toliko oslabio od udarca u glavu, koliko od hladnoæe, pa su mu san i toplina bili najbolji lijek. Tada Ejla shvati da je Džondalar grli u snu i ostala je tako, u njegovu zagrljaju i grleæi Vuka, i slušajuæi kako kiša bubnja po šatoru.Malo-pomalo prisjeæala se dogaðaja prethodnoga dana: kako se probijala kroz grmlje i naplavine, lutala obalom tražeæi Vuka; boli na ruci gdje ju je uže prejako stezalo; kako ju je Džondalar nosio. Sjetivši se kako joj je on blizu osmjehnula se i sjetila kako je dizao šator. Bilo joj je malo neugodno što mu, onako ukoèena od hladnoæe da se nije mogla pomaknuti, nije pomogla.Vuk joj se izvukao iz zagrljaja i izišao, njuškom odmaknuvši preklop na šatoru. Èula je kako Njiska njišti i to ju je toliko obradovalo da joj je gotovo odgovorila, no sjetila se da Džondalar spava. Poèela se brinuti kako je konjima vani na kiši. Bili su navikli na suhu klimu, a ne ovu vlagu i kišu. Odgovarala im je i velika hladnoæa, ako je suho. Onda se sjeti da je vidjela konje pa ih mora biti i koji žive u ovome kraju te da konji imaju debelo i gusto donje krzno koje èuva toplinu i kad je mokro. Na kraju je zakljuèila da æe vjerojatno izdržati na kiši ako ne bude padala bez prestanka. Sjetila se da, iako se radovala dugim kišovitim sjevernim proljeæima i njihovim toplim rosuljama i kišicama, ne voli teške jesenje kiše koje su padale u ovome južnom kraju. Špilja Brunova plemena bila je na jugu i èesto je u proljeæe prilièno jako kišilo, no nije se sjeæala ovakvih proloma oblaka. Nisu svi južni krajevi bili jednaki. Pomislila je da bi mogla ustati, no prije nego što je to pokušala opet je zaspala.Kad se opet probudila, Džondalar se pokraj nje okretao. Ležeæi umotana u krzna, osjetila je da se nešto promijenilo, no nije se mogla sjetiti što bi to moglo biti, a onda joj sine da je to zapravo nestao zvuk kiše koja je prestala. Ustala je i izišla iz šatora. Bilo je kasno poslijepodne i znatno svježije nego prije, pa je požalila što se nije toplije odjenula. Obavila je malu nuždu za jednim grmom, a zatim prišla konjima koji su pasli na travnjaku pokraj vrbika kroz kojeg je tekao potok. Vuk je bio s njima. Svi su joj prišli i ona ih je neko vrijeme èeškala i prièala im, a zatim se vratila u šator i legla u krzna pokraj usnulog muškarca.- Hladna si, ženo! - reèe on.- A ti si fino topao - reèe ona, privlaèeæi mu se bliže.Ovio je ruke oko nje i dahom joj grijao vrat, s olakšanjem što joj se toplina tako brzo vratila. Dugo joj je trebalo da se zagrije nakon ledene vode. - Ne znam što mi je bilo kada sam te pustio da ostaneš tako mokra na hladnoæi - reèeDžondalar. - Nismo smjeli prelaziti tu rijeku.- A što smo drugo mogli? Bio si u pravu. Veæ je kišilo i moralismo prijeæi, a bilo bi još gore da smo èekali da prijeðemo onurijeku koja dolazi s planine - reèe ona.- Da smo ranije krenuli od Šaramudonaca, kiša nas ne bi ni uhvatila. A ne bi bilo ni izdaleka tako teško prijeæi Sestru - nastavljao je Džondalar optužbama.- Ali ja sam kriva što nismo krenuli ranije. I Karlono nam je rekao da moramo prijeæi prije kiša.- Ne, ja sam kriv. Znao sam kakva æe biti ova rijeka. Da sam se potrudio, mogli smo poæi ranije. A da smo ostavili èamac ne bi nam trebalo toliko vremena za prelazak preko planine i ne bi nas toliko usporilo. Bio sam glup.- Džondalare, zašto se optužuješ? - reèe Ejla. - Nisi ti glup. Nisi mogao predvidjeti što æe se dogoditi. Èak ni Oni koji služe Majku ne mogu uvijek sve predvidjeti. Nikad se ne zna. A mi smo uspjeli. Svi smo ovdje zahvaljujuæi tebi i svima nam je dobro, pa i Vuku. Imamo i èamac, a tko zna èemu æe nam još sve poslužiti.- Ali gotovo sam te izgubio - reèe on. Glavu je zabio u njezin

366 367 vrat i pritisnuo tako jako da ju je zaboljelo, ali nije se pobunila. - Ne mogu ti reæi koliko te volim. Toliko mi je stalodo tebe da su rijeèi premale da bi to mogle izraziti. Ne može se rijeèima reæi što osjeæam za tebe. - Stisnuo ju je tako jako kao da misli da æe je time uèiniti dijelom sebe i tako osigurati da je nikad više ne izgubi.I ona je njega èvrsto stisnula, puna ljubavi, želje da mu nekako olakša i sve jaèe želje za njim. I sjetila se što joj je èiniti. Poèela mu je ljubiti vrat, dahom mu draškajuæi uho. Odmah je reagirao. Poljubio ju je s divljom strašæu, milovao joj ruke i mijesio grudi, gladno sišuæi bradavice. Ovila je noge oko njega i prebacila ga preko sebe, a zatimraširila noge. On se povukao, pokušavajuæi svojim nabreklim udom pronaæi njezin otvor. Ona mu je rukom pomogla da uðe jednako nestrpljiva kao on. Ušavši u nju i osjetivši topli zagrljaj njezina dubokog izvora, zastenjao

je od neopisive nagle provale osjeæaja. Njegove brige i strahovi nestali su pred osj etilnom radošæu ovog èudesnog Dara Užitka kojim ga je Majka ispunila, i u njemu nije više bilo mjesta ni za što osim ljubavi. Njezine su reakcije potakle još veæu strast u njemu.Dok su se tako spajali i razdvajali osjeæao se tako dobro da više nije ni na što mislio. Osjeæao je kako u njemu rastevulkanska snaga, kako ga preplavljuju valovi strasti i iznenada, prije nego što je došao k sebi i shvatio što se dogaða, iz njega je provalilo. Još nekoliko zadnjih pokreta i kroz njega je prošlo još nekoliko završnih potresa divljeerupcije, a zatim topao osjeæaj punog opuštanja.Legao je na nju, hvatajuæi dah nakon velikog i naglog napora. Ona je, zadovoljena, sklopila oèi. Malo poslije on se prevrnuo s nje i sklupèao uz nju, a ona naslonila na njega.Spleteni zajedno sretno su ležali su i šutjeli. Nakon prilièno dugog vremena, Ejla tiho progovori. - Džondalare?Daaa? - promrmljao je. Bio je u ugodnom polusnenom stanju, ne pospan, nego jednostavno bez volje da se pomakne.- Koliko još ovakvih rijeka moramo prijeæi? - upita ga. On se prigne k njoj i poljubi ju u uho. - Ni jednu.- Kako ni jednu?- Ni jednu zato što nema više rijeka kao što je Sestra - objasni Džondalar.- Èak ni Velika Majka?- Cak ni ona nije tako brza i podmukla, ni tako opasna kao Sestra - reèe on. - Ali ni Veliku Majku neæemo prelaziti. Ostat æemo na ovoj strani najveæi dio puta do ledenjaèke visoravni. Kad se približimo ledu doæi æemo do mjesta gdje na drugoj strani žive ljudi koje bih želio posjetiti. Ali to je daleko odavde i tamo je rijeka tek nešto malo veæa nego planinski potok. - Okrenuo se i legao na leða. - To ne znaèi da nas ne èeka još nekoliko veæih rijeka koje æemo prelaziti, ali iza ovih ravnica Velika Majka grana se u više korita koja se razdvajaju i spajaju. Kad je opet vidimo u jednom koritu, bit æe veæ toliko manja da æeš je teško prepoznati kao Veliku Majku Rijeku.- Nisam sigurna ni da bih je prepoznala bez vode koju joj donosi Sestra - reèe Ejla.- Mislim da bi. Koliko god Sestra bila velika, Majka je još uvijek veæa. S druge strane u nju vodu donosi druga veæa rijeka, ispod Šumovitih planina kod kojih skreæe prema istoku. Tonolan i ja susreli smo se s nekim ljudima koji su nas tamo prevezli na splavi. S velikih planina na zapadu dolazi još nekoliko pritoka, ali mi æemo preko središnje ravnice iæi prema sjeveru i neæemo ih ni vidjeti. - Džondalar sjedne. Ovaj ga je razgovor naveo na razmišljanja o tome kako nastaviti putovanje, iako je bilo posve sigurno da æe dalje krenuti tek sutradan ujutro. Odmorio se i opustio i nije mu se više ležalo.- Neæemo prelaziti mnogo rijeka dok ne doðemo do visokih planina na sjeveru - nastavi on. - Tako su mi bar rekli Hadumini ljudi. Kažu da ima nekoliko brda, ali je to inaèe prilièno ravan kraj. Rijeke koje æemo vidjeti bitæe uglavnom samo rukavci Majke. Kažu da ona uglavnom krivuda svuda okolo. A to su dobra lovišta. Hadumini lovci stalno prelaze preko tih rukavaca da bi ovdje lovili.

- Hadumini lovci? Mislim da si mi nešto prièao o njima, ali nikad nisi rekao mnogo - reèe Ejla, koja je takoðer ustala i posegnula u svoju putnu košaru.- Nismo dugo ostali s njima... dovoljno samo za... - Džondalar je tu zastao, pomišljajuæi na Prve obrede kojeje slavio s lijepom mladom Norijom. Ejli je upao u uoèi neobièan izraz njegova lica; nešto kao samozadovoljstvo popraæeno blagom neugodom. - Bio je to obred... sveèanost - prekinuo je.- Sveèanost u èast Velike Majke? - upita Ejla.- Što... Da, zapravo da. Pozvali su me, odnosno Tonolana i mene da sudjelujemo u njima.- Hoæemo li ih posjetiti? - upita Ejla s ulaza u šator. Držala je šaramudonsku divokozju kožu kojom æe se obrisati kad se opere u potoku pokraj vrbika.- Rado bih, ali ne znam gdje žive - reèe Džondalar. Vidjevši njezino èuðenje, brzo je objasnio: - Neki od njihovih lovaca našli

368 369 su nas i pozvali Hadumu. Ona je odluèila da æe održati sveèanost i poslala glasnika po ostale. - Zastao je prisjeæajuæi se. - Haduma je bila impresivna žena. Ona je najstarija osoba koju sam ikad upoznao. Starija je i od samog Mamuta. Ona je majka šest naraštaja. - Ili se bar nadam da jest, pomislio je. - Doista bih je rado opet vidio, ali nemamo ih vremena tražiti. Vjerojatno je veæ mrtva. Ta-men, njezin sin, morao bi biti živ. samo on zna

zelandonski.Ejla iziðe, a Džondalar osjeti jaku potrebu da obavi malu nuždu. Brzo je navukao tuniku preko glave i pošao za njom. Držeæi ud i gledajuæi snažan mlaz žute tekuæine koja se, šireæi izrazit vonj, izlijevala na zemlju, upitao se je li Norija ikad rodila dijete za koje je Haduma rekla da æe se roditi i je li za to odgovoran organ kojeg on sada držiu ruci.Vidio je kako Ejla prilazi vrbiku noseæi na sebi samo divoko-zinu kožu prebaèenu preko ramena. Palo mu je na um da bi se i sam mogao okupati iako mu je za taj dan veæ bilo dosta hladne vode.Nije mu bilo teško moèiti se u hladnu vodu ako mora na primjer prijeæi rijeku, no dok je putovao s bratom nije mu se èinilo da je èesto pranje u hladnoj vodi tako važna stvar.Ona mu o tome nije govorila ništa, ali videæi kako njoj hladna voda nije nikakva zapreka, imao je dojam da hladnoæa ni njemu ne može biti isprika da izbjegne pranje, a morao je priznati da mu se sviða što ona tako svježe miriše. Ali ponekad je Ejla doslovno razbijala led da bi se okupala i on se èudio kako joj uspijeva izdržati takvu hladnoæu.Ali bar je bila zdrava i u punoj snazi. On je veæ bio pomislio da æe se zbog njezine promrzlosti morati ovdje smjestiti na nekoliko dana, ako se ne razboli. Možda ju je to pranje u hladnoj vodi i naviklo na hladnoæu, pomislio je u sebi. Ni meni ne bi moralo smetati malo pranja. Iznenada se ulovio da promatra kako se Ejli-na gola stražnjica zavodljivo pomièe ispod kože koju je prebacila preko ramena u ritmu njezinih koraka.Njihovo je dijeljenje Užitaka bilo uzbudljivo i bolje nego što je mogao zamisliti, kad se uzme u obzir kako je brzo završeno, ali sada je, gledajuæi kako Ejla vješa meki kožni ruènik preko jedne grane i gazi u potok, osjetio potrebu da sve poène ispoèetka, samo što bi sada radio polako, s ljubavlju i uživajuæi u svakom njezinom djeliæu.Dok su nastavljali putovanje preko niskih ravnica oko Velike Majke Rijeke i njezina gotovo jednako tako velikog pritoka, Se- stre, kiše su s prekidima nastavile padati. Iako ne baš ravno, išli su uglavnom prema sjeverozapadu. Središnje su ravnice podsjeæale na istoène stepe, kojima su u stvari i bile produžetak, ali rijeke koje su presijecale stari bazen dale su glavni peèat pri oblikovanju tog prostora. Promjenljivi i krivudavi tok Velike Majke stvorio je goleme moèvare u suhim travnatim ravnicama.Jezerca nastala na veæim zavojima veæih mrtvih rukavaca, koji su se širili tim krajem, moèvare, povodne livade i bogata vlažna polja koja su unijela nešto raznolikosti meðu velike stepe bila su dom nevjerojatno velikom broju ptica, ali su istodobno zbog njih kopneni putnici morali skretati. Šarolikost na nebu upotpunjavala se šarolikim biljnim životom i mnogobrojnim životinjskim vrstama koje su bile sukladne onima u istoènim travnatim ravnicama, ali zgusnutije, kao da se prostor smanjio, a ostao jednako napuèen zajednicama živih biæa.Okružene planinama i visoravnima s kojih se spuštala voda koja je vlažila zemlju, središnje su ravnice imale šumovitih dijelova, osobito u južnijim dijelovima. Umjesto kržljave patuljaste vegetacije, grmlje i drveæe koje se skupljalo uz vodu bilo je normalno razvijeno. U jugoistoènim dijelovima blizu širokog nabujalog ušæa bilo je moèvara i natopljenog zemljišta, koje bi se u vrijeme poplava proširilo na cijele doline.Tlo je najèešæe bilo mješavina bogatog prapora i crnice s pjeskovitim naplavnim tlima, a mjestimice bi se iz ravnogpolja probijala prastara stjenovita brda. Bila su pošumljena crnogori-com, koja se ponekad širila i u dolinu, pružajuæi dom nekim životinjama koje nisu mogle živjeti na otvorenom prostoru. Živi je svijet bio najbogatiji na rubovima. Ali bez obzira na svu tu raznolikost, glavna je vegetacija ipak bila trava: visokih i niskih stepskih trava, kovilja i divlje raži bilo je u obilju.U vrijeme kad su Ejla i Džondalar napustili južne ravnice i prišli hladnijem sjeveru, èinilo se da zima dolazi brže nego obièno. Vjetar koji im je puhao u lice donosio je naznaku smrzavajuæe hladnoæe krajeva iz kojih dolazi. Nezamislivo teška nakupina le-denjaèkog leda koja se protezala preko golemih prostora sjevernih krajeva sada je ležala ravno pred njima, udaljena mnogo manje nego što su dotad veæ prošli.S promjenom godišnjih doba sve je jaèa snaga ledenog zraka sa sobom donosila i nove znakove svoje moæi. Kiše suslabile i na kraju potpuno prestale, a poderane bijele pruge došle na mjesto teških gruda olujnih oblaka koje su rastrgali snažni i uporni vjetrovi. Nagli udari vjetra otkidali su suho lišæe sa listopadnog

370 371 drveæa i razbacali ih po zemlji kao nestalan tepih. U nagloj i iznenadnoj promjeni nova bi zraèna struja podigla te ostatke ljetc vegetacije, bijesno ih zavitlala u krug i, umorivši se nakon te igre, bacila bi ih na drugo mjesto.Ali suho i hladno vrijeme odgovaralo je putnicima, koji su bili navikli i èak su se ugodno osjeæali u svojoj krznenoj

odjeæi i parkama. Ono što su Džondalaru rekli bilo je toèno: u središnjim ravnicama bilo je lako loviti, a životinje su nakon obilne ljetne prehrane bile uhranjene i zdrave. U to doba godine veæ je bilo zrelo i razno zrnje, voæe, plodovi i korijenje. Više nisu morali posezati za svojim zalihama sušene putne hrane pa su èak i obnovili zalihe. Ubivši jednog velikog jelena odluèili su zastati i odmoriti se nekoliko dana dok se meso suši. Lica su im blistala od zdravlja, životne snage i sreæe što su živi i zaljubljeni.I konji kao da su se pomladili. I njima je to bio prirodni okoliš, s uvjetima i klimom na koje su bili navikli. Njihova debela krzna zimskim su rastom postala još deblja, a svakog su jutra konji bili živahni i raspoloženi. Vuk je, usmjeravajuæi njušku prema vjetru hvatao mirise koje su duboki instinkti u njegovom mozgu prepoznavali. Zadovoljno je galopirao uz ljude. Povremeno bi otišao u svoja istraživanja i s njih se vraæao djelujuæi, kako je Ejla ocijenila, samozadovoljno.Preko rijeka su prelazili bez teškoæa. Veæina je rijeka tekla usporedo s pravcem Velike Majke Rijeke, od sjevera prema jugu iako su morali proæi i preko nekih koje su ravnicu sjekle pod nekim drugim kutem, no to je bilo nepredvidljivo. Korita su vijugala trico široko da putnici nisu mogli uvijek biti sigurni je li voda koja im se isprijeèila preko puta samo zavoj neke rijeke ili jedan od drugih vodenih tokova koji su silazili iz viših podruèja. Neki su paralelni kanali naglo završili u matici koja je tekla prema zapadu i poslije se i sama izlila u jedan od rukavaca Majke.Iako su povremeno morali skretati sa svog sjevernog smjera zbog krivudanja rijeke, ovuda je putovanje na konju pokazalo sve svoje prednosti pred pješaèenjem. Napredovali su izrazito brzo i svakoga dana prevalili tolike udaljenosti da su lako nadoknadili ranije zastoje. Džondalar je sa zadovoljstvom zakljuèio da tako donekle nadoknaðuju èak i gubitak vremena nastao njegovom odlukom da poðe duljim putem kako bi mogli posjetiti Šaramudonce.Kristalno bistri, vedri hladni dani omoguæili su im da uživaju u širokim panoramskim pogledima koje bi zaklonile samo jutarnje magle kad bi sunce zagrijalo kondenziranu noænu vlagu iz- nad topline smrzavanja. Na istoku su im sada bile planine koje su okrznuli slijedeæi veliku rijeku preko vruæih južnih dolina, iste one planine preko èijeg su jugozapadnog ruba bili prešli. Blistavi zaleðeni vrhovi došli su im neprimjetno bliže, jer se lanac zakriv-ljavao prema sjeverozapadu u velikom luku.S lijeve strane, najviši lanac na cijelom kontinentu, pokriven teškom krunom leda koji se spuštao gotovo do polovice njihove visine, širio se u nizu s istoka prema zapadu. U ružièastoj daljini strmi sjajni vrhovi sablasno su sjajili kao zlokobne, gotovo nesavladive zapreke izmeðu putnika i njihovog konaènog cilja. Velika Majka Rijeka vodila ih je oko širokog sjevernog dijela tog lanca prema razmjerno malom ledenjaku koji je ledenim oklopom pokrivao prastari zaobljeni masiv na sjeverozapadnom dijelu podnožja planinskog lanca.Bliže i niže, iznad travnate ravnice posute borovim šumama uzdizao se još jedan masiv. Granitne su visoravni nadvisivale stepske pašnjake i Majku, ali, prema sjeveru spuštale su se, utapajuæi se u oblim brdima koja su se nastavljala sve do podnožja zapadnih planina. Sve je manje i manje drveæa prekidalo jednoliènost travnatog krajolika, a i ono drveæa što je bilo postajalo je sve sliènije poznatim patuljastim oblicima drveæa šibanog vjetrom.Prije prvog snijega, Ejla i Džondalar proputovali su veæ gotovo tri èetvrtine cijele širine od juga prema sjeveru golemih središnjih ravnica.- Gle, Džondalare! Snijeg! - reèe Ejla sva zraèeæi osmijehom. - To je prvi snijeg ove zime. - Veæ je neko vrijeme njušila snijeg, a prvi snijeg zime uvijek je za nju bio poseban dogaðaj.- Ne razumijem zašto te to usreæuje - reèe on, no njezin je smijeh bio zarazan pa se i on morao osmjehnuti. - Dosadit æe ti snijeg i led prije nego što ga se riješimo.- Znam, tako je, ali volim prvi snijeg. - Nekoliko koraka dalje ona upita: - Možemo li uskoro stati?- Tek je prošlo podne - reèe Džondalar. - Zašto kažeš da bismo se veæ ulogorili?- Vidjela sam nekoliko kamenjarki. Poèele su dobivati bijelo perje, i sada ih je, dok nema snijega na tlu lako vidjeti. Kad napada snijeg bit æe teže, a u ovo doba godine najukusnije su, osobito ako se pripreme onako kako ih jeKreb volio. Ali da bismo ih tako skuhali treba vremena. - Prisjeæajuæi se gledala je u daljinu. - Iskopaš rupu u zemlji, obložiš je kamenjem i naložiš vatru, a zatim staviš ptice umotane u suhu travu, zatrpaš ih i èekaš.

372 373 - Rijeèi su joj izlijetale iz usta tako brzo da su se gotovo sustizale.- Ali vrijedi èekati.

- Smiri se, sva si se uzbudila - reèe on, smješkajuæi se. Volio ju je gledati tako punu zanosa. - Ako si sigurnada æe biti tako dobre onda bi valjda trebalo rano postaviti logor i poæi u lov na kame nj arke.- O da ukusne su - reèe ona, gledajuæi ga ozbiljno, - ali ti si ih veæ jeo. Znaš kakve su. - Tada zapazi njegov osmijeh i shvati da se on šali s njom. Skinula je praæku s pojasa. - Napravi logor, a ja æu uloviti kamenjarke pa æu ti, ako mi pomogneš iskopati rupu èak dati kušati - reèe ona i osmjehne se dozivajuæi Njisku.- Ejla! - uzviknu Džondalar prije nego što se udaljila.-Ako mi ostaviš kolac, postavit æu ti logor, "Ženo Koja Lovi".Zaèuðeno ga je pogledala. - Nisam znala da se sjeæaš kakome Brun nazvao kad mi je dopustio loviti - reèe ona vraæajuæi se k njemu.- Možda nemam sjeæanja tvog Plemena, ali sjeæam se nekih stvari, osobito o ženi koju volim - reèe on gledajuæi kako njezin divni puni osmijeh dodaje još više ljepote njezinu licu. - A ako mi pomogneš da izaberem mjesto znat æeš i kamo se vratiti i donijeti ptice.- Kad te ne bih vidjela mogla bih te slijediti po tragu, ali doæi æu i ostaviti kolac. Njiska ne može brzo trèatis njim.Jahali su do mjesta koje je izgledalo pogodno za logor, blizu potoka, s ravnim mjestom za šator, nešto drveæa i, što je Ejli bilo posebno važno, stjenovitom obalom s kamenjem koje joj je trebalo za ognjište.- Kad sam veæ ovdje mogla bih ti pomoæi postaviti šator - reèe Ejla i sjaše.- Samo ti lovi svoju kamenjarku. A prije toga mi reci gdje da iskopam rupu - reèe Jandalar.Ejla zastane, pa kimnu. Što prije ulovi pticu to prije æe moæi poèeti kuhati. Prešla je preko prostora i izabrala mjesto za peèenje. - Ovdje - rekla je, - ne predaleko od onog kamenja. - Pregledala je obalu uz potok i procijenila dabi mogla tamo uzeti i nekoliko lijepih oblutaka za praæku.Pozvala je Vuka i vratila se natrag, tražeæi kamenjarke koje je opazila. Tražeæi tuste ptice vidjela je nekoliko drugih ptica koje su im bile sliène. U napast ju je dovelo najprije jato sivih jarebica koje su zobale zrnje divlje raži i pšenice. Njihova se mladunèad, koje je bilo zaèuðujuæe mnogo, razlikovala ne toliko velièinom koliko manje izraženim mrljama. Iako su te ptice izlijegale i po dvadeset jaja, mladunèad bi obièno postala plijenom nekog grabežljivca i ne bi ih mnogo preživjelo do zrelosti.Sive su prepelice takoðer bile ukusne, no Ejla odluèi nastaviti. Mjesto gdje ih je vidjela zapamtila je za sluèaj da ipak ne nade željene kamenjarke. Jedno jato od nekoliko obitelji manjih prepelica iznenadilo ju je naglim uzlijetanjem. I te su ptice bile ukusne, i da se znala služiti štapom kojim se moglo srušiti i po nekoliko od jedanput, možda bi pokušala uloviti i njih. Kad je veæ odluèila propustiti ostale, s radošæu je ugledala obièno dobro kamuflirane kamenjarke nedaleko pd mjesta gdje ih je prije vidjela. Iako im se na leðima i krilima još uvijek vidjelonešto šara, bijelo ih je perje jasno isticalo na sivkastom tlu i tamnožutoj suhoj travi. Debelim tustim pticama na nogama je veæ raslo zimsko perje, širilo se do prstiju i služilo za zagrijavanje i kao krplje za gaženje po snijegu. Iako su prepelice obièno putovale daleko, jarebice i kamenjarke obièno su ostajale nedaleko od zavièaja i zimi bi se preselile samo neznatno južnije.U tom vjetrovitom svijetu u kojem su razlièite vrste, koje æe u drugim vremenima živjeti vrlo daleko, sada živjele zajedno, svakoj je životinji pripadalo njezino mjesto i svaka je ostajala na središnjim ravnicama cijelu zimu. Prepelice su se držale vjetrovitih širokih travnatih ravnica i hranile se sjemenjem, a gnijezdile noæu u drveæu blizu rijeka, a kamenjarke su ostajale na snijegu i iskopale bi si rupe u kojima bi im bilo toplo, a živjele su od izdanaka i pupoljaka grmlja, èesto i od biljaka èija su jaka ulja bila odbojna ili èak i otrovna drugim pticama.Ejla zapovijedi Vuku da èeka i izvuèe dva kamena iz vreæice, pripremajuæi praæku. S Njiskinih leða vidjela je jednu pticu i izbacila, prvi kamen. Shvativši njezin pokret kao znak, Vuk se zatrèi za drugom pticom. Uz lepet krilai glasno krièanje, ostatak jata velikih ptica uzleti, snažno mašuæi krilima. Njihove šare koje su na tlu izgledale normalno sada su se u zraku, s raširenim krilima jaèe istakle, što je drugima u jatu omoguæavalo da ih izdaleka vide i pridruže se.Nakon zaleta, prvog komešanja i mahanja krilima, kamenjarke su se opustile i prepustile klizanju. Stiskom bedrimai pokretom tijela koji joj je veæ postao priroðen, Ejla je zapovjedila Njis-ki da krene za njima i pripremila se izbaciti drugi kamen. Držala je praæku nisko i glatkim uvježbanim pokretom dovela je natrag i ubacila kamen u džep na praæki samo trenutak prije izbaèaja. Iako su joj za prvi izbaèaj ponekad trebala dva zamaha, rijetko bi joj zatrebalo još zamaha za drugi izbaèaj.

374 375

Njezina je vještina brzog izbacivanja kamena bila tako složena da bi joj, da je od nekoga tražila objašnjenje, svi rekli da je to nemoguæe. Ali nije imala koga pitati, nikoga tko bi joj rekao da je nemoguæe, pa je Ejla sama razvila vještinu izbacivanja dva kamena za redom. Godinama ju je usavršila i svakim je kamenom vrlo toèno pogaðala. Ptica koju je gaðala dok jato još nije poletjelo ostala je pogoðena na zemlji, a èim je druga ptica pala Ejla je odmah dohvatila još dva kamena, ali tada je jato veæ odmaklo.Vuk dotrèi s treæom kamenjarkom u zubima. Ejla skoèi s kobile i na njezin znak on joj pticu ispusti pred noge, a zatim sjedne, zadovoljno je i ponosno gledajuæi, dok mu je iz èeljusti još uvijek virilo bijelo pero.- Dobro je, Vuèe - reèe ona, hvatajuæi ga za debelu zimsku grivu i prislanjajuæi svoje èelo na njegovo. Zatim se okrene konju. - Ova žena zahvalna je za tvoju pomoæ, Njisko - reèe ona jezikom koji je bio mješavina znakova plemenskog jezika i tihog konjskog njištanja. Kobila podiže glavu, zafrkæe i pristupi joj bliže. Ejla dohvati Njiskinu glavu i puhnu joj u nos, što je bila razmjena mirisa i znakova prijateljstva.Zavrnula je vratom jednoj ptici koja još nije bila mrtva, a zatim èvrstom travom poveže noge ulovljenih ptica. Uzjahala je i objesila ih na košaru koja je visjela iza nje. Na povratku je opet vidjela jarebice i nije se mogla oduprijeti želji da pokuša uloviti i njih. Dva kamena ubila su još dvije ptice, a treæim je kamenom promašila. I Vuk je jednu ulovio, a sada mu je Ejla dopustila da je zadrži.Pomislila je kako bi ih mogla pripremiti sve zajedno i usporediti dvije vrste divljaèi. Ostatke æe moæi saèuvati još koji dan. Zatim razmisli èime bi ih mogla puniti. Da ih je ulovila u vrijeme gniježðenja, bila bi uzela njihova jaja, akod Mamutonaca ih je punila zrnjem. Skupljanje zrnja bilo je dugotrajan posao za koji je trebalo više ljudi. Sjetila se da bi korijenje moglo biti dobro, najbolje divlje mrkve i luk.Razmišljajuæi kako æe pripremiti hranu, Ejla nije pažljivo gledala što se dogaða oko nje, no prenulo ju je kad se Njiska zaustavila. Kobila je tresla glavom i njištala, a zatim stala, a Ejla je osjetila njezinu napetost. Kobila se tresla, a Ejla shvati zašto. 23-tijla je sjedila na Njiski zureæi pred sebe s neopisivim osjeæajem straha koji je iz dubine izazivao trnce u njoj. Sklopila je oèi i stresla glavu da potjera taj osjeæaj. Napokon, pa nije tu bilo nièega baš, èega bi se trebalo bojati. Otvorivši oèi ponovno je pogledala veliko stado konja koje je stajalo pred njom. Sto je to tako strašno u stadu konja?Veæina konja gledala je prema njima, a i Njiska je jednako pažljivo promatrala druge pripadnike svoje vrste kao štosu oni promatrali nju. Primjetivši njegovu radoznalost i želju da se baci u istraživanje, Ejla je Vuku dala znak da èeka. Konji su ipak èesta lovina vukova pa se divljim konjima ne bi sviðalo da im se vuk previše približi.Promatrajuæi stado i nagaðajuæi što æe Njiska ili drugi konji poduzeti, ona shvati da to nije jedno stado, nego dva razlièita. Glavninu su èinile kobile sa ždrebadi, i Ejla je pretpostavila da je ona koja je posebno borbeno stajala predostalima kobila predvodnica. U pozadini je stajalo manje stado pastuha. Iznenada Ejlinu pažnju privuèe jedan pastuh koji je stajao izmeðu dvaju stada i više nije mogla skinuti pogled s njega. Bio je to najneobiè-niji konj kojeg je ikad vidjela.Veæina je konja imala krzna u raznim preljevima boje sliène Njiskinoj, nešto svjetlijima ili tamnijima. Trkaèeva tamnosmeða boja bila je neobièna, i ona nikad nije vidjela tako tamnog konja, no boja ovog pastuha bila je jednako tako neobièna u suprotnom smjeru. Još nikad nije vidjela svijetlog konja. Zreli, lijepo graðeni pastuh koji se oprezno približavao bio je potpuno bijel.Prije no što je opazio Njisku, bijeli pastuh držao je ostale mužjake na pristojnoj udaljenosti. Nadao se da æe, ako se mužjaci ne približe previše, ženke podnositi njihovu blizinu, jer sada nije bila sezona parenja. Samo je on imao pravo približiti se ženkama. Meðutim, nenadana pojava nepoznate ženke potakla je njegovo zanimanje, a privukla je i pozornost ostalih konja.Konji su po prirodi društvene životinje. Oduvijek su se rado družili s drugim konjima, a osobito su kobile uvijek bile sklone trajnim druženjima. Ali za razliku od drugih životinja koje žive u krdima, gdje kæeri ostaju s majkama u rodbinskim skupinama,

376 377 kobile bi se obièno udruživale u krda ženki koje nisu u rodu. Mlade ženke obièno bi otišle iz rodnog krda èim bi dozrele, u dobi od otprilike dvije godine. Uspostavljale bi hijerarhije u kojima bi prednost imale kobile višeg položaja i njihova mladunèad - od prava prednosti pristupa vodi do izbora najbolje paše - ali njihove su odnose uèvršæivali zajednièko podizanje mladunèadi i ostale prijateljske djelatnosti.Iako su se i najmlaði ždrijepci u igri obièno meðusobno koš-kali, tek kad bi se kao mladi mužjaci pridružili

odraslim pastusima, oko èetvrte godine života poèeli bi ozbiljno vježbati za dan kada æe se boriti za pravo parenja. Iako su u krdima svi pastusi pomagali jedan drugome, borba za prevlast bila je glavna djelatnost. Poèevši od gurkanja i natezanja, obavljanja nužde i njuš-kanja, natjecanja bi prerasla, osobito u vrijeme proljetne rike, u udaranje, grizenje za vrat, ritanje stražnjim nogama pred njuškom drugih mužjaka. Tek nakon nekoliko godina takvoga druženja, mužjaci bi mogli otimati mlade ženke ili preuzeti mjesto nekoga uglednoga èlana svoga krda.Pojavivši se kao slobodna ženka koja se našla na njihovu podruèju, Njiska je postala predmetom živog zanimanja kako ženskoga stada, tako i mladih samaca. Ejli se nije svidjelo kako se predvodnik mužjaka približava, držeæi se tako ponosno i drsko kao da æe svaki èas objaviti da polaže prava na nju.- Vuèe, više ne moraš mirovati - reèe ona, dajuæi Vuku znak kojim ga je pustila. Pogledom ga je ispratila u napad. Vuku se uèinilo da je pred njim cijelo krdo Njiski i Trkaèa i htio se s njima poigrati, i Ejla je bila sigurna da njegovo nasrtanje neæe biti ozbiljna prijetnja konjima. On ionako nije mogao sam srušiti tako snažne životinje. Za to bi trebao cijeli èopor vukova, ali i èopor bi se teško odluèio napasti krdo zdravih odraslih životinja.Ejla potjera Njisku prema logoru. Kobila je na trenutak oklijevala, no njezina je navika poslušnosti koju duguje ženibila jaèa od njezina zanimanja za druge konje. Krenula je polaganim korakom stalno zastajkujuæi.Vuk se zaleti u krdo. Zabavljao se naganjajuæi konje i Ejla sa zadovoljstvom primijeti da su se razbježali. Tako je odvukao njihovu pažnju s Njiske.Kad se vratila u logor, sve je veæ bilo pripremljeno. Džondalar je upravo postavio velike kolce na koje æe spremiti hranu da je životinje koje bi miris mogao privuæi ne bi dohvatile. I šator je veæ bio postavljen, a rupa u zemlji iskopana i obložena kamenjem. Džondalar je èak postavio i nešto kamenja kao rub ognjišta. - Pogledaj onaj otok - reèe on Ejli koja je sjahivala. Rukom je pokazao komad zemlje nastao nanošenjem mulja usred rijeke. Bio je obrastao trskom i šašem, a na njemu je raslo i nešto drveæa.- Tamo je cijelo jato roda. Ima ih crnih i bijelih. Vidio sam kakoslijeæu - reèe on sa zadovoljnim osmijehom. - Nadao sam se daæeš doæi. Taj prizor vrijedi vidjeti. Ponirale su i uzlijetale, èak ijedrile. Samo bi skupile krila i padale s neba prema zemlji, a kadbi bile veæ pri tlu, raširile bi krila. Èini se da su krenule premajugu. Vjerojatno æe ujutro poæi dalje.Ejla pogleda preko rijeke i vidje široke krupne ptice s dugim kljunovima i nogama. Užurbano su se hranile hodajuæi i trèeæi po zemlji i plitkoj vodi hvatajuæi svojim dugim snažnim kljunovima sve što se micalo, ribe, guštere, žabe, kukce i crve. Jele su i strvinu: okupile su se oko ostataka bizona kojeg je rijeka naplavila na obalu. Crna i bijela vrsta oblikom su bile sliène i razlikovale su se samo bojom. Bijele rode imale su krila obrubljena crnimperjem i bilo ih je više; one crne imale su bijele donje dijelove i veæina ih je gazila po vodi loveæi ribu.- Na povratku smo vidjeli veliko stado konja - reèe Ejla dohvaæajuæi kamenjarke i jarebice. - Mnogo ženki iždrebadi, no u blizini je bilo i muško stado, a predvodnik mu je bijel.- Bijel?- Bijel kao one rode. Èak mu ni noge nisu crne - reèe ona, razvezujuæi remenje s bisaga. - Na snijegu ga se ne bi ni vidjelo.- Bijeli su konji rijetkost. Nikad nisam vidio bijelog konja- reèe Džondalar, a zatim se sjeti Norije i obreda prvog sparivanja, gdje je vidio bijelu konjsku kožu koja je visila na zidu pokrajležaja, ukrašena crvenim glavama mladih velikih pjegavih djedica. - Ali vidio sam jednom davno kožu bijelog konja - reèe on.Nešto u njegovu glasu potakne Ejlu da ga pažljivije pogleda. On primijeti njezin pogled i malo pocrveni, okreæuæi se od nje i podižuæi košare s Njiske. Osjetio je da mora objasniti.- Bilo je to na ... obredu s Hadumajcima.- Jesu li oni lovci na konje? - upita Ejla, slažuæi Njiskin pokrivaè. Uzela je ptice i krenula prema obali.- Pa da, oni love konje. Zašto pitaš? - upita Džondalar.- Sjeæaš se kako nam je Tavut prièao o lovu na bijelog mamuta? Mamutoncima je to bilo nešto osobito sveto,jer oni su lovci na mamute - reèe Ejla. - Ako su Hadumajci za obrede upotrijebili bijelu konjsku kožu, pitam se jesu li njima konji svete životinje?- Možda, ali nismo dovoljno dugo ostali s njima da bih ja to saznao - reèe Džondalar.

378 379

- Ali oni love konje? - upita ona, èerupajuæi ptice.- Da, kad je Tonolan naišao na njih lovili su konje. Na poèetku im nije bilo drago što nas vide, jer smo rastjerali krdo koje su gonili, a mi za to nismo znali.- Mislim da æu Njisku noæas vezati blizu šatora - reèe Ejla. - Ako ovdje ima lovaca na konje, draže mi je dabude blizu. Uz to, nije mi se svidio naèin kako joj je onaj bijeli pastuh poèeo prilaziti.- Tako je. Mogao bih i ja privezati Trkaèa. Ali bilo bi mi drago da vidim tog bijelog pastuha - reèe on.- Ja ga radije ne bih više susretala. Pokazao je previše zanimanja za Njisku. Ali doista, neobièan je i lijep. Pravo kažeš, bijeli su rijetkost - reèe Ejla. Perje koje je brzim potezima èupala let-jelo je oko nje na sve strane. Na trenutak je zastala. - I crni konji su rijetki - reèe ona. - Sjeæaš se kad je to Ranek rekao? Sigurna sam da je pritom mislio i na sebe iako je on smeð, a ne baš crn.Ona se okrene i pogleda mu u oèi. - Džondalare, ti znaš da sam ja Raneku dala Obeæanje samo zato što sam mislilada me više ne voliš, a znala sam da me on voli... ali, da, malo mi je žao. Mogla sam ostati s Mamutoncima. Da nisam upoznala tebe mislim da sam mogla biti sretna s Ranekom. Nekako sam ga voljela, ali ne ovako kako volim tebe.- Pa to je barem iskren odgovor - reèe on nabiruæi èelo.- Mogla sam ostati i sa Šaramudoncima, ali ja želim biti tamo gdje si ti. A ako se ti želiš vratiti svome domu,onda je želim iæi s tobom - nastavi Ejla pokušavajuæi mu to objasniti. Vidjevši da se namrštio, shvatila je da to nije odgovor kakav je on zapravo želio èuti.- Ti si me to pitao. Kad pitaš ja æu ti uvijek reæi što osjeæam. Kad ja tebe pitam želim da mi kažeš što osjeæaš. Èak i ako ne pitam, želim da mi kažeš ako nešto nije u redu. Neæu da se meðu nama opet isprijeèi onakav nesporazum kao onaj prošle zime, kad nisam znala što ti hoæeš, a ti mi nisi htio reæi veæ si nagaðao da ja nešto osjeæam, ali nisi pitao. Obeæaj mi da æeš mi uvijek reæi.- Gledala ga je tako ozbiljno i iskreno da se morao nasmiješiti. - Obeæajem ti. Ne bih nikad više htio proæi nešto kao što je to bilo. Nisam mogao podnijeti ono kad si bila s Ranekom, osobito kad sam znao zašto bi svaka žena bila zainteresirana za njega. Bio je zabavan i dobar prijatelj, i bio je dobar rezbar, pravi umjetnik. Moja bi ga majka voljela. Ona voli umjetnike i rezbare. Da nije bilo toga i ja bih ga zavolio. Na neki naèin podsjeæao me na To-380 nolana. Možda je izgledao drukèije, no bio je baš onakav kakvi su Mamutonci, otvoren i iskren.- Bio je Mamutonac - reèe Ejla. - Nedostaje mi Lavlji tabor. Nedostaju mi ti ljudi. Na ovom putovanju nismo susrelimnogo ljudi. Nisam znala iz kakve si daljine doputovao i koliko zemlje ima. Toliko zemlje i prostora, a tako malo ljudi.Sunce se spuštalo prema obzoru, a oblaci nad visokim planinama na zapadu protezali su se prema plamenoj kugli, sjajeæi ružièastim sjajem. Svjetlina se smjestila u blistavi okvir, a zatim pretopila u tamu u vrijeme kada su Ejla i Džondalar završili s veèerom. Ejla ustade da odloži preostale ptice; bila ih je ispekla znatno više nego što su mogli pojesti. Džondalar vrati oblutke u vatru da bi mogli napraviti èaj.- Bile su izvrsne - reèe Džondalar. - Sad mi je drago što sitražila da rano stanemo. Vrijedilo je.Ejli pogled padne na otok i s naglim uzvikom oèi joj se širom otvore. Džondalar je èuo njezin uzvik i pogledao prema njoj.Iz sumraka se pojavi nekoliko ljudi koji su nosili koplja. Ušli su u prostor koji je osvjetljavala vatra. Dvojica su nosili plastove od konjske kože na kojima je još uvijek bila sušena glava koju sunosili kao kacigu.Džondalar ustane. Jedan od muškaraca podigne konjsku glavu i krene prema njemu.- Zel-an-don-cii! - reèe pokazujuæi Džondalara, a zatim sepljesnu po prsima. - Hadumajci! Jeren! - Široko se smješkao.Džondalar ga bolje pogleda, a zatim se i on osmjehne. -Jeren! To si ti? Velike mi Majke, ne mogu to povjerovati! Ti si!Èovjek poèe govoriti jezikom koji je Džondalaru bio jednako nerazumljiv kao što je njegov bio nerazumljiv Jerenu, no prijateljske osmijehe bilo je ipak lako razumjeti.- Ejla! - reèe Džondalar pokazujuæi prema njoj. - Ovo je Jeren, Hadumajac koji pas je zaustavio kad smo išliovamo. - Obojica su se još osmjehivLJ. Jeren pogleda Ejlu, a njegov osmijeh poprimi ton razumijevanja i on kimnu Džondalaru.- Jeren, ovo je Ejla, Ejla Mamutonka - reèe Džondalar službeno ih upoznavajuæi. - Ejla ovo je Jeren jedan od Haduminihljudi.

Ejla pruži obje svoje ruke. - Dobro došao u naš logor Jereneod Haduminih - reèe ona.Iako to nije bio uobièajeni postupak predstavljanja u njegovu narodu, Jeren je shvatio njezinu namjeru. On zatakne koplje u381 tobolac koji mu je visio na leðima i prihvati njezine ruke. - Ejla - reèe on znajuæi da joj je to ime, ali ne razumjevši ostale rijeèi. Opet se pljesnuo po prsima. - Jeren - reèe on i izgovori još nekoliko nepoznatih rijeèi.Zatim se tržne s èudnom sumnjièavošæu. Primijetio je kako Ejli prilazi Vuk. Vidjevši njegovu reakciju Ejla odmah klekne i zagrli Vuka. Jerenove se oèi rašire od iznenaðenja.-Jeren - reèe ona ustajuæi i praveæi pokrete službenog upoznavanja. - Ovo je Vuk. Vuèe, ovo je Jeren, od Haduminih ljudi. - Vuk? - reèe on, dok mu je pogled još bio pun iznenaðenja. Ejla stavi svoju ruku pred Vukovu njušku kao da mu daje da je onjuši. Zatim klekne pokraj Vuka i iznova ga zagrli, pokazujuæi bliskost s životinjom i da ga se ne boji. Uzela je Jerenovu ruku i zatim stavila svoju ruku opet pred Vukov nos pokazujuæi mu što oèekuje od njega. Jeren oklijevajuæi ispruži ruku prema zvijeri.Vuk dodirnu ruku svojom hladnom i vlažnom njuškom i povuèe glavu. Veæ je mnogo puta prošao ovakva upoznavanja dok su bili sa Saramudoncima i èinilo se da je shvatio Ejlinu namjeru. Zatim Ejla uze Jerenovu ruku i gledajuæi mu u oèi povede ruku prema Vukovoj glavi, navodeæi ga da popipa krzno i pokazujuæi mu kako da pogladi Vuka. Opustila se videæi da joj Jeren odgovara osmijehom koji je znaèio razumijevanje i da tapše Vukovu glavu.Jeren se okrenu i pogleda ostale. - Vuk! - reèe on pokazujuæi životinju. Rekao je još nekoliko rijeèi i izgovorio Ejlino ime. Èetiri èovjeka priðoše vatri. Ejla im pokretima pokaže dobrodošlicu i pozove ih da sjednu.Džondalar, koji je to promatrao, osmjehivao se. - Dobro si se sjetila - reèe on. - Sto misliš jesu li gladni? Ostalo namje hrane - reèe ona.- Ponudi im pa æeš vidjeti.Ona izvadi pladanj napravljen od mamutove bjelokosti na kojem je držala ptice, uzme nešto što je izgledalo kao zgužvani naramak sijena i rastvori to. Pokazalo se da je unutra cijela peèena kamenjarka. Ona ju ispruži prema Jerenu i ostalima. Miris je stigao do njih prije ptice. Jeren odlomi batak s ptice i kuša mekan i soèan komad mesa. Vidjevši osmijeh na njegovom licu i ostali se ohrabriše.Ejla izvadi i jarebicu, a korijenje i zrnje posluži u nekoliko manjih pletenih i bjelokosnih posuda. Prièekala je da gosti podijele meso i izvadila veliku drvenu zdjelu, onu koju je sama napravila. Napunila ju je vodom za èaj.Nakon jela èinilo se da su lovci znatno opušteniji. Dovela je Vuka da ih onjuši i, dok su svi tako sjedili uz vatru i pili èaj, pokušali su razviti razgovor, umjesto dotadašnjih osmijeha koji su znaèili prijateljstvo i gostoprimstvo. Prvi je poèeo Džondalar. - Haduma? - upita on.Jeren tužno protrese glavom. Rukom je pokazao prema zemlji i Ejla shvati da to znaèi da se vratila Velikoj Majci Zemlji. I Džondalar je shvatio da starice koju je zavolio više nema.- Tamen? - upita on. Jeren živnu i glavom potvrdi, pokazujuæi jednoga od lovaca i reèe nešto u èemu je bilo i Tamenovo ime. Jedan mladiæ tek nešto odrasliji od djeèaka, osmjehnu se i Džondalar vidje sliènost s èovjekom kojeg je poznavao.- Da, Tamen - reèe Džondalar smješkajuæi se i potvrðujuæi glavom. - Tamenov sin ili možda unuk. Šteta štoTamen nije ovdje - reèe on Ejli. - On je poznavao nekoliko Zelandonaca i s njim sam mogao ponešto razgovarati. Dok je bio mlad išao je na veliko Putovanje.Jeren pogleda u krug oko logora, a zatim Džondalara i izgovori: - Ze-lan-don-ii...Ton...Tonolan?Sada je Džondalar protresao glavom i na licu mu se vidi tuga. Zatim razmisli i napravi onakav pokret prema zemlji. Na Jerenovu se licu vidjelo iznenaðenje i izgovori rijeè koja je oèigledno bila pitanje. Džondalar nije shvatiošto to znaèi i pogledao je Ejlu. -Jesi li ti shvatila što pita?Iako joj je jezik bio nepoznat, u veæini jezika koje je do tad èula bilo je neèega poznatog. Jeren iznova izgovori tu rijeè, a nešto u njegovu glasu ili izrazu dalo joj je znak. Ona podiže ruke u oblik ralja i zaurla glasom špiljskog lava.Taj je urlik bio tako uvjerljiv da su se gosti trznuli od šoka, no zatim Jeren kininu s razumijevanjem. Pitao je kako je Tonolan umro i ona mu je odgovorila. Jedan od ostalih lovaca reèe nešto Jerenu, a kad je Jeren odgovorio, Džondalar zaèu drugo poznato ime, Norijino. Onaj koji je pitao osmjehnu se visokom pla-vookom muškarcu, pokaza prema njemu, a zatim prema svojim oèima i opet se osmjehne.Džondalar osjeti kako ga preplavljuje uzbuðenje. To bi moglo znaèiti da je Norija doista rodila dijete koje ima njegove plave oèi. Ali onda se sjeti da bi to moglo znaèiti i da je lovac èuo o muškarcu s plavim oèima koji je proveo sveèanost prvih obreda s njom. Nije mogao biti siguran. I ostali su pokazivali oèi i smješkali se. Smješkaju lise oni zbog djeteta s plavim oèima? Ili se možda smješkaju zbog Užitka koji je Norija dijelila s muškarcem plavih

oèiju?

382 383 Pade mu na pamet da bi mogao izgovoriti Norijino ime i rukama pokazati kao da drži dijete, no pogled mu padne na Ejlu i on odustane. Nije joj rekao ništa o Noriji ni o tome da je Ha-duma rekla kako je Majka blagoslovila obred ida æe mlada žena roditi dijete, djeèaka koji æe se zvati Džondal i koji æe imati plave oèi poput njegovih. Džondalarje znao da Ejla želi imati njegovo dijete ili dijete njegova duha. Što æe pomisliti ako dozna da ga i Norija ima? Da je na Ejlinom mjestu, on bi vjerojatno osjetio ljubomoru.Ejla pokretima pokaže lovcima poziv da prenoæe pokraj vatre. Neki od njih potvrdno kimnuvše i odoše po svoje vreæe za spavanje. Bili su ih ostavili nizvodno uz rijeku kad su nanjušili vatru, jer su se nadali da je to vatra prijateljski raspoloženih ljudi, ali nisu mogli biti sigurni. Ali videæi ih kako idu prema mjestu gdje je privezala konje, ona naglo potrèi pred njih i podiže ruku da ih zaustavi. Oni se zagledaše kad ona nestane prema mraku. Htjeli su krenuti dalje, no Džondalar im da znak da prièekaju. Nasmiješili su se i kimnuli u znak pristanka.Njihova lica poprimiše izraz straha kad se Ejla vratila vodeæi konje. Stala je izmeðu životinja i pokušala pokretima i znacima jezika plemena pokazati da su to posebni konji koje se ne smije ubiti, ali ni ona ni Džondalar nisu mogli biti sigurni da su gosti to shvatili. Džondalar èak pomisli da bi oni mogli shvatiti da je ona dozvala konje i dovela ih zato da bi ih oni mogli loviti. Zato reèe Ejli da bi im to morala pokazati.On izvadi koplje iz šatora i napravi nekoliko pokreta kao da æe probosti Trkaèa, a Ejla se isprijeèi dignuvši ruke i tresuæi glavom. Jeren se poèeše po glavi, a ostali su izgledali zbunjeno. Napokon Jeren potvrdno mahne glavom, izvadi koplje iz tobolca na leðima usmjeri ga prema Trkaèu, a zatim zabode u zemlju. Džondalar se sjeti da nije sigurno je li Jeren shvatio da mu Ejla želi reæi da ne ubija ova dva konja ili da ne ubija nikakve konje, ali nešto od toga sigurno je shvatio.Gosti su prespavali uz njihovu vatru i ustali èim se na obzoru pojavilo prvo svjetlo. Jeren izgovori Ejli nekoliko rijeèi kojih se Džondalar slabo sjeæao kao zahvale za hranu. Gost se osmjehnuo ženi kad ga je Vuk ponjušio i pustio da ga opet potapša po glavi. Ejla ih je pokušala pozvati na doruèak, no oni se brzo pokupiše i odoše.- Šteta što ne znam njihov jezik - reèe Ejla. - Lijepo je što su nas posjetili, ali nismo mogli razgovarati.- Da i meni je žao što nismo razgovarali - reèe Džondalar žaleæi što nije doznao je li Norija rodila dijete i ima li to dijete njegove plave oèi.- Razlièita plemena Plemenskih ljudi u svakodnevnom jeziku imaju rijeèi koje drugi ne razumiju, ali nijemi jezik znakova razumiju svi. Uvijek mogu komunicirati - reèe Ejla. - Šteta što i Drugi nemaju takav jezik koji svi razumiju.- Bilo bi to korisno osobito na ovakvim Putovanjima, ali teško mi je zamisliti jezik koji bi svi razumjeli. Zar doista vjeruješ da se ljudi iz Plemena sporazumijevaju jednakim jezikom znakova? - upita Džondalar.- Nije to jezik koji bi oni uèili. Oni se s njim raðaju. Taj je jezik tako star da se nalazi u njihovim sjeæanjima, a njihovo sjeæanje dopire do samih poèetaka. Ne možeš ni zamisliti kako daleko - reèe Ejla. Ona se naježi od strašnog sjeæanja na one dogaðaje kad je Kreb, da bi joj spasio život protiv svih pravila, došao i poveo je natrag. Po nepisanom zakonu plemena morao ju je ostaviti da umre. A sada je za Pleme ionako bila mrtva. Sjetila sekako je to ironièna situacija. Kad ju je Braud prokleo smræu, nije to smio uèiniti jer nije imao dobar razlog. Kreb jeimao dobar razlog: prekršila je najveæi tabu plemena i vjerojatno ju je trebao prepustiti smrti, a nije to uèinio.Poèeli su raspremati logor i spremati šator, krzna za spavanje, suðe, užad i ostalu opremu. Radili su to uvježbano i bez rijeèi.Dok je Ejla punila mješine s vodom, vratili su se Jeren i njegovi lovci. S osmijesima i mnogo rijeèi koje su oèito bilepune duboke zahvalnosti poklonili su Ejli zavežljaj omotan u komad svježe i sirove turove kože. Otvorivši ga našla je meki komad buta sa svježe ulovljene životinje.- Zahvalna sam ti Jeren - reèe Ejla uz onaj prelijepi osmjeh od kojeg bi se Džondalar uvijek rastopio od ljubavi. Èinilo se da taj osmijeh slièno djeluje i na Jerena i Džondalar se u sebi nasmiješio opazivši zbunjen izraz nanjegovom licu. Jerenu je trebalo nekoliko trenutaka da se opet pribere, a zatim se okrenuo Džondalaru i poèeo govoriti nastojeæi mu s mnogo napora nešto priopæiti. Vidjevši da ga ne razumije prestao je i porazgovorio s ostalim lovcima, a zatim se okrenuo Džondalaru.- Tamen - reèe on okrenu se prema jugu i pokaže mu da ga slijedi. - Tamen - ponovio je i dodao još nekolikorijeèi.Mislim da te zove da poðeš s njim - reèe Ejla, - do onog èovjeka kojeg poznaš, onoga koji razumije zelandonski.

- Tamen, Ze-lan-don-ii, Ha-du-maj... - reèe Jeren pokazujuæina njih.

384 385 - Sigurno želi da poðemo do njega. Što misliš? - reèeDžondalar.- Da, mislim da je tako - reèe Ejla. - Hoæemo li poæi s njima?- To bi znaèilo povratak - reèe Džondalar - i to ne znam kako daleko. Da smo na njih naišli prije, južnije, rado bih svratio k njima, ali ne bih se sada htio vraæati kad smo veæ toliko odmakli.Ejla kininu. - To æeš mu morati nekako reæi.Džondalar se osmjehnu prema Jerenu i protrese glavom. - Žao mi je - reèe on - ali moramo na sjever. Sjever - ponovi on pokazujuæi prema sjeveru.Jeren je izgledao zabrinuto. Zatresao je glavom, a zatim sklopio oèi kao da razmišlja. Prišao im je i iz pojasa izvadio kratki štap. Džondalar opazi da je gornji dio tog štapa izrezbaren. Veæ je negdje vidio takav štap i pokušavao se sjetiti gdje je to bilo. Jeren na zemlji štapom povuèe crtu i drugu crtu preko nje. Ispod prve crte nacrtao je nešto što je donekle podsjeæalo na konja. Na drugom kraju druge crte koja je bila usmjerena prema koritu Velike Majke Rijeke, nacrtao je krug iz kojeg je izlazilo nekoliko crta. Ejla se približi da bolje pogleda.- Džondalare - reèe ona s uzbuðenjem u glasu, - kad mi je Mamut pokazivao znakove i uèio me što znaèe, ovo je bio znak za "sunce".- A ona crta pokazuje prema mjestu gdje sunce zalazi - reèe Džondalar pokazujuæi na zapad. - Ovo gdje je nacrtao konja sigurno je jug. - Pokazao je smjer.Jeren je živo potvrdno kimao glavom, a zatim i pokaza prema sjeveru i namršti se. Došao je do sjevernog kraja crte koju je nacrtao na zemlji i okrenuo se prema njima.Podigao je ruke i prekrižio ih pred njima jednako onako kako je Ejla uèinila kad im je pokušavala reæi da ne love Njisku i Trkaèa, zatim nijeèno protrese glavom. Ejla i Džondalar pogledaše se, a zatim opet pogledaše Jerena.- Misliš da naðem želi reæi da ne idemo prema sjeveru? - upita Ejla.Džondalar nejasno osjeti što bi Jeren želio reæi. - Mislim da nam ne želi reæi samo da poðemo s njima i posjetimo ih. Mislim da nam želi reæi još nešto. Èini mi se da nas želi upozoriti da ne idemo prema sjeveru.- Upozoriti? Èega bi na sjeveru moglo biti na što bi nas htio upozoriti? - upita Ejla.- Možda veliki ledeni zid? - reèe Džondalar.

- Ali mi znamo za led. Lovili smo mamute blizu leda. Tamo je hladno, ali ne baš osobito opasno, zar ne?- Led se pomièe - reèe Džondalar, - u mnogo godina nekoliko se puta pomakne pa tada èupa drveæe, ali mislim da se ne pomièe tako brzo da se ne bismo mogli skloniti.

- Ne bih rekla da je led - reèe Ejla - ali govori nam da ne idemo na sjever i èini se da je vrlo zabrinut.- Možda, ali ne mogu zamisliti što bi to moglo biti tako opasno - reèe Džondalar. - Ponekad ljudi koji nisu daleko putovali misle da je svijet izvan njihovog podruèja opasan, jer je razlièit.- Mislim da Jeren nije èovjek koji bi se bojao bez razloga- reèe Ejla.- Moram priznati da je tako - reèe Džondalar i okrenu se prema njemu. - Šteta što te ne mogu razumjeti - reèe Jerenu.Jeren ih je promatrao. Po njihovom ponašanju shvatio je da su razumjeli njegovo upozorenje i èekao je da mu odgovore.- Sto misliš, da poðemo s njim i porazgovaramo s Tamenom?- reèe Ejla.- Neæu se sada vraæati i gubiti vrijeme. Moramo stiæi do tog ledenjaka prije kraja zime. Ako nastavimo uspjet æemo i ostat æe nam vremena, ali ako nas išta zadrži moglo bi nas doèekati proljeæe i otapanje leda pa bi bilo preopasno za prelazak - reèe Džondalar.- Dakle idemo prema sjeveru - reèe Ejla.- Mislim da æe to biti najbolje, ali pazit æemo. Kad bih samo znao èega se treba èuvati. - On opet pogleda

Jerena. - Jerene, prijatelju, hvala ti što si nas upozorio - reèe on. - Pazit æemo, ali mislim da moramo nastaviti. - Pokazao je prema jugu, protresao glavom i pokazao prema sjeveru.Jeren se pobuni i opet nijeèno zatrese glavom, no napokon odustane i kimnu potvrdno. Uèinio je što je mogao. Okrenuo se prema drugom muškarcu pod plastom od konjske kože, kratko s njim porazgovarao i pokazao da sada odlaze.Ejla i Džondalar mahali su Jerenu i njegovim lovcima. Zatim završiše svoje pripreme i, ponešto neodluèno, krenušeprema sjeveru.Putujuæi gornjim krajem golemih središnjih ravnica putnici su mogli vidjeti kako se krajolik mijenja. Niske doline povlaèile su se pred grubo oblikovanim brdima. Izboèine koje su prekidale jednoliènost središnje ravnice bile su, iako ih je u središnjoj nizini dijelom pokrivala zemlja, povezane s velikim razlomljenim

386 387 blokovima isprekidanih taložnih stijena koje su se poput savijene kralježnice povlaèile od sjeveroistoka prema jugozapadu doline. Relativno nedavne vulkanske erupcije pokrile su te visoravni plodnim tlom koja je hranila šumegdje je na višim dijelovima rastao bor, smreka, jela, i ariš, a breza i vrba na nižim padinama, dok su na suhim dijelovima u zavjetrini vladali grmlje i trava.Zašavši meðu krševita brda, dogodilo im se da su se morali vraæati i obilaziti oko dubokih ponora i razlomljenih stijena koje su im se našle na putu. Ejli se zemlja uèini golom, iako je to moglo biti i od toga što je dolazila zima. S veæe visine sada su imali novi pogled na prostor kojim su prošli. Ono malo listopadnog drveæa i grmlja sada je ogoljelo, no središnja je visoravan bila pokrivena"prašnjavo zlatnom bojom sasušene trave kojom æe se zimi hranitimnoge životinje.Vidjeli su mnoge biljoždere, kako u krdima, tako i pojedinaèno. Ejli se uèini da je osobito mnogo konja, možda i zato što je njih posebno gledala, no bilo je i mnogo srna i velikih jelena, posebno na sjevernim stepama. Bizoni su se okupljali u velika krda i polazili prema jugu. Cijeli jedan dan velike grbave životinje s velikim crnim rogovima promicale su pred njima preko nanizanih brežuljaka poput kakvog debelog valovitog tepiha, a Ejla i Džondalar stalisu ih promatrati. Za velikom tamnom masom dizao se golem oblak prašine koji ih je zaklanjao, a zemlja se tresla pod njihovim papcima, dok je združena rika mnoštva dubokih glasova zvuèala poput grmljavine.Mamute su viðali rjeðe; uglavnom su išli prema sjeveru, no èak i s velike udaljenosti te su goleme dlakave životinje privlaèile pogled. Kad ih ne bi vodila potreba za razmnožavanjem, odrasli bi se mužjaci udružili u manja labavo organizirana krda. Ponekad bi se pojedini mamuti pridružili ženskome krdu i neko vrijeme putovali sa ženkama, nokad god bi putnici vidjeli samo jednog mamuta, uvijek je to bio mužjak. U veæa trajna krda udruživale su se krvnimsrodstvom povezane ženke; vodila bi ih baka, stara i iskusna predvodnica, a s njom bi išle i njezine sestre, njihove kæeri i unuke. Ženska je krda bilo lako prepoznati: ženke su imale nešto.manje i manje savijene kljove, a s njima jeuvijek bilo i mladunèadi.Jednako impresivni kao mamuti bili su i dlakavi nosorozi, najrjeðe i najmanje društvene od svih životinja na tom putu. U pravilu se nisu okupljali u krda. Ženke su se držale u manjim skupinama, a mužjaci su, osim u vrijeme parenja, živjeli sami. Osim najmlaðih i najstarijih, ni mamuti ni nosorozi nisu se ima-388 li razloga bojati èetveronožnih grabežljivaca, pa èak ni golemih špiljskih lavova. Osobito su si mužjaci mogli dopustiti da budu samci; ženkama je mogla zatrebati pomoæ u obrani mladunèadi.Manja od njih, krznata mošusna goveda slièna kozama, morala su se udružiti da bi se branila. Kad bi nešto napalo njihovo krdo, odrasli bi se obièno okupili u kružne falange oko mladunèadi. U višim brdima Ejla i Džondalar vidjeli su i nekoliko kozoroga i divo koza koji su se, kad bi se približila zima, èesto spuštali u niže krajeve.Veæina manjih životinja zimi bi se sklonila u sigurnost svojih podzemnih brloga, okružujuæi se zalihama zrnja, plodova ili lukovica, odnosno, kako su to obièno radile pike, gomilama sušene slame i sijena. Zeèevi i kuniæi mijenjali su boje, ne u bijelu, nego u svijetlije tonove, a u jednom lugu vidjeli su i dabra i leteæu vjevericu. Džondalar je svojim izbacivaèem kopalja ubio dabra, èiji je debeli rep na ražnju bio prava poslastica.Veæu su divljaè obièno lovili bacaèima kopalja. Oboje su bili dobri strijelci, a Džondalar je bio snažniji i mogao je dobaciti dalje. Ejla je èesto praækom lovila manje životinje.Vidjeli su, ali nisu lovili, i brojne vidre, jazavce, tvorove i kune. Razni mesožderi - lisice, vukovi, risovi i veæe maèke - prehranjivali su se loveæi manje biljoždere. Ribu su na tom dijelu puta lovili rjeðe, ali Džondalar je znao da u rijeci ima mnogo ribe - grgeèa, štuka i vrlo velikih šarana.

Jednoga kasnog poslijepodneva otkrili su špilju s vrlo velikim otvorom i odluèili uæi istražiti je. Dok su prilazili konji nisu pokazivali strah, što je ljudima bio dobar znak. Vuk je sa zanimanjem njuškao, ali nije se nakostriješio. Vidjevši da se životinje ponašaju bezbrižno, Ejla procijeni da unutra nema nikoga i oni odluèiše u njoj prenoæiti.Naloživši vatru napravili su baklju i pošli u istraživanje unutrašnjosti špilje. Blizu ulaza bilo je mnogo znakova da je špilja veæ bila nastanjena. Džondalar je zakljuèio da je ogrebotine na stijeni izgrebao lav ili medvjed. Vuk je njuškao izmetine na tlu, no bile su tako stare i sasušene da je bilo teško pogoditi od koje su životinje. Našli su velikesuhe bedrene kosti koje su bile djeli-mice nagrizene. Naèin kako su slomljene i tragovi zubala podsjetili su Ejlu na naèin kako su hijene lomile kosti svojim snažnim èeljustima i na tu se pomisao naježi od gaðenja.Hijene nisu bile nimalo gore životinje od ostalih. Proždirale su lešine životinja koje su uginule prirodnom smræu iliostatke389 tuðe lovine, no to su radili i drugi grabežljiva, poput vukova, lavova i ljudi, a hijene su u èoporima i same bile uspješni lovci.No to nije pomagalo, Ejlina je mržnja prema hijenama bila iracionalna. Za nju su hijene bile najgore od svega lošeg.Ali u špilji veæ dugo nitko nije živio. Svi su tragovi, pa i ugljen od vatre koju su u jednoj pliæoj udubini nekad bili naložili neki ljudi, bili stari.Ejla i Džondalar ušli su prilièno duboko u špilju, no èinilo se da se ona nastavlja u beskraj i osim na samom suhom ulazu, nigdje nije bilo traga životu. U dubokoj vlažnoj unutrašnjosti jedini su stanari bili stupovi koji su rasli s vrha i s dna, a neki su se i spojili.Došavši do jednog zavoja zaèuli su kako iz dubine šumi tekuæa voda i odluèili se vratiti natrag. Znali su da improvizirana baklja neæe gorjeti dugo i nisu bili raspoloženi za izlete na mjesta s kojih se ne vidi bar slabo svjetlo s ulaza. Vratili su se pipajuæi vapnenaèke zidove i obradovali se vidjevši zlatnosmeðu suhu travu i sjaj zlatnoga svjetla koje je obrubljivalo oblake na zapadu.Jašuæi dalje u planine sjeverno od velike središnje ravnice, Ejla i Džondalar vidješe još mnoge promjene. Zemljište je bilo sve izrovanije špiljama, rupama i vrtaèama u rasponu od zdjelastih, travom pokrivenih jama do nepristupaènih bezdana.U tom su se èudnom krajoliku osjeæali nekako neugodno. Na površini je bilo malo potoka i jezera, ali ponekad bi seèuo sablasni zvuk rijeka koje su tekle pod zemljom.Uzroènici takvog èudnog i nepredvidljivog reljefa bila su nepoznata biæa iz davnih toplih mora. U nebrojenim tisuæama godina morsko se dno pokrivalo sve debljim slojem njihovih nata-loženih oklopa, kostura i ljuštura. U daljnjim tisuæljeæima, ta se naslaga kalcija stvrdnula, a sukobljeni pokreti zemlje podigli su je i pretvorili u stijenjeod kalcijeva karbonata, vapnenca. Pod velikim naslagama zemlje veæina špilja u zemlji nastala je od vapnenca, jer su se u odreðenim okolnostima tvrde taložne stijene otapale.U èistoj je vodi vapnenac jedva topiv, ali u vodi koja je bar malo kisela, kiselina nagriza vapnenac. U toplijem dijelugodine i u vlažnijoj klimi, površinske su vode, noseæi ugljiènu kiselinu na-stalu od biljaka i zasiæene ugljiènim dioksidom, otapale goleme kolièine vapnenaèkih stijena.Tekuæi po ravnim dolinama i niz siæušne pukotine u debelim naslagama vapnenaèkog stijenja, površinska bi voda s vremenom proširila rascjepe i izdubla krivudave kanale i zamršene hodnike kroz koje je nosila vapnenac. Nošena sve dublje i dublje silom teže, kisela bi voda širila podzemne pukotine u špilje. Špilje su postale sve veæe i pretvarale se u podzemna rijeèna korita koja su se ponegdje spajala u prave podzemne kanalizacijske sustave.Otopljene stijene u podzemlju snažno su utjecale na površinu nad sobom i tako je nastao neobièni kraški krajolik. Kad bi špilje postale prevelike i kad bi se njihovi vrhovi približili površini, znale bi se urušiti, od èega bi nastajale strme vrtaèe. Mjestimièni ostaci svodova pretvorili bi se u prirodne mostove. Potoci i rijeke znali su iznenada nestati u rupama u zemlji i nastaviti teæi pod zemljom, ostavljajuæi svoja prijašnja korita na površini.Naæi vodu postajalo je sve teže. Tekuæa bi voda brzo nestala u šupljinama. Èak i nakon velike kiše voda bi nestala gotovo odmah, a na tlu nisu ostajali ni potoci ni rjeèice. Na jednome su se mjestu putnici po vodu morali spustiti u strmu jamu da bi došli do vode u jezercu na dnu; drugi put su našli potoèiæ koji se pojavio na površini i nedaleko odatle nestao u zemlji.Krajolik je bio isprekidan i stjenovit, a stijenje se probijalo i kroz zemlju. I životinja je bilo malo. Osim nešto muflona s debelim zimskim kovrèavim vunastim krznima i teškim zakrivljenim rogovima, viðali su samo još špiljskog zviždavog svisca. Brze i živahne životinjice spretno su izbjegavale svoje mnogobrojne neprijatelje. Na znak prodornog zvižduka svi bi se pred vukovima, arktièkim lisicama, jastrebima i zlatnim orlovima skrivali u jamama i špiljama.Vuk ih je bez uspjeha pokušavao goniti, ali Ejli je uspjelo praækom pogoditi nekoliko svizaca koji se nisu bojali

konja. Mali krznati glodavci, udebljani za zimski san, imali su okus poput zeèetine, ali bili su mali i, prvi put od ljeta, morali su se prehranjivati loveæi ribu iz Velike Majke Rijeke.Na poèetku su Ejla i Džondalar vrlo oprezno putovali tim krš-kim krajolikom obilazeæi stijene, rupe i špilje no s vremenom su se opustili. Da bi se konji mogli odmoriti, išli su pješice. Džondalar je vodio Trkaèa na dugom povodcu, povremeno zastajuæi da bi ga pustio da se napase škrte trave. I Njiska, koju Ejla nije vezala, pasla je slijedeæi ženu.- Pitam se je li Jeren mislio na ovu isprekidanu zemlju punurupa i špilja, kad nas je pokušavao upozoriti da ne idemo premasjeveru - rekla je Ejla. - Ne sviða mi se ovdje.- Ni meni. Nisam znao da æe izgledati ovako - odgovoriDžondalar.- Pa nisi li ti veæ bio ovdje? Mislila sam da si putovao ovuda- reèe ona. - Rekao si da ste išli niz Veliku Majku.

390 391 - Išli smo niz Veliku Majku Rijeku, ali drugom stranom. Nismo prelazili na ovu stranu dok se nismo spustiliveæ znatno južnije. Mislio sam da æe nam ovuda biti lakše, a zanimalo me i kako je ovdje. Nedaleko odavde rijeka vrlo oštro zaokreæe. Onda smo išli prema istoku i zanimale su me planine koje su je skre-nule prema jugu. Znao sam da mi je to jedina prilika vidjeti kako je ovdje.- Šteta što mi to nisi prije rekao.- Zašto? Ionako idemo uz rijeku.- Ali mislila sam da poznaš ovaj kraj, a ne poznaješ ga nimalo bolje nego ja. - Ejla nije znala reæi zašto je tozabrinjava, osim zato što je mislila da æe se moæi osloniti na njega i da æe joj on znati reæi što može oèekivati, a sada je shvatila da neæe. To ju je uznemirilo.Hodali su jedno uz drugo razgovarajuæi na rubu prepirke, možda i svaðe, i nisu se jako obazirali na put pred sobom. Iznenada Vuk, koji je kaskao uz njih, zacvili i povuèe Ejlu za nogu. Oboje se okrenuše da pogledaju što se dogaða i stadoše. Ejla se naježi od straha, a Džondalar problijedi. 24Gledali su tlo pred sobom, ali nisu vidjeli ništa. Zemlja pred njima jednostavno je nestala. Gotovo su stupili preko ruba ponora. Džondalar je gledajuæi niz okomitu stijenu osjetio ono poznato stezanje u rebrima i istodobno se iznenadio vidjevši da duboko ispod njega leži duga ravna zelena livada koju je presijecao potoèiæ. Dna velikih ponora èesto su bila pokrivena debelim naslagama zemlje i netopljivih ostataka iz vapnenca, a neke od dubokih rupa spajale su se i širile u produljene depresije s velikim površinama plodne zemlje duboko ispod normalne površine. Tu je bilo dovoljno zemlje i vode, pa je nastala bujna i privlaèna vegetacija. Samo što nisu znali kako siæi do zelene livade na dnu ponora.- Džondalare, ovdje je nešto èudno - reèe Ejla. - Ovdje gore tako je suho i golo, nitko tu ne može živjeti, a malo ispod nas je prekrasna livada s potokom i drveæem, a do nje se ne može. Svaka životinja koja bi to pokušala polomila bi se. Sve je to èudno i pomiješano. Ne sviða mi se.- Stvarno je èudno i u pravu si. Možda je to ono na što nas je Jeren htio upozoriti. Ovdje nema divljaèi i opasno je. Nikad još nisam vidio mjesto gdje bi èovjek morao strahovati da æe pasti sa stijene dok naprosto hoda kroz neki kraj.Ejla se sagne, objema rukama uhvati Vukovu glavu i prisloni svoje èelo na njegovo. - Hvala ti, Vuèe, što si nas upozorio dok nismo pazili - reèe ona. On zacvili i poliže joj lice.Ne govoreæi mnogo, pošli su natrag i poveli konje oko duboke rupe. Ejla se èak nije mogla sjetiti što je to malo prije bilo tako važno da su se porjeèkali. Sada je samo pomislila da nisu smjeli dopustiti da ih prepirka obuzme toliko da ne vide kamo hodaju.Nastavljajuæi dalje prema sjeveru vidješe da rijeka koja im je bila s lijeve strane poèinje teæi kroz sutjesku koja je postajala sve dublja, a stijene sve više. Džondalar se pitao je li bolje pokušati ostati što bliže vodi ili krenuti po brdu,no bilo mu je drago što može pratiti rijeku, a da je ne mora prelaziti. Umjesto ravnica s travnatim obroncima i širokim naplavnim dolinama, u krškim su krajevima velike rijeke uglavnom probile strme kanjone u vapnencu. Iako je uz rijeku bilo teško hodati kad nema obale, još bi teže bilo prijeæi preko nje.

392 393 Sjeæajuæi se velike klisure na jugu, gdje takoðer nadaleko nije bilo ravnih obala, Džondalar odluèi držati se brdskih staza. Laknulo mu je kad je vidio dugi uski slap kako pada niz stijenu u rijeku koja je tekla duboko ispod. Iako je slap bio s druge strane, on je znaèio da i u višim krajevima ima vode, iako je veæina tekuæica brzo nestajalau kraškim pukotinama.Ali u kršu je bilo i mnogo špilja. Bile su tako èeste da su Ejla, Džondalar i konji iduæe dvije noæi proveli u sigurnosti kamenih zidina i nisu morali podizati šator. Istraživši nekoliko špilja, veæ su stekli sposobnost brze procjene koje su pogodne za prenoæište.Iako su duboke šupljine punjene vodom još uvijek rasle, veæina špilja u koje se moglo uæi nisu se više širile. Prostor se u njima èak i smanjivao; u nekima, osobito onim vlažnijima, èak i prilièno brzo. U neke se špilje moglo uæi samo po suhom vremenu, jer bi se po jakoj kiši napunile vodom. Po tlu drugih špilja tekli su potoci. Putnici su tražili suhe i što više smještene špilje.Veæinu je špilja u vapnencu oblikovala voda. Polako kapljuæi kroz pukotine u svodu, kišnica je nosila otopljeni vapnenac. Svaka kap te vapnene vode, pa i najmanja kapljica vlage u zraku, bila je zasiæena kalcijevim karbonatom koji bi se taložio u špilji. Iako je uglavnom bio bijel, otvrdnuti mineral znao je biti lijepo prozraèan ili imati preljeve sivog ili prošaran crvenim i žutim. Nastajali su svodovi od travertinskog vapnenca, a zidove su pokrivali nepokretni zastori. Kamene su sige visjele sa stropa i sa svakom kapljicom napredovale prema susretu s onima koje su polako rasle s poda. Neke su se spajale u stupove sužena struka koji su se s vremenom popunjavali u stalnom kružnom obnavljanju žive zemlje.Vrijeme je postajalo primjetno hladnije i vjetrovitije i Ejli i Džondalaru bilo je drago što ima mnogo špilja u koje se mogu skloniti od ledenog vjetra. Obièno bi provjerili jesu li špilje nastanjene èetveronožnim stanarima, no otkrili suda se za to mogu pouzdati u razvijenija èula svojih èetveronožnih suputnika. Nisu o tome razgovarali niti svjesno razmišljali, ali pokušavali su osjetiti miris dima koji bi znaèio da u špilji ima ljudi - jedinih životinja koje se služe vatrom - no nisu ih našli, a i drugih je životinja bilo malo.Zato su bili vrlo iznenaðeni kad su se našli u kraju koji je, barem u usporedbi s ostatkom golog i stjenovitog krajolika, bio neobièno bogat biljnim životom. Vapnenac nije svugdje jednak: ovisno o njegovoj topljivosti i kolikimje dijelom netopljiv, razvile su se razlièite vrste. Zato su neka kraška podruèja bila plodna, pokrivena livadama i drveæem koje je raslo uz normalne potoke koji su tekli na površini i gdje je bilo manje špilja i rijeka ponornica.Naišavši na krdo jelena koji su pasli na polju osušene trave, Džondalar se osmjehnu Ejli i dohvati svoj izbacivaè kopalja. Ejla potvrdno kimnu i potjera Njisku za njim. Prije toga lov im je bio slab, jer nije bilo nièega osim rijetkihmanjih životinja, a rijeka je bila previše nepristupaèna da bi mogli loviti ribu. Hranili su se uglavnom sušenom hranom i zalihama za nuždu, a time su hranili èak i Vuka. I konjima je bilo teško. Rijetka trava koja je rasla na posnoj zemlji bila im je dovoljna samo za golo preživljavanje. Džondalar prereze vrat i ispusti krv ubijenoj košuti s malim rogovima. Ugurali su tijelo u èamac privezan za saonice i potražili mjesto gdje æe prenoæiti. Ejla je htjela osušiti dio mesa i otopiti košutinu zimsku mast, a Džondalar se veselio lijepom komadu peèenog mesa i mekanih jetara. Pomisliše kako bi trebalo ostati dan ili dva, osobito zato što je obližnja livada nudila konjima dobru pašu. Vuk je našao obilje malih životinja, voluharica, leminga i pika, i odjurio je za njima u lov.Vidjevši špilju uz jedan brijeg, krenuli su prema njoj. Bila je nešto manja nego što su željeli no, èinilo se da æe biti dovoljna. Raspregnuli su konje i pustili ih da se napasu; košare su stavili ispred špilje, a saonice su sami dovukli i uputili se u šumu potražiti triješæe i sušenu balegu.Ejla je jedva èekala da pripremi svježe meso i razmišljala je s èim æe ga skuhati. Skupila je nešto suhih klasova livadnih trava i nekoliko pregršti sitnog crnog sjemena lobode koja je rasla uz potoèiæ sjeverno od špilje. Kad se vratila, Džondalar je veæ potpalio vatru, a ona ga je zamolila da ode do potoka i napuni mješine vodom.Vuk je stigao prije nego što se Džondalar vratio i prišavši špilji iskezio je zube i poèeo prijeteæi režati. Ejla osjeti kako joj se diže kosa na glavi.- Što je, Vuèe? - upita ona automatski dohvaæajuæi praæku i podižuæi jedan kamen iako joj je bacaè koplja bio jednako blizu. Vuk se polako šuljao prema špilji režeæi iz dubine grla. Ejla ga je slijedila prignuvši se da proðe krozmali otvor tamne špilje i odmah požali što nije ponijela baklju, ali nos joj je rekao ono što oèi nisu vidjele. Mnogo jegodina prošlo otkad je zadnji put nanjušila taj miris, ali nikad ga neæe zaboraviti. U mislima joj se vrati sjeæanje na taj davni dogaðaj.

394 395 Bili su u podnožju planine nedaleko od mjesta gdje se održavao Sabor plemena. Njezin sin je bio u nosiljci koju je nosila na boku i iako je bila mlada i jedna od Drugih, hodala je na mjestu koje je pripadalo vidarici. Svi su stali i zagledali se u èudovišnog špiljskog medvjeda koji je bezbrižno èešao leða na kori jednog drveta.Iako je golema životinja dvostruko veæa od obiènih smeðih medvjeda bila najviše štovani totem svih Plemena, mlaði ljudi iz Brunova plemena nikad nisu vidjeli živog špiljskog medvjeda. Više ih nije bilo u planinama blizu njihove špilje i samo su suhe kosti potvrðivale da ih je tu nekada bilo. Kada je špiljski medvjed napokon otišao, ostavljajuæi svoj prepoznatljvi vonj, Kreb je skupio nekoliko èuperaka njegove dlake zaostalih na kori drveta.Ejla je pozvala Vuka i povukla se iz špilje. Tada se sjeti praæke koju je držala u ruci i namršteno je zatakne za pojas. Što može praæka protiv špiljskog medvjeda? Bila je sretna što je medvjed veæ poèeo svoj dugi zimski san i što ga nije uznemirila. Brzo je ugasila vatru bacajuæi zemlju po njoj, a zatim uzme svoju košaru i odmakne je od špilje. Na sreæu nisu mnogo stvari izvadili iz košare. Vratila se po Džondalarovu košaru, a zatim sama odvukla i saonice. Kada je uzela svoju košaru da bi je ponijela još dalje, pojavio se i Džondalar s napunjenim mješinama.- Ejla, što to radiš? - upita on- U špilji je špiljski medvjed - reèe ona. Na njegov iznenaðen pogled dodala je: - Mislim da je poèeo zimski san, ali ako ih se probudi poèetkom zime znaju se razgoropaditi, bar su mi tako prièali.- Tko ti je to prièao?- Lovci iz Brunova plemena. Promatrala sam kad su razgovarali o lovu... ponekad - objasni Ejla, a zatim se nasmiješi - ne baš samo ponekad. Gledala sam kad god sam mogla, osobito otkad sam poèela vježbati lov praækom.Muškarci obièno nisu obraæali pažnju na djevojèicu koja se mota okolo. Znala sam da me neæe htjeti poduèiti, ali mnogo sam mogla nauèiti promatrajuæi njihove prièe o lovu. Mislila sam da bi se mogli naljutiti kad bi to doznali, ali tek sam poslije spoznala kako je stroga kazna.- Pa sad, ako itko išta zna o špiljskim medvjedima, onda je to sigurno Pleme - reèe Džondalar. -Je li opasno ostati ovdje?- Ne znam, radije ne bih - reèe ona.- Pozovi Njisku. Ima još vremena da prije mraka naðemo drugo mjesto za logor.396 l"renoæivši u šatoru, rano su pošli dalje, nastojeæi se što više udaljiti od špiljskog medvjeda. Džondalar nije htio gubiti vrijeme na sušenje mesa i uvjerio Ejlu kako je dovoljno hladno da se meso neæe pokvari. Žurilo mu se da što prije ode iz tog kraja, jer gdje ima jedan medvjed bit æe i drugih.Stigavši na vrh jedne klisure zastali su. Kroz oštar hladan i bistar zrak, na sve je strane pucao velièanstven pogled. Istoèno se uzdizala nešto niža, snijegom pokrivena planina, koja je privlaèila pogled prema istoènom planinskom lancu, sada bližem, koji se zavijao oko njih. Ledom okovane planine nisu bile osobito visoke, a najviši su im vrhovi išli prema sjeveru uzdižuæi se u nizu oštrih bijelih vrhunaca èija se ledenjaèka boja gubila u dubokom modrom nebu.Ledene sjeverne planine bile su na širokom vanjskom pojasu zakrivljenog lanca u kojemu su se putnici nalazili u unutarnjem luku, na prilazima lancu koji ih je okruživao. Stajali su na sljemenu koje se protezalo sjevernim dijelomprastarog mora od kojeg je nastala središnja ravnica. Veliki ledenjak, gusto zbijeni komad tvrdog leda koji se proširio sa sjevera pokrivajuæi gotovo èetvrtinu zemlje, završavao je planinskim zidom koji se skrivao neposredno iza onih daljih vrhunaca. Dalje prema sjeverozapadu obzor su zatvarale niže planine koje su meðutim bile bliže. U daljini se vidjelo bljeskanje sjevernog ledenjaka. Golemi lanac znatno viših planina na zapadu bio je zastrt oblacima.Daleke planine koje su ih okruživale bile su velièanstvene, ali najvelièajniji prizor bio je bliže. Velika Majka Rijeka skretala je u dubokom klancu pod njima. Sada je dolazila sa zapada. Gledajuæi sa stijene uzvodno u uzburkanu maticu rijeke i oni su osjeæali da su došli na prekretnicu.- Ledenjak koji moramo prijeæi zapadno je odavde - reèe Džondalar odsutnim glasom, - ali mi æemo iæi uz Majku i ona æe malo skrenuti prema" sjeverozapadu, a zatim prema jugozapadu dok ne stignemo do njega. Nije to jako velik ledenjak i uglavnom je, osim u sjeveroistoènom dijelu, gotovo potpuno ravan, kao neka velika visoravan od leda. Kad ga prijeðemo skrenut æemo opet prema jugozapadu, ali zapravo æemo odavde stalno iæi prema zapadu.Probijajuæi se kroz vapnenac i kristalne stijene, rijeka je kao da oklijeva i kao da se ne može odluèiti skrenula prema sjeveru, pa opet prema jugu i iznova prema sjeveru, dugo krivudajuæi prije nego što se napokon usmjerila

prema jugu kroz ravnicu.397 - Je li to Majka?- upita Ejla, - mislim cijela ili samo jedan rukavac?- To je sve. Još je uvijek velika, ali ne onako kao prije - potvrdi Džondalar.- Znaèi da smo veæ dugo uz nju. Nisam to znala. Navikla sam na nju kao znatno puniju rijeku. Mislila sam da je ovo samo jedno od korita. Veæ smo prelazili i preko veæih pritoka - reèe Ejla pomalo razoèarana što je golemanabujala Majka svih rijeka postala tek jedna od mnogih velikih rijeka.- Sada smo visoko. Odavde izgleda manja. Veæa je nego što se èini - reèe on. - Morat æemo prijeæi još neke velike pritoke i bit æe mjesta gdje se razdvaja u više korita, ali postajat æe sve manja.

- Gledao je prema zapadu i neko vrijeme šutio, a zatim dodao.- Zima tek poèinje. Morali bismo stiæi do ledenjaka na vrijeme... ako nas što ne zadrži.Putnici krenuše zapadno, slijedeæi vanjski luk rijeènog zavoja. Na sjevernoj strani rijeke i dalje su se uspinjali sve dok na jugu nisu ugledali malu vijugu. Padina prema zapadu bila je prilièno strma pa su zato krenuli prema sjeveruniz malo manje strme obronke, kroz rijetko grmlje. Na dnu se duboko u zemlju ukopao jedan pritok koji se ovio okopodnožja jedne usamljene planine. Slijedili su ga uzvodno do mjesta na kojem æe ga moæi prijeæi. Nije to bilo kao prelazak preko rijeka ljeti, kada je svejedno hoæe li se malo smoèiti. Sada se zimi i smrzavalo. Ledeno hladna voda dobro ih je rashladila i zato su se odluèili ulogoriti na drugoj obali kako bi se osušili i zagrijali.Nastavili su dalje prema zapadu. Prošavši kroz brdovito zemljište opet su se našli u dolini, u vlažnoj travnatoj moèvari koja se razlikovala od onih moèvara u donjem toku. Ove ovdje bile su na kiselim tlima i više baraste nego moèvaraste, s velikim pustopoljinama mahovine koja se pretvarala u treset.Stigavši do velikog i brzog pritoka koji se širio u veliku deltu na svom ušæu s Majkom, odluèiše poæi nešto uzvodno i potražiti lakše mjesto za prelazak. Stigli su do mjesta gdje su se rijeke susretale, pošli uz desno korito i stigli do još jednog ušæa, gdje se približavala još jedna rijeka. Tu su manju rijeku konji lako pregazili, a ni srednje korito nije bilo preteško. Zemljište izmeðu srednjeg i lijevog korita bilo je blatnjava podvodna livada s mnogo blata i moèvarne mahovine i preko toga je bilo teško prijeæi.Zadnji je krak bio dubok i nisu ga mogli prijeæi, a da se ne smoèe. Na drugoj strani uznemirili su megacerosa s golemim ro- govljem punim brojnih razgranatih parožaka. Odluèili su ga pokušati uloviti. Iako su ga Trkaè i Vuk dobro potjerali, veliki jelen s dugim nogama lako im je odmakao. Vukuæi teret, Njiska nije mogla održavati korak s njima, ali jurnjava im je svima vratila dobro raspoloženje.Vraæajuæi se, Džondalar je crven u licu i rashlaðen vjetrom koji mu je zabacio krzneni plašt, donio i osmijeh. Ejla osjeti neobjašnjivi poziv ljubavi i èežnje gledajuæi ga kako prilazi. Sada je puštao da mu slamnato žuta brada raste kako bi mu zimi zagrijavala lice, a s bradom joj se oduvijek sviðao. Zvao je nju prelijepom, ali za nju on je prelijep.- Dobro trèi ta životinja - reèe on. - A jesi li vidjela te rogove? Jedan njegov rog dvaput je veæi od mene.I Ejla se osmjehivala. - Bio je velièanstven i prekrasan, ali drago mi je što ga nismo ulovili. Za nas je ionako prevelik. Ne bismo mogli ponijeti sve to meso, a bilo bi šteta ubiti ga ako nam nije potrebno toliko mesa.Pojahali su opet prema Majci i premda im se odjeæa veæ ponešto osušila bilo im je drago ulogoriti se i presvuæi. Znali su da æe se vlažna odjeæa brže osušiti blizu vatre.Sutradan su opet krenuli prema zapadu, a rijeka je skrenula prema sjeverozapadu. Nešto dalje pokazao se još jedan veliki vrh. Planina koja se protezala sve do rijeke bila je najdalji sjeverozapadni krak velikog lanca koji su slijedili gotovo od poèetka putovanja. Tada je lanac bio zapadno od njih, a oni su proputovali oko njegovog širokog južnog kraja slijedeæi donji tok Velike Majke Rijeke. Veliki bijeli planinski vrhovi nizali su se istoèno od njih u velikom luku dok su jahali središnjom ravnicom uz krivu -davi srednji tok rijeke, a sada je u gornjem toku ovo bio najdalji izdanak.Sve dok nisu stigli do same planine, dugaèkoj se rijeci nije približio ni jedan pritok i Ejla i Džondalar shvatiše da susigurno opet izmeðu dva korita. Rijeka koja se s istoka ulila u podnožju stjenovitog lanca bila je drugi kraj sjevernog korita Majke. Odavde je rijeka tekla izmeðu stijene s jedne i visokog brda s druge strane, no bilo je dovoljno ravne obale da su mogli jahati blizu vode.Odmah poslije planine prešli su još jedan veliki pritok, rijeku èija je velika dolina razdvajala dva planinska lanca. Velike planine na zapadu bile su najistoèniji rub golemoga zapadnog lanca. Velika Majka Rijeka tu se razdijelila u tri korita. Slijedili su vanjski rub najsjevernijeg toka jašuæi kroz stepe manje sjeverne doline koja je bila nastavak središnje ravnice.

398 399 Dok je središnja ravnica još bila more, ova je široka rijeèna dolina sa stepama i moèvarama uz rijeku te travnatim ravnicama sjeverno od njih vodila vodu u to staro kontinentalno more. Unutarnji zavoj istoènog planinskog lanca imao je slabih mjesta u tvrdoj zemaljskoj kori kroz koja su prodirale velike erupcije vulkanskog materijala. Taj materijal stvorio je, zajedno s prastarim morskim naslagama i vjetrom nanesenim praporom, bogatu i plodnu zemlju, no to se sada vidjelo samo po golim kosturima drveæa s kojeg je zima skinula lišæe.Mršavi prsti i goli krakovi onih rijetkih breza blizu rijeke savijali su se pod udarima nasilnog sjeverca. Suho i golo grmlje, mrtve trske i šaš obrubljivali su obale na mjestima gdje se veæ stvarala ledena kora koja æe odebljati i oblikovati obalu. Na sjevernim stranicama i u višim dijelovima nanizanih zaobljenih brda koja su dijelila dolinu, vjetar je ritmiènim zamasima èešljao valovita polja osušene trave, a tamne zimzelene grane borova i smreka njihalesu se i svijale prema jugu.Prašinasti suhi snijeg lepršao je po zraku i smještao se na zemlju.Vrijeme je postalo vrlo hladno, ali snijeg im nije zadavao teškoæe. I konji i Vuk i ljudi bili su navikli na sjeverne stepe i njihovu suhu zimu s oskudnim zimskim snjegovima. Tek u debelom snijegu u koji bi konji propadali i jako se zamarali, a teže nalazili hranu, Ejla bi se zabrinula. Ali zasad je imala drugih briga. U daljini je vidjela konje, a opazili su ih i Njiska i Trkaè.Kada se jednom osvrnuo unatrag, Džondalaru se uèini da je vidio dim koji se podizao s visokog brda na drugoj strani rijeke. Pitao se ima li tamo ljudi, ali kad se opet okrenuo dim se više nije vidio.Predveèer su pošli uz mali pritok kroz rijetku šumu ogoljelih vrba i breza i došli u šumarak srebrnog bora. U hladnim noæima na jezercu koje je tu ležalo stvorio se prozirni sloj leda, a zamrzle su se i obale potoèiæa koji je meðutim još uvijek slobodno tekao i bio otvoren u sredini, pa su se uz njega ulogorili. Padao je suhi snijeg koji je zabijelio sjeverne padine u prašnjavom uzorku.Otkad su vidjeli konje, Njiska je bila uzbuðena, što je uznemirilo Ejlu. Odluèila je da æe te veèeri vezati kobilu i njezin je oglav privezala dugim uzetom uz jedan deblji bor. Džondalar je prive-zao Trkaèev povodac uz drvo pokraj nje. Zatim su prikupili triješæa i polomili nešto suhog granja skrivenog pod zdravim granama; Džondalarov narod zvao je to suho granje ženskim drvetom. Moglo ga se naæi na gotovo svakom crnogoriènom drvetu, a obièno je bilo suho èak i u najvlažnijim uvjetima. Moglo ga se lomiti i bez noža ili sjekire. Upalili su vatru pred ulazom u šator i ostavili ulazni pokrov podignut da bi se šator mogao iznutra zagrijati.Jedan zec, koji je veæ gotovo potpuno promijenio krzno u bijelo, protrèao je kroz njihov logor upravo dok je Džondalar sluèajno provjeravao kako se njegov izbacivaè kopalja slaže s novim kopljem koje je izraðivao veæ nekoliko veèeri. Bacio ga je gotovo automatski i zapravo se iznenadio kad je kraæe koplje s manjim vrškom, napravljenim od kremena umjesto kosti, pogodilo svoj cilj. Prišao je, podigao zeca i pokušao izvuæi koplje. Kad se nije dalo izvuæi, izvadio je nož odrezao vršak i sa zadovoljstvom vidio da novo koplje nije ošteæeno.- Evo mesa za veèeras - reèe Džondalar pružajuæi zeca Ejli. - Gotovo bih pomislio da je taj zec došao pomoæi mi da isprobam nova koplja. Laka su i precizna. Moraš ih probati.- Prije bih rekla da smo se ulogorili na mjestu gdje on redovito pretrèava - reèe Ejla, - ali bio je to dobar pogodak. Rado æu isprobati lakše koplje, ali mislim da æe biti bolje da sada poènem pripremati zeca i pogledam štobismo još mogli pojesti.Izvadila je iznutricu, ali nije oderala zeca da se ne bi izgubile zimske naslage masti. Zatim ga je nabila na zašiljenu vrbinu granu i podigla na vatru izmeðu dva rašljasta štapa. Nakon toga ubrala je i nekoliko korijena rogoza, za što je morala razbiti led koji se nakupio nad potokom, a uzela je i podanke gospina bilja. Stucala ih je zajedno u drvenoj zdjeli s vodom, služeæi se za to okruglim kamenom i tako izvukla tvrda vlakna, a zatim ostavila pripravak da se bijela škrobna masa nataloži na dnu posude, dok je tražila što još može dodati.Kad se škrob nataložio, a voda gotovo potpuno izbistrila, oprezno je odlila višak tekuæine i dodala sušenih borovnica. Èekajuæi da nabubre, ogulila je nešto vanjske kore s brezovog drve-ta i s nje nastrugala malo slatke meke i jestive tvari unutarnjeg sloja, pa i to dodala u mješavinu škroba i bobica. Skupila je nekoliko èešera srebrnogbora i stavila ih na vatru, sa zadovoljstvom primjeæujuæi da u nekima ima krupnih tvrdih sjemenki koje su se raspucale na toplini. Kad se zec ispekao, podigla je dio pocrnjele kože i vruæim kamenjem natrljala unutarnji sloj kože, kako bi se na kamenu prikupila mast. Zatim je uzela male pregršti škroba s bobicama, aromatiènim izdancima gospine trave i slatkim i gustim sokom brezove kore, i sve to stavila na vruæe kamenje.Džondalar ju je gledao. Još uvijek ga je znala iznenaditi

400 401 svojim poznavanjem bilja. Mnogi su ljudi, a osobito žene, znali pronaæi jestive biljke, ali nikada nije upoznao nikoga tko bi znao tako mnogo. Kad se tako ispeklo nekoliko kolaèiæa, kušao je.- Ovo je izvrsno! - reèe Džondalar. - Ti si stvarno èudesna.Ne zna svatko naæi jestivo bilje usred zime.-Još nije usred zime i nije tako teško naæi jestivo bilje. Vidjet æeš kako æe biti kad se zemlja zamrzne - reèe Ejla i skinu zeca s ražnja, odere hrskavu, ali izgorjelu kožu i stavi meso na tanjur od mamutove bjelokosti.- Mislim da æeš i tada znati naæi hranu - reèe on.Možda ne biljke - reèe ona dodajuæi mu meki zeèji but. Kad su pojeli zeca i kolaèiæe, Ejla je ostatke dala Vuku zajedno s kostima. Poèela je kuhati biljni èaj i dodala nešto brezove kore koja je dala poseban okus a zatim izvadila borove sjemenke koje su bile na rubu ognjišta. Neko su vrijeme sjedili kraj vatre, pijuckali èaj i jeli borove sjemenkekoje su krèkali kamenjem i ponekad zubima. Nakon veèere pripremili su se za rani polazak i provjerili jesu li konji dobro privezani, a zatim se uvukli u topla krzna.Ejla je gledala nizkrivudavi hodnik duge špilje i vidjela niz vatri koje su joj pokazivale put i bacale svjetlo na prekrasne naborane naslage. Jedna ju je podsjetila na dugi i opušteni konjski rep. Prilazeæi iznenada, mutnožuta životinja zanjišti i mahne tamnim repom kao daje poziva bliže. Pošla je za kobilom, ali u špilji je postalo mraèno i bilo je sve tješnje. Pogledala je naniže da vidi kamo ide, a kad je podigla pogled vidjela je daju nije pozivao konj nego èovjek. Muèila se da vidi tko je to i iznenadila videæi kako iz sjene izlazi Kreb. Davao joj je znakove i pozivaoje da pode za njim, a zatim se okrenuo i odšepao dalje.Poèela ga je slijediti, a zatim zaèula konjsko njištanje. Okre-nuvši se da potraži žutu kobilu, vidjela je kako njezin tamni rep nestaje u krdu tamnorepih konja. Potrèala je za njima, ali oni su se pretvorili u naslage na kamenu, a zatim u niz kamenih stupova. Pogledavši natrag vidje da Kreb nestaje u dubokom tunelu.Potrèala je za njim pokušavajuæi ga sustiæi, dok nije naišla na mjesto gdje se hodnik raèvao, a ona nije znala na koju je stranu Kreb otišao. Uhvatila ju je panika. Pogledala je na jednu pa na drugu stranu i napokon krenula desnom granom i našla jednog èovjeka koji je stajao u sredini zapreèujuæi joj put.Bio je to Jeren! Zakrèio je cijeli prolaz stojeæi raširenih nogu i prekriženih ruku i nijeèno tresuæi glavom. Molila ga je da je pusti dalje, ali on je nije razumio. Kratkim izrezbare- nim štapom pokazao je zid iza nje. Okrenuvši se, vidjela je tamnožutu kobilu i plavokosog muškarca koji trèi za njom. Iznenada krdo konja okruži èovjeka i sakrije ga od njezinog pogleda. Njezin se želudac zgrèi od straha. Trèeæi za njim zaèula je kako konji njište, a Kreb je stajao na ulazu špilje pozivajuæi žurno, požurujuæi je dok ne bude prekasno. Topot konjskih kopita postajao je sve glasniji i glasniji. Èula je njištanje i rzanje i sa strašnim osjeæajem užasa i panike, zaèula kako konj vrišti.Ejla se probudi i sjedne. I Džondalar je ustao. Izvan šatora èulo se komešanje, konjsko njištanje i topot kopita. Èuli su kako Vuk reži i laje, a zatim iznenada cvili od boli. Zbacili su krzna sa sebe i pojurili iz šatora. Bilo je vrlo mraèno, vidio se samo mali komadiæ mjeseca koji je davao vrlo malo svjetla, no u šumi je bilo i drugih konja, a ne samo ona dva koja su ostavili. Ništa se nije vidjelo, ali shvatili su to po zvukovima. Trèeæi prema zvuku, Ejla se spotakne na jedan izboèeni korijen i pade na tlo, ostajuæi bez daha.- Ejla kako si? - reèe Džondalar tražeæi je u mraku. Èuo jesamo da je pala.Ovdje sam - reèe ona promuklim glasom pokušavajuæi uhvatiti dah. Osjetila je njegove ruke i pokušala ustati. Kad su zaèuli kako konji trèe u noæ, bacila se uvis i potrèali su prema mjestu gdje su konji bili zavezani. Njiska je nestala!- Otišla je - viknu Ejla. Zviždala je i dozivala Njisku imenom. U daljini se zaèu njištanje.- To je ona! To je Njiska! Konji su je odveli! Moram je dovesti natrag! - Žena potrèi za konjima spotièuæi seu mraku u šumi.Džondalar ju je dostigao u nekoliko koraka. - Èekaj, Ejla! Ne možemo sada, mrak je. Ništa se ne vidi.- Ali moram je dovesti natrag.- Dovest æemo je ujutro - reèe on, uzimajuæi je u zagrljaj.- Do tada æe veæ nestati - reèe ona.- Ali tada æe biti svjetlo i vidjet æemo njihove tragove. Slijedit æemo ih. Dovest æemo je natrag. Ejla, obeæajem ti, dovest æemo je natrag.- Ali Džondalare, što æu bez Njiske? Ona mi je prijateljica. Dugo mi je bila jedina prijateljica - reèe Ejla popuštajuæi logici njegovih razloga, ali u suzama.On ju je zagrlio i pustio da se kratko isplaèe, a zatim reèe: - Sada najprije moramo vidjeti je li otišao i Trkaè i

moramo naæi Vuka.

402 403 Ejla se odjednom sjeti da je èula kako Vuk cvili od boli i uplaši se za njega i mladog pastuha. Opet je zazviždala za Vukom, a zatim onim tonom kojim je dozivala konje.Najprije su zaèuli njištanje, a zatim cvilež. Džondalar je pošao potražiti Trkaèa, a Ejla je slijedila zvuk vuèjeg cvileža dok ga nije našla. Prignula se da utješi životinju i osjetila nešto mokro i ljepljivo.- Vuèe, ranjen si. - Pokušala ga je podiæi i ponijeti do ognjišta.Dok je posrtala pod njegovom težinom, Vuk je cvilio od boli. Izvukao se iz njezinih ruku i stao na noge. Sam je pošao za njomprema logoru, no ona je znala da mu je to teško.I Džondalar se vratio u logor vodeæi Trkaèa, dok je Ejla raspirivala vatru. - Njegovo je uže izdržalo - reèe on. Veæ je po navici privezivao pastuha jaèim užadima, jer njemu je bilo teže upravljati Trkaèem, nego što je Ejli bilo zapovijedati Njiski.- Tako mi je drago što je on na sigurnom - reèe žena grleæi pastuhov vrat. Odmaknula se da bi ga bolje vidjela i uvjerila se da je sve u redu. - Zašto je nisam bolje privezala - reèe Ejla ljuta na sebe. - Da sam bila opreznija, Njiska ne bi otišla - Njezin je odnos s kobilom bio bliži; Njiska je bila prijateljica koja je radila što žena hoæe zato što to i sama hoæe, i Ejla je stavila samo tanku sponu da kobila ne bi odlutala predaleko. Uvijek je to bilodovoljno.- Nisi ti kriva, Ejla. Stado ionako nije došlo po Trkaèa. Tražili su kobilu, a ne pastuha. Njiska ne bi otišla da je nisu natjerali.- Ali ja sam znala da su oni tu i trebala sam shvatiti da bi mogli doæi po nju. Sada jenema, a i Vuk je ranjen.-Je li teško ranjen? - upita Džondalar.Ne znam - reèe Ejla. - Kad ga dodirnem jako ga boli i ne mogu ga pregledati, ali sigurna sam da mu je rebro ili slomljeno ili jako natuèeno. Sigurno su ga udarili kopitima. Dat æu mu nešto protiv bolova, a ujutro æu provjeriti što mu je... prije nego što poðemo tražiti Njisku. - Ona se naglo privuèe prema njemu. - Džondalare, a što æemo ako je ne naðemo? Sto ako sam je zauvijek izgubila?404 25vTle! - reèe Džondalar. Kleknuo je na jedno koljeno i istraživao zemlju pokrivenu otiscima konjskih kopita. - Stado je moralo ovdje provesti prošlu noæ. Trag je jasan. Rekao sam ti da æe ih biti lako slijediti èim se razdani.Ejla pogleda tragove, a zatim prema sjeveroistoku kamo se èinilo da su konji krenuli. Bili su blizu ruba šumarka i nije se daleko vidjelo u široku travnatu ravnicu, ali koliko je mogla vidjeti nije se vidio ni jedan konj. Pomislila je kako su tragovi vidljivi, ali tko zna hoæe li ih moæi slijediti.Ejla nije spavala otkad ju je probudilo komešanje i otkad je otkrila da je njezina voljena prijateljica otišla. U trenutku kada se nebo malo rasvijetlilo i obojilo u rasponu od bljedoružièaste do indigomodre veæ je ustala iako je još bilo pretamno da bi se moglo vidjeti tragove u zemlji. Raspirila je vatru i postavila vodu za èaj gledajuæi kako se nebo mijenja prolazeæi kroz cijeli jednobojni spektar sve bljeðih preljeva modrine.Dok je zurila u vatru, Vuk joj se prišuljao, ali njezinu je pozornost privukao tak kad je zacvilio. Iskoristila je to da ga dobro pregleda. Iako bi zacvilio kad bi ga dublje popipala bila je presretna ne našavši slomljenih kostiju. I sama je kontuzija bila dovoljno neugodna. Džondalar je ustao odmah nakon što je èaj bio gotov, još uvijek prije nego što se rasvijetlilo dovoljno da bi se moglopotražiti tragove.- Požurimo, poðimo odmah da ne odmaknu predaleko- reèe Ejla. - Možemo nagurati sve u èamac i ... ne ... ne ne možemo - iznenada se sjetila da bez kobile koju traži neæe moæi samo tako uzeti stvari i poæi. - Trkaè ne zna vuæi saonice pa neæemo moæi stvari ponijeti na èamcu. Ne možemo uzeti èak niNjiskine košare.-A ako želimo imati ikakve šanse sustiæi ih morat æemo zajedno jahati na Trkaèu. Znaèi, neæemo moæi uzeti ni njegove košare. Morat æemo uzeti samo najnužnije - reèe Džondalar.Zastali su da razmisle o novim teškoæama koje im je donio Njiskin nestanak. Oboje su shvatili da æe morati

donijeti neketeške odluke.- Uzmemo li samo krzna za spavanje i pokrov za tlo koji nam

404

405

može poslužiti kao niski šator i ako to zamotamo, moglo bi stati na Trkaèa iza nas - reèe Džondalar.- Niski šator bit æe dovoljan - složi se Ejla. - Tako smoišli i s lovcima u Plemenu. Stapom bismo podigli gornji dio i uzeli bismo nešto kamenja i kostiju da ga otežamo po rubovima.- Prisjetila se vremena kada je s nekoliko žena pratila muškarceu lov. - Žene su morale nositi sve osim kopalja i morale smo iæibrzo da bismo s njima održale korak pa smo zato nosile malostvari.- Što ste još nosile, koliko se još možemo rasteretiti? - upita Džondalar.- Trebat æe nam pribor za paljenje vatre i nešto oruða, sjekira kojom æemo nasjeæi drva i lomiti kosti životinja koje možda ulovimo, paliti možemo i suhu balegu i travu, ali moramo imati nešto èime æemo rezati stabljike. Još nož za deranje kože i oštri nož za rezanje mesa - poèe ona nabrajati. Ejla se sjeti ne samo vremena kada je pratila lovce nego i kada je bila sama nakon odlaska iz Plemena.- Ponijet æu onaj pojas s petljama koje drže sjekiru i nož s drškom od bjelokosti - reèe Džondalar - i tebi æe trebati.- Štap za kopanje dobro æe nam doæi, a može poslužiti i za podizanje šatora. I još nešto tople odjeæe za sluèaj da postane jako hladno i još nešto ovijaèa za noge - nastavi ona.- I po još jedan par obojaka. Još krzneni prsluci pod tunika-ma, a ako zatreba uvijek se možemo omotati u krzna za spavanje.- Mješine za vodu...-1 njih možemo vezati za pojas, a uzmemo li dovoljno užadi da ih možemo prebaciti preko ramena, možemo ih nositi i uz tijelo pa se neæe smrznuti.- Trebat æe mi vreæica s ljekarijama, a mogla bih ponijeti i stvari za šivanje, to ne zauzima previše prostora,i praæku.- Ne zaboravi bacaè i koplja - doda Džondalar. - Što misliš trebamo li ponijeti pribor za obradu kremena i nekoliko komada kremena za sluèaj da se razbije nož ili nešto takvo?- Ne smijemo ponijeti više nego što možemo ponijeti na leðima ... ili što bih mogla ponijeti da nosim košaru.- Ako itko nosi na leðima mislim da bih to trebao biti ja - doda Džondalar - ali ja nemam okvir za nošenje.- Sigurna sam da æemo lako napraviti nekakvu naprtnjaèu. Mogli bismo od jednih od onih Njiskinih košara i nešto užadi i remenja. Ali kako æu jahati iza tebe ako ti to nosiš? - upita Ejla.- Ali ja æu sjediti otraga... - Pogledaše se i osmjehnuše. Mo- rali su dogovoriti èak i raspored jahanja, a oboje je imalo svoje zamisli. Za cijelog jutra to je bilo prvi put da se Ejla nasmiješila, primijetio je Džondalar.- Ti moraš voditi Trkaèa pa æu ja biti straga - reèe Ejla. - Mogu ga ja voditi ako si ti preda mnom - reèe on - ali ako si otraganeæeš vidjeti ništa osim mojih leða. Mislim da ti se neæe sviðatišto ne vidiš ispred sebe, a trag moramo gledati oboje. Na tvrðemzemljištu moglo bi biti teže slijediti ga, a može biti mjesta gdje æese pomiješati s drugim tragovima. A ti si dobar tragaè.Ejlin se osmijeh još više proširi. - Tako je; ne znam kako bih izdržala da ne vidim ispred sebe. - Shvatila je da je cijelo vrijeme razmišljala o promatranju tragova, a sada je razmislila i o svojim osjeæajima. Oèi joj se iznenada napune suzama od ljubavi koja ju je preplavila, a suze su to pokazale.- Ne plaèi, Ejla, naæi æemo Njisku.- Ne plaèem zbog Njiske. Mislila sam koliko te volim i suze su same potekle.- I ja tebe volim - reèe on i zagrli je osjeæajuæi kako mu se u grlu steže.Našla se u njegovom zagrljaju grcajuæi na njegovom ramenu, a suze su sada bile i za Njiskom. - Džondalare, moramo je naæi.- Naæi æemo je. Tražit æemo dok ne naðemo. Daj da sada napravimo naprtnjaèu za mene. Treba nam nešto što æe držati bacaè kopalja i nekoliko kopalja s vanjske strane da ih lako dohvatimo.

- To neæe biti teško. Morat æemo ponijeti i nešto suhe hrane - reèe Ejla brišuæi suze nadlanicom.- Koliko æe nam trebati? - upita on- Ovisi. Koliko dugo nas neæe biti? - upita ona.Na to pitanje oboje zastadoše. Koliko dugo ih neæe biti? Koliko æe im trebati da pronaðu Njisku i dovedu je natrag.- Vjerojatno nam neæe trebati više od nekoliko dana da naðemo stado i nju, no trebali bismo ponijeti dovoljno za pola mjeseèeva kruga - reèe Džondalar.Ejla zastane tražeæi rijeèi za brojenje. - To je više od deset dana, možda èak i kao tri ruke, petnaest dana. Misliš da æe nam trebati tako dugo?- Ne, ali bolje je da budemo spremni i na to - reèe Džondalar.- Ali ne možemo ovaj logor tako dugo ostaviti ovako - reèe Ejla. - Doæi æe neka životinja i sve porazbacati, vukovi ili hijene ili žderonje ili medvjedi... ne, medvjedi spavaju, ali netko æe doæi. Prožvakat æe šator i èamac, sve od kože i svu hranu. Što da radimo sa stvarima koje moramo ostaviti?

406 407 - Možda bi Vuk mogao ostati i èuvati logor? - reèe Džondalar naboravši èelo. - Bi li ostao ako mu to kažeš? Ionako je ranjen. Ne bi li mu bilo bolje da ne putuje?- Bolje bi mu bilo da ne putuje, ali neæe htjeti ostati. Ostao bi neko vrijeme, a zatim bi nas pošao tražiti ako se ne vratimo za dan ili dva.- Možda bismo ga mogli vezati blizu logora...- Ne, Džondalare! On to ne bi podnio - uzviknu ona. - Ni ti ne bi volio da te natjeraju ostati negdje gdje ne želiš biti. Osim toga, ako doðu vukovi ili nešto takvo, mogli bi ga napasti, a on se ne bi mogao boriti ni pobjeæi. Morat æemo smisliti neki drugi naèin zaštite stvari.Otišli su natrag do logora. Šutjeli su. Džondalara je to malo pogodili, Ejla je bila zabrinuta, a oboje su se prije svegatrudili kako riješiti problem, što uèiniti sa stvarima dok su na putu. Kad su prišli šatoru Ejla se sjeti. - Sjetila sam seneèega - reèe ona. - Mogli bismo sve staviti u šator i zatvoriti ga. Ja još imam nešto onog "odbijaèa vukova" koji sam napravila da Vuku zgadim žvakanje stvari. Mogla bih ga omekšati i razmazati po šatoru. To bi moglo otjerati neke životinje.- Moglo bi, bar na neko vrijeme dok ga kiše ne isperu, a to bi moglo potrajati. Ali to neæe sprijeèiti one koji bi prokopali put ispod šatora - reèe Džondalar i kratko ušuti. - A da sve skupimo i omotamo šatorom? Tad bi mogla staviti taj svoj "odbij aè" na šator... ali ne možemo ga samo tako ostaviti.- Ne, mislim da ga treba podiæi sa zemlje, onako kako smo podizali meso - reèe Ejla, a zatim uzbuðenije doda - mogli bismo ga podiæi na motke i sve pokriti èamcem da bude zaklonjeno od kiše.- To æe biti dobro! - reèe Džondalar, a zatim opet zastane.

- Ali te bi motke mogao srušiti špiljski lav ili odluèni èopor vukova ili hijena. - Ogledao se razmišljajuæi i vidio veliki grm kupine èije su duge gole grane pune oštrog trnja stršale okolo. - Ejla- reèe on - što misliš, a da zabijemo štapove u ovaj kupinjak, omotamo ih trnovitim granjem i stavimo stvari na vrh, pa sve pokrijemo èamcem? - Dok je govorio Ejlin se osmijeh širio.- Mislim da bismo mogli pažljivo odrezati nekoliko tih granatako da se možemo približiti dovoljno da unesemo stvari i stavimo sve na vrh i onda ih možemo uplesti sa ostalima. Manje æe seživotinje još uvijek moæi popeti do stvari, ali one sada spavaju ilisu u svojim gnijezdima, a oštro æe trnje odbiti veæe životinje. Èaki lavovi izbjegavaju trnje. Džondalare, mislim da je to to! Za izbor stvari koje æe ponijeti trebalo im je nešto razmišljanja. Odluèili su ponijeti nešto kremena i najnužnije oruðe kojim se može obraditi, nešto užadi i remenja i koliko god mogu ponijeti hrane. Prebiruæi stvari Ejla naiðe na onaj posebni remen i dugi nož s mamutovom kljovom koji joj je Talut dao na sveèanosti primanja u Lavlji tabor. Pojas je imao nekoliko tankih kožnih remenèiæa koji su bili upleteni tako da ih se moglo izvuæi kao petlje za nošenje stvari, osobito tog bodeža, a mogao je ponijeti i druge korisne stvari koje trebaju biti pri ruci.Opasala se tim pojasom preko vanjske krznene tunike, a zatim izvukla bodež i uzela ga u ruke razmišljajuæi bi li gatrebalo ponijeti. Iako mu je šiljak bio vrlo oštar, bodež je više bio za ceremonijalnu nego za praktiènu uporabu.

Takvim se poslužio Mamut kad joj je zarezao ruku i krvlju koja je potekla nakapao bjelokosnu ploèicu koju je nosio oko vrata, èime je i nju ubrojio meðu Mamutonce.Vidjela je i da se takvim bodežima tetoviraju tanke crtice u kožu. U ranice bi se zatim utrljao crni ugljen od jasena. Ona nije znala da jasenovo drvo ispušta prirodni antiseptik koji spreèava infekciju, a vjerojatno ni Mamut koji ju je to nauèio nije toèno znao kako to djeluje. Znala je samo da joj je vrlo jasno naglasio da za bojenje ogrebotina pri tetoviranju ne upotrijebi ništa osim jasenovog ugljena.Ejla stavi bodež natrag u korice od sirove kože i ostavi ga tamo, a zatim uze druge kožne korice u kojima je ležalo osobito oštro sjeèivo malog noža s drškom od bjelokosti što ga je Džondalar napravio za nju. Provukla ih je kroz petlju na pojasu, a zatim je objesila i sjekiru koju joj je napravio. I njezino je kameno sjeèivo bilo omotano u kožu.Zakljuèila je da nema razloga zašto pojas ne bi mogao poslužiti i za nošenje njezinog bacaèa kopalja, a zatim je zataknuta i praæku i privezala vreæicu s kamenjem za gaðanje. Osjeæala je težinu, ali ipak je to bio praktièan naèinza nošenje stvari kad moraju tako putovati. Svoja je koplja dodala onima koja je Džondalar veæ stavio u nosaè na svojoj naprtnjaèi.Za izbor stvari koje æe ponijeti trebalo im je dulje nego što su oèekivali, a pažljivo pospremanje stvari koje ostavljaju za sobom uzelo im je još više vremena. U Ejli je to odgaðanje izazivalo tjeskobu, ali oko podneva napokon su uzjahali i pošli.Kad su krenuli, Vuk se zatrèao za njima, ali uskoro je zaostao i vidjelo se da ga nešto boli. Ejla se zabrinula za njega jer nije bila sigurna koliki æe put i koliku brzinu izdržati, no zakljuèila je da

408 409 æe biti najbolje ako ga ostave da ide za njima svojim korakom, a ako ne bude mogao održavati korak s njima stiæi æe ih kad stanu. Muèila ju je briga za obje životinje, ali Vuk je bio blizu i, iako ozlijeðen, bila je sigurna da æe se oporaviti, a Njiska bi mogla biti bilo gdje i što dulje oklijevaju mogla bi dalje odmaknuti.Trag ih je vodio uglavnom prema sjeveroistoku, no nakon nekog vremena neobjašnjivo je promijenio smjer. Ejla i Džondalar previdjeli su skretanje i na trenutak su pomislili da su izgubili trag. Vratili su se, ali dok su ga opet našli i vidjeli da vodi prema istoku, veæ je bilo kasno poslije podne, a kad su stigli do neke rijeke veæ se spuštala noæ.Bilo je oèigledno da su konji prešli preko rijeke, ali bilo je premraèno da bi se vidjeli otisci kopita, pa su odluèili prenoæiti pokraj rijeke. Trebalo je odluèiti s koje strane. Ako prijeðu sada mokra æe se odjeæa vjerojatno posušiti do jutra, no Ejla se bojala da ih Vuk neæe naæi ako prijeðu rijeku prije nego što ih on sustig-ne. Zato su odluèili da ga prièekaju i ulogore se prije prelaska.S tako malo opreme logor je izgledao gol i jadan. Cijeloga dana nisu vidjeli ništa osim tragova. Ejla se èak poèela zabrinjavati da možda slijede krivo stado, a bila je zabrinuta i zbog Vuka. Džondalar je pokušao olakšati njezine tjeskobe, ali kad se Vuk nije pojavio do vremena kada se nebo napunilo zvijezdama, Ejlina je zabrinutost narasla. Dugo je èekala, a i kad ju je Džondalar napokon uvjerio da mu se pridruži u krznima, još nije mogla zaspati iako je bila umorna. Veæ je pridrijemala kad iznenada osjeti kako je dodiruje hladna vlažna njuška.-Vuèe! Uspio si! Tu si! Džondalare, Vuk je došao -viknu Ejla i osjeti kako životinja cvili u njezinom zagrljaju. I Džondalaru je laknulo kad ga je vidio, iako je morao priznati da ga je to razveselilo najviše zbog Ejle, jer æe ona napokon moæi malo zaspati. Ali prije toga ona je još ustala da bi Vuku dala hranu koju je saèuvala za njega. Bio je to gulaš od sušenog mesa i korijenja te kolaè suhe putne hrane.Veæ je prije toga pomiješala nešto suhog èaja od vrbove kore u zdjelicu vode i ostavila to za njega, a Vuk je bio takožedan da je popio cijelu zdjelu tog napitka za ublažavanje bolova. Sklupèao se uz nju i Ejla je zaspala grleæi ga jednom rukom, dok se Džondalar privio uz nju i obgrlio je. U hladnoj, ali vedroj noæi, spavali su odjeveni i skinuli su samo èizme i vanjsku krznenu odjeæu, a šator nisu ni postavljali.Ujutro se Ejli uèinilo da Vuk izgleda bolje, ali ipak je iz svoje vreæe s lijekovima uzela još vrbove kore i dodala je njegovoj hrani. Sve ih je èekao prelazak preko hladne rijeke, a ona nije mogla znati kako æe se to odraziti na Vukovu ozljedu. Moglo bi ga previše rashladiti, a s druge strane hladna bi mu voda mogla olakšati boli.Ali mladoj ženi nije se dalo moèiti odjeæu. Ne toliko zato što bi se bojala hladne vode - èesto se kupala i u hladnijoj- nije joj se sviðala zamisao da po hladnoæi nosi mokru odjeæu i obuæu. Poèevši omotavati gornju kožu svojih visokih mokasinama sliènih èizama oko listova, naglo se predomislila.- Neæu to nositi u vodi - reèe ona. - Radije æu iæi bosa i smoèiti noge, pa æu barem imati suhu obuæu kad prijeðemo.

- To ti nije loša namisao - reèe Džondalar.- Neæu nositi ni ovo - reèe Ejla i svuèe hlaèe. Vidjevši je kako stoji gola ispod tunike Džondalar se nasmiješii poželi raditi i nešto drugo osim potrage za konjima. Ali znao je da je Ejla previše zabrinuta za Njisku da bi htjela gubiti vrijeme na milovanje.Koliko god to èudno izgledao, morao je priznati da se razumno sjetila. Rijeka nije bila osobito široka, iako je doista brzo tekla. Mogli su je prijeæi jašuæi zajedno na Trkaèu, bosi i bez hlaèa, a zatim obuæi suhu odjeæu kad prijeðu. To ne bi bilo samo udobnije nego æe ih èuvati od hladnoæe nakon prelaska.- Mislim da si u pravu. Bolje je da se to ne smoèi - reèe on iskine svoje ovijaèe.Džondalar je stavio naprtnjaèu na leða, a Ejla je ponijela krzna za spavanje u rukama kako se ne bi namoèila. Njemu je bilo malo èudno jahati s golim donjim dijelom, ali osjetivši Ejlinu kožu meðu svojim nogama brzo je to zaboravio. Njoj nije mogla promaæi oèigledna posljedica njegovih misli. Da joj se nije toliko žurilo i ona bi došla u napast da se malo zadrži. Na trenutak pade joj na pamet kako bi nekom drugom prigodom mogli opet jahati zajedno, za zabavu, ali ovo nije bilo vrijeme za zabavu.Voda je bila ledeno hladna. Smeði je pastuh ušao u struju probijajuæi se kroz koricu leda koja je nastala uz obalu. Iako je rijeka bila brza, a uskoro i dovoljno duboka da su im se noge namoèile do pola bedara, konju nije nestalo tla pod nogama; voda nije bila tako duboka da bi morao plivati. Na poèetku su Trkaèevi jahaèi pokušali podiæi noge, ali uskoro ih je hladna voda uèinila neosjetljivima. Otprilike na pola puta Ejla se okrenu da pogledom potraži Vuka.Još je uvijek trèkarao po obali izbjegavajuæi odluèni skok u vodu kao i obièno. Ejla zazviždi da ga ohrabri i vidje gakako skaèe.

410 411 Na drugu su stranu stigli bez nezgoda, osim što im je bilo hladno. Još je gore bilo to što je hladni vjetar kad su sjahali poèeo puhati po njihovim mokrim nogama. Obrisavši veæi dio vode rukama, brzo su obukli hlaèe i èizme s punjenjem od divokozje vune koje su na rastanku dobili od Šaramudonaca, na èemu su im sada bili zahvalni. Kad im se toplina poèela vraæati u noge i stopala osjetili su trnce. Stigavši do obale, Vuk se uspeo i protre-sao. Ejla ga pregleda i sa zadovoljstvom zakljuèi da mu se od hladne kupke stanje nije pogoršalo.Lako su iznova našli trag. Popeli su se na konja, a Vuk je pokušavao održati korak, no uskoro je opet zaostao. Ejla je zabrinuto gledala kako ostaje sve dalje i dalje za njima. To što ih je prethodne noæi našao olakšalo joj je brige i tješila se znajuæi da je èesto odlazio u lov ili istraživanje i uvijek bi im se opet pridružio. Nerado ga je ostavljala za sobom, ali morali su naæi Njisku.Poslijepodne je veæ dobro odmaklo kad su napokon u daljini opazili konje. Približavajuæi im se, Ejla se napinjala pogledom tražeæi svoju prijateljicu meðu drugim konjima. Uèinilo joj se da joj se pred oèima pojavila poznata boja sijena, ali nije bila sigurna. Bilo je previše drugih konja sa sliènim krznom, a tada je puhnuo vjetar, ponio njihov vonj prema konjima i stado je pobjeglo.- Ove je konje veæ netko lovio - primijeti Džondalar, ali navrijeme se zaustavi prije nego što je izgovorio kako u ovom krajumora biti ljudi koji vole konjsko meso. Nije htio još više uznemi-ravati Ejlu. Stado je brzo odmaklo pred mladim pastuhom koji jenosio dvoje putnika, ali oni su nastavili slijediti trag. Za sad imdrugo nije ni preostalo.Stado krene prema jugu iz nekog razloga koji je samo ono razumjelo, natrag prema Velikoj Majci Rijeci. Uskoro se zemljište iznova poèe uzdizati, postalo je neravno i stjenovito, a trave je bilo sve manje. Nastavili su sve do širokog polja koje se širilo iznad ostalog krajolika. Vidjevši kako se tamo dolje ljeska voda, shva-tiše da su na zaravnjenom vrhu uzvisine èije su podnožje obišli nekoliko dana ranije. Rijeka koju su prešli obgrlila je zapadni dio te planine prije svog ušæa u Majku.Kad je stado zastalo i poèelo pasti, putnici mu se približiše.- Evo je Džondalare! - reèe Ejla uzbuðeno pokazujuæi jednu od životinja.- Kako znaš? Više je ovih konja sliène boje.Iako je Njiskina boja bila slièna drugima, Ejli je bila toliko poznata da u to nije sumnjala. Zazviždala je i Njiska podiže glavu.- Rekla sam ti. To je ona!

Iznova je zazviždala i Njiska se zatrèi prema njoj, ali kobila predvodnica, velika skladna životinja, èije je krzno bilonešto tamnije od obiène sivo-zlatne boje, vidje da se najnovija pridošli-ca u stado udaljava i poðe je odvratiti od toga. Pastuh joj se pridruži. Bio je to veliki lijepi konj s visokom srebrnastom grivom, sivom šarom na leðima i dugim srebrnastim repom koji je izgledao gotovo bijel. I donji su mu dijelovi nogu bili srebrnastosivi. Prišao je Njiski i potjerao je prema ostalim ženkama koje su to promatrale s nervoznim zanimanjem, a zatim se okrenuo ne bi li izazvao mlaðeg pastuha. Toptao je po zemlji, a zatim poskoèio natrag i zarzao, izazivajuæi Trkaèa.Mladi smeði pastuh ustukne posramljen i nije ga se moglo natjerati da priðe bliže, što je njegove ljudske suputnike natjeralo u oèaj. Sa sigurne je udaljenosti njištao prema kobili, a zaèuo se i poznati Njiskin odgovor. Ejla i Džondalar sjahaše da se dogovore što uèiniti.- Što æemo sada? - reèe Ejla. - Ne puštaju je od sebe. Kako æemo do nje?- Ne brini, uspjet æemo - reèe on. - Ako zatreba možemo se poslužiti bacaèima kopalja, ali mislim da nam toneæe trebati.Njegovo ju je uvjeravanje umirilo, jer nije ni pomislila na koplja. Nije htjela ubiti konje ako ne mora, ali sve bi uèinila da joj se Njiska vrati. - Imaš li kakav plan? - upita ona.- Siguran sam da je ovo stado veæ upoznalo lovce, pa seboje ljudi. To je prednost za nas. Onaj pastuh vjerojatno mislida ga Trkaè pokušava izazvati. On i ona velika kobila htjeli su gapotjerati da ne odvede koju kobilu. Zato moramo skloniti Trkaèa- poèe Džondalar. - Njiska æe doæi kad zazviždiš za njom. Uspijeli mi odvratiti pastuhovu pažnju možeš joj pomoæi da izbjegnekobilu dok joj se ne približiš dovoljno da je možeš zajahati. Akotada poèneš vikati na kobilu ili joj zaprijetiš kopljem mislim daæe ti se ukloniti s puta.Ejli je laknulo i ona se osmjehnu. - Zvuèi lako, a što æemo s Trkaèem?- Tamo nešto iza nas bila je stijena oko koje raste nešto grmlja. Mogao bih ga privezati uz jedan grm. Ako se doista potrudito ga neæe zadržati, ali on je navikao na uže i mislim da æe ostatitamo. - Džondalar uze pastuhov povodac i poðe natrag dugimkoracima.Kad su došli do stijene Džondalar reèe - Evo uzmi bacaè i

412 413 koplja. - Zatim skine naprtnjaèu. - Skinut æu i ovo jer mi smeta. - Uzeo je i svoj bacaè kopalja i koplja. - Kad zajašeš Njisku poði po Trkaèa i vrati se po mene.Visoravan je zavijala u sjeveroistoèno-jugozapadnom smjeru, postupno se penjuæi na sjevernom dijelu, a uspon je na istoku postajao nešto strmiji. Na jugozapadu se uzdigla kao klisura. Na zapadnoj strani, prema rijeci koju su prešli, zemljište se spuštalo, ali na jugu prema Velikoj Majci Rijeci bila je visoka stijena s velikim ponorom. Dan je bio vedar i sunce je bilo visoko na nebu, iako je veæ davno prešlo zenit. Pogledali su preko strmog zapadnog ruba i ustuknuli uplašivši se da bi ih pogrešan korak ili odron mogao baciti u ponor.Približivši se stadu koje je paslo, zastali su i pokušali naæi Njisku. Stado - kobile, ždrebad i jednogoci - paslo je na sredini polja do pojasa visoke trave, pastuh je bio malo izdvojen od ostalih. Ejli se uèini da je vidjela svoju kobilu dalje prema jugu. Zazviždala je i kobila predvodnica diže glavu, a Njiska se zatrèi prema njima. S pripremljenim izbacivaèem kopalja Džondalar se polako približi pastuhu pokušavajuæi se ubaciti izmeðu njega i stada, a Ejla krene prema kobilama, odluèna doæi do Njiske.Dok je išla prema kobili, neki od konja prestadoše pasti i podigoše glave, ali nisu gledali u nju. Ejla naglo osjeti da nešto nije u redu. Okrenula se da pogledom potraži Džondalara i vidje stupac dima, a odmah zatim još jedan. Primijetili su miris dima. Livada puna suhe trave na nekoliko je mjesta gorjela. Iznenada kroz dim Ejla vidje kako neke spodobe trèe prema konjima vièuæi i mašuæi bakljama! Tjerali su konje prema rubu polja i strmom ponoru, a Njiska je još bila meðu konjima.Konje je zahvatila panika, a u mnoštvu visokih glasanja Ejli se uèini da èuje poznato njištanje s druge strane. Pogledavši prema sjeveru opazi kako Trkaè, vukuæi za sobom povodac, trèi prema stadu. Zašto se sada oslobodio? Igdje je Džondalar? Zrak se nije punio samo dimom; osjeæala je i napetost i osjetila zarazni strah konja koji su poèeli bježati od vatre. Konji su grabili oko nje i više nije vidjela Njisku, ali prema njoj je trèao Trkaè kojega je

zahvatila panika. Zazviždala je glasnim i dugim zviždukom, a zatim potrèala prema njemu. On uspori i okrenu se prema njoj, ali uši su mu bile zavrnute prema natrag, a oèima je preplašeno kolutao. Dostigla ga je i uhvatila uže koje je visjelo s njegova oglava i tako mu skrenula glavu. Ruke su je jako zapekle dok se uže vuklo kroz njih, ali izdržala je i kad su Trkaèeve prednje noge dodirnule tlo, ona dohvati njegovu grivu i uzjaše ga. Trkaè iznova ustukne. Ejla se gotovo našla na zemlji ali se ipak uspjela održati. Konj je još uvijek bio preplašen, ali bio je navikao da mu leda budu optereæena; to mu je bilo utješno i imao je povjerenja u poznatu ženu. Bacio se u trk, ali njoj je bilo teško upravljati konjem kojeg je Džondalar uvježbao za sebe. Iako je veæ nekoliko puta jahala Trkaèa i znala znakove kojima se Džondalar sporazumijevao s njim, nije bila navikla upravljati konjem uzdama ili povocem. Džondalar se njima služio s lakoæom i pastuha je umirivalo kad ga je jahao poznati jahaè. Na prve Ejlinepokušaje nije odgovorio, ali ona je muèeæi se da ga smiri tražila Njisku i nije previše pazila.Konji su trèali gomilajuæi se svuda oko nje, njišteæi, ržuæi, vrišteæi, i osjeæala je miris njihova straha. Iznova je zazviždala, glasno i prodorno, ali nije bila sigurna da æe je Njiska èuti, a znala je koliko je moæan nagon za bježanjem.Iznenada kroz izmaglicu prašine i dima Ejla vidje kako jedan konj usporava, pokušava skrenuti i oduprijeti se guranju uspanièenih konja koji su trèali šireæi strah od vatre. Ejla shvati da je to Njiska. Iznova zazvižda da bi je ohrabrila i vidje kako njezina voljena kobila neodluèno zastaje. Nagon za trèanjem sa stadom bio je snažan, ali takav je zvižduk oduvijek znaèio sigurnost i ljubav, a Njiska se nije toliko bojala vatre. Bila je odrasla uz miris dimai on joj je znaèio samo blizinu ljudi.Ejla vidje da Njiska stoji dok ostali konji jure kraj nje gurkaju-æi je, pa i gurajuæi, nastojeæi je zaobiæi. Žena potjera Trkaèa naprijed. Kobila se poène okretati prema ženi, ali iznenada se pojavi svijetli konj. Izgledalo je kao dadolazi iz prašine. Veliki pastuh predvodnik pokušao ju je odvesti šaljuæi prema Trkaèu upo-zoravajuæe izazove. Èak i u panici, nastojao je sprijeèiti da se mlaði mužjak približi njegovoj kobili. Ovoga puta Trkaè zanjišti i poèe toptati, a zatim krene prema veæem konju zaboravljajuæi u svom uzbuðenju da je premlad i nedovoljno iskusan za borbu s odraslim pastuhom.Tada se iznenada - možda se naglo predomislio ili je to bilo od nakupljenog straha - veliki pastuh okrene i odjuri. Njiska poðe za njim, a Trkaè požuri za njom. Stado se približavalo sve bliže rubu ponora gdje ih je èekala sigurna smrt, a kobila i mladi smeði pastuh kojeg je okotila i na kojem je jahala žena našli su se u toj bujici koja ih je nosilaprema rubu! Ejla odluèno povuèe Trkaèa i natjera ga da stane pred kobilom. On zanjišti od straha; u panici je htio pobjeæi s ostalim konjima, ali spreèavala ga je žena i znakovi koje je bio navikao slušati.

414 415 Svi su konji projurili pokraj njih. Dok su Njiska i Trkaè stajali tresuæi se od straha, i zadnji konj iz stada nestao je preko ruba provalije. Ejla se naježi od dalekog zvuka njištanja, vrištanja i rzanja, a zatim je pogodi tišina. I Njiska iTrkaè, pa i ona sama, mogli su biti s njima. Duboko je uzdahnula od pomisli kako je smrt bila blizu, a zatim se okrenula i potražila Džondalara.Nije ga vidjela. Vatra se širila prema jugu; vjetar je puhao sa jugozapadnog ruba polja - ali vatra je poslužila svojoj svrsi. Ejla je gledala na sve strane ali Džondalara nije bilo nigdje. Bili su sasvim sami na zadimljenom polju. Osjetila je kako joj se grlo steže. Sto se zbilo s Džondalarom?Sjahala je s Trkaèa i, držeæi i dalje njegov povodac, lako skoèila na Njiskina leda, a zatim krenula prema mjestu gdje su se rastali. Pažljivo je pregledavala cijelo podruèje, išla naprijed i natrag, tražila tragove, ali sve je bilo izgaženo kopitima. Krajièkom oka opazila je tada nešto i požurila da vidi što je to. Srce joj je skoèilo u grlo kad je došla do Džondalarovog izbacivaèa kopalja.Gledajuæi izbliza vidjela je otiske stopala veæeg broja ljudi meðu kojima su se isticali otisci velikih Džondalarovih nogu u iz-nošenim èizmama. Mnogo je puta vidjela te otiske na mjestima gdje bi prenoæili i nije mogla pogriješiti. A onda vidje u zemlji tamnu mrlju. Prignula se da vidi što je to i podigla prst pokriven krvlju.Širom je otvorila oèi, a srce joj zastane u grlu. Pazeæi da ne pogazi tragove ustala je i pažljivo pogledala uokolo nastojeæi steæi dojam o tome što se dogodilo. Bila je iskusan tragaè i njezine izvježbane oèi uskoro su jasno vidjele da je netko ranio Džondalara i odvukao ga. Neko je vrijeme slijedila te tragove prema sjeveru. Zatim se osvrnula dazapamti što je sve uokolo, kako bi poslije mogla nastaviti za tim tragom, pa uzjaše Njisku i krene prema zapadu po naprtnjaèu.Jašuæi prema zapadu mrštila se, a to je mrštenje toèno pokazivalo kako se osjeæa, no sada je morala dobro promisliti i odluèiti što æe uèiniti. Netko je ranio Džondalara i odveo ga, a nitko to nije smio uèiniti. Možda još nije

nauèila sve obièaje Drugih, ali u to je bila sigurna. Znala je i još nešto: nije znala kako, ali nekako æe ga izvuæi.Osjetila je olakšanje vidjevši da je naprtnjaèa još uvijek naslonjena na stijenu onako kako su je ostavili. Sve je istresla iz nje i prilagodila košaru tako da je Trkaè može nositi na leðima, a zatim poèela vraæati stvari u nju. Toga jutra bila je ostavila pojas u naprtnjaèi da joj ne bi smetao. Sada ga je uzela i pregledala oš- tri obredni bodež koji je još uvijek visio na pojasu. Sluèajno se ubola šiljkom. Zagledala se u sitnu kapljicu krvi kojase pojavila i iz nekog èudnog razloga osjeti potrebu da se rasplaèe. Iznova je bila sama. Netko joj je odveo Džondalara.Odluèno je stavila pojas i zataknula bodež, nož, sjekiricu i lovaèko oružje za nj. Neæe to dugo trajati! Postavila je šator na Trkaèeva leða, ali krzno za spavanje zadrži sa sobom. Tko zna na kakvo æe još vrijeme naiæi. Zadržala je imješinu s vodom. Izvadila je kolaè suhe putne hrane i sjela na kamen. Nije baš bila gladna, ali znala je da æe joj trebati snage u traganju za Džondalarom.Uz Džondalarov nestanak muèilo ju je još nešto: nije bilo ni Vuka. Nije mogla otiæi u potragu za Džondalarom dok ne naðe Vuka. On joj je bio više od obiènog èetveronožnog suputnika kojeg voli, mogao je biti nezamjenjiva pomoæza pronalaženje traga. Nadala se da æe se pojaviti prije noæi i pomislila da bi mogla poæi natrag i potražiti ga. Ali što ako je Vuk u lovu? Mogla bi ga promašiti. Iako je bila nestrpljiva, shvatila je da je najbolje prièekati.Pokušala je razmisliti što bi još mogla uèiniti, ali nije mogla smisliti nikakav plan. I sama pomisao na to da bi se nekoga ranilo i odvelo bila joj je tako strana da joj je na to bilo teško i pomisliti. Èinilo joj se tako nerazumno i nelogièno.Te njezine misli prekine cvilež i kratki lavež. Okrenula se i vidjela kako Vuk trèi prema njoj, oèigledno presretan što je vidi. Laknulo joj je.- Vuèe! - viknu ona od sreæe. - Uspio si i to brže nego juèer,je li ti bolje? - Pozdravivši ga, odmah ga je pregledala i zadovoljno utvrdila da, iako je sigurno natuèen, ništa nije slomljeno i èinilo se da mu je znatno bolje.Odluèila je odmah nastaviti put, kako bi mogla krenuti po tragu dok još ima svjetla. Privezala je Trkaèev povodac uz remen koji je držao Njiskin pokrivaè za jahanje, a zatim uzjahala kobilu. Pozvala je Vuka da je slijedi i krenula prema tragu, a zatim do mjesta gdje je našla Džondalarove tragove zajedno s ostalima i njegov izbacivaè kopalja te mrlju krvi, sada veæ smeækastu. Sjašila je i iznova pregledala tragove.- Vuèe, moramo naæi Džondalara - reèe ona. Životinja seupitno zagleda u nju.Sagnula se i udobno èuènuvši na cijela stopala pažljivo pregleda tragove nastojeæi prepoznati koliko je ljudi bilo i zapamtiti velièine i oblike njihovih otisaka. Vuk je, sjedeæi na stražnjim nogama i gledajuæi u nju èekao, osjetivši da se dogaða nešto neobièno i važno. Napokon mu pokaže mrlju krvi.

416 417 - Netko je ranio Džondalara i odnio ga. Moramo ga naæi. - Vuk onjuši krv, a zatim podiže rep i zalaje. - To je Džondalarov otisak - reèe ona, pokazujuæi mu veliki otisak medu manjima. Vuk iznova onjuši mjesto koje je pokazala, a zatim je pogleda, kao da èeka što æe sada biti. - Odveli su ga - reèe ona pokazujuæi ostala stopala.Ejla naglo ustane i priðe Trkaèu. Uzela je Džondalarov iz-bacivaè kopalja i kleknula pred Vukom, pružajuæi mu ga da ga onjuši. - Moramo naæi Džondalara, Vuèe! Netko ga je odveo, a mi æemo ga naæi! 26Džondalar je polako dolazio k sebi i osvijestio se, ali iz opreza je ostao mirno ležati dok ne vidi što to nije u redu - jer nešto oèigledno nije bilo u redu. Za poèetak, u glavi mu je bubnjalo. Malo je otvorio oèi. Svjetlo je bilo slabo, ali vidio je da leži na hladnoj, tvrdo nabijenoj zemlji. Na licu je osjeæao nešto suho i ljepljivo, a kada je pokušao opipati i vidjeti što je to, otkrio je da su mu ruke vezane za leðima. I noge su mu bile vezane.Okrenuo se na bok i pogledao oko sebe. Bio je u maloj okrugloj prostoriji koja se èinila kao drveni, kožama pokriveni okvir, a imao je dojam da je to unutar neèega veæeg.Nije se èuo vjetar, nije bilo ni propuha, stranice nisu lelujale kao kad bi bilo na otvorenom, a premda je bilo hladno,nije se smrzavao. Tada shvati da na sebi više nema krznenog ogrtaèa.Džondalar se trudio ustati na noge i preplavi ga val vrtoglavice. Bubnjanje u glavi uspio je smjestiti kao oštru bol

iznad lijeve sljepooèice, blizu osušene ljepljive kraste. Zaèuvši glasove koji su se približavali, umirio se. Dvije su žene razgovarale nepoznatim jezikom, ali uèini mu se da je prepoznao nekoliko rijeèi koje su podsjeæale na mamutonski.- Hej, vi tamo! Budan sam - pozvao ih je na jeziku Lovaca na mamute. - Hoæe li me tko doæi odvezati? Ovo je remenje nepotrebno. To je nekakav nesporazum. Ja vam ne želim nikakvo zlo.Glasovi izvana, na trenutak utihnuše, a zatim se zaèuju iznova, ali nitko se nije odazvao ni došao.Ležeæi licem na zemlji, Džondalar se pokušavao prisjetiti kako se tu našao i što je navelo te ljude da ga vežu. Dosadašnja su mu iskustva govorila da se ljude vezalo jedino kad bi se nasilno ponašali i pokušavali koga napasti. Sjetio se vatrenog zida i konja koji su jurili prema ponoru na rubu polja. Ti su ljudi sigurno lovili konje, a on im se našao na putu.Zatim se sjetio da je vidio kako Ejla jaše na Trkaèu, ali ima teškoæe s njim. Sjetio se kako je trèao prema njima s kopljem u bacaèu. Koliko god volio tog smeðeg pastuha, radije bi ga bio ubio nego pustio da odvuèe Ejlu u ponor. To je bilo sve èega se mogao sjetiti, osim oštre boli prije nego se sve smraèilo.Netko me sigurno neèim udario, pomisli Džondalar. I bio je

418 419 to snažan udarac, jer se ne sjeæam kako su me ovamo donijeli, a glava me još uvijek boli. Jesam li ometao njihov lov? Jerena i njegove lovce upoznao je u sliènim okolnostima. S Tonolanom je sluèajno poplašio stado konja koje sulovci gonili prema zamci. Ali kad ga je prošla ljutnja, Jeren je shvatio da to nije bilo namjerno i sprijateljili su se. Nisam valjda ovim ljudima pokvario lov, po misli on.Iznova je pokušao sjesti. Ležeæi na boku skupio je i podigao koljena i pokušao se prevrnuti i dovesti se u sjedeæi položaj. Za to mu je trebalo nekoliko pokušaja i u glavi mu je lupalo od napora, no napokon mu je uspjelo. Sjeo je i zatvorio oèi, èekajuæi da se bol smiri. Ali kako je bol prolazila, tako je rasla njegova briga za Ejlu i životinje. Jesu lipomahnitali konji Njisku i Trkaèa povukli za sobom u ponor i je li Trkaè ponio i Ejlu?Je li Ejla mrtva? Od same pomisli na to osjetio je kako mu srce udara od straha. Jesu li svi nestali, i Ejla i konji? A Vuk? Kad ranjena životinja doðe do polja neæe nikoga naæi. Džondalar ga zamisli kako njuška okolo, nastojeæi pronaæi trag koji ga neæe nikamo odvesti. Što æe Vuk uèiniti? Bio je dobar lovac, ali sada je ranjen. Kako æe lovititakav? Nedostajat æe mu Ejla i ostatak "èopora". Nije navikao živjeti sam. Što æe se dogoditi ako tako sam naiðe naèopor vukova? Hoæe li se moæi obraniti?I zar nitko neæe doæi? Morao bih popiti nešto vode, pomisli Džondalar. Sigurno su me èuli. I gladan sam, ali prije svega sam žedan. Usta su mu se sve više sušila i potreba za vodom bila je sve jaèa. - Hej, vi tamo! Žedan sam! Može li èovjek ovdje dobiti vode? - vikao je. - Kakvi ste vi to ljudi? Vezati èovjeka i ne dati mu ni vode!Nije bilo odgovora. Uzviknuvši još nekoliko puta, on napokon odluèi da nije vrijedno truda. Od vikanja je samo postajao još žedniji, a glava ga je još boljela. Pomislio je i da bi mogao leæi, no ustajanje ga je stajalo tolikoga trudada nije bio siguran da bi to mogao ponoviti.S vremenom je postajao sve mrzovoljniji. Bio je slab, na rubu delirija i živo je zamišljao najgore. Sam je sebe uvjerio da je Ejla mrtva, a i oba konja. Pomislivši na Vuka zamislio ga je kako luta okolo, sam, ranjen i nesposoban za lov, kako traži Ejlu i kako je usamljena zvijer pogodha lovina za neki vuèji èopor ili èopor hijena ili neku drugu životinju... a i to bi moglo biti bolje nego smrt od gladi. Palo mu je na pamet da bi i njega mogli pustiti da umre od žeði i došlo mu je da se tome, ako je Ejla doista mrtva, èak i ponada. Suosjeæajuæi muke kakve je zamislio da èekaju Vuka, zakljuèio je da su on i Vuk sigurno jedini preživjeli èlanovi neobiènog društva putnika, te da æe i sami uskoro umrijeti.Iz oèaja ga je istrgnuo zvuk ljudi koji su prilazili. Ulazni pri-jeklopni zastor podigao se i kroz otvor se vidio svjetlom baklje iscrtan obris ljudskoga lika, koji je stajao raširenih nogu i s rukama na bokovima. Žena izgovori kratku i oštru zapovijed. Druge dvije žene uðoše u zatvoreni prostor, doðoše do njega, podigoše ga na noge i izvukoše ga van. Postavile su ga pred nju na koljena. U glavi mu je opet udaralo i on se nesigurno osloni na jednu od žena. Ona ga odgurne.Žena koja je naredila da ga iznesu pogledala ga je svisoka, a zatim se nasmijala. Bio je to hrapav i neskladan glas koji je zvuèao kao bezumna kletva. Džondalar ustukne i osjeti kako se ježi od straha. Ona mu reèe nekoliko oštrih rijeèi. Nije je razumio, ali se pokušao uspraviti i pogledati u nju. Mutilo mu se pred oèima i nesigurno se njihao. Žena se namršti i zareži još nekoliko zapovijedi, a zatim se okrene na petama i iziðe. Žene koje su ga pridržavale

ispuste ga i poðu za njom, a slijedilo ih je još nekoliko žena. Džondalar se prevrnu na bok. U glavi mu se vrtjelo i bio je slab.Osjetio je kako mu režu spone na nogama i kako mu po usnama curi voda. Gotovo se zadavio, ali napeo se pokušavajuæi je progutati. Žena koja je držala mješinu s vodom s gaðenjem izgovori nekoliko rijeèi i gurnu mješinuu ruke starijem muškarcu. On se približi i postavi mješinu na Džondalarova usta, ne obazrivije nego ona, ali ipak strpljivije, pa je Džondalar ipak mogao gutati i utažiti žeð.Prije nego što se dovoljno napio, žena nestrpljivo proštekæe nekoliko rijeèi, i èovjek odmakne vodu. Žena povuèe Džondalara na noge. Omamljeno je teturao, a ona ga je gurala van iz zaklona, u grupu drugih muškaraca. Bilo je hladno, ali nitko mu nije donio njegovu krznenu parku, a nije mogao ni protrljati ruke, jer mu ih nisu odvezali.Ali hladni ga je zrak osvježio. Primijetio je da i neki drugi muškarci imaju ruke vezane na leðima. Pažljivije je pogledao ljude meðu koje su ga gurnuli. Bili su svih dobi, od mladiæa - zapravo još djeèaka - do staraca. Svi su izgledali mršavi, slabi i prljavi, bili su u pohabanoj i nedovoljnoj odjeæi i imali su neurednu kosu. Neki su imali nelijeèene prljave rane pokrivene prljavštinom i skorenom krvlju.Džondalar pokuša èovjeku koji je stajao pokraj njega reæi nešto na mamutonskom, no ovaj odmahnu glavom. Džondalar

420 421 pomisli da ga ovaj nije razumio, pa pokuša šaramudonski. Èovjek skrene pogled, a istoga se trenutka pojavi žena s kopljem i zaprijeti Džondalaru, lajuæi neku oštru zapovijed. Nije razumio rijeèi, ali pokreti su rekli dovoljno i on nije mogao znati je li èovjek s kojim je pokušao razgovarati skrenuo pogled zato što ga nije razumio ili namjerno izbjegavajuæi razgovor.Nekoliko žena s kopljima rasporedi se oko te skupine muškaraca. Jedna od njih vikne neku zapovijed i ljudi poènu hodati. Džondalar iskoristi prigodu da pogleda oko sebe i pokuša steæi neki dojam gdje je. Naselje, koje je èinilo nekoliko zaobljenih zemunica bilo mu je nekako poznato, što ga je zaèudilo, jer mu je krajolik bio potpuno nepoznat. Shvatio je da se radi o nastambama koje su podsjeæale na mamutonske zemunice. Nisu bile baš jednake, no èinilo se da su graðene na slièan naèin, vjerojatno takoðer s mamutskim kostima pokrivenima slamom, suhom travom i glinom.Pošli su uzbrdo, što je omoguæilo Džondalaru da bolje pogleda mjesto. Krajolik je bio uglavnom travnata stepa ili tundra - ravnice bez drveæa sa smrznutim dubljim slojevima zemlje koji su se ljeti talili u crnu gnjecavu površinu. Tundra je mogla hraniti samo kržljave trave, ali je u proljeæe njihov cvat bio šarolik i lijep, a na njima su se hranilamošusna goveda, jeleni i ostale životinje koje su to mogle probaviti. Bilo je takoðer i pojasa tajge, niskog zimzelenog drveæa, tako izjednaèenog u visini, kao da im je netko vrhove potkresao nekim golemim oruðem, što je u stvari doista tako. Ledeni vjetrovi koji su nosili led i oštre komadiæe prapora izrezali bi svaki izdanak i vršak kojibi se usudio pomoliti iznad ostalih.Dok su se penjali, Džondalar je vidio i krdo mamuta koji su pasli daleko na sjeveru, i jelene koji su pasli nešto bliže. Znao je da ovuda prolaze konji - ovi su ih ljudi lovili - i nagaðao je da u toplijem dijelu godine dolaze i bizonii medvjedi. Ovaj je kraj više podsjeæao na njegovu zemlju nego na sušne travnate stepe na istoku, bar po biljkama koje su tu rasle, iako je glavna vegetacija bila drukèija, a vjerojatno i omjeri u broju životinja.Krajem oka Džondalar uhvati neki pokret s lijeva. Okrenuo se na vrijeme da vidi bijelog zeca koji je pretrèao preko brda bježeæi pred arktièkom lisicom. Veliki zec naglo se okrenuo u drugom smjeru skreæuæi pokraj dijelom raspadnute lubanje dlakavog no-soroga, a zatim utrèao u svoju rupu.Gdje ima mamuta i nosoroga bit æe i špiljskih lavova, pomisli Džondalar, a gdje ima životinja koje žive u krdima bit æe i hijena i sigurno vukova. Ovdje ima mnogo životinja koje se može jesti i koje imaju krzno, i mnogo je hrane koja raste. Ovo je bogata zemlja. Stvaranje takvih procjena veæ mu je bilo ušlo u narav kao i veæini ljudi. Živjeli su od zemlje i u životu im je trebalo pozorno promatranje njezinih vrijednosti.Kada je skupina stigla do visoko smještenog ravnog mjesta na obronku brda, zastali su. Džondalar pogleda nizbrdo i vidje da su lovci koji ovdje žive u rijetkoj prednosti. Ne samo što mogu vidjeti životinje iz daleka, nego su i golema krda koja su lutala tim krajem morala proæi kroz uski prolaz izmeðu rijeke i strmih klisura od vapnenca. Tu bi ih se moralo lako loviti, pa se zato zaèudio zašto su konje lovili blizu Velike Majke Rijeke.Prodorna jadikovka navela ga je da se okrene bližim stvarima. Neka žena s dugom sijedom kosom, koju su pridržavale nešto mlaðe žene, naricala je i plakala u oèigledno dubokoj boli. Naglo se otrgnula, pala na koljena i

bacila na nešto što je ležalo na zemlji. Džondalar se probije naprijed da bolje vidi. Bio je za glavu viši od ostalih muškaraca i brzo je shvatio razlog ženinog oèaja.Bio je to sprovod. Na zemlji je ležalo troje ljudi - mladih oko dvadesete, procijeni on. Dvojica su sigurno bili muški,jer su imali brade. Najviši od njih bio je vjerojatno najmlaði. Brada mu je još uvijek bila rijetka i kratka. Sijeda ženanaricala je nad tijelom drugog muškarca èija je kratka smeða brada bila nešto vidljivija. Treæi je bio prilièno visok, ali mršav, i nešto na tom tijelu i naèinu kako je ležalo navelo je Džondalara da se upita nema li ta osoba neki tjelesni nedostatak. Na licu nije bilo brade, zbog èega je najprije pomislio da je to žena, ali mogao je to biti i prilièno visok mladiæ koji se brijao.Odjeæa nije mnogo otkrivala. Svi su imali omotane noge i široke tunike koje su pokrivale sva karakteristièna mjesta. Èinilo se da je odjeæa nova, ali nije bila ukrašena, gotovo kao da netko ne želi da ih se na drugom svijetu prepozna i kao da su ih pokušali uèiniti anonimnima.Dvije žene koje su je pridržavale podigle su i gotovo odvukle, iako ne grubo, sjedokosu ženu s tijela onoga mladiæa.Tada istupi jedna druga žena, a nešto na njoj navelo je Džondalara da je pažljivo pogleda. Lice joj je bilo neobièno iskrivljeno, èudno nesimetrièno i jedna strana kao da je bila potisnuta i nešto manja od druge. Nije to pokušavala sakriti. Kosa joj je bila svijetla, sivkasta, zadignuta i skupljena u punðu na vrhu glave.Džondalar pomisli kako je ona otprilike vršnjakinja njegove majke, a i kretala se s jednakom lakoæom i osjeæajem uzvišenosti,

422 423 iako inaèe nije bilo tjelesne sliènosti s Martonom. Usprkos toj laganoj deformaciji, žena nije bila odbojna, a njezino je lice neodoljivo privlaèilo pogled. Kad su im se pokreti susreli, on shvati da se zabuljio u nju, no ona prva skrene pogled i to prilièno brzo. Poèela je govoriti i on shvati da ona predvodi pogrebnu sveèanost. Ona je sigurno mamut, žena koja opæi sa svijetom duhova, nešto kao zelandoni, pomisli on.Nešto ga navede da se okrene i pogleda na rub okupljenog društva. U njega je gledala neka druga žena, visoka, prilièno mišiæava i sa snažnim crtama lica, ali zgodna, sa svjetlosmeðom kosom i, što je zanimljivo, vrlo tamnim oèima.Ona nije skrenula pogled kad ju je on pogledao nego ga je napadno procjenjivaèki gledala. I velièinom i likom i opæim dojmom bila je to žena kakva bi ga obièno privukla, no od njezinog se osmijeha osjeæao neugodno. Opazio je da ona stoji raširenih nogu i s rukama na kukovima i tada se naglo sjeti tko je to: ona žena koja se tako prijeteæi smijala. Morao se oduprijeti nagonskom porivu da se povuèe i sakrije meðu ostale, znajuæi da mu to ne bi uspjelo èak i kad bi pokušao. Ne samo što je bio za glavu viši nego takoðer i znatno zdraviji i mišiæaviji od njih. Gdje god stajao upadao bi u oèi.Obred se èinio prilièno površnim kao da je to neka neugodna nužnost, a ne važna i uzvišena stvar. Tijela su jedno po jedno jednostavno odnijeli do zajednièkog plitkog groba. Kad su ih podizali Džondalar primijeti da su tijela mlohava. Nisu mogli biti vrlo dugo mrtvi; još se nije razvila mrtvaèka ukoèenost, a nije se osjeæao ni zadah. Najprije su unijeli visokog mršavog mrtvaca. Polegli su ga na leða i posuli ga crvenim prahom po glavi i, što je èudno, po zdjelici, važnom rasplodnom mjestu, pa se Džondalar opet upita nije li to možda stvarno žena.Druga su dva mrtvaca postavili drukèije i još neobiènije. Sme-ðokosoga su stavili na bok lijevo od prvog mrtvaca kako je to Džondalar vidio, samom mrtvacu zdesna, i okrenuli ga prema prvom tijelu. Ruku su mu postavili tako daje ležala na crvenim prahom posutom pubiènom dijelu onog drugog. Treæe su tijelo gotovo bacili u grob, licem naniže desno od tijela koje je prvo stavljeno. I na njihove su glave prosuli crveni prah, koji je oèigledno služio za zaštitu, ali, pitao se , za zaštitu koga i protiv èega.Dok su na plitki grob nabacivali zemlju, sijeda žena opet se otela. Dotrèala je do groba i u nj nešto bacila. Džondalar primijeti da je to nekoliko kamenih noževa i kremenih vršaka za koplja.Tamnooka žena istupi naprijed oèigledno ljuta. Izviknula je zapovijed jednom od muškaraca pokazujuæi prema grobu. On uslužno povi glavu, ali ne uèini ništa. Zatim šamanka istupi naprijed i progovori tresuæi glavom. Druga žena bijesno poène vikati na nju, ali šamanka samo nastavi tresti glavom. Žena se približi i udari ju po licu nadlanicom. Osjetilo se kako je svima zastao dah i zaèuo se žamor, a zatim bijesna žena ode oštrim korakom praæena skupinom žena s kopljima.Šamanka se pravila da nije primijetila udarac pa nije stavila èak ni ruku na obraz, iako je Džondalar èak i s udaljenosti na kojoj je stajao jasno vidio kako na tom mjestu koža postaje crve-nija. Grob su žurno zatrpali zemljomu kojoj je bilo ugljena, pepela i djelomice spaljenog drva. Ovdje sigurno pale velike kri-jesove, pomisli Džondalar.

Bacio je pogled na uski prolaz u dubini. Èinilo mu se da je ova visoka èistina idealno mjesto gdje se vatrom može javiti ako se približe životinje ili nešto drugo.Èim su tijela zatrpana, muškarce su potjerali natrag niz brdo i doveli u prostor ograðen visokom ogradom od trupaca postavljenih jedan do drugog i vezanih zajedno. Na jednom dijelu ograde bile su nagomilane mamutske kosti i Džondalar se pitao zašto. Možda su kosti podržavale ogradu.Odvojili su ga od ostalih i odveli natrag u zemunicu, a zatim opet gurnuli u malu kružnu, kožom pokrivenu prostoriju. Prije ulaska razgledao je uokolo kako je napravljena.Èvrsti okvir bio je napravljen od kolaca èiji su deblji krajevi bili ukopam u zemlju, a vrhovi savijeni i privezani zajedno. Kože su pokrivale okvir izvana, a ulazni preklop je bio razapet na okviru koji se mogao zatvoriti i uèvrstitivezanjem.I iznutra je pregledao tu prostoriju. Bila je gola i nije bilo èak ni mjesta za ležaj. Nije mogao stati uspravno osim u samoj sredini, ali prignuo se i polako obišao po malom mraènom prostoru i pažljivo ga prouèio.Primijetio je da su kože stare i pohabane, a neke su djelovale i kao da su trule. Sve je izgledao kao da su kože na brzinu površno zašivene jedna uz drugu. Na spojevima bilo je pukotina kroz koje je mogao vidjeti i nešto od onoga što se zbivalo vani.Spustio se na zemlju i sjeo gledajuæi prema ulazu u zemunicu. Nekoliko je ljudi prošlo, ali nitko mu nije prišao.Nakon nekog vremena poèeo je osjeæati potrebu za malom nuždom. Vezanim rukama nije mogao èak ni dohvatiti ud da se olakša. Ako ga uskoro netko ne odveže morat æe to uèiniti ovako obuèen. Uz to, èlanci na rukama veæ su mu bili potpuno oderani. Poèeo se ljutiti, ovo je veæ postajalo smiješno i pretjerano!

424 425 - Hej vi tamo! - uzviknu on. - Zašto me držite ovako, kaoživotinju u zamci? Nikome ništa nisam uèinio nažao. Trebaju mislobodne ruke. Ako me ne razvežete, upišat æu se. - Neko je vrijeme èekao, a zatim opet viknuo - Neka netko doðe i odveže me!Kakvi ste vi to ljudi?Ustao je i upro na stijenke prostorije. Bila je èvrsto napravljena ali ipak je poèela popuštati. Povukao se malo natragi zatim se ramenom zaletio u okvir, nastojeæi ga srušiti. Još je malo popustilo i on se zaleti iznova. Sa zadovoljstvom je zaèuo pucke-tanje drveta. Opet se povukao za korak i pripremio novi zalet, kad zaèu kako ljudi trèe u zemunicu.- Bilo je i vrijeme! Pustite me van! Odmah me pustite van!- vikao je.Èuo je šumove razvezivanja ulaza. Zabacili su ulazni prijeklop i vidio je kako tamo stoji nekoliko žena s kopljima uperenim u njega. Kao da ih nema, Džondalar se poène gurati kroz otvor.- Razvežite me! - reèe on i okrenu se na stranu da bi se vidjele njegove ruke vezane na leðima. - Skinite mi te konopce!Stariji èovjek koji mu je davao vodu istupi naprijed. - Zelan-donac! Ti... daleko... od ovdje - reèe on, s vidljivim se naporom prisjeæajuæi rijeèi.U svom bijesu Džondalar nije ni shvatio da govori svojim rodnim jezikom. - Ti govoriš zelandonski? - upita iznenaðeno, ali ga nužda natjera da odmah promijeni temu. - Onda im reci da mi odmah skinu ove spone prije negošto sve zapišam!Èovjek reèe nešto jednoj od žena. Ona mu odgovori tresuæi glavom, ali on reèe još nešto. Žena napokon uzme nož i, zapo-vijedivši ostalima da opkole Džondalara s uperenim kopljima, pristupi mu i okrene ga. On joj okrene leða i prièeka dok mu je rezala spone. Oèigledno im ovdje treba dobar obraðivaè kreme-na, pomislio je. Nož joj je tup.Dok spone nisu pale èinilo mu se da je prošla èitava vjeènost. Odmah je rukama pošao prema prijeklopu na hlaèama i, previše gonjen nuždom da bi mu to bilo neugodno, izvukao ud i napeto pogledao gdje bi bio neki kut ili skrovito mjesto. Ali žene s kopljima nisu mu dale da se makne. U bijesu i prkosu on se okrenu prema njima i s velikim uzdahom olakšanja ispusti vodu iz sebe.Gledao im je u lice dok je dugi žuti mlaz polako curio iz njegovog mjehura dižuæi oblaèiæe pare u dodiru s hladnom zemljom i šireæi oštar vonj.Èinilo se da je to zgrozilo ženu koja je zapovijedala, ali ona se trudila da se to ne vidi. Nekoliko žena okrenu glave ili skrenu

pogled, a drugima se pogled pak prikovao kao da nikad prije nisu vidjele kako muškarac mokri.Stariji muškarac trudio se da se ne nasmiješi, ali nije mogao sakriti zadovoljstvo.Završivši, Džondalar se pospremi, a zatim okrene prema svojim uznièarkama, odluèan da im ne dopusti da mu ponovno vežu ruke. Okrenuo se muškarcu. -Ja sam Džondalar od Zelandonaca i na Putovanju sam.-Tvoj Putovanje daleko, Zelandonac. Možda... predaleko.- Putovao sam i dalje. Prošle sam zime prezimio s Mamuton-cima. Sada se vraæam kuæi.- Èinilo mi se da sam to èuo kad si prije govorio - reèe starac prebacujuæi se na jezik kojim je znatno bolje govorio. - Ovdje nas ima koji razumijemo jezik Lovaca na mumute, ali Mamutonci obièno dolaze sa sjevera. Ti si došao s juga.- Kad si me èuo da govorim, zašto nisi došao? Siguran sam da je ovo neki nesporazum. Zašto su me vezali?Starac protrese glavom i Džondalaru se uèini da mu je izraz tužan. - Uskoro æeš znati zašto, Zelandonac.Žena se naglo ubaci s bujicom bijesnih rijeèi. Starac poèe šepati prema izlazu, oslanjajuæi se na štap.- Èekaj! Ne idi! Tko ste vi? Tko su ovi ljudi? I tko je ona ženakoja im je rekla da me stave ovamo? - upita Džondalar.Stari èovjek stane i okrene se - Ovdje me zovu Ardemun. Ljudi su S"Armunajci. A žena je ... Ataroa.Džondalar nije odmah shvatio neobièan naèin kako je ovaj naglasio ženino ime. - S"Armunajci? Negdje sam veæ èuo za to... èekaj... sjeæam se. Laduni, voða Lozadunaca...- Laduni je voða - reèe Ardemun.- Da, on mi je rekao o S"Armunajcima dok smo putovali prema istoku, ali moj se brat nije htio zadržavati - reèe Džondalar. "- Dobro da nije, i šteta za tebe što si sad ovdje.- Zašto?Žena koja je zapovijedala kopljonošama opet ih prekine oštrim glasom.- Nekad sam bio Lozadunac. Na žalost, pošao sam na Putovanje - reèe Ardemun šepajuæi polako prema izlazu.Nakon njegova odlaska žena reèe nekoliko oštrih rijeèi. Uèinilo mu se da od njega traži da poðe s njom, ali on se odluèi praviti da je ne razumije.- Ne razumijem te - reèe Džondalar. - Morat æeš pozvati Ar-demuna.

426 427 Ona opet reèe nešto sada još ljuæe i gurne ga kopljem. Koplje mu je zarežalo kožu i niz ruku mu poteèe tanki mlaz krvi. U oèima mu bijesnu bijes. Dodirnuo je porezano mjesto i pogledao okrvavljene prste.- To nije bilo nuž... - pokušao je reæi Džondalar.Ona ga prekine novim bijesnim rijeèima. Ostale žene okruže ga s uperenim kopljima i potjeraju za njom prema izlazu. Od hladnoæe se naježio. Prošli su pokraj zagraðenog prostora i iako nije mogao vidjeti kroz ogradu, imao je dojam da ga promatraju kroz pukotine.Sve ga je to zbunjivalo. Ljudi su ponekad tjerali životinje u ovakve ograðene prostore da im ne bi pobjegle, to je bio jedan od naèina lova, ali zašto ovdje drže ljude? I koliko ih je unutra?Ograda nije jako velika, pomislio je pa ne može biti previše ljudi. Pokušao je zamisliti koliko je rada trebalo da se èak i tako malen prostor zagradi drvenom ogradom. Na ovim obroncima bilo je malo drveæa. Bilo je nešto grmlja, ali trupce za ogradu morali su donijeti iz doline. Morali su srušiti drveæe, okljaštriti ga, donijeti gore, iskopati dovoljno duboke rupe da mogu usaditi trupce, napraviti užad i privezati sve to. Zašto su se toliko trudili za nešto štoima tako malo smisla?Vodili su ga prema malom potoku koji je najveæim dijelom veæ bio prekriven ledom i gdje su Ataroa i nekoliko drugih žena nadgledale mlade muškarce koji su nosili velike i teške mamutske kosti. Muškarci su izgledali izgladnjelo i Džondalar se pitao odakle im snaga za tako težak rad.Ataroa ga pogleda od glave do pete, što je bio jedini znak da ga je vidjela, a zatim se nastavi praviti da ga ne vidi. Džondalar je èekao, još uvijek se èudeæi èudnom ponašanju tih ljudi. Nakon nekog vremena postalo mu je vrlo hladno i poèeo se gibati skaèuæi gore-dolje i pljeskati rukama, pokušavajuæi se zagrijati. Sve se više ljutio na glupavost cijele situacije i, napokon odluèivši da mu je toga dosta, on se okrene i krene natrag. U zemunici æe barem biti zaštiæen od vjetra. Njegov je nagli polazak iznenadio žene s kopljima, a kad su one opet uperile vrške prema njemu on ih je odgurnuo rukom i nastavio hodati. Zaèuo je uzvike, ali pravio se da ih ne èuje.

I kad se našao u zemunici još mu je bilo hladno. Potražio je oko sebe nešto èime bi se mogao zagrijati. Bacio se na okruglu konstrukciju, poderao kožni pokrov i omotao ga oko sebe. U tom trenutku nekoliko žena nahrupi unutra mašuæi oružjem. Žena koja ga je prije ubola bila je s njima i bila je oèigledno bijesna. Zamahnula je kopljem na njega. On se ukloni i baci na koplje, ali sve ih je naglo zaustavio prodoran i zlokoban smijeh.- Zelandonèe! - prosikæe Ataroa, a zatim izgovori još nekoliko rijeèi koje nije razumio.- Ona traži da iziðeš - reèe Ardemun, kojega Džondalar u prvom trenutku nije primijetio. - Ona misli da si pametan, prepametan. Mislim da želi da budeš tamo gdje te njezine žene mogu èuvati.- A što ako neæu iziæi? - reèe Džondalar.- Onda æe te vjerojatno dati ubiti sada i ovdje. - Te rijeèi rekla je jedna od žena, na savršenom zelandonskom, bez traga stranog izgovora. Džondalar pogleda prema njoj. Bila je to šamanka.- Ako iziðeš, Ataroa æe te vjerojatno pustiti da poživiš još malo.Zanimljiv si joj, ali na kraju æe te svejedno ubiti.- Zašto, što sam ja njoj? - upita Džondalar.- Prijetnja.- Prijetnja? Nisam joj prijetio.- Ti si prijetnja njezinu autoritetu. Morat æeš joj poslužiti kao primjer.Ataroa upadne i iako ju Džondalar nije razumio, èinilo se da je slabo obuzdan bijes njezinih rijeèi upuæen šamanki.Odgovor starije žene bio je suzdržan, ali bez straha. Zatim ona opet progovori Džondalaru. - Htjela je znati što sam ti rekla. Rekla sam joj.- Reci joj da æu iziæi - reèe on. Kad je poruka prenesena, Ataroa se nasmije, izgovori nešto i odjuri van.- Što je rekla? - upita Džondalar.- Rekla je da je to znala. Muškarci æe sve uèiniti za još jedan trenutak svojih bijednih života.- Možda ne baš sve - reèe Džondalar izlazeæi i upita šamanku.- Kako se zoveš?- Zovu me S"Armuna - reèe ona.- Oèekivao sam to. A gdje si tako dobro nauèila moj jezik?- Neko sam vrijeme živjela s tvojim narodom - reèe S"Armuna, no zatim odluèno prekine razgovor o temi koja ga je oèigledno zanimala. - Duga je to prièa.Džondalar je oèekivao da æe ona od njega zatražiti da se predstavi, no S"Armuna mu je jednostavno okrenula leða. On se predstavi sam. - Ja sam Džondalar iz Devete špilje Zelandonaca- reèe on.S"Armunine se oèi tržnu od iznenaðenja. - Devete špilje?- reèe ona.

428 429 - Da - reèe on. Nastavio bi objašnjavati svoju pripadnost,no izraz njezina lica zaustavio ga je, iako mu nije mogao pogoditi znaèenje. Samo trenutak kasnije lice joj je opet postalo bezizražajno i Džondalar se zapita nije li mu se to samo uèinilo.- Ona te èeka - reèe S"Armuna izlazeæi iz zemunice.Ataroa je sjedila na krznom pokrivenom sjedalu na uzdignu-æu od zemlje, iskopane prigodom ukopavanja velike zemunice koja je stajala iza nje. Bila je pred ograðenim prostorom i, hodajuæi pokraj ograda Džondalar iznova osjeti da ga promatraju kroz pukotine.Prišavši bliže vidio je da je krzno na njezinu sjedalu vuèje. Kapuljaèa njezine parke, zabaèena na ramena, bila je obložena vuèjim krznom, a oko vrata nosila je ogrlicu napravljenu ponajviše od oštrih vuèjih oènjaka iako je bilo i zuba arktièke lisice i bar jedan zub špiljskog medvjeda. Držala je izrezbareni štap slièan govornièkom štapu kakav je Talud držao kad bi se raspravljalo o neèemu ili kad bi se rješavali sporovi. Taj je štap pomagao da se održi red u govoru. Onaj koji ga je držao smio je govoriti, a kad bi netko drugi nešto htio reæi morao je najprije tražiti govornièki štap.Na tom je štapu još nešto bilo poznato, iako se nije mogao toèno sjetiti što. Možda naèin kako je izrezbaren? Bio je

to stilizirani lik žene koja sjedi s nizom koncentriènih krugova koji su prikazivali grudi i trbuh i neobiènom trokutastom glavom, uskom bradom i licem sa zagonetnim šarama. Nije to bilo mamu-tonsko rezbarenje, ali imao je dojam da je veæ negdje vidio. Nekoliko žena okruživalo je Atarou. U blizini su stajale i druge žene koje prije nije vidio, a samo su neke bile s djecom. Ona ih je neko vrijeme promatrala, a zatim progovorila gledajuæi u njega. Ardemun, koji je stajao sa strane, poèe šepavo prevoditi na ze-landonski. Džondalar mu je upravo htio predložiti daprijeðe na mamutonski, ali S"Armuna upade, reèe nešto Ataroi i pogleda prema njemu.-Ja æu prevoditi - reèe ona.Ataroa izreèe neku siktavu primjedbu na koju su se žene oko nje nasmijale, ali S"Armuna to ne prevede. - Rekla je to .meni- izgovori ona bezizražajno. Ataroa opet poèe nešto govoriti, sada Džondalaru.- Sada govorim u Ataroino ime - reèe S"Armuna, poèinjuæi prijevod. - Zašto si došao ovamo?- Nisam namjeravao doæi ovamo. Doveli su me vezanog- reèe Džondalar, a S"Armuna je to prevodila gotovo simultano. -Ja sam na svom Putovanju. Odnosno, bio sam. Ne znam zašto su me vezali. Nitko mi nije htio reæi.- Odakle si došao? - reèe Ataroa kroz S"Armunine rijeèi, praveæi se da nije èula što je rekao. - Prošle sam zime prezimio kod Mamutonaca.- Lažeš! Došao si s juga.- Došao sam obilaznim putem. Htio sam posjetiti rodbinu koja živi na Velikoj Majci Rijeci, na južnom rubu istoènih planina.- Opet lažeš! Zelandonci žive daleko na zapadu. Kako bi mogao imati rodbinu na istoku?- Nije to laž. Putovao sam sa svojim bratom. Za razliku od S"Armunajaca, Šaramudonci su nas lijepo primili. Moj se brat tamo spario s jednom ženom. Tako su oni moja rodbina.Pun pravednog bijesa Džondalar je nastavio. Bila mu je to prva prilika da progovori pred nekim tko ga sluša. - Zar ne znate da oni koji su na Putovanju imaju pravo prolaza? Ljudi uglavnom primaju posjetitelje. S njima se izmjenjuju prièe i stvari. Ali ovdje ne! Ovdje su me udarili po glavi i iako sam ranjen, ranu mi nisu lijeèili. Nisu mi dali ni vode ni hrane. Uzeli su mi krzneni ogrtaè i nisu mi ga vratili ni kad su me natjerali van.Sto je više govorio, to se sve više ljutio. Prema njemu su doista ružno postupili. - Izveli su me van i ostavili da èekam. Nitko se drugi cijelog mog dugog Putovanja nije prema meni tako nedolièno ponašao. Èak i životinje u ravnicama dijele pašu i vodu. Kakvi ste vi to ljudi?Ataroa ga prekine. - Zašto si nam pokušao ukrasti meso? - Bila je bijesna, ali se trudila da to prikrije. Iako je znala da su sve njegove rijeèi istinite nije joj se sviðalo što joj govori da je lošija od ostalih, a osobito joj se to nije sviðalo pred njezinim ljudima.- Nisam vam pokušavao ukrasti meso - reèe Džondalar, odluèno odbijajuæi optužbu. S"Armunim je prijevodbio tako gladak i brz, a Džondalarova želja za razjašnjenjem tako snažna da je gotovo zaboravio na prevoditeljicu. Imao je dojam da s Ataroom razgovara izravno.- Lažeš! Vidjeli su te kako trèiš u stado koje smo lovili i to s kopljem u rukama.- Ne lažem! Pokušavao sam spasiti Ejlu. Jahala je na leðima jednog od tih konja i nisam mogao dopustiti da je odnese u ponor.- Ejla?- Zar je niste vidjeli? Ejla je žena s kojom sam putovao.

430 431 Ataroa se nasmije. - Putovao si sa ženom koja jaše na leðima konja? Ako nisi putujuæi pripovjedaè, sigurno si promašio zvanje.- Ona se nagne naprijed i uperivši prst prema njemu reèe: - Svešto si rekao je laž. Ti si lažac i lopov!- Nisam ni lažac ni lopov! Rekao sam istinu i ništa nisam ukrao- uvjereno reèe Džondalar, iako mu doista nije bilo èudno što mune vjeruje. Ako nisu vidjeli Ejlu tko bi povjerovao da su putovalisjedeæi na konjskim leðima? Poèelo ga je zabrinjavati hoæe li moæiuvjeriti Atarou da ne laže i da se nije namjerno upleo u njihov lov.

A da je znao u kakvoj je doista nevolji, bio bi više nego zabrinut.Ataroa je pažljivo prouèavala visokog, mišiæavog, zgodnog muškarca koji je stajao pred njom umotan u kože koje je ode-rao sa svog kaveza. Vidjela je da je njegova plava brada za nijansu tamnija od njegove kose i primijetila je kako su njegove nevjerojatno živoplave oèi uvjerljive. Osjetila je njegovu privlaènost, ali to je prizvalo i bolna sjeæanja koja je dugo potiskivala i izazvalo snažnu i èudnu reakciju. Ne, ona si neæe dopustiti da je neki muškarac privuèe, jer bi osjeæaji prema muškarcu mogli znaèiti prepuštanje vlasti nad njom tom muškarcu - a ona više nikad neæe dopustiti nikome, a osobito muškarcu, da preuzme vlast nad njom.Ogrtaè mu je uzela i ostavila ga na hladnoæi iz istog razloga iz kojeg su mu uskratili vodu i hranu. U oskudici je lakše kontrolirati. Dok još uvijek imaju snage za otpor, treba ih vezati. Ali Zelandonac koji se umotao u te kože, koje nije smio imati, ne pokazuje straha, pomisli ona. Vidi ti njega, kako tu stoji tako siguran u sebe.Bio je tako prkosan i muževan, pa èak se usudio i prigovarati joj pred svima, èak i pred muškarcima u Oboru. Nije molio za milost niti joj se ulizivao kao drugi. Odluèila je slomiti ga. Svima æe im pokazati kako se postupa s takvim muškarcem, a onda æe on umrijeti.Ali prije nego što ga slomim, reèe ona u sebi, malo æu se igrati s njim. Snažan je i bit æe ga teško slomiti ako se bude opirao. Sada je na oprezu, pa ga zato moram natjerati da popusti. S"Ar-muna æe se veæ neèega sjetiti. Ataroa se nagne prema šamanki i reèe joj nekoliko rijeèi, a zatim pogleda muškarca i osmjehne se osmijehom u kojem je bilo toliko zlobe da se naježio.Džondalar nije samo ugrozio njezin autoritet, on je ugrozio i krhki svijet koji je nastao iz njezina bolesnog uma. Ugrozio je èak i njezinu slabu vezu sa stvarnošæu koja je u posljednje vrijeme postajala sve slabija.

- Doði sa mnom - reèe S"Armuna nakon razgovora s Ataroom.- Kamo idemo? - upita Džondalar polazeæi za njom. Slijedile su ih dvije žene s kopljima.- Ataroa traži da obradim tvoju ranu.Uvela je Džondalara u nastambu na drugom kraju naselja, sliènu velikoj zemunici pred kojom je Ataroa sjedila, ali manju i s krovom koji je bio nalik kupoli. Uski i niski ulaz vodio je kroz kratki prolaz do novog niskog otvora. Džondalar se morao prignuti i saviti koljena na putu kroz taj prolaz i niz tri stube. Samo bi dijete lako moglo uæi u tu zemunicu, no unutra se Džondalar mogao potpuno uspraviti i bilo je dovoljno mjesta. Žene koje su ih slijedile ostale su vani.Kad su mu se oèi prilagodile polumraku primijetio je ležaj na drugoj strani uza zid. Bio je pokriven nekim bijelim krznom... neke rijetke i neobiène bijele životinje kakve su u njegovu narodu držali svetima i, kako je otkrio na svojim putovanjima, jednako tako i u drugih naroda. S potporanj a i okvira visile su sušene trave, a vjerojatno ih je bilo i u mnogim košarama i zdjelama koje su bile na policama uz zidove. Svaki Mamut ili Zelandoni lako bi se uselio i osjeæao se ovdje kao kod kuæe po svemu, osim po jednoj stvari. U veæini naroda, ognjište ili nastamba Onoga koji služi Majku bilo je i prostor za obrede ili bi bilo uz takav prostor, i tu su takoðer primali i goste. A ovo nije bio prostrani prostor za obrede i posjetitelje. Bio je zatvoren i djelovao je tajnovito. Džondalar je imao dojam daS"Armuna živi sama i da drugi rijetkodolaze k njoj.Gledao ju je kako trljanjem izaziva žar, dodaje sušenu balegu i nekoliko trešèica, a zatim dodaje vodu u èaðavu vreæastu posudu, nekadašnji želudac neke životinje razapet na okvir od kostiju. Iz jedne košare dodala je nešto suhih tvari, a kada je voda probila kroz stijenke vreæe, stavila ju je izravno na vatru. Dok u njoj ima vode vreæa se neæe zapaliti.Iako Džondalar nije znao što je to, miris koji se poèeo dizati iz lonca bio je poznat i podsjetio ga je na dom. Iznenada se sjetio zašto: bio je to miris koji se èesto dizao sa zelandonine vatre. Tu su otopinu upotrebljavali za ispiranje rana.- Dobro govoriš moj jezik. Jesi li dugo živjela meðu Zelandon-cima? - upita Džondalar.S"Armuna ga pogleda i èinilo se da razmišlja kako æe odgovoriti. - Nekoliko godina - reèe ona.- Onda znaš da Zelandonci rado primaju goste. Ne razumijem ovo. Sto sam uèinio da bih zaslužio takvo ponašanje?

432 433 - upita Džondalar. - I ti si doživjela gostoprimstvo Zelandonaca, zašto im ne objasniš pravo na prolaz i

gostoprimstvo? To nije sa mo obièaj, to je obveza.Jedini S"Armunin odgovor bio je usiljen smiješak.On je shvaæao da se ne snalazi dobro, ali još uvijek su mu ovi najnoviji doživljaji bili tako èudni da u njih nije mogao povjerovati i osjeæao je gotovo djetinjastu potrebu da objasni kako bi stvari trebale izgledati, kao da bi ih to popravilo. Odluèio je pokušati na drugi naèin.- Kad si veæ tamo živjela tako dugo možda si poznavala i moju majku. Ja sam Martonin sin... - Nastavio bi, ali izraz na njezinu donekle izoblièenom licu zaustavio ga je. To je lice pokazivalo toliki šok da ju je još više izoblièilo.- Ti si sin Martone, roðen na Jokonanovom ognjištu? - izgovori ona napokon.- Ne, to je moj brat Joharam. Ja sam roðen na Dalanarovom ognjištu, na ognjištu èovjeka s kojim se sparila poslije. Jesi li poznavala Jokonana?-Jesam - reèe S"Armuna i skrenu pogled, a zatim se pozabavi kožnim loncem u kojem je veæ poèinjalo kljuèati.- Onda si sigurno poznavala i moju majku! - Uzbudi se Džondalar. - Ako si poznavala Martonu onda znaš da ja nisam lažac.Ona ne bi mogla podnijeti da njezino dijete bude lažac. Znam dato zvuèi nevjerojatno - i nisam siguran ni da bih ja to povjerovao,da se nisam sam uvjerio - ali žena s kojom sam putovao doistaje sjedila na leðima jednoga od konja koje su gonili preko litice.Tog je konja ona odgojila, othranila ga je kao ždrijebe, i taj konjnikad nije pripadao tom stadu. A sada ne znam ni je li živa. Morašreæi Ataroi da ne lažem! Moram je naæi. Moram doznati je li živa!Džondalarove grèevite molbe nisu dobile odgovor. Žena nije dizala pogled s vreæe kipuæe vode koju je miješala. Ali, za razliku od Ataroe, ona nije sumnjala. Jedna od Ataroinih žena koje su sudjelovale u lovu isprièala joj je nevjerojatnu prièu da je vidjela ženu koja je jahala na jednom od konja. Bila je uplašena, misleæi da je to nekakav duh. S"Armuna pomisli da bi u Džondalarovoj prièi moglo biti neèega, no pitala se je li to nešto prirodno ili natprirodno.- Poznavala si Martonu? - upita Džondalar prilazeæi vatri, nebi li privukao njezinu pažnju. Odgovor je ionako veæ dobio veæ ispominjuæi svoju majku.Kad je podigla pogled lice joj nije pokazivalo ništa. - Da, nekad sam poznavala Martonu. Kad sam bila mlada poslali su me na obuku Devetoj špilji Zelandonaca. Sjedi ovdje - reèe ona. Odmaknula je okvir s vatre okrenula mu leða i dohvatila neku kožu. Trznuo se kod mu prala ranu antiseptièkom otopinom koju je pripremila, ali znao je da je njezin lijek dobar. Nauèila je 10 od njegovih ljudi.Kada je rana oèišæena, S"Armuna ju je pobliže pregledala. - Neko si vrijeme bio omamljen, ali rana nije ozbiljna. Sama æe zarasti. - Skrenula je pogled, a zatim rekla - Ali vjerojatno æeš imati glavobolje. Dat æu ti nešto protiv njih.- Sada mi ništa ne treba, ali još sam žedan. Sada mi treba samo voda. Mogu li je popiti iz tvoje mješine? - upita Džondalarprilazeæi velikoj vlažnoj mješini iz koje je napunila lonac. - Akotreba, ja æu ti je napuniti. Imaš li kakvu zdjelicu?Oklijevala je, a zatim mu dodala zdjelicu s police.- Gdje ti je mogu napuniti? - upita on, popivši vodu. - Ima li ovdje kakvo mjesto za punjenje?- Ne brini - reèe ona. Prišao joj je bliže i pogledao je, shvaæajuæi da ga neæe pustiti da se slobodno mota okolo, pa èak ni po vodu. - Nismo lovili konje. Èak i da smo ih lovili, Ataroa bi morala znati da bismo u zamjenu ponudili nešto drugo, iako bi u tom velikom stadu natjeranom preko litice sigurno bilo ionako previše mesa. Samo se nadam da Ejla nije s njima. S"Armuna, moram je potražiti!- Voliš je, zar ne? - upita S"Armuna.- Da, volim - reèe on. Njezin se izraz iznova promijeni. Bilo je tu nešto gorèine, ali sada je djelovala mekše. - Vraæali smo se mome domu da bismo se tamo sparili, a moram i majku obavijestiti o smrti svog mlaðeg brata Tonolana. Pošli smo zajedno ali on je... umro. Majka æe biti vrlo tužna. Teško je izgubiti dijete.S"Armuna kimne, ali ne reèe ništa.- A onaj sprovod, što se dogodilo s onim mladiæima?- Nisu oni bili mnogo mlaði od tebe - reèe S"Armuna - tekdovoljno stari da donesu neke pogrešne odluke.Džondalaru se uèini da joj je to vidljivo neugodno. - Kako su umrli? - upita on.- Pojeli su nešto što im je naškodilo.Džondalar nije povjerovao da mu je rekla cijelu istinu, ali prije nego što je mogao nastaviti, ona mu je u ruke stavila

kože kojima se omotao i povela ga van, gdje su one dvije žene èuvale ulaz. One su išle za njim, svaka s jedne strane, ali sada ga nisu vodile natrag u zemunicu. Sada su ga vodile u ograðeni prostor, a ulaz je bio otvoren samo toliko da ga mogu ugurati unutra

434 435

27Xijuæi svoj popodnevni èaj uz vatru, Ejla je zurila u travnatu ravnicu pred sobom. Zastavši da bi se Vuk mogao odmoriti, vidjela je kako se na sjeverozapadnom obzoru ocrtava golema stjenovita planina, no kao što se upadljivi vapnenaèki vrh gubio i utapao u dalekim maglama i oblacima, tako se izgubio i iz njezine svijesti, sada zauzete brigom za Džondalara.Njezina tragaèka vještina i Vukov oštri njuh vodili su ih tragom za koji su bili sigurni da pripada onima koji su odveli Džondalara. Iduæi prema sjeveru neko su se vrijeme postupno spuštali, a zatim su skrenuli prema zapadu do rijeke koju je prije pregazila s Džondalarom, ali nisu je prelazili nego opet skrenuli prema sjeveru, uz rijeku, ostavljajuæi jasno vidljiv trag.Prve je noæi Ejla prenoæila uz tu vodu i nastavila dalje sutradan. Nije bila sigurna koliko je ljudi èije tragove slijedi, ali povremeno bi u blatu vidjela nekoliko jasnih pari otisaka stopala, pa je neke veæ poèela i prepoznavati, ali meðu tim tragovima nije bilo Džondalarovih. Poèela je sumnjati je li on još s njima.Primijetila je da su ponekad na zemlju spuštali nešto veliko, pod èim bi se trava savila ili bi ostao otisak na zemlji, itaj je znak, zajedno s drugima viðala od poèetka. Shvatila je da to neæe biti konjsko meso, jer su svi konji natjerani niz klisuru, a ovaj su teret nosili. Zakljuèila je da æe to biti èovjek kojega nose na nekakvim nosilima i to joj je istodobno donijelo i olakšanje i novu brigu.Ako ga moraju nositi, to znaèi da ne može hodati sam, a to opet znaèi da je krv koju je našla znak ozbiljne ozljede; ali sigurno se ne bi muèili s nošenjem da je mrtav. Zakljuèila je da je još uvijek živ, ali teže ranjen, i nadala se da ganose nekamo gdje æe mu rane lijeèiti. Ali zašto su ga uopæe ranili?Oni koje je slijedila svakako su se brzo kretali, trag je postajao sve stariji i Ejla je shvaæala da poèinje zaostajati. Znakove po kojima je zakljuèivala kuda su prošli nije uvijek bilo lako naæi i to ju je usporavalo, a ni Vuku nije bilo lako održavati korak. Bez njega možda i ne bi mogla ovako daleko slijediti tragove, osobito preko stjenovitih dijelova, gdje su znakovi da je netko prošao bili gotovo neprimjetni. Nije se htjela udaljavati od Vuka i doæi u opasnost da ostane i bez njega, no žurilo joj se i bila je sretna što mu je vidljivo sve bolje.Toga se jutra probudila sa zlim slutnjama. Laknulo joj je kad se pokazalo da je Vuk oran za polazak, ali popodne se veæ vidjelo da mu postaje teško. Odluèila je stati i skuhati èaj kako bi se Vuk mogao odmoriti, a konji imali vremena da se napasu.Ubrzo nakon novog polaska došla je do mjesta gdje se rijeka granala. Lako je prošla nekoliko potoka koji su se spuštali niz planinu, no nije bila sigurna treba li prelaziti rijeku. Veæ neko vrijeme tragovi se nisu vidjeli i nije znala bi li pošla istoènom granom ili prijeæi rijeku i iæi uz zapadnu. Neko je vrijeme ostala uz istoèni krak, pokušavajuæi naæi trag i u sumrak napokon opazi neobièan znak koji joj je jasno pokazao kojim putem dalje.Èak i na slabom svjetlu odmah je shvatila da je kolce koji su stršali iz vode netko tamo stavio. Bili su zabodeni u rijeèno dno blizu nekoliko trupaca nasukanih na obalu. Ono što je nauèila kod Saramudonaca pokazalo joj je da je to jednostavni dok za nekakvo plovilo. Najprije se poèela pripremati da na tom mjestu prenoæi, a zatim se predomislila. Nije poznavala ljude koje slijedi, a znala je samo da su ranili Džondalara i ponijeli ga sa sobom. Nije htjela da je takvi ljudi zateknu nespremnu, dok spava. Zato je izabrala mjesto na zavoju rijeke.Ujutro je prije prelaska pažljivo pregledala Vuka. Iako rijeka nije bila osobito široka, bila je hladna i duboka i on je preko nje morao plivati. Natuèena su mjesta još uvijek bila osjetljiva na dodir, ali bilo mu je znatno bolje i bio je oran za polazak. Èinilo se da je i on jednako kao ona nestrpljiv da naðe Džondalara.Opet je prije nego li je uzjahala Njisku odluèila skinuti hlaèe da se ne bi smoèile. Nije htjela gubiti vrijeme na sušenje stvari. Na njezino iznenaðenje, Vuk je u vodu ušao bez oklijevanja. Umjesto da se ustrèi gore-dolje po obali,skoèio je u vodu i plivao za njom, kao da je ne želi izgubiti iz vida što nije htjela ni ona.Kad su stigli na drugu stranu, Ejla se odmakne da izbjegne oblak kapljica iz njegova krzna. Navukavši odjeæu i obuæu, iznova je za svaki sluèaj pregledala Vuka, iako on istresajuæi vodu iz krzna nije pokazao nikakvu nelagodu,a zatim opet potraži trag. Nešto nizvodno od mjesta gdje su isplivali, Vuk je otkrio plovilo kojim su oni èiji su trag

slijedili prešli rijeku. Bilo je skriveno u grmlju pokraj rijeke. Ejli je meðutim trebalo neko vrijeme dok je shvatila što je to.Oèekivala je da æe ovi imati nekakav èamac i pretpostavljala je da æe biti slièan šaramudonskim èamcima - lijepo urešenim

436 437 izdubljenim èamcima s lijepo zašiljenim pramcima i krmama - ili možda onom zdepastijem, ali praktiènom zdjelastom èamcu kakav su imali ona i Džondalar. Ali ono što je Vuk otkrio nije bio èamac nego splav od trupaca, aona nije poznavala splavi.Shvativši što je to, pomislila je da je to mudro zamišljeno iako izgleda nezgrapno. Oko grubog plovila Vuk je radoznalo njuškao, a našavši nešto zastao je i duboko zarežao.- Sto je to, Vuèe? - upita Ejla. Pogledavši bliže, našla je smeðumrlju na jednom od trupaca i osjetila je kako joj se usta suše odpanike. Bila je to suha krv, vjerojatno Džondalarova, pomislila je.Potapšala je Vukovu glavu. - Naèi æemo mi njega - rekla je, umirujuæi sebe jednako kao Vuka, ali više nije bila tako sigurna da æega naæi živog.Trag ih je od luke vodio kroz polja visoke suhe trave s nešto grmlja i bilo ga je veæ lakše slijediti. Jedina je teškoæa bilo to što je bio toliko ugažen da više nije mogla biti sigurna da su ovuda prošli i oni koje slijedi. Sreæom, Vuk je išao pred njom, što ju je umirilo. Nisu dugo išli tom stazom, kad se Vuk naglo zaustavi, frkèuæi nosom i kezeæi zube.- Vuèe? Sto je? Dolazi li tko? - reèe Ejla, skreæuæi kobilu s putau grmlje. Dala je Vuku znak da bude uz nju. Èim su se skrili izavisokih golih grana i trave, skliznula je s Njiske, dohvatila Trkaèevpovodac i dovela ga iza kobile, a zatim se i sama sakrila. Èuènulaje i jednom rukom obgrlila Vuka da ga utiša, a zatim se pritajila.Toèno je shvatila. Uskoro su prema rijeci protrèale dvije mlade žene. Dala je Vuku znak da prièeka i, onako kako je nauèila loveæi zvijeri dok je bila dijete, slijedila ih je prigibajuæi se nisko k travi i skrivajuæi se za grmljem.Otkrivajuæi splav, dvije su mlade žene razgovarale. Iako ga nije razumjela, jezik im je imao sliènosti s mamutonskim. Nije ih mogla dobro razumjeti, ali uèini joj se da je shvatila pokoju rijeè.Žene gurnuše splav u vodu i uzeše dvije motke koje su ležale ispod nje. Oko jednoga su drveta privezale jedan kraj velikoga klupka užeta i ukrcale se na splav. Jedna je odguravala splav preko rijeke, a druga odmotavala klupko.Stigavši do druge strane, gdje struja više nije bila tako brza, poèele su zajedno gurati prema pristaništu. Splav su privezale za kolce koji su stršali iz vode i iskrcale se na trupce. Potrèale su dalje putem koji je Ejla upravo prošla.Ejla se vrati životinjama, razmišljajuæi što æe sada. Imala je dojam da æe se žene brzo vratiti, ali to "brzo" moglo je biti toga dana, ili sutradan, ili dan poslije. Htjela je što prije naæi Džondalara, ali nije htjela krenuti dalje po tragu i doživjeti da je one sustignu. Nije im se htjela izravno obratiti dok o njima ne dozna nešto više. Zato je odluèila potražiti mjesto odakle æe ih moæi vidjeti kad budu dolazile, a da one pritom ne vide nju.Nije morala dugo èekati. Žene su se vratile popodne, s još nekoliko ljudi koji su nosili nosiljke s konjskim mesom. Usprkos teškom teretu kretale su se brzo, a kad su se približile, Ejla sa zaprepaštenjem primijeti da meðu njima nema ni jednog muškarca. Svi su lovci bili samo žene! Gledala je kako utovaruju meso na splav, a zatim motkama guraju preko rijeke, dok im je uže služilo za održavanje smjera. Nakon iskrcaja sakrile su splav, ali uže su ostavile nategnuto preko rijeke, što se Ejli uèini zagonetnim.Ejlu je iznova iznenadila brzina njihova napredovanja kad su nastavile stazom. Prije nego što se snašla, veæ su nestale. Neko je vrijeme èekala, a zatim pošla za njima, pazeæi da ostane na pristojnoj udaljenosti.Džondalar je bio zgrožen uvjetima unutar ograde. Jedini zaklon bio je prilièno veliki grubi prislonjeni krov, koji je nudio škrtu zaštitu od kiše i snijega, i sama ograda koja je donekle zadržavala vjetar. Nije bilo vatre, vode je bilo vrlo malo, A nije bilo ni hrane. U Oboru su bili samo muškarci, a na njima su se vidjele posljedice života u jadnim uvjetima. Kad su izišli iz zaklona i zagledali se u nj, vidio je da su mršavi, prljavi i slabo odjeveni. Nitko od njih nije imao odjeæu primjerenu vremenu i vjerojatno su se u zaklonu morali tijesno držati jedan uz drugoga da bi koliko-to-liko održali toplinu.

Prepoznao je ponekoga od onih koje je vidio kad su išli na sprovod i èudio se zašto muškarci i djeèaci žive na takvome mjestu. Nekoliko se zbunjujuæih stvari odjedanput uklopilo: osornost žena s kopljima, èudne Ardemunove primjedbe, ponašanje muškaraca koji su išli na sprovod, S"Armunina uzdržljivost, zakašnjeli pregled njegovih ranai njihovo opæenito grubo ponašanje prema njemu. Možda to ipak nije bila samo posljedica nesporazuma koji æe se razjasniti èim uvjeri Atarou da ne laže.Zakljuèak na koji ga je sve to navelo èinio se besmislen i protivan zdravom razumu, a shvativši ga potpuno, svom se snagom protresao da otjera nevjericu. Bio je tako oèigledan da se pitao zašto mu je tako dugo trebalo da shvati. Muškarce su ovamo, protiv njihove volje, stavile i tu ih držale - žene!Ali zašto? Bilo je tako rasipno držati ljude ovdje u neradu, kad bi mogli pridonositi opæoj dobrobiti i biti na korist svima.

438 439 Pomislio je na bogati Lavlji tabor Mamutonaca, u kojemu su Talut i Tulija organizirali sve potrebne djelatnosti za opæe dobro. Svi su suraðivali, a ostajalo im je vremena i za bavljenje svojim vlastitim zamislima.Ataroa! Koliko li je to njezino djelo? Ona je oèigledno bila glavarica ili predvodnica ovoga tabora. Ako i nije sve bilo njezina iskljuèiva odgovornost, èinilo se da barem nastoji održati to èudno stanje.Ovi bi ljudi morali loviti ili skupljati hranu, mislio je Džon-dalar, mogli bi kopati rupe za skladištenje hrane, graditinove zaklone ili popravljati stare; mogli bi biti korisni, umjesto da se zbijaju zajedno ne bi li tako nekako održali toplinu.Nije ni èudo da su ovako kasno krenuli u lov na konje. Imaju li uopæe zalihe hrane za cijelu zimu? I zašto love takodaleko kad ovdje u blizini imaju savršene uvjete za lov?- Ti si onaj kojega zovu Zelandoncem - reèe mu jedan od ljudi. Govorio je mamutonski. Džondalaru se uèinida ga prepoznaje kao jednoga od onih koji su sa svezanim rukama bili na sprovodu.- Tako je. Ja sam Džondalar od Zelandonaca.-Ja sam Ebulan, od S"Armunajaca - reèe ovaj i mraèno doda - U ime Mune, Majke Svega Živog, želim ti dobrodošlicu u Obor, kako Ataroa voli zvati ovo mjesto. Mi imamo druga imena: Muški logor, Majèino smrznuto podzemlje i Ataroina zamka za muškarce. Slobodno izaberi naziv.- Ne razumijem. Zašto ste ovdje? - upita Džondalar.- Duga je to prièa, ali u biti svi smo zapravo, ovako ili onako, dovedeni na prevaru - reèe Ebulan. Zatim, s ironiènom grimasom, doda: - Èak smo na prevaru natjerani da ovo izgradimo. Odnosno veæi dio toga.- A zašto ne biste jednostavno preskoèili zid i izišli? - upita Džondalar. - Pa da nas probodu Epadoa i njezine kopljanice? - upadne jedan od ljudi.- Tako je, Olamune. A nisam siguran ni koliko nas je koji bismo još izdržali taj napor - doda Ebulan. -Ataroa najviše voli kad smo slabi... ili kad nam je i gore.- Gore? - namršti se Džondalar.- Pokaži mu S"Amodune - reèe Ebulan visokome, poput kostura mršavom muškarcu s kosom prošaranom sjedinama i dugom, gotovo potpuno bijelom bradom. Imao je snažno kršno lice s dugim, visoko smještenim kljunom od nosa i teškim obrva- ma koje su bile naglašene mršavošæu njegova lica, a ono što je najviše privlaèilo pogled bile su oèi. Bile su to uvjerljive, tamnije nego Ataroine, ali su, umjesto njezine zlobe, imale dubinu stare mudrosti, poznavanja tajni i suæuti. Džondalar nije bio siguran u èemu je stvar, u držanju ili nastupu, ali imao je dojam da taj èovjek èak i u ovakvim okolnostima uživa velik ugled.Stariji èovjek kinine i povede ga prema dogradnji. Približavajuæi se, Džondalar opazi da unutra ima nekoliko ljudi. Kad se prignuo pod kosi krov, preplavio ga je strašan smrad. Na dasci, koja je vjerojatno otrgnuta s krova, ležao je neki èovjek pokriven komadom poderane kože. Starac podigne pokrivaè u otkrije u èovjekovom boku ranu koja je zaudarala po truleži.Džondalar je bio zgrožen. - Zašto je taj èovjek ovdje?- To su mu uèinile Epadoine kopljanikinje - reèe Ebulan.- Zna li to S"Armuna? Ona bi mu mogla pomoæi.- S"Armuna? Ha! A zašto misliš da bi mu ona pomogla? - reèe Olamun, koji ih je pratio. - A što misliš tko jepomogao Ataroi?- Meni je oèistila ranu na glavi - reèe Džondalar.

- Sto znaèi da Ataroa ima neke namjere s tobom. - reèe Ebulan.- Namjere sa mnom? Kako to misliš?- Mlade i snažne muškarce rado neèim zaposli, dok god njima može upravljati - reèe Olamun.- A ako netko neæe raditi za nju? - upita Džondalar - Kako ih uspijeva natjerati?- Time što im uskrati vodu ili hranu. Ako to ne pomogne, prijeti njihovim obiteljima - reèe Ebulan. - Ako znaš da æe muškarac tvoga ognjišta ili tvoj brat biti stavljen u kavez bez vode i hrane, uèinit æeš što traži.- Kavez?- Ono gdje su tebe držali - reèe Ebulan. Zatim se iskosa naceri. - Mjesto gdje si nabavio ovaj velièanstveni ogrtaè. - I ostali su se smješkali.Džondalar pogleda dronjastu kožu koju je strgnuo s okvira u zemunici i kojom se omotao.- To ti je bilo dobro! - reèe Olamun. - Ardemun nam je rekao da si se gotovo probio iz kaveza. Mislim da to nije oèekivala.- Drugi put napraviti æe bolji kavez - reèe drugi èovjek. Èulo se da mu je jezik još uvijek stran. Ebulan i Olamun tako su dobro govorili mamutonski da je Džondalar gotovo zaboravio da im to nije materinji jezik. I drugi su donekle govorili, a èinilo se da gotovo svi razumiju što se govori.

440 441 Èovjek na tlu zastenje i starac klekne uz njega da mu pomogne. Džondalar opazi još nekoliko ljudi koji su bili dublje pod zaklonom.- Nije važno. Ako nema kaveza, zaprijetit æe tvojima da bi tenatjerala da uèiniš što traži. Ako si bio sparen prije nego što jeona postala glavaricom i ako si još imao nesreæu da ti se na ognjištu rodio sin, moæi æe te natjerati na sve. - reèe Ebulan.Džondalaru se to nije svidjelo i jako se namrštio. - Zašto bi bila nesreæa da ti se na ognjištu rodi sin?Ebulan pogleda starijeg èovjeka. - S"Amodune?- Pitat æu ih žele li se upoznati sa Zelandoncem - reèe on.Bile su to njegove prve rijeèi i Džondalar se zaèudio dubini ipunoæi glasa koji je izlazio iz tako suhonjava èovjeka.Otišao je u dubinu zaklona i prignuo se razgovarajuæi s nekoliko spodoba šæuæurenih u prostoru gdje se krov dodirivao s tlom. Æuli su duboke tonove njegova glasa, ne i rijeèi, a zatim se zaèuju i mlaði glasovi. Uz starèevu pomoæ jedan od mlaðih ljudi podigne se i došepa k njima.- Ovo je Ardoban - predstavi ga S"Amodun.-Ja sam Džondalar od Devete špilje Zelandonaca i pozdravljam te, Ardobane, u ime Ðoni, Velike Majke Zemlje - reèe Džondalar najslužbenijim tonom, pružajuæi ruke prema mladiæu, jer mu je dojam govorio da æe to djeèaku trebati da se prema njemu netko dostojno odnosi.Djeèak je pokušao stati uspravno i prihvatiti ruke, a Džondalar vidje kako se trže od boli. Pokrenuo se prema njemuda ga pridrži, ali se zaustavi.- Zapravo mi je draže kad me zovu samo Džondalar - reèe on pokušavajuæi osmijehom rastjerati neugodu.- Mene zovu Doban. Ne volim Ardoban. Ataroa uvijek kaže Ardoban. Ona traži da ju ja zovem SAtaroa. Ja više ne.Džondalara je to zbunilo.- Teško je to prevesti. To je oblik poštovanja - reèe Ebolan- znak da nekoga najviše poštuješ.- A Doban više ne poštuje Atarou.- Doban mrzi Atarou! - reèe momak, glasom koji je bio na rubu plaèa dok se upinjao da se okrene i odšepa natrag. S"Amodun im mahne i poðe da pomogne mladiæu.- Što mu se dogodilo? - upita Džondalar kad su izišli i malo se udaljili od zaklona.- Vukli su mu nogu dok se kuk nije išèašio - reèe Ebulan.- Ataroa je to uèinila, odnosno rekla Epadoi da to uèini.

- Što! - uzviknu Džondalar razrogaèivši oèi od nevjerice. - Hoæeš reæi da je djetetu namjerno išèašila nogu? Kakva je nakaza ta žena!

- Isto je uèinila i drugom djeèaku, Odevanovu mlaðem.- Ali kako ona pred sobom može pravdati takav èin?- Na mlaðemu to je bilo kao primjer drugima. Djeèakova majka nije se slagala s naèinom kako je Ataroa postupala prema nama i htjela je da joj vrati njezinog muškarca na ognjište. Ava-noa je èak ponekad uspijevala uæi ovamo i provesti noæ s njim i èesto nam je potajno unosila hranu. Ne samo ona, ima i drugih koje to èine, no ona jepotakla druge žene na to, a Armodan, njezin muškarac se... opirao Ataroi i odbijao raditi. Ona se osvetila na djeèaku. Rekla je da je sa sedam godina dovoljno star da ostavi majku i doðe živjeti s muškarcima, a prije toga mu je išèašila nogu.

- Drugom je djeèaku sedam godina? - Džondalar je tresao glavom i drhtao od užasa. - Nikad nisam èuo ništatako strašno.- Odevan trpi strašne boli i nedostaje mu majka, ali Ardoba-nova je prièa gora. - To je progovorio S"Armodun. Izišao je iz zaklona i prišao im.- Teško je zamisliti išta gore - reèe Džondalar.- Mislim da ga više boli izdaja nego tjelesna bol - reèeS"Amodun. - Ardoban je Atarou držao svojom majkom. Njegova je mati umrla kad je bio još malo dijete i Ataroa ga je usvojila, ali se prema njemu više držala kao prema najdražoj igraèki,nego kao prema djetetu. Rado ga je oblaèila u ženske haljine iukrašavala glupostima, a dobro ga je hranila i èesto mu je davala posebne poslastice. Èak ga je ponekad mazila i pozivala danoæ provede s njom na njezinu ležaju kad bi joj se to svidjelo.Ali kad bi ga se zasitila, odgurnula bi ga i tjerala da spava nazemlji. Prije nekoliko godina umislila je da je netko pokušavaotrovati.- A kažu da je ona to uèinila svome muškarcu - upadne Ola-mun.- Tjerala je Ardobana da sve kuša prije nego što bi jela - nastavi starac - a kad je porastao, poèela ga je ponekad vezivati, uvjerena da æe pokušati pobjeæi. Ali on nije znao za drugu majku; imao je samo nju. Volio ju je i pokušavao joj je ugoditi. On je zapovijedao drugim djeèacima onako kako je ona zapovijedala muškarcima, a poèeo je zapovijedati i muškarcima. Ona je to, naravno, poticala.- Bio je nepodnošljiv- dodao je Ebulan - Moglo bi se pomis-

442 443 liti da cijeli tabor pripada njemu, a drugim je djeèacima zagorèavao život.-1 što se dogodilo?- Došao je do doba muškosti - reèe S"Amodun i, vidjevši Džondalarov zbunjeni pogled, objasni. - U san mu je došla Majka u liku mlade žene i probudila njegovu muškost.- Dakako. To se dogaða svim mladiæima - reèe Džondalar.- Ataroa je to otkrila - objasni S"Amodun - i ponašala se kao da je namjerno odrastao u muškarca samo njoj za inat. Bila je bijesna! Vrištala je na njega, zvala ga najgorim imenima i na kraju ga prognala u Muški logor, ali prije toga mu je dala išèašiti nogu.- S Odevano je to bilo jednostavnije - reèe Ebulan. - On je ipak bio mlaði. Èak nisam siguran ni jesu li mu zapravo htjeli potpuno išèašiti zglob. Rekao bih da su zapravo htjeli samo muèiti njegovu majku i njezina muškarcatjerajuæi ih da slušaju njegove krikove, a kad se veæ dogodilo, vjerojatno je Ataroa pomislila da je to dobar naèin dase muškarca onesposobi, pa se onda njime lakše vlada.- Ardemun joj je poslužio kao primjer - doda Olamun.- Zar je i njemu išèašila nogu? - upita Džondalar.- Pa, na neki naèin - reèe S"Ardemun - bila je to nezgoda, no dogodilo se dok je pokušavao pobjeæi. Ataroa nije dopustila S"Armuni da mu pomogne, iako mi se èini da je ova to htjela.- Teže je bilo obogaljiti djeèaka od dvanaest godina. Odupirao se i vikao, ali nije mogao ništa uèiniti - reèe Ebulan. - Vjeruj, kad smo ga èuli kako vièe, više se nitko od nas nije mogao ljutiti na njega. Preplatio je svoje djetinjasto ponašanje.- Je li istina da je rekla ženama da æe svoj muškoj djeci, pa i onima koji æe se tek roditi, išèašiti kukove? -

upita Olamun.- Tako je rekao Ardemun - potvrdi Ebulan.- Zar ona misli da može zapovijedati Majci. Da je može natjerati da napravi samo žensku djecu? - upita Džondalar. - Pa ona se, rekao bih, igra sa sudbinom.- Možda - reèe Ebulan - ali bojim se da æe je samo Majka moæi zaustaviti.- Vjerojatno je Zelandonac u pravu - reèe S"Amodun - Mislim da ju je Majka veæ pokušala upozoriti. Pogledaj kako se malo djece raða u posljednjih nekoliko godina. Možda æe njezino najnovije divljanje, sakaæenje djece, biti previše za Nju. Djecu treba štititi, a ne nanositi im zlo.- Ejla ovo ne bi mogla podnijeti. Ništa od ovoga ona ne bi mogla podnijeti - reèe Džondalar. Sjetivši se, namrštio se i po-gnuo glavu. - A ja ne znam ni je li živa.Muškarci se pogledaše, i svi su oklijevali, ali svi su pomislili na isto pitanje. Napokon Ebulan progovori. - Je li to ona žena za koju si tvrdio da jaše na konjima. Ako ona to može, onda ima veliku moæ.- Ona to ne bi rekla - nasmiješi se Džondalar. - Ali mislim daima više "moæi" nego što æe priznati. Ne jaše ona na svim konjima. Ona jaše samo na kobili koju je odgojila, iako ponekad jaše imoga konja. Ali njime je veæ malo teže upravljati. To nam je prièinjalo teškoæe...- I ti jašeš konje? - reèe Olamun glasom punim nevjerice.-Ja jašem jednoga konja... pa mogu ponekad jahati i njezinukobilu ali...- Ti tvrdiš da je ono što si rekao Ataroi istina? - upita Ebulan.- Dakako da je istina. Zašto bih to izmislio? - pogledao je sumnjièava lica. - Možda je bolje da poènem od poèetka. Ejla je othranila malu ždrebicu...- A gdje je našla ždrebicu? - upita Olamun.- Lovila je i ubila njezinu majku, a onda je našla ždrijebe.- A zašto ga je hranila? - pitao je Ebulan.-Jer je bila usamljena i ždrijebe je bilo samo i ... to je duga prièa - skrene Džondalar - ali trebalo joj je društvo i uzele je ždrijebe. Kad je Njiska odrasla - Ejla je ždrebetu dala ime Njiska - okotila je mladog ždrijepca, baš kad smose upoznali. Nauèila me jahati i dala mi je ždrijebe da ga odgojim. Nazvao sam ga Trkaèem. Ta zelandonska rijeè znaèi brzog trkaèa, a on doista voli brzo trèati. Na tim smo konjima proputovali cijeli put od ma-mutonskog Ljetnog sabora, preko južnoga ruba onih planina na istoku. Jahanje doista nema ništa s natprirodnim moæima. Stvar je u tome da ih odgojiš od poèetka, baš onako kako se majka skrbi za dijete.- Pa, dobro... kad ti tako kažeš - reèe Ebulan.- Kažem, jer je tako - usprotivi se Džondalar, a zatim shvatida nema smisla nastavljati razgovor o toj temi. Da bi to doistapovjerovali, morali bi to vidjeti, a nije bilo vjerojatno da æe se toikad dogoditi. Ejla je nestala, konji su nestali.Tada se vrata otvore i svi se okrenu prema njima. Epadoa je ušla prva, a pratile su je njezine žene. Sada, kada je o njoj veæ znao nešto više, Džondalar pažljivije pogleda ženu koja je toj djeci nanijela takvu bol. Nije znao tko mu je gadniji, ona koja je cijelu stvar zamislila, ili ona koja ju je provela. Nije sumnjao da bi

444 445 to Ataroa uèinila i sama, vlastitim rukama, jer s njom oèigledno nešto nije bilo u redu. Nije bila cijela; neki ju je mraèni duh dodirnuo i oduzeo neki važan dio njezina biæa - ali što je s Epa-doom? Èinilo se da je zdrava i da joj ništa ne nedostaje, a kako je onda mogla biti tako okrutna i bezosjeæajna? Nedostaje li i njoj koji nužni dio?Na opæe iznenaðenje sada uðe i sama Ataroa.T- Ona nikad ne ulazi ovamo - reèe Olamun. Sto hoæe? - Njezino ga je neuobièajeno ponašanje uplašilo.Za njom je došlo nekoliko žena koje su nosile pladnjeve peèenog mesa iz kojeg se pušilo i gusto pletene košare nekakve mesne juhe koja je izvrsno mirisala. Konjsko meso! Zar su se lovci vratili, upita se Džondalar. Veæ dugo nije jeo konjsko meso, veæ mu dugo nije bilo privlaèno, no sada mu je izvrsno mirisalo. Unijele su i veliku mješinu punu vode i nekoliko zdjelica.Muškarci su to gledali s velikim zanimanjem, ali nijedan se nije pomaknuo, micale su se samo njihove oèi, jer

bojali su se da bi mogli uèiniti nešto zbog èega bi se Ataroa mogla predomisliti. Bojali su se da bi to opet mogla biti kakva okrutna podvala, da su to možda unijeli i pokazali, a sada æe odnijeti.- Zelandonèe! - reèe Ataroa, izgovarajuæi tu rijeè kao zapovijed. Džondalar je pažljivo promotri dok se približavala. Djelovala je gotovo muški... zapravo ne, zakljuèi on, ne baš. Crte sujoj lica bile oštre i èvrste, ali jasne i dobro oblikovane. U stvarije bila na svoj naèin lijepa, odnosno mogla bi biti lijepa, da nijetako kruta. Ali u njezinim oèima bilo je okrutnosti, a ono što jojje nedostajalo u duši vidjelo se na oèima.S"Armuna se pojavi pokraj nje. On pomisli da je sigurno došla s drugim ženama, iako je nije vidio.- Sada govorim u Ataroino ime - reèe S"Armuna na zelandon-skome.-1 sama bi morala mnogo toga odgovoriti - odgovori joj Džon: dalar. - Kako si to mogla dopustiti? Ataroi se pomraèio razum, ali tebi nije. Tebe držim odgovornom - Njegove su modre oèi bile ledene od bijesa. Ataroa reèe šamanki nekoliko bijesnih rijeèi.- Ona ne želi da govoriš meni. Ja sam tu da prevodim njoj.Ataroa želi da gledaš u nju dok govoriš - reèe S"Armuna.Džondalar pogleda glavaticu i prièeka da ona progovori. S"Armuna poèe prevoditi.- Govori Ataroa: Kako ti se sviða novi... smještaj?- Što ona oèekuje, kako æe mi se sviðati? - odgovori Džondalar S"Armuni koja izbjegne njegov pogled i pogleda Atarou.446 Zlobni je osmijeh titrao glavarièinim licem. - Sigurna sam da si o meni èuo mnogo toga, ali ne vjeruj svemu što èuješ.- Vjerujem onome što vidim - reèe Džondalar.- Pa, vidio si da sam ovamo donijela hranu.- Ne vidim da itko jede, a znam da su svi jako gladni. Njezin se osmijeh proširi kad je zaèula prijevod. - Jesti æeoni, a morat æeš i ti.. Trebat æe ti snage - glasno se nasmijala.- Sigurno æe mi trebati snage - odgovori Džondalar. Kad je S"Armuna prevela i to, Ataroa naglo ode, dajuæiženama znak da poðu za njom.- Držim te odgovornom - reèe Džondalar S"Armuni koja se povlaèila.Èim su se vrata zatvorila, jedna od Èuvarica reèe - Bolje da to pojedete prije nego se predomisli.Muškarci se baciše na pladnjeve s mesom. U prolazu S"Amo-dun zastane: - Budi vrlo oprezan Zelandonèe. Za tebe je smislila nešto posebno.Džondalaru je sljedeæih nekoliko dana prolazilo vrlo sporo. Donijele su im nešto vode, ali vrlo malo hrane, a nikoga nisu puštali van, èak ni na rad, što je bilo vrlo neuobièajeno. Ljude je to uznemirilo, osobito zato jer su i Ardemuna stalno držali unutar Obora. Poznavanje nekoliko jezika uèinilo je Aredmuna najprije prevoditeljem, a zatim i prenositeljem Ataroinih poruka muškarcima. Zbog svoje šepavosti, išèašene noge, on Ataroi nije predstavljao prijetnju i nije mogao pobjeæi. Imao je nešto više slobode kretanja po taboru i èesto je donosio vijesti o životu izvan Muškog logora, a ponekad i nešto hrane.Veæina je muškaraca igrala igre ili se kladila na neke buduæe uloge, a za igru su im služili komadiæi drveta, kamenèiæi i krhotine kostiju s mesa koje bi ponekad dobili. Za takvu su svrhu odvojili i kost jedne dobro oglodane koljenice koju su probili i iz nje izvukli i srž.Prvi je dan svoga zatoèeništva Džondalar proveo pažljivo pregledavajuæi i provjeravajuæi èvrstinu cijele ograde. Našao je nekoliko mjesta za koja je zakljuèio da bi ih mogao probiti ili preskoèiti, ali kroz pukotine je vidio kako ih Epadoa i njezine žene pažljivo èuvaju, a i grozna rana èovjeka koji je ležao odvratila ga je od takvog izravnog pokušaja. Pregledao je i krov zaklona, razmišljajuæi što bi se moglo uèiniti da ga se zakrpa i uèini manje propusnim za vodu... kad bi imao oruða i materijala.Prema dogovoru, na jednom su kraju ograðenog prostora, iza hrpe kamenja, koja je, osim zaklona, bila jedina neravnina u njiho-447 vom logoru, obavijali nuždu. Džondalar je drugoga dana postao bolno svjestan smrada koji se širio cijelim ograðenim prostorom. Još je gore bilo unutar zaklona gdje se i raspadanje mesa zagaðene rane pridružilo svojim smradom, ali noæu nije imao izbora. Priljubio se uz ostale, tražeæi toplinu, i dijelio svoj improvizirani ogrtaè s onima koji su imali još manje èime bi se mogli pokriti.

U danima koji su slijedili njegova se osjetljivost na mirise smanjila i gotovo više nije primjeæivao glad, ali mu je bilo sve hladnije i ponekad bi imao vrtoglavice ili osjeæaj praznine u glavi. Nedostajala mu je i vrbina kora protiv glavobolje.Stvari su se poèele mijenjati kada je ranjenik napokon umro. Ardemun je otišao do ulaza i zatražio da govori s Ataroom ili Epa-doom, da bi se tijelo odnijelo i pokopalo. Nekoliko su ljudi pustili van, a poslije su im rekli da svi koji mogu smiju iæi na pogrebni obred. Džondalaru je bilo gotovo neugodno zbog veselja koje je osjetio shvativši daæe moæi iziæi iz Obora, jer razlog tom privremenom puštanju ipak je bila smrt.Vani su se duge sjene kasnog poslijepodnevnog sunca širile po tlu, istièuæi uzorak daleke doline i rijeke duboko ispod, i Džondalara je gotovo shrvala ljepota i velièajnost širokoga krajolika. Njegovo divljenje prekinula je bol u ruci. Svisoka je pogledao Epadou i njezine tri stražarke koje su ga okružile s kopljima, i morao se jako suzdržavati da ih ne odgurne.- Ona traži da staviš ruke na leða da ih može vezati - reèe Ardemun. - Ne možeš iæi ako ti se ne vežu ruke.Džondalar se namršti, ali pristane. Slijedeæi Ardemuna razmišljao je o svojim izgledima. Nije znao gdje je pa ni kako je dugo ovdje, ali pomislivši na to da bi morao još ostati u Oboru, gdje ne bi vidio ništa osim ograde, shvatio jeda to neæe moæi podnijeti. Ovako ili onako, morat æe brzo van. Nekoliko dana bez hrane nije mu bilo jako teško, ali kad bi se nastavilo moglo bi postati. A ako ima ikakvih izgleda da je Ejla živa, možda i ranjena, ali ipak živa, morao ju je brzo naæi. Još uvijek nije znao kako æe to postiæi, ali znao je da tu više neæe dugo ostati.Neko su vrijeme hodali, prešli potok i smoèili noge u njemu. Površni je sprovod bio vrlo brzo obavljen i Džondalar se zaèudi zašto se Ataroa uopæe dala gnjaviti sa sprovodom, kad nije pokazala nikakvu skrb za èovjeka dok je još bio živ. Da je išta uèinila, èovjek možda ne bi umro. Džondalar nije poznavao tog èovjeka, nije mu znao ni ime, ali ga je vidio kako trpi - nepotrebno trpi. Sada je otišao, uhodao u drugi svijet, slobodan od Ataroe. Možda je i to bolje nego provesti godine iza ograde. Koliko god obred bio kratak, Džondalaru je bilo hladno na nogama od stajanja u mokroj obuæi. Na povratku je bolje razgledao mali potok, tražeæi kamen na koji æe stati da ne smoèi noge. Ali kad je pogledao više mu to nije bilo važno. Kao da ih je tu netko namjerno postavio, dva su kamena ležala jedan kraj drugog na rubu potoka. Jedan je bio mala, ali dobra gruda kremena, a drugi okrugli kamen za koji se èinilo da æe mu baš leæi u ruku - idealna oblika za èekiæ.- Ardemune - pozva on èovjeka koji je išao za njim i progovori na zelandonskome. - Vidiš li ova dva kamena? - Pokazao ih je nogom. - Možeš li mi ih dohvatiti. To mi je jako važno.- To je kremen?- Da, a ja sam kalatelj kremena.Ardemun iznenada posrne i pade. Bogalju se bilo teško podiæi, a jedna se žena s kopljem približi. Oštro je progovorila jednome od ljudi, koji pruži ruku da mu pomogne ustati. Epadoa se vrati da pogleda što se dogaða. Ardemun je uspio ustati baš neposredno prije nego što je stigla do njega i on je pred njom stao u položaj ponizne isprike dok se ona na njega derala.Kad su stigli natrag, Ardemun i Džondalar poðoše do onoga kraja Obora gdje je bilo stijenje da se pomokre. Kad suse vratili u zaklon Ardemun reèe ostalima da su se lovci vratili i donijeli još konjskoga mesa, ali se, dok se druga skupina vraæala, nešto dogodilo. On nije toèno znao što je to, ali sluèaj je izazvao priliènu uzbunu meðu ženama. Sve su o neèemu govorile, ali ništa nije mogao jasno razabrati.Te su im veèeri opet donijeli hranu i vodu, ali èak ni one koje su im donijele nisu smjele ostati i narezati meso koje je veæ bilo nasjeèeno i ostavile su im to na nekoliko cjepanica, bez rijeèi. Jeduæi, muškarci su o tome razgovarali.- Nešto se neobièno dogaða - rekao je Ebulan na mamuton-skome da bi ga Džondalar mogao razumjeti. - Mislim da je ženama zabranjen razgovor s nama.- To nema smisla - reèe Olamun. - Kad bismo išta i znali, što bismo mogli uèiniti?- Tako je Olamune. To nema smisla, ali slažem se s Ebula-nom. Mislim da su ženama zabranile da razgovaraju s nama - reèe S"Amodun.- Možda je sada pravi trenutak. Dok su Epadoine žene zauzete razgovorom, možda neæe primijetiti - reèe Džondalar.- Sto primijetiti? - upita Olamun.-Ardemun je uspio uzeti komad kremena...

448 449

- Znaèi to je bilo to? - reèe Ebulan - Nije mi bilo jasno zašto se spotakao i pao.- Ali što æe nam komad kremena? - upita Olamun. - Da bi ga mogao obraditi moraš imati oruðe. Promatrao sam našeg ka-latelja kremena prije nego što je umro.- Da, ali uzeo je i kamen za udaranje, a ovdje ima kostiju. To æe biti dovoljno da napravimo nekoliko sjeèivai uoblièimo ih u šiljke i noževe i još nekoliko stvari - ako to bude dobar komad kremena.- Ti si obraðivaè kremena? - upita Olamun.-Jesam, ali trebat æe mi i pomoæ. Trebat æe buke koja æe prikriti zvuk udaranja kamena o kamen - reèe Džondalar.- Da, ali èak i ako napravimo nekoliko noževa, što æemo s njima? Žene imaju koplja - reèe Olamun.- Za poèetak, nožem možemo prerezati konopce s neèijih vezanih ruku - reèe Ebulan. - Siguran sam da æemo smisliti neko natjecanje ili igru koja æe žamorom pokriti zvuk. Ali svjetla veæ nestaje.- Bit æe ga dovoljno. Ne treba mi dugo da napravim sjeèiva i šiljke. Sutra mogu raditi u zaklonu gdje me neæe vidjeti. Trebat æe mi ona kost od koljenice i možda komad daske s krova. Pomoglo bi mi kad bi bilo kakvih žila i tetiva, ali poslužit æe i kožni re-menèiæi. A ti Ardemune, naðeš li kad budeš izvan Obora kakvo perje, dobro æe mi doæi.Ardemun kimnu i reèe: - Kaniš napraviti nešto što leti? Nešto kao koplje za bacanje?- Da, nešto što leti. Za to æe trebati pažljivog ugaðanja i oblikovanja, a za to treba vremena. Ali mislim da mogu napravitioružje kakvo æe vas sve iznenaditi - reèe Džondalar. 28Jtrije nego što je sutradan nastavio raditi na izradi kamenog oruða, Džondalar je porazgovorio sa S"Amodunom o dvojici oboga-ljenih djeèaka. To mu je bilo palo na pamet prethodne noæi, kada se sjetio kako se Darvo poèeo bavitikalanjem kremena još kao malen djeèak. Imao je dojam da bi djeèaci, ako nauèe neki zanat, ipak mogli živjeti samostalno i korisno iako su zapravo bogalji.- Misliš li da bi im Ataroa, dok je glavarica, mogla pružiti takvu moguænost? - pitao ga je S"Amodun.- Ardemunu daje nešto više slobode; možda æe misliti da joj invalidi nisu opasni, pa bi ih mogla èešæe puštati i iz Obora. Èak bi se i Atarou moglo natjerati da shvati kako je dobro imati pokojeg izraðivaèa oruða. Oružjenjezinih lovaca loše je napravljeno - reèe Džondalar. - A i tko zna? Možda ona i neæe dugo. biti glavarica.S"Amodun sumnjièavo pogleda plavog stranca. - Možda ti znaš nešto što ja ne znam - reèe on. - U svakom sluèaju, potaknut æu ih da iziðu i gledaju te kako radiš.Prethodne veèeri Džondalar je radio vani, tako da se oštre krhotine koje se odlome tijekom kalanja ne bi raspršile po njihovom skloništu. Smjestio se iza stijenja, blizu mjesta koje im je služilo kao zahod. Stražarice su izbjegavale taj dio Obora zbog smrada i tu su najmanje pazile.Duguljasti komadi koje je brzo odlomio od kremena bili su oko èetiri puta dulji nego široki i bili su sirovina od kojeæe napraviti ostale alate. Kad bi se odlomili od kremene jezgre, rubovi tih ploèica bili su oštri kao britva i rezali su debelu kožu kao da je mast. Bili su tako oštri da su ih ponekad morali otupjeti kako bi se oruðem moglo rukovati, a ne porezati se.Sljedeæega je jutra u zaklonu Džondalar najprije izabrao mjesto ispod rupe u krovu, gdje æe mu biti dovoljno svjetla za rad. Sa svog je improviziranog ogrtaèa izrezao komad kože i rasprostro ga po podu da na nj padaju krhotine. Oko njega su sjela dvojica djeèaka i još nekoliko odraslih i on je pokazao kako se od tvrdog ovalnog kamena i nekoliko komada kosti može napraviti kreme-no oruðe, kojim se opet mogu oblikovati predmeti od kože, dr-veta i kostiju. Morali su paziti da ne privuku pažnju, pa su se po-

450 451 vremeno dizali i vraæali ili zbijali da otjeraju hladnoæu, èime su takoðer zaklanjali straži pogled. A svi su s divljenjem gledali.Džondalar je uzeo jednu od ploèica i pažljivo ju je pregledao. Htio je napraviti nekoliko razlièitih predmeta i procjenjivao je koje æe najbolje ispasti od ovoga komada. Jedan je dug rub bio gotovo ravan, a drugi ponešto valovit. Najprije je otupio neravnu stranu tako što je po njoj nekoliko puta strugnuo kamenom koji mu je služio kao èekiæ. Drugu je stranu ostavio kakva jest. Zatim je dugim zašiljenim dijelom koljeniène kosti poèeo ljuštiti zaub-ljeni dio, odlamajuæi sitne krhotine dok nije dobio šiljak. Kad bi imao tetiva i žila, ljepila ili smole ili bilo kojeg materijala kojim bi mogao uèvrstiti kakvu ruèku, bio bi to uèinio, ali i takav kakav jest, bio je to dobar nož.Dok su drugi dodavali nož iz ruke u ruku i iskušavali njegovu oštrinu na dlakama ruku ili komadiæima kože,

Džondalar je uzeo drugu ploèicu. Obje stranice sužavale su se u uskom pojasu blizu sredine. Pažljivo pritišæuæi oblim kvrgavim dijelom kosti, odlomio je samo najoštriji kraj s obiju strana, èime je malo otupio ploèicu, ali ju je ojaèao, pa se taj komad mogao uporabiti za struganje, èime æe se moæi oblikovati glatki komad drveta ili kosti. Pokazao im je i kako æe to uporabiti i dao da pokušaju.Sljedeæem je komadu otupio obje stranice, tako da bi ga se moglo držati u rukama. Zatim je, dvama pažljivo izvedenim udarcima na jedan kraj, odlomio dvije krhotine, nakon èega je ostao oštar, dlijetu slièan vrh. Da bi pokazao kako se to rabi, urezao je žljebiæ u komad kosti, a zatim preko tog žljebiæa prešao mnogo puta, produbljujuæi ga i stvarajuæi tako hrpicu kovrèavih opiljaka. Objasnio je kako se time može otprilike uoblièiti kolac ili šiljak ili držak, koji se poslije može dovršiti struganjem ili glaèanjem.Ovo što im je Džondalar pokazao bilo im je otkriæe. Nitko od djeèaka i mlaðih ljudi nikad nije vidio kako radi struèni kala-telj kremena, a rijetki su bili i stariji koji su ikad vidjeli tako vještog majstora. U ono malo vremena prije mraka prethodne veèeri uspio je odlomiti gotovo trideset dobrih ploèica od jednog jedinog grumena kremena, dok ostatak nije postao premalen da bi na njemu dalje mogao raditi. Veæ prvoga su dana gotovo svi isprobali ponekikomad oruða koje im je napravio.Poslije toga pokušao im je objasniti lovaèko oružje kakvo im je namjeravao pokazati. Èinilo se da su neki shvatili gotovo odmah, iako su odmah pokazali nevjericu kad im je objasnio brzinu i toènost koplja izbaèenog pomoæu njegova bacaèa. Ostali uopæe nisu mogli shvatiti u èemu je stvar, ali to nije bilo važno.452 Kad im se u rukama našlo dobro oruðe i kad su njime poèeli raditi nešto korisno, ti su muškarci stekli dojam nekakvog cilja, a to što su ipak mogli nešto poduzeti protiv uvjeta koje im je Ataroa nametnula rastjeralo je oèaj iz Muškog logora i potaklo nadu da æe jednoga dana možda moæi opet upravljati vlastitimsudbinama.U nekoliko sljedeæih dana Epadoa i njezine èuvarice osjetile su promjenu raspoloženja i bile su sigurne da se nešto dogaða. Muškarci kao da su poèeli hodati lakšim korakom i nekako su se previše osmjehivali, no koliko god promatrala, Epadoa nije uspijevala vidjeti što se promijenilo. Muškarci su jako pazili da sakriju ne samo noževe, strugaèe i dlijeta koje je Džondalar napravio i stvari koje su sami izradili, nego èak i otpatke koji su nastajali pri radu. I najmanju krhotinu kremena ili i najmanji komadiæ obraðenog drveta ili kosti, sve bi to zakopali unutar zaklona i pokrili daskom s krova ili komadom kože.Najveæa se promjena opažala na dvojici obogaljenih djeèaka. Džondalar im nije samo pokazao kako se izraðuje oruðe, nego je za njih napravio i posebno oruðe i poduèio ih kako njime raditi. Djeèaci su se prestali skrivati u sjenizaklona i poèeli se družiti s ostalim, starijim djeèacima u Oboru. Obojica su poèeli obožavati visokoga Zelandonca, osobito Doban, koji je bio dovoljno star da više toga shvati, iako je to nerado pokazivao.Ardoban je oduvijek, živeæi od najranijeg djetinjstva s poremeæenom i nerazumnom Ataroom, bio bespomoæan i prepušten okolnostima kojima nije mogao upravljati. U nekom dubokom kutku svoga biæa oduvijek je oèekivao da æe mu se dogoditi nešto strašno, a nakon bolnog i užasnog iskustva koje je doživio bio je uvjeren da æe sve biti samo još gore. Mnogo je puta požalio što nije mrtav. A sada, kada je vidio kako netko uzima dva kamena koja je našao pokraj potoka i, samom snagom vlastitih ruku i znanja, donosi nadu da se svijet može promijeniti, to je na njega ostavilo dubok dojam. Doban se to nije usudio tražiti - još uvijek ni u koga nije imao povjerenja - ali sada je više nego išta drugo želio nauèiti kako-se od kamena izraðuje oruðe.Džondalar je osjetio njegovo zanimanje i bilo mu je žao što nema još kremena pa da ga može barem poèeti poduèavati. Pitao se idu li ovi ljudi kada na kakve ljetne sabore ili skupove gdje se razmjenjuju znanja i iskustva. U ovom kraju mora postojati neki obraðivaè kremena koji bi mogao pouèiti Dobana. Trebao mu je takav zanat u kojem ga njegova šepavost neæe smetati.Kad je Džondalar napravio model izbacivaèa kopalja, da bi im453 pokazao kako to izgleda i kako ga napraviti, neki su od muškaraca poèeli raditi kopije èudnoga izuma. Napravio je i kremene vrške kopalja i od najjaèe kože koju je našao izradio je i remenje kojim se takvi vršci daju prièvrstiti. Ardemun je našao i gnijezdo zlatnoga orla i donio nekoliko èvrstih letnih pera. Nedostajali su im samo kolci za koplja. Pokušavajuæi napraviti nešto takvo od škrtog materijala koji mu je bio pri ruci, Džondalar je oštrim dli-jetastim oruðem izrezao prilièno dugaèak i tanak komad drveta od daske s krova. Time se poslužio da mlaðima pokaže kako æe prièvrstiti vršak i postaviti perje, a pokazao je i kako se drži bacaè i kako se njime rukuje, no nije ga stvarno izbacivao. Izrezivanje kolca od daske bio je dug i mukotrpan posao, a samo je drvo bilo suho i krto, neelastièno i lako je pucalo.Trebala su mu ravna stabalca ili duge grane koje bi mogao izravnati, za što bi mu trebala i toplina vatre. Zatvorenost u Oboru muèila ga je, kad bi samo mogao uvjeriti Atarou da ga pusti van. Kad je to prije spavanja spomenuo Ebulanu, on se okrenuo prema njemu, èudno ga pogledao, zaustio kao da æe nešto reæi, a zatim samo

protresao glavom, sklopio oèi i okrenuo se. Džon-dalaru se to uèini èudnim, ali uskoro je to zaboravio i zaspao razmišljajuæi o svom problemu.I Ataroa je razmišljala o Džondalaru. Jedva je èekala zabavu koju æe joj on pružiti u dugim zimskim mjesecima, kad stekne vlast nad njim i pokaže svima da je moænija od visokog zgodnog muškarca. A onda, kad to bude gotovo,imala je s njim još planova. Pitala se je li sazreo da ga se može pustiti van na rad. Epadoa joj je javila da se unutar ograde dogaða nešto èudno i da stranac u tome ima neku ulogu, ali još nije otkrila u èemu je stvar. Možda bi bilo vrijeme da ga na neko vrijeme razdvojim od ostalih, pomisli Ataroa. Mogla bih ga staviti natrag u kavez. To bi bio dobar naèin da im svima izmaknem tlo pod nogama.Ujutro je rekla svojim ženama da joj treba ljudi za rad i da svakako u to ubroje i Zelandonca. Džondalaru je bilo drago što izlazi van, gdje æe vidjeti ipak još nešto osim gole zemlje i oèajnih muškaraca. Bilo mu je to prvi put što ga puštaju iz Obora na rad i nije znao kakav mu je posao naumila dodijeliti, ali se nadao prilici da potraži èvrsto mlado drveæe. Drugi æe problem biti kako kolce poslije unijeti u Obor.Nešto kasnije istoga dana Ataroa je izišla iz svoje zemunice. Pratile su ju dvije žene i S"Armuna, a na sebi je - koèopereæi se - nosila Džondalarovu krznenu parku. Muškarci su nosili mamu- tske kosti s mjesta kamo ih je veæ netko naslagao i sada su ih slagali na mjesto gdje je Ataroa htjela. Radili su cijelojutro i dobar dio poslijepodneva bez hrane i s vrlo malo vode. Iako je bio izvan Obora, Džondalar nije mogao potražiti kolce za koplja, a kamo li smišljati naèine kako æe ih posjeæi i donijeti u Obor.Stalno su ga èuvale i nisu mu davale vremena za odmor. Bio je razoèaran, umoran, gladan, žedan i ljut.Džondalar spusti na tlo jedan kraj duge kosti koju je nostio zajedno s Olamunom, uspravi se i pogleda žene koje su se približavale. Dok se Ataroa približavala, vidio je kako je visoka, viša od mnogih muškaraca. Mogla bi biti vrlo privlaèna. Što li joj se dogodilo da tako mrzi muškarce, pitao se Džondalar. Kad je progovorila, osjetio je sarkazam,iako nije razumio rijeèi.- Pa, Zelandonèe, jesi li nam pripremio novu prièu kao što je bila ona prošla? Dobro bi mi došlo malo zabave - prevela je S"Armuna, zadržavajuæi i sarkastièni ton.- Nisam ti pripovijedao nikakvu prièu. Govorio sam istinu - reèe Džondalar.- Da si putovao sa ženom koja jaše na konjima? Pa gdje ti je onda ta žena? Ako ona ima moæi koje spominješ, zašto nije došla po tebe? - reèe Ataroa, držeæi ruke na kukovima i gledajuæi ga ispod oka.- Ne znam gdje je. Rado bih znao. Bojim se da je pala niz onu klisuru zajedno s konjima koje ste lovili - reèeDžondalar.- Lažeš, Zelandonèe! Nitko od lovaca nije vidio nikakvu ženu na konju i meðu konjima nisu našli leš nikakve žene. Mislim da si èuo da je kazna, za kraðu od S"Armunajaca smrt i sada se lažima pokušavaš izvuæi - reèe Ataroa.Nije bilo lesa? Dok je S"Armuna prevodila, Džondalar osjeti kako ga obuzima zanos i nada da je Ejla možda ipak živa.- Zašto se smješkaš kad sam ti upravo rekla da je kazna zakraðu smrt? Zar sumnjaš da æu te ja kazniti? - reèe Ataroa pokazujuæi prstom njega pa sebe, da bi naglasila svoje rijeèi.- Smrt? - reèe on i problijedi. Zar se nekoga može ubiti zato što lovi hranu? Od pomisli da je Ejla možda živa bio je tako sretan da doista nije shvatio znaèenje njezinih rijeèi. Kad je ono doprlo do njega, vratio mu se bijes.- Ti konji nisu dani samo S"Ar-munajcima. Oni su ovdje za svu Djecu Zemlje. Kako lov na njih možeš zvati kraðom. Èak i da sam lovio te konje, to bi bio lov za hranu.- Ha! Vidiš kako sam te ulovila u laži! Priznao si da si loviokonje.

454 455

- Nisam. Rekao sam "Cak i da sam lovio konje..." Nisam rekao da sam lovio konje. - Pogledao je prevoditeljicu. - Reci joj S"Armuna. Džondalar Zelandonac, sin Martone, nekadašnje gla-varice Devete Špilje, ne laže.- I kažeš da si sin žene koja je glavarica? Ovaj je Zelandonac struèan lažljivac koji jednu laž o èudesnoj ženipokriva lažima o drugoj ženi, glavarici.

- Mi poznajemo mnoge žene koje su glavarice. Nisi ti jedina, Ataroa. Mnoge su Mamutonke glavarice - reèe Džondalar.- Suglavarice! Vodstvo dijele s muškarcima.- Moja je mati deset godina bila glavarica. Postala je to kad je njezin sudrug umro, i nije vlast dijelila ni s kim. Poštivali su je i muškarci i žene i sama je, svojom voljom, prenijela glavarstvo mome bratu Joharanu. Nitko to od nje nije tražio.- Poštivali i muškarci i žene? Èujte ga! Zelandonèe, zar misliš da ja ne poznam muškarce? Misliš da se nikad nisam sparila? Zar sam tako ružna da me ni jedan ne bi htio?Ataroa je na njega veæ gotovo vikala, a S"Armuna je prevodila gotovo simultano, kao da unaprijed znade što æe glavarica reæi. Džondalar je gotovo zaboravio da šamanka prevodi, èinilo mu se da èuje i razumije Atarou samu, noS"Armunin je glas neobojen emocijama na neobièan naèin odvojio rijeèi od žene koja se tako neobuzdano ponašala izvikujuæi ih. U glavarièine oèi uvuèe se èudan, smeten pogled.- Moj muškarac bio je ovdje glavar. Bio je snažan voða, snažan èovjek - Ataroa malo zastane.- Mnogi su snažni. Snaga ne èini voðu - reèe Džondalar.Ataroa ga nije èula. Nije slušala. Zastoj u njezinom govoru bioje samo slušanje vlastitih misli i prikupljanje vlastitih sjeæanja.- Brugar je bio tako snažan voða da mi je to morao dokazivati svaki dan mlateæi me - prosikæe ona. - Nije liprava šteta što su gljive koje je pojeo bile otrovne? - Smijeh joj je bio pun zloæe.- Potukla sam brata njegove sestre u poštenoj borbi za glavarski položaj. Bio je slabiæ. Poginuo je. - Opet je pogledala Džonda-lara. - Ali ti nisi slabiæ, Zelandonèe. Bi li se htio boriti sa mnom za svoj život?

- Nemam nikakve želje za borbu s tobom, Ataroa. Ali ako moram, branit æu se.- Ne, ti se sa mnom ne želiš boriti, jer znaš da bih ja pobijedila. Ja sam žena. Munina moæ je na mojoj strani. Majka èasti žene; one donose novi život. One bi morale biti voðe - reèe Ataroa.- Ne - reèe Džondalar. Neke od onih koji su to gledali prošli su trnci kad su vidjeli kako se muškarac tako otvoreno suprotstavlja Ataroi. - Vodstvo ne mora nužno pripadati onome koga je Majka blagoslovila, kao što ne mora pripadati onome koji je tjelesno snažniji. Voða beraèa bobica je onaj koji zna gdje bobice rastu, kada æe biti zrele i kako ih je najbolje brati. - Džondalar je i sam zapoèinjao dug i kiæen govor. - Voða mora biti pouzdan, vrijedan povjerenja; voðe moraju znati što rade.Ataroa se mrštila. Njegove rijeèi nisu je dirnule, slušala je samo samu sebe, ali nije joj se sviðao prkosni ton njegova glasa, koji je zvuèao kao da on ima pravo govoriti tako slobodno ili joj èak i pokušavati nešto nametnuti.- Nije važno kakav je posao - nastavio je Džondalar. - Voða lova je onaj koji zna gdje æe životinje biti i kadaæe tamo doæi; onaj koji znade slijediti tragove. Taj je najbolji lovac. Martona je uvijek govorila da bi voðe ljudi morali brinuti za ljude koje vode. Ako to ne èine neæe dugo biti voðe. - Džondalar je pouèavao, istjerujuæi svoj bijes i ne primjeæujuæi Ataroine sve mraènije lice. - Zašto bi bilo važno jesu li to muškarci ili žene?- Nikad više neæu dopustiti da muškarci budu voðe - prekine ga Ataroa. - Ovdje muškarci znaju da su žene voðe i djecu odgajamo da to nauèe. Ovdje su žene lovci. Ne trebaju nam muškarci da vode i da slijede tragove. Zar misliš da žene ne mogu loviti?- Dakako da žene znaju loviti. Prije nego što je postala glavarica, moja je majka bila lovac, a žena s kojom sam putovao bila je jedan od najboljih lovaca koje sam ikad vidio. Rado je lovila i vrlo dobro slijedila tragove. Ja mogu dalje dobaciti koplje, ali ona pogaða toènije. Ona je znala pogoditi pticu u letu ili ubiti zeca koji trèi kamenom iz praæke.- Nove prièe! - frknu Ataroa. - Lako je tako što tvrditi o ženikoja ne postoji. Moje žene nisu lovile, nisu im to dopuštali. Dokje Brugar bio voða, ni jedna žena nije smjela dodirnuti oružje, inije nam bilo lako kad sam ja postala glavarica. Nismo znale loviti, ali ja sam ih nauèila. Vidiš one mete za vježbanje?Ataroa pokaže niz èvrstih stupova zabijenih u zemlju. Džondalar ih je primijetio na dolasku, ali nije znao èemu su služili.Sada je opazio veliki komad konjske lešine koji je visio s debelog drvenog klina na vrhu jednog stupa. Iz nje je virilo nekoliko kopalja.- Svaka žena mora vježbati svaki dan i to ne samo zabijatikoplje dovoljno snažno da ubije nego i bacati. Najbolje su postale lovci. Ali i prije nego što smo nauèile izraðivati koplja, veæsmo bile sposobne za lov. Sjeverno odavde, blizu mjesta gdje sam

456 457 odrasla, postoji jedna litica. Ljudi tamo tjeraju konje s te litice bar po jedanput svake godine. Nauèile smo tako loviti konje. Nije tako teško natjerati konje u stampedo s litice ako ih tamo primamiš.Ataroa ponosno pogleda Epadou. - Epadoa je otkrila da konji vole slano. Zato žene èuvaju svoju mokraæu i ona ih tako vodi. Moji lovci su moje Vuèice - reèe Ataroa, smješkajuæi se prema okupljenim ženama s kopljima.One su oèigledno uživale u njezinoj pohvali i još su se jaèe uspravile slušajuæi njezin govor. Džondalar ranije nije obraæao mnogo pažnje na njihovu odjeæu, no sada je shvatio da svaka lo-vkinja nosi bar nešto s vuka. Veæinom su imale vijenac vuèjega krzna oko ogrtaèa, i bar po jedan vuèji zub, a èesto i više na ogrlici. Neke su takoðer imale obrub od vuèjega krzna oko kapuljaèa svojih parki. Epadoin ogrtaè bio je èitav od vuèjeg krzna s gornjim dijelom vuèje glave na vrhu. Vuèje šape visile su s ramena, a na leðima joj je visio èupavi rep.- Koplja su njihove kandže, one ubijaju u èoporu i donosehranu. Noge su im šape, one uporno trèe cijeli dan i daleko stižu- reèe Ataroa ritmièki i Džondalaru se uèini da je to veæ mnogoputa ponavljala. - Epadoa je njihov voða, Zelandonèe. Ne bih jepokušavala nadmudriti. Vrlo je pametna.- Siguran sam da jest - reèe Džondalar. Morao je osjetiti nešto divljenja za ono što su postigle poèevši s tako malo znanja.- Ali èini mi se da je rasipno držati muškarce besposlenima, kadbi i oni mogli pomoæi u lovu, skupljanju hrane, izradi oruða. Tada ne bi žene morale tako teško raditi. Ne kažem da to žene nemogu, ali zašto bi one morale raditi i za sebe i za muškarce?Ataroa se nasmije grubim luðaèkim smijehom od kojeg ga proðoše trnci. -1 ja sam to pomislila. Žene proizvode novi život; što æe nam uopæe muškarci? Neke od žena još se ne žele odreæi muškaraca, ali èemu služe muškarci? Za užitke? Pa muškarci jedini i dobiju Užitak. Sada se više ne moramo brinuti odavanju Užitaka muškarcima. Umjesto da ognjište dijele s muškarcem, ja sam sparila žene. One dijele posao, pomažu si oko djece i razumiju jedna drugu. Kad više ne bude muškaraca, Majka æe morati miješati duhove žena, pa æe se raðati samo ženska djeca.Bi li to doista bilo tako, pitao se Džondalar. S"Amodun je rekao da se u posljednjih nekoliko godina rodilo vrlo malo djece. Iznenada, on se sjeti Ejline ideje da novi život u ženi poèinje tako što muškarac i žena dijele užitak. Ataroa je odvojila žene od muškaraca. Je li možda zato tako malo djece?

- Koliko se djece rodilo? - upita on iz radoznalosti.- Ne mnogo, ali ima ih, a gdje ih ima, moglo bi ih biti više. -1 jesu li sva djeca ženska? - upita on.

- Muškarci su još uvijek preblizu. To zbunjuje Majku. Ali uskoro više neæe biti muškaraca; tada æemo vidjeti koliko æe se muške djece roditi - reèe Ataroa.- I koliko æe se uopæe djece raðati - reèe Džondalar - Velika Majka Zemlja napravila je i žene i muškarce, i poput Nje, žene su blagoslovljene moguænošæu da raðaju i muško i žensko, ali Majka odluèuje duh kojeg muškarcaæe se pomiješati sa ženinim. Uvijek je to muškarèev duh. Zar doista vjeruješ da možeš promijeniti što je ona postavila?- Nemoj ti meni govoriti što æe Majka uèiniti! Zelandonèe, ti nisi žena - reèe ona. - Ti jednostavno ne voliš slušati kako si beskoristan ili se ne želiš odreæi svojih Užitaka. To je to, zar ne. Iznenada Ataroa promijeni ton i poène zavodnièki presti. - Želiš li Užitak, Zelandonèe? Kad se veæ ne želiš boriti što æeš uèiniti za svoju slobodu? Pa da, znam! Užitke. Jer možda bi takvom snažnom i zgodnom muškarcu Ataroa htjela dati Užitke. Ali možeš li ti Ataroi dati Užitke?S"Armunina promjena u treæe lice podsjetila ga je da su rijeèi koje èuje ipak prevedene. Jedno je bilo govoriti u imeAtaroe kao glavarice, a drugo govoriti glasom Ataroe kao žene. S"Armuna je mogla prevesti rijeèi, ali nije mogla prenijeti intimnu osobnost te žene. Dok je S"Armuna prevodila, Džondalar ih je slušao obje.- Tako visok, tako zgodan, tako savršen, on bi mogao biti pari samoj Majci. Gle, èak je viši od Ataroe, a malo je muškaraca kojisu od nje viši. Mnogim si ženama davao Užitak, zar ne? Jedanosmijeh visokog krupnog zgodnog muškarca s tim modrim, mo

drim oèima i žene grnu u njegova krzna. Zadovoljavaš li ih sveUžicima, Zelandonèe?Džondalar odbije odgovoriti. Da, nekada je uživao u Užicima s mnogim ženama, no sada je želio samo Ejlu. Osjetioje kako ga steže bol. Što æe bez nje? Zar je važno je li živ ili mrtav?- Hajde, Zelandonèe, ako pružiš Ataroi veliki Užitak, slobodan si. Ataroa zna da si za to sposoban. - Visoka glavarica zavodljivo mu je prilazila. - Vidiš? Ataroa æe ti se dati. Pokaži svima kako snažan muškarac daje Užitak ženi. Podijeli dar Mune, VelikeMajke Zemlje, s Ataroom, Džondalare od Zelandonaca.Ataroa mu stavi ruke na ramena i privuèe ga k sebi. Džondalar nije odgovorio. Pokušala ga je poljubiti, ali za nju jebio previsok, a nije se htio prignuti. Ona nije bila navikla na više muškarce;

458 459 rijetko se morala protezati do muškarca, osobito do muškarca koji se ne bi prignuo. Od toga se osjetila glupo i to je potpalilo njezin bijes.- Zelandonèe! Ja sam spremna spariti se s tobom i dajem ti priliku za slobodu!- Neæu dijeliti Majèin Dar Užitka pod takvim okolnostima - reèe Džondalar. Njegov tihi glas uspio je prigušiti zvuk njegovog bijesa, ali ga nije mogao potpuno sakriti. Kako se usudila da tako uvrijedi Majku? - Dar je svet i trebalo bi ga dijeliti s voljom i radošæu. Ovakvo bi sparivanje bilo izazov Majci. To bi okaljala-lo Njezin Dar inaljutilo bi je jednako kao uzimanje žene protiv njezine volje. Ja biram žene s kojima se želim spariti, a nemam nikakve želje dijeliti Njezin Dar s tobom, Ataroa.Džondalar bi možda i bio odgovorio na Ataroin poziv, ali osjetio je da taj poziv nije iskren. On je veæini žena bio uzbudljiv i privlaèan muškarac. Stekao je veliku vještinu u zadovoljavanju žena i veliko iskustvo u uzajamnom privlaèenju i zavoðenju.Ali usprkos njezinom zavodljivom hodu, u Ataroi nije bilo topline i ona nije u njemu upalila iskru želje. Osjeæao je da i èak kad bi pokušao, ne bi mogao zadovoljiti tu ženu.Zaèuvši prijevod Ataroa je bila kao gromom ošinuta. Veæina bi muškaraca bila presretna da podijeli Dar Užitka s privlaènom ženom u zamjenu za slobodu. Putnici koji su imali tu nesreæu da prijeðu preko njezina teritorija i daju se uhvatiti najèešæe bi objeruèke prihvatili priliku da se tako izvuku od sarmunajskih Vuèica. Neki su doduše oklijevali sumnjajuæi što ona zapravo smišlja, ali nitko ju nikad nije izravno odbio. Uskoro bi otkrili da je bilo razloga za sumnju.- Odbijaš... - prasnu glavarica, ne vjerujuæi svojim ušima. Prijevod je izgovoren bez emocija, ali njezin je odgovor bio dovoljno jasan. - Odbijaš Atarou. Kako se usuðuješ odbiti! - vikala je iokrenula se prema Vuèicama. - Svucite ga i privežite uz metu.To je zapravo namjeravala cijelo vrijeme, ali ne tako brzo. Htjela je da je Džondalar zabavlja cijele duge hladne zime. Uživala je igrati se s muškarcima obeæavajuæi im slobodu u zamjenu za Užitke. Za nju je to bio najveæi domet ironije. Odatle bi ih vodila u sve niže poniženje i vrijeðanja i obièno bi ih uspjela natjerati da uèine što god ona poželi, a onda bi pripremila završnu igru. Oni bi se èak i sami skinuli ako bi im ona rekla da æe ih pustiti.Ali nitko nije mogao zadovoljiti Atarou. Kad je bila djevojèica, doživjela je gadna zlostavljanja i nestrpljivo je èekala da je spare s moænim voðom jedne druge skupine. Zatim je otkrila da je s muškarcem s kojim se je sparila gore nego tamo gdje je prije bila. Užici s njim uvijek su znaèili bolne udarce i ponižavanja, sve dok se na kraju nije pobunila i izazvala njegovu bolnu i ponižavajuæu smrt. Ali pouku je i predobro prihvatila. Potaknuta grubošæu koju je doživjela, ona više nije mogla osjetiti užitak ne nanoseæi bol. Atarou nije zanimalo dijeljenje Majèinih Užitaka s muškarcima, pa ni sa ženama. Ona je Užitke sama sebi davala gledajuæi kako muškarci umiru sporom i bolnom smræu. Kad bi izmeðu dolazaka putnika prošlo previše vremena, Ataroa bi se ponekad poigrala sa s"armunajskim muškarcima, ali nakon što su prva dvoji-ca-trojica podlegla njezinim "Užicima" oni su shvatili njezinu igru i više nisu htjeli igrati. Jednostavno bi molili za svoje živote, ona bitada obièno, ali ne uvijek, popustila onima za koje bi zamolila neka žena.Neke žene nisu bile tako spremne na suradnju. Nisu shvaæale da ona mora eliminirati muškarce za njihovo dobro, ali se njima lako vladalo pomoæu muškaraca s kojima su bile bliske, pa ih je zato održavala na životu.Putnici su obièno dolazili u toplijem dijelu godine. Rijetko se putovalo na veæoj udaljenosti po zimskoj hladnoæi, a

osobito bi rijetko zimi dolazili oni koji su na Putovanju. U posljednje vrijeme putnika je bilo manje, a toga ljeta ni jedan. Nekoliko je muškaraca koje je pratila sreæa uspjelo pobjeæi, a pobjeglo je i nekoliko žena. Oni su upozorili ostale. Veæina onih koji su èuli te prièe prenosili su ih kao glasine ili kao fantastiène prièe raznih pripovjedaèa, ali glasine o zlim Vuèicama bile su sve èešæe i ljudi su poèeli izbjegavati taj kraj.Ataroa se oduševila kad su Džondalara doveli, ali pokazalo se da je on gori od njezinih muškaraca. On nije htio igrati njezinu igru, a nije joj dao èak ni zadovoljstvo da ga vidi kako moli za svoj život. Da je molio možda bi ga i pustila da još malo pozivi, tek toliko da se nauživa zadovoljstva prizora kako popušta njezinoj volji.Na Ataroinu zapovijed, Vuèice skoèiše na Džondalara. On se divlje izvlaèio odgurujuæi koplja i zadajuæi udarce èije æe se posljedice vidjeti. Njegovi su napori da se oslobodi bili gotovo uspješni, ali na kraju su ga nadvladale jednostavnom brojèanom nadmoæi. I dalje se borio dok su one rezale vrpce kojima su bile zavezane njegove hlaèe i tunika, ali one su to i oèekivale i postavile su mu oštricu pod vrat. Kad su mu poderale tuniku i ogolile prsa, privezale su mu ruke, ostavljajuæi nešto razmaka, a zatim su ga digle i objesile rukama iznad glave na visoki stup na

460 461 vježbalištu. Ritao se i udarao ih dok su mu skidale èizme i hlaèe, zadao nekoliko snažnih udaraca od kojih æe se vidjeti modrice, ali sav taj otpor služio je samo da mu žene požele uzvratiti, što su znale da æe moæi.Kad su ga napokon objesile golog na stup, odmaknule su se i zadovoljno ga pogledale. Otpor mu nije pomogao. Džondalarovi prsti dodirivali su zemlju, ali samo dodirivali, a bilo je oèigledno da bi veæina ljudi visjela ne dodirujuæi zemlju. Njemu je to ipak dalo neki osjeæaj sigurnosti i poslao je nijemi poziv Velikoj Majci Zemlji da ganekako oslobodi iz te neoèekivane i strašne situacije.Atarou je zanimao veliki ožiljak na njegovom bedru i kuku. Dobro je zarasao. On joj nije spominjao da je pretrpio tako tešku ranu, a nije se ni vidjela; nije šepao niti štedio tu nogu. Ako je tako snažan, mogao bi i izdržati dulje nego drugi. I mogao bi joj pružiti nešto zadovoljstva. Na tu se pomisao osmjehnula.Ataroino zanimanje izazvalo je i u Džondalaru neke misli. Osjeæao je kako se ježi od povjetarca i prodrhtao je, ali ne samo od hladnoæe. Pogledavši prema njoj, vidje da mu se Ataroa smjesi. Lice joj se zacrvenilo, a disanje ubrzalo, i izgledala je zadovoljno i neobièno èulno. Uvijek je još više uživala ako bi muškarac s kojim se zadovoljavala bio zgodan. Privuèena visokom muškarcu nesvjesnom privlaènošæu, ona poželje da joj ovaj potraje koliko god bude moguæe. On pogleda preko ograde od kolaca i znao je da ga muškarci gledaju kroz pukotine. Pitaose zašto ga nisu upozorili. Bilo je oèigledno da se ovo ne dogaða prvi put. A bi li pomoglo da su ga upozorili? Ne bi li samo sa strahom oèekivao što æe se dogoditi? Vjerojatno su mislili da æe biti bolje da mu ne kažu.U stvari, neki od muškaraca razgovarali su o tome. Zelando-nac im je bio drag i cijenili su njegovu vještinu u izradioruða. S oštrim noževima i oruðem koje im je ostavio nadali su se da æe naæi priliku da se probiju. Zbog toga æe ga uvijek zapamtiti, ali svi su znali da æe, bude li razmak izmeðu putnika biti predug, Ataroa vjerojatno na vježbalište objesiti jednoga od njih. Neki su veæ tamo bili vezani i znali su da je njihovo zapomaganje neæe navesti da odgodi svoju smrtonosnu igru. U sebi su pozdravili njegovo odbijanje da popusti njezinim zahtjevima, ali bojali su se da bi bilo kakva buka prizvala pozornost na njih. Zato su u tišini promatrali kako se odvija poznati prizor, a svaki od njih osjeæao je suæut i strah, kao i mali ubod stida.Dolazak i promatranje muškarèeve kušnje nije se oèekivalo samo od Vuèica nego i od svih žena u taboru. Veæini je to bilo mrsko, ali strahovale su od Ataroe i njezinih Vuèica. Stajale su što su dalje mogle, nekima bi pozlilo, ali kad se ne bi pojavile sljedeæi bi izabranik bio muškarac za kojeg su same molile. Neke su žene pokušale pobjeæi, rijetkima je to i uspjelo, dok su veæinu uhvatili i doveli natrag. Ako je u Oboru bio neki muškarac kojeg su voljele - sudrug, brat, sin - žena bi za kaznu morala gledati kako se taj danima muèi u kavezu bez hrane i vode, a ponekad, iako doista rijetko, i same bi bile zatvorene u kavez.Osobito su uplašene bile žene koje su imale sinove. Osobito nakon onoga što je Ataroa uèinila Odevanu i Ardobanu,te žene nisu mogle znati što æe se dogoditi s njihovim sinovima. Najveæi je bio strah dviju žena s malom djecom i jedne koja je bila trudna. Ataroa se njima oduševljavala, davala im posebne poslastice i stalno pitala kako im je, ali sve su duboko skrivale tajnu i strahovale da æe i same visjeti ako ona ikad otkrije istinu.Glavarica istupi pred lovce i uze jedno koplje. Džondalar primijeti da je to koplje prilièno teško i nezgrapno i, unatoè svemu, pomisli kako bi on napravio bolje. Ali i loše napravljen šiljasti vrh bio je oštar i djelotvoran. Gledao je kako ona pažljivo cilja i primijetio da cilja nisko. Nije ga htjela ubiti nego ozlijediti. Bio je svjestan da je izložen

bilo kojoj muci koju mu ona odluèi prirediti i borio se s nagonom da podigne noge i pokuša se zaštititi. Ali i to bi bilo izazovno i imao je dojam da bi ga to uèinilo još ranjivijim.Ataroa ga je promatrala kroz spuštene kapke znajuæi da ga je strah i uživajuæi u tome. Neki su molili. Znala je da ovaj neæe, odnosno da barem neæe odmah. Pripremajuæi se za izbaèaj, povukla je ruku prema natrag.On zatvori oèi i pomisli na Ejlu, pitajuæi se je li živa ili mrtva, skršena i slomljena pod stadom konja u podnožju klisure. Uz bol jaèu nego što bi mu moglo nanijeti ikakvo koplje, znao je da ako je ona mrtva život njemu više ništa ne znaèi.Èuo je bong udarca koplja u cilj, ali iznad sebe, a ne nisko i bolno. Iznenada se našao na nogama, a ruke su mu bile slobodne, pogledao je svoje ruke i vidio da je komad užeta na kojem je visio sa stupa prekinut. Ataroa je još uvijek držala koplje u ruci. Koplje koje je èuo nije došlo od nje. Džondalar pogleda na stup i vidje ravno, omanje koplje s kremenim vrškom zabodeno u stup, a perje na njemu još je titralo. Tanki, toèno obraðeni vršak presjekao je uže. Poznavao je to koplje!Okrenuo se i pogledao u smjeru odakle je koplje došlo. Neposredno iza Ataroe opazio je pokret. Vid mu se malo pomutio

462 463 lw" L i , lule suzama olakšanja. Jedva je mogao povjerovati. Je 1, to doista ona? Je li doista živa? Spustio je pogled inekoliko puta trepnuo dok mu se pogled nije razbistrio. Pogledavši opet 1Spred sebe vidio je èetiri gotovo crne konjske noge na žutom konju na èijim je leðima jahala žena. - Ejla! - viknu on - živa si! 29 xxtaroa se okrene i pogledom potraži tko je bacio koplje. Na drugom kraju polja, pred taborom, vidjela je kako prema njoj dolazi žena koja je jahala na leðima konja. Kapuljaèa ženine krznene parke bila je zabaèena i njezina plava kosa i kobilino zagasitožuto krzno bili su tako sliènih boja da se èinilo kao da ta strašna prikaza ima samo jedno tijelo. Je li to koplje došlo sa žene-konja, pitala se Ataroa. Ali zar bi itko mogao dobaciti koplje s takve daljine? Meðutim, vidjela je da ta žena pri ruci ima još jedno koplje.Preko Ataroina tjemena prijeðe ledeni dah užasa; osjetila je kako joj se diže kosa, a hladni užas koji je u tom trenutku osjetila nije imao mnogo zajednièkoga s tako prirodnim stvarima kao što je koplje. Prikaza koju je vidjela nije bila žena; u to je bila sigurna. U kratkom trenutku neoèekivane bistrine, spoznala je punu i neizrecivu zloèinaèku narav svojih podlih djela i prikazu koja je dolazila poljem vidjela je kao jedan od oblika Majke, Munaji Osvetnièkog Duha koji je poslan da izvede osvetu. U dubini svoga srca Ataroa joj se gotovo obradovala; bit æe olakšanje doživjeti kraj noæne more tog života. Glavarica se nije jedina uplašila te èudne žene-konja. Džondalar imje pokušao reæi, ali nisu mu vjerovale. Nitko nije mogao ni zamisliti ženu koja jaše na konju; bilo je to teško povjerovati i sada, kad su to vidjeli. Ejlina iznenadna pojava svakoga je pogodila posebno. Nekima je to bilo jednostavno neugodno zbog neobiènosti žene na konju i straha od nepoznatog; drugi su njezin natprirodni dolazak vidjeli kao znak moæi s drugoga svijeta i preplavile su ih crne slutnje. Mnoge su je vidjele kao što ju je i Ataroa vidjela: kao svoju vlastitu zlu sudbinu i odraz vlastitih savjesti zbog zlodjela koje su poèinile. Ataroa ih je prisiljavala ili poticala, neke su poèinile grozna zlodjela, ili su ih dopustile ili opravdavale, a zato su u tihim noæima znale osjetiti dubok stid i strah od osvete.Èak se i sam Džondalar na trenutak upitao je li se to Ejla vratila s drugoga svijeta da spasi njegov život, u tom trenutku uvjeren da bi to mogla kad bi htjela. Gledao je kako ona bez žurbe prilazi, promatrao svaku pojedinost na njoj pokušavajuæi si ispuniti oèi pogledom na onu za koju je mislio da je više nikad neæe vidjeti; ženu koju voli na poznatoj kobili.465 Lice joj je bilo zajapureno od hladnoæe, a pramenovi kose koja je pobjegla remenu na njezinom zatiljku lepršali su na vjetru. Oblaèiæi toplog zraka izlazili su sa svakim dahom žene i kobile, što je Džondalara naglo podsjetilo na njegovu vlastitu golotinju i cvokotanje zubima.Preko krznenog ogrtaèa nosila je svoj remen s kojeg je visio bodež od mamutove kljove što ga je bila dobila od Taluta i kre-meni nož koji joj je Džondalar napravio visio je u svojim koricama, a s druge je strane visjela izlizana vidrina koža njezine vreæe s ljekarijama. S lakoæom jašuæi konja, Ejla je izgledala jako samouvjereno i sigurno, aliDžondalar je vidio i prepoznavao njezinu napetu spremnost. U desnoj je ruci držala praæku, a on je znao kako je

brzo iz tog položaja znala izbaciti kamen. Lijevom rukom, za koju je znao da æe u njoj biti nekoliko oblutaka, pridržavala je koplje postavljeno na izbacivaè i uravnoteženo s Njiskinih slabina preko Ejline desne noge do kobilinog lijevog ramena. Iz pletenog tobolca koji je visio iza njezine noge stršalo je još nekoliko kopalja.Polako prilazeæi, Ejla je promatrala kako se na glavarièinom licu odražavaju unutarnje reakcije i kako to lice pokazuje pogodak i strah i oèaj trenutka lucidnosti, no što se više žena na konju približavala, mraèni oblaci pomraèenog uma sve su više zastirali glavarièino lice. Ataroa je stisnula kapke da bolje vidi plavokosu ženu, a zatim se polako osmjehnula, osmijehom opake i proraèunate zlobe.Ejla nikad nije vidjela ludilo, ali protumaèila je Ataroine nesvjesne izraze i shvatila da je ova žena koja ugrožava Džondalara netko koga se treba èuvati; za nju ona je bila hijena.Žena na konju ubila je mnogo zvijeri i znala je kako one znaju biti nepredvidljive, ali mrzila je samo hijene. Za nju su one bile metafora za ono najgore što ljudi mogu postati i Ataroa je bila hijena, opasno zloæudno utjelovljenje zla kojemu se nikad ne smije vjerovati.Ejlin je ljuti pogled bio usredotoèen na visoku glavaricu, ali pazila je i na sve okolo, pa i iznenaðene Vuèice, i bila je sreæa što je pazila. Kad se Njiska našla nekoliko koraka od Ataroe, rubom oka Ejla je uhvatila prikriveni pokret sa strane. Pokretima tako glatkim da ih je bilo teško pratiti, kamen se našao u njezinoj praæki, zavitlao i pogodio.Epadoa zakriješti od boli i uhvati se za nadlakticu, a koplje joj odskoèi od smrznute zemlje. Da je htjela, Ejla je mogla slomiti i kost, no namjerno je ciljala u ženinu nadlakticu i gaðala manjom snagom. Èak i tako, predvodnica Vuèica neko æe vrijeme nositi vrlo bolnu modricu.- Ataroa, reci ženama s kopljima da stanu! - zapovijedi samouvjereno Ejla.U prvom trenutku, Džondalar i nije shvatio da ona govori neobiènim jezikom jer je odmah shvatio znaèenje. Zatim se zaprepasti shvativši da su rijeèi koje je izgovorila bile s"armunajske! Odakle bi Ejla mogla znati s"armunajski? Zar ga je ikada èula?1 glavaricu je iznenadilo što joj se potpuno nepoznata žena obraæa zovuæi je imenom, a još više ju je iznenadila neobiènost Ejlinog izgovora koji je zvuèao kao iz drugog jezika, a nije bio. Taj je glas probudio osjeæaje koje je Ataroa veæ bila gotovo zaboravila; duboko zakopana sjeæanja na èitav niz osjeæaja i straha koji ju je ispunjavao nelagodom. Od toga se još jaèe uvjerila da ta prikaza nije samo obièna žena na konju.Prošlo je mnogo godina otkada je zadnji put doživjela te osjeæaje. Ataroi nisu bili dragi uvjeti koji su ih tada izazivali, a još joj je gore bilo sada ih se sjetiti. Od toga je postajala napeta, uznemirena i bijesna. Htjela je potisnutita sjeæanja, morala ih se riješiti i potpuno ih uništiti, da se više nikad ne vrate. Ali kako? Pogledala je Ejlu koja je sjedila na konju i u tom trenutku zakljuèila da je za sve kriva ta plava žena. Ona je sve to donijela natrag, ta sjeæanja, te osjeæaje. Ako ta žena nestane - bude li uništena - sve æe to otiæi i sve æe opet biti u redu. Svojom živom, iako izopaèenom bistrinom, Ataroa odmah poèe razmišljati kako uništiti tu ženu. Podmukao i neprirodan osmijeh proširi se tim licem.- Pa, èini se da je Zelandonac ipak govorio istinu - reèe ona. - Došla si baš na vrijeme. Mislili smo da nam pokušava ukrasti meso, a imamo ga jedva dovoljno za sebe. U S"Armunajaca, kazna za kraðu je smrt. Prièao nam je nešto o jahanju na konjima, ali shvatit æeš zašto su nam te prièe bile tako nevjerojatne... -Ataroa primijeti da se njezine rijeèi ne prevode i zastane. - S"Armuna! Ti ne govoriš moje rijeèi - viknu ona.S"Armuna je gledala Ejlu. Sjeæala se da je jedna žena iz one prve skupine lovaca koja se vratila i donijela muškarca, u lovu vidjela zastrašujuæi prizor i tražila od nje da joj ga protumaèi. Prièala je o ženi koja je sjedila na leðima jednoga od konja koje su tjerali s klisure i borila se da nekako ovlada tim konjem i napokon ga uspjela potjerati natrag. Kad su lovci koji su nosili drugi tovar mesa prièali da su vidjeli kako neka žena jaše na konju, S"Armuna se i sama pitala što bi to trebalo znaèiti.Veæ je neko vrijeme mnogo toga muèilo Onu Koja Služi Majci,

466 467 a kada se pokazalo da je èovjek kojeg su joj donijeli došao iz njezine vlastite prošlosti i kad joj je rekao prièu o ženi na konju, to ju je potreslo. To je morao biti znak, ali mu nije mogla razluèiti znaèenje. Ta se ideja šuljala S"Armuninom glavom dok je tražila razlièita objašnjenja tih viðenja. Žena koje je doista ujahala u njihov tabor na konju dala je tom znaku nesluæenu snagu. Bilo je to ostvarenje vizije, a to ju je zbunilo. Nije pazila na Atarou, no donekle je èula njezin zahtjev i brzo je prevela glavarièine rijeèi na zelandonski.- Smrt lovcu kao kazna za lov nije obièaj Velikoj Majci Svega- reèe Ejla na zelandonskom, zaèuvši prijevod. S"armunajski je

bio toliko blizak mamutonskom da je velik dio rijeèi razumjela, ai nauèila je nekoliko rijeèi, no zelandonski joj je išao lakše i njimese lakše izražavala. - Majka traži od svoje djece da dijele hranu iposjetiteljima pruže gostoprimstvo.Tek kada je progovorila na zelandonskom, S"Armuna primijeti kako je Ejlin govor neobièan. Iako je tim jezikom govorila savršeno, bilo je nešto..., ali sada nije bilo vremena da o tome razmišlja. Ataroa je èekala.- Zato i imamo tu kaznu - glatko objasni Ataroa iako su i S"Armuna i Ejla lako vidjele kako se bori sa svojim bijesom. - Time seodbija kraða, pa æe preostati dovoljno da se može dijeliti. A žena poput tebe, tako vješta s oružjem, kako bi ti shvatila kako jenama bilo kad žene nisu smjele loviti. Hrane nije bilo dovoljno isvima nam je bilo teško.-Ali Velika Majka Zemlja ne daje svojoj djeci samo meso. Žene ovdje sigurno znaju i za hranu koja raste i koju se može skupljati - reèe Ejla.- Ali morala sam im to zabraniti! Da sam im dopustila da gube vrijeme na skupljanje, nikad ne bi nauèile loviti.- Onda je vaša oskudica tvoje djelo i izbor onih koji su te slijedili. To nije razlog da ubijaš ljude koji ne znajuza vaše obièaje- reèe Ejla. - Ti si uzela neka prava koja pripadaju Majci. Ona poziva svoju djecu k sebi kad ona to želi. Nije tvoje da preuzimašnjezinu vlast.- Svi imaju obièaje i tradicije koji su im važni i ako ih netkoprekrši, ponekad traže i smrtnu kaznu - reèe Ataroa.To je doista bila istina; Ejla je to znala iz iskustva. - Ali zašto bi vaši obièaji tražili smrtnu kaznu zato što netko želi jesti? - reèe ona. - Majèini zahtjevi iznad su ostalih obièaja. Ona traži da se s posjetiteljima dijeli hrana i da im se pruži gostoprimstvo. Ataroa, ti si... nepristojna i negostoljubiva. Nepristojna i negostoljubiva! Džondalar je s mukom obuzdavao smijeh. Bilo bi bolje reæi neljudska i krvoloèna! S èuðenjem i divljenjem je gledao i slušao i sada se smješkao Ejlinom ublažavanju rijeèi. Sjeæao se kako nekada Ejla nije mogla razumjeti ni šalu, a kamoli nanositi produhovljene uvrede.Ataroa je bila oèigledno pogoðena; jedva se uspijevala obuzdati. Osjetila je ubod Ejline "pristojne" kritike. Izgrdila ju je kao da je dijete, zloèesta djevojèica. Više bi joj se sviðala neizreèena snaga prozivanja zlom, koja bi je opisala kao moæno zlu ženu, koju treba poštivati i koje se treba bojati. Blage rijeèi uèinile su je smiješnom. Ataroa je primijetila Džondalarov osmijeh i zlokobno ga je pogledala znajuæi da bi se i svi koji to promatraju rado nasmijali s njim. U sebi se zaklela da æe on to požaliti, a požalit æe to i ta žena!Èinilo se da se Ejla smješta da joj bude udobnije na Njiski, ali zapravo se samo neprimjetno pomakla da bi bolje uhvatila bacaè kopalja.- Mislim da æe Džondalaru trebati njegova odjeæa - nastaviEjla, neznatno podižuæi koplje i pokazujuæi da ga ima u ruci, iakone prijeti baš otvoreno. - Ne zaboravi i na njegovo vanjsko krzno,ono koje ti nosiš. A možda bi trebala nekoga poslati i u svoju zemunicu po pojas, mješinu za vodu, nož i oruðe koji je nosio sasobom - èekala je da S"Armuna to prevede.Ataroa stisne zube, ali se nasmiješi iako je taj osmijeh zapravo bio slièniji grimasi. Glavom je dala znak Epadoi. Lijevom rukom, onom koja je nije boljela - a Epadoa je znala da æe imati modricu i na nozi u koju ju je Džondalar udario - predvodnica Ataroinih Vuèica podigla je odjeæu koju su s toliko muke skinule s tog muškarca i spustila je pred njega, a zatim ušla u veliku zemunicu.Dok su èekali, glavarica iznenada progovori, pokušavajuæi govoriti prijateljskijim glasom. - Dugo ste putovali, sigurno si umorna - kako si ono rekla da se zoveš - Ejla?Žena na konju glavom potvrdi razumjevši što je ova pitala. Ova glavarica nije cijenila formalna predstavljanja, primijetila je Ejla, pa ni ona neformalna.- Kad ti je to veæ tako važno, moraš mi dopustiti da ti ponudimgostoprimstvo svoje zemunice. Prenoæit æeš kod mene, zar ne?Prije nego što su Ejla i Džondalar odgovoriti, S"Armuna progovori. - Mislim da je obièaj da se posjetiteljima ponudi da prenoæe kod One Koja Služi Majci. Budite moji gosti.Slušajuæi Atarou i èekajuæi prijevod, promrzli je muškarac oblaèio hlaèe. Džondalar do tog trenutka nije ni pomislio kako

468 469 je zapravo hladno, jer mu je život bio u neposrednoj opasnosti, no prsti su mu bili tako kruti da se muèio privezujuæi èvorove koji su mu pridržavali hlaèe. Bilo mu je drago što mu je vraæena i tunika, makar i poderana, no na trenutak je prekinuo oblaèenje iznenaðen S"Armuninom ponudom. Podigavši pogled primijetio je da Ataroa bijesnim pogledom gleda šamanku. Sjeo je i poèeo brzo navlaèiti obuæu.Vidjet æe ona veæ, pomisli Ataroa, ali rekla je: - Onda mi morate dopustiti da s vama podijelim hranu. Napravit æemo sveèanost, a vi æete biti poèasni gosti. Oboje. - Pogledom je dohvatila i Džondalara. - Nedavno smo imali uspješan lov i ne mogu dopustiti da odete misleæi o meni tako loše.Džondalar pomisli kako je smiješan njezin pokušaj da prikaže prijateljski osmijeh i nije mu se jela njihova hrana niti mu se ostajalo u ovom taboru ni trenutka duže, ali prije nego što je išta stigao reæi, odgovorila je Ejla.- Bit æe nam drago prihvatiti tvoje gostoprimstvo. Kada biste htjeli imati tu sveèanost? Htjela bih vam neštodonijeti, ali za danas je veæ kasno.- Da, kasno je - reèe Ataroa - a ima i nekih stvari koje bih ja morala pripremiti. Sveèanost æe biti sutra, ali, dakako vi æete veèeras jesti s nama?- Moram obaviti neke stvari za svoj doprinos vašoj proslavi. Vratit æemo se sutra - reèe Ejla. Dodala je: - Džondalaru još uvijek treba njegovo vanjsko krzno, Ataroa. Dakako, on æe vratiti ogrtaè koji je ovdje nosio.Žena svuèe parku preko glave i preda je muškarcu. Navlaèeæi je preko glave, on osjeti Ataroin ženski miris, ali sada mu je trebala toplina. Ataroin osmijeh bio je èista zloba. Stajala je na hladnoæi u tankoj donjoj odjeæi.- A ostale njegove stvari? - podsjeti ju Ejla.Ataroa baci pogled na svoju zemunicu i pokretom pozove ženu koja je tamo veæ neko vrijeme stajala. Epadoa brzo donese Džondalarove stvari i stavi ih na tlo nekoliko koraka od njega. Nije joj bilo drago što mora vratiti njegove stvari. Ataroa joj je bila obeæala neke od njih. Osobito je željela nož, jer nikad prije nije vidjela tako dobro napravljen nož.Džondalar je pripasao pojas, a zatim stavio sve stvari na njihovo mjesto, jedva vjerujuæi da su mu sve vratili. Veæ je sumnjao da æe ih ikada još vidjeti. A uostalom, veæ je sumnjao i da æe odavde otiæi živ. Na opæe iznenaðenje, on brzo skoèi iza žene na konja. Volio bi da više ne mora vidjeti ovaj tabor. Ejla pregleda cijeli taj prostor provjeravajuæi hoæe li ih tko pokušati sprijeèili u odlasku ili baciti koplje na njih, a zatim okrene Njisku i pojurigalopom.- Slijedite ih! Hoæu da se vrate. Neæe oni samo tako otiæi - urlala je Ataroa na Epadou, žureæi prema svojoj zemunici vruæa od bijesa i istodobno naježena od hladnoæe.Ejla je vodila Njisku brzim korakom sve dok se nisu veæ donekle udaljili i usmjerili nizbrdo. Ušavši u šumoviti dio na dnu, blizu rijeke, usporili su, a zatim se vratili natrag istim putem, do Ejlina logora koji je u stvari bio prilièno blizu s"armunajskome naselju. Kad su krenuli lakšim korakom, Džondalar je postao svjestan Ejline blizine i osjetio je tako snažnu sreæu što je opet s njom da je gotovo ostao bez daha. Rukama ju je obuhvatio oko pojasa i držao ju je, osjeæajuæi njezinu kosu na svojim obrazima i udišuæi njezin neponovljivi topli ženski miris.- Tu si, sa mnom. Teško mi je to povjerovati. Bojao sam se da si nestala i da hodaš po drugom svijetu - reèe joj on tiho. Tako sam sretan što si se vratila, ne znam što bih ti rekao.- Džondalare, ja te tako volim - odgovori mu ona. Naslonila se na njega, još jaèe liježuæi u njegovo naruèje, uživajuæi u olakšanju što je opet s njim. Njezina ljubav prema njemu rasla je i preplavljivala je. - Našla sam krvavumrlju i cijelo vrijeme dok sam slijedila taj trag nisam znala jesi li živ ili mrtav. Kad sam shvatila da te nose, pomislila sam da si vjerojatno živ, ali tako teško ranjen da ne možeš hodati. Bila sam jako zabrinuta, trag je bilo teško pratiti i znala sam da zaostajem. Ataroine žene napreduju vrlo brzo i poznaju put.

- Došla si u pravi èas. Dobro je da si tada stigla. Još malo i bilo bi prekasno - reèe Džondalar.- Nisam stigla tek tada.- Ne? Pa kada si stigla?- Došla sam odmah za drugim tovarom konjskog mesa. Najprije sam bila pred njima, ali one koje su nosile prvi tovar sustigle su me na prijelazu preko rijeke. Imala sam sreæu što sam srela dvije žene koje su im išle u susret. Našla sam mjesto gdje sam se mogla sakriti i prièekati dok proðu, ali one s drugim tovarom mesa bile su bliže nego što sam mislila. Možda su me i vidjele, bar izdaleka. U tom sam trenutku jahala i zato sam odjahala što sam brže mogla. Poslije sam se vratila i iznova pošla za njima, ali sada sam bila opreznija, za sluèaj da doðe i treæi

tovar.- To bi moglo objasniti uzbunu o kojoj je Ardemun govorio.

470 471 Nije znao o èemu je rijeè, ali nakon dolaska drugog tovara bila je opæa nervoza i svi su o neèemu govorili. A kad si veæ bila tako blizu, zašto si èekala, zašto nisi došla prije i oslobodila me odatle? - upita Džondalar.- Morala sam dugo promatrati i èekati na priliku da se naðešizvan onog ograðenog prostora - kako li ga ono zovu - Obora?Džondalar potvrdi glavom. - Zar se nisi bojala da æe te netko vidjeti?- Promatrala sam prave vukove u jazbinama; u usporedbi s njima Ataroine Vuèice buène su i lako ih je izbjeæi. Najèešæe sam bila dovoljno blizu da sam mogla èuti njihov razgovor. Iza tabora ima jedan humak odakle se lijepo vidi cijelo naselje, a vidi se i u taj Obor. Iza toga, pogledaj naviše, vide se tri velike bijele stijene jedna za drugom na brdu.- Vidio sam ih. Da sam samo znao da si tamo, veæ od pogleda na te tri stijene bilo bi mi lakše.- Èula sam kako ih neke žene zovu Tri Djevojke ili Tri Sestre - reèe Ejla.- Zovu ih Logorom triju sestara - objasni Džondalar.- Pa, èini mi se da još ne poznajem dobro taj jezik.- Veæ ga znaš bolje nego ja. Mislim da se Ataroa iznenadila kad si progovorila njezinim jezikom.

- S"armunajski je tako srodan mamutonskome da je lako shvatiti znaèenje rijeèi - reèe Ejla.- Nije mi palo na pamet da pitam imaju li te tri stijene kakvo ime. Tako su dobar orijentir da bi se oèekivalo da imaju neko ime.- Cijelo ovo brdo je dobar orijentir. Vidi se izdaleka, èak i s boka, izgleda kao neka usnula životinja. Ima jedno mjesto odakle se dobro vidi, pokazat æu ti.- Sigurno i samo brdo ima neko ime, osobito kad je tako pogodno za lov. Vidio sam samo manji dio kad smoišli na sprovod. Samo otkad sam ovdje bila su dva sprovoda, a prvi put su pokopali tri mlada èovjeka - reèe Džondalar, naginjuæi glavu da bi izbjegao gole grane nekoga drveta.- Slijedila sam vas na drugi sprovod - reèe Ejla. - Mislila sam da bih te možda tom prigodom mogla izvuæi, ali predobro su pazile na vas. Tamo si pronašao kamen i svima si pokazivao bacaè kopalja - reèe Ejla. - Morala samprièekati pogodno vrijeme i da ih mogu iznenaditi. Žao mi je što je to tako dugo"trajalo.- Kako si znala za kamen? Mislili smo da smo to oprezno izveli.

- Cijelo sam vas vrijeme promatrala. Te Vuèice nisu èak ni dobri èuvari. Da ti kremen nije odvukao pažnju i ti bi to primijetio i našao naèin da se izvuèeš. A kad to veæ spominjem, ni kao lovci nisu bogzna kakve - reèe Ejla.- Uzmeš li u obzir da na poèetku nisu znale ništa, još i nisu loše. Ataroa kaže da se nisu znale služiti kopljima pa su morale goniti životinje - reèe Džondalar.- Gube vrijeme time što odlaze èak do Velike Majke Rijeke da bi konje natjerale preko litice, a ovdje bi mogle bolje loviti. Životinje koje idu uz ovu rijeku moraju prijeæi preko uskog prolaza izmeðu vode i brda i lako ih je vidjeti - reèe Ejla.

- Primijetio sam to kada smo išli na prvi sprovod. Mjesto gdje su pokopale te mrtvace moglo bi biti dobra promatraènica i s njega je netko veæ ranije, ne znam kako davno, signalizirao krijesovima. Vidi se po pepelu i ugljenu od velike vatre - reèe Džondalar.- Umjesto što su izgradile ogradu za muškarce, mogle su napraviti ogradu koja bi zadržala životinje, i moglebi ih natjerati tamo i loviti èak i bez kopalja - reèe Ejla i zaustavi Njisku. - Pogledaj. - Pokazala je krševitu planinu koja se isticala na obzoru.- Doista izgleda kao usnula životinja i, gle, èak se vide i tri bijela kamena, Tri Sestre - reèe Džondalar.Neko su vrijeme jahali bez rijeèi, a onda, kao da je o tome razmišljao, Džondalar progovori: - Ako je tako lako iziæiiz Obora, zašto muškarci nisu izišli?- Mislim da nisu stvarno pokušavali - reèe Ejla. - Možda suih zato žene prestale tako pažljivo promatrati. Ali mnoge žene,pa i meðu onima koje love, ne žele da se muškarce tamo dalje

drži. Samo što se boje Ataroe. - Ejla se zaustavi. - Ovdje sam seulogorila.Kao da to potvrðuje, Trkaè zanjišti kad su ušli u mali odvojeni prostor gdje nije bilo grmlja. Pastuh je bio èvrsto vezan uz drvo. Svake bi veèeri Ejla postavila samo najnužnije, a ujutro bi opet sve natovarila na Trkaèa da bi moglaodmah otiæi bude li nužno.- Oboje si ih spasila! - reèe Džondalar. - Nisam znao da si uspjela, a nisam se usudio pitati. Jedino èega se sjeæam prije udarca u glavu bilo je kako si jahala na Trkaèu i imala nekih teškoæa s njime.- Morala sam se nauèiti na uzdu. Najveæu je problem bio onaj veliki pastuh, a sada kad ga nema èak mi je i žao. Èim su se prestali gurati oko nje i odguravati je od mene, Njiska je došla na moj zvižduk.

472 473 I Trkaè se razveselio vidjevši Džondalara. Spustio je glavu, a zatim je izvio uvis pozdravljajuæi ga i bio bi mu pritrèao da nije bio vezan. S ispruženim ušima i visoko podignutim repom njiš-tao je od nestrpljenja da mu Džondalar priðe, a zatim spustio glavu da ponjuši njegovu ruku. Džondalar je konja pozdravio kao prijatelja za kojeg je mislio da ga više nikad neæe vidjeti; grlio ga je, èeškao, tapšao i govorio mu u uho.Kad se sjetio drugog pitanja, namrštio se - Što je s Vukom?- Ejla se osmjehnula i proparala zrak nepoznatim zviždukom.Vuk je dotrèao iz grmlja, toliko sretan što vidi Džondalara da senije mogao umiriti. Pritrèao mu je mašuæi repom, kratko zalajao,a zatim skoèio na stražnje noge, stavio mu šape na ramena i poli-zao ga po bradi. Džondalar ga uhvati za grivu onako kako je vidioda to radi Ejla, malo ga prokuštra, a zatim položi svoje èelo nanjegovo.-Još mi to nikada nije uèinio - iznenaðeno reèe Džondalar.- Nedostajao si mu. Mislim da te želio naæi jednako kao ja i nisam sigurna da bih te mogla naæi da nije bilonjega. Prilièno smo daleko od rijeke i bilo je dugih dijelova suhog stjenovitog tla na kojem ne ostaju tragovi. Ali njegov je nos našao trag - reèe Ejla i pozdravi se s Vukom.- Ali zašto je èekao u tom grmlju sve do sada? I kako to da nije došao dok ga nisi pozvala? Sigurno ga je bilo teško nauèiti, zašto si to uèinila?- Morala sam ga nauèiti, jer nisam znala tko bi sve mogao doæi, a nisam htjela da ga otkriju. One jedu vuèjemeso.- Tko jede vuèje meso? - upita Džondalar, nabravši nos od gaðenja.- Ataroa i njezini lovci.- Zar su tako gladne?- Možda su nekad bile tako gladne, a sada im je to obred. Promatrala sam ih jedne noæi. Primale su jednu novakinju u lovce, u svoj Vuèji èopor. Èuvaju to kao tajnu od drugih žena i odu iz zemunica na jedno posebno usamljeno mjesto. Tamo su imale živog vuka u kavezu, i ubile ga, raskomadale, ispekle i pojele ga. Zamišljaju da æe tako dobiti vuèju snagu i drskost. Bolje bi im bilo da su samo promatrale vukove. Više bi nauèile - reèe Ejla.Džondalar pomisli kako nije èudo što joj se Vuèice i njihove lovaèke metode tako ne sviðaju. Njihovi obredi inicijacije ugrožavali su njezina Vuka. - I tako si Vuku rekla da ostane u zaklonu dok ga ne pozoveš. Nije li to novi zvižduk?- Nauèit æu te, ali èak i ako se uglavnom skriva kad mu to kažem, još se uvijek bojim za njega i za Njisku i Trkaèa. Nisam vidjela da bi Ataroine Vuèice lovile druge životinje osim konja i vukova.- Mnogo si nauèila o njima.- Morala sam nauèiti sve što mogu da bih te mogla izvuæi odande i otiæi što prije, ali sada ne možemo otiæi.- Kako ne bismo mogli otiæi? Zašto? - namršti se Džondalar.- Ne možemo ostaviti onu djecu u onim oèajnim uvjetima, ni muškarce. Moramo ih izvesti iz tog Obora - reèe Ejla.Džondalar se poène zabrinjavati. Poznavao je taj odluèni pogled. - Ejla, opasno je ostati ovdje, i to ne samo za nas. Pomisli samo kako su naši konji lake mete. Oni ne bježe od ljudi. A sigurno ne bi htjela ni da Vukovi zubi završe na

Ataroinoj ogrlici? I ja bih htio pomoæi tim ljudima. Živio sam tamo i nitko ne bi smio tako živjeti, osobito ne djeca,ali što možemo? Nas je samo dvoje.Htio im je pomoæi, ali se bojao da æe ako ostanu Ataroa možda htjeti nanijeti zlo Ejli. Bio je mislio da je ostao bez Ejle, ali sada kad se vratila i kad su se opet našli bojao se da bi je, ako ostanu, mogao doista izgubiti. Tražio je jake razloge koji bi je mogli nagovoriti na odlazak.- Nismo sami. Ne želimo samo mi promijeniti stvari. Moramo naæi naèin kako im pomoæi - reèe Ejla, a zatim zašuti, razmišljajuæi. - Mislim da S"Armuna želi da se vratimo; sigurno namje zato ponudila da prenoæimo kod nje. Moramo biti na tojsveèanosti.-Ataroa je veæ trovala ljude, Ako se vratimo, moglo bi nam se dogoditi da nikad više ne odemo - upozori je Džondalar. - Znaš da te mrzi.- Znam, ali se ipak moramo vratiti. Zbog djece. Neæemo jesti ništa osim onoga što ja donesem i s èega neæemo skidati pogled. Što misliš, je li bolje da se premjestimo ili da ostanemo ovdje? - upita Ejla. - Èeka me danasjoš mnogo posla.- Mislim da nam preseljavanje ne bi pomoglo. Našle bi nas po tragu. I zato je bolje da odemo - reèe Džondalar, polažuæi ruke na njezina ramena. Pogledao ju je u oèi, napeto, kao da æe je tako nagovoriti da se predomisli. Na kraju ju je ipak pustio, znajuæi da ona neæe htjeti otiæi i da æe i on ostati da joj pomogne. U dubini srca i sam je to htio, ali morao je sam sebe uvjeriti da je nije mogao nagovoriti da poðe. U sebi se zarekao da nikome neæe dopustiti da joj nanese ikakvo zlo.- Dobro - reèe on. - Rekao sam ljudima tamo da ti ne bi pod-

474 475 nosila da se prema nekome tako ponašaju. Mislim da mi nisu povjerovali, ali trebat æe nam pomoæ da ih izvuèemo.Moram priznati da je i mene iznenadio S"Armunin prijedlog da prenoæimo kod nje - reèe Džondalar. - Mislim da rijetko prima goste. Njezina je zemunica mala i prilièno daleko. Nije prilagoðena gostima. Što misliš, zašto želi da se vratimo?- Zato što je prekinula Atarou da bi to mogla predložiti. Nebih baš rekla da se to glavarici svidjelo. Džondalare, imaš li povjerenja u S"Armunu?Džondalar se zamisli. - Ne znam. Više vjerujem njoj nego Ata-roi, ali bojim se da to ne znaèi mnogo. Znaš li da je S"Armuna poznavala moju majku? Živjela je s Devetom Špiljom kad je bila mala i bile su prijateljice.- Znaèi zato ona tako dobro govori tvojim jezikom. Ali ako poznaje tvoju majku, zašto ti nije pomogla?- I sam sam se èudio. Možda mi nije htjela pomoæi. Moglo se nešto isprijeèiti izmeðu nje i Martone. Koliko se mogu sjetiti, ni moja majka nikad nije govorila o nekoj ženi koja bi došla izdaleka i živjela s njima. Ali imam neki dojam... S"Armuna je lijeèila moju ranu i iako je veæ i to više nego što je uèinila za druge muškarce, mislim da bi htjela uèiniti i više. Uvjeren sam da to Ataroa neæe dopustiti.Skinuli su stvari s Trkaèa i postavili logor, iako su se oboje osjeæali nelagodno. Dok je Ejla poèinjala pripremati hranu, Džondalar je upalio vatru. Poèela je s uobièajenim kolièinama za njih dvoje, ali se sjetila kako su slabo hranili ljude u Oboru i zato odluèi poveæati kolièinu. Kad iznova poène jesti, bit æe vrlo gladan.Upalivši vatru, Džondalar je još malo èuèao na toplini grijuæi se i gledao ženu koju voli, a zatim joj je prišao. - Prije nego što se previše zaposliš, ženo - reèe on, grleæi je - Pozdravio sam se s konjem i vukom, ali se još nisam pozdravio s onom koja mi je najvažnija.Ona se nasmiješi na onaj naèin koji je u njemu uvijek izazivao vruæi osjeæaj ljubavi i nježnosti. - Za tebe nikad nisam prezaposlena - reèe ona.On se prignu da je poljubi u usta, najprije polako, a zatim ga opet preplavi sav onaj strah i oèaj i osjeæaji da ju je izgubio. - Tako sam se bojao da te više neæu vidjeti. Mislio sam da si mrtva. - Glas mu se slomi s uzdahom. - Ništa od onoga što mi je Ataroa mogla uèiniti nije mi moglo biti gore nego da te izgubim. Grlio ju je tako èvrsto da je jedva disala, ali Ejla nije, željela da prestane. Ljubio ju je u usta, pa po vratu i poèinjao je istraživati njezino tijelo svojim prisnim i spretnim rukama.- Džondalare, sigurna sam da nas Epadoa slijedi...On se prekine i uzdahne. - Tako je, ovo nije pravi trenutak. Ako naiðu na nas bili bismo previše ranjivi. - Mogao je

na to misliti. Osjetio je potrebu da to objasni. - Samo sam... mislio sam da te više neæu vidjeti. To što sam ovdje s tobom, to je pravi Majèin Dar i... osjetio sam da joj moramo pokazati zahvalnost.Ejla ga zagrli da mu pokaže kako osjeæa isto. Sjetila se da ga još nikad nije èula kako se opravdava za to što je želi.Objašnjenje joj nije bilo potrebno. A osjetivši kako u njoj raste toplina i želja za njim, predomislila se.- Džondalare... - Zvuk njezina glasa privukao ga je - ako doista misliš tako, pa sad smo veæ dovoljno odmakli od Epadoe itrebat æe joj neko vrijeme dok nas sustigne... i Vuk bi nas upozorio...Gledajuæi je i shvaæajuæi što ona zapravo želi reæi, s Džonda-larova lica nestane onaj namršteni izraz brige i pretvori se u osmijeh, a njegove prodorne modre oèi napune se njegovom željom i ljubavlju. - Ejla, ženo moja, mojaprekrasna voljena ženo - reèe on glasom hrapavim od želje.Odavno to nisu radili i Džondalar je bio spreman, ali nije žurio; ljubio ju je polako i temeljito. Osjeæaj kako se njezine usne šire da bi ga pustile u njezina topla usta potaknuo je misli o drugim usnama i vlažnim otvorima i osjetio je nestrpljivo napinjanje svoje muškosti. Bit æe se teško suzdržavati dovoljno dugo da zadovolji nju.Ejla ga je èvrsto grlila, zatvorivši oèi kako bi mislila samo na njegove usne na svojima i na njegov jezik koji je nježno istraživao po njoj. Osjeæala je kako njegova nabujala toplina pritišæe na nju i njezin je odgovor bio jednako brz kao njegov. Htjela mu je biti bliže, tako blizu kako je može dovesti samo osjeæaj da je on u njoj. Zadržavajuæi usne na njegovima, ona spusti ruke s njegova vrata i uze razvezivati svoje hlaèe. Pustila ih je da padnu i dohvatila njegove.Džondalar je osjetio kako se ona muèi razvezujuæi remenèiæe koje je morao jako svezati u èvorove nakon što su biliprerezani.On se uspravi i nasmije u oèi modrozelene boje nekih vrlo dobrih vrsta kremena, dohvati nož i prereze remenèiæe. Ionako ih je trebalo promijeniti. Ona se nasmiješi i podiže svoju tuniku onih nekoliko koraka do krzna za spavanje, a zatim se spusti na njih. Razvezala je svoje èizme, a on ju je pratio.

476 477 Ležeæi na boku opet su se ljubili, a Džondalar posegne pod njezin krzneni ogrtaè i tuniku. Osjeæao je kako bradavica u sredini njegova dlana postaje tvrða i razmaknuo je tešku odjeæu da oslobodi taj primamljivi vrh. Bradavica se smežurala od hladnoæe i on ju stavi u usta, gdje se zagrijala, ali se nije opustila. Ona više nije htjela èekati, prevrnula se na leða i povukla ga na sebe, otvarajuæi se da ga primi.Sretan što je ona jednako spremna kao on, Džondalar klekne meðu njezina topla bedra i uvede svoj nestrpljivi ud u njezin duboki bunar. Njezina ga je vlažna toplina omotala, milujuæi njegovu punoæu dok je ulazio u njezine dubinestenjuæi od užitka.Ejla ga je osjetila u sebi i kako prodire duboko u nju, dovodeæi se sve bliže jezgri njezina biæa. Zaboravila je sve osim njegove topline koja ju je ispunjavala dok se svijala da ga prihvati.Osjetila je kako se on povlaèi milujuæi je iznutra i kako je iznova ispunjava. Vikala je od oduševljenja dok se njegova duga motka povlaèila i prodirala baš u pravi položaj svaki put kad je ulazio, kad je njegova muškost trljala njezino maleno središte užitka, puštajuæi potrese oduševljenja kroz nju.Džondalar je brzo bujao; na trenutak se uplašio da je prebrz- ali nije se mogao povuæi, a nije ni pokušavao. Prepustio se napredovanju i povlaèenju kako ga je vodila njegova želja, osjeæajuæi u ritmu njezinih pokreta koji su se slagali s njegovima njezinu želju. Naglo i neoèekivano, dogodilo se.Jednako snažno kao on, i ona je bila spremna. - Sada, o, sada- šapnula je žureæi da se sastane s njim. Njezin ga je poticaj iznenadio. Nikad prije nije to uèinila, ali na nj je to odmah djelovalo.Veæ sljedeæim pokretom njegova se snaga pretvori u eksplozivnuprovalu koja je izbila u erupciju užitka. Ona je bila samo korakza njim i, s krikom punim sreæe, vrhunac je postigla trenutak poslije. Još nekoliko pokreta i oboje su legli mirno.Iako je brzo bilo gotovo, bilo je tako snažno da im je trebalo vremena da se smire nakon vrhunca. Osjetivši da joj je postao pretežak, Džondalar se prevrnuo s nje, a ona je osjetila neobjašnjiv gubitak i poželjela da mogu zauvijek ostati tako. On ju je nekako èinio potpunom i spoznaja koliko se bojala za njega i koliko joj je nedostajao pogodila

ju je tako snažno da su joj se oèi napunile suzama.Džondalar osjeti kako prozirna kapljica vode klizi s ruba njezina oka i klizi niz njezin obraz prema uhu. Pridiže se ipogleda je. - Što ti je, Ejla?- Samo sam sretna što sam s tobom - reèe ona, a druga se suza podiže na rubu njezina oka i zasvjetluca prije nego što æe seproliti.Džondalar dotakne suzu prstom i prinese slanu kapljicu usnama. - Zašto plaèeš ako si sretna? - upita on, znajuæi odgovor.Ona protrese glavom, ostavši bez rijeèi. On se osmijehne znajuæi da i ona osjeæa iste snažne osjeæaje olakšanja i sreæe što su opet zajedno. Prignuo se i poljubio je u usta i obraze i napokon u predivno nasmiješena usta. - I ja tebe volim - šapnuo joj je uuho.U krilu je osjetio blago stezanje i najradije bi sve poèeo ispoèetka, ali sada nije bio pravi èas. Bilo je sigurno da ih Epadoa slijedi i da æe ih, prije ili kasnije, naæi.- Tu blizu teèe jedan potok - reèe Ejla - Moram se oprati, a mogla bih i mješine napuniti vodom.- Idem s tobom - reèe Džondalar, dijelom zato što je htio biti blizu nje, a dijelom i zato što joj je htio pružiti zaštitu.Uzeli su donju odjeæu, èizme i mješine pa otišli do prilièno širokog potoka, gotovo potpuno okovanog ledom, gdje je slobodno tekla samo još sredina.Drhtao je od hladnoæe u ledenoj vodi i bio je svjestan da se pere samo zato što se i ona pere. On bi se zadovoljio sušenjem u toploj odjeæi, ali ona se prala uvijek, ako je bilo ikakve moguænosti, pa i u najhladnijoj vodi. Znao je daje to ritual kojemu ju je nauèila njezina pomajka u Plemenu, iako je sada peruæi se zazivala Majku, mumljajuæi rijeèi na mamutonskome jeziku.Napunili su mješine i, hodajuæi natrag u logorište, Ejla se sjeti prizora koji je vidjela baš kada su njegove vezice bile prvi put prerezane.- Zašto se nisi spario s Ataroom? - upita ga ona. - Ugrozio si joj ponos pred njezinim ljudstvom.Imam i ja ponos. Nitko me neæe natjerati da dijelim Majèin Dar. A ne bi mi ni pomoglo. Siguran sam da je cijelo vrijeme namjeravala od mene napraviti metu. Ali mislim da bi ti sada morala pripaziti. "Nepristojna i negostoljubiva"... - nasmijao se, a zatim odmah uozbiljio. - Ona te mrzi. Bude li mogla, ubit æe nas oboje.

478 479 30Jtripremajuæi se za noæ, Ejla i Džondalar su bili svjesni svakoga zvuka koji bi se zaèuo oko njih. Konji su bili privezani u blizini, a Ejla je držala Vuka uz svoj ležaj, znajuæi da æe ih on upozoriti ako osjeti išta neobièno, ali je svejedno slabo spavala. U snovima je osjeæala prijetnju, ali bili su bezlièni i neorganizirani i u njima nije bilo poruke ni upozorenja, osim što se u njima stalno pojavljivao Vuk.Probudila se èim su prve zrake dnevne svjetlosti prošle kroz golo granje vrba i breza na istoku, blizu potoka. U ostatku njihove zatvorene udoline još je bilo mraèno, ali ipak su se polako poèi-njale razlikovati smreke s debelim iglicama od duljih iglica srebrnog bora. Noæu je prsio suh snijeg i zaprašio drveæe, grmlje, suhu travu i njihova krzna za spavanje, no Ejli je bilo ugodno toplo.Veæ je bila gotovo zaboravila kako je dobro kad Džondalar spava uz nju i zato je još malo ostala ležati, uživajuæi u njegovoj blizini. Ali misli joj nisu bile mirne. Stalno se brinula o danu koji ih je èekao i razmišljala je kako se pripremiti za sveèanost. Napokon odluèi ustati, no kada se pokušavala izvuæi iz krzna, osjetila je kako se Džondalarova ruka steže oko nje vraæajuæi je natrag.- Zar baš moraš ustati? Tako te dugo nisam osjetio pokraj sebe. Ne puštam te - reèe on pušuæi joj za vrat.Ona se vrati njegovoj toplini. - Ni ja ne želim ustati. Hladno je i rado bih s tobom ostala u krznima, ali moram poèeti pripremati nešto za Ataroinu "sveèanost", a i tebi nešto za doruèak. Zar nisi gladan?- Pa, kad veæ pitaš, mogao bih pojesti konja - reèe Džondalar prenaglašenim pogledom gledajuæi njihove konje.- Džondalare! - reèe ona zgroženo.On se naceri. - Ne naše konje, ali doista sam to jeo u zadnje vrijeme - kad sam uopæe imao što jesti. Da nisam bio

tako gladan, mislim da ne bih mogao jesti konjsko meso, ali kad nema nièega drugog, jedeš što imaš. I nema u tome ništa loše.- Znam, ali sada to više ne moraš jesti. Imamo druge hrane- reèe ona. Još su se kratko zagrlili, a onda se Ejla izvuèe iz krzna.- Vatra se ugasila. Upalit æu novu i napraviti jutarnji èaj. Trebat æe nam danas jaka vatra i mnogo drva. Prethodne je veèeri za veèernji objed Ejla bila pripremila više nego inaèe krepke juhe od sušenog bizonovog mesa i sušenog korijenja, èemu je dodala nešto sjemenki iz èešera srebrnog bora, ali Džondalar nije mogao pojesti koliko jeoèekivao. Kad je ostatak spremila, donijela je košaru malih jabuka, jedva nešto veæih od trešnje, koje je nabrala tražeæi Džondalara. Bile su veæ smrznute, ali su se još držale na kržljavom stabalcu na južnoj strani jednoga brda. Jabuèice je prerezala na pola, izvadila im sjemenke i neko ih vrijeme kuhala sa sušenim ružinim šipkom. To je ostavila blizu vatre cijelu noæ. Do jutra se rashladilo i zgusnulo u gustu hladetinastu tvar s komadiæima jabuèine kore.Prije nego što æe pristaviti jutarnji èaj, Ejla je dodala još malo vode u juhu koja je preostala od veèere i dodala još nekoliko oblutaka u vatru da se zagriju za kuhanje doruèka. Kušala je i zgusnutu jabuènu mješavinu. Smrzavanje jepromijenilo uobièajenu kiselu trpkost jabuèica, a dodatak šipka dao je otopini crvenkastu nijansu, dodajuæi okusu slatkastu notu. Džondalaru je zajedno s juhom dala i zdjelicu toga.- Ovo je najbolje što sam ikada jeo! - reèe Džondalar nakonnekoliko zalogaja. - Što si stavila da je tako ukusno?Ejla se osmjehnu. - Zaèinjeno je glaðu. Džondalar kimnu, a izmeðu zalogaja reèe: -Vjerojatno je tako. A od toga mi je još više žao onih u Oboru.- Nitko ne bi smio biti gladan kad ima hrane - reèe Ejla u kojoj na trenutak buknu bijes. - Drugo je u doba gladi.- To se zna dogoditi na kraju loše zime - reèe Džondalar.- Jesi li ikad gladovala?- Znala sam propustiti po koji obrok i obièno prvo nestane hrane koju najviše voliš, ali ako znaš tražiti, obièno æeš naæi neku hranu - ako si slobodan i možeš tražiti.- Èuo sam o ljudima koji su izgladnjeli, jer im je nestalo hrane, a nisu je znali naæi, ali èini se da ti uvijek nešto naðeš. Kako to da znaš tako mnogo?- Iza me nauèila. I oduvijek me zanimalo jestivo bilje - reèe Ejla i malo se zamisli. - Mislim da se jedanput dogodilo da sam gotovo izgladnjela, baš prije nego što me Iza našla. Bila sam mala i ne sjeæam se dobro. - Sjetni osmijeh prijeðe joj preko lica.- Iza kaže da nitko nikad nije tako brzo nauèio tražiti hranu kaoja, iako nisam roðena sa sjeæanjima koja bi mi rekla gdje i kakotražiti hranu. Rekla je da me glad nauèila.Kad je progutao i drugu veliku porciju, Džondalar je gledao kako Ejla prekapa svoje pažljivo održavane zalihe i poèinje pri-

480 481 premati jelo koje je kanila odnijeti na sveèanost. Razmišljala je koja bi posuda mogla biti dovoljno velika za ono štoæe skuhati za cijeli tabor S"Armunajaca, jer veæinu su stvari ostavili i sa sobom ponijeli samo ono najnužnije.Uzela je najveæu mješinu za vodu i ispraznila je u manje zdjele i posude, a zatim odvojila unutarnji dio od vanjskoga, koji je bio prišiven krznenim dijelom prema van. Unutarnji dio bio je napravljen od turova želuca, koji nije bio baš potpuno nepropu-san, ali je propuštao polako. Meka koža pokrovnog dijela upijala je vlagu, a krzno bi pokupilo ostatak, pa bi mješina izvana u naèelu ostala suha. Razrezala je gornji dio unutarnjeg dijela mje-šine i tetivama iz svoga pribora za šivanje prièvrstila ga uz drveni okvir, a zatim napunila vodom i prièekala da se vlaga probije kroz opnu.Za to se vrijeme vatra koju su prije zapalili veæ razgorjela i smirila u žar, pa Ejla stavi vreæastu posudu izravno na žar. Pri ruci je imala još vode kako se koža ne bi osušila.Èekajuæi da voda zakuha, poèela je plesti gustu košaru od vrbovih granèica i suhe trave koju je snijeg smekšao.Èim su se na površini pojavili mjehuriæi, ona je nadrobila komade sušenog mesa i masnih kolaèa putne suhe hrane u vodu i tako dobila krepki, mesni temeljac. Zatim je dodala mješavinu raznih sjemenki. Poslije æe umiješati nešto suhoga korijenja -divlje mrkve i škrobnih gomolja - i drugog povræa i sušenih bobica. Zaèinila je to biranim

travama poput podbelja i bosiljka, pa i malo soli koju je saèuvala još od mamutonskoga Ljetnog sabora i za koju Džondalar nije znao da je još ima.Njemu se baš nije udaljavalo i ostao je blizu, skupljajuæi drva i noseæi vodu ili nasjecajuæi vrbove granèice i travu za njezine košare. Bio je tako sretan što je s njom da ju radije nije ispuštao iz vida. I ona je bila sretna što je s njim, Ali vidjevši koliko je hrane izvadila iz njihovih putnih zaliha, on se ipak zabrinuo. Upravo je bio prošao veliku gladi sada je osobito pazio na hranu.- Ejla, stavila si u to mnogo od naših zaliha. Ako potrošiš previše, moglo bi nam ponestati.- Želim da bude dovoljno za sve, za žene i muškarce Ataroina tabora; neka vide što bi i sami mogli imati rade li zajedno - objasni Ejla.- Mogao bih uzeti bacaè kopalja i potražiti, možda naðem svježeg mesa - reèe on zabrinuto se mršteæi.Ona ga pogleda èudeæi se takvoj zabrinutosti. Daleko najveæi dio hrane koju su jeli na svome Putovanju nabavili suod zemlje kroz koju su prolazili, a kad bi i posegnuli za zalihama, to je bilo više radi udobnosti nego iz potrebe. K tomu, imalisu još hrane tamo gdje su blizu rijeke ostavili ostale stvari.Pozorno ga je pogledala. Sada je prvi put primijetila da je smršavio i poèela je razumijevati njegova strahovanja.- Mogla bi ti to biti dobra ideja. Možeš povesti i Vuka. Dobrotraži i tjera divljaè, a može te upozoriti i ako se netko približi. Sigurna sam da nas Epadoa i njezine Vuèice traže.-Ali ako ja uzmem Vuka, tko æe upozoriti tebe? - upita Džondalar.- Njiska. Ona æe primijetiti ako se nepoznati pokušaju približiti. Ali voljela bih da odemo odavde èim ja ovozavršim i da krenemo prema s"armunajskom naselju.- Hoæe li ti dugo trebati? - upita on razmišljajuæi i o drugim moguænostima.- Nadam se da neæe, ali nisam navikla kuhati toliko hrane odjedanput, pa nisam sigurna.- Mogao bih ja prièekati i u lov poæi poslije.- Odluèi sam, ali ako veæ ostaneš ovdje, dobro æe mi doæi još drva - reèe ona.- Donijet æu ti drva - odluèi on. Pogledavši oko sebe dodaoje: - I pripremit æu sve što ti sada ne treba tako da budemospremni za polazak.Ejli je trebalo dulje nego što je oèekivala pa kad je jutro veæ odmaklo Džondalar je doista krenuo s Vukom u istraživanje, više da bi se uvjerio kako Epadoe nema u blizini nego zato da bi lovio. Bio je pomalo iznenaðen s koliko ga je volje Vuk pratio... èim mu je Ejla rekla da ode s njim. Uvijek je o toj životinji mislio kao o samo njezinoj i nikad nije razmišljao da bi mogao i sam uzeti Vuka sa sobom. Pokazalo se, meðutim, da je Vuk dobro društvo, i doista je skoèio za jednim zecom, a Džondalar je odluèio da mu ga ostavi.Kad su se vratili, Ejla je Džondalaru dala veliku zdjelicu vruæe mješavine koju je pripremila za sveèanost. Iako obièno nisu jeli više nego dva puta dnevno, vidjevši zdjelicu punu ukusne hrane shvatio je da je vrlo gladan. Malo je dao i Vuku.Odmah nakon podneva bili su spremni za polazak. Dok se jelo kuhalo, Ejla je napravila dvije prilièno visoke košare. Obje su bile oveæe, a jedna je bila nešto veæa od druge i obje su bile pune guste i hranjive mješavine. Dodala je i nešto masnih borovih sjemenki. Znala je da æe ljudima iz ovog tabora koji su se uglavnom hranili mesom biti privlaèno bogatstvo masnoæe i ulja. Ne znajuæi

482 483 toèno zašto, znala je da æe im to biti najpotrebnije, osobito sada, zimi, za utopljavanje i energiju i da æe svi osjetiti sitost i biti zadovoljni.Ejla je pokrila zdjele preokrenutim pliæim košarama i podigla ih na Njiskina leða i privezala ih u grubo napravljenom držaèu od suhe trave i vrbovog granja koje je napravila na brzinu, jer æe im trebati samo jedanput. Zatim su krenuli prema s"armunajskom naselju, ali pošli su drugim putem. Usput su razgovarali što da uèine sa životinjama kad doðu do Ataroina tabora.- Mogli bismo sakriti konje u šumi pokraj rijeke. Privezati ih za drvo, a dalje možemo pješice - predloži Džondalar.- Ne želim ih vezati. Ako ih Ataroini lovci sluèajno naðu, bilo bi ih prelako ubiti - reèe Ejla. - Slobodni imaju šansu pobjeæi, a moæi æe i doæi ako zazviždim. Više bih voljela da budu blizu, gdje ih mogu vidjeti.

- U tom bi sluèaju ono polje blizu tabora moglo biti pogodno mjesto. Mislim da bi tamo ostali iako ih ne vežemo. Obièno ostaju gdje ih ostavimo ako imaju što pasti - reèe Džondalar. - A na Atarou i S"Armunajce ostavit æe dubok dojam ako nas vide kako oboje ujahujemo u tabor. Ako je suditi po ostalima koje smo susreli putem, S"Armunajci se vjerojatno boje ljudi koji znaju upravljati konjima. Svi misle da je to nešto s duhovima ili èarobnim moæima ili neèim takvim, a dok god se boje, to je prednost za nas. Samo nas je dvoje i treba nam svaka prednost.- Tako je - reèe Ejla i namršti se, kako od brige tako i od toga što joj se nije sviðalo koristiti neutemeljene strahove tih ljudi. Od toga se osjeæala kao da laže, ali sada su njihovi životi ovisili o tome, a s njima vjerojatno i životi djeèaka i muškaraca u Oboru.Bio je to težak trenutak za Ejlu. Morala je izabrati izmeðu dva zla, ali sama je tražila da se vrate i pomognu, znajuæi da bi im to moglo dovesti živote u opasnost. Morala je nadvladati svoju uroðenu potrebu da sve što kaže bude apsolutna istina; morala je izabrati manje zlo i prilagoditi se ako žele imati ikakvu priliku za spas života djeèaka i muškaraca u taboru, pa i svoje, od Ataroina ludila.- Ejla - reèe Džondalar. - Ejla? - ponovi on kad ona nije odgovorila.-Mm...?- Pitao sam te što æemo s Vukom? Hoæeš li i njega povesti utabor?Ona malo promisli. - Ne, ne bih. Znaju za konje, ali ne znaju za Vuka. Uzmemo li u obzir što rade s vukovima ne vidim nikakav razlog da im damo prilike da mu se previše približe. Reæi æu mu da se sakrije. Mislim da æe biti miran ako me ponekad vidi.- Ali gdje æe se sakriti? Oko naselja je uglavnom otvoren krajolik.Ejla opet razmisli. - Može nas èekati tamo gdje sam se ja skrivala kad sam promatrala. Možemo odavde zaobiæi do one uzbrdice. Oko malog potoka ima nešto drveæa i grmlja. Tamo me možeš prièekati s konjima, a onda se možemo vratiti natrag i ujahati u tabor s druge strane.Nitko ih nije primijetio kad su došli u polje, pa kad su ih prvi primijetili kako jašu svatko na svome konju polako napredujuæi širokim poljem prema naselju, svima se èinilo da su se tu jednostavno stvorili. Dok su prilazili Ataroinoj velikoj zemunici, svi koji su mogli prišli su da ih bolje vide. Èak su se i muškarci u Oboru gurali oko ograde gledajuæi kroz pukotine. Ataroa je stajala s rukama na kukovima i raširenim nogama, u svom zapovjednom stavu. Premda to nikad ne bi priznala, iznenadilo ju je i zabrinulo što ih vidi i još k tomu oboje na konjima.Onih nekoliko puta, kad bi netko uspio otiæi od nje, svi su pobjegli što su brže i dalje mogli. Nitko se nikad nije dobrovoljno vratio. Kakvu to moæ imaju ovo dvoje kad se usuðuju vratiti? Osjeæajuæi strah od osvete Velike Majke i Njezina svijeta duhova, Ataroa se pitala što bi mogao znaèiti ponovni dolazak zagonetne žene i visokog zgodnog muškarca, no njezine rijeèi prikrivale su njezinu zabrinutost.- Dakle ipak ste se odluèili vratiti - reèe ona i pogleda S"Ar-munu.Džondalaru se uèini da je i šamanka iznenaðena, ali i da osjeæa kako joj je laknulo. Prije nego što je prevela Ataroine rijeèi na zelandonski, ona im se najprije obrati izravno.- Što god ona rekla, ne bih vam savjetovala da prenoæite unjezinoj zemunici, Martonin sine. Moja je ponuda još uvijek otvorena - reèe ona i zatim prevede Ataroine rijeèi.Glavarica baci oko na S"Armunu, uvjerena da je ova izgovorila više rijeèi nego što je bilo potrebno za prijevod. Ali ne znajuæi jezik, nije mogla biti sigurna.- A zašto se ne bismo vratili, Ataroa? Zar nismo pozvani nasveèanost u našu èast? - reèe Ejla. - Donijeli smo svoj prilog.Dok su njezine rijeèi prevodili, Ejla prebaci nogu i skoèi s Njiske, a zatim podigne veæu zdjelu i postavi je na tlo izmeðu Ata-roe i S"Armune. Podigla je poklopac i slasni miris hrane natjera

484 485 svakoga da se zaèudi, dok im se u ustima poèela skupljati slina. Takve su poslastice rijetko viðali posljednjih godina, a osobito zimi. Èak je i Ataroa bila primamljena mirisom hrane.- Pa èini se da tu ima dovoljno za sve - reèe ona.

- Ovo je samo za žene i djecu - reèe Ejla, a zatim uzme onu malo manju zdjelu koju je Džondalar upravo skidao s konja i postavi je pokraj prve. Podigla je poklopac i objavila: - Ovo je za muškarce.Iza ograde zaèu se žamor, a zažagorile su i žene koje su izišle iz zemunica. Ataroa je bila bijesna. - Kako to misliš, za muškarce?- Pa kad glavar nekog tabora objavi sveèanost u èast gostiju, to valjda znaèi da su svi pozvani? Mislila sam da si ti glavarica cijeloga logora pa da moram donijeti dovoljno za sve. Zar ti nisi glavarica svima?- Dakako da sam svima glavarica - planu Ataroa, koju je ovo zateklo bez rijeèi.- Ako još nisi spremna, mislim da bi ovo trebalo unijeti unutra, da se ne ohladi - reèe Ejla podižuæi veæu zdjelu i okreæuæi se prema S"Armuni. Džondalar podiže drugu.Ataroa se brzo snašla. - Pozvala sam vas da prenoæite kod mene - reèe ona.- Ali sigurno si zauzeta pripremama - reèe Ejla. - i ne želimsmetati glavarici ovog tabora. Bit æe bolje da ostanemo s OnomKoja Služi Majci - S"Armuna to prevede i doda - tako se to uvijekradi.Ejla se okrene, prišapnuvši Džondalaru - kreni prema S"Ar-muninoj zemunici.Dok ih je Ataroa gledala kako odlaze, njezino se lice iskrivi u nacereni izraz èistog zla i pretvori lik, koji bi mogao biti lijep, u zlu neljudsku karikaturu. Baš su glupi što su se vratili, pomisli ona, znajuæi da joj njihov povratak daje priliku koju je tražila: uništiti ih. Ali znala je i da æe morati pokušati uhvatiti ih kad ne paze. Razmislivši o tome, bila je zadovoljna što ih je pustila da odu sad sa SArmunom. Tako su joj se makli s puta. Trebalo joj je vremena da razmisli i razradi planove s Epadoom koja se još nije bila vratila.Za poèetak æe, meðutim, morati nastaviti tu sveèanost. Pozvala je jednu od žena, onu koja je imala djevojèicu i zatojoj bila jedna od miljenica, i rekla joj neka kaže ostalim ženama da pripreme hranu za sveèanost. - Neka bude dovoljno za sve - reèe glavarica - pa i muškarce u Oboru.Èinilo se da je žena iznenaðena, ali kimnula je i požurila. - Rekla bih da æe vam dobro doæi nešto vruæeg èaja - reèe S"Armuna, pokazavši Ejli i Džondalaru gdje æe spavati. Oèekivala je da æe Ataroa svaki èas dojuriti. Ali nakon što su u miru popili èaj, malo se opustila. Što dulje su Ejla i Džondalar bili ovdje, to je vjerojatnije bilo da æe moæi ostati.Ali dok se napetost brige i nagaðanja što æe Ataroa uèiniti povlaèila, na troje ljudi koji su sjedili oko ognjišta spustila se nelagodna šutnja. Nastojeæi da to ne bude upadljivo, Ejla je prouèavala ženu koja služi Majci. Lice joj je bilo neobièno iskrivljeno, a lijeva strana znatno razvijenija od desne, pa joj se uèini da S"Armuna možda èak ima teškoæa sa žvakanjem slabijom desnom stranom èeljusti. Žena se nije trudila sakriti tu nepravilnost i svoju je svjetlosmeðu kosu prošaranu sjedinama nosila dostojanstveno skupljenu na vrhu u glatku pundžu. Iz nekog neobjašnjivog razloga, Ejla osjeti da je starija žena privlaèi.Morala je primijetiti neku uzdržanost u njezinom ponašanju, i imala je dojam da S"Armunu zadržava neodluènost. Pogledavala je Džondalara kao da mu nešto želi reæi, ali ne zna kako poèeti, kao da pokušava naèeti tešku temu.Oslanjajuæi se na instinkt, Ejla progovori: - Džondalar mi je rekao da si poznavala njegovu majku - reèe ona. Baš sam se pitala gdje si tako dobro nauèila njegov jezik.Žena se pomalo iznenaðeno okrene gošæi. Njegov jezik, pomisli, znaèi ne i njezin? Ejla je gotovo osjetila šamankino naglo i pažljivo procjenjivanje, no uzvratila joj je jednako snažnim pogledom.- Da, poznavala sam Martonu i muškarca s kojim je bila sparena. - Èinilo se da želi reæi još, ali ušutjela je. Tišinu je razbio Džondalar, željan razgovora o svom domu i obitelji, osobito s nekim tko ih je poznavao.- Je li Jokonan bio voða Devete špilje kad si ti bila tamo? - upita Džondalar.- Ne, ali ne èudi me što je postao voðom.- Kažu da je Martona veæ bila suglavarica, poput mamuton-skih glavarica. Zato je, poslije Jokonanove smrti...- Zar je Jokonan mrtav? - uskoèi S"Armuna. Ejla primijeti njezino iznenaðenje i izraz koji je pokazivao nešto što je podsjeæalo na bol, ali se èinilo da se brzo vraæa k sebi. - To je moralo biti bolno za tvoju majku.- Sigurno je bilo, ali mislim da nije imala vremena za razmišljanje o tome i za predugo tugovanje. Svi su tražili od nje da bude

486 487 glavarica. Ne znam kada je upoznala Dalanara, ali kada se sparila s njim, veæ je nekoliko godina bila glavarica

Devete špilje. Zelandom mi je rekla da je bila blagoslovljena veæ prije sparivanja i nosila me, pa bi njihova veza trebala biti sretna, ali se razvezala nekoliko godina nakon što sam roðen i on je otišao. Ne znam što se dogodilo, ali tužne prièe i pjesme o njihovoj ljubavi još se prenose. Majku to pogaða.Sada ga je Ejla potaknula da nastavi. Jako ju je to zanimalo iako je bilo vidljivo da je i S"Armuna zainteresirana. - Opet se sparila i imala još djece, zar ne? Znam da si imao još jednoga brata.Džondalar nastavi, govoreæi S"Armuni. - Moj se brat Tonolan rodio na Vilomarovu ognjištu, a tamo se rodila i moja sestra Fo-lara. Mislim da je to bilo dobro sparivanje. Martona je vrlo sretna s njim, a i prema meni je bio dobar. Mnogo je putovao i išao u trgovaèke pothvate za moju majku. Ponekad me vodio sa sobom, a i Tonolana kad je dovoljno porastao. Neko sam vrijeme Viloma-ra držao èovjekom svoga ognjišta, sve dok nisam otišao živjeti s Dalanarom i bolje ga upoznao.Još uvijek sam blizak s njim iako je i Dalanar sa mnom uvijek lijepo postupao pa sam zavolio i njega. Ali svi ionakovole Dalanara. On je pronašao žilu kremena, upoznao se s Jerikom i osnovao vlastitu špilju. Oni imaju kæer Joplaju, moju blisku roðakinju.Ejli se uèini da ako je muškarac jednako odgovoran za nastanak novog života u ženi kao i sama žena, "roðakinja" kako je nazvao Joplaju, u stvari mora biti njegova sestra, barem jednako kao Folara. Nazvao ju je bliskom roðakinjom; ne znaèi li to da je to bliža veza nego ona s djecom majèine sestre ili djecom žena njezine braæe? Dok je ona razmišljala o Džondalarovoj rodbini, razgovor o Džondalarovoj majci se meðutim nastavio - ...a onda je mojamajka predala vodstvo Joharanu, iako ju je on nagovorio da ostane kao njegova savjetnica - govorio je Džondalar. - A kako si ti upoznala moju majku?S"Armuna je malo oklijevala i gledala u prazno, kao da se pred njom pokazuju slike prošlosti, a zatim poèela polako govoriti. - Bila sam tek nešto više od djevojèice kad su me tamo odveli. Brat moje majke bio je glavar i ja sam bila njegovo najmilije dijete, jedina djevojèica njegovih sestara. Kad je bio mlad, bio je na Putovanju i èuo o znamenitim zelandonijama. Kad mu se uèinilo da imam dar služiti Majku, poželio je da me tome poduèe najbolje. Odveo me u Devetu špilju, jer je vaša Zelandoni bila Prva meðu Onima Koji Služe Majci.- Èini se da je to naslijeðe Devete špilje i kad sam ja polazio na Putovanje, naša je Zelandoni upravo bila izabrana za Prvu. - reèe Džondalar- Znaš li bivše ime one koja je sada Prva? - upita S"Armuna.Džondalar se zbunjeno osmjehne, a Ejla pomisli kako joj jejasno zašto. - Poznavao sam je kao Zolenu.- Zolena? Nije li ona mlada za Prvu? Kad sam ja bila tamo onaje bila lijepa djevojèica.- Možda je mlada, ali je predana pozivu - reèe Džondalar.S"Armuna kimnu, i opet se vrati glavnoj temi. - Martona i jabile smo otprilike iste dobi, a ognjište njezine majke bilo je vrlo cijenjeno. Moj ujak i tvoja baka dogovorili su se da æu živjeti s njom. Ostao je samo dok se ja nisam smjestila. - S"Armunine oèi opet su gledale u daljinu, a onda se opet osmjehnula. - Martona i ja bile smo kao sestre. I bliže nego sestre, kao blizanke. Voljele smo iste stvari i sve smo dijelile. Ona je èak odluèila vježbati da bude zelandoni zajedno sa mnom.- Nisam to znao - reèe Džondalar. - Možda je tamo stekla svoje predvodnièke sposobnosti.- Možda, ali tada nismo razmišljale o glavarstvu. Jednostavno smo bile nerazdvojne, i jednostavno smo željele iste stvari... sve dok to nije postao problem. - S"Armuna se zaustavi.- Problem? - potakne je Ejla. - Zar je problem biti tako blizak s prijateljicom? - Pomišljala je na Degiju i kako je divno bilo imati prijateljicu, iako je kratko trajalo. Šteta što nije poznavala nekoga takvog dok je odrastala. Uba joj je bila kao sestra, ali koliko god ju je voljela, Uba je pripadala Plemenu. Koliko god bliske bile, neke stvari jednostavno nisu mogle razumjeti jedna o drugoj, stvari kao što je Ejlina uroðena radoznalost ili Ubina sjeæanja.- Da - reèe S"Armuna, gledajuæi mladu ženu i osjeæajuæi iznova njezin neobièni izgovor. - Problem je bio u tome što smose zaljubile u istog èovjeka. Mislim da nas je Jokonan volio obje.Jednom je spomenuo dvostruko sparivanje i mislim da bismoMartona i ja pristale, ali tada je stara Zelandoni umrla, a kada jeJokonan zatražio savjet od nove, ona mu je rekla da izabere Mar-tonu. Tada sam mislila da je to zato što je Martona bila tako lijepai što joj lice nije iskrivljeno, a danas mislim da je to možda bilo izato što joj je moj ujak rekao da želi da se vratim ovamo. Nisamostala na njihovom obredu, bila sam previše ljuta i tužna. Otišlasam brzo nakon što su mi rekli.- Sama si se vratila? - upita Džondalar. - Sama preko ledenjaka?- Da - reèe žena.

488 489 - Rijetke su žene koje idu na tako duga Putovanja, osobito bez pratnje. Bilo je to opasno i hrabro od tebe - reèe Džondalar.- Da, opasno. Gotovo sam upala u raspuklinu u ledenjaku, ali nisam sigurna da sam bila hrabra. Mislim da me bijes poticao. A kada sam se vratila, sve se promijenilo; dugo me nije bilo. Moja majka i ujna odselile su na sjever, gdje žive mnogi drugi S"Armu-najci, tamo su odselili i moji roðaci i braæa, a tamo je umrla i moja majka. I ujak mi je umro, a drugi èovjek je imenovan glavarom, stranac imenom Brugar. Nisam sigurna odakle je došao. U poèetku se èinio ugodan; nije bio lijep, no bio je na neki grubi naèin vrlo privlaèan, ali bio je okrutan i zloban.- Brugar... Brugar... - reèe Džondalar, sklopivši oèi i pokušavajuæi se sjetiti gdje je veæ èuo to ime. - Nije li on bio Ataroin muškarac?S"Armuna ustane, iznenada vrlo uzbuðena. - Hoæete li još èaja - upita ona. Ejla i Džondalar prihvatiše. Donijela im je svježi èaj pa natoèila i sebi, a prije nego što je opet sjela, ona progovori. -Još nikada nikome nisam rekla sve ovo.- Zašto nam sada govoriš? - upita Ejla.- Zato da shvatite. - Ona se okrene k Džondalaru. - Da Brugar je bio Ataroin drug. Èini se da je poèeo uvoditi male promjene brzo nakon što je izabran za voðu i poèeo je tako što je muškarce uèinio važnijima od žena. Poèeo je s malim stvarima. Žene su morale sjediti i èekati dok im ne dopuste da progovore. Žene nisu smjele dirati oružje. Na poèetku sve to nije izgledalo osobito ozbiljno, a muškarci su uživali u novoj moæi, ali kad je prva žena premlaæena na smrt za kaznu što je rekla što misli, ostali su poèeli shvaæati da su stvari ozbiljne. Dotad nisu znali što se dogaða i kako to promijeniti. Brugar je oslobodio ono najgore u muškarcima, imao je grupicu sljedbenika, a mislim da se ostali nisu usuðivali ne slijediti ga.- Odakle li mu samo takve ideje? - reèe Džondalar. Ejla se iznenada neèega sjeti: - Kako je taj Brugar izgledao?- Imao je snažne crte lica i grube, ali kad je htio znao je biti vrlo privlaèan.- Ima li u ovom podruèju mnogo ljudi iz Plemena, mislim, zbitoglavaca - upita Ejla.- Nekad je bilo, a sada ih nema više mnogo. Znatno ih je više na zapadu. Zašto?- A kako se S"Armunajci drže prema njima? Osobito prema onima miješanih duhova?- Pa ne drže ih nakazama, onako kao meðu Zelandoncima. Neki su muškarci èak uzimali zbitoglavke za družice i potomstvo se toleriralo, ali nisu predobro prihvaæeni ni s jedne ni s druge strane.- Što misliš je li Brugar mogao biti od miješanih duhova? - upita Ejla.- Zašto me sve to pitaš?- Zato jer mi se èini da je možda živio ili odrastao s onima koje vi zovete zbitoglavcima - reèe Ejla.- Zašto to misliš? - upita šamanka.- Zato što su stvari koje si opisala uobièajene u Plemenu.- Plemenu?- Tako zbitoglavci zovu sami sebe - objasni Ejla i poène nagaðati. - Ali ako je mogao govoriti tako dobro i biti èak i šarmantan, nije mogao oduvijek živjeti s njima. Vjerojatno se nije rodio kod njih, nego im se kasnije pridružio pa su ga, kao mješavinu vjerojatno jedva podnosili ili možda držali nakaznim. Pitam se je li stvarno shvatio njihove obièaje i vjerojatno je meðu njima bio stranac. Život mu je vjerojatno bio bijedan.S"Armuna je bila iznenaðena. Èudila se kako to da tako potpun stranac poput Ejle znade tako mnogo. - Za nekoga tko ga nikad nije upoznao, èini se da znaš mnogo o Brugaru.- Znaèi doista je bio od miješanih duhova? - reèe Džondalar.- Da. Ataroa mi je prièala o njegovoj prošlosti, koliko ju jeona poznavala. Èini se da je njegova mati bila prava mješavina,pola žena pola zbitoglavka; rodila ju je prava zbitoglavka - poèeS"Armuna prièati.Vjerojatno je bila dijete koje je izazvao neki muškarac od Drugih koji ju je silovao, pomisli Ejla, kao ona djevojèica na Saboru Plemena koju su obeæali Darku.- Djetinjstvo joj je moralo biti nesretno. Napustila je svoje pleme èim je malo odrasla, s muškarcem iz špilje ljudi koji žive zapadno od nas.

- Lozadunci? - upita Džondalar.- Da, mislim da se tako zovu. U svakom sluèaju, ubrzo nakon bijega rodila je djeèaka. To je bio Brugar - nastavi S"Armuna.- Brugar, ali ponekad su ga zvali i Brug? - upadne Ejla.- Kako si to znala?- Brug je moglo biti njegovo ime u Plemenu.- Muškarac s kojim je njegova majka pobjegla morao juje ponekad premlaæivati. Tko bi znao zašto? Neki su muškarcitakvi.- Žene Plemena odgajaju da to prihvate - reèe Ejla. - Muškar-

490 491 ci ne smiju udarati jedan drugog, ali smiju udariti ženu da je prisile na pokornost. Ne bi ih trebali mlatiti, ali neki to èine.S"Armuna kimne s razumijevanjem. - Dakle vjerojatno je Drugarova majka na poèetku mislila da tako mora biti kad ju je èovjek s kojim je živjela tukao, no to se moralo pogoršati. Takvi muškarci obièno postaju prenasilni i poèeo je tuæi i djeèaka. To ju je napokon natjeralo na odlazak. U svakom sluèaju, ona ga je povela sa sobom i pobjegla od svog muškarca, natrag svojima. - reèe S"Armuna.- A ako je njoj bilo teško rasti s Plemenom, njezinu je sinumoralo biti još teže, jer on èak nije bio ni prava mješavina - reèeEjla.-Ako se duhovi miješaju onako kako bismo to oèekivali, on bi morao biti tri puta više èovjek nego zbitoglavac - reèeS"Armuna.Ejla se sjeti svoga sina, Darka. Broud æe mu sigurno èiniti život teškim. Što æe biti ako postane poput Brugara. Ali Dark je prava mješavina i Uba ga voli, a Brun æe ga poduèavati. Brun ga je primio u Pleme dok je bio voða i Dark je bio dijete. On æe se pobrinuti da Dark nauèi kako se ponašati u Plemenu. Znam da æe moæi govoriti ako ga netko nauèi, ali mogao bi imati i sjeæanja. Bude li tako, mogao bi biti pravim pripadnikom Plemena uz nešto Brunove pomoæi.S"Armunu je jako zainteresirala tajnovita mlada žena. - Otkud znaš tako mnogo o zbitoglavcima - upita Ejlu.To je pitanje zateklo Ejlu. Nije bila oprezna kao što bi bila u razgovoru s Ataroom i nije bila spremna da to izbjegne. Zato je izbacila istinu iz sebe. - Oni su me odgojili - reèe ona. - Svi moji poginuli su u potresu i oni su me posvojili.- Tvoje je djetinjstvo sigurno bilo i teže nego Brugarovo - reèe S"Armuna.- Ne, mislim da je na neki naèin bilo i lakše. Nisu me držali nakaznim djetetom Plemena; jednostavno sam bila drukèija. Bila sam jedna od Drugih - tako nas zovu. Nisu od mene ništa oèekivali. Neke stvari koje sam radila bile su im tako èudne da nisu znali što bi pomislili, osim što sam sigurna da neki misle da sam malo tupa, jer nisamimala njihova sjeæanja. Ne kažem da je bilo lako rasti kod njih. Morala sam nauèiti njihov jezik i živjeti po njihovim obièajima. Teško sam se uklopila, ali imala sam sreæe. Iza i Kreb, koji su me odgojili, voljeli su me i znam da bez njih uopæe ne bih preživjela.Stvari koje je spomenula potaknule su u S"Armuni nova pitanja, ali sada nije bio pravi èas za to. - Dobro je što nisi miješana - reèe ona, znaèajnim pogledom gledajuæi Džondalara - osobitokad se spremaš upoznati sa Zelandoncima.Eja je vidjela taj pogled i shvatila je što to znaèi. Sjetila se kako je Džondalar bio reagirao kada je prvi put èuo tko ju je odgojio i njegovu još goru reakciju kada je doznao da je njezin sin bio miješanih duhova.- Kako znaš da se veæ nije upoznala s njima? - upitao jeDžondalar.S"Armuna zastane da razmisli. Odakle zna? Nasmiješila se.- Rekao si da idete kuæi, a ona je rekla "njegov jezik", ne "moj".- To ju je naglo podsjetilo. - Jezik! Naglasak! Sada znam odakle mi je zvuèao poznato. Brugar je govorio s takvim naglaskom! Ne tako jakim kao što je tvoj, iako ni svoj jezik nije govorio tako dobro kao što ti govoriš Džondalarov. Ali sigurno mu se takav govor ... naèin govora - jer to nije strani naglasak - razvio dok je živio sa

zbitoglavcima. U tvome glasu ima neèega što, sada kada sam ga èula, neæu nikada zaboraviti.Ejli je to bilo neugodno. Toliko se trudila govoriti pravilno, ali nikad nije nauèila izgovoriti neke glasove. Uglavnom joj je prestalo smetati kad bi to ljudi spominjali, ali S"Armuna je iz toga napravila važno pitanje.Šamanka je primijetila njezinu nelagodu. - Žao mi je, Ejla, nisam te htjela oneraspoložiti. Ti doista govoriš zelandonski vrlo dobro, vjerojatno i bolje nego ja, jer ja sam mnogo zaboravila. Ali to nije jednostavno strani izgovor. To je nešto drugo. Sigurna sam da veæina ljudi neæe ni primijetiti. Jednostavno, rekla si mi toliko toga o Brugaru, a to mi je pomoglo da shvatim Atarou.- Shvatiš Atarou? - upita Džondalar. - Rado bih znao kako netko može biti tako okrutan.- Nije uvijek bila tako zla. Kad sam se tek vratila poèela sam joj se diviti, a morala sam je i žaliti. Ali na svojje naèin ona bila pripremljena za Brugara kao rijetko koja žena.- Pripremljena? Èudno je to... Pripremljena za što?- Pripremljena za njegovu okrutnost - objasni S"Armuna.- Prema njoj su se ružno ponašali dok je bila dijete. Nikad nijeo tome mnogo govorila, ali znam da je mislila kako je njezinamati mrzi. Od nekoga drugog èula sam da ju je mati napustila,ili se barem tako mislilo. Otišla je i o njoj više nismo ništa èuli.Atarou je uzeo èovjek èija je žena pod vrlo sumnjivim okolnostima umrla raðajuæi, a umrlo je i dijete. Sumnje su poèele kadase pokazalo da on tuèe Atarou i da ju je uzeo i prije nego što jepostala ženom, ali se njome nitko nije htio optereæivati. Bilo je

492 493 nešto oko te njezine majke i neka pitanja o njezinu porijeklu, i na kraju je Ataroa ostala s njim i njegovom okrutnošæu. Napokon je taj èovjek umro, a neki ljudi iz njezina tabora dogovorili su da se ona spari s novim glavarom ovoga tabora.- Dogovorili bez njezinog pristanka?- Pa "potakli" su je da pristane i doveli su je da se upozna s Brugarom. Veæ sam rekla, on je znao biti vrlo šarmantan, a sigurna sam da je i ona njemu bila privlaèna.Džondalar potvrdi glavom. I sam je primijetio da Ataroa znade biti prilièno privlaèna.- Mislim da je jedva doèekala sparivanje - nastavi S"Armuna.- Osjetila je to kao priliku da poène sve iznova. A onda je otkrila da je èovjek kojem se pridružila još gori od onoga prije. S Brugarom je Užitke uvijek morala dijeliti zajedno s batinama i ponižavanjem i svime najgorim. Na neki naèin on ju je... ne usuðujem se reæi da ju je volio, ali mislim da je nešto osjeæao za nju. Samo što je bio tako... poremeæen. A ipak, samo mu se ona usuðivala prkositi, bez obzira na sve što joj je uèinio.S"Armuna zastane, protrese glavom i nastavi. - Brugar je bio snažan i volio je drugima nanositi bol, osobito ženama. Mislim da je doista uživao nanoseæi ženama bol. Rekla si da zbitoglavci ne dopuštaju ženama da udare muškarca, a muškarac smije udariti ženu. To bi moglo imati nekakve veze. Ali Brugaru se sviðao Ataroin prkos. Bila je dosta viša od njega, a i sama je prilièno snažna. Sviðao mu se izazov slamanja njezina otpora i oduševio bi se kad bi mu ona uzvratila udarce. To bi mu dalo izgovor da je istuèe, od èega bi se osjeæao moænijim.Ejla zadrhti sjetivši se ne tako razlièite situacije i na trenutak osjeti suæut i razumijevanje za glavaricu.- Time se razmetao pred drugim muškarcima, a oni su ga ipoticali na to ili su ga barem puštali da to radi - nastavi S"Armuna. - Što se više odupirala, to joj je gore stvari radio, sve dok sene bi slomila. Tada bi je poželio. Ponekad sam se doista pitala, bili se on umorio i prestao je tuæi da mu je ona popustila i predalase.Ejla razmisli. Kad se ona prestala odupirati, Broudu je dosadila.-Ali nekako, sumnjam - nastavi S"Armuna. - Kad je doživjela blagoslov i prestala se boriti s njim, nije se promijenio. Ona je bila njegova žena i što se njega ticalo, pripadala mu je. Mogao je s njom raditi što mu se prohtije.Ja nikad nisam bila Broudova družica, pomisli Ejla, pa mu Brun nije dopuštao da me tuèe nakon onoga prvog puta. Iako je to bilo njegovo pravo, ostatak Plemena mislio je da

je njegovo zanimanje za mene èudno i nisu ga poticali da nastavi.- Zar je Brugar nije prestao tuæi ni kada je bila trudna?- zgroženo upita Džondalar.- Ne, iako se èinilo da mu je drago što æe ona roditi dijete- objasni žena.I ja sam bila trudna, pomisli Ejla. Njezin i moj život imaju mnogo sliènosti.- Ataroa je dolazila k meni da je lijeèim - nastavila je S"Armuna, zatvorivši oèi i tresuæi glavom kao da želi potjerati sjeæanja.- Bilo je strašno to što joj je radio. Ne mogu to opisati. Modriceod udaraca još su bile najmanje zlo.- Zašto je to podnosila? - upita Džondalar.- Nije imala kamo otiæi. Nije imala rodbine ni prijatelja. Ljudi iz njezina tabora jasno su rekli da je ne žele natrag, a na poèetku je i sama bila preponosna da bi tamo otišla i priznala da je njezino sparivanje s glavarom završilo tako loše. Na neki sam je naèin razumjela - reèe S"Armuna. - Mene nitko nije tukao, iako je Brugar jednom pokušao, ali i sama sam bila uvjerena da nemam kamo otiæi, iako imam roðaka. Ali ja sam Ona Koja Služi Majci i nisam mogla priznati kako su stvari loše krenule. Izgledalo bi da sam ja neuspješna.Džondalar kimne s razumijevanjem. I sam je jednom o sebi pomislio da je neuspješan. Bacio je pogled na Ejlu i osjetio kako ga ljubav grije.- Ataroa je mrzila Brugara - nastavi S"Armuna - ali na neki èudan naèin mislim da ga je i voljela. Pitala sam se je li to možda zato što æe je nakon boli uzeti i, ako veæ ne voljeti i dati joj Užitak, barem joj dati dojam da ježeljena. Možda je iz njegove okrutnosti nauèila uzimati neki nastrani oblik Užitka. Sada više ne želi nikoga. Sada siUžitak izaziva nanoseæi bol muškarcima. Njezino se uzbuðenje vidi kad to radi.- Gotovo bih je mogao požaliti - reèe Džondalar.- Možeš je žaliti, ako hoæeš, ali joj nikad nemoj vjerovati- reèe šamanka. - Ona je luda, opsjednuta nekim velikim zlom.Ne znam možeš li to razumjeti? Je li te ikada obuzeo takav bijesda te razum napustio?Džondalarove se oèi razrogaèe i on osjeti potrebu da glavom potvrdi kako je razumio. Osjetio je takav bijes. Jednomje udarao èovjeka dok se taj nije onesvijestio, a ni tada nije mogao prestati.

494 495 - A Ataroa kao da je cijelo vrijeme ispunjena takvim bijesom.Ne pokazuje ga uvijek - èak ga znade i prilièno dobro skrivati- ali su joj misli i osjeæaji tako puni toga zlog bijesa da više nijesposobna misliti i osjeæati kao obièni ljudi. Ona više nije ljudskobiæe - objasni šamanka.Pa mora imati neki ljudski osjeæaj - reèe Džondalar.- Sjeæaš li se onoga sprovoda kratko nakon što si došao ovamo?- Da bilo je troje mladih. Dva muškarca, a za treæe nisam bio siguran, iako su bili jednako odjeveni. Pitao sam se što je izazvalo njihovu smrt. Bili su tako mladi...- Ataroa je izazvala njihovu smrt - reèe S"Armuna. - A ono za koje nisi bio siguran? To je bilo njezino roðeno dijete.Zaèuo se neki zvuk i oni se svi okrenuše prema ulazu u S"Ar-muninu zemunicu. 31N a ulazu u zemunicu stajala je mlada žena i uznemireno gledala unutra. Džondalar odmah primijeti da je vrlo mlada, tek nešto starija od djevojèice; Ejla primijeti da je veæ u poodmaklom stupnju trudnoæe.- Što je, Kavoa? - upita S"Armuna.- Vratila se Epadoa i njezine vuèice i Ataroa vièe na njih.- Hvala što si mi rekla - reèe S"Armuna i okrene se gostima.- Zidovi ove zemunice tako su debeli da se kroz njih ništa ne èuje. Mogli bismo iziæi.Požurili su van, pokraj mlade trudnice koja se pokuša povuæi da im napravi prolaz. Ejla joj se nasmiješi: -Još malo

pa gotovo?- reèe ona na s"armunajskom.Kavoa se nervozno nasmiješi i spusti pogled.Ejli se uèini da je preplašena i nesretna, što je za buduæu majku bilo neobièno, ali, opet, pomislila je, mnoge žene su pomalo nervozne kad nose prvo dijete. Èim su izišli iz zemunice zaèuli su Atarou.-... mi reæi gdje su prenoæili. Propustila si svoju priliku. Nisi ti nikakva Vuèica ako ne znaš slijediti trag - rugala seglavarica.Epadoa je stajala stisnuvši usne, a bijes joj se dizao iz oèiju, ali nije odgovorila. Oko njih, ali ne preblizu, poèele su se okupljati druge žene, ali žena u vuèjem krznu primijetila je da veæina gleda na drugu stranu. Pogledala je što im je privuklo pozornost i iznenadila se vidjevši da prema njima dolazi plavokosa žena, a za njom ide visoki muškarac.Nikad prije nije vidjela da se neki muškarac vratio nakon što bi uspio otiæi.- Što vi radite ovdje - pobjegne Epadoi.- Rekla sam ti. Propustila si svoju priliku - naruga joj se Ataroa. - Sami su se vratili.- Zašto ne bismo? - reèe Ejla. - Zar nismo pozvani na sveèanost? - S"Armuna to prevede.- Sveèanost još nije pripremljena. Noæas - reèe Ataroa svojim gostima, kratko ih otpuštajuæi, a zatim se obrati svojoj glavnoj Vuèici. - Uði, Epadoa. Želim ti nešto reæi. - Okrenula je svima leða i ušla u nastambu. Epadoase namrštena èela zagleda u Ejlu, a zatim uðe za glavaricom.

496 497 Kad su ove otišle, Ejla pomalo zabrinuto pogleda u polje. Znala je da Epadoa i njezine žene love konje. Laknulo joj je kad je na drugom kraju polja vidjela Njisku i Trkaèa kako pasu travu.Okrenula se i pogledom pretražila šumu i grmlje na drugoj padini izvan tabora. Rado bi vidjela Vuka, ali joj je bilo i drago što ga ne vidi. Htjela je da zvijer ostane u sigurnom zaklonu, ali namjerno je neko vrijeme ostala na otvorenom gledajuæi prema njemu i nadajuæi se da on vidi nju.Dok su se vraæali u S"Armunin stan, Džondalar se sjeti neèega što je ona rekla i što je potaklo njegovu radoznalost.- Kako si postigla da te Brugar ne dira? - upita on. - Rekla si da te jedanput pokušao tuæi kako je tukao druge žene; kako si ga zaustavila?Starija se žena zaustavi i prodorno pogleda mladog èovjeka i ženu pokraj njega. Ejla osjeti njezinu neodluènost i imala je dojam da ih šamanka procjenjuje i razmišlja koliko im može reæi.- Podnosio me, jer sam vidarica - uvijek me spominjao kaoženu s ljekarijama - reèe S"Armuna - ali i više od toga bojao sesvijeta duhova.To što je rekla potaklo je u Ejli mnoga pitanja. - Vidarice imaju visok položaj u Plemenu - reèe ona - ali one su samo vidarice, one samo lijeèe. Mog-uri se bave opæenjem s duhovima.- Možda s duhovima koje poznaju zbitoglavci, ali Brugar sebojao Majke. Mislim da je mislio da Ona zna kakvo je zlo èinio imislim da se bojao njezine osvete. Kad sam mu pokazala da mogu prizvati njezinu moæ, više mi nije dosaðivao - reèe S"Armuna.- Ti možeš prizvati Njezinu moæ? Kako? - upita Džondalar.S"Armuna posegne u svoju košulju i izvuèe mali kipiæ žene,visok širinu dlana. Ejla i Džondalar veæ su viðali takve predmete, obièno izrezbarene od bjelokosti, kosti ili drveta. Džondalar ih je vidio i od kamena, pažljivo i s mnogo ljubavi isklesane samo kamenim oruðem. Bili su to kipiæi Majke kakve su svi ljudi, osim onih iz Plemena, koje je dosad upoznao, od Lovaca na mamute na istoku, do Džondalarovih sunarodnjaka na zapadu, izraðivali da bi prikazali svoje viðenje Njezina lika.Neke od tih figurica bile su prilièno grube, druge su bile osobito fino izraðene, neke su bile vrlo skladni prikazi krupnih zrelih žena, osim što su imale neke apstraktne elemente. Veæina ih je naglašavala atribute plodnoga majèinstva - velike grudi, pune trbuhe, široke kukove - i namjerno potiskivala ostale osobine. Èesto su ruke bile samo naznaèene ili bi noge završile šiljkom umjesto stopalima, kako bi se kip moglo zabiti u zemlju. I bez iznimke,nije bilo crta lica. Te figurice nisu bile zamišljene kao pri- kaz neke odreðene žene, a nijedan klesar nije, dakako, mogao znati kako izgleda lice Velike Majke Zemlje. Ponekad bi lice ostavili prazno ili bi ga oznaèili zagonetnim znacima, ponekad se kosa uoblièavala oko cijele glave,pokrivajuæi lice.

Jedini portret ženskog lica koji je itko od njih ikad vidio bio je nježni i dragi prikaz Ejle što ga je Džondalar napravio dok su bili sami u njezinoj Dolini, ubrzo nakon što su se upoznali. On nije ni namjeravao napraviti Majèinlik, napravio je tu figuricu zato što se zaljubio u Ejlu i htio uhvatiti njezin duh. Ali kad je završio, shvatio je koliku moæ kip može nositi. Bojao se da bi joj to moglo nanijeti kakvo zlo, osobito ako se kada naðe u rukama nekoga tko bi njome htio vladati. Nije se usuðivao èak ni uništiti taj predmet, jer se bojao da bi joj to moglo nanijeti kakvo zlo. Zato je odluèio da æe joj ga dati, pa neka ga sama èuva. Ejla je voljela mali kipiæ žene s licem koje je imalo sliènosti s njezinim, i to zato što ga je Džondalar napravio. Nikad nije pomišljala da bi se u njemu mogla skrivati neka moæ; jednostavno je mislila da je lijep.Iako su figurice Majke obièno držali lijepima, nisu to bile djevojke zrele za udaju koje bi odgovarale nekakvim muškim uzorima ljepote. Bili su to simbolièni prikazi Žene, njezine sposobnosti da stvori i ostvari život u svome tijelu i da ga prehrani svojom punoæom, pa su po analogiji predstavljali Veliku Majku Zemlju koja je sve živo stvorila iz svoga Tijela i hranila svu svoju djecu svojim èudesnim obiljem. Ti su kipiæi takoðer bili dom Velikoj Majci Svih Živih, èiji je duh mogao uzeti bilo koji oblik.Ali ovaj kipiæ Majke bio je poseban. S"Armuna ga pruži Džon-dalaru. - Reci mi, od èega je napravljen? - reèe ona.Džondalar je okretao kipiæ u rukama i pažljivo ga pregledavao. Imao je teške grudi i široke bokove, ruke su bile samo naznaèene, do laktova, a noge skraæene, i iako je frizura bila stilizirana, nije bilo lica. Ni oblikom ni velièinom ta se figurica nije jako razlikovala od mnogih koje je vidio, ali neobièna je bila tvar od koje je bila naèinjena. Boja je bila jednolièno tamna. Nije je uspio zagrepsti noktom. Kipiæ nije bio napravljen ni od drveta, ni od kosti, ni od bjelokosti, ni od rogova. Bio je tvrd kao kamen, ali gladak, bez tragova nekog rezbarenja. Nije to bio ni jedan njemu poznati kamen.Pogledao je S"Armunu zbunjenim pogledom. - Nikad nisam vidio ništa takvo - reèe.Džondalar pruži kipiæ Ejli, a ona se naježi èim ga je dodirnuta. Trebala sam uzeti svoj krzneni ogrtaè, reèe ona u sebi, ali morala je priznati da se nije naježila samo od hladnoæe.

498 499 - Ova je muna najprije bila prah zemlje - ustvrdi žena.- Prah? Zemlja? - reèe Ejla - Ali ovo je kamen!- Sada jest. Pretvorila se u kamen.- Ti si je pretvorila u kamen? Kako možeš pretvoriti zemlju u kamen? - reèe Džondalar pun nevjerice.Žena se nasmiješi - Ako vam kažem, hoæete li povjerovati u moju moæ?- Ako me uspiješ uvjeriti - odvrati on.- Reæi æu vam, ali vas neæu pokušavati uvjeriti. Morat æete se uvjeriti sami. Poèela sam od tvrde, suhe gline s ruba rijeke i razmrvila sam je u prah. Zatim sam u to umiješala vodu. - S"Ar-muna malo zastane, pitajuæi sebi li trebala reæi još. Odluèila je da zasad ne bi. - Kad je postiglo pravu gustoæu, oblikovala sam kipiæ. Vatra i vruæi zrak pretvorili su ga u kamen - reèe žena, gledajuæi što æe na to dvoje mladih stranaca, hoæe li pokazati nevje-ricu ili biti zadivljeni, hoæe li sumnjati ili æe joj vjerovati.Muškarac zatvori oèi pokušavajuæi se prisjetiti neèega. - Sjeæam se da sam èuo... od nekog Lozadunca, èini mi se...nešto o nekim kipiæima Majke napravljenima od blata.S"Armuna se nasmiješi. - Da, moglo bi se reæi da radimo mune od blata. Izraðujemo i životinje, kada moramo prizivati njihove duhove; mnoge razne životinje, medvjede, lavove, mamute, nosoroge, konje, što god poželimo. Aliod blata su samo dok ih oblikujemo. Kipiæ napravljen od zemljinoga praha pomiješanog s vodom otopit æe se, èak iako se stvrdnuo, opet u vodi i pretvoriti opet u prah, ali kada ga se oživi Njezinim svetim plamenom, zauvijek se promijeni. Prolazak kroz Majèinu vruæinu uèini kipiæe tvrdima kao kamen. Živuæi duh vatre èini ih trajnima.U ženinim oèima Ejla je vidjela vatru oduševljenja i to ju je podsjetilo na Džondalarove ushite kada je radio na prvom bacaèu kopalja. Shvatila je da S"Armuna iznova proživljava ushit otkriæa i to ju je uvjerilo.- Krute su, kruæe i od kremena - nastavi žena. - Sama nam jeMajka pokazala da ih se može slomiti, ali voda ih neæe promijeniti. Muna od blata koja je prošla kroz Njezinu živu vatru može ostati vani na kiši i snijegu, može se i natapati u vodi, a nikad seneæe otopiti.- Ti doista imaš vlast nad nekim moæima Majke - reèe Ejla.Žena se kratko predomišljala, a zatim upita - Želite li vidjeti?- O da, htjela bih - reèe Ejla istodobno kad je i Džondalar odgovorio - da, jako bi me zanimalo.

- Onda doðite, pokazat æu vam.

- Da uzmem ogrtaè? - upita Ejla.- Dakako - reèe S"Armuna. - Svima æe nam trebati topla odjeæa, iako bi, da sada imamo Sveèanost vatre, ako se približiš, bilo tako vruæe da ti ni na ovako hladan dan ne bi trebala krzna. Sve je gotovo potpuno spremno. Poèeli bismo sveèanost i zapalili vatre veæ veèeras, ali za to je potrebno vrijeme i prava koncentracija. Èekat æemo do sutra. Veèeras imamo drugu važnu sveèanost.S"Armuna na trenutak ušuti i sklopi oèi, kao da sluša ili razmišlja o neèemu èega se iznenada sjetila. - Da, vrlo važnu sveèanost - ponovi ona gledajuæu u Ejlu. Zna li ona kakve joj opasnosti prijete, pitala se šamanka. Ako je ona ono što ja mislim da jest, sigurno zna.Sišli su u njezinu zemunicu i navukli vanjsku odjeæu. Ejla primijeti da mlade žene više nema. S"Armuna ih povedeiza zemunice, prema drugom kraju naselja, gdje je skupina žena radila oko prilièno skromne konstrukcije koja je podsjeæala na malu zemunicu s kosim krovom. Žene su donosile sušenu balegu, drva i kosti i Ejla shvati da je to gorivo za vatru. Prepoznala je mladu trudnicu i osmjehnula joj se, a ova joj je stidljivo uzvratila.S"Armuna proðe kroz niski ulaz u malu graðevinu spustivši glavu, a zatim se okrene i znakom pozove goste koji suzastali, ne znajuæi oèekuje li se od njih da poðu za njom. Unutra je ognjište u kojemu su plamièci lizali oko zažarenog ugljena, održavalo prilièno toplim mali ponešto kružni ulazni prostor. Naslagane kosti, drva i balega popunjavali su gotovo cijelu lijevu polovicu prostora. Uz desni zaobljeni zid bilo je nekoliko grubih polica od ravnihramenih i zdjeliènih kostiju mamuta podignutih na naslagano kamenje, gdje je stajalo mnogo malih predmeta.Prišli su bliže i iznenadili se vidjevši da su to kipiæi oblikovani od vlažne gline koji se tu suše. Neke od figurica prikazivale su ženu, Majèin lik, a neke nisu bile cijele nego su imale samo prepoznatljive dijelove žena, donji dio tijela, s nogama primjerice, ili grudi. Na drugim su policama bile životinje; ni one nisu sve bile cijele. Bilo je lavljihglava, medvjeðih glava i prepoznatljivih oblika mamuta s visokim èelima, grbavim ramenima i kosim leðima.Na kipiæima se vidjelo da su ih izradili razni ljudi; neki su bili prilièno sirovi, napravljeni s malo umjetnièke vještine, a drugi su bili produhovljeni u zamisli i dobro napravljeni. Iako ni Ejla ni Džondalar nisu razumjeli zašto su oni koji su ih izradili neke dijelove oblikovali tako kako jesu, znali su da je svaki kipiæ upravo potaknut nekim posebnim razlogom ili osjeæajem.

500 501 Nasuprot ulazu bio je manji otvor koji je vodio prema zatvorenom prostoru unutar zgrade, a bio je obložen lesnatomzemljom s obronaka. Osim što se otvarao na stranu, sve je drugo podsjeæalo Ejlu na veliku zemljanu peænicu, onakvu kakvu su ukopavali u zemlju, zagrijavali vruæim kamenjem i u njoj kuhali hranu, ali odmah je osjetila da se u ovoj peænici nikad nije pekla hrana.Prišavši da vidi što je unutra, vidjela je u drugom prostoru ognjište.Komadiæi izgorjelog materijala u pepelu pokazali su da su tu kao gorivo upotrebljavali kosti, a pogledavši izbliza prepoznala je da je to zemljano ognjište slièno onima kakva su imali Mamu-tonci, ali još dublje. Ejla se ogledavala tražeæi gdje je ulaz za zrak. Da bi kosti gorjele bila je potrebna vrlo vruæa vatra, za što je trebalo natjerati zrak. Mamutonska ognjišta dobivala su zrak kroz prokopane rovove gdje bi stalni vjetar stvarao propuh, a prolaz zraka regulirao se zatvaranjem. Džondalar je pregledavao drugi prostor i došao do sliènog zakljuèka; vidjevši boju i tvrdoæu zidova, shvatio je da su se ovdje održavale vrlo vruæe vatre vrlo dugo vremena. Nagaðao je da mali glinenipredmeti na policama èekaju isti postupak.Bio je u pravu kada je rekao da nikada nije vidio ništa slièno Majèinoj figurici koja mu je S"Armuna pokazala.Kipiæ koji je ta žena napravila nije nastao mijenjanjem - rez-barenjem ili klesanjem i glaèanjem - nekog materijala koji je prirodno nastao. Bio je napravljen od keramike, vatrom obraðene gline, i bio je to prvi materijal koji je nastao radom ljudskih ruku i zamišljanjem ljudskog razuma. Soba za grijanje nije bila peænica, bila je to keramièarska peæ.A prva keramièarska peæ na svijetu nije izumljena zato da bi se u njoj izraðivale korisne vodootporne posude. Dugoprije lonèarstva vatrom su se u nepromoèivu tvrdoæu oblikovale male karamièke skulpturice. Kipiæi koje su vidjeli na policama podsjeæali su na ljudska biæa i životinje, ali prikazi žena - nisu radili muškarce, nego samo žene - i ostalih živih biæa nisu bili ni zamišljeni kao stvarni portreti. Bili su simboli - metafore zamišljene da predstave višeod onoga što pokazuju i da naznaèe analogiju i duhovnu sliènost. Bili su umjetnine; umjetnost je pritom bila starija od korisnosti.

Džondalar pokaže prostor u kojem æe se grijati i upita šaman-ku: - Je li ovo mjesto gdje gori Majèina sveta vatra? - Bila je to jednako toliko tvrdnja koliko i pitanje. S"Armuna kimne, znajuæi da joj on sada vjeruje. Ejla je to shvaæala i prije nego što je vidjela; muškarcu je trebalo malo duže.Ejli je bilo drago kad ih je S"Armuna izvela van. Možda od vruæine u malom prostoru ili od glinenih predmeta ili od neèega treæeg, poèela se osjeæati prilièno neugodno. Imala je dojam da bi unutra moglo biti opasno.- Kako si to otkrila? - upita Džondalar, mahnuvši rukom da pokaže cijeli sklop peæi i keramièkih predmeta.- Majka me do toga dovela - reèe žena.- Sigurno, ali kako? - upita on ponovo.S"Armuna se osmjehne njegovoj upornosti. Manoninu sinu je bilo i primjereno da želi znati što više. - Prvi put mi je palo na pamet kad smo gradili zemunicu - reèe ona. - Znaš li kako ih gradimo?- Mislim da znam. Vaše su sliène Mamutonskima, a mi smopomagali Talutu i ostalima kada su proširivali Lavlji tabor - reèeDžondalar. - Poèeli su s okvirom od mamutovih kostiju, a prekotoga stavili su debelo pleteno vrbovo pruæe, pa još jedan sloj trave i trske, a zatim sloj busenja i preko svega debeli pokrov od rijeène gline koja bi se jako stvrdnula kad se osuši.- Otprilike to i mi radimo - reèe S"Armuna. - I baš kad smo dodavali taj zadnji sloj gline Majka mi je otkrilaprvi dio svoje Tajne. Završavali smo, ali veæ se smraèivalo, pa smo naložili veliku vatru. Glina se zgusnula i dio toga sluèajno je pao u vatru. Bila je to vruæa vatra u kojoj je gorjelo mnogo kostiju i održavali smo je veæi dio noæi. Ujutro mi je Brugar rekao da oèistim ognjište, a u njemu sam našla nešto te gline koja se stvrdnula. Osobito sam zapazila jedan komadiæ koji je slièio lavu.- Ejlin zaštitni totem je lav - dometne Džondalar.Šamanka baci pogled na Ejlu, a zatim kimne gotovo neprimjetno i nastavi. - Kada sam otkrila da se ta figurica ne otapa u vodi, pokušala sam ih napraviti još. Trebalo je mnogo pokušaja i drugih znakova koje mi je Majka slala, dok to napokon nisam razradila.- Zašto nam objašnjavaš svoje tajne? Želiš nam pokazati svojumoæ? - upita Ejla.To je pitanje bilo tako izravno da je zateklo S"Armunu nespremnu, ali ipak se osmjehnula. - Nemoj misliti da ti pokazujem sve svoje tajne. Pokazujem ti samo ono vidljivo. I Brugar je mislio da zna moje tajne, ali brzo je morao shvatiti.- Ali sigurno je Brugar znao za tvoje pokuse - reèe Ejla. - Nemožeš naložiti veliku vatru, a da to ne doznaju svi. Kako si uspje-

502 503 la saèuvati tajne od njega? - U poèetku mu je bilo svejedno što radim, dok god sam sama nabavljala gorivo, sve dok nije vidio neke rezultate. Tada je pomislio da æe i sam moæi napraviti kipiæe, ali nije znao sve što mi je Majka otkrila. - Osmijeh One Koja Služi pokazivao je njezinu zadovoljštinu i pobjedu. - Majka je ljutito odbila njegove pokušaje. Drugarovi su se kipiæi raspadali uz veliku buku i pucali u mnogo komadiæa kad bi ih pokušao staviti u vatru. Velika Majka odbijala ih je tako brzo da su znali nanijeti bolne ozljede onima koji bi se našli u blizini. Nakontoga se Bru-gar uplašio moje moæi i prestao pokušavati nametnuti mi svoju vlast.Ejla je lako mogla zamisliti kako je unutra kada komadiæi usijane gline lete svuda uokolo velikom brzinom. -Ali to nam još uvijek ne objašnjava zašto nam govoriš toliko o svojim moæima. Moguæe je da bi netko drugi, tko poznaje Majku i njezine obièaje, mogao nauèiti tvoje tajne.S"Armuna kimne. Zapravo je to i oèekivala od te žene i veæ je zakljuèila da æe biti najbolje da prema njoj postupi potpuno otvoreno. - Tako je. Imam ja razloga. Trebam vašu pomoæ. Ovom èarolijom Majka mi je dala veliku moæ inad Ataroom. Ona se boji mojih èarolija, ali ona je goropadna i nepredvidiva, i sigurna sam da æe jednoga dana nadvladati svoj strah. Tada æe me ubiti. - Žena pogleda Džondalara. - Moja smrt neæe biti jako važna, osim meni. Više se bojim za ostale, za cijeli ovaj Tabor. Kada si govorio kako je Martona prenijela vodstvo na svoga sina, to mepodsjetilo kako su loše stvari ovdje krenule. Znam da Ataroa nikad ne bi dobrovoljno predala vlast pa se bojim da kad njoj proðe rok, ovoga Tabora više neæe biti.- Zašto si tako sigurna? Ako je tako nepredvidiva, zar se ne bi isto tako mogla i zamoriti od svega toga? -

upita Džondalar.- Sigurna sam, jer je veæ ubila jednu od osoba kojima bi mogla prenijeti svoj položaj, svoje vlastito dijete.- Ubila je svoje dijete?! - reèe Džondalar. - Kad si rekla da je Ataroa izazvala smrt onih troje mladih, mislio sam da je to bila nesreæa.- Nije to bila nesreæa. Ataroa ih je otrovala, iako to neæe priznati.- Otrovala roðeno dijete! Kako bi netko mogao ubiti vlastito dijete? reèe Džondalar. - I zašto?- Zašto? Zato što su se urotili da pomognu prijateljici. Kavoi, mladoj ženi koju ste vidjeli. Voljela je jednoga muškarca i namjeravala je pobjeæi s njim. I njezin brat im je pokušavao pomoæi. Svi su uhvaæeni. Ataroa je poštedjela Kavou samo zato što je trudna, ali je zaprijetila da æe ih oboje ubiti ako dijete bude djeèak.- Nije ni èudo što izgleda tako nesretna i preplašena - reèeEjla.-1 ja sam za to odgovorna - reèe S"Armuna, a dok je to govorila potpuno je problijedila.- Ti! Što si ti imala protiv tih mladih? - reèe Džondalar.- Nisam imala ništa protiv njih. Ataroino dijete bilo je moje posvojèe, gotovo kao moje dijete. Žao mi je Kavoe i boli me to, ali ja sam odgovorna za njihove smrti kao da sam im sama dala otrov. Da nije bilo mene, Ataroane bi znala gdje æe naæi otrov i kako ga upotrijebiti.Oboje su vidjeli da je žena u velikim mukama, iako se uspješno borila s tim.- Ali ubiti vlastito dijete - reèe Ejla, tresuæi glavom, kao da želi s nje otresti tu pomisao. I sama ju je pomisao ispunjavala užasom. - Kako je mogla?- Ne znam. Reæi æu ti što znam, ali to je duga prièa. Bolje da poðemo do moje zemunice - predloži S"Armuna, ogledavajuæi se. Nije htjela govoriti o Ataroi na tako prometnom mjestu.Ejla i Džondalar poðoše za njom u njezinu zemunicu, skinu-še vanjsku odjeæu i stadoše uz vatru, dok je starija žena dodavala drva i stavljala kamenje za èaj. Kad su sjeli s toplim napitkom, S"Armuna zastane da prikupi svoje misli.- Teško je reæi kako je sve poèelo; vjerojatno kada su se pojavili nesporazumi izmeðu Ataroe i Brugara, ali nije sve u tome.Èak i kada je Ataroa veæ bila u visokoj trudnoæi, Brugar ju je nastavio tuæi. Kada je išla raðati nije me pozvala. Shvatila sam totek kada sam èula kako vièe od boli. Otišla sam tamo, ali on menije pustio da joj pomognem dok raða. Nije to bio lagan poroðaj,a on nikome nije dopustio da joj pomogne. Sigurna sam da juje htio gledati kako se muèi. Èini se da se dijete rodilo s nekommanom. Rekla bih da je to izazvano svim onim batinama koje jedobila od njega, a iako se to nije odmah vidjelo, ubrzo se pokazalo da je kralježnica tog djeteta savijena i slaba. Nikad mi nisudopustili da pregledam dijete pa ne mogu biti sigurna, ali moždaje bilo i drugih problema - reèe S"Armuna.-Je li to bio djeèak ili djevojèica - upita Džondalar, jer to nije bilo objašnjeno.- Ne znam - priznala je S"Armuna.- Ne razumijem. Kako možeš ne znati? - reèe Ejla.- Nitko nije znao, osim Brugara i Ataroe, a oni su to, zbog

504 505 neèega, èuvali u tajnosti. Èak ni u djetinjstvu djetetu nije bilo dopušteno da se pojavi bez odjeæe, kao veæini drugih beba i male djece, a izabrali su i ime koje nije ni muško ni žensko. Dijete je nazvano Omel - objasni žena.- Zar dijete nikad nije reklo? - upita Ejla.- Ne. èuvalo je tajnu. Mislim da im je Brugar zaprijetio teškim posljedicama za oboje ako se djetetov spol ikada objavi - reèe S"Armuna.-Ali moralo je biti naznaka, osobito kad je dijete poraslo. Leš je bio velik kao odrasla osoba - reèe Džondalar.- Mogao je biti muško i kasniti u razvoju, ali Omel se nije bri-jao, a nije se vidjelo ima li grudi. Široka odjeæa pokrivala je tijelo. Za ženu bi bilo prilièno visoko, usprkos savijenoj kralježnici, a prilièno mršavo. Moglo je

to biti zbog slabosti, ali i Ataroa je vrlo visoka, a zapažala se i stanovita profinjenost koju muškarci uglavnom nemaju.- Zar nisi imala neki dojam, kad je dijete raslo uz tebe? - upita Ejla.Dobro zapaža ta žena, pomisli S"Armuna i kinine. - U sebi sam uvijek mislila da je Omel djevojèica, ali mogla je tobiti moja želja. Brugaru se sviðalo kad su ljudi mislili da je djeèak.- Vjerojatno si dobro procijenila Brugara - reèe Ejla. - U Plemenu svaki muškarac želi da mu družica raða sinove. Ako nema bar jednog sina ne smatra se pravim muškarcem, jer to onda znaèi da je njegov totem slab. Ako jedijete bilo žensko, Brugar je možda pokušavao prikriti da je njegova družica rodila djevojèicu - objasni Ejla i zastane, razmišljajuæi o drugoj moguænosti. - Ali obièno nakaznu djecu odnesu i izlože u divljini. Moglo je biti da se dijete rodilo s nekim nedostatkom, a osobito ako je bilo djeèak koji neæe moæi nauèiti lovaèke vještine koje se zahtijevaju od muškarca, Brugar je to možda želio sakriti.- Nije lako protumaèiti njegove porive, ali koji god bili, Ataroa ga je slijedila.- Ali kako su umrli? - upita Džondalar.- Èudna je to i složena prièa - reèe S"Armuna, ne dajuæi se požurivati. - Usprkos svim problemima i tajnovitosti, to je dijete postalo Brugarov mezimac. Omel je jedina osoba koju nikada nije tukao i kojoj nikada nije pokušao nanijeti bol. To me veselilo, ali èesto sam se pitala zašto.-Je li možda pomišljao da je nakaznost izazvao time što je toliko tukao Atarou dok je bila trudna - upita Džondalar. - Možda se sada pokušavao iskupiti za to?

- Možda, ali Brugar je okrivljavao Atarou. Èesto joj je govorio da je nesposobna žena koja ne može roditi savršeno dijete. Tada bi se naljutio i tukao bi je. A te batine više nisu bile predigra za Užitke s njom. Zanemario je Atarou, a dijete je preplavljivao znacima pažnje. Dijete se poèelo prema Ataroi ponašati jednako kao on, pa se žena osjetila još napuštenijom i postala ljubomorna na vlastito dijete, ljubomorna na pažnju koju je Brugar pokazivao djetetu, i još više na to što mu je dijete to uzvraæalo ljubavlju.- To joj sigurno bilo teško podnijeti - reèe Ejla.- Da, Brugar je tako otkrio novi naèin kako æe Ataroi nanijeti bol, ali nije samo ona trpjela zbog njega - nastavi S"Armuna. - S vremenom je svim ženama bilo sve gore i gore, kako zbog Brugara, tako i zbog drugih muškaraca. Ponekad su tukli i muškarce koji su se usudili tome usprotiviti ili bi ih protjerali. Napokon, kada je jednom Ataroa prošla sa slomljenom rukom i nekoliko slomljenih rebara, jer je po njoj skakao i tukao je, pobunila se. Zaklela se da æe ga ubiti i molila me da joj dadem nešto èime æe to uèiniti.

- I jesi li? - upita Džondalar koji nije mogao obuzdati svoju radoznalost.- Džondalare, Ona Koja služi Majci nauèi mnoge tajne, a èesto su to opasne tajne, osobito one koje je nauèila sa zelandonija-ma - objasni mu S"Armuna. -Ali one koje su primljene u Majèino bratstvo moraju prisegnutina Svete špilje i Najstarije legende da te tajne neæe biti zlorabljene. Tko Služi Majci odrièe se imena i identiteta i uzima ime i identitet svojih ljudi i postaje sponom izmeðu Velike Majke Zemlje i Njezine djece i sredstvo kojim se Djeca Zemlje služe da bi opæila sa svijetom duhova. Dakle, služiti Majci znaèi služiti i Njezinoj djeci.- To znam.- Ali možda nisi znao da se ljudi urezu u duh Onoga koji služi Majci. Èesto je to stvar vodstva. Obièno ne izravno, ali nekako tako da se pokazuje put. Tko služi Majci postaje vodièem u traženju i tumaèenju znaèenja sadržanog u nepoznatom. Dio obuke je u tome da nauèiš predaju, znanje koje ti omoguæi da protumaèiš znake, vizije i snove koje Ona šalje svojoj djeci. Ima sredstava koja ti pomažu i naèina da zatražiš pomoæ od svijeta duhova, no na kraju sve završi na procjeni Onoga tko Služi Majci. Muèila sam se nagaðajuæi kako je najbolje služiti, ali bojim se da su moje prosudbe bile zamagljene mojom vlastitom gorèinom i bijesom. Ovamo sam se vratila mrzeæi muškarce, a upoznavši Brugara zamrzila sam ih još više.- Rekla si da se osjeæaš odgovornom za smrt onih troje mla-

506 507 dih. Jesi li je pouèila o otrovima? - upita Džondalar koji nije znao prekinuti tu temu.- Mnoge sam stvari nauèila Atarou, Martonin sine, ali ona nije prošla obuku Onih koji služe. Meðutim, bila je bistra i u stanju je nauèiti više nego što je kaniš poduèiti... ali znala sam i to. - S"Armuna tu zastane, neposredno prije priznanja teškog prijestupa koji je jasno naznaèila, ali je konaèni zakljuèak ipak prepustila njima. Prièekala je

dok se na Džondalarovu èelu nije pojavila zabrinuta bora, a Ejla kimnula s razumijevanjem.- U svakom sluèaju, pomogla sam Ataroi da u poèetku uspostavi vlast nad muškarcima - a možda sam i sama htjela vlast nad njima. Zapravo i više od toga. Poticala sam je i ohrabrivala, uvjeravala da Velika Majka Zemlja želi da žene vladaju i pomogla sam joj da uvjeri i žene ili bar veæinu njih. Nakon naèina kako su prema njima postupili Brugar i muškarci, nije to bilo teško. Dala sam joj nešto èime æe uspavati muškarce i rekla joj da to stavi u njihovo najmilije piæe - pivo koje su svarili od brezove kore.- I Mamutonci rade takvo piæe - doda Džondalar, koji je netremice slušao njezinu prièu.- Kad su muškarci zaspali, žene su ih svezak. To im se svidjelo. Bila je to gotovo igra, naèin da uzvrate muškarcima. Ali Brugar se poslije nije probudio. Ataroa je to tada prikazala kao njegovu navodnu jaèu osjetljivost na tekuæinu za spavanje, ali ja mislim da je u njegovo piæe stavila još nešto. Rekla je da ga želi ubiti i mislim da je to i ostvarila. Premda to nije priznala, ali, kako god bilo, ja sam bila ta koja ju je uvjerila da æe ženama biti bolje bez muškaraca, da æe se duhovi žena moæi miješati s duhovima drugih žena i time potaknuti novi život i da æe se iz tog odnosa raðati samo ženska djeca.- Zar to doista misliš? - namršti se Džondalar.- Èini mi se da sam gotovo uvjerila samu sebe da vjerujem. Nisam to nikad doista rekla - nisam htjela naljutiti Majku - ali znam da sam Atarou navela da to povjeruje. Ataroa misli da je to potvrðeno trudnoæom nekih žena.- Misli pogrešno - reèe Ejla.- Dakako, pogrešno, i trebala sam to oèekivati. Majku ne možeš prevariti mojim smicalicama. U sebi znam da muškarci postoje zato što je Majka tako zamislila. Da ih nije htjela, ne bi ih stvorila. Njihovi su duhovi nužni. Ali ako su muškarci slabi, ona ne može upotrijebiti ni njihove duhove. Zato se rodilo tako malo djece - Ona se osmjehne Džondalaru - Ti si tako snažan muškarac da ne sumnjam da se tvojim duhom veæ služila. - Ako se muškarci oslobode, mislim da æe se pokazati da sunjihovi duhovi više nego dovoljno snažni da izazovu trudnoæu užena - reèe Ejla - i bez Džondalarove pomoæi.Visoki plavokosi èovjek pogleda je i naceri se - Ali ja æu rado pomoæi - reèe on, potpuno svjestan na što ona misli, iako nije bio baš siguran da dijeli njezino mišljenje.- I mogao bi - reèe Ejla -Ja sam samo rekla da mislim da imta pomoæ neæe biti nužna.Džondalar se naglo prestane smiješiti. Palo mu je na pamet da, tko god bio u pravu, on nema nikakva razloga da bude uvjeren kako je sposoban zaèeti dijete.S"Armuna ih oboje pogleda, znajuæi da sada spominju stvari koje njoj nisu poznate. Èekala je, a kada se pokazalo da oni èekaju nju, nastavila je. - Pomogla sam joj i poticala sam je, no nisam znala da æe s Ataroom kao glavaricombiti gore nego s Drugarom. U stvari, odmah nakon što je njega nestalo, prvo je vrijeme bilo bolje... bar ženama. Ali Omel i muškarci su zapravo prolazili loše. Kavoin brat to je razumio, on i Omel prijateljevali su. Jedino je to dijete žalilo za Brugarom.- U tim okolnostima, lako je to razumjeti - reèe Džondalar.-Ataroi se nije tako èinilo - reèe S"Armuna. - Ataroa je znalada Omel osuðuje njezine postupke i da nju okrivljuje za Bruga-rovu smrt, da se ljuti na nju i zato je djetetu uzvratilabatinama. Ataroa mi je jednom rekla kako želi samo da Omel shvati što je Brugar radio njoj i drugim ženama. Iako to nije rekla, mislim da je oèekivala ili se nadala da æe joj se, kad Brugara više ne bude, Omel vratiti i voljeti je.- Batine nisu najbolji naèin da nekoga navedeš da te zavoli - reèe Ejla.- U pravu si - reèe starija žena. Tako je postigla samo da je Omel, upoznavši batine prvi put u životu, još višezamrzi. Bili su mati i dijete, ali kao da više nisu podnosili ni da se naðu jedno drugome u blizini. Tada sam predložila da Omel doðe biti moj pomoænik.S"Armuna zastade, uze svoju zdjelicu i, vidjevši da je prazna, spusti je natrag. - Èinilo se da joj je drago što Omel više ne živi u njezinoj zemunici. U stvari, od tada se Ataroa poèela ponašati još gore. Postala je okrutnija nego što jeBrugar ikada bio. Trebala sam to prije shvatiti. Umjesto što sam ih odvajala, trebala sam naæi naèina da se pomire. Sto æe sada uèiniti otkad je svojom rukom ubila vlastito dijete?Žena je promatrala kako treperi topli zrak nad vatrom, kao

508 509

da vidi nešto što je svima drugima nevidljivo. - O Velika Majko, kako sam bila slijepa! - naglo je rekla. - Obogaljilaje Ardobana i stavila ga u Obor, a znam da joj je bio drag. I ubila je ono troje.- Obogaljila ga? - reèe Ejla. - Onu djecu u Oboru? To je uèinjeno namjerno?- Da, zato da bi djeèaci bili slabi i da im utjera strah u kosti

- reèe S"Armuna, tresuæi glavom. - Ataroa je izgubila razum. Strahujem za sve nas. - Naglo se slomila i zarila lice u šake. - Kako æe to završiti? Sve to, sav taj jad i patnja koju sam i sama skrivila- zajeca ona.

- Nisi to uèinila sama, S"Armuna - reèe Ejla. - Možda si to dopustila, pa i poticala, ali nemoj sve preuzimatina sebe. Zlo je Ataroino i valjda pripada i onima koji su se prema njoj ponijeli tako zlo. - Ejla protrese glavom. - Okrutnost raða okrutnost, bol raða bol, a nasilje potièe novo nasilje.- A koliko æe mladih kojima je nanijela zlo prenijeti to zlo u novi naraštaj? - kriknu S"Armuna, kao da je i sama na mukama. Poèela se ljuljati naprijed - natrag, bolno narièuæi. - Koji je od djeèaka iza one ograde proklet nastavljanjem njezina užasnog naslijeða. I koja æe od djevojaka koje joj se sada dive poželjeti da bude poput nje? Upoznavši Džondalara sjetila sam se svoje obuke. Upravo ja to nisam smjela dopustiti. Zato sam odgovorna. O, Majko! Što sam uèinila?- Nije pitanje što si uèinila, pitanje je što sada možeš - reèe Ejla.- Moram im pomoæi. Moram im nekako pomoæi, ali što mogu?- Kasno je za Atarou, njoj više ne možeš pomoæi, ali nju treba zaustaviti. Pomoæi možemo djeci i muškarcima u Oboru, ali ih najprije moramo osloboditi. Poslije možemo razmišljati kako æemo im pomoæi.S"Armuna pogleda mladu ženu koja je u tom trenutku djelovala tako uvjereno i moæno, i upita se tko je ona zapravo. Natjerana da vidi štetu koju je izazvala i shvati da je zloupotrijebila svoju moæ, Ona Koja služi Majci uplašila se za vlastitu dušu i za one koji žive u Taboru.U zemunici zavlada šutnja. Ejla ustane i podiže zdjelu u kojoj se kuhao èaj. - Daj da ja sada napravim èaj. Imam sa sobom vrlo dobru mješavinu trava - reèe ona. Kada je S"Armuna bez rijeèi glavom odobrila, ona dohvati vreæu od vidrine kože s ljekarijama.- Razmišljao sam o onim obogaljenim djeèacima - reèe Džon-dalar. - Iako ne mogu dobro hodati, mogli bi nauèiti obraðivati kremen ili raditi nešto slièno, ako ih netko nauèi. Možda bi se na vašim Ljetnim saborima našao netko tko bi htio.- Mi više ne idemo na Ljetne sabore s drugim S"Armunajcima - reèe S"Armuna.- Zašto?- Ataroa je protiv toga - reèe S"Armuna jednoliènim tupim glasom. - Drugi se nisu lijepo ponijeli prema njoj, i roðeni ju je Tabor jedva podnosio. Kad je postala glavaricom, više nije htjela imati nikakvih veza ni s kim izvana. Kratko nakon što je preuzela vlast, neki su nam tabori poslali poslanstvo s pozivom da se sastanemo s njima. Nekako su èuli da u nas ima mnogo žena koje se nisu sparile. Ataroa ih je izvrijeðala i odbila, a za nekoliko godina od nas su se odbili svi. Sada više ne dolazi nitko, ni roðaci, ni prijatelji. Svi nas izbjegavaju.

- Pa, kad te privežu uz metu, to je više od uvrede - reèe Džondalar.- Rekla sam da je s njom sve gore. Nisi ti prvi. To što je uèinila tebi veæ je radila i prije - reèe žena. - Prije nekoliko godina došao je posjetitelj, muškarac koji je bio na Putovanju. Vidjevši koliko je tu žena, oèigledno samih, postao je arogantan i pravio se važan. Nadao se da ga neæe samo lijepo doèekati nego da æe za njim biti i velika potražnja. Ataroa se s njim igrala onako kako se lav igra sa svojom žrtvom, a zatim ga je ubila. Toliko je uživala u toj igri da je poèela zadržavati sve prolaznike. Uživala ih je muèiti, zatim im obeæavati, pa ih kinjiti, pa ih se riješiti. Džonda-lare, to je zamislila i za tebe.Ejla zadrhti i doda još neke umirujuæe trave u èaj za S"Armu-nu. - Dobro si rekla kada si rekla da ona nije ljudsko biæe. Mog-ur je ponekad prièao o zlim duhovima, a ja sam uvijek mislila da su to samo legende, prièe kojima se djeca strahom drže u poslušnosti i kojima se izazivaju trnci u slušateljima. Ali Ataroa nije legenda. Ona je zlo.- Da, a kada su svi prestali dolaziti, poèela se igrati muškarcima u Oboru - nastavi, kao da ne može prestati govoriti o onome što je gledala i slušala, ali dugo zadržavala za sebe. - Najprijeje uzela one jaèe, voðe onih sklonijih pobunama. Sve je manjei manje muškaraca, a oni koji su ostali izgubili su volju. Drži ihiznemogle od gladi, na udaru hladnoæe i nevremena. Stavlja ih ukavez i veže. Ne mogu se ni èistiti. Mnogi su se smrznuli ili umrli od takvih uvjeta. A ne raða se dovoljno djece da ih zamijene.Kako umiru muškarci, tako umire i ovaj Tabor. Svi smo se izne

nadili kada je Kavoa zatrudnjela.

510 511 - Sigurno je ulazila u Obor i bila s nekim muškarcem, vjerojatno onim u kojega se zaljubila. Sigurna sam da to znaš.S"Armuna je znala, ali se èudila odakle to saznanje Ejli. - Neke se žene uvuku unutra k muškarcima i ponekad im unesu hranu. Džondalar ti je to vjerojatno rekao.- Nisam joj rekao - reèe Džondalar - ali ne razumijem kako žene dopuštaju da muškarci budu zatoèeni.- Boje se Ataroe. Neke je slijede dobrovoljno, ali bi rado bile sa svojim muškarcima. A sada je poèela prijetitida æe bogaljiti i njihove sinove.- Moraš reæi ženama da muškarci moraju na slobodu ili se više neæe raðati djeca - reèe Ejla glasom od kojega su S"Armuna i Džondalar protrnuli. Zagledali su se u nju. Džondalar je brzo prepoznao taj izraz. Bio je to onaj hladni, objektivni pogled koji je imala kada bi se bavila nekim tko je bolestan ili ranjen, ali sada je prepoznavao više od puke želje da pomogne. U njoj je vidio i hladni, kruti bijes koji nije vidio nikad prije.A starija je žena vidjela Ejlu kao još nešto i njezin je govor protumaèila kao proroèanstvo ili presudu.Ejla je natoèila èaj i sjedili su šuteæi, svatko duboko u mislima. Ejla naglo osjeti potrebu da iziðe i udahne èisti bistri, hladni zrak, a htjela je vidjeti i kako su životinje, ali promatrajuæi S"Ar-munu zakljuèi kako za to nije najbolji trenutak. Znala je da se starijoj ženi ruši cijeli svijet i da joj treba nešto za što æe se uhvatiti.Džondalar je razmišljao što je s muškarcima koje je ostavio u Oboru i što oni sada misle. Sigurno su znali da se vratio i da ga nisu stavili natrag s njima. Rado bi porazgovorio s Ebulanom i S"Amodunom i ohrabrio bi Dobana, ali i samome mu je trebalo nešto ohrabrenja. Bili su na opasnom tlu, a nisu uèinili još ništa, osim što su razgovarali.Jedan je dio njega htio otiæi s toga mjesta što prije, a veæi je dio htio pomoæi. Ako namjeravaju nešto uèiniti, bit æebolje da to bude što prije. Bilo mu je grozno samo tako sjediti.Napokon, on iz oèaja progovori - Htio bih uèiniti nešto za te ljude u Oboru. Kako da im pomognem?- Veæ si im pomogao - odgovori mu S"Armuna, koja je i sama osjeæala potrebu da razradi neku strategiju. - Kad si je odbio, to je ljude ohrabrilo, ali to samo ne bi bilo dovoljno. Ljudi su joj se i prije neko vrijeme odupirali, ovo je bilo prvi put da je neki muškarac otišao od nje i, što je još važnije, vratio se - reèe S"Armuna. - Ataroa je osramoæena, a to ostalima daje nade.- Nada ih neæe osloboditi - odgovori on.

- Ne, i Ataroa ih neæe htjeti osloboditi. Odavde muškarac ne može otiæi živ, ako to ona može sprijeèiti, iakosu neki uspjeli pobjeæi, a žene rijetko idu na Putovanja. Ti si, Ejla, prva žena koja je ovamo došla.- Bi li ona ubila ženu? - upita Džondalar, nesvjesno se zaš-titnièki približavajuæi ženi koju voli.- Teže joj je opravdati to ubojstvo, pa i zatvaranje žene, ali mnogo je žena ovdje protiv svoje volje, iako oko njih nema vidljive ograde. Ataroa ugrožava one koje te žene vole i one su sputane time što su im tu sinovi i muškarci. Zato ti je život u opasnosti - reèe S"Armuna, gledajuæi Ejli ravno u oèi. - Ti ovdje nemaš nikakvih veza, nema te èime ucjenjivati i ako te uspije ubiti, lakše æe odluèiti ubiti i drugu ženu. Kažem ti to ne samo zato da te upozorim, nego i zato jer je to opasnost za cijeli Tabor. Još uvijek možeš otiæi, a možda bi to bilo i najpametnije.

- Ne mogu otiæi - reèe Ejla. - Kako bih mogla napustiti tu djecu? I te muškarce. I ženama æe trebati pomoæ.S"Armuna, Brugar te zvao vidaricom. Ne znam znaš li što to znaèi, ali ja sam vidarica u Plemenu.- Ti si vidarica? Trebala sam to odmah vidjeti - reèe S"Armuna. Nije baš bila potpuno sigurna što to znaèi, ali kad ju je Brugar ocijenio takvom, dodijelio joj je najviši položaj.- Zato ne mogu otiæi - nastavi Ejla. - Nije to samo nešto što izabereš kao poziv; vidarica to mora, ona jest to.To je u njoj. Dio moje duše veæ je na drugom svijetu - Ejla dohvati amulet koji joj je visio oko vrata - a u zamjenu dobivam dijelove duša ljudi kojima je potrebna moja pomoæ. Teško je to objasniti, ali ne mogu više dopuštati Ataroida ih muèi, a ovaj æe Tabor trebati pomoæ kad ljudi iz Obora iziðu na slobodu. Moram ostati koliko god bude potrebno.S"Armuna glavom potvrdi. Imala je dojam da je shvatila. Nije to bilo lako objasniti. Izjednaèila je Ejlinu predanost lijeèenju i potrebu da pomogne drugima sa svojim vlastitim osjeæajem dužnosti One Koja Služi Majci i stavila se u kožu mlade žene.- Ostat æemo koliko god bude moguæe - doda Džondalar, sjeæajuæi se da ipak ove zime moraju prijeæi

ledenjak. - Pitanje je samo kako natjerati Atarou da pusti ljude.- Ejla, ona se tebe boji - reèe S"Armuna, - a mislim da te se boji i veæina njezinih Vuèica. One koje te se ne boje, dive ti se. S"Armunajci su lovci na konje. Mi lovimo i druge životinje, pa i mamute, ali konje poznajemo najbolje. Sjeverno odavde postoji stijena s koje smo generacijama tjerali konje u ponor. Ne možeš

512 513 poreæi da je tvoja moæ nad konjima snažna èarolija. Tako snažna da je u nju teško povjerovati èak i kad vidiš vlastitim oèima.- Nema u tome nièega tajnovitog - otpuhne Ejla. - Othranilasam kobilu od vremena kada je bila samo ždrijebe. Živjela sampotpuno sama i bila mi je jedina prijateljica. Njiska dragovoljnoradi što zatražim od nje baš zato što smo prijateljice - reèe onapokušavajuæi to objasniti.Kobilino je ime izgovorila tako da je zazvuèalo kao tiho njiš-tanje. Putujuæi dugo sama s Džondalarom i životinjama vratila se staroj navici da Njiskino ime izgovara u izvornom obliku. Njiš-tanje iz Ejlinih usta iznenadilo je S"Armunu, a i sam pojam prijateljstva s konjem nadmašivao je njezinu sposobnost razumijevanja. Nije bilo važno što Ejla tvrdi da to nije èarolija. Upravo ju je uvjerila da jest.- Možda - reèe žena. Ali pomislila je "koliko god to pojednostavljeno pokušavala prikazati, ne možeš sprijeèiti ljude da se pitaju tko si ti zapravo i zašto si došla." - Žene žele vjerovati i nadaju se da si došla zato da im pomogneš - nastavi ona. - Bojese Ataroe, ali mislim da æe se uz tvoju i Džondalarovu pomoæohrabriti i natjerati je da oslobodi muškarce. Mogle bi joj odbitimoguænost da ih dalje vrijeða.Ejla iznova osjeti snažnu potrebu da iziðe iz zemunice, sada s veæom nuždom. - Moram se pomokriti. Možeš li mi reæi kamo da poðem? - Kad joj je S"Armuna objasnila, Ejla doda - Dok smo vani, moramo vidjeti kako su konji i provjeriti imaju li sve što im treba. Možemo li ove zdjele ostaviti ovdje? - Podigla je poklopac i provjerila sadržaj. - Brzo se hladi. Šteta što neæemo moæi poslužiti toplo. Bilo bi bolje.- Slobodno možeš ostaviti - reèe S"Armuna i otpije još maloèaja iz svoje zdjelice, gledajuæi ih kako odlaze.Možda Ejla i nije utjelovljenje Velike Majke i Džondalar je možda doista Martonuin sin, ali dojam da æe je Majka jednoga dana kazniti stalno je pritiskao Onu Koja Služi majci. Napokon, pa ona je S"Armuna. Ona je zamijenila svoj osobni identitet za moæ svijeta duhova, a ovaj je Tabor i svi u njemu, kako žene, tako i muškarci, bio povjeren njoj na brigu. Povjerena joj je skrb za duhovnu dobrobit Tabora i Majèina su djeca bila povjerena njoj. Znala je da su muškarac koji je poslan da je podsjeti na njezin poziv i žena s neobiènim moæima vidjeli da ih je iznevjerila. Preostala joj je samo nada da æe još uvijek biti moguæe da se iskupi i pomogne Taboru da se vrati zdravom i normalnom životu. 32OArmuna istupi iz svoje zemunice i pogledom isprati goste koji su išli prema rubu tabora. Vidjela je kako ih promatraju i Ataroa i Epadoa, koje su stajale ispred glavarièine nastambe. Upravo se htjela vratiti unutra, kad vidje da Ejla nenadano skreæe prema drvenoj ogradi.Ataroa i njezina glavna Vuèica takoðer su vidjele njezino skretanje i obje su brzim korakom krenule da joj presijekuput. Do ograde su stigle gotovo istodobno kad i ona, a starija je žena stigla odmah za njima.Kroz pukotine Ejla se zagleda u oèi i lica nijemih promatraèa s druge strane debelih trupaca. Ovako izbliza pružali su jadan prizor, prljavi i zapušteni, odjeveni u iznošene kože, ali još je bio gori smrad koji se probijao iz Obora. Nijeto bio samo neugodan vonj; izvježbani nos vidarice otkrio je u njemu mnogo toga. Ejli nije smetao vonj tjelesnih izluèivanja zdravih ljudi, ali ovdje je njušila bolest. Gadni zadah izgladnjivanja, prodorni vonj od slabe probave i groznice, smrad gnoja iz zapuštenih rana pa i raspadanja tkiva zahvaæenog gangrenom, sve je to napalo njezina èula i izazvalo njezin bijes.Epadoa stane pred Ejlu i pokuša joj zaprijeèiti pogled, ali Ejla je veæ vidjela dovoljno. Okrenula se prema Ataroi. - Zašto su ovi ljudi iza te ograde kao životinje u stupici?Èim je to S"Armuna prevela, zaèuo se iznenaðeni žamor onih koji su to slušali. Svi su zadržali dah èekajuæi kako

æe glavarica reagirati. Nitko se nikad prije nije usudio postaviti joj takvo pitanje.Ataroa pogleda Ejlu koja ju je gledala u oèi s neustrašivim bijesom. Bile su gotovo jednake visine, iako je tamnookažena bila neznatno više. Obje su bile tjelesno snažne, ali Ataroa je bila nasljedno mišiæavija, a Ejla je imala èvrste ižilave mišiæe koji su se razvili vježbom. Glavarica je bila nešto starija od došljakinje, iskusnija, lukava i potpuno nepredvidljiva; putnica je bila spretan lovac i tragaè, brzo je opažala pojedinosti, zakljuèivala i vrlo brzo postupala po svojim prosudbama.Ataroa se iznenada nasmije, a od tog se poznatog maniènog zvuka Džondalar naježi. - Zato što su to zaslužili! - reèe glavarica.

514 515 - Nitko ne zaslužuje takav postupak - uzvrati Ejla prije nego što je S"Armuna stigla prevesti. Zato ova brzo prenese Ejline rijeèi.- Što ti znaš o tome? Nisi bila ovdje. Ne znaš kako su oni postupili prema nama - reèe žena s tamnim oèima.- Jesu li te tjerali da stojiš vani na hladnoæi. Zar ti nisu dali hrane i odjeæe? - Neke od okupljenih žena gledale su se u nelagodi. -Jesi li imalo bolja od njih ako prema njima postupaš gore nego oni prema tebi?Ataroa se nije udostojila odgovoriti na rijeèi koje je šamanka prevela, ali osmijeh joj je bio grub i okrutan.Iza ograde Ejla vidje pokret i primijeti da se neki od muškaraca pomièu da bi dvojica djeèaka koji su izišli iz zaklona mogli došepati bliže. Svi se ostali okupe oko njih. Osobito ju je razljutio prizor obogaljenih i ostalih djeèaka koji su trpjeli glad i hladnoæu. Osjetila je takav bijes da se jedva obuzdavala i progovorila je izravno prema ženi.- A jesu li se i ti djeèaci prema tebi loše ponijeli? Što su ti oni skrivili da bi ovo zaslužili? - S"Armuna se pobrinula da svi razumiju to pitanje.- Gdje su majke te djece? - upita Ejla Epadou.Zaèuvši prijevod, glavna Vuèica baci pogled prema Ataroi, oèekujuæi neke upute, ali glavarica je samo gledala sa svojim okrutnim smiješkom, kao da èeka što æe ova odgovoriti.- Neke su mrtve - reèe Epadoa.- Ubijene kada su pokušale pobjeæi sa svojim sinovima - javi se jedna žena iz gomile koja se okupila u blizini. - Ostale se boje progovoriti iz straha da æe njihovoj djeci nanijeti kakvo zlo.Ejla primijeti da to govori starija žena, a Džondalar prepozna da je to ona koja je onako jako naricala na sprovodu onih troje mladih. Epadoa joj uputi prijeteæi pogled.- A što mi još možeš, Epadoa? - reèe žena, istupajuæi pred druge. - Veæ si mi uzela sina, a uskoro mi više neæe biti ni kæeri, na ovaj ili onaj naèin. Ja sam prestara da bi mi bilo važno hoæu li živjeti ili umrijeti.- Izdali su nas - reèe Epadoa - a sada svi znaju što æe se dogoditi onima koji pokušaju pobjeæi.Ataroa nije nièim pokazala što misli o tome što je Epadoa rekla. S izrazom dosade okrenula se i pošla prema svojoj zemunici, ostavljajuæi da Epadoa i njezine Vuèice èuvaju Obor. Ali zastala je zaèuvši glasan i prodoran zvižduk, a kada su se na taj znak konji, koji su dotad pasli gotovo nevidljivi na daljem kraju livade, zatrèali prema Ejli, licem joj preleti izraz straha koji zamijeni onaj hladni okrutni osmijeh. Brzo je ušla u zemunicu.I ostale u naselju preplavio je osjeæaj zadivljene zaprepašte-nosti kada su se plavokosa žena i muškarac s još svjetlijom kosom bacili na konje i odjurili. Veæina ih je pomislila kako bi i sami rado otišli tako lako i brzo, a mnogi se upitaše i hoæe li još ikada vidjeti to dvoje.- Volio bih da možemo nastaviti - reèe Džondalar kada su usporili, a on poveo Trkaèa pokraj Ejle i Njiske.-1 ja bih - odgovori ona. - Taj je tabor nepodnošljiv; ispunjava me bijesom i tugom. Ljutim se i na S"Armunu što je dopustila da to tako dugo potraje, iako je i žalim i razumijem njezinu grižnju savjesti. Džondalare, kako æemo osloboditi te ljude i djeèake?- Morat æemo to razraditi sa S"Armunom - reèe on. - Èini mise oèiglednim da svi žele promjenu i znam da bi mnoge žene pomogle kad bi znale kako. A S"Armuna æe znati koje su to.Ušli su u rijetku šumu s polja i jahali u njezinu zaklonu, koji je mjestimice bio prilièno rijedak, prema rijeci i natragdo mjesta gdje su ostavili Vuka.Èim su se približili, Ejla ispusti tihi zvižduk i Vuk dojuri da ih pozdravi, gotovo izvan sebe od oduševljenja. Gledao

ih je s mjesta na kojem mu je Ejla rekla da èeka i oboje su ga pohvalili za njegovu poslušnost i strpljivost.Ejla je primijetila da je bio u lovu i donio lovinu, što je znaèilo da je sklonište napustio bar na neko vrijeme. To ju jezabrinulo, jer su bili tako blizu taboru i Vuèicama, ali joj je ipak bilo teško da mu to uzme za zlo. Meðutim, to ju je još više uvjerilo da ga mora što prije skloniti od žena-lovaca koje jedu vuèje meso.Odjahali su do rijeke i mjesta gdje su sakrili stvari. Ejla izvadi jedan od onih nekoliko kolaèa putne suhe hrane, razlomi ga i veæi komad pruži Džondalaru. Sjeli su u grmlje i jeli, sretni što su se izvukli iz otužnog ugoðaja s"armunajskoga logora.Iznenada Ejla zaèu duboko Vukovo rezanje i osjeti kako joj se diže kosa na vratu.- Netko dolazi - prošapæe Džondalar pobuðen nekim šumom.Potpuno napeti i spremni, Ejla i Džondalar pozorno su motrili prostor oko sebe, sigurni da su Vukova izoštrenija osjetila prepoznala neku neposrednu opasnost. Vidjevši kamo je usmjerena Vukova njuška, Ejla bolje pogleda kroz grmlje i primijeti da prilaze dvije žene. Bila je gotovo sigurna da je jedna od njih Epadoa.

516 517 Dirnula je Džondalarovu ruku i pokazala mu, a on kimne kad ih je spazio.- Èekaj ovdje i pazi da konji ostanu tihi - rekla mu je znakovima iz jezika Plemena. -Ja æu natjerati Vuka dase sakrije. Prišuljat æu im se i zadržati ih.- Idem ja - reèe Džondalar, dajuæi nijeèan znak glavom.- Žene više slušaju mene - odgovori ona.On nerado pristane. -Ja stražarim ovdje i držim bacaè - reèe on znakovima. - Ti ponesi svoj.Ejla potvrdi. - I praæku - odgovori mu znakovima.Tiho se šuljajuæi, Ejla zaokruži i doðe pred žene i tamo prièeka. Dok su se polako približavale, ona je slušala njihov razgovor.- Unavoa, ja sam sigurna da su krenuli ovamo nakon što su juèer otišli s mjesta gdje su prenoæili - reèe glavna Vuèica.- Ali otada su veæ dolazili u naš tabor. Zašto ih onda tražimo ovdje?- Mogli bi se ovamo vratiti, a ako i ne, možda doznamo nešto o njima.- Neki kažu da oni nestaju ili se pretvore u ptice ili konje kad odu od nas - reèe mlaða.- Nemoj me nasmijavati - reèe Epadoa - Zar nismo našle gdje su sinoæ prenoæili? Zašto bi postavljali logor kad bi se pretvarali u životinje?Ejla pomisli kako je to dobro zakljuèila. Ako ništa drugo, ona promisli, a nije ni tako jako loša u praæenju tragova. Vjerojatno je èak i pristojan lovac; šteta što je tako bliska s Ataroom.Èuèeæi iza golog grmlja i visoke požutjele trave, Ejla je èekala da joj se žene približe. U trenutku kada su obje pogledale prema tlu, ona se tiho uspravi, držeæi spreman bacaè kopalja.Kad su podigle poglede i ugledale visoku strankinju, Epadoa ustukne od iznenaðenja, a Unavoa odskoèi i ispusti uplašeni krik.- Tražite mene? - reèe ona njihovim jezikom. - Tu sam.Unavoa se držala kao da æe svakoga èasa pobjeæi, a i sama jeEpadoa djelovala uznemireno i uplašeno.- Mi smo... samo smo lovile - reèe Epadoa.- Ovdje nema konja koje bi mogle natjerati u ponor - reèe Ejla.- Nismo lovile konje.- Znam. Lovite Ejlu i Džondalara.Njezino naglo pojavljivanje i èudan naèin kako je izgovarala rijeèi njihova jezika dali su dojam da je izdaleka, možda i s drugoga svijeta. U objema je ženama izazvala samo želju da odu što dalje od te žene, za koju se èinilo da ima previše svojstava koja su iznad ljudskih.- Mislim da bi se ove mogle vratiti u Tabor, ako ne žele propustiti noæašnju veliku sveèanost.Taj je glas došao iz šume i govorio je mamutonski, ali žene su znale taj jezik i prepoznale su Džondalarov glas. Pogledale su prema mjestu odakle se glas zaèuo i vidjele visokog muškarca, nehajno naslonjenog na deblo bijele breze s kopljem i bacaèem u rukama.- Da, tako je. Ne bismo to željele propustiti - reèe Epadoa.

Brzo je gurnula svoju mladu pratilju i one su se odmah okrenulei pošle.Kad su se izgubile, Džondalar nije mogao izdržati i široko se nasmiješio.Sunce kratkoga zimskog dana veæ je silazilo prema kasnom po-slijepodnevu kada su Ejla i Džondalar dojahali natrag u tabor S"Armunajaca. Promijenili su Vukovo sklonište i premjestili ga nešto bliže naselju, jer æe se brzo smraèiti, a ljudi noæu nerado napuštaju utješnu blizinu vatre, iako je Ejla još uvijek strahovala da bi ga mogli uloviti.Dok su sjahivali na rubu polja, S"Armuna je upravo izlazila iz svoje zemunice i vidjevši ih osmjehnula se s olakšanjem. Unatoè njihovim oheæanjima, nije se mogla oteti pitanju hoæe li se oni doista vratiti. Napokon, zašto bi se stranci dovodili u opasnost da bi pomogli ljudima koje i ne poznaju i èija vlastita rodbina godinama nije dolazila provjeriti je li im dobro. Dakako, oni roðaci i prijatelji koji su i bili došli nisu bili lijepo primljeni.Džondalar je skinuo Trkaèev oglav kako ga nièime ne bi optereæivao i oboje su prijateljski potapšali konje po sapima kako bi ih potakli da se udalje od tabora. S"Armuna priðe da ih pozdravi.- Upravo završavamo pripreme za sutrašnju sveèanost vatre. Uvijek zapalimo vatru noæ prije. Hoæete li se ogrijati? - upita ona.- Hladno je - reèe Džondalar. Pošli su za njom prema peæima na drugoj strani tabora.- Ejla, našla sam naèin kako zagrijati hranu koju ste donijeli. Rekla si da je bolja dok je topla i sigurna sam da je tako. Miris joj je stvarno divan. - nasmiješila se S"Armuna.- Kako si uspjela zagrijati tako gustu mješavinu u košarama?

518 519

- Pokazat æu vam - reèe žena, priginjuæi se na ulazu. Ejla juje slijedila, a Džondalar je išao za njima. Iako u malom ognjištunije bilo vatre, unutra je bilo toplo.S"Armuna priðe otvoru druge prostorije i odmakne mamuto-vu ramenu kost koja ga je pokrivala. Zrak je unutra biovruæ, tako vruæ da Ejla pomisli kako bi se na njemu moglo peæi. Pogledala je unutra i vidjela da u prostoriji gori vatra, a u samome otvoru, malo podalje od vatre, bile su njezine košare.- Miriši doista dobro - reèe Džondalar.- Nemaš pojma koliko ih je pitalo kada æe sveèanost poèeti - reèe S"Armuna. - I u Oboru su nanjušili. Ardemun je došao i pitao hoæe li muškarci doista dobiti dio. A nije tu samo ovo. Iznenadilo me, ali Ataroa je rekla ženama da pripreme hranu za sveèanost i da bude dosta za sve. Ne mogu se ni sjetiti kada smo zadnji put imali pravu sveèanost... a nismo imali ni mnogo razloga za slavlje. Zato se pitam što to slavimo veèeras.- Goste - reèe Ejla - Pripremate to u poèast gostima.- Tako je, gostima - reèe žena - Sjetite se, to je bio njezin izgovor da vas namami natrag. Moram vas upozoriti. Ne jedite i ne pijte ništa što nije s pladnja na kojemu je ona veæ jela. Ataroa poznaje mnoge stvari koje semogu sakriti u hrani. Ako ne ide drukèije, jedite samo ono što ste donijeli. To sam pomno èuvala.- Èak i ovdje? - upita Džondalar.- Ovamo se nitko ne usuðuje uæi dok ja to ne dopustim - reèe Ona Koja Služi Majci - ali izvan ovoga mjestabudite vrlo oprezni. Ataroa i Epadoa cijelo su se vrijeme nešto dogovarale. One nešto pripremaju.- A ima im tko i pomoæi, sve te Vuèice. A èiju pomoæ mi možemo oèekivati? - reèe Džondalar.- Gotovo svakoga tko želi da se nešto promijeni. - reèe S"Armuna.- Ali tko æe pomoæi? - upita Ejla.- Mislim da možemo raèunati na pomoæ moje uèenice Ka-voe.- Ali ona je trudna - reèe Džondalar.- To je razlog više - reèe žena. - Svi znakovi ukazuju da æe roditi djeèaka. Ona æe se boriti za život svoga djeteta kao i za svoj vlastiti život. Èak i ako bude djevojèica, lako je moguæe da je Ataroa neæe pustiti da živi dugo nakon što se dijete odbije od sise, i Kavoa je toga svjesna.- A žena koja je danas progovorila? - upita Ejla.

- To je bila Esadoa, Kavoina mati. Sigurna sam da se u nju možete pouzdati, ali ona za smrt svoga sina

okrivljuje i mene jednako kao Atarou.- Sjeæam je se sa sprovoda - reèe Džondalar - Bacila je u grobnešto što je naljutilo Atarou.- Nešto oruða za drugi svijet. Ataroa je svima zabranila da im daju išta što bi im pomoglo u svijetu duhova.- Mislim da si je podržala.S"Armuna slegne ramenima kao da to želi zaboraviti. - Rekla sam joj, oruðe koje im je jednom dano više ne može uzeti. Èak se ni ona nije usudila izvaditi ga.Džondalar kimnu. - Siguran sam da bi svi muškarci u Oborurado pomogli.- Dakako, ali ih najprije moramo izvesti van - reèe S"Armuna. - Stražarice su danas osobito pozorne. Ne vjerujem da bi se sada itko mogao provuæi unutra. Možda za nekoliko dana. To nam daje vremena da neprimjetno porazgovaramo sa ženama. Kad vidimo s èime možemo raèunati, moæi æemo razraditi plan kako nadjaèati Atarou i Vuèice. Bojim se da æemo se s njima morati boriti. To je jedini naèin da muškarce izvedemo iz Obora.- Mislim da si u pravu - reèe Džondalar mraèno.Ejla tužno protrese glavom. U tom je Taboru veæ bilo previše tuge i jada pa ju je i sama pomisao na borbu, koja bi izazvala još više boli i nevolja, oneraspoložila.- Rekla si da si Ataroi dala nešto èime je uspavala muškarce. Ne bi li mogla Ataroi i Vuèicama dati nešto što bi ih uspavalo?- Ataroa je oprezna. Neæe jesti ni piti ništa što prije nje nije kušao netko drugi. To je nekada radio Doban. Mislim da æe sada izabrati neko drugo dijete - reèe S"Armuna i baci pogled van.- Veæ se gotovo smraèilo. Ako ste spremni, mislim da je vrijemeda sveèanost zapoène.Ejla i Džondalar uzeli su svako po jednu košaru iz unutarnje sobe, a S"Armuna zatim sve opet zatvori. Izišavši, primijetiše pred Ataroinom zemunicom velik kriješ.- Pitala sam se hoæe li vas pozvati unutra, ali èini se da æe sejesti vani, unatoè hladnoæi - reèe S"Armuna.Dok su prilazili noseæi košare, Ataroa se okrene prema njima.- Kad ste veæ htjeli da muškarci sudjeluju u sveèanosti, pomislilasam da æe biti najbolje da budemo vani, pa da ih možete vidjeti- reèe ona. S"Armuna je to prevela iako ju je Ejla potpuno razumjela, a i Džondalar je veæ znao dovoljno njihova jezika da je mogao shvatiti znaèenje njezinih rijeèi.

520 521 - Teško ih je vidjeti u mraku. Bolje bismo ih vidjeli kad biste zapalile vatru i kod njih - reèe Ejla.Ataroa zastane na trenutak, zatim se nasmije, ali ne uèini ništa da udovolji tom zahtjevu.Sveèanost je, èinilo se, zamišljena prilièno rastrošno s mnogo jela, no uglavnom je to bilo èisto krto meso gotovo bez masti i s vrlo malo povræa i zrnja i korijenja, bez imalo sušenog voæa i ièega slatkog, èak ni s unutarnje kore drveæa. Bilo je nekog fermentiranog piæa od brezove kore, ali Ejla odluèi da neæe jesti i bilo joj je drago kad je vidjela da jedna mlada žena i onima koji to žele nalijeva topli èaj u zdjelice. Imala je iskustva s Taluto-vim fermentiranim piæem i znala da se od njega znade pomutiti prosuðivanje, a veèeras su joj trebale sve umne sposobnosti.Sve u svemu, bila je to prilièno skromna sveèanost, iako se ljudi iz ovoga Tabora ne bi složili s takvom ocjenom. Hrana je bila više nalik onome što bi ostalo od sezone lova, a ne onome što bi se našlo usred zime. Blizu vatre, oko podignutog mjesta gdje je sjedila Ataroa, ležalo je nekoliko krzna za goste. Ostali su donijeli vlastita krzna na kojima æe sjediti dok jedu.S"Armuna je dovela Ejlu i Džondalara do Ataroina mjesta i tamo su èekali dok glavarica nije sjela. Bila je odjevenau vuèja krzna i nosila je ogrlice od zubiju, kostiju, bjelokosti i školjaka, ukrašene komadiæima krzna i perjem. Ejli je najzanimljiviji bio štap koji je držala i koji je bio napravljen od izravnane mamutove kljove.Ataroa zapovjedi da se donese hrana i, oštro gledajuæi Ejlu, da se drugi dio, onaj postavljen za muškarce, odnese u Obor, zajedno s košarom hrane koju su donijeli Ejla i Džondalar. Zatim sjedne na svoja krzna. Svi su to shvatili kaoznak da sjednu na svoja krzna. Ejla opazi da je povišeno sjedalo stavilo glavaricu u neobièan položaj prema ostalima. Bila je iznad svih ostalih, što joj je omoguæilo da vidi preko glava svih ostalih i da ih gleda svisoka. Ejla

se sjeæala da je znala vidjeti kako ljudi staju na stijene ili panjeve kad bi htjeli veæoj skupini ljudi reæi nešto za što žele da svi èuju, ali uvijek je to bio samo privremeni položaj.Promatrajuæi nesvjesno držanje i ponašanje žena oko nje, Ejla shvati da si je Ataroa izgradila moæan položaj. Èinilo se kao da su prema Ataroi svi zauzeli položaj podložnosti kakav su žene Plemena zauzimale kada bi bez rijeèi sjele pred muškarca i èekale da im on tapšanjem po ramenu dade znak da smiju objaviti svoje misli. Ali bila jetu i razlika koju je bilo teško opisati. U žena u Plemenu nikad nije osjetila odbojnost koja se ovdje osjeæala, niti se tamo u muškaraca osjeæao nedostatak poštovanja prema ženama. Tamo je to naprosto bilo tako, jer je moralo biti, uroðeno ponašanje koje nije bilo postignuto silom ili nagovaranjem i bilo je takvo jer je osiguravalo da æe obje strane paziti kako komuniciraju, izražavajuæi se uglavnom znacima i pokretima.Dok su èekali da im posluže hranu, Ejla je pokušavala bolje pogledati glavarièin štap. Bio je slièan Govornièkom štapu kakav su imali Talut i Lavlji tabor, osim što su rezbarije bile vrlo neobiène, nimalo sliène onima na Talutovom, a ipak su djelovale nekako poznato. Ejla se sjeæala da je Talut donosio Govornièki štap na razne skupove, pa i proslave, no najviše kad bi se raspravljalo ili sporilo.Govornièki je štap davao onome tko ga drži pravo da govori i omoguæavao svakome tko ga drži da izrazi svoje mišljenje bez prekidanja i upadica. Zatim bi netko drugi tko želi nešto reæi zatražio štap. U naèelu je samo onaj tkodrži Govornièki štap smio govoriti, iako u Lavljem taboru, osobito usred neke napete rasprave, ljudi nisu uvijek èekali da doðu na red. Ali uz nešto opo-minjanja, Talut je uglavnom uspijevao uvjeriti ljude da se drže naèela i tako bi se svakome pružila prilika da dobije rijeè.- Ovo je osobito neobièan i lijepo izrezbaren Govornièki štap - reèe Ejla. - Smijem li ga pogledati?Zaèuvši S"Armunin prijevod, Ataroa se nasmiješi. Primaknula je štap Ejli i bliže svjetlosti vatre, ali ga nije ispustila. Brzo se pokazalo da ga ne namjerava uopæe ikome dati u ruke i Ejla je imala dojam da Ataroa drži taj štap da bi na sebe prenijela njegovu moæ. Dok god ga Ataroa drži, svatko je morao od nje tražiti rijeè, a to se protezalo i dalje, na druge stvari - kada æe se poslužiti hrana, kada æe se poèeti jesti - što je sve èekalo na njezino odobrenje. Ejla shvati da je i to, poput povišenog sjedala, sredstvo pomoæu kojeg Ataroa utjeèe na naèin kako æe se ljudi prema njoj odnositi. To je bilo nešto o èemu je Ejla mogla dugo razmišljati.Sam je štap bio prilièno neobièan. Nije bio nedavno izrezbaren, to se jasno vidjelo. Boja mamutove bjelokosti poèela se mijenjati u žuækastu, a dio gdje ga se obièno držalo bio je siv i sjajan od prljavštine i masnoæe mnogih ruku koje su ga držale. Taj su štap imali mnogi naraštaji.U izravnanu mamutovu kljovu bila je urezana geometrijska apstrakcija lika Velike Majke Zemlje, od koncentriènih ovala koji su oblikovali otežale grudi, zaokružen trbuh i široke oble kukove. Krug je bio simbol svega i svaèega, za cjelinu svih poznatih i nepoznatih svjetova i simbolizirao je Veliku Majku Svih Ži-

522 523 vih. Koncentrièni krugovi, osobito oni koji su tu bili kao simboli važnih majèinskih elemenata, dodatno su naglašavali simboliku.Glava je bio izvrnuti trokut èiji je vrh oblikovao bradu, a rav-niji dio bio je, lagano zakrivljen u kupolasti oblik, na vrhu. Trokut s vrhom prema dolje bio je opæi znak za Ženu; bio je to vanjski oblik njezinog plodnog organa i zato je takoðer simbolizirao majèinstvo i Veliku Majku. Prostor lica bio je ukrašen nizom vodoravnih dvostrukih usporednih crta, s kojima su se spajale kose crte koje su vodile od zašiljene brade do mjesta gdje bi trebale biti oèi. Veæi prostor izmeðu gornjeg para usporednih vodoravnih crta i zaobljenih crta, koje su bile usporedne sa zakrivljenim vrhom, bio je popunjen trima parovima dvostrukih uspravnih crta, a sve se spajalo na mjestima gdje bitrebale biti oèi.Ali ti geometrijski crteži nisu bili lice. Osim što je naopaki trokut bio postavljen na mjestu glave, urezani znaci ni na koji naèin ne bi naznaèili lice. Natprirodno lice Velike Majke Zemlje bilo je prestrašan prizor da bi ga obièno ljudsko biæe smjelo gledati. Njezina je moæ bila tolika da je i sam Njezin pogled mogao uništiti smrtnika. Apstraktna simbolika figure na Ataroinu Govornièkom štapu profinjeno je i dostojanstveno prenijela taj osjeæaj snage.Od pouke koju joj je Mamut poèeo davati, Ejla se sjeæala dubljih znaèenja nekih od tih simbola. Tri stranice trokuta- tri je bio Njezin glavni broj - predstavljale su tri glavna godišnja doba, proljeæe, ljeto i zimu, iako su poznavali i dva manja godišnja doba, jesen i sredinu zime, što je ukupno davalo pet. Pet je, nauèila je Ejla, bio njezin tajni broj,broj s velikom moæi, a trokute je razumio svatko.Sjeæala se trokutnih oblika rezbarije žene-ptice, koja je prikazivala kako Majka preuzima svoj ptièji oblik, i koje je

izradio Ra-nek... Ranek... Ejla se naglo sjeti gdje je vidjela lik s Ataroina štapa. Na Ranekovoj košulji! Tu je lijepu, mekanu kožnu košulju bijele boje Ranek nosio na sveèanosti njezina primanja. Bila je zadivljujuæa dijelom zbog svoga neobiènog kroja koji se u tijelu sužavao i širokih rukava, a dijelom i zato što je ta boja tako dobro izgledala uzRanekovu smeðu put. Ali najviše zbog ukrasa.Bila je urešena sjajno obojenim dikobrazovim bodljama i nitima od tetiva, a prikazivala je apstraktni lik Majke koji je mogao biti izravno kopiran s rezbarije na štapu u Ataroinim rukama. Imala je jednake koncentriène krugove i jednaku trokutastu glavu; S"Armunajci su vjerojatno daleki srodnici Mamutonaca koji su izradili Ranekovu košulju,shvati ona. Da su krenuli sjevernim putom koji im je Talut predložio, morali bi doæi do ovog Tabora. Kada su odlazili, Nezijin sin Danug, mladiæ koji se razvijao u Talutovu sliku i priliku, rekao joj je da æe jednoga dana poæi na Putovanja do Zelandonaca i posjetiti nju i Džondalara. Što æe se dogoditi ako Danug za nekoliko godina doista krene na takvo Putovanje i proðe ovuda? Što æe se dogoditi ako Danug, ili neki drugi Mamutonci, padne u ruke žena iz ovoga tabora? Od te se pomisli još više uèvrstila njezina odluka pomoæi ovim ljudima da prekinu Ataroinu vladavinu.Glavarica povuèe štap koji je Ejla promatrala i prinese joj drvenu zdjelu. - Buduæi da si ti naš štovani gost, i buduæi da si ovoj sveèanosti dala toliko hvaljeni prilog - reèe Ataroa glasom teškim od sarkazma - dopusti mi da ti ponudim da kušaš specijalitet jedne od naših žena. - Zdjela, je bila puna gljiva, ali buduæi da su bile rasjeèene i pripremljene, bilo je teško procijeniti kakvih.S"Armuna prevede i doda - Budi oprezna.Ali Ejli nije trebao ni prijevod ni upozorenje. - Neæu sada jesti gljive - reèe ona.Èuvši prijevod njezinih rijeèi, Ataroa se nasmije, kao da je oèekivala takav odgovor. - Šteta - reèe ona, gurajuæi prste u zdjelu i izvlaèeæi velik zalogaj. Sažvakavši ga dovoljno da može opet govoriti, dodala je - Izvrsne su! Pojelaje još nekoliko zalogaja pa dodala zdjelu Epadoi, znalaèki se smješkajuæi, i ispraznila zdjelicu brezova piæa.Uz veèeru je popila još nekoliko posuda i uèinak je postajao vidljiv; postajala je buèna i uvredljiva. Jedna od Vuèica koje su ostavili da èuvaju Obor - straže su se mijenjale kako bi svatko mogao sudjelovati u sveèanosti - prišla je Epadoi, koja se zatim približi Ataroi i prošapæe joj nešto.- Èini se da Ardemun želi iziæi i prenijeti nam zahvalu muškaraca za sveèanost - reèe Ataroa i nasmije se prezirno. - Sigurnasam da ne žele zahvaliti samo meni nego i našoj osobito štovanojgošæi. - Ona se okrene Epadoi - Dovedi starca ovamo.Stražarica se vrati i uskoro Ardemun zašepa s ulaza u drvenoj ogradi prema vatri. Džondalar se iznenadi kako mu je drago što ga vidi i u tom trenutku shvati da od odlaska iz Obora nije vidio nijednog muškarca. Pitao se kako je unutra.- Znaèi, muškarci mi žele zahvaliti za sveèanost? - reèe glavarica.- Da, S"Ataroa. Rekli su mi da doðem i kažem ti to.- Reci, starce, zašto mi je to teško povjerovati?Ardemun nije bio tako glup da odgovori. Stajao je tamo, gledajuæi u tlo, kao da bi najradije nestao. 524 525- Beskoristan! On je bezvrijedan. Uopæe nije borben - ispljune Ataroa s gaðenjem. - Jednak je kao svi. Svi su oni bezvrijedni- Ona se okrene Ejli - Zašto se vežeš uz tog èovjeka? - upita ona,pokazujuæi Džondalara. - Zar nisi dovoljno snažna da živiš beznjega?Ejla je èekala da S"Armuna prevede, èime je dobila vremena da smisli odgovor. - Odluèila sam da æu živjeti s njim.Dugo sam živjela sama - odgovori Ejla.- A što æe ti on kad postane star i slab kao Ardemun?- upita Ataroa, bacajuæi prezriv pogled prema starcu. - Kad njegova sprava postane premekana da ti pruži Užitak, bit æe ti jednako bezvrijedan kao i svi oni.Ejla je opet èekala prijevod iako je razumjela glavaricu. - Nitko ne ostaje zauvijek mlad. Èovjek je više od njegove sprave za Užitke.-Ali ovoga bi se morala riješiti; neæe ti dugo trajati. - Pokazala je prema Džondalaru. - Izgleda snažan, ali to je samo privid. Nije imao snage uzeti Atarou ili se jednostavno bojao. - Nasmijala se i ispila još jednu šalicu varenog napitka, a zatim okrenula Džondalaru. - To je to! Priznaj, bojiš me se. Zato me nisi mogao uzeti.I Džondalar ju je razumio i to ga je razljutilo. - Znaš, Ataroa, postoji razlika izmeðu straha i nedostatka želje. Ne

možeš silom izazvati želju. Nisam s tobom dijelio Majèin Dar, jer te ne želim- reèe Džondalar.S"Armuna je slušajuæi to bacila pogled na Atarou i zgrbila se prije prijevoda, gotovo se prisiljavajuæi da ne promijeni rijeèi.- Laže! - viknu Ataroa bijesno. Ustala je i nadvila se nad njega. - Ti si me se uplašio, Zelandonèe. Vidjelo se. Veæ sam se borila s muškarcima, a ti si se bojao i boriti sa mnom.Džondalar je takoðer ustao, a Ejla je ustala zajedno s njim. Nekoliko njezinih žena približilo im se i okružilo ih.- Ovi su ljudi naši gosti, reèe S"Armuna, koja je takoðer ustala. - Pozvani su na našu sveèanost. Zar smo zaboravili kako se postupa s gostima?- O, dakako. Naši gosti - podrugljivo reèe Ataroa. - Moramo biti gostoljubivi i ljubazni s posjetiteljima, jer æe inaèe ova žena loše misliti o nama. Pokazat æu ja njoj koliko me zanima što ona misli o nama. Odavde ste obojeotišli bez mog dopuštenja. Znate li što radimo s ljudima koji pobjegnu odavde? Ubijamo ih. Onako kako æu ubiti vas - kreštala je glavarica sa zašiljenom kopèom koja je prikazivala konja i mogla poslužiti kao izvrstan bodež. Džondalar se pokuša uplesti, ali Ataroine su ga Vuèice okružile i pritisnule ga kopljima u prsa, trbuh i leða, tako jako da su probile kožu i da je na nekoliko mjesta izbila krv.Prije nego što se snašao, veæ su mu ruke vezale na leða, a Ataroa je srušila Ejlu, opkoraèila je i pritisla na tlo, podižuæi bodež prema njezinu vratu, a od pijanstva koje se na njoj prije vidjelo, sada više nije bilo ni traga.Planirala je to cijelo vrijeme, shvatio je Džondalar. Dok su razgovarali s njom i tražili naèin da otupe njezinu vlast, ona je planirala da ih ubije. Osjeæao se glupo, trebao je to oèekivati. Prisegao je sam sebi da æe braniti Ejlu, a sada je bespomoæno, pun straha za nju, gledao kako se žena koju voli nastoji obraniti od svoje napadaèice. Zato su se svibojali Ataroe. Ubijala je ne oklijevajuæi i bez grižnje savjesti.Ejlu je zatekla potpuno nepripremljenu. Nije imala vremena ni posegnuti za nožem ili praækom, a nije imala nikakva iskustva u borbi s ljudima. Nikad se nije borila protiv ljudi. A sada je Ataroa bila nad njom, s oštrim bodežom u ruci i pokušavala ju je ubiti. Ejla je bila snažna, a Ataroa je bila i snažna i spretna i probijala se kroz Ejlin otpor, gurajuæi oštri vrh prema Ejlinu grlu.Ejla se u zadnji tren instinktivno prevrnula, ali ju je bodež dohvatio po vratu, ostavljajuæi crvenu crtu prije nego štose zabio u zemlju. A Ejla je još uvijek bila pribijena na tlo pod ženom kojoj je bezumni bijes samo dodavao snagu. Ataroa je izvukla bodež iz zemlje i udarila plavokosu ženu, omamljujuæi je, opet je zajašila i zamahnula bodežom.

526 527 33Džondalar sklopi oèi da ne bi vidio nasilni kraj Ejlina života. Kad nje ne bude, ni njegov život više neæe imati smisla... dakle zašto se sada ovdje boji dok stoji pred kopljima, kad mu je svejedno hoæe li živjeti ili umrijeti?Ruke su mu bile vezane, ali noge nisu. Mogao bi pritrèati i možda nogama odbaciti Atarou.Baš kada je odluèio da æe zanemariti oštra koplja i pokušati pomoæi Ejli, zaèuo je komešanje blizu ulaza u Obor. Ta je buka privukla pažnju žena koje su ga èuvale i on se naglo probio naprijed, odgurnuo njihova koplja i potrèao prema ženama koje su se borile na tlu.Iznenada kroz redove promatraèa projuri tamna sjena, oèeše se o njegovu nogu i skoèi na Atarou. Zamah skoka odbacio je gla-varicu, a oštre kandže zabiše joj se u grlo, deruæi kožu. Glavarica se našla na leðima i pokušavala odbiti divlji bijes režeæih èeljusti i krzna. Uspjela je ubosti teško dlakavo tijelo, no to je izazvalo samo još krvoloènije rezanje i jaèi stisak ralja koje su stiskale njezin vrat i oduzimale joj zrak, a onda Ataroa ispusti bodež.Ataroa pokuša vrisnuti osjeæajuæi kako je mrak svladava, ali u tom trenutku joj oštri vuèji zub prekine arteriju, poslije èega se zaèu strašno davljenièko krkljanje. Visoka zgodna žena pala je opuštena i prestala se boriti. Još uvijek režeæi, Vuk ju je tresao uvjeravajuæi se da je otpor prestao.- Vuèe - viknu Ejla prevladavši šok i ustavši sa zemlje - O, Vuèe.Èim je Vuk raširio ralje, krv šiknu iz prekinute žile i poštrca ga. Privlaèio se Ejli podvuèena repa, tiho cvileæi i tražeæi njezino odobrenje. Žena mu je rekla da ostane u zaklonu i znao je da je postupio suprotno njezinoj želji. Vidjevši napad i shvativši da je ona u opasnosti, skoèio je u njezinu obranu, ali sada nije znao kako æe ona prihvatiti njegov prekršaj. Od svega mu je najgore bilo kad bi ga ta žena grdila.Ejla raširi ruke i posegne za njim. Brzo shvativši da je postupio ispravno i da mu je prijestup oprošten, on radosno

pojuri prema njoj. Ona ga zagrli i zabije lice u njegovo krzno, a iz oèiju su joj tekle suze olakšanja. - Vuèe, spasio si mi život - zajecala je. On je lizne i zamrlja jojlice Ataroinom toplom svježom krvlju koja mu je još uvijek bilana njušci.Žene iz tabora ustuknule su vidjevši taj prizor, zinuvši od èuðenja i nerazumijevanja kako to mlada žena grli velikog vuka koji je upravo zaklao drugu ženu. Ona je Vuka nazvala, mamu-tonskom rijeèju za vuka, koja je bila slièna i njihovoj rijeèi za tu zvijer, a znale su da govori njemu, kao da je može razumjeti, jednako onako kako je govorila konjima.Nije ni èudo da ta strankinja nije pokazala nikakav strah od Ataroe. Njezino je èarobnjaštvo bilo tako moæno da je mogla ne samo navesti konje da rade što im zapovjedi, nego je zapovijedala i vucima! Ni muškarac nije pokazao strah, shvatiše kad su ga vidjele kako se spušta na koljena uz ženu i vuka. Èak je zanemario i koplja Ataroinih Vuèica, koje su takoðer odstupile nekoliko koraka i zaprepašteno stajale. Iznanada iza Džondalara opaze jednog muškarca koji je u ruci imao nož! Odakle mu nož?Dopusti da ti prerežem te spone, Džondalare - reèe Ebulan, režuæi ih.Osjetivši da su mu ruke slobodne, Džondalar pogleda oko sebe. Ostali su se muškarci umiješali u gomilu, a još ih je dolazilo iz smjera Obora - Tko vas je pustio van?- Ti - reèe Ebulan.- Kako? Pa bio sam vezan.-Ali dao si nam noževe... i hrabrost da pokušamo - reèe Ebulan. - Ardemun se prišuljao stražarici na ulazu i udario je štapom. Zatim smo prerezali užad koja su držala vrata. Svi su gledali što se dogaða, a onda se pojavio vuk... - Njegov je glas skliznuo i on protrese glavom gledajuæi ženu i Vuka.Džondalar nije shvatio da je èovjek previše potresen da bi mogao nastaviti. Sada mu je nešto drugo bilo važnije. - Ejla, je li s tobom sve u redu? Je li te ranila? - upita on grleæi ženu i Vuka. Životinja prekine lizanje Ejle i poène lizati njega.- Mala ogrebotina na vratu. Ništa - reèe ona, privijajuæi se èovjeku i oduševljenom Vuku - i mislim da je porezala Vuka, ali èini se da mu to ne smeta.- Ne bih te pustio da se ovamo vratiš da sam mislio da æe te pokušati ubiti baš ovdje na sveèanosti. A morao sam znati. Bio sam toliko glup što nisam shvatio koliko je opasna - reèe on èvrsto je grleæi.- Nisi ti glup. Ni meni nije palo na pamet da bi me mogla

528 529 pokušati napasti, a nisam se znala braniti. Da nije bilo Vuka...- Oboje puni zahvalnosti pogledaše zvijer.- Ejla, moram ti priznati da sam na ovom putovanju mnogoputa poželio da ga ostavimo. Mislio sam da nam je on samo optereæenje i da nam èini putovanje težim. Kad sam vidio da si gaposlije prelaska preko Sestre pošla tražiti, naljutio sam se. Uznemirila me pomisao da si zapravo ugrozila svoj vlastiti život radi teživotinje.Džondalar uze Vukovu glavu u ruke i pogleda ga ravno u oèi.- Vuèe, obeæajem ti, nikad te neæu napustiti. Riskirat æu i svojživot da te spasim, ti velièanstvena divlja zvijeri - reèe on kuštra-juæi Vuku krzno i èešuæi ga iza ušiju.Vuk je lizao Džondalarov vrat i lice, a raljama mu je uhvatio nezaštiæeno grlo i bradu i nježno ih držao, pokazujuæi mu svoju ljubav. Vukovi su osjeæaji prema Džondalaru bili gotovo jednako snažni kao prema Ejli i zadovoljno je režao na znakove pažnje i odobravanja koje je primao od oboje svojih ljudi.A ljudi koji su to gledali ispustili su uzdahe èuðenja i straha videæi kako èovjek izlaže ranjivi vrat životinji. Vidjeli su kako je taj isti vuk tim snažnim raljama uhvatio Ataroin vrat i ubio je, pa im je Džondalarov postupak bio nešto više od magije, nezamisliva moæ nad duhom životinja.Ejla i Džondalar ustadoše, ostavljajuæi Vuka izmeðu sebe, a ljudi su gledali ponešto drhteæi i ne znajuæi što ih sada èeka. Nekoliko ih pogleda prema S"Armuni. Ona pristupi gostima, pozorno gledajuæi Vuka.- Napokon smo je se oslobodili - reèe ona.

Ejla se nasmiješi; vidjela je njezinu tjeskobu. - Vuk ti neæe uèiniti nikakvo zlo - reèe ona. - Napao ju je samo zato da obrani mene.S"Armuna primijeti da Ejla nije prevela životinjino ime na ze-landonski i shvati da je ta rijeè upotrijebljena kao osobno ime za zvijer - Primjereno joj je da je kraj doèekala od vuka. Znala sam da ste ovdje s razlogom. Sada više nismo u njezinom stisku i više nismo zarobljenici njezina ludila - reèe ona. - Ali što æemo sad? - To je pitanje bilo retorièko i izgovorila ga je više u sebi nego za slušatelje.Ejla pogleda nepomièno tijelo žene koja je samo nekoliko trenutaka prije toga bila tako zlomisleno, ali snažno živa,i to je podsjeti kako je krhka stvar ljudski život. Da nije bilo Vuka, sada bi ona ležala mrtva. Zadrhtala je od te pomisli. - Mislim da bi netko trebao odnijeti ovu glavaricu i pripremiti tijelo za pokop. - Rekla je to na mamutonskome kako bi je više ljudi razumjelo ibez prijevoda.- Zar zaslužuje pokop? Zašto ne bismo njezino tijelo bacili le-šinarima? - Glas koji je to izgovorio pripadao je muškarcu.- Tko govori? - upita Ejla.Džondalar je poznavao èovjeka koji im je ponešto oklijevajuæi prilazio. - Zovem se Olamun.Ejla kimnu u znak prepoznavanja. - Imaš pravo biti bijesan na nju, Olamune, ali Atarou je nasilju dovelo nasilje koje joj je uèinjeno. Zlo u njezinu duhu htjelo bi to nastaviti i ostaviti vam u naslijeðe njezinu nasilnost. Pustite to. Ne dajte da vas vaš pravedni bijes dovede u zamku koju je postavio njezin nemirni duh. Vrijeme je da se to prekine. Ataroa je bila ljudsko biæe. Pokopajte je s dostojanstvom koje nije znala naæi za života i neka njezin duh poèine.Džondalara je njezin odgovor iznenadio. Bio je to odgovor koji bi dala neka zelandoni, istodobno i mudar i suzdržan.Olamun potvrdno kimne. - A tko æe je pokopati? I pripremiti. Nije imala rodbine - reèe on.- To je odgovornost One koja Služi Majku - reèe S"Armuna.- Možda uz pomoæ onih koji su joj bili sljedbenici za života- predloži Ejla. Tijelo je bilo oèigledno doista preteško da bi gastarija žena mogla sama pripremiti, bez tuðe pomoæi.Svi se okrenuše Epadoi i njezinim Vuèicama. Èinilo se da su se zbile zajedno kao da snagu nalaze jedna u drugoj.- A onda neka s njom poðu na drugi svijet - reèe drugi muški glas. Iz gomile se zaèuje nekoliko glasova koji su izražavali suglasnost i neki krenuše na žene-lovce. Epadoa se ustoboèila, podižuæi koplje. Iznenada se jedna mlada Vuèica izdvoji od ostalih.- Ja nikad nisam htjela biti Vuèica. Samo sam htjela nauèiti lovitida ne bih ostala gladna.Epadoa joj dobaci prijeteæi pogled, ali mlada joj žena uzvrati prkosnim pogledom.- Neka Epadoa nauèi što je to glad - reèe opet muški glas.- Neka bude bez hrane dok ne doðe do drugog svijeta. Onda æejoj i duh biti gladan.Ljudi nagrnuše prema Ataroinim ženama i tako se približiše Ejli, što je izazvalo prijeteæe Vukovo rezanje. Džondalar brzo klekne da ga umiri, ali Vukova je reakcija zaustavila i ljude. Sa strahom su gledali u ženu i životinju.Ovoga puta Ejla nije pitala tko je govorio. - Ataroin duh još hoda meðu nama - reèe ona - i potièe nasilje i osvetu.

530 531

- Ali Epadoa mora platiti za zlo koje je poèinila.Ejla vidje kako Kavoina mati prilazi bliže. Njezina je mlada trudna kæi išla za njom, dajuæi joj moralnu potporu.Džondalar ustane i stane pokraj Ejle. Morao je priznati kako i on misli da ta žena ima pravo na osvetu za smrt svoga sina. Pogledao je S"Armunu. Ona bi na to morala odgovoriti, pomislio je, ali i ona je èekala da Ejla odgovori.- Žena koja ti je ubila sina veæ je otišla na drugi svijet - reèe Ejla. - Epadoa mora platiti za zlo koje je sama poèinila.- Ona ima i više toga za što bi morala platiti. Što æemo sa štetom koju je nanijela ovim djeèacima? - To je

rekao Ebulan. Pomaknuo se u stranu da Ejla vidi djeèake koji su se naslanjali na poput kostura ispijenog starca.Vidjevši tog èovjeka, Ejla je bila zapanjena; na trenutak joj se uèinilo da gleda Kreba! Bio je visok i mršav, a sveti èovjek Plemena bio je nizak i zbijen, ali njegovo kršno lice i tamne oèi nosili su jednak izraz suæuti i dostojanstva i vidjelo se da tom èovjeku pripadaju neke poèasti.Prva je Ejlina pomisao bila da pokaže onakav znak poštovanja kao u Plemenu - da sjedne uz njegove noge i prièeka da je on potapše po ramenima, no znala je da bi se takvo ponašanje pogrešno protumaèilo. Zato je odluèila da prema njemu postupi sa službenim znacima pozdrava i pristojnosti.- Džondalare, ovome se èovjeku ne mogu obratiti dok menisi predstavio - reèe ona.On je brzo shvatio njezinu osjetljivost. I on se u prvom susretu zadivio tom èovjeku. Istupio je naprijed i poveo Ejlu prema njemu. - S"Amodune, najugledniji od S"Armunajaca, dopusti da ti predstavim Ejlu iz Lavljeg tabora Mamutonaca, koja je Kæi Mamutovog ognjišta i Izabranica duha Špiljskoga lava i štiæenica Špiljskoga medvjeda.Ovo posljednje što je Džondalar dodalo iznenadilo je Ejlu. Nitko nije imenovao Špiljskog medvjeda njezinim zaštitnikom, ali kad je o tome promislila, pomisli da bi to moglo biti toèno, barem preko Kreba. Špiljski je medvjed izabrao njega - bio je to totem svih mog-ura - a Kreb joj se tako èesto javljao u snovima da je bila sigurna da je on vodi i štiti, možda uz pomoæ Velikog špiljskog medvjeda, zaštitnika Plemena.- S"Amodun od S"Armunajaca pozdravlja Kæer Mamutova ognjišta - reèe starac pružajuæi joj obje ruke. Nije on bio jedini kojije baš Mamutove ognjište izdvojio kao najimpresivniji dio njezinih odnosa i naslova. Veæina je ljudi razumjela važnost Mamuto- va ognjišta za Mamutonce; to ju je stavljalo u rang S"Armune, One koja služi Majku.Jasno, Mamutovo ognjište, pomisli S"Armuna. To razjašnjava mnoga pitanja koja je imala. Ali gdje joj je tetovirani znak? Zar nisu oni koje je Mamutovo ognjište prihvatilo bili oznaèeni tetoviranjem?- Sretna što sam tebi dobrodošla, najdublje štovani S"Amodune - reèe Ejla, govoreæi njegovim jezikom.Èovjek se nasmiješi - Dosta si nauèila našega jezika, ali jednu si stvar rekla dvaput. Moje je ime Amodun. S"Amodun znaèi "Najdublje štovani Amodun" ili "Vrlo cijenjeni" ili što god misliš da vrijedi izdvojiti - reèe on. - To je naslov koji ti se dodijeli voljom cijeloga Tabora. Nisam siguran èime sam ja to zaslužio.Ona je znala zašto. - Hvala ti S"Amodune - reèe Ejla, spuštajuæi pogled i kimajuæi sa zahvalnošæu. Izbliza, ju je još više podsjeæao na Kreba s tim dubokim tamnim i svjetlucavim oèima, istaknutim nosom, debelim obrvama i snažnim crtama lica. Morala je svjesno svladavati ono što je nauèila u Plemenu - da žene ne bi trebale izravno gledati u muškarce - da bi mogla govoriti gledajuæi ga u oèi. - Htjela bih te nešto pitati - reèe ona na mamu-tonskome, kojem je bila viènija.- Odgovorit æu ti ako budem znao - reèe on.Ona pogleda djeèake koji su stajali uz njega. - Ljudi ovoga Tabora žele da Epadoa plati za nedjela koja je poèinila. Osobito su ovi djeèaci pretrpjeli veliko zlo iz njenih ruku. Sutra æu pogledati mogu li uèiniti nešto što bi im pomoglo, ali kakvu bi odštetu morala Epadoa platiti za to što je izvršavala želje svoje glavarice?I protiv volje, mnogi baciše pogled na Atarou koja je još ležala, gdje ju je Vuk ostavio, a zatim se njihovi pogledi zaustave na Epadoi. Žena je stajala uspravno i ne uzmièiæi. U sebi, ona je odavno znala da æe jednoga dana morati platiti.Džondalar pogleda Ejlu, opet ponešto zadivljen. Uèinila je ono pravo, pomisli on. Što god ona rekla, ipak, èak ni sastrahopoštovanjem koje je stekla, rijeè stranca nikad u Taboru ne bi bile prihvaæene tako kao ono što izreèe S"Amodun.- Mislim da Epadoa mora platiti za svoje zlo - reèe èovjek.Mnogi kimnuše s odobravanjem, osobito Kavoa i njezina mati.- Ali na ovome svijetu, a ne na drugom. Dobro si rekla da je vrijeme da se prekine taj niz. Previše je bilo nasilja i zla u ovom taboru i predugo je to trajalo. Muškarci su jako trpjeli posljednjihgodina, ali najprije su oni povrijedili žene. Vrijeme je da to prestane.

532 533 - A kako æe Epadoa platiti? - upita tužna majka. - Koja æe biti njezina kazna.?

- Ne kazna, Esadoa. Odšteta. Mora vratiti koliko je odnijela, i više. Može poèeti s Dobanom. Koliko mu god Kæi Mamutova ognjišta možda mogla pomoæi, nije vjerojatno da æe se Doban ikada potpuno oporaviti. Posljedice æe trpjeti cijeli život. I Odevan æe trpjeti, ali on ima majku i roðake. Doban nema majke ni rodbine koja bi se brinula za nj, nikoga tko æe za njega preuzeti odgovornost i pobrinuti se da nauèi neku vještinu ili zanat. Ja bih tu odgovornost stavio Epadoi, kao da mu je majka. Možda ga ona nikad neæe zavoljeti, i možda æe on nju mrziti, ali ona æe za to biti odgovorna.Vidjelo se da neki odobravaju. Nisu se svi slagali, ali za Doba-na se netko morao pobrinuti. Iako su svi žalili njegovu bol, on nije bio jako obljubljen dok je živio s Ataroom i nitko ga nije želio uzeti. Veæina je mislila da æe, prigovore li S"Amodunovoj ideji, samo biti pozvani da djeèaku otvore svoje zemunice.Ejla se nasmiješi. Pomislila je kako je to savršeno rješenje i kako æe, iako bi u poèetku moglo biti mržnje i nepovjerenja, možda s vremenom u njihov odnos uæi i neka toplina. Ideja iskupljivanja èinila se korisnijom od kažnjavanja, a potakla joj je i novu ideju.- Predložila bih još nešto - reèe ona. - U ovom Taboru nema mnogo zaliha za zimu i do proljeæa svi bi mogli trpjeti glad.Muškarci su slabi i veæ nekoliko godina ne love. Mnogi su izgubilisvoju lovaèku vještinu. Epadoa i žene koje je ona obuèila najboljisu lovci ovoga Tabora. Mislim da bi bilo mudro da one nastaveloviti, ali meso moraju dijeliti sa svima.Mnogi su potvrðivali. Pomisao da ih èeka glad nije bila privlaèna.- Èim se koji muškarac oporavi i poželi loviti, neka bude Epa-doina dužnost da im pomogne i lovi s njima. Jedini naèin da se izbjegne glad iduæeg proljeæa je da žene i muškarci rade zajedno. Svakom je taboru potrebna suradnja jednih i drugih da bi mogao napredovati. Ostale žene i slabiji i stariji muškarci neka prikupljaju kakvu godhranu naðu.- Zima je! Sada se nema što skupljati - reèe jedna mlaða Vuèica.- Istina, nema mnogo toga što se zimi može skupljati, i bit æe posla da se prikupi, ali hrana se ipak može naæi, a sve æe dobro doæi - odgovori Ejla.- Tako je - reèe Džondalar. - Ja sam vidi,o i jeo hranu koju je Ejla našla zimi. I sami ste noæas jeli nešto od toga. Skupila je sjemenke s borova blizu rijeke.- Može se jesti i one lišaje koje jeleni vole - reèe jedna starija žena - ako ih znaš pravilno pripremiti.- I neke žitarice, proso i druge trave još imaju klasje - reèe Esadoa. - To se može prikupiti.- Da, ali budite oprezni s ljuljkom. Na njemu znade biti snijeti koja je štetna, a može biti i smrtno otrovna. Ako izgleda i miriše loše, vjerojatno ima snijeti i to treba izbjegavati - savjetovala im je Ejla. - Ali ima jestivih bobica koje ostaju na grmovima dugo u zimu - našla sam i drvo na kojem je još bilo jabuka - a može se jesti i unutarnja kora veæine drveæa.- Da bismo mogli skidati koru trebaju nam noževi. Naši nisu baš dobri.-Ja æu vam ih napraviti - javi se Džondalar.- Zelandonèe, hoæeš li mene nauèiti kako se izraðuju noževi- neoèekivano upita Doban.To mu je pitanje bilo drago. - Hoæu, pokazat æu ti kako se izraðuju noževi i druga oruða.- I ja bih to rado nauèio - reèe Ebulan. - Trebat æe nam oružja za lov.- Pokazat æu svima koji žele nauèiti, odnosno bar ono osnovno. Za pravu vještinu trebat æe mnogo godina. Ako iduæeg ljeta poðete na svoj Ljetni sabor, možda æete tamo naæi nekoga tko æe vas nastaviti pouèavati - reèe Džondalar.Djeèakov se osmijeh pretvori u namršteni izraz; to je znaèilo da visoki stranac neæe ostati s njima.- Ali pomoæi æu vam koliko mogu - reèe Džondalar. - Naovom smo Putovanja morali izraðivati oružje za lov.-A onaj... štap koji baca koplja... poput onoga kojim si ti osloboðen - To je bila progovorila Epadoa i svi su se okrenuli i zagledali u nju. Glavna Vuèica prije toga nije progovarala, a sada su njezine rijeèi sve podsjetile na dugi itoèni pogodak kojim je Ejla oslobodila Džondalara sa stupa. Èinilo se tako èudesno da veæina ljudi nije vjerovala da se i to može nauèiti.- Bacaè kopalja? Da, pokazat æu i to svima koje bude zanimalo.-1 ženama? - upita Epadoa.- I ženama - reèe Džondalar - Kad nauèite rabiti dobro lovaèko oružje, neæete više morati odlaziti do Velike Majke Rijekei tjerati konje s litice. Ovdje blizu niz rijeku imate jedno od najboljih mjesta za lov koje sam ikada vidio.

534 535 - Imamo - reèe Ebulan. - Sjeæam se kako su tamo lovili mamute. Kad sam bio djeèak postavljali su izvidnice na vidikovac i tamo bi upalili vatre kad bi što opazili.- Pomislio sam da je bilo tako - reèe Džondalar.Ejla se osmjehivala. - Mislim da se lanac prekinuo. Više ne èujem kako govori Ataroin duh - reèe ona èeškajuæi Vukovo krzno. Zatim se obrati glavnoj Vuèici. - Epadoa, kada sam poèela uèiti loviti, najprije sam nauèila loviti èetveronožne lovce, pa i vukove. Vuèja krzna mogu biti topla i dobra za kapuljaèe, a vuka koji ozbiljno ugrožava treba ubiti, ali više bi nauèila tako da promatraš žive vukove nego da ih držiš u kavezu i poslije jedeš.Vuèice se zgledaju pogledima punim krivnje. Kako to zna? Meðu S"Armunajcima vuèje je meso bilo zabranjeno, a osobito se lošim držalo za žene.Predvodnica lovaca promatrala je plavokosu ženu, tražeæi je li ona više nego što se èini. Sada, poslije Ataroine smrti i kada je znala da neæe umrijeti zbog svojih djela, Epadoa je osjetila olakšanje. Bilo joj je drago što je sve to završilo. Glavarica je bila tako uvjerljiva da je zaludjela mladu ženu koja je njoj za volju radila mnoge stvari o kojima radije ne bi ni mislila. Iako to nije htjela priznati nikome, pa ni samoj sebi, mnoge od tih stvari bile su joj muène i dok ih je radila. Vidjevši u lovu na konje visokog muškarca, ponadala se da æe, dovodeæi ga Ataroi kao igraèku, možda poštedjeti jednoga od ljudi u Oboru.Nije htjela obogaljiti Dobana, ali se bojala da æe, ako ne uèini što Ataroa traži, glavarica ubiti i njega, kao što je ubila vlastito dijete. Zašto je ova Kæi Mamutova ognjišta izabrala S"Amoduna da joj izreèe presudu, a ne Esadou?Taj joj je izbor spasio život. Neæe joj više biti lako živjeti u Taboru. Mnogi su je zamrzili, ali bila je zahvalna za moguænost da se iskupi. Pobrinut æe se za djeèaka unatoè njegovoj mržnji. To mu je dužna.Ali tko je ta Ejla? Je li došla da prekine Ataroino muèenja Tabora, kako su, èini se, svi mislili? A muškarac? Kakva je to njegova èarolija da ga koplja ne pogaðaju? I kako su se ljudi u Oboru domogli noževa? Je li to njegovo djelo? Jesu li na konjima jahali zato što su Vuèice baš njih najviše lovile, iako su ostali S"Armu-najci jednako lovci na mamute kao i njihovi srodnici Mamutonci? Je li taj vuk vuèji duh koji je došao osvetiti svoju vrstu? Jedno je bilo sigurno: ona više nikad neæe loviti vukove i više se neæe zvati Vuèicom.Ejla se vrati do mrtve glavarice i tamo se naðe sa S"Armunom. Šamanka je sve to gledala, ali nije mnogo govorila, a Ejla se sjeti njezine tjeskobe i žaljenja. Obratila joj se tihim glasom.- S"Armuna, iako Ataroin duh napokon odlazi odavde, neæebiti lako promijeniti stare navike. Ljudi su izišli iz Obora - dragomi je da su se sami uspjeli osloboditi, toga æe se sjeæati s ponosom, ali još æe dugo potrajati dok ne zaborave Atarou i godinedok su bili zatvoreni. Ti možeš pomoæi, ali to æe biti teška odgovornost.Žena kinine glavom s razumijevanjem. Osjetila je da joj je pružena prilika ispraviti svoje zloporabe Majèinih moæi;i to je bilo više nego što se nadala. Prvi je zadatak bio pokopati Atarou i prepustiti je prošlosti. Okrenula se okupljenim ljudima.- Preostalo je hrane. Završimo ovu sveèanost. Vrijeme je dase ukloni ograda podignuta izmeðu muškaraca i žena u ovomTaboru. Vrijeme je da zajedno dijelimo hranu i vatru i toplinuzajedništva. Vrijeme je da se obnovimo kao potpuni Tabor ida više jedni ne budu iznad drugih. Svi imaju svoje vještine isposobnosti, a ako svatko pridonese i pomogne, ovaj æe Tabornapredovati.Žene i muškarci potvrðivali su glavama. Mnogi su pronašli svoje parove od kojih su dugo bili razdvojeni, drugi su prišli da podijele hranu, vatru i ljudsko društvo.- Epadoa- pozove S"Armuna, dok su ljudi uzimali hranu. Kadjoj je ova prišla, ona reèe - Mislim da je vrijeme da premjestimoAtaroino tijelo i pripremimo ga za pokop.- Hoæemo li je prenijeti u njezinu zemunicu? - upita Epadoa.

S"Armuna razmisli. - Ne - reèe ona. - Odnesite tijelo u Obor i stavite ga pod krov. Mislim da æe toplina Ataroine zemunice noæas trebati muškarcima. Mnogi su slabi i bolesni. Ta bi nam zemunica mogla trebati još neko vrijeme. Imaš li gdje spavati?- Imam. Kad sam se mogla udaljiti od Ataroe, bila sam kod Unavoe, u zemunici gdje ona živi.- Mogla bi razmisliti o tome da se preseliš k njoj zasad, ako to odgovara njoj i tebi.- Mislim da æe nam oboma to biti drago - reèe Epadoa.- Poslije æemo smisliti nešto za Dobana.- Da - reèe Epadoa - Hoæemo.Džondalar je gledao kako Ejla ide s Epadoom i lovcima, prateæi glavarièino tijelo. Bio je ponosan na nju i pomalo iznenaðen. Ejla je zauzela držanje i pokazivala mudrost prave ze-landoni. Jedini put kada je prije toga vidio da Ejlapreuzima si-

536 537 tuaciju u svoje ruke bilo je kad bi netko bio ranjen ili bolestan, pa bi mu trebale njezine posebne sposobnosti. Zatim,razmisli-vši, on shvati da su i ovi ljudi bili bolesti i ranjeni. Možda i zato nije bilo tako èudno što Ejla zna što èiniti.Sljedeæega jutra Džondalar je poveo konje po stvari koje su ponijeli sa sobom kada su napustili Veliku Majku Rijeku i pošli tražiti Njisku. Sada se èinilo da je to bilo tako davno da ga je navelo na pomisao kako u, svome Putovanju znatno kasne. Bili su toliko napredovali te je mislio kako æe do ledenjaka doæi dovoljno rano i da æe im ostati dovoljno vremena za prijelaz. Sada se veæ zašli duboko u zimu i skrenuli su s puta.Ovome je Taboru doista trebala pomoæ i on je znao da Ejla neæe otiæi dok ne uèini sve za što misli da može. I sam je obeæao da æe pomoæi i veselilo ga je što æe moæi poduèavati Do-bana i ostale kako se radi s kremenom, a drugekako se radi s izbacivaèem kopalja, ali sada je poèeo osjeæati mali grè zabrinutosti. Onaj ledenjak moraju prijeæi prije nego što ga proljetno taljenje uèini previše opasnim i zato je htio što prije poæi dalje.S"Armuna i Ejla zajedno su pregledavale i lijeèile djeèake i muškarce. Za jednoga èovjeka njihova je pomoæ došla prekasno. Umro je u Ataroinoj zemunici veæ prve noæi izvan Obora, od gangrene koja je bila toliko uznapredovala da su mu obje noge veæ bile odumrle. Veæini ostalih trebalo je lijeèenje neke ozljede ili bolesti, a svi su bili pothranjeni. Svi su bolesno vonjali po Oboru i bili su nevjerojatno prljavi.S"Armuna je odluèila odgoditi paljenje vatre u lonèarskoj peæi. Nije imala vremena, a i dojam joj je govorio protiv toga, iako je držala da bi to u odgovarajuæem trenutku moglo poslužiti kao moæna ljekovita sveèanost. U unutarnjoj ložionici zagrijali su vodu za kupanje i èišæenje rana, a najpotrebnije lijeèenje bila je toplina i hrana. Nakon što su vidarice pružile pomoæ koju su mogle pružiti, oni koji nisu bili previše bolesni i koji su imali žene, majke ili drugu rodbinu s kojom mogu živjeti, preselili su se k svojima.Ejlu je najviše ljutilo ono što je vidjela na djeci i onima koji su tek izlazili iz djetinjstva. Èak je i S"Armuna bila zgrožena. Ona je bila zatvarala oèi pred grubošæu cijeloga stanja.Te veèeri, nakon još jedne zajednièke veèere, Ejla i S"Armuna su opisale neke od problema koje su našli, objasnile što je nužno i odgovarale na pitanja. Ali dan je bio dug i Ejla je napokon rekla da se mora odmoriti. Upravo kada je ustala, netko je postavio posljednje pitanje o jednome od djeèaka. Kada je Ejla i na to odgovorila, druga žena rekla je nešto o zloj glavarici, pripisujuæi svu krivnju Ataroi i odrješujuæi sebe od svih odgovornosti. To je naljutilo Ejlu i ona je tada održala govor koji je izišao iz dubokog bijesa koji je cijeloga dana rastao.- Ataroa je bila snažna žena sa snažnom voljom, ali koliko god netko bio jak, dvoje ili pet ili deset ljudi uvijek je jaèe. Da ste joj se svi htjeli oduprijeti, moglo je se davno zaustaviti. Dakle vi ste svi, cijeli Tabor, žene i muškarci, dijelom odgovorni za muke ove djece. I, sada æu vam to reæi, svaki od ovih djeèaka, pa i svi muškarci koji su dugo trpjeli posljedice te... gadosti - Ejla se muèila da zadrži svoj bijes - mora dobiti njegu cijeloga Tabora. Svi ste odgovorni za njih do kraja života. Trpjeli su, a svojom su patnjom postali Munini izabranici. Tko god im odbije pomoæi odgovarat æe Njoj.Ejla se okrene i ode, a Džondalar za njom, ali njezine su rijeèi djelovale jaèe nego što je oèekivala. Veæina ih je veæimala dojam da ona nije obièna žena, a mnogi su govorili da je ona utjelovljenje same Velike Majke Zemlje; živa Muna u ljudskom obliku koja je došla odnijeti Atarou i osloboditi ljude. Kako drukèije objasniti da konji dolaze kad ona zazviždi? Ili vuk, koji je velik èak i za svoju sjevernjaèku pasminu, i koji je slijedi kud god ide i mirno sjedi kadmu ona to zapovijedi? Zar nije Velika Majka Zemlja ta koja je rodila duhove svih životinja?Prema prièama Majka je namjerno stvorila i muškarce i žene i dala im Dar Užitka da joj služe. Da bi nastao novi

život, bili su potrebni duhovi i muškaraca i žena, a Muna je došla da bi im jasno rekla da tko pokuša stvarati Njezinu djecu na neki drugi naèin nije drugo do izopaèitelj i nakaza. Nije li Ona dovela Zelan-donca da pokaže što o tome misli? Muškarca, koji je otjelovljenje njezina muškarca i ljubavnika? Viši i zgodniji od mnogih muškaraca, asvijetao i nježan poput mjeseca. Džondalar je primjeæivao razliku u naèinu kako su se ljudi ponašali prema njemu, od èega se osjeæao nelagodno. Nije mu se to baš svidjelo.Prvoga je dana bilo toliko posla da je èak i uz pomoæ druge vidarice i gotovo svih u taboru Ejla morala odgoditi posebni postupak kojim je kanila pokušati pomoæi djeèacima s išèašenim kukovima. S"Armuna je èak odgodila i Ataroin pokop. Sutradan ujutro odabrali su mjesto i iskopali grob. Jednostavan obred koji je izvela Ona Koja Služi napokon je vratio glavaricu u krilo Velike Majke Zemlje.

538 539 Neki su osjetili i nešto tuge. Od Epadoe se nije oèekivalo da æe išta osjeæati, a ipak jest. Nije to mogla izraziti zbogopæeg raspoloženja u Taboru, ali Ejla je iz govora njezina tijela, držanja i izraza, proèitala da se ova bori sa sobom. I Doban se neobièno ponašao i Ejla je mislila da se on bori sa svojim pomiješanim osjeæajima. Veæi dio njegova kratkog života Ataroa mu je bila jedina mati koju je poznavao. Kad mu je okrenula leða osjetio se izdanim, ali njezine su ljubavi oduvijek bile nepredvidljive i on se nije mogao potpuno osloboditi onoga što je osjeæao za nju.Tugu je trebalo osloboditi. Ejla je to znala iz iskustva sa svojim vlastitim gubicima. Htjela ga je pokušati lijeèiti odmah poslije pokopa, ali se pitala ne bi li trebala prièekati još neko vrijeme. Možda ovo nije pravi dan za to, ali vjerojatno bi nešto drugo što æe ga zaokupiti biti bolje za oboje. Na povratku u tabor prišla je Epadoi.- Pokušat æu namjestiti Dobanovu išèašenu nogu i trebat æe mi pomoæ. Hoæeš li mi pomoæi?- Neæe li ga to boljeti? - upita Epadoa. Predobro se sjeæala njegovih bolnih krikova, a sada se prema njemu poèinjala osjeæati zaštitnièki. Bio je, ako veæ ne njezin sin, onda sada barem njezina briga, i ona je to ozbiljno shvaæala. Znala je da o tome ovisi i njezin život.- Uspavat æu ga. Neæe to osjetiti, iako æe ga boljeti kad se probudi i neko æe ga vrijeme trebati osobito pažljivo premještati- objasni Ejla - Neæe moæi hodati.-Ja æu ga nositi - reèe Epadoa.Kad su se vratili u veliku zemunicu, Ejla objasni Dobanu da mu želi ispraviti nogu. Ustuknuo je od nje i ponašao sevrlo nervozno, a vidjevši da u zemunicu ulazi i Epadoa, oèi mu se ispu-niše strahom.- Ne! Ona æe me ozlijediti! - vikao je Doban vidjevši Vuèicu.Da je mogao, pobjegao bi.Epadoa je stala uspravno i nepomièno pokraj ležaja na kojemu je on sjedio. - Neæu ti nanijeti nikakvo zlo. Obeæajem ti da ti nikad više neæu nanijeti nikakvo zlo - reèe ona. - I nikome neæu dopustiti da ti nanese zlo, pa ni ovoj ženi.Pogledao ju je, nepovjerljivo, ali sa željom da joj povjeruje. Oèajnièki joj je želio vjerovati.- S"Armuna, molim te pobrini se da on shvati sve što kažem- reèe Ejla. Zatim èuène pred njega i pogleda ga u uplašene oèi.- Dobane, dat æu ti nešto što æeš popiti. Neæe biti ukusno,ali moraš to svejedno popiti. Malo poslije toga postat æeš vrlo po- špan. Kad to osjetiš, možeš odmah leæi ovdje. Dok budeš u snu, ja æu ti pokušati namjestiti nogu malo bolje i vratiti je tamo gdje je nekad bila. Neæeš to osjetiti, jer æeš spavati. Kad se probudiš, osjeæat æeš nešto boli, ali æeš se možda osjeæati i nešto bolje. Ako te bude prejako boljelo, reæi æeš to meni, ili S"Armuni ili Epadoi - netko æe stalno biti uz tebe - pa æemo ti dati da popiješ nešto od èega æe bol malo popustiti. Razumiješ li me?- Može li me Zelandon posjeæivati?- Može, dovest æu ga ako hoæeš.- A S"Amodun?- Da, obojica, ako hoæeš.Doban pogleda Epadou. - I pazit æeš da mi ne uèini kakvozlo?- Obeæajem ti. Neæu joj dopustiti da ti nanese zlo. Nikomeneæu dopustiti.On pogleda S"Armunu pa opet Ejlu. - Daj mi to piæe.

Postupak nije bio bitno razlièit od namještanja Rošarijine slomljene ruke. Piæe je opustilo njegove mišiæe i uspavalo ga. Da bi se noga namjestila, bila je potrebna gruba tjelesna snaga, no kad je sjela na svoje mjesto, svi su to vidjeli. Nešto je tkiva bilo poderano, shvatila je Ejla, i noga nikad neæe biti potpuno ravna, ali tijelo mu je opet izgledalo gotovo normalno.Epadoa se preselila natrag u veliku zemunicu, jer veæina muškaraca preselila se k svojima, a ona je gotovo stalno bila uz Dobana. Ejla je primijetila da se meðu njima razvijaju poèetni znaci povjerenja. Bila je sigurna da je S"Amodun to zamislio baš tako.Slièni su postupak ponovili na Odevanu, no Ejla se bojala da æe njemu zarastanje potrajati i da æe taj zglob zadržati sklonost iskakivanju i da æe se moæi lako dogoditi da se opet išèaši.S"Armuna je prema Ejli osjeæala zadivljenost, a pomalo i strahopoštovanje, a u sebi se pitala i nije li u glasinama onjoj možda bilo i nešto istine. Izgledala je kao obièna žena, govorila i spavala i dijelila Užitke s visokim plavokosimmuškarcem, kao svaka druga žena, ali njezino poznavanje bilja koje je raslo iz zemlje i osobito ljeèiteljskih osobina toga bilja bilo je jedinstveno. Svi su govorili o tome; S"Armuna je samim druženjem s njom dobivala na ugledu. I iako se starija žena nauèila osloboditi straha od Vuka, bilo joj je gotovo nemoguæe vidjeti ga uz Ejlu, a ne pomisliti da ona upravlja njegovim duhom. Kad i ne bi išao za njom, njegove su je oèi slijedile. Tako je bilo i s muškarcem, samo ne tako oèevidno.

540 541 Konje nije toliko zapažala, jer su uglavnom bili slobodni i pa-sli, a Ejla im je rado priuštila odmor, ali S"Armuna jevidjela da ih ovo dvoje jaše. Muškarac je s lakoæom jahao smeðeg pastuha, ali vidjevši kako Ejla jaše na kobili, mogla bi pomisliti da su jedno tijelo.Ali iako se èudila, Ona Koja Služi Majku bila je i skeptièna. Uèila je kod zelandona, a znala je da tamo takve ideje èesto potièu. Nauèila je naèine kako zavesti ljude, navesti ih da povjeruju što ona poželi, i èesto se tim znanjem i služila. Nije to smatrala opsjenarstvom - nitko nije koliko ona vjerovao u svoj poziv - ali se tim sredstvom koje joj jestajalo na raspolaganju služila da si olakša posao i uvjeri druge da je slušaju. Ljudima se moglo po-moèi na taj naèin, osobito onima èiji bi problem ili bolest bio bez vidljiva razloga, osim, možda kletve moænih zlih ljudi.Iako sama nije bila sklona povjerovati svim tim govorkanjima, S"Armuna ih nije koèila. Ljudi u taboru htjeli su vjerovati da je sve što Ejla i Džondalar kažu objava od Majke, a ona se tim njihovim vjerovanjem poslužila da uvede neke nužne promjene. Tako je, kada je Ejla govorila o mamutonskom Vijeæu sestara i Vijeæu braæe, S"Armuna organizirala u Taboru osnivanje sliènih vijeæa.Kada je Džondalar spomenuo da bi se moglo potražiti nekoga iz nekog drugog tabora tko bi nastavio daljnju obuku iz izrade oruða koju je on zapoèeo, ona je razradila planove da se u nekoliko drugih s"armunajskih tabora pošalje poslanstvo s ciljem obnove veze i prijateljstva.Jedne noæi, koja je bila tako hladna i vedra da su zvijezde blještale s neba, oko ulaza u veliku zemunicu bivše glavarice koja je postajala središtem za zajednièke aktivnosti, nakon što je veæ postala mjestom za lijeèenje i oporavak, okupila se skupina ljudi. Razgovarali su o tajnovitim titravim svjetlima na nebu, a S"Armuna je odgovarala na pitanja i davala tumaèenja. Toliko je vremena morala provoditi na tom mjestu, baveæi se lijeèenjem ivodeæi obrede i skupove na kojima su se radili planovi i raspravljalo o problemima, da je veæ poèinjala donositi neke svoje stvari, a èesto su Džondalar i Ejla ostajali sami u njezinoj maloj zemunici. Tako je raspored poèeo slièiti uobièajenom rasporedu u drugim taborima i špiljama koje su Ejla i Džondalar poznavali i gdje je mjesto gdje stanuje Onaj Koji Služi Majci bilo glavno središte i sastajalište.Nakon što su dvoje gostiju, praæeni Vukom, otišli od ljudi koji su promatrali zvijezde, netko upita S"Armunu o Vuku koji svu- da slijedi Ejlu. Šamanka pokaže na jedno sjajno svjetlo na nebu. - To je Vuèja Zvijezda - rekla je i ušutjela.Dani su brzo prolazili. Kad su se djeèaci i muškarci poèeli oporavljati i mogli biti bez njezine pomoæi, Ejla je pošlas onima koji su skupljali škrtu zimsku hranu. Džondalar je bio zauzet poduèavanjem u svom zanatu i pokazivanjemkako izraditi bacaèe ko-palja i kako njima loviti. Tabor je poèeo prikupljati zalihe raznih jestivina koje je bilo lako èuvati i skladištiti dok je hladno, osobito meso. Na poèetku su imali teškoæa u privikavanju na novu organizaciju u kojoj su muškarci useljavali u zemunice koje su žene držale svojima, ali i na tome se radilo.S"Armuna je osjeæala da je došlo pravo vrijeme da ispeèe kipiæe u peæi, pa je s gostima porazgovarala o organizaciji nove Sveèanosti vatre. Bili su u zemunici s peæi i slagali gorivo prikupljeno ljeti i jesenas za tu peæ, zalijeèenje i svakodnevnu uporabu. Objasnila im je da æe trebati nakupiti mnogo ogrjeva i da æe za to trebati mnogo

rada.- Džondalare, možeš li napraviti oruðe kojim æemo rušiti drveæe? - upitala je.- Rado æu vam napraviti nekoliko sjekira, maljeva i strugalica, što god želite, ali živo drvo ne gori dobro - reèe on.- Ložit æemo i mamutove kosti, ali prije toga moramo najprije imati veliku i jaku vatru koja mora dugo gorjeti. Za Sveèanost vatre treba mnogo ogrjeva.Izašavši iz male zemunice Ejla pogleda preko tabora prema Oboru. Iako su uzeli poneke dijelove ograde, još je nisu srušili.Jednom je prije toga spomenula kako bi se trupci mogli upotrijebiti za ogradu za lov, koral u koji bi natjerali životinje. Poslije toga ljudi iz Tabora izbjegavali su trošenje tog drveta i sada, kad su se na ogradu navikli, više je nisu ni primjeæivali.Ejla iznenada progovori - Ne morate rušiti drveæe. Džondalar æe napraviti drvodjeljsko oruðe kojim æe sjeæi drva s Obora.Sada su svi vidjeli ogradu u novom svjetlu, a S"Armuna je vidjela i više. U tome je nazirala obrise svog novog obreda. - Savršeno! - reèe ona. - Razaranje tog mjesta za novi obred koji æe to izlijeèiti! Svi mogu sudjelovati i svima æe biti drago kad vide da nestaje. Za nas æe to biti novi poèetak, a i vi æete biti s nama.- Nisam siguran - reèe Džondalar. - Koliko æe to trajati?- To nije nešto što možemo požurivati. Previše nam jevažno.- Tako sam i mislio. Mi moramo uskoro krenuti - reèe on.

542 543 - Ali uskoro dolazi najhladniji dio zime - upozori ga S"Armu-na.- I ne dugo poslije toga proljeæe i topljenje snijega. S"Armu-na, i sama si prelazila taj ledenjak. Znaš da ga se može prijeæi samo zimi. A obeæao sam Lozaduncima da æu posjetiti i njihovu Špilju kad se budem vraæao i da æu s njima provesti neko vrijeme. Iako ne možemo dugo ostati, bilo bi to dobro mjesto za predah i pripremu za prijelaz.S"Armuna kininu. - Onda æe Sveèanost vatre poslužiti i da ljudi lakše prihvate vaš odlazak. Mnogi su se nadali da æete ostati i nedostajat æete nam.- Nadala sam se da æu vidjeti potpalu - reèe Ejla - i Kavoinodijete, ali Džondalar je u pravu. Vrijeme je da poðemo.Džondalar je odluèio odmah napraviti oruðe za S"Armunu.U blizini je našao dobrog kremena i s nekolicinom otišao potražiti grumene koji æe se dati obraditi u sjekire i drugi pribor za obradu drveta.Ejla je ušla u malu zemunicu da skupi njihove stvari i vidi što æe im još trebati. Upravo je sve rasprostrta kad se zaèu neki zvuk na ulazu. Digla je pogled i ugledala Kavou.- Smetam li ti, Ejla? - upitala je.- Ne, samo uði.Mlada i poodmaklo trudna žene uðe i spusti se na rub jednog podignutog ležaja, nasuprot Ejli. - S"Armuna mi je rekla da odlaziš.- Da, za koji dan.- Nadala sam se da æeš ostati do paljenja.- Htjela sam, ali Džondalar nestrpljivo želi nastaviti putovanje. Kaže da moramo prijeæi preko ledenjaka prije proljeæa.- Napravila sam nešto što sam ti htjela dati poslije paljenja

- reèe Kavoa, vadeæi iz svoje košulje malen kožni smotuljak.- Sad bih ti ga htjela dati, ali ako se navlaži, neæe trajati. - Dodala je smotuljak Ejli.Unutra je bila mala glava lavice, vrlo uvjerljivo oblikovana u glini. - Kavoa, ovo je prelijepo! I više nego prelijepo. Tu je duh Špiljske Lavice. Nisam znala da si tako vješta.Mlada se žena osmjehne. - Sviða ti se?- Poznavala sam jednoga Mamutonca koji je bio rezbar bjelokosti, vrlo dobar umjetnik. Pokazao mi je kako gledati rezbarene stvari i crteže i znam da bi mu se ovo jako svidjelo - reèe Ejla.

- Rezbarila sam kipiæe od drveta, bjelokosti i rogova. Radim to otkad znam za sebe. Zato me S"Armuna i pozvala da uèim kod nje. Bila je divna prema meni. Pokušavala nam je pomoæi... Omoguæila je da Omel saèuva svoju tajnu i nikad nije imala zahtjeva kakve bi imali neki drugi. Neki su ljudi tako radoznali - Kavoa spusti pogled i èinilo se da se muèi da zadrži suze.- Nedostaju ti tvoji prijatelji - reèe Ejla tiho - A Omel... moralo je biti teško živjeti s takvom tajnom.- Bilo je nužno da Omel saèuva tu tajnu.- Zbog Drugara? S"Armuna kaže da je možda prijetio velikim zlom.- Ne zbog Brugara, niti zbog Ataroe. Nisam voljela Brugara i sjeæam se da je okrivljavao Atarou zbog toga, a iako sam tada bila mala, mislim da se više bojao da se ta tajna ne otkrije nego Omel njega, a Ataroa je znala zašto.Ejla osjeti da je to muèilo Kavou. - A ti si takoðer znala, zar ne?Mlada se žena namršti. - Da - prošaptala je i pogledala Ejli u oèi. - Nadala sam da æeš ti biti ovdje kad mi doðe vrijeme. Želim da s mojim djetetom sve bude u redu, a ne kao...Nije morala nastaviti, niti objašnjavati u detalje. Kavoa se bojala da bi njezino dijete moglo biti roðeno s nekom nakaznošæu, a spominjanje zla znaèilo bi dozivati ga.- Pa, još ne odlazim, i tko zna? Èini se da bi ti mogla svaki èas roditi - reèe Ejla. - Možda i dok smo mi ovdje.- Nadam se. Toliko si uèinila za nas. Da si bar došla prije nego što su Omel i ostali...Ejla vidje da joj u oèima blistaju suze. - Znam, nedostaju ti prijatelji. Ali uskoro æeš imati roðeno dijete, svoje vlastito, Mislim da æe ti to pomoæi. Jesi li veæ razmišljala o imenu?- Veæ dugo nisam. Znala sam da nema mnogo smisla razmišljati o imenu za djeèaka, a nisam znala hoæe li mi dopustiti da djevojèici dam ime. Pa ako bude djeèak, ne znam bih li ga nazvalapo svome bratu ili... jednom drugom muškarcu kojeg sam poznavala. A ako bude djevojèica, rado bih je nazvala po S"Armuni.Pomagala mi je da se sastajem s... njim... - Bolni je jecaj prekinuonjezine rijeèi.Ejla zagrli mladu ženu. Bol je morala naæi izlaz. Bilo je dobro za nju da je ispusti. Ovaj je Tabor bio tako pun boli koju je trebalo osloboditi. Ejla se nadala da æe sveèanost koju je S"Armuna pripremala pri tome pomoæi. Kad su jojsuze napokon prestale teæi, Kavoa se povuèe i obriše oèi nadlanicom. Ejla potraži nešto što bi joj dala da obriše suze i otvori jedan od zavežljaja koji je godinama nosila sa sobom, htijuæi joj ponuditi da se obriše mekanim

544 545 kožnim omotom. Ali kad je Kavoa vidjela što je unutra, njezine se oèi širom razrogaèiše u nevjerici. Bila je to mala Muna, kipiæ izrezbaren od bjelokosti, ali ova je Muna imala lice, a lice je bilo Ejlino!Skrenula je pogled kao da je vidjela nešto što nije smjela vidjeti, obrisala oèi i brzo otišla. Ejla se namršti umatajuæifiguricu koju je Džondalar napravio s njezinim likom. Shvatila je da je time preplašila Kavou.Nastavljajuæi pripremanje stvari nastojala je to zaboraviti. Uzela je vreæicu u kojoj je bilo njezino vatrorodno kamenje i ispraznila je da vidi koliko im je još komada sivožutih komadiæa željeznog pirita ostalo. Htjela je jedan dati S"Armuni, ali nije znala hoæe li toga kamenja biti blizu Džondalarova doma, a htjela je imati darova i za njegove. Odluèila je da æe se odreæi ipak samo jednog komada i zato je izabrala jedan oveæi grumen, a ostale vratila natrag.Izišavši van, vidjela je da Kavoa upravo izlazi iz velike zemunice. Osmjehnula se mladoj ženi, koja joj nervozno uzvrati, a ušavši unutra uèini joj se da je i S"Armuna èudno gleda. Èinilo se da ih je Džondalarova rezbarija zabrinula. Ejla je prièekala da i ostali iziðu i S"Armuna ostane sama.- Prije odlaska željela bih ti dati još nešto. Ovo sam otkriladok sam živjela sama u dolini - reèe ona i otvori dlan da joj pokaže kamen. - Mislim da bi ti to moglo poslužiti na Sveèanostivatre.S"Armuna pogleda kamen, pa onda, upitno, Ejlu.- Znam da to tako ne izgleda, ali unutar ovoga kamena ima

vatre. Pokazat æu ti.Ejla priðe ognjištu, izvadi trud kojim su se služili i postavi male opiljke po suhim rogozovim nitima. U blizini postavi triješæe, a zatim se prigne i udari željezni pirit kremenom. Velika vruæa iskra iskoèi i pade na trud, a kad jena nju puhnula, èudesno se pojavi mali plamen. Dodala je triješæa da ga održi, a podigavši pogled, vidje kako zapanjena žena zuri u nju ne vjerujuæi svojim oèima.- Kavoa mi je rekla da imaš kipiæ koji prikazuje tvoje lice, asada si ni iz èega napravila vatru. Jesi li ti... ona za koju kažu dajesi?Ejla se nasmiješi. - Džondalar je to izrezbario, jer me voli. Rekao je da želi zadržati moj duh i onda mi je to dao. Nije to ni Ðoni ni Muna. To je samo zalog njegovih osjeæaja, a rado æu ti pokazati kako da stvoriš vatru. Nije to u meni, to je nešto u tom vatrenom kamenu. - Smijem li biti ovdje? - zaèuo se glas i obje se žene okrenuprema ulazu gdje je stajala Kavoa. - Zaboravila sam rukavice i vratila se po njih.S"Armuna i Ejla pogledaše se. - Ne znam zašto ne bi - reèe Ejla.- Kavoa je moja uèenica - primijeti S"Armuna.- Onda æu vam objema pokazati kako radi vatreni kamen - reèe Ejla.Kad je ponovila cijeli postupak i pustila ih da probaju same, osjetile su se opuštenije, iako su ih svojstva èudnoga kamena zadivila. Kavoa se ohrabri i upita Ejlu za Munu.- Onaj kipiæ koji sam vidjela...- Jandalar mi ga je napravio, nedugo nakon što smo se upoznali. Htio mi je pokazati što osjeæa za mene - objasni Ejla.

- Hoæeš reæi da bih, ako hoæu nekome pokazati koliko mi znaèi, smjela napraviti rezbariju lica te osobe? - upita Kavoa.- Ne znam zašto ne bi - reèe Ejla. - Kad napraviš Munu, znaš zašto je radiš. Imaš svoj poseban osjeæaj, zar ne?- Da, i s tim idu neki odreðeni obredi - reèe mlada žena.- Mislim da su glavni osjeæaji koje u to uneseš - odvrati Ejla.- Znaèi mogla bih izrezbariti neèije lice, ako je osjeæaj koji u to stavljam dobar?- Mislim da u tome ne bi bilo nièega lošeg. Ti si vrlo dobra umjetnica.- Ali bi možda bilo bolje - upozori S"Armuna - da ne napraviš cijelu figuru. Ako napraviš samo glavu, neæe biti zabune.Kavoa potvrdi kimanjem, a zatim se obje zagledaju u Ejlu kao da èekaju da i ona potvrdi. U svojim su se neizreèenim mislima još uvijek pitale tko je zapravo ta njihova gošæa.Iduæega su se jutra Ejla i Džondalar probudili s èvrstom namjerom da odu, ali vani je padao tako gust suhi snijeg da se jedva vidjelo preko naselja.- Mislim da danas neæemo poæi, dok traje ta meæava - reèeDžondalar, iako ga je i pomisao na novo odgaðanje ljutila. - Nadam se da æe se brzo ispuhati.Ejla je otišla do polja i zazviždala konjima, da provjeri je li s njima sve u redu. Laknulo joj je kad ih je vidjela kako se pojavljuju iz izmaglice od vjetrom mršenog snijega i povela ih je do jednog mjesta blizu naselja koje je bilo bolje zaštiæeno od vjetra. Dok se vraæala mislila je na povratak prema Velikoj Majci Rijeci,

546 547 jer samo je ona znala put. Nije ni èula kako netko šapæe njezino ime.- Ejla! - drugi je šapat bio glasniji. Ogledala se i vidjela kako Kavoa stoji na drugom kraju male zemunice, gdje je bila skrivena od pogleda i doziva je.- Sto je, Kavoa?- Želim ti nešto pokazati, da mi kažeš kako ti se sviða - reèe mlada žena. Kad joj je Ejla prišla, Kavoa skine svoju rukavicu bez prstiju. Na dlanu je držala mali okrugli predmet boje mamutove bjelokosti. Oprezno ga je stavilana Ejlin dlan. - Upravo sam je dovršila.

Ejla ga prinese oèima i osmjehne se zaèuðeno. - Kavoa! Znala sam da si dobra, ali nisam znala da si ovako dobra - reèe ona, pažljivo pregledavajuæi mali kipiæ S"Armune.Bila je to samo glava žene, bez naznake tijela, pa ni vrata, ali nije bilo dvojbe koga rezbarija želi prikazati. Kosa je bila skupljena u pundžu na vrhu glave, a usko je lice bilo neznatno iskrivljeno, s jednom stranom koja je bila neznatno manja od druge, a ipak se osjeæala ljepota i dostojanstvo te žene. Èinilo se da izlazi iz te malene umjetnine.- Misliš li da je to dobro? Hoæe li joj se svidjeti? - upita Kavoa.- Htjela sam joj napraviti nešto posebno.Meni bi se svidjelo - reèe Ejla - i mislim da vrlo dobro izražava tvoj osjeæaj prema njoj. Kavoa, ti imaš rijedak i èudesan Dar, ali moraš paziti da ga upotrijebiš za dobro. U njemu bi moglo biti velikih moæi. S"Armuna je mudro postupila kad te izabrala za svoju uèenicu.Do veèeri se meæava još jaèe razbiješnjela i bilo je opasno iziæi više od nekoliko koraka od zemunice. S"Armuna jedohvatila nešto suhog bilja koje je visjelo na okviru za sušenje blizu ulaza i kanila ga dodati travama koje je miješala za snažni napitak koji je pripremala za Sveèanost vatre. Vatra u ognjištu stišala se i Ejla i Džondalar baš sulegli. I starija se žena namjeravala povuæi na poèinak èim ovo završi.Iznenada udar hladnog zraka i vrtlog snježnih pahuljica poprati otvaranje teškog zastora razvuèenog preko ulaza u predvorje. Esadoa oèigledno uzbuðeno povuèe drugi zastor.- S"Armuna! Požuri. Kavoino je vrijeme došlo.Prije nego što je žena mogla odgovoriti, Ejla je veæ ustala i oblaèila se.- Dobru je noæ odabrala za to - reèe S"Armuna, zadržavajuæi hladnokrvnost, dijelom i zato da smiri buduæu baku. - Sve æe biti u redu, Esadoa. Neæe roditi prije nego što stignemo do vaše zemunice.- Nije u mojoj zemunici. Uporno je tražila da po ovoj olujiode do velike zemunice. Ne znam zašto, ali ona želi roditi tamo.I želi da doðe i Ejla. Kaže da æe samo tako biti sigurna da je s djetetom sve u redu.S"Armuna se zabrinuto namršti. - Tamo noæas nema nikoga i nije baš bilo pametno da po ovom vremenu ide van.- Znam, ali je nisam mogla sprijeèiti - reèe Esadoa, okreæuæi se prema izlazu.- Èekaj malo - reèe S"Armuna. - Mogle bismo poæi zajedno. Po ovakvom nevremenu možeš se izgubiti na putu od jedne do druge zemunice.- Vuk neæe dati da se izgubimo - reèe Ejla, pozivajuæi zvijer koja se sklupèala uz njezin ležaj.- Bi li bilo nezgodno da i ja doðem? - upita Džondalar. Nijeon toliko želio biti pri raðanju, koliko se brinuo zbog Ejlina odlaska u meæavu. S"Armuna pogleda Esadou.- Meni ne smeta, ali smije li muškarac pribivati raðanju?- upita Esadoa.- Nema razloga zašto ne bi smio - reèe S"Armuna - a moglo bibiti i korisno da se tamo naðe muškarac, kad ona veæ nema svogmuškarca.Izašavši van, svi su se zajedno suoèili sa silinom vjetra. Stigavši do velike zemunice, našli su mladu ženu skvrèenu uz hladno i prazno ognjište. Tijelo joj je bilo napeto od boli, a oèi pune straha. Vidjevši da se njezina mati vraæa zajedno s ostalima odmah je sinula od olakšanja. U nekoliko trenutaka Ejla je zapalila vatru- na Esadoino veliko èuðenje - Džondalar se vratio van i poèeootapati snijeg da dobije vodu, Esadoa je pronašla krzna i kože koje je stavila na jedan ležaj, a S"Armuna je iz zaliha koje su ovamoranije donijele birala trave koje bi im mogle zatrebati.Ejla je namjestila mladu ženu, postavivši sve da joj bude udobno sjediti ili leæi ako zaželi, a onda je prièekala S"Armunu i zajedno su je pregledale. Ohrabrivsi Kavou i ostavivši njezinu majku pokraj nje, dvije vidarice odoše do ognjišta i tiho porazgo-voriše.-Jesi li primijetila? - upita S"Armuna.-Jesam. Znaš li što to znaèi? - reèe Ejla.- Èini mi se da imam neki dojam, ali mislim da æemo naprosto morati prièekati dok ne vidimo.

548

549

Džondalar je cijelo vrijeme pokušavao ne smetati i polako im se približio. Nešto na njihovim licima dalo mu je dojam da su zbog neèega zabrinute, što je zabrinulo i njega. Sjeo je na ležaj i odsutno gladio Vukovu glavu.Dok su èekali, Džondalar se nervozno šetkao, a Vuk ga je promatrao. Kad bi bar vrijeme brže teklo, ili kad bi bar taoluja popustila i kad bi bar imao što raditi. Malo je govorio mladoj ženi i pokušavao je ohrabriti, i èesto joj se smiješio, ali se osjeæao potpuno beskorisnim. Nije bilo nièega što bi mogao uèiniti. Napokon, dok se noæ povlaèila,on je malo zadrijemao na jednom od ležaja, dok je nezemaljska oluja vani snažno kontrapunktirala èekanju unutar zemunice, isprekidanom povremenim zvucima teških trudova koji su polako, ali neizbježno postajali sve èešæi.Probudili su ga uzbuðeni glasovi i živo komešanje. Kroz pukotine na otvoru za dim prodiralo je svjetlo. Ustao je, protegnuo se i protrljao oèi. Tri ga žene nisu ni primijetile kada je izišao da se vani pomokri. Zadovoljno je vidio daje oluja prošla, iako su suhe pahuljice još uvijek plesale na vjetru.Na povratku je zaèuo nepogrešivi krik novoroðenèeta. Osmjehnuo se, ali je ostao vani, jer nije bio siguran da je pravi trenutak da uðe. Na njegovo iznenaðenje, odjednom se zaèuje i drugi krik, kojemu se onaj prvi pridruži u duetu. Dvoje! Nije mogao izdržati, morao je uæi.Držeæi umotano dojenèe u rukama, Ejla mu se nasmiješi dok je ulazio - Djeèak je, Džondalare!S"Armuna je dizala drugo dijete, pripremajuæi se zavezati pupèanu vrpcu -1 djevojèica - reèe. - Blizanci! To je dobar znak. Tako se malo djece rodilo dok je Ataroa bila glavaricom, ali mislim da æe se sada stvari promijeniti. Mislim da nam Majka želi reæi da æe Tabor Triju Sestara opet rasti i biti pun života.- Hoæeš li se jednoga dana vratiti? - upita Doban visokog èovjeka. Veæ se kretao znatno bolje iako je još uvijek nosio štaku koju mu je Džondalar napravio.- Ne vjerujem, Dobane, Jedno je dugo Putovanje dovoljno. Vrijeme mi je da se vratim kuæi, smirim i osnujem ognjište.- Volio bih da živiš bliže, Zelandone.- I ja bih. Bit æeš dobar obraðivaè kremena i rado bih te nastavio pouèavati. I, usput, Dobane, možeš me zvati Džondalar.- Ne. Ti si Zelandon.- Misliš Zelandonac?- Ne, mislim Zelandon.550 S"AmodtJn se nasmiješi. - Ne misli on na ime tvoga plemena. On ti je dao ime Elandon, ali te želi poèastiti imenom S"Elan-don.Džondalar Je pocrvenio od nelagode i zadovoljstva. - Hvala ti Dobane. MCžda bih " a tebe trebao zvati S"Ardoban.- Ne jos- Kad nauèim obraðivati kremen kao ti, onda æeš memoæi zvati S"Ardoban-Džondalar èvrsto zagrli mladiæa, potapša po ramenima još neke i popfièa s ni"ma. Konji, veæ natovareni i spremniza polazak odšetali su mal° dalje, a Vuk je legao na tlo, gledajuæi Džon-dalara. Usta ie vidjevši da Ejla i S"Armunaizlaze iz zemunice, a i Džondalaru Je bil° drago što ih vidi.- ... to "f Prekrasno - govorila je starija žena - i dirnuta sam što sam joj tiko draga da je to željela napraviti, ali... misliš da nije opasno?- Dok je Prikaz tvoga lica kod tebe, kako bi bio opasan? Može te samo priP121" MaJci i dati ti bolje razumijevanje - reèe Ejla.Zagrlile su se a zatim S"Armuna èvrsto zagrli i Džondalara. Ustuknula "f kad su pozvali konje, ali ga je još trenutak zadržala.- Džondalare kad vidiš Martonu, reci joj da S"Armu... da jojBodoa šalje svoJu ijubav.- Hoæu- Mislim da æe joj biti drago - reèe on, uzjahujuæipastuha. oFenuli su se i mahali, ali Džondalaru je bilo dragošto polaze. Nikad neæe moæi pomisliti na ovaj Tabor bez sukobaosjeæaja.Snijeg c °Pet Poèeo prsiti dok su polazili. Ljudi su im mahali i slali dobre želJe- - Sretno ti Putovanje S"Elandone - Sretan put S"Ejla.Dok su estajali u mekanim pahuljicama koje su zamagljivale pogled, rijetki su bili oni koji nisu vjerovali - ili željelivjerovati - da su Ejla Džondalar došli zato da ih riješe Ataroe i oslobode muškarce. èim se Jahaèi izgube iz vida, odmah æe se pretvoriti u Veliku MiiJku Zemlju i Njezinog Nebeskog Muškarca, i jahat æe na vjetru P° nebu, a

pratit æe ih njihov vjerni zaštitnik, Vuèja Zvijezda.551

34Aošli su natrag prema Velikoj Majci Rijeci, a Ejla je predvodila onim istim putem koji ju je doveo do s"armunajskoga tabora, ali stigavši do mjesta gdje su se rijeke spajale, odluèili su pregaziti manji pritok i nastaviti prema jugozapadu. Jahali su preko vjetrovite ravnice prastarog bazena koji je razdvajao dva velika planinska lanca iusmjerili se prema rijeci.Usprkos slabom snijegu, èesto su se morali sklanjati od za-puha koji su podsjeæali na meæavu. Na velikoj ravnici neumorni vjetrovi dizali su suhe pahuljice i bacali ih sa strane na stranu, sve dok ih ne bi smrvili u smrznutu prašinu, ponegdje pomiješanu s prahom lesnatog tla s rubova ledenjaka. Kad bi vjetar puhao osobito jako, koža bi im ispucala do krvi. Uvela trava na najizloženijim mjestima veæ je odavno bila povaljana po zemlji, ali vjetrovi kojinisu dali snijegu da se nakupi, osim u zaklonjenim usjecima, otkrivali su dovoljno suhe požutjele trave da su se konji ipak još mogli nahraniti.Ejli je sada napredovanje bilo znatno brže, jer više nije morala slijediti trag po teškom zemljištu - ali Džondalar je bio iznenaðen koliko su morali putovati do rijeke. Nije mu bilo jasno koliko su se bili udaljili. Mislio je da s"armunajski logor nije daleko od Velikog Leda.Njegovo je nagaðanje bilo toèno. Da su krenuli prema sjeveru, stigli bi do golemog ruba kontinentalnog ledenog pokrova za pet do deset dana. U rano ljeto, baš prije nego što su pošli na Putovanje, bili su u lovu na mamute na tom istom rubu leda, ali mnogo dalje istoèno. Otada su putovali cijelom dužinom istoène strane velikog zakrivljenog luka planina, oko južnog ruba pa zapadnim rubom tog lanca gotovo natrag do ledenog okova koji se širio preko zemlje.Napustivši i zadnje rubne izdanke i prednožja planina koje su ih pratile za cijeloga putovanja, došavši do Velike Majke Rijeke okrenuše prema zapadu i poèeše se približavati sjevernom rubu još veæeg i višeg planinskog lanca. Išli su po vlastitom tragu, tražeæi mjesto gdje su ostavili opremu i zalihe, slijedeæi isti put kojim su prije prošli, dokje Džondalar mislio da im je ostalo još dovoljno vremena... dok im divlje stado nije odvelo Njisku.

- Ova mjesta izgledaju mi poznato - moralo je to biti negdje ovdje - reèe on.- Mislim da bi. Sjeæam se ove strmine, ali sve ostalo izgleda drukèije - reèe Ejla, obeshrabreno promatrajuæi promijenjeni krajolik.U ovom se dijelu nakupilo više snijega. Rub rijeke bio je smrznut, a sa snijegom nanesenim u sve jarke i udubine bilo je teško odrediti gdje završava obala, a poèinje rijeka. Snažan vjetar i led koji se nakupio na granama, dok se nešto ranije smjenjivalo smrzavanje i otapanje, srušio je nekoliko stabala. Grmlje i kupinjaci pognuli su se pod težinom smrznute vode koja se nakupila na njima; pokriveni snijegom, putnicima su se èesto èinili kao hu-mci ili hrpe stijenja, sve dok na njih ne bi stali, a granje popustilo pod njihovom težinom.Èovjek i žena stali su nedaleko jednoga malog gaja i pažljivo pregledali taj kraj, nastojeæi naæi nešto što bi im oznaèilo gdje se nalazi njihov šator i hrana.Sigurno smo blizu. Znam da je ovo pravi kraj, ali sve se tako promijenilo - reèe Ejla, a zatim zastane i pogleda Džondalara - Mnoge su stvari drukèije nego što se èine, zar ne, Džondalare?Zbunjeno ju je pogledao. - Pa da, zimi mnoge stvari izgledaju drukèije nego ljeti.- Ne mislim samo na zemlju - reèe Ejla - Teško je to objasniti. To je isto kao onda kad smo odlazili, a S"Armuna ti je rekla da pozdraviš svoju majku, ali ti je rekla da pozdrave šalje Bodoa. Tim ju je imenom zvala tvoja mati, zar ne?- Da, sigurno je mislila na to. U mladosti se vjerojatno zvala Bodoa.-Ali se morala odreæi svoga imena kada je postala S"Armuna. Kao Zelandoni o kojoj si prièao, ona koju si poznavao kao Zole-nu - reèe Ejla.- Imena se odrièeš dobrovoljno. To ide s pozivom Onoga Tko Služi Majci - reèe Džondalar.- Razumijem to. Tako je bilo i kada je Kreb postao Onaj pravi Mog-ur. Nije se morao odreæi roðenog imena,ali kad bi vodio obred u svojstvu Mog-ura, bio je druga osoba. Kao Kreb, bio je poput svog totema, srndaæa, sramežljiv i tih i nije mnogo govorio, kao da sve to promatra iz nekog skrivenog zaklona. Ali kao Mog-ur bio je moæan i autoritativan, poput svog totema Spiljskog Lava - reèe Ejla - I nikad nije bio baš onakav kakvim se èinio.- I ti si pomalo takva. Veæi dio vremena ti slušaš i ne govoriš mnogo, ali kad je netko u nevolji ili ranjen, ti postaješ gotovo

552 553

druga osoba. Preuzimaš stvar u svoje ruke. Govoriš ljudima što da rade i oni tako rade.Ejla se namršti - Nikad tako nisam gledala na to. Samo želim pomoæi.- Znam to. Ali to je više od same želje da pomogneš. Obiènoznaš što uèiniti, a veæina ljudi to vidi. Mislim da zato rade što imkažeš. Mislim da bi i ti mogla biti Ona Koja Služi Majci, kad bi tohtjela - reèe Džondalar.Ejline se bore prodube. - Mislim da to ne bih htjela. Ne bih se htjela odreæi svoga imena. To je jedino što mi je ostalo od moje prave majke i vremena još prije nego što sam bila s Plemenom- reèe mlada žena. Zatim se naglo napne i pokaže prema snijegom pokrivenom brežuljku koji je izgledao neobièno simetrièan.- Džondalare! Pogledaj tamo.On pogleda prema mjestu koje je pokazala i u prvom trenutku nije vidio na što ona misli, a onda mu se obris pojavi u svijesti.- Može li to biti... - reèe on potièuæi Trkaèa naprijed.Brežuljak je bio usred isprepletenog bodljikavog grmlja, što je dodatno potaklo njihovo uzbuðenje. Sjahali su. Džondalar je našao èvrstu granu i probio im put kroz šiblje. Kad su stigli do sredine grmlja i udarili dno simetriènog brežuljka snijeg je otpao i otkrio njihov preokrenuti zdjelasti èamac.- To je! - uzvikne Ejla.Odmicali su i lomili duge trnovite grane sve dok nisu došli do èamca i pod njim skrivenih pažljivo umotanih stvari.Vuk im je dao prvi znak da to skladište nije bilo potpuno djelotvorno. Oèigledno ga je uzbudio neki miris koji je ostao na tom mjestu, a našavši vuèji izmet shvatili su i zašto. Vukovi su provalili u njihovo skladište. U nekoliko zamotuljaka njihovi su pokušaji da prodru kroz omote bili uspješni. I šator je bio poderan, a zaèudilo ih je što nije i gore ošteæen. Vukovi se obièno nisu dali potjerati od kože i kad bi je našli voljeli su je sažvakati.- Odbijaè! Sigurno ih je to sprijeèilo da naprave još veæu štetu - reèe Džondalar, zadovoljan što ta Ejlina mješavina nije odbila samo njihovog zubatog suputnika, nego je poslije odbila idruge vukove. - A ja sam tako dugo mislio da nam Vuk otežavaputovanje. A da njega nije bilo, mi sada vjerojatno više ne bismoimali šator. Doði, momèe - reèe Džondalar, tapšuæi se po prsima i tako pozivajuæi Vuka da skoèi i stavi šape na njih. - Opet siuspio. Spasio si nas, odnosno bar naš šator.Ejla se smješkala gledajuæi ga kako kuštra Vukovo gusto krzno. Bilo joj je drago vidjeti koliko se njegovo držanje prema toj životinji promijenilo. Džondalar nikad nije bio neugodan prema njemu, a nije ni da ga nije volio. Stvar je bila u tome da nikad prije nije tako otvoreno pokazao prijateljstvo i srdaènost prema njemu, a vidjelo se da i Vuku godi ta pažnja.Iako bi bez odbijaèa vukova pretrpjeli znatno veæu štetu, on ipak nije uspio potpuno odbiti vukove od njihovih zaliha hrane za nuždu. Šteta koju su pretrpjeli bila je porazna. Ostali su bez najveæeg dijela sušenog mesa i kolaèa suhe putne hrane, a i mnogi su omoti sušenog voæa, povræa i zrnja bili otvoreni ili nestali, možda tako što su ih odnijele druge životinje nakon odlaska vukova.- Možda smo trebali uzeti više one hrane koju su nam S"Ar-munajci nudili kad smo odlazili od njih - reèe Ejla. -Ali i za sebe su imali premalo hrane. Možda bismo se mogli vratiti.- Radije se ne bih vraæao - reèe Džondalar. - Pogledajmo što nam je ostalo. Budemo li lovili, ostat æe nam dovoljno da doðemo do Lozadunaca. Tonolan i ja upoznali smo se s nekima od njih i prenoæili kod njih. Pozvali su nas da se vratimo i ostanemo neko vrijeme s njima.- Hoæe li nam dati hrane za nastavak putovanja? - upita Ejla.- Mislim da hoæe - reèe Džondalar, a onda se nasmiješi. - U stvari, znam da hoæe. Imam pravo na buduæe zahtjeve kod njih!- Pravo na zahtjeve? - reèe Ejla s upitnim izrazom - Zar su ti rodbina? Kao Šaramudonci?- Ne, nismo u rodu, ali prijatelji smo, a oni trguju sa Zelan-doncima. Neki od njih znaju i jezik.

- Spominjao si to i prije, ali nikad nisam shvatila što znaèi "pravo na buduæe zahtjeve".- Pravo na buduæe zahtjeve je obeæanje da æeš dati što god se od tebe zatraži, jednom u buduænosti, u zamjenu za nešto što si dobio ili, èešæe, što je drugi dobio u nekoj igri. Obièno se postavi kad netko u igri izgubi više nego što može platiti, ali i na druge naèine - objasni on.- Kakve druge naèine? - upita Ejla. Imala je neki dojam da u tome ima još nešto i da bi za nju moglo biti važno da to shvati.- Pa, ponekad da se tako otplati nešto što je netko uèinio, obièno nešto posebno važno, ali što je teško procijeniti - objasni Džondalar. - Buduæi da nema ogranièenja, takvo pravo na zahtjev može biti teško optereæenje, ali veæina ljudi ne traži više nego što je primjereno. Najèešæe prihvatiti takvu obvezu znaèi pokazati povjerenje i dobru volju. To je naèin da pokažeš prijateljstvo.

554 555 Ejla kimnu. Bilo je tu još nešto.- Laduni mi duguje pravo na buduæi zahtjev - nastavi on.- Nije to neki velik zahtjev, ali on mi mora dati što zatražim, amogu zatražiti bilo što. Mislim da æe mu biti drago ako svoju obvezu ispuni sa samo nešto hrane koju bi nam vjerojatno ionakodao.- Je li do Lozadunaca daleko? - upita Ejla.- Prilièno je daleko. Oni su na zapadnom kraju ovih planina, a mi smo na istoènom kraju, ali nije težak put ako ostanemo uz rijeku. Meðutim, morat æemo je prijeæi. Oni su na drugoj strani, ali prijeæi možemo uzvodno - reèe Džondalar.Odluèili su se za tu noæ ulogoriti na tom mjestu i pažljivo su pregledali stvari. Nestala je uglavnom hrana. Kad su sve spašeno stavili na hrpu, bila je to skromna gomila, ali znali su da je moglo biti i gore. Morat æe putem redovito loviti i skupljati hranu, ali veæi dio njihovih stvari bio je neošteæen i moæi æe se, uz nešto krpanja i popravaka upotrijebiti, osim omota za meso koji je bio potpuno sažvakan. Èamac je zaštitio stvari bar od kiše, kad veæ nije mogao od vukova. Ujutro su morali odluèiti hoæe li nastaviti vuæi za sobom taj okrugli kožom presvuèeni èamac.- Idemo u brdovitiji kraj. Moglo bi ga biti teže vuæi nego ostaviti.Ejla je provjeravala motke. Od tri motke koje je upotrebljavala da skloni hranu od životinja, jedna je bila slomljena,ali za saonice su im ionako trebale samo dvije. - Mogli bismo èamac ponijeti sa sobom, a ako nam poène stvarati teškoæe uvijek ga možemo ostaviti - reèe ona.Putujuæi prema zapadu uskoro su napustili nisku ravnicu. Istoèno - zapadni tok Velike Majke Rijeke koji su slijedili, bio je borbena crta velike bitke najveæih sila Zemlje u borbi koja se odvijala u beskrajno sporim pokretima geološkoga tijeka vremena. Na jugu je bio predprostor visokih zapadnih planina, èije najviše krajeve nikad nisu dohvaæali blagi ljetni dani. Visoki vrhovi skupljali su snijeg i led godinama, a, još dalje, najviši vrhovi toga lanca blistali su u bistrom hladnom zraku.Gorje na sjeveru bilo je temeljno kristalno stijenje golemog masiva, zaobljeni i uglaèani ostaci prastarih planina koje su se desetima tisuæa godina trošile. Iz zemlje su se podigle u najranijem dobu i bile su podignute na najdubljim stjenovitim temeljima. Na tim je nepokretnim temeljima nezadrživa sila kontinenata, neumorno se polako pokreæuæi s juga, drobila i nabirala Zemlji- nu tvrdu stjenovitu koru, podižuæi veliki sustav planina koji se prostirao preko kopna.Ali prastari masiv nije se izvukao nedirnut velikim silama koje su stvorile planine s visokim vrhovima. Naginjanje, nabiranje i lom stijena koji su se vidjeli i kao prekidi njegove strukture stvrdnutog kristala, prièali su prièu o nezamislivim pritiscima s juga. U isto vrijeme, nisu se tako što su ih pokreti kontinenata gurali na tvrdu stijenu uzdigli samo zapadni lanac, sada lijevo od putnika, i drugi još zapadniji, nego i dug istoèni lanac, koji su putnici obišli, kao i cijeli niz lanaca koji su se protezali sve do najviših vrhunaca na zemlji.Kasnije u razdoblju vladavine leda, a kad su godišnje temperature bile niže, ledena se kruna širila daleko niže niz obronke velikih planinskih lanaca, pokrivajuæi èak i umjerene visine blistavom kristalnom korom. Polako pužuæi i puneæi i šireæi doline i uleknuæa, led je za sobom ostavljao kose površine i terase pod šljunkom, a od nepravilno oblikovanih mlaðih vrhova glodao je oštre i strme tornjeve. Zimi su sjeverna brda bila pokrivena snijegom i ledom. Ali samo na veæim visinama, blizu smrznutih vrhunaca, mogao se održati pravi ledenjak, trajni ledeni pokrov koji

bi tu ostao ljeti i zimi.Zaobljena podnožja erodiranih planina na sjeveru protezala su se u gotovo vodoravne ploèe i terase, pa su gornji tokovi rijeka koje su tekle kroz prastaro zemljište oko sebe stvorili plitke doline i blage nagibe. U srednjim tokovima nagibi se postajali grublji. Osim onih koje su tekle izravno s obronaka masiva, rijeke koje su se spuštale sa strmijih kosina južne strane, uglavnom su tekle brže. Granièna crta izmeðu blagih sjevernih viših predjela i gorovitog juga bilo je plodno praporasto zemljište kroz koje je tekla Velika Majka Rijeka.Nastavljajuæi svoje putovanje sjevernom stranom široke rijeène doline, Ejla i Džondalar išli su gotovo ravno na zapad. Iako to više nije bila ona golema i široka Mati svih rijeka, kakva je bila u nižem toku, Velika Majka Rijeka još je bila velika, a za nekoliko se dana, vjerna svome znaèaju, još jedanput razdvojila u nekoliko korita.Pola dana puta dalje, došli su do još jednog velikog pritoka koji se valjao s viših podruèja i èije je mutno ušæe izgledalo doista golemo. Ledene sige i brežuljci lomljenog leda s obje su strane obložili smrznute rubove korita. Nisu to više bile one rijeke koje su tekle s poznatih planina koje su putnici ostavili za sobom. Ova je voda dolazila iz nepoznatih krajeva sa zapada. Umjesto da pre-

556 557

laže preko te opasne rijeke ili da je pokušaju pratiti uzvodno, Džondalar odluèi radije poæi natrag i prijeæi nekolikorukavaca same Majke.Pokazalo se da je to dobar izbor. Iako su neka korita bila široka i zaleðena na rubovima, veæim je dijelom ledena voda dolazila jedva do konjskih slabina. Iako su se toga sjetili tek uveèer, Ejla i Džondalar, dva konja i vuk napokonsu prešli preko Velike Majke Rijeke. Nakon onih opasnih i teških prelazaka preko drugih rijeka, ovo su postigli s tako malo teškoæa da im se èinilo neobièno lako, ali to im nije smetalo.Po dubokoj zimskoj hladnoæi i samo je putovanje bilo dovoljno opasno. Veæina se ljudi mirno smjestila u tople zemunice, a prijatelji i roðaci brzo bi pošli tražiti one koji su se vani predugo zadržali. Ejla i Džondalar bili su sami. Što god im se dogodilo, mogli su se osloniti samo jedno na drugo i svoje èetveronožne suputnike.Zemljište se postupno uspinjalo i poèeli su primjeæivati male promjene u vegetaciji. Meðu borovima i smrekama uzrijeku poèele su se pojavljivati jela i tisa. U rijeènim dolinama bilo je jako hladno; zbog temperaturne inverzije èesto i hladnije nego u okolnim planinama. Iako su se snijeg i led bijelili na brdima koja su ih okruživala, u samim rijeènim dolinama bilo je malo snijega. Ono malo suhog snijega što se prosijalo nije napravilo veæe nanose na smrznutom tlu, osim u udolinama i kotlinama, a ponekad ni tamo. Bez snijega, jedini naèin kako se moglo doæi do pitke vode za ljude i životinje bilo je sjekirama razbiti led na rijeci i otopiti ga.Ejla je zato pažljivije gledala životinje koje su kružile po dolini Majke. Bile su to iste vrste koje su cijelo vrijeme viðali na stepama, ali ovdje su dominirale životinje koje vole hladnoæu. Znala je da se te životinje mogu održati na suhom bilju koje je bilo lako naæi na gotovo smrznutim, ali ne jako snježnim ravnicama, ali pitala se gdje te životinje nalaze vodu.Mislila je da vukovi i drugi mesožderi vjerojatno svoje potrebe za tekuæinom zadovoljavaju krvlju onih životinja koje bi ulovili, a kretali su se širokim podruèjem i znali su naæi usjeke sa snijegom ili komadiæe leda koje mogu gristi. Ali što rade konji i druge životinje koje pasu? Kako oni nalaze vodu u tom kraju koji se zimi pretvara u smrznutu pustinju? U nekim je podruèjima bilo dovoljno snijega, ali drugdje je bilo samo suho stijenje i led. Ipak, koliko god bilo suho, ako je bilo krme, bilo je i životinja.Iako su i dalje bili rijetki, Ejla je vidjela više dlakavih nosoro- ga nego ikad prije na jednom mjestu, a iako se nisu držali u krdima, kad god bi vidjela nosoroge, vidjela bi i mošusno govedo. Obje su vrste voljele široke, vjetrovite, sušne krajeve, ali nosorozi su voljeli travu i šaš, a mošusnogovedo, onako slièno kozi, radije je brstilo drvenasto grmlje. Veliki jeleni i divovski megacerosi s golemim rogovljem takoðer su živjeli na toj smrznutoj zemlji, kao i konji s debelim zimskim krznom, ali ako se ikoja životinjska vrsta isticala meðu ostalima koje su napuèivale gornji tok Velike Majke Rijeke, bili su to mamuti.Ejli nikad nije dosadilo promatranje tih golemih životinja. Iako su ponekad bili lovljeni, tako su se malo toga bojali,da su se ponašali kao da su pitomi. Èesto su, ne osjeæajuæi od njih nikakvu opasnost, putnicima dopuštali da im priðu prilièno blizu. Ako je opasnosti i bilo, bilo je za ljude. Iako dlakavi mamuti nisu bili najveæi primjerci svoje vrste, bili su najveæe životinje koje su ljudi ikada vidjeli, odnosno koje bi veæina ljudi ikada mogla vidjeti, a s krznima koja su zimi bila još deblja i golemim zakrivljenim kljovama bili su još veæi nego što ih se Ejla sjeæala.

Mladuncima bi kljove poèele rasti kao tri-èetiri centimetra dugi oènjaci koji su rasli preko sjekutiæa. Nakon godinu dana ti su mlijeèni oènjaci otpadali a zamijenile bi ih stalne kljove koje bi trajno nastavile rasti. Kljove su mamutu bile ukras važan za društvene odnose unutar vlastite vrste, ali imale su i praktiènu funkciju. Njima su lomili led, a mamutova je sposobnost lomljenja leda bila neponovljiva.Prvi put Ejla je to vidjela gledajuæi malo krdo ženki koje su prilazile smrznutoj rijeci. Neke od njih poslužile su se svojim kljovama, nešto manjima od onih kakve su imali mužjaci, da razlome led koji se uhvatio u, od vjetra zaklonjenom, stjenovitom usjeku. U prvom ju je trenutku to zbunilo, a onda je primijetila da jedna manja ženka surlom uzima komad leda i stavlja ga u usta.- Voda! - reèe Ejla - Džondalare, tako one nalaze vodu. Baš sam se pitala kako to èine.- Tako je. Nikad prije nisam o tome razmišljao, ali sada kad si to spomenula, sjetio sam se da je Dalanar govorio o tome. Ali o mamutima se mnogo toga prièa. Sjeæam se samo ove izreke: "Ne polazi na put kad na sjever krene mamut", a to bi se isto moglo reæi i o nosorogu.- Ne razumijem tu izreku - reèe Ejla.- Ona znaèi da tada dolazi snježna oluja - objasni Džondalar. - Èini se da oni to nekako znaju. Veliki dlakavci nisu baš ljubitelji

558 559

snijega. Pokrije im hranu. Kljovama i surlama mogu ga malo pomesti, ali ne kad postane predubok i kad poènu propadati u nj. Najgore im je kad se snijeg topi, pa se potom smrzava. Legnu naveèer, dok je snijeg još uvijek mekan, a ujutro im je krzno primrz-nuto uz tlo. Ne mogu se micati. Tada ih je lako loviti, no ako u blizini nema lovaca, a snijeg se ne otopi, mamuti znaju polako uginuti od gladi. A bilo je i sluèajeva da se neki smrznu, osobito oni mali.- A kakve to ima veze s odlaskom na sjever? - upita Ejla.- Što si bliže ledu, manje je snijega. Sjeæaš se kako je bilo kad smo išli u lov na mamute s Mamutoncima? Jedina voda u onome kraju bio je potok koji je dolazio od samoga ledenjaka, a bilo je ljeto. Zimi je sve smrznuto.-Je li zato i ovdje tako malo snijega?- Da, ovaj je kraj uvijek hladan i suh, osobito zimi. Svi kažu daje to zato što su ledenjaci tako blizu. Ima ih na planinama južnoodavde, a ni Veliki Led nije daleko na sjeveru. Veæi dio prostoraizmeðu je zemlja zbitogl... mislim Plemena, koja poèinje malo zapadno odavde.Džondalar je primijetio Ejlin izraz kad mu je rijeè pobjegla i bilo mu je neugodno. - Uostalom ima još jedna izreka o mamutima i vodi, ali ne mogu se toèno sjetiti kako glasi. Nekako ovako "Ako ne možeš naæi vodu, potraži mamuta."- Tu izreku mogu razumjeti - reèe Ejla gledajuæi preko njega.Džondalar se okrene da pogleda.Mamutice su se pomakle uzvodno i udružile snage s nekoliko mužjaka. Nekoliko je ženki radilo na uskom, gotovo uspravnom zastoru leda koji je nastao na rubu rijeke. Veæi mužjaci, meðu kojima je bio i jedan dostojanstveni starijimužjak s pramenima sijede dlake, èije su impresivne, ali ne baš toliko i korisne kljove bile toliko duge da su se prednjim sastale i ukrižile, strugali su i izbijali velike komade leda s obale. Podizali su ih visoko na kljovama i bacali dolje gdje su se lomili u upotrebljivije komade. Sve je to bilo popraæeno urlanjem, frktanjem, toptanjem i trublje-njem. Èinilo se da se golemi stvorovi time zabavljaju.Buèni zanat lomljenja leda uèili su svi mamuti. Èak i mlaði, oni od samo dvije ili tri godine, kojima su tek otpale mlijeène kljove, imali su znakove trošenja od struganja leda na vanjskim dijelovima i vrhovima svojih pet centimetara dugih kljova, a vrhovi pola metra dugih kljova desetogodišnjaka bili bi izlizani od struganja gore-dolje po okomitom ledu. U dobi od oko dvadeset pet godina kljove bi poèele rasti naprijed, pa gore i zatim na- trag, pa se mijenjao i naèin kako su ih upotrebljavali. Na donjim dijelovima pokazali bi se tragovi trošenja od struganja leda i razbacivanja snijega koji bi napadao na suhe trave i stepsko bilje. Lomljenje leda moglo je, meðutim, biti i opasno, jer se zajedno s ledom znala slomiti i kljova. Ali èak bi se i mjesta s kojih je od-lomljen dio kasnije uglaèala struganjem i bušenjem leda.

Ejla je opazila da su se u blizini poèele okupljati i druge životinje. Dlakavi su mamuti svojim snažnim kljovama lomili dovoljno leda za sebe i svoju mladunèad i starce, pa i za mnoštvo drugih svojih sljedbenika. Mnoge su životinje dobro prolazile slijedeæi mamute na njihovim putovanjima. Ne samo što su veliki èupavci stvarali gomile lomljenog leda koji su druge životinje za njima žvakale, nego su ljeti ponekad kljovama i nogama znali iskopati u suhim koritima rupe koje bi se ispunile vodom. I te su rupe dobro dolazile drugim životinjama za gašenje žeði.Nastavljajuæi dalje uz smrznutu rijeku, jahali su i èesto hodali prilièno blizu obalama Velike Majke Rijeke. U kraju s tako malo snijega nije bilo mekog bijelog pokrova koji bi sakrio tlo, a usnu-lo je bilje pokazalo svoju smeækastu zimsku boju.Visoke stabljike prošlogodišnjih trski i rogoza prkosno su str-šale iz smrznutog moèvarnog tla, a mrtve su trave i šaš ležali nedaleko od leda koji se prostirao oko obala. Lišaji su poput krasta na ranama pokrivali kamenje, a mahovine su se smežurale u krte suhe prostiraèe.Dugi košèati prsti granja bez lišæa klepetali su na oštrom i prodornom vjetru, a samo je uvježbano oko moglo razlikovati je li to granje vrbe, breze ili johe. Tamnozelenu crnogoricu, jelu, smreku i bor, bilo je lakše razlikovati i iako je ariš odbacio iglice, otkrivali su ih obrisi. Popevši se u lovu nešto više, vidjeli su patuljastu brezu i niski bor koji su se držali jedno drugoga i blizu tla.Hranili su se uglavnom sitnom divljaèi, za traganje i lov na veæu divljaè trebalo je više vremena nego što su oni bilivoljni potrošiti, iako nisu oklijevali da poðu na srnu kad bi je spazili. Meso se brzo smrzavalo, pa ni Vuk neko vrijeme nije morao loviti. Zeèevi, kuniæi i poneki dabar, životinje kojih je u planinskom kraju bilo mnogo, bili su im uobièajena hrana, ali bilo je tu i mnogo životinja suhe kontinentalne stepske klime, mrmota i velikih hrèaka, a uvijek su rado viðali tuste kamenjarke s pernatim nogama.Ejlina je praæka èesto korisno radila; bacaèe kopalja radije su

560 561 èuvali za veæu divljaè. Bilo je lakše naæi kamenje nego napraviti koplja kojima bi zamijenili slomljena ili izgubljena. Ali ipak, bilo je dana kada bi lov odnio više vremena nego što su željeli, a od svega što bi znaèilo gubitak vremena Džondalar bi postajao nervozan.Jelovnik, u kojem je bilo najviše krtog mesa, èesto su dopunjavali unutarnjom korom crnogorice i drugoga drveæa, koju bi obièno kuhali zajedno s mesom za juhu, a razveselili bi se kad bi našli bobice, kojih je bilo smrznutih, ali jošuvijek na granama. Najèešæe su bile klekove bobice, osobito dobre s mesom, ako ih se ne bi stavilo previše; ružin šipak su nalazili nešto rjeðe, ali kad bi ga našli bilo bi ga mnogo, a poslije smrzavanja bio je slaði; crna borušnica sa zimzelenim bodljastim listovima, imala je male sjajne crne bobice koje bi ostale i zimi, a bilo je i drugih plavih i crvenih bobica.U mesne juhe dodavali su i zrnje i sjemenje s mukom prikupljeno sa sušenih trava na kojima je još bilo klasova. Za to im je skupljanje trebalo mnogo vremena. Velikim su dijelom trave koje imaju zrnje veæ odavno bile strunule, a biljke su uglavnom pritajeno èekale da im proljetno otopljavanje donese novi život. Ejla je žalila za sušenim voæemi povræem koje su im vukovi upropastili, ali nije žalila za zalihama koje su dali S"Armunajcima.Iako su Njiska i Trkaè ljeti jeli gotovo iskljuèivo travu, Ejla je vidjela da su sada jelovnik proširili i na vrhove granèica, prožva-kavanje dijelova kore drveæa i jednu vrstu lišaja, onu koju vole jeleni. Ubrala je nešto toga lišaja i na sebi probala male kolièine, a zatim je priredila i za oboje. Okus mu je bio jak, ali podnošljiv, a Ejla je pokušala nekoliko naèina prireðivanja.Mali glodavci poput voluharica, miševa i leminga bili su još jedan zimski izvor hrane; ne oni sami - Ejla ih je obièno prepuštala Vuku kao nagradu za to što ih je nanjušio - nego njihova gnijezda. Ejla bi potražila sitne znakovekoji bi naznaèili gdje se skriva rupa, a zatim bi štapom za kopanje raskopala smrznutu zemlju i našla životinjice okružene nakupljenim sjemenjem, zr-njem i lukovicama.A Ejla je imala i svoju vreæu s ljekarijama. Pomislivši na štetu koju su pretrpjeli na stvarima koje su ostavili, obiènobi zadrhtala od pomisli što bi se dogodilo da je ostavila i tu vreæu. Ona je ne bi ostavila, ali od same pomisli na to da bi mogla ostati bez nje pozlilo bi joj. Ta je vreæa toliko postala dijelom nje same da bi se bez nje osjeæala izgubljenom. K tomu, stvari u vreæi od vidrine kože i veliko znanje dugo prikupljano pokušajima i pogreškama i preneseno na nju, bili su u održavanju njihova zdravlja važniji nego što su putnici mogli svjesno znati.Ejla je tako znala da se neke biljke, kore drveæa i korijenje mogu upotrijebiti za lijeèenje i spreèavanje nekih bolesti. Iako ih nije nazivala bolestima, niti znala imena vitamina i oligoelemena-ta u travama, pa ni kako zapravo

djeluju, mnogo ih je nosila u toj vreæi i redovito ih stavljala u èajeve koje su pili.U èajeve je stavljala i bilje koje se moglo naæi i zimi, poput iglica zimzelenog drveæa, a osobito mladih izdanaka na vrhovima granja, u kojima je bilo mnogo vitamina koji su spreèavali skorbut. Redovito ih je stavljala u njihove svakodnevne èajeve, najviše zato što su voljeli trpki kiselkasti okus, ali imala je i neki pojam o tome da su korisne i kada ih i kako treba uzimati. Èesto je radila èajeve od iglica za ljude s osjetljivim desnima èiji su zubi postajali klimavi u dugim zimama kada bi se hranili uglavnom sušenim mesom, bilo iz nužde, bilo zato što su to htjeli.Na putu prema zapadu obièavali su se hraniti kako što doðe i tako ostaviti što više vremena za napredovanje. Iako bi im ponekad neki objed bio slabašan, rijetko bi ga kada potpuno propustili, ali s malo masti u hrani, a uz stalne napore, ipak su mršavih. Iako o tome nisu èesto razgovarali, pomalo su oboje postajali umorni od putovanja i èeznuli su za dolaskom na cilj. Danju su vrlo malo razgovarali.Jašuæi na konjima ili hodajuæi i vodeæi ih, èesto su išli jedno za drugim, dovoljno blizu da èuju ako se što glasno kaže, ali ne dovoljno blizu za obièan razgovor. Tako su im ostajali veliki vremenski razmaci u kojima su šutjeli i bavili se svatko svojim mislima, koje bi ponekad izgovorili naveèer uz jelo ili dok bi ležali jedno do drugoga u krznima za spavanje.Ejla je èesto mislila o nedavnim doživljajima. Razmišljala je o Taboru Triju Sestara, usporeðujuæi S"Armunajce i njihove okrutne glavare, poput Ataroe i Brugara, s njihovim srodnicima Mamu-toncima i njihovim uvijek uslužnim i prijateljskim braæom i sestrama koji su bili suglavarima. Razmišljala je i o Zelandoncima, ljudima kojima je pripadao i èovjek koga ona voli. Džondalar je bio èovjek mnogih dobrih svojstava i ona je bila sigurna da su oni zapravo dobri ljudi, ali znajuæi što oni misle o Plemenu, nije bila sigurna kako æe je prihvatiti. Èak je i S"Armuna spomenula njihovu jaku odbojnost prema onima koje su zvali zbitoglavcima, no imala je dojam da nijedan Zelandonac nikad ne bi mogao biti tako okrutan kao žena koja je bila glavarica S"Armunajaca.

562 563 - Ne razumijem kako je Ataroa mogla raditi to što je radila- rekla je jednom dok su završavali veèeru. - Stalno se èudim.- Èemu se èudiš?- Mojoj vrsti ljudi, Drugima. Kada sam te upoznala bila sam tako sretna što sam napokon našla nekoga tko mi je slièan. Bilo mi je olakšanje doznati da nisam jedina na svijetu. A kad se pokazalo da si ti tako divan i dobar i brižan i pun ljubavi, pomislila sam da æe svi ljudi moje vrste biti poput tebe - reèe ona - i to me radovalo. - Htjela jedodati da je to trajalo dok on nije s toliko gaðenja reagirao kad mu je isprièala o svome životu s Plemenom, ali se predomisli vidjevši da se Džondalar smiješi i crveni od nelagode ali i oèiglednog zadovoljstva.Osjetio je toplinu njezinih rijeèi i pomislio kako je i ona prilièno èudesna.- Zatim, kad smo se upoznali s Mamutoncima, Talutom i Lavljim taborom - nastavi Ejla - bila sam uvjerena da su svi Drugi dobri. Pomagali su jedni drugima, a svatko je sudjelovao u odluèivanju. Bili su druželjubivi i mnogosu se smijali i nisu odbijali ideje samo zato što za njih nikad prije nisu èuli. Bio je tamo i Fre-bek, doduše, ali pokazalo se da ni on nije tako loš. Èak i oni na Ljetnom saboru koji su bili protiv mene zbog Plemena, pa i neki Saramudonci, svi su se tako postavili zbog nepotrebnog straha, a ne iz zlih namjera. Ali Ataroa je bila zla kao hijena.- Ataroa je bila samo jedna - podsjeti je Džondalar.- Znam zašto. S"Armuna je mislila da ona radi ispravnu stvar, a mislim da je Epadoa voljela lov i da je tako zavoljela i Atarou koja joj je lov omoguæila. Poznam taj osjeæaj. I ja volim loviti, pa sam se sukobila s Plemenom i radila mnoge stvari koje nisam smjela, samo zato da bih mogla loviti.- Pa, Epadoa sada može loviti za cijeli tabor, a mislim da ona i nije bila tako loša - reèe Džondalar. - Èinilo se da ona otkriva nešto poput majèinske ljubavi. Doban mi je rekao da mu je obeæala da mu više nikada neæe nanijeti nikakvo zlo i da to neæe nikome dopustiti - reèe Džondalar. - Njezini su osjeæaji možda i jaèi, jer mu je nanijela tako veliko zlo, a sada ima .prigodu da se za to iskupi.- Epadoa nije htjela nanijeti bol tim djeèacima. Rekla je S"Ar-muni da se boji da æe ih Ataroa, ako ona to neuèini, sigurno ubiti. Zato je to uèinila. Èak je i Ataroa imala svoje razloge. U njezinom je životu bilo toliko zla da jei sama postala zla. Više nije bila ljudsko biæe, ali ništa je ne može opravdati. Kako je mogla uèiniti to što je uèinila?Èak i Braud, onako zao kakav je bio, nije bio tako zao, a on me mrzio. Nikad nije namjerno muèio djecu. Èesto sam mislila da su ljudi poput menetako dobri, a sada više nisam tako sigurna - reèe ona tužna i pogoðena bolom.

- Ejla, ima dobrih i zlih ljudi, a svatko u sebi nosi nešto dobro i nešto zlo - reèe Džondalar, èije je naborano èelo pokazivalo brigu. Osjetio je kako ona nastoji uklopiti novu osjetljivost koju je stekla iz najnovijeg neugodnog iskustva u poredak stvari koji je u sebi stvorila i znao je koliko joj je to važno. - Ali veæina je ljudi dobra i pokušavaju pomoæi jedni drugima. Znaju da je to nužno - jer, napokon, nikad ne znaš kad æe ti zatrebati pomoæ - ali veæina i želi prijatelje.- Ali ima ih izopaèenih kao što je bila Ataroa - reèe Ejla.- Istina, ima ih - morao se složiti. - A ima ih koji daju samo ono što moraju, a radije uopæe ne bi davali, ali to ih ne èini zlima.- Ali jedan zao èovjek može potaknuti ono najgore u dobrim ljudima, kao što je Ataroa uèinila sa S"Armunom i Epadoom.- Rekao bih da možemo samo nastojati sprijeèiti da oni zli i okrutni ne izazovu veæe zlo. Možda smo sretni što nema mnogo takvih kao što je ona. Ali Ejla, ne daj da jedna zla žena pokvari tvoje mišljenje o svima.-Ataroa me ne može natjerati da promijenim mišljenje o ljudima koje poznajem, a vjerujem da je toèno i ono što ti kažeš o veæini, ali upoznavši nju postala sam opreznija i pažljivija.- Malo opreza na poèetku nikome ne može štetiti, ali daj ljudima vremena da ti pokažu svoju dobru stranu prije nego što ihocijeniš loše.Krajolik sjeverne strane rijeke pratio ih je i dalje na putu prema zapadu. Na obzoru se ocrtavala vjetrom šibana i oblikovana cr-nogorica na oblim vrhovima i ravnim visoravnima velikog masiva. Rijeka se još jedanput razišla u nekoliko korita preko jedne udubljene doline. Sjeverni i južni rub te doline zadržali su osobine okolnog krajolika, ali temeljna je ploèa bila razlomljena i jako nagnuta izmeðu rijeke i vapnenaèkog podnožja visoke južne planine. Na zapadu je bio i strmi vapnenaèki rub rasjeda. Rijeka je skretala prema sjeverozapadu.Istoèni kraj niske zavale takoðer je bio ogranièen rasjednim rubom, koji nije nastao toliko podizanjem vapnenca, koliko spuštanjem tla same zavale. Prema jugu zemljište se prostiralo ravno, a dalje se poèelo podizati prema planinama, ali sjeverna granitna

564 565 ploèa pružala se sve bliže rijeci sve do mjesta gdje se strmo uzdizala, nad samom vodom.Ulogorili su se u niskoj zavali. U dolini blizu rijeke glatka smeða kora i gole grane bukava poèele su se isticati meðu jelama, smrekama, borovima i tisama; taj je prostor bio dovoljno zaklonjen da je moglo rasti i nešto širokolisne bjelogorice. Oko drveæa se okupilo malo krdo mamuta, oèigledno zbunjenih. Ejla se približi da ih bolje vidi što se dogaða.Jedan je mamut ležao. Bio je to divovski starac s golemim kljovama koje su se ispred njega prekrižile. Ejla se pitalanije li to ona ista skupina mamuta koje je i prije vidjela kako razbijaju led. Zar bi u ovom kraju mogla postojati dva tako stara mamuta? Džondalar joj se pridruži.- Bojim se da stari umire. Rado bih mu nekako pomogla - reèe Ejla.- Vjerojatno su mu se zubi potrošili. Kad se to dogodi više mu nitko ne može pomoæi nikako osim ovako kako to oni èine. Uz njega su i prave mu društvo.- Mislim da ni mi ne bismo mogli tražiti ništa bolje - reèe Ejla.Usprkos svojoj relativno maloj velièini, odrasli je mamut svakoga dana trošio goleme kolièine hrane, osobito drvenaste suhe visoke trave i tu i tamo pokojeg drveta. S tako grubom hranom ne može se bez žvakanja i zubi su nužni. Njihova je važnost bila tolika da je i životna dob mamuta zapravo bila ogranièena zubima.U sedamdesetak godina života dlakavom bi mamutu nekoliko puta izrastali novi veliki kutnjaci kojima je drobio hranu. Imao ih je obièno sa svake strane po šest gornjih i donjih. Svaki je zub težio po èetiri kilograma i bio je posebno prilagoðen mljevenju suhe trave. Površina zuba bila je od mnogo tankih usporednih brazda - ploèica tvrdogzubnog tkiva pokrivenog caklinom - i imao je više krune i više brazda nego zub bilo kojega drugog slona prije ili poslije.Mamuti su se ponajprije hranili travom. Komadi kore koju bi, osobito zimi, trgali s drveæa, proljetne mladice i povremeno grane, lišæe i manje drveæe bili su tek povremeni dodaci njihovoj prehrani tvrde vlaknaste hrane.Prvi i najmanji zubi nastajali bi na prednjoj strani svake vilice, a ostali su rasli iza njih i polako se cijeli život premiještali naprijed tako da bi u uprabi bila samo po dva zuba istodobno. Koliko god tvrda bila, važna, se površinatrošila dok se premiještala naprijed i korijeni zuba slabili bi. Na kraju bi sitni beskorisni ostaci zuba ispadali, a novibi zubi zauzimali njihova mjesta.

Posljednji bi se zubi postavili oko pedesete godine života, a kad bi i oni bili pri kraju, stari sijedi mamut više ne bi mogao žvakati tvrdu travu. Još bi mogao jesti mekše lišæe i proljetne biljke, ali toga nije bilo u ostalim dijelovima godine. U oèaju, izgladnjeli bi stari mamut èesto napuštao krdo, tražeæi zeleniju pašu, ali èekala bi ga samo smrt. Krdo bi znalo kada se kojem mamutu približio kraj i nije bila rijetkost da se s njim druže u njegovim posljednjim danima.Ostali su mamuti prema umiruæima postupali jednako brižno kao prema novoroðenima i skupljali bi se oko njih, pokušavajuæi ih podiæi kad bi klonuli. Kad bi sve završilo, zatrpali bi mrtvog pretka gomilama zemlje, trave, lišæaili snijega.Znalo se dogoditi da mamuti zakopaju i druge mrtve životinje, pa i ljude.Napustivši dolinu i mamute, Ejla, Džondalar i njihovi èetve-ronožni suputnici otkrili su da im put postaje sve strmiji i teži. Prilazili su gorskom klancu. Podnožje prastarog masiva na sjeveru bilo se proteglo predaleko prema jugu i presjecale su ga podijeljene vode velike rijeke. Dok je rijeka brzala, kroz uski usjek, prebrzo da bi se zamrzla,ali noseæi sante leda s mirnijih dijelova svoga toka na zapadu, penjali su se naviše. Nakon tolikog leda bilo je èudno vidjeti tekuæu vodu. U podnožju visokih vrhova na jugu bile su mase velike planine s velikim visoravnima na vrhovima, prekrivenima gustim šumama crnogorice èije su grane svjetlucale od snijega. Tanko granje bjelogoriènih stabala i grmlje bilo je presvuèeno bijelim ledom od smrznute kiše koja se po njemu uhvatila, istièuæi svaku granèicu i zadivljujuæu Ejlu svojom zimskom ljepotom.Visina je i dalje rasla, a doline meðu brdima nisu se spuštale tako nisko kao prethodne. Zrak je bio bistar, hladan i proziran, a snijeg nije padao ni kad bi bilo oblaèno. Što je zima više odmicala, to je vrijeme bilo sušnije. Jedina vlaga u zraku bio je topao dah ljudi i životinja.Zaleðena rijeka postajala je sve manja kad god bi prešli dolinu nekog zamrznutog pritoka. Na zapadnom dijelu kotline bio je još jedan klanac. Popeli su se po stjenovitim obroncima, a stigavši do sljemena pogledali su i zastali zadivljeni pogledom. Rijeka se pred njima opet razdvojila. Putnici nisu znali da je to posljednji put što se njezino korito dijeli u rukavce i kanale kakve su upoznali dok su pratili rijeku u ravnicama kroz koje je tekla tako velikim dijelom svoga toka. Klanac neposredno pred nizinom oštro je zaokretao skupljajuæi razdvojena korita, od èega je

566 567 nastao bijesan vrtlog koji je uvlaèio naplavine i led u dubinu, a onda ih izbacivao nešto niže u izljevu gdje se iznovasve zamrzavalo.Zaustavili su se na najvišem mjestu, pogledali dolje i promatrali kako se mala klada okreæe i okreæe u vrtlogu, tonuæi sve dublje sa svakim okretom.- Ne bih se rado našla u tome - reèe Ejla, zadrhtavši od pomisli na to.- Ne bih ni ja - odgovori Džondalar.Nešto je drugo u daljini privuklo Ejlin pogled. - Džondalare, odakle dolaze oni oblaci pare? - Hladno je, a brda su pokrivena snijegom.- Tamo ima jezeraca s toplom vodom, koju zagrijava topli dah same Ðoni. Neki se ljudi boje i približiti takvim mjestima, ali oni koje ja želim posjetiti žive uz jedan takav topli izvor, bar su mi tako rekli. Njima su ti topliizvori sveti, iako iz nekih izbija gadan smrad. Prièa se da se tom vodom mogu lijeèiti neke bolesti.- Koliko nam je još ostalo do tih ljudi koje poznaješ, onih koji vodom lijeèe bolesti - upita ona. Sve što bi moglo dodatno obogatiti njezino Ijeèiteljsko znanje uvijek je izazivalo njezino zanimanje. Uz to, hrane im je ostajalo sve manje ili nisu imali vremena tražiti je, pa su veæ nekoliko dana lijegali gladni.Nagib zemljišta primjetno se poveæao poslije posljednje ravne udoline. S obiju strana bili su okruženi planinama koje su se zatvarale oko njih. Što su dalje išli prema zapadu, to je viši bio ledeni pokrivaè na jugu. Daleko na jugu, pa malo zapadno, dva su se vrha uzdizala visoko iznad svih strmih vrhunaca. Jedan od njih bio je viši od drugoga i izgledali su poput roditelja koji èuvaju mnoštvo djece.Kada se nagib izravnao nedaleko rijeke, Džondalar je skrenuo prema jugu, okrenuvši leða rijeci, prema oblaku parekoji se uzdizao u daljini. Popeli su se na nisko planinsko sedlo i pogledali dolje s vrha, preko snijegom pokrivene livade, na parom pokriveno jezerce blizu jedne špilje.Nekoliko je ljudi primijetilo njihov dolazak i zaprepašteno ih promatralo, previše iznenaðeni da bi se pomakli. Jedan je èovjek, meðutim, na njih uperio koplje. 35

Mislim da bi bilo bolje da siðemo s konja i priðemo im pješice - reèe Džondalar gledajuæi kako im još nekoliko ljudi s kopljima oprezno prilazi. - A mogla si oèekivati da æu se dosad veæ sjetiti da se ljudi boje i sumnjièavi su prema ljudima koji jašu na konjima. Bolje bi bilo da smo ih ostavili negdje izvan vidokruga i prišli im pješice, a poslije se vratili kad im objasnimo o životinjama.Oboje su sjahali, a Džondalara na trenutak probode sjeæanje na "malog brata" Tonolana i kako se, uz širok i prijateljski osmijeh približavao špilji ili taboru nepoznatih ljudi. Sjetivši se toga kao znaka, visoki plavokosi muškarac široko se nasmiješi, mahne u znak prijateljstva, skine kapuljaèu svog ogrtaèa i poðe naprijed s ispruženim rukama, pokazujuæi da im prilazi otvoreno i da nema što skrivati.- Tražim Ladunija od Lozadunaca. Ja sam Džondalar od Ze-landonaca - reèe on. - S bratom sam ovuda prošao na Putovanju prema istoku i Laduni nas je pozvao da se zaustavimo i posjetimo ga na povratku.- Ja sam Laduni - reèe jedan od ljudi, govoreæi zelandonski s blago stranim izgovorom. Prišao im je, držeæikoplje i dalje spremno i provjeravajuæi je li taj neobièni èovjek doista onaj kojim se predstavlja. - Džondalar? Zelandonac? Doista, slièan si èovjeku kojeg sam poznavao.Džondalar osjeti oprez u njegovu glasu. - Zato što to jesam ja! Drago mi je vidjeti te, Laduni - reèe on toplo. - Nisam bio siguran da sam na pravom mjestu skrenuo. Došao sam do kraja Velike Majke Rijeke i još dalje, a sada, blizu doma, nije mi bilo lako naæi tvoju Špilju, ali pomogla mi je para iz vaših toplih izvora. Doveo sam nekoga s kim bih te želio upoznati.Stariji je èovjek promatrao Džondalara, tražeæi bilo kakav znak da je to ipak netko drugi: èovjek koji kao da se uvijek pojavljivao na najneobièniji moguæi naèin. Izgledao je malo stariji nego onda, što je razumljivo, i sada je biojoš slièniji Dalanaru. Staroga kalatelja kremena ponovno je vidio prije nekoliko godina kad je bio u trgovaèkom pohodu, a Laduniju se èinilo da je htio vidjeti i jesu li sin njegova ognjišta i njegov brat prošli ovuda.Dalanaru æe biti drago da ga opet vidi, pomisli Laduni.

568 569 Prišao je Džondalaru, sada opuštenije držeæi koplje, ali još uvijek u položaju iz kojeg ga je lako mogao baciti. Bacioje pogled na par neobièno pitomih konja i prvi put vidio da uz njega stoji žena.- Ovi konji nisu slièni onima koji žive u ovim krajevima.Jesu li istoènjaèki konji pitomiji? Sigurno ih je znatno lakše loviti- reèe Laduni.Iznenada se èovjek uzbudi, podigne koplje i usmjeri ga prema Ejli. - Džondalare, ne mièi se!To se dogodilo tako brzo da Džondalar nije stigao reagirati.- Laduni! Što to radiš?- Vuk te slijedi. I to tako drzak da izlazi pred ljude.- Ne! - vikne Ejla, bacajuæi se izmeðu Vuka i èovjeka s kopljem.- Ovaj vuk putuje s nama. Nemoj ga ubiti! - reèe Džondalar, žurno se postavljajuæi izmeðu Ladunija i Ejle.Ona je kleknula i zagrlila Vuka, èvrsto ga držeæi, dijelom zato da ga zaštiti, dijelom da zaštiti èovjeka s kopljem. Vukova se dlaka nakostriješila, usta otvorila i pokazala ralje, a divlje se rezanje izvuklo iz njegova grla.Laduni je bio zaprepašten. On je krenuo zaštititi goste, a oni su se postavili kao da im je spremao neko zlo. Upitno je pogledao Džondalara.- Spusti koplje, Laduni. Molim te - reèe Džondalar. Ovaj jevuk naš suputnik, kao i ovi konji. On nam je spasio živote. Obe-æajem ti, nikome neæe nanijeti zlo dok god tko ne ugrozi njegaili ovu ženu. Znam da ti se sve to èini èudno, ali ako mi dopustišsve æu ti objasniti.Laduni polako spusti koplje, oprezno pogledavajuæi velikog vuka. Èim je opasnost prošla, Ejla umiri životinju, a zatim ustane i priðe Džondalaru i Laduniju, dajuæi Vuku znak da ostane uz nju.- Molim te, oprosti Vuku što se nakostriješio - reèe Ejla. - Onstvarno voli ljude kad ih upozna, ali imao je loša iskustva s nekimljudima istoèno odavde. Od toga je postao nervozan meðu nepoznatima i oprezniji je.Laduni opazi da i ona govori zelandonski i to prilièno dobro, ali njezin ju je neobièni izgovor odmah oznaèio kao stranca. Takoðer je primijetio... nešto drugo... ali nije bio siguran. Nije to bilo nešto što bi mogao u pojedinostima opisati. I prije je viðao plavokose i plavooke žene, ali naèin kako su joj bile postavljene jagodice i crte lica, nešto je i

njoj davalo neobièan izgled. Što god to bilo, nije nimalo umanjivalo èinjenicu da je to jako privlaèna žena. Dodavalo je, ako ništa drugo, neku primjesu tajnovitosti.Pogledao je Džondalara i nasmiješio se. Sjetivši se njegovog prošlog posjeta, nije se iznenadio što se visoki i zgodniZelando-nac vraæa s dugog Putovanja s egzotiènom ljepoticom, ali nitko nije mogao oèekivati da æe sa sobom donijeti i suvenire od krvi i mesa kao što su ti konji i vuk. Nestrpljivo je èekao èuti prièe koje æe mu ovo dvoje prièati.Džondalar je vidio zadovoljan pogled u Ladunijevim oèima, kojim je popratio Ejlu i, vidjevši ga da se i osmjehnuo, opustio se.- Ovo je žena s kojom bih te htio upoznati - reèe Džondalar.- Laduni, lovce od Lozadunaca, ovo je Ejla od Lavljeg tabora Mamutonaca, Izabranica Špiljskog lava, Štiæenica Špiljskog medvjeda i Kæi Mamutova ognjišta.Èim je Džondalar poèeo službeno predstavljanje, Ejla je podigla obje ruke dlanovima naviše, pozdravljajuæi ga gestom otvorenosti i prijateljstva.- Pozdravljam te Laduni, Majstore lovce Lozadunaca - reèeona.Laduni se upita odakle ona zna da je on voða lovaca. Džondalar to nije izgovorio. Možda joj je rekao prije, ali ona se toga mudro sjetila i spomenula to. Ali ona bi to morala razumjeti. S toliko naslova i veza, ona mora biti vrlo istaknuta žena u svome narodu, pomisli on. To se moglo i oèekivati od žene koju bi on poveo sa sobom, znajuæi da su i njegova majka i muškarac njegova ognjišta bili dobro upoznati s odgovornostima koje vodeæi položaj donosi sasobom. Na djetetu æe se vidjeti krv majke i duh oca.Laduni prihvati njezine ruke. - U Ime Dune, Velike Majke Zemlje, dobro došla Ejla od Lavljeg tabora Mamutonaca,Lavlja izabranice i Štiæenice Velikog medvjeda, Kæeri Mamutova ognjišta. - reèe Laduni.- Hvala ti na dobrodošlici - reèe Ejla, držeæi se još uvijek službenog govora. - A ako smijem, upoznala bih te i s Vukom, takoda on shvati da si nam prijatelj.Laduni se namršti, ne baš siguran da se želi upoznavati s vukom, ali shvati da u ovakvim okolnostima nema izbora.-Vuèe, ovo je Laduni Lozadunac - reèe ona uzimajuæi lovèevu ruku i prinoseæi je vuèjoj njušci. - On nam je prijatelj.Ponjušivši ruku nepoznatog muškarca, èiji se miris miješao s mirisom Ejline ruke, èinilo se da Vuk shvaæa da je to netko koga

570 571 treba prihvatiti. Onjušio je i prostor oko Ladunijevih genitalija, što je ovoga zaèudilo.- Dosta, Vuèe - reèe ona i znakom ga pošalje natrag. Zatim jeLaduniju dodala - Sada je nauèio da si nam prijatelj i da si muškarac. Ako ga želiš pozdraviti, on voli kad ga se tapše po glavi ièeška iza ušiju.Iako je još uvijek bio oprezan, ideja o dodirivanju živog vuka Ladunija je privlaèila. Oprezno se protegnuo naprijed i popipao oštro krzno, a vidjevši da je životinja prihvatila njegov dodir, pogladio mu je glavu i malo ga zadovoljno protrljao iza ušiju. Dodirivao je on vukove i prije, ali nisu bili živi.- Žao mi je što sam zaprijetio vašem suputniku - reèe on.- Ali nikad prije nisam vidio vuka koji dobrovoljno prati ljude, pauostalom ni konje.- To je razumljivo. - reèe Ejla. - Poslije æu te upoznati s konjima. Obièno su plah oviti pred strancima i trebaim neko vrijeme dok se naviknu na nove ljude.- Zar su sve istoène životinje tako prijateljski raspoložene?- upita Laduni, žureæi se dobiti odgovor koji bi zanimao svakoglovca.Džondalar se nasmiješi. - Ne, životinje su svuda jednake. Ove su posebne zahvaljujuæi Ejli.Laduni kimnu, odupiruæi se nagonu da nastavi postavljati pitanja, znajuæi da æe njihove prièe htjeti slušati i cijela

Spilja.- Pozdravio sam vas, a sada vas pozivam da uðete i s nama podijelite toplinu i hranu, kao i mjesto za odmor, ali mislim da bihprvo morao poæi i ostalima iz Spilje objasniti tko ste.Laduni poðe prema grupici ljudi okupljenih pred velikim otvorom u zidu uspravne stijene. Objasnio im je kako je Džondalara upoznao prije nekoliko godina, kada je ovaj polazio na svoje Putovanje i kako ga je pozvao da ih posjetina povratku. Spomenuo je da je Džondalar u rodu s Dalanarom i naglasio da su ti gosti ljudi, a ne neki opasni duhovi i da æe im oni objasniti o konjima i vuku. - Sigurno æe imati zanimljivih prièa - zakljuèi on, znajuæi kolikoæe to biti primamljivo za ljude koji su uglavnom stalno vezani uz špilju od poèetka zime i kojima je postajalo dosadno.Jezik kojim je govorio nije bio zelandonski kojim je govorio s putnicima, ali kad ga je malo poslušala, Ejla je bila sigurna da je èula sliènost. Shvatila je da su, usprkos drukèijim naglascima i izgovoru, Lozadunci prema Zelandoncima u jednakom odnosu kao S"Armunajci ili Šaramudonci, kad je o tome rijeè, s Mamuton-cima. Imao jetaj jezik i neke veze sa s"armunajskim. Shvatila je neke rijeèi i shvatila duh nekih njegovih izjava. I s tim æe ljudima moæi razgovarati veæ za svega nekoliko dana.Ejli se njezin dar za jezike nije èinio neobiènim. Ona ih nije svjesno uèila, ali sluh za nijanse i modulacije, te sposobnost za prepoznavanje veza to su joj olakšavali. Izgubivši svoj vlastiti jezik kada je izgubila i svoju obitelj dok je još bila vrlo mala, morala je nauèiti novi potpuno razlièit naèin komuniciranja, za koji se služila istim dijelovima mozga kao za govorni jezik, a i to je pojaèalo njezine uroðene jeziène sposobnosti. Njezina potreba da nauèi iznova komunicirati kad bi otkrila da ne može, dala joj je nesvjesni, ali dubok poticaj da nauèi svaki nepoznati jezik. Bila je to kombinacija prirodnih sposobnosti i okolnosti koje su je uèinile tako spretnom.- Lozaduna kaže da æe vas vrlo rado ugostiti na gostinjskom ognjištu - reèe im Laduna nakon objašnjenja.- Moramo skinuti stvari s konja i najprije srediti njih - reèe Džondalar. - Èini se da æe na ovom polju ispred vaše špilje imati dobru zimsku pašu. Hoæe li kome smetati ako ih ostavimo tamo?- Slobodno se poslužite poljem - reèe Laduni. - Mislim da æe svakoga zanimati pogled na konje tako izbliza.- Nije mogao izbjeæi radoznali pogled na Ejlu i iznova se zapitao što li je ona uèinila s tim životinjama. Bilo je oèigledno da ona zna zapovijedati vrlo snažnim duhovima.- Moram te zamoliti još nešto - reèe Ejla. - Vuk je navikao spavati s nama. Bilo bi mu vrlo neugodno biti gdje drugdje. Ako je Vukov boravak unutra neugodan vašoj Lozaduni ili vašoj Spilji, mi æemo postaviti šator i spavati vani.Laduni se opet obrati ljudima i nakon kratkog razgovora okrene se natrag njima. - Oni žele da budete unutra, ali neke se majke boje za djecu - reèe on.- Razumijem njihov strah. Mogu obeæati da Vuk nikome neæenanijeti nikakvo zlo, ali ako to nije dovoljno, ostat æemo vani.Još su se dogovarali, a onda Laduni reèe: - Kažu da doðete unutra.Kada su Džondalar i Ejla pošli skinuti stvari s konja Laduni je pošao s njima i bio je jednako uzbuðen upoznavanjem s konjima kao što je bio uzbuðen upoznavanjem s Vukom. Lovio je konje, ali ih nikad nije dodirnuo, osim sluèajno kad bi im se u lovu približio. Ejla je shvatila njegovo uživanje i pomislila je kako bi mu kasnije mogla ponuditi da pojase na Njiski.Dok su se vraæali prema špilji, vukuæi stvari u èamcu, Laduni upita Džondalara o njegovu bratu. I prije nego što je Džondalar

572 573 i odgovorio, po boli koja je prešla po licu visokoga èovjeka Laduni shvati da se dogodila nesreæa.- Tonolan je umro. Ubio ga je špiljski lav.- Žao mi je što to èujem. Bio mi je drag - reèe Laduni.- Svi su ga voljeli.

- Tako je želio putovati uz Veliku Majku Rijeku sve do kraja. Je li stigao do kraja?- Došao je do kraja Donaue prije smrti, ali ga to tada više nije veselilo. Bio se zaljubio u jednu ženu i spario

se s njom, ali ona je umrla raðajuæi - reèe Džondalar. - To ga je promijenilo, odnijelo mu srce. Poslije toga više niježelio živjeti.Laduni protrese glavom. - Kakva šteta. Bio je tako pun života. Filonija je mislila na njega još dugo nakon što ste otišli. Stalno se nadala da æe se vratiti.- Kako je Filonija? - upita Džondalar, sjeæajuæi se lijepe kæeriLadunijeva ognjišta.Stariji se èovjek nasmiješi. - Sada je sparena i Duna joj se smiješi. Ima dvoje djece. Ubrzo nakon što ste ti i Tonolanotišli, otkrila je da je primila blagoslov. Kad se proèulo da je trudna, mislim da je svaki slobodni lozadunski muškarac našao bar neki razlog da doðe do naše Špilje.- To mi je lako zamisliti. Koliko se sjeæam, bila je lijepa mlada žena. Bila je i na Putovanju, zar ne?- Da, sa starijim roðakom.- I ima dvoje djece? - reèe Džondalar.Ladunijeve oèi blistale su od zadovoljstva. - Ima kæer od prvog blagoslova, Tonoliju - Filonija je bila sigurna da je to dijete duha tvoga brata - i nedavno je rodila sina. Sada živi sa Špiljom svoga muškarca. Imaju tamo više prostora,a nije daleko i redovito viðamo i nju i djecu. - U Ladunijevu se glasu èulo zadovoljstvo i radost.- Nadam se da je Tonolija kæi Tonolanova duha. Sviða mi sepomisao da na ovom svijetu živi još komad njegova duha - reèeDžondalar.Zar se to moglo dogoditi tako brzo, pomisli Džondalar. Proveo je samo jednu noæ s njom. Zar mu je duh bio tako snažan? Ili, ako je Ejla u pravu, je li Tonolan mogao potaknuti rast djeteta u Filoniji sokom svoje muškosti u toj noæi koju smo proveli s njima? Sjetio se žene s kojom je on proveo noæ.- A kako je Lanalija? - upita Džondalar.- Dobro. Sada posjeæuje rodbinu koja živi u drugoj špilji. Pokušavaju joj dogovoriti sparivanje. Jedan je èovjek ostao bez574 družice i ostao je sam sa troje male djece na ognjištu. Lanalija nikad nije imala djece, iako ih je oduvijek željela. Ako se slože, oni æe se spariti i ona æe usvojiti djecu. To bi mogao biti vrlo sretan sporazum i ona je vrlo uzbuðena.- Drago mi je što to èujem i želim joj mnogo sreæe - reèeDžondalar, prikrivajuæi svoju razoèaranost. Nadao se da je možda i ona ostala trudna nakon što je s njim dijelila Užitke. Što godto bilo, muškarèev duh ili sok njegove muškosti, Tonolan je dokazao da je njegovo snažno, a ja? Je li moj sok ili duh dovoljnosnažan, pitao se Džondalar.Kada su ušli u špilju, Ejla ju je sa zanimanjem razgledala. Vidjela je mnogo nastambi Drugih: lakih ili prijenosnih zaklona koji su se postavljali ljeti i otpornijih trajnih graðevina koje su mogle izdržati žestinu zime. Neke su bile sagraðene od mamu tovili kostiju i pokrivene busenjem i glinom, neke od drveta i sklonjene pod nadvišenom stijenom ili na plutajuæoj splavi, ali otkad je napustila Pleme nije vidjela tako veliku špilju. Imala je velik otvor okrenut prema jugoistoku, a unutra je bilo lijepo i prostrano. Brunu bi se ova špilja svidjela, pomisli ona.Kad su im se oèi navikle na polumrak i unutrašnjost postala vidljivija, iznenadila se. Oèekivala je da æe vidjeti nekoliko ognjišta na raznim mjestima, ognjišta pojedinih obitelji. U ovoj špilji postojala su obiteljska ognjišta, ali subila unutar ili blizu ulaza u prostore napravljene od koža razapetih na motke. Te su konstrukcije bile sliène šatorima, ali nisu bile stožaste i nisu imale krova, jer im u špilji nije trebala zaštita od vremena. Koliko je mogla shvatiti, bili su to zakloni koji su zastirali prostor od pogleda. Ejla se sjeti zabrane izravnog gledanja u kamenjem oznaèen prostor tuðega ognjišta. Bila je to stvar tradicije i samokontrole, ali namjera je, shvatila je, bila jednaka: dosljedno èuvanje privatnosti.Laduni ih je vodio prema jednom od zastrtih stambenih prostora. - Meðu vaša loša iskustva ne ulazi i susret s bandom gru-bijana? - upita on.- Ne, zar je bilo problema? - upita Džondalar. - Prošli put siprièao o nekom mladiæu koji je oko sebe okupio nekoliko sljedbenika. Iživljavali su se na Ple... zbitoglavcima. - Bacio je pogledna Ejlu, ali je znao da Laduni nikad ne bi shvatio što je "Pleme". -Odmamili bi muškarce, a onda bi ženama nametali Užitke. Neštou njegovoj uzburkanosti vodilo je u muke za sve.Zaèuvši rijeè "zbitoglavci" Ejla pažljivije posluša, radoznala ima li mnogo ljudi od Plemena u ovim krajevima.575 - Da to su ti. Karoli i njegova banda - reèe Laduni. - Možda je poèelo s uzburkanošæu strasti, ali preraslo je

u nešto znatno veæe.- Pomislio bih da su do sada ti mladiæi veæ odustali od takvog ponašanja - reèe Džondalar.- Za to je kriv Karoli. Svaki za sebe, mislim da to nisu loši mladiæi, ali on ih potièe. Lozaduna kaže da on želi pokazati svoju snagu, pokazati da je muškarac, jer je odrastao bez muškarca na ognjištu.- Mnoge su žene same dizale sinove koji su postali dobri ljudi - reèe Džondalar. Zadubili su se u razgovor i zastali usred špilje. Oko njih su se skupljali ljudi.- Dakako. Ali muškarac njegove majke nestao je kad je on još bio malo dijete, ona se nikad više nije sparila. Umjesto toga svu je svoju pažnju posvetila njemu, popuštajuæi mu i poslije ranog djetinjstva, kada je veæ morao nauèiti znanja i dužnosti odraslih. Sada je svaèija dužnost da ga sprijeèi.- Što se dogodilo? - upita Džondalar.-Jedna je djevojka iz naše špilje postavljala zamke pokraj rijeke. Nekoliko mjeseci prije toga postala je djevojkom i nije još prošla ni Obred prvih Užitaka. Nadala se da æe to biti na prvom sljedeæem okupljanju. Karoli i njegova banda vidjeli su je samu i svi su je uzeli...- Svi? Uzeli. Silom? - zgroženo upita Džondalar. Djevojku koja još nije žena! Ne mogu to povjerovati.- Svi - reèe Laduni s hladnim bijesom koji je bio gori od bilo koje nagle provale bijesa. - I neæemo se s time pomiriti. Ne znam jesu li se zasitili zbitoglavki, ili koji su si izgovor izmislili, ali pretjerali su. Izazvali su joj bol i krvarenje. Ona kaže da više nikad ne želi imati nikakva posla s muškarcima, nikad više. Odbila je proæi nastavak svojih obreda prelaska meðu žene.- Strašno... no ne mogu je okrivljavati. Nije to naèin kako bi mlada žena trebala nauèiti dijeliti Majèin dar.- Njezina se mati boji da nikad neæe imati djece ako nastavi izbjegavati èastiti Majku i obred.- Možda je u pravu, ali što se tu može uèiniti? - upita Džondalar.- Njezina mati želi da Karoli umre i želi da proglasimo krvnu osvetu protiv njegove Špilje - reèe Laduni. - Osveta je njezino pravo, ali krvna bi osveta mogla uništiti sve. Osim toga, nije njegova Špilja uzrok muke, nego ta njegova banda, a neki od njih uopæe nisu iz Karolijeve rodne špilje. Poslao sam poruku Toma-siju, voði njihovih lovaca, i iznio mu zamisao.

- Zamisao? Što namjeravaš?- Mislim da je zaustavljanje Karolija i njegove bande dužnost svih Lozadunaca. Nadam se da æe mi se Tomasi pridružiti u pokušaju da uvjerimo sve da dovedu te mladiæe pod nadzor njihovih Špilja. Èak sam predložio da dopusti Madenijinoj majci osvetu, umjesto da se razvije krvoproliæe i krvna zavada. Ali Tomasi je roðak Karolijeve majke.- To bi mu mogla biti teška odluka - reèe Džondalar. Primijetio je da Ejla napeto sluša. - Zna li itko gdje živiKarolijeva banda? Sigurno ne žive s vašim ljudima. Ne vjerujem da bi ijedna špilja Lozadunaca dala zaklon takvim nasilnicima.- Nedaleko odavde postoji jedan pusti kraj s podzemnim rijekama i mnogim špiljama. Prièa se da se skrivajuu jednoj od špilja blizu ruba toga kraja.- Ako je tamo mnogo špilja moglo bi biti teško pronaæi ih.- Ali ne mogu tamo biti stalno. Moraju tražiti hranu, a onda im se može naæi trag i slijediti ih. Dobar bi ih tragaè mogao naæi lakše nego neku životinju, ali nam treba suradnja svih Spilja. Tada ih ne bi trebalo dugo tražiti.- A što æete s njima kad ih naðete? - Sada je Ejla postavila pitanje.- Kad se te nasilnike jednom razdvoji, mislim da neæe trebati dugo da se razbiju i njihove meðusobne veze. Svaka se Spilja može pobrinuti za po jednoga ili dvojicu. Ne bih rekao da veæina njih želi živjeti odvojeno od Lozadunaca umjesto da žive s nekom Špiljom. Jednoga dana zatrebat æe im žene, a nema mnogo žena koje bi htjeleživjeti kao oni.- Mislim da si u pravu - reèe Džondalar.- Jako mi je žao te mlade žene - reèe Ejla. - Kako se ono zove? Madenija? - Njezin je izraz lica govorio koliko ju je prièa pogodila.

- I meni je žao - doda Džondalar. - Šteta je što ne možemo ostati i pomoæi, ali ako ne prijeðemo preko ledenjaka uskoro, možda bismo morali ostati do druge zime.- Moglo bi veæ biti prekasno da ga prijeðete ove zime - reèe Laduni.- Prekasno? - reèe Džondalar - Ali hladno je, zima je. Sve je duboko smrznuto. Sve bi raspukline morale bitipune snijega.- Da, sada je zima, ali ovako kasno u zimi nikad se ne zna. Možda još možete prijeæi, ali ako se topli vjetar pojavi rano - a to se može dogoditi - sav æe se snijeg brzo otopiti. Ledenjak može biti podao u prvom topljenju, a kako sada stvari stoje, ne

576 577 bih rekao da je sigurno poæi kroz zemlju zbitoglavaca na sjeveru. Sada nisu baš prijateljski raspoloženi. Karolijeva ih je banda razdražila. Èak i životinje imaju neki osjeæaj za zaštitu svojih ženki i bore se da ih zaštite.- Oni nisu životinje - reèe Ejla, žureæi im u obranu. - Oni suljudi, samo drukèiji ljudi.Laduni zadrži svoj jezik, nije htio uvrijediti posjetitelje i goste. S njezinom bliskošæu životinjama ona bi mogla sve životinje držati ljudima. Ako je vuk èuva, a ona se prema njemu ponaša kao prema èovjeku, zar je èudno što i o zbitoglavcima misli kao o ljudima? mislio je. Znam da oni mogu biti pametni, ali nisu ljudi.Dok su razgovarali, nekoliko se ljudi okupilo oko njih. Jedan od njih, niski, mršavi, prilièno rašèupani èovjek srednjih godina s nesigurnim osmijehom progovori.- Laduni, ne misliš li da bi ih trebao pustiti da se smjeste?- Baš sam se pitala hoæeš li ih ovdje zadržati u razgovoru cijeli dan - doda žena koja je stajala kraj njega. Bila je to debeljuškasta žena, neznatno niža od njega i s prijateljskim licem.- Dakako, oprostite, i dopustite da vas upoznam - reèe Laduni. Najprije pogleda Ejlu, a zatim se okrene prema muškarcu. - Lozaduna, Onaj Koji Služi Majci u Spilji Lozadunaca od Toplih izvora, Ovo je Ejla od Lavljeg tabora Mamutonaca, Lavlja izabranica, Štiæenica Velikog medvjeda i Kæi Mamutova ognjišta.- Mamutova ognjišta! Znaèi i ti si Ona koja služi Majci - reèe èovjek iznenaðeno se smiješeæi još i prije nego što ju je pozdravio.- Ne, ja sam Kæi Mamutova ognjišta. Mamut me poduèavao, ali nisam nikad postavljena - objasni Ejla.-Ali roðena na Mamu tovu ognjištu! Sigurno si i Majèina izabranica, uz sve ovo ostalo - reèe èovjek oèigledno oduševljen.- Lozaduna, još je nisi niti pozdravio.Èovjek se na trenutak zbuni - O, da, nisam. Uvijek te formalnosti. U ime Dune, Velike Majke Zemlje, pozdravljam te, Ejlo od Mamutonaca, Izabranice Lavljega tabora i Kæeri Mamutova ognjišta.Žena pokraj njega uzdahne i pretrese glavom. - Sve je pomiješao, ali ako postoji neki slabo poznati obred ili legenda o Majci, neæe zaboraviti ni najmanju pojedinost, reèe ona.Ejla se morala nasmiješiti. Nikada nije vidjela nekoga tko služi Majku tko bi manje izgledao kao netko na takvom položaju. Svi koje je prije poznavala bili su pribrane, lako prepoznatljive osobe sa snažnom pojavnošæu, nimalo slièni ovome odsutnom, skrom- nom èovjeku koji ne pazi na svoj izgled i s ugodnim, prilièno stidljivim držanjem.Ali èinilo se da žena zna u èemu je njegova jaèa strana, a Laduni nije pokazao manjak poštovanja. U Lozaduni je oèigledno bilo više nego što se vidi na prvi pogled.- U redu je to - reèe Ejla ženi. - Nije zapravo pogriješio.- Napokon, ona je doista bila izabrana u Lavlji tabor; prihvaæena,a ne roðena tamo. Zatim se Ejla obrati èovjeku koji je još uvijekdržao njezine ruke. - Pozdravljam Onoga koji služi Veliku Majkusvega i hvala ti na dobrodošlici, Lozaduna.On se nasmiješi Ejlinoj upotrebi još jednoga od naziva za Majku, a Laduni progovori. - Solandija od Lozadunaca, roðena u Spilji Gorske rijeke, ženo Lozadunina, ovo je Ejla od Lavljeg tabora Mamutonaca, Izabranica Lava, Štiæenica Velikog medvjeda i Kæi Mamutova ognjišta.- Pozdravljam te Ejlo od Mamutonaca i pozivam te u naš prostor - reèe Solandija. Puni su naslovi veæ više puta izgovoreni i nije joj se èinilo da ih treba ponavljati.- Hvala ti Solandijo - odgovori ona.Laduni zatim pogleda Džondalara. - Lozaduna, Onaj koji služiš Majku u Špilji Lozadunaca od Vruæih izvora, ovo je Džondalar, Majstor kalatelj kremena Devete špilje Zelandonaca, sin Marto-ne, bivše glavarice Devete špilje, brat Joharana, glavara Devete špilje, roðen na ognjištu Dalanara, voðe i osnivaèa Lanzadonaca.Ejla nikad prije nije èula sve Džondalarove naslove i to ju je iznenadilo. Iako nije potpuno shvatila znaèenje, zvuèalo je impresivno.Kad je i Džondalar ponovio cijelu litaniju i tako bio službeno predstavljen, napokon su ih uveli u veliki stambeni i obredni prostor koji je bio dodijeljen Lozaduni.Vuk, koji je sjedio blizu Ejline noge, malo je zacvilio ulazeæi u stambeni prostor. Unutra je vidio dijete, ali njegova je reakcija uplašila Solandiju. Potrèala je i podigla dijete s poda. - Imam èetvero djece; ne znam bi li vuk trebao biti

unutra - a u glasu joj se èuo strah. - Mikeri ne može ni hodati. Kako mogu znati da neæe napasti mog djeèaèiæa?- Vuk neæe nikome malom nanijeti nikakvo zlo - reèe Ejla.- Odrastao je s djecom i voli ih. Nježniji je prema njima nego prema odraslima. Nije htio napasti dijete, jednostavno je bio sretanšto ga vidi.Ejla je Vuku dala znak da sjedne, ali on nije mogao sakriti svoju nestrpljivost da se poigra s djecom. Solandija je oprezno

578 579 pogledavala zvijer. Nije mogla procijeniti pokazuje li on nestrpljivost od sreæe ili od gladi, ali je bila i radoznala èim prije doznati što više o gostima. Jedna od najveæih prednosti biti Lozaduni-nom družicom bilo je to što je mogla meðu prvima porazgovarati s rijetkim posjetiteljima, a mogla je s njima provesti više vremena i zato što su oni obièno noæili na obrednom ognjištu. - Pa, rekla sam da može ostati - reèe ona. Ejla uvede Vuka, povede ga do jednog udaljenog kuta i zapovijedi mu da tamo ostane. Neko je vrijeme ostala s njim, znajuæi da æe mu biti teško, ali èinilo se da ga je zasad zadovoljavalo i samo to što vidi djecu.Njegovo je ponašanje umirilo Solandiju i kad im je natoèila topli èaj za zagrijavanje, predstavila im je svoju djecu, azatim se vratila završiti zapoèeto pripremanje jela. Vuk joj se naèas povukao iz svijesti, a djecu je životinja oèarala. Ejla ih je promatrala, nastojeæi da ne bude nametljiva. Najstarije od èetvoro djece, La-rogi, bio je djeèak od, procijenila je, desetak godina. Bila je tu i djevojèica od oko sedam godina, Dozalija, i još jedna od otprilike èetiri godine, Neladija. Najmanje dijete još nije prohodalo, ali to nije ometalo njegovu pokretljivost. Bio je baš u fazi puzanja i bio je brz i spretan na sve èetiri noge.Starija su djeca Vuka gledala oprezno, a starija je djevojèica uzela dojenèe i držala ga dok su ga gledali, ali kad se neko vrijeme ništa nije dogaðalo, spustila ga je. Dok je Džondalar razgovarao s Lozadunom, Ejla je poèela slagati prtljagu. Za goste je bilo slobodnih ležaja i nadala se da æe joj to dati vremena da oèisti njihova krzna za spavanje.Iznenada se prosu glasan djeèji smijeh. Ejli je zastao dah. Pogledala je u kut gdje je ostavila Vuka. U ostatku ložnice vladala je potpuna tišina. Svi su u èudu i strahu zurili u dijete koje je dopu-zalo do kuta i sjelo do velikog vuka, natežuæi mu krzno. Ejla pogleda Solandiju i opazi da se sledila videæi kako njezin mezimac sve jaèe povlaèi i nateže Vuka, koji je jednostavno mahao repom i djelovao zadovoljno.Napokon Ejla priðe, uzme dijete i odnese ga majci.- Ali doista - reèe Solanija zadivljeno - taj vuk voli djecu! Da to nisam sama vidjela, ne bih mogla povjerovati.Nije dugo trebalo i ostala su se Solandijina djeca približila vuku koji se voli igrati. Nakon malih problema kad ga jenajstariji djeèak malo dražio, na što je Vuk uzeo njegovu ruku u zube i zarežao, ali nije ugrizao, Ejla im je objasnilada se prema njemu moraju ponašati obzirno. Vukova je reakcija starijeg djeèaka uplašila upravo toliko da ju je poslušao. Kad su izišli, ostala su djeca oèarano gledala Solandijinu djecu s vukom. Zavidjeli su im na posebnom privilegiju što stanuju s vukom.Prije mraka Ejla je otišla vidjeti kako je životinjama. Izišavši iz špilje zaèula je Njiskino rzanje i osjetila da joj je prijateljica pomalo zabrinuta. Kad joj je odgovorila njištanjem, na što se nekoliko glava zaprepašteno okrenulo prema njoj, odazvao se i Trkaè, nešto jaèim njištanjem. Prešla je preko polja, pokrivenog snijegom, kako bi ih ohrabrila i provjerila je li im dobro. Njiska ju je uzdignuta repa budno i napeto gledala kako dolazi. Kad joj s žena približila, spustila je glavu, a zatim je visoko podigla i gubicom napravila krug u zraku. Jednako tako sretan što je vidi, Trkaè se propeo i podigao na stražnje noge.Za njih je naæi se opet medu brojnim ljudima bilo nešto novo i poznata im je žena donijela ohrabrenje. Trkaè je podigao glavu i naæulio uši kad se Džondalar pojavio na ulazu u špilju, i pošao mu je u susret. Našli su se na pola puta, na sredini polja. Nakon što ju je izgrlila i namilovala i prièala s njom, Ejla odluèi da bi sutradan Njisku moglai oèetkati, što æe ih obje opustiti.Predvoðeni Solandijinom èetvorkom, sva su se djeca okupila i pojurila prema njima i konjima. Zaèudni gosti pustilisu ih dodirnuti ili pogladiti jednog ili drugog konja, a neke je Ejla pustila i da pojasu na Njiski, što su odrasli promatrali s nešto zavisti. Ejla je namjeravala i onim odraslima koji to budu htjeli omoguæiti malo jahanja, ali imala je dojam da je još prerano za to. Konjima je bio potreban odmor, a nije ih htjela previše optereæivati.Lopatama napravljenim od velikih rogova poèeli su ona i Džondalar odbacivati nakupljen debeli snijeg s pašnjaka pred špiljom, kako bi se konji mogli lakše nahraniti. Pridružilo im se nekoliko ljudi, što je ubrzalo posao, ali to je èišæenje snijega podsjetilo Džondalara na jedan problem kojemu je veæ neko vrijeme pokušavao smisliti rješenje.

Kako æe naæi hranu i travu, i, što je još važnije, dovoljno pitke vode za sebe, Vuka i dva konja dok budu prelazili široki smrznuti prostor ledenjaka?Kasnije te veèeri svi su se okupili u velikom obrednom prostoru da èuju kako Džondalar i Ejla prièaju o svojim putovanjima i pustolovinama. Solandija se veæ poèela oslanjati na Vuka da æe joj zabavljati djecu, a prizor kako se on igra s njima zabavljao je i odrasle. Bilo je to teško povjerovati. Ejla nije išla u pojedinosti o Plemenu i smrtnoj kletvi koja ju je natjerala da ga ostavi, ali je spomenula da je bilo nesuglasica.

580 581 Lozadunci su vjerovali da je Pleme jednostavno neka skupina ljudi koji žive daleko na istoku, i, iako je pokušavala objasniti da u postupku privikavanja životinja na ljude nema nièega natprirodnog, nitko joj nije potpuno vjerovao. Sama zamisao da bi netko mogao pripitomiti konja ili vuka bila im je presložena da bi je prihvatili. Veæina je pretpostavljala da je vrijeme koje je provela živeæi sama u Dolini bilo razdoblje kušnje i odricanja koje su morali proæi mnogi koji su pozvani služiti Majci, pa im je njezin odnos sa životinjama izgledao kao dokaz utemeljenosti njezina Poziva. Ako još nije postala Ona koja služi Majku, samo je stvar vremena kada æe to postati.Ali Lozadunce su potresle vijesti o njihovim mukama s Ata-room i S"Armunajcima.- Nije ni èudo da nas je u zadnjih nekoliko godina posjetilo tako malo putnika. A kažeš da je jedan od muškaraca koje su tamo držali bio Lozadunac? - upita Laduni.- Da. Ne znam kakvo mu je ovdje bilo ime, ali tamo su ga zvali Ardemunom - reèe Džondalar. - Bio je ranjen i šepao je. Nije mogao dobro hodati i nikako nije mogao pobjeæi, pa ga je Ataroa puštala da slobodno ide po naselju. On je omoguæio muškarcima da se oslobode.- Sjeæam se nekog mladog èovjeka koji je pošao na Putovanje - reèe jedna starija žena. - Nekad sam znala njegovo ime, ali se ne mogu sjetiti... èekaj da razmislim... Aredmun... Ardi... ne, Mar-di. Zvao se Mardi.- Misliš Menardi? - reèe jedan muškarac. - Sjeæam ga se s Ljetnih sabora. Zvali su ga Mardi i doista je pošao na Putovanje. Dakle to mu se dogodilo. On ima brata kojem æe biti drago èuti da je živ.- Dobro je znati da se onuda opet može sigurno putovati. Sreæa vaša da ste ih zaobišli kad ste putovali na istok - reèe Laduni.- Tonolanu se žurilo da doðe što dalje niz Veliku Majku Rijeku. Nije se htio zadržavati - objasni Džondalar -i zato smo ostali s ove strane rijeke. Bila je to sreæa.Kada se skup razišao, Ejla je sa zadovoljstvom pošla leæi na toplo i suho mjesto bez vjetra i ubrzo je zaspala.Ejla se osmjehnu Solandiji koja je dojila Mikerija sjedeæi pokraj ognjišta. Probudila se rano i odluèila napraviti jutarnji èaj za sebe i Džondalara. Potražila je hrpu drva ili sušene balege, što se obièno držalo uz ognjište, ali našla je samo hrpu smeðega kamenja.

- Htjela bih napraviti èaj - reèe ona - Èime ložite vatru? Reci mi gdje je, pa æu donijeti.- Ne moraš. Ima ovdje - reèe Solandija.Ejla se obazre i, još uvijek ne nalazeæi gorivo, poèela se pitati je li ju žena razumjela.Solandija primijeti njezin zbunjen pogled i nasmiješi se. Sag-nula se i uhvatila jedan smeði kamen. - Ložimo ovime. Goreæim kamenjem.Ejla uZe kamen iz njezine ruke i pažljivo ga pogleda. Vidjela je prepoznatljivu strukturu drveta, ali to je svakako bio kamen, a ne drvo. Nikad prije nije vidjela ništa takvo; bio je to lignit, mrki ugljen, nešto izmeðu treseta i bituminoznog ugljena. Džondalar se probudi i priðe joj s leða. Ona mu se osmjehne i doda mu kamen. - Solandija kaže da oni ovime lože u ognjištima- reèe ona i primijeti mrlju koju joj je kamen ostavio na ruci.Sada je na redu da pregleda kamen i bude zbunjen bio Džondalar. - To doista izgleda kao drvo, ali je kamen. Meðutim to nije težak kamen, poput kremena. Ovaj se vjerojatno lako lomi.- Da - reèe Solandija. - Goreæi kamen se lomi.- Odakle ga uzimate?-Južno, prema planinama, ima polja koja su ga puna. Još uzmemo nešto drva za potpalu, ali ovo gori toplije i dulje nego drvo - reèe žene.Ejla i Džondalar pogledaše se s izrazom koji je znaèio razumijevanje. - Donijet æu - reèe Džondalar. Kad se vratio, Lozadu-na i najstariji djeèak veæ su se probudili. - Vi imate goreæe kamenje, a mi imamo vatreni kamen, kamen koji pali vatru.

- A Ejla ga je otkrila? - reèe Lozaduna više kao zakljuèak, ne-" go kao pitanje.- Kako znaš? - upita Džondalar.- Možda zato što je on otkrio kamenje koje gori - reèe Solandija.- Izgledalo je toliko slièno drvetu da sam ga pokušao zapaliti. Uspjelo je - reèe Lozaduna.Džondalar kimnu. - Ejla, pokaži im - reèe on, dodajuæi joj željezni pirit, kremen i trud.Ejla postavi trud, namjesti metalni žuti kamen tako da joj udobno stoji u ruci, a utor ugreben stalnom upotrebom u pirit sjedne na pravo mjesto. Zatim podigne komad kremena. Pokreti su joj bili tako uvježbani da joj gotovo nikad nije trebalo više od jednog udarca da izbije iskru. Iskra je pala na trud, a zatim je sa samo nekoliko dahova puhanja izbio mali plamen.

582 583 Zaèuo se uzdah promatraèa kojima je zastao dah.- Ovo je èudesno - reèe Lozaduna.- Nimalo èudesnije od vašega kamenja koje gori - reèe Ejla. - Imamo ih još nekoliko komada. Rado bih vam jedan poklonila za Špilju. Mogli bismo to prikazati na Sveèanosti.- Da. To bi bilo savršeno vrijeme, a ja èu biti presretan da primim takav dar za Špilju - reèe Lozaduna. - Ali moramo vam zauzvrat nešto i dati.- Laduni je veæ obeæao da æe nam dati štogod nam zatreba da prijeðemo ledenjak i nastavimo svoje Putovanje. On mi duguje pravo buduæeg zahtjeva, iako bi nam to ionako dao. Vukovi su se probili do našeg skladišta i odnijeli nam putnu hranu - reèe Džondalar.- Namjeravate s konjima preko ledenjaka? - upita Lozaduna.- Da, naravno - reèe Ejla.- A èime æete ih hraniti? A dva konja moraju piti znatno više nego dvoje ljudi - kako æete do vode ako je svezamrznuto?- upita vraè.Ejla pogleda Džondalara. - Pomišljao sam na to - reèe on.- Pomislio sam da bismo mogli ponijeti nešto suhe trave uèamcu.- A možda i nešto gorivog kamenja? Ako možete naæi mjestogdje æete na ledu upaliti vatru, ne morate strahovati da æe se navlažiti, a nosit æete znatno manje - reèe Lozaduna.Džondalar je izgledao zamišljeno, a onda veliki sretni osmijeh ozari njegovo lice. - To je to! Možemo to staviti u èamac, na ledu æe sklizati i s teškim teretom, a možemo dodati i još nešto kamenja kao podnožje za ognjište. O tome sam tako dugo brinuo... Lozaduna, ne mogu ti dovoljno zahvaliti.Sluèajno zaèuvši kako neki razgovaraju o njoj, Ejla je sluèajno otkrila da oni misle kako je njezin neobièni izgovor mamutonski naglasak, iako je Solandija mislila da je to manja govorna mana. Koliko se god trudila, nije mogla riješiti teškoæe koje je imala s izgovorom nekih glasova, ali bilo joj je drago što, kako se èinilo, nitko drugi nije tome posveæivao neku veæu pažnju.U sljedeæih nekoliko dana Ejla se bolje upoznala sa skupinom Lozadunaca koji su živjeli blizu vruæih izvora - takve su se skupine nazivale Špiljama živjele one u špiljama ili ne. Osobito je zavoljela ljude s kojima su stanovali, Solandiju, Lozadunu i njihovu djecu, i shvatila je koliko joj je nedostajalo društvo prijateljski raspoloženih ljudi kojise normalno ponašaju. Žena je prilièno dobro govorila Džondalarovim jezikom, miješajuæi pokoju loza-dunsku rijeè, ali nije imala nikakvih teškoæa u razumijevanju s njom.Otkrivši da imaju zajednièkih interesa, još ju je jaèe privukla družica Onoga tko služi. Iako je Lozaduna trebao poznavati biljke, trave i lijekove, zapravo je to uglavnom prikupljala Solandija. Takva podjela dužnosti, u kojoj je Solandija lijeèila bolesti praktiènom travarskom medicinom, a istjerivanje zlih duhova i ostalih nepoznatih štetnih sila prepustila svom muškarcu, podsjetila je Ejlu na Izu i Kreba. Ejlu je zanimao i Lozaduna i njegovo veliko zanimanje za prièe, legende, mitove i svijet duhova - ono što ona nije smjela znati dok je živjela s Plemenom - i poèela je jako cijeniti bogatstvo njegovog znanja.Èim je otkrio njezino veliko zanimanje za Veliku Majku Zemlju i nematerijalni svijet duhova, te njezinu hitru inteligenciju i zaèudnu sposobnost pamæenja, rado joj je poèeo prenositi to znanje i predaje. Iako ih nije potpuno

razumjela, Ejla je uskoro poèela recitirati duge stihove legenda i pripovijesti te redoslijed obreda i sveèanosti.On je dobro govorio zelandonski, iako ga je govorio s jakim lozadunskim tonom u izrazu i formulaciji, približavajuæi ih toliko da su ritam i metar stihova ostajali saèuvani premda se gubio dio rima. Oboma im je još zanimljivije bilo istodobno tražiti manje razlike i mnoge sliènosti izmeðu njegovih tumaèenja i mamuton-ske mudrosti. Lozaduna je htio znati razlike i odstupanja i Ejla se našla ne samo u položaju uèenika, kao što je bila s Mamutom, nego i svojevrsnog uèitelja, jer je i objašnjavala istoènjaèke obièaje, barem one koji su joj bili poznati.I Džondalar je uživao u Špilji tih ljudi i poèeo je shvaæati koliko mu je nedostajalo društvo ljudi. Prilièno je mnogo vremena provodio s Ladunijem i nekima od lovaca, ali Solandiju je osobito iznenadilo zanimanje koje je pokazao zanjezinu djecu.On je zaista volio djecu, ali nije ga toliko zanimalo njegovo potomstvo, koliko promatranje onoga što ona radi s djecom. Osobito kad je dojila najmlaðe dijete, on bi jako poželio da Ejla rodi dijete dijete njegova duha, nadao se, ali svakako barem sina ili kæer njegova ognjišta.Solandijin najmlaði sin, Mikeri, izazivao je sliène osjeæaje i u Ejli, ali je ona i dalje svakoga jutra pripremala svoj posebni kontraceptivni èaj. Opisi ledenjaka koji ih èeka bili su tako zastrašujuæi da ne bi ni pomislila da sada s Džondalarom stvori dijete.

584 585 Iako zadovoljan što se to nije dogodilo dok su na putu, Džondalar se borio sa samim sobom. Poèeo se zabrinjavati nad time što Velika Majka nije blagoslovila Ejlu trudnoæom i imao je dojam da je to na neki naèin njegova krivnja. Jednoga popodne-va on je objasnio svoje strahove Lozaduni.- Majka æe odluèiti kad bude vrijeme - reèe èovjek. - Moguæe je da je Ona shvatila kako je teško vaše Putovanje. Možda je ovo pravo vrijeme za obrede u Njezinu èast. Onda bi je mogao zamoliti da Ejlu blagoslovi djetetom.- Možda si u pravu - reèe Džondalar. - Ni u kom sluèaju to neæe biti štetno - Razoèarano se nasmijao. - Netko mi je jednom rekao da sam Majèin miljenik i da mi Ona nikad neæe odbiti što zatražim. - Obrve mu se naboraju - Ali Tonolan je ipak umro.- Jesi li stvarno Nju zamolio da on ne umre? - upita Lozadu-na.- Pa zapravo ne. Dogodilo se prebrzo - prizna Džondalar. Taj je lav udario i mene.- Razmisli o tome ponekad. Pokušaj se sjetiti jesi li ikadaizravno od Nje nešto zatražio i je li ti to dala ili odbila. Uostalom,razgovarat æu s Ladunijem i vijeæem o sveèanosti u èast Majke- reèe Lozaduna. - Htio bih uèiniti nešto što æe pomoæi Made-niji, a Sveèanost Poèasti mogla bi biti to što trebamo. Ona ne želiustati s ležaja. Ne želi ustati èak ni da èuje vaše prièe, a nekad jevoljela prièe o putovanjima.- Kakva joj je to morala biti strašna nesreæa - reèe Džondalarzadrhtavši od te pomisli.Da. Nadao sam se da æe se dosad veæ oporaviti. Tko zna, možda bi obredno pranje u Vruæem izvoru pomoglo - reèe on, ali bilo je jasno da ne oèekuje odgovor od Džondalara. Njegove su misli veæ odlutale u razmatranje obreda.Iznenada on podiže pogled. - Znaš li gdje je Ejla? Mislim da æu je pozvati da nam se pridruži. Mogla bi pomoæi.- Lozaduna mi je to objašnjavao i jako me zanima taj obred kojipripremaju - reèe Ejla. - Ali nisam tako sigurna za Sveèanost uèast Majci.- Vrlo je važna - reèe Džondalar, mršteæi se. - Veæina ljudi jedva èeka da doðe. - Nije bio siguran hoæe li djelovati ako Ejla time ne bude zadovoljna.- Kad bih o toma znala više, možda bi i mene zanimalo. Moram toliko toga nauèiti, a Lozaduna me tako želipouèiti. Rado bih ostala još neko vrijeme.

- Ubrzo æemo morati krenuti. Budemo li dugo èekali, veæ æe doæi proljeæe. Ostat æemo na Sveèanosti u èast Majci, a onda æemo morati iæi.- Gotovo bih poželjela da ostanemo do iduæe zime. Umorna sam od putovanja - reèe Ejla. Drugu misao nije izrekla, iako ju je muèila: ovi me ljudi prihvaæaju, a ne znam hoæe li i tvoji.

- I ja sam umoran od putovanja, ali kad jednom prijeðemo preko ledenjaka neæe biti daleko. Zastat æemo daposjetimo Da-lanara i obavijestimo ga da sam se vratio, a ostatak puta bit æelak.Ejla potvrdno kininu, ali ostao joj je dojam da ih èeka još vrlo dug put, a lakše je reæi nego ostvariti.J 586 36JTloæeš li me za što trebati? - upita Ejla.-Još ne znam - reèe Lozaduna. - Imam dojam da bi u takvim okolnostima s nama trebala biti neka žena. Madenija zna da sam ja Onaj Koji Služi Majku, ali ja sam muškarac, a ona se sada boji muškaraca. Mislim da bi bilo korisno kad bi ona o tome razgovarala, a ponekad je lakše razgovarati sa suosjeæajnim neznancem. Ljudi se boje da æe netko koga poznaju zauvijek zapamtiti tajne koje im se otkriju i svaki put kad opet vide tu osobu, to ih može podsjetiti na bol i bijes koji su proživjeli.- Ima li èega što ne bih smjela reæi i uèiniti?- Ti imaš prirodnu osjetljivost i sama æeš to znati. Imaš i rijetku prirodnu sposobnost za nove jezike. Ja sam stvarno zadivljen kako si brzo nauèila lozadunski i sretan sam jer je to dobro za Madeniju - reèe Lozaduna.Od njegove pohvale Ejli je bilo neugodno i ona skrene pogled. Njoj se to nije èinilo osobito zadivljujuæe. - Prilièno je slièan zelandonskom - reèe ona.On je vidio njezinu nelagodu i nije nastavio. Solandija uðe i oni oboje podigoše poglede.- Sve je spremno - reèe ona. - Odvest æu djecu i pripremiti ovaj prostor kad budete spremni. Da, a to me podsjetilo, Ejla, bi li ti smetalo ako povedem Vuka? Dijete se tako jako vezalo uz njega i on zaokuplja svu djecu. - Žena se nasmije. - Tko bi pomislio da æu ikada pozivati vuka da mi èuva djecu?- Mislim da æe biti i bolje ako ode s tobom - reèe Ejla. - Madenija ne poznaje Vuka.- Hoæemo li sada po nju? - upita Lozaduna.Dok su išli prema stambenom odjeljku gdje su živjele Madenija i njezina mati, Ejla primijeti da je viša od Lozadunei sjeti se svog prvog dojma o njemu, da je malen i stidljiv. Iznenadila se koliko se njezino mišljenje o njemu promijenilo. Iako nizak rastom i oprezan u držanju, njegov je sigurni um dodavao njegovom stasu, a njegovo tiho, dostojanstveno držanje samo je prekrivalo duboku osjetljivost i snažnu liènost.Lozaduna zagrebe po krutom zastoru od sirove kože, razvuèenom unutar okvira od tankih štapova. Ulazna vrata otvore se prema njima i unutra ih je uvela starija žena. Malo se namrštila vidjevši Ejlu i prodorno ju je pogledala, oèigledno nezadovoljna što dolazi stranac.Žena je odmah poèela, puna bijesa i gorèine. -Jesu li ga veæ pronašli? Onoga koji mi je ukrao unuke prije nego što su se i mogli roditi.- Pronalaženje Karolija neæe ti vratiti unuke, Verdegija, i nije on sada moja briga. Sada me zanima Madenija. Kako joj je? - reèe Lozaduna.- Ne želi ustati i jedva ponešto pojede. Ni sa mnom ne želi razgovarati. Bila je tako lijepo dijete i rasla je u lijepu ženu. Ne bi joj bilo teško naæi para dok je Karoli i njegovi nisu uništili.- Zašto misliš da je uništena? - upita Ejla.Starija žena pogleda Ejlu kao da je glupa. - Zar ova žena ništa ne zna? - upita Verdegija Lozadunu, a zatim se okrene Ejli. - Madenija još nije prošla ni Prve Obrede. Upropaštena je. Majka joj nakon toga nikada neæe dati blagoslov.- Nemoj u to biti jako sigurna. Nije Majka tako kruta - reèeLozaduna. - Ona zna što Njezina djeca rade i ima sredstva i druge naèine da im pomogne. Madenija se može proèistiti i oèistiti,obnoviti, tako da ipak može imati svoj Obred Prvih Užitaka.- To neæe pomoæi. Ona odbija imati išta s muškarcima, èak ni za Prve Obrede - reèe Verdegija. - Svi su moji sinovi veæ otišli i žive sa svojim družicama; svi su rekli da u našoj Spilji više nema mjesta za toliko novih obitelji. Madenija je moje posljednje dijete, moja jedina kæi. Otkad je moj èovjek umro, stalno sam nestrpljivo èekala kad æe ovamo dovesti èovjeka, muškarca koji æe se brinuti za djecu koju æe ona roditi, za moje unuke. A sada, ovdje neæe biti mojih unuka. Sve to zbog... tog èovjeka - reèe ona s gaðenjem - a nitko ne želi ništa poduzeti.- Znaš da Laduni èeka odgovor od Tomazija - reèe Lozaduna.- Tomazi! - ispljune Verdegija to ime. - Kakva je korist od njega? Iz njegove se Spilje i izlegao taj... taj muškarac.- Moraš im pružiti priliku. Ali ne moramo èekati njih da bismo pomogli Madeniji. Kad se proèisti i obnovi,

možda æe se predomisliti. Ako ništa drugo, moramo barem pokušati.

- Možete pokušati, ali ona neæe ustati - reèe žena.- Možda bi joj se moglo dati kakav poticaj - reèe Lozaduna. - Gdje je?- Tamo, iza zastora - reèe Verdegija pokazujuæi zatvoreni prostor blizu kamenog zida.

588 589 Lozaduna ode do tog mjesta i povuèe zastor, puštajuæi nešto svjetla u zatamnjeni kut. Djevojka na ležaju podigne ruke da se zaštiti od svjetla.- Madenija, ustani - reèe on. Glas mu je bio èvrst, ali nježan. Ona okrene lice ustranu. - Pomozi mi, Ejla.Zajedno su je povukli u sjedeæi položaj, a zatim joj pomogli ustati. Madenija se nije odupirala, ali nije ni suraðivala. Uzevši je svatko sa svoje strane, iznijeli su je van iz zatvorenog prostora, a zatim i iz špilje. Djevojka kao da nije primjeæivala hladnu, snijegom pokrivenu zemlju, iako je bila bosa. Pošli su prema velikom stožastom šatoru koji Ejla prije nije vidjela. Bio je sklonjen iza jednog ruba špilje, zaklonjen stijenjem i grmljem, a iz ispusta na vrhu izlazila je para. Zrak je bio prožet jakim vonjem sumpora.Kad su ušli, Lozaduna navuèe kožni pokrov preko otvora i prièvrsti ga. Bili su u malom ulaznom prostoru koji je odostatka unutrašnjosti bio odvojen teškim kožnim zastorima, za koje Ejla procijeni da su od mamutske kože. Iako je vani bilo ledeno hladno, unutra je bilo toplo. Šator s dvostrukim stijenkama bio je podignut iznad toploga izvora koji je grijao, ali i uza svu paru, zidovi su bili razmjerno suhi. Iako se nešto vlage skupilo na kožama i curilo niz kose stranice prema rubu podnog pokrova, najviše se vlage kondenziralo na unutarnjem dijelu vanjske sti-jenke, gdje se vanjska hladnoæa dodirivala s toplom parom iznutra. Meðuprostor je bio topliji, pa su stranice iznutra bile gotovo suhe.Lozaduna im reèe da se svuku, a kad Madenija nije uèinila ništa, rekao je Ejli da je svuèe. Mlada je žena èvrsto uhvatila svoju odjeæu kad joj ju je Ejla pokušala svuæi i široko je raširenim oèima gledala prema vraèu.- Pokušaj joj svuæi odjeæu, ali ako neæe, uvedi je s njom - reèe Lozaduna i zavuèe se za teški zastor, iza kojeg se provuèe nešto pare. Èim je muškarac nestao, Ejla je uspjela osloboditi djevojèinu odjeæu i skinuti je, a zatim se i sama svukla i povela Madeniju iza zastora.Oblaci pare zastirali su unutrašnjost toplom maglom koja je zamaglila obrise i sakrila pojedinosti, ali vidio se kamenjem obložen bazen uz prirodni topli izvor. Prolaz kroz koji su bili povezani bio je zatvoren drvenom ustavom.Na drugoj strani bazena bila je izdubljena jedna klada, kroz èije je utore izvana dolazila hladna voda iz obližnjeg izvora; bila je podignuta i nakošena na suprotni smjer, èime je zatvarala dotok u bazen. Kad se para na trenutak smanjila, vidjelo se da je unutrašnjost šatora oslikana slikama životinja, od kojih su mnoge bile trudne. Mnoge su slike izblijedjele od kondenzirane vlage, zajedno sa zagonetnim trokutima, kružnicama, trapezoidima i ostalim geometrijskim oblicima.Oko bazena, iznad podnog pokrova, ne baš potpuno do ruba šatora bili su postavljeni prostiraèi od zamršene muflonove vune, èudesno meki i topli pod bosim stopalima. Bili su oznaèeni oblicima i crtama koji su vodili do pliæe lijeve strane bazena. Pod vodom su se na tamnijoj dubljoj desnoj strani vidjele kamene klupe. U pozadini je bio uzdignuto podnožje od zemlje gdje su bile tri titrave kamene svjetiljke - tanjuraste zdjelice napunjene topljenim salom i stijenjem od neèeg mirišljivog što je plutalo u sredini - koje su okruživale mali kip bogato popunjene žene. Ejla prepozna da je to lik Velike Majke Zemlje.Pažljivo postavljeno ognjište u gotovo savršenom krugu okruglog kamenja, gotovo jednake velièine i oblika, stajalo je ispred tog zemljanog oltara. Iz oblaka pare pojavi se Lozaduna i uze štapiæ koji je stajao pokraj jedne od svjetiljki. Na jednom kraju imao je zadebljanje od tamne tvari koju je stavio nad vatru. Brzo se zapalilo, a po mirisuEjla zakljuèi da je bio natopljen smolom. Rukom zaklanjajuæi plamen, Lozaduna je ponio tu bakljicu do pripremljenog ognjišta i upalivši trud potpalio vatru. Iz nje se podigao prodoran, ali ugodan miris koji je pokrio zadah sumpora.- Slijedite me - rekao je. Stavio je lijevu nogu na jednu od vunenih prostirki izmeðu dviju usporednih crta i poèeo hodati oko vode precizno nacrtanom stazom. Madenija se vukla za njim, ne znajuæi i ne razmišljajuæi kamo stavlja noge, ali Ejla ga je promatrala i stajala toèno u njegov trag. Obišli su cijeli krug oko bazena i toplog izvora, prekoraèujuæi preko ulaza za hladnu vodu i dubokog ispušnog kanala. Poèinjuæi drugi krug, Lozaduna poèe pjevatijednoliènim glasom zazivajuæi Majèina imena i naslove.- O, Duna, Velika Majko Zemljo, velika i dobra Skrbnice, Velika Majko Svega živog, Izvorna, Prva Majko,

Ti koja blagosilješ sve žene; Majko puna suæuti, slušaj našu molbu - Ponavljao je taj zaziv više puta dok su drugi put kružili oko vode.Stavivši lijevu nogu opet izmeðu paralelnih crta poèetnog prostiraèa na poèetku treæega kruga, došao je do "Majko puna suæuti slušaj našu molbu", ali umjesto da tako nastavi, zapoèeo je: - O, Duna, Velika Majko Zemljo, jednoj je od Tvojih nanijeto zlo. Jedna je od Tvojih silovana. Jedna od Tvojih mora se proèistiti i isprati da bi mogla primiti Tvoj blagoslov. Velika i dobra Skrbnice, jednoj od Tvojih potrebna je pomoæ. Treba je izlijeèiti. Treba

590 591 je iscijeliti. Obnovi je, Velika Majko Sviju, i pomozi joj da upozna radost Tvojih Darova. Pomozi joj, Izvorna, da upozna Tvoje Prve obrede prvih Užitaka. Pomozi joj Prva Majko, da dobije Tvoj Blagoslov. Majko puna suæuti, pomozi Madeniji, kæeri Verdegiji-noj, djetetu Lozadunaca, Djece Zemlje koja žive blizu visokih planina.Ejla je bila dirnuta i zadivljena tim rijeèima i obredom, a uèinilo joj se i da se na Madeniji vide znaci interesa, što joj je bilo drago.Završivši treæi krug, Lozaduna ih je poveo, opet pažljivo birajuæi gdje æe stati i nastavljajuæi molitvu, prema zemljanom oltaru gdje su tri svjetiljke gorjele oko malog kipiæa Majke. Uz jednu od svjetiljki bio je nožu slièan predmet od kosti. Bio je prilièno širok, imao je dva sjeèiva i malo zaobljen vrh. Uzeo ga je i poveo ih do ognjišta.Sjeli su kod vatre, licem prema bazenu, jedno do drugoga, a Madenija je bila u sredini. Lozaduna je s hrpe koja je stajala u blizini stavio nekoliko smeðih gorivih kamena u vatru, a zatim iz udubljenja pokraj zemljanog oltara uzeo jednu zdjelu. Bila je od kamena i vjerojatno je i prirodno imala zdjelasti oblik, ali je produbljena udarcima tvrdog kamenog èekiæa. Dno zdjele bilo je pocrnjelo. Napunio je zdjelu vodom iz male mješine koja je takoðer stajala u niši, dodao sušeno lišæe iz neke košarice i postavio kamenu zdjelu izravno u žar.Zatim je na ravni dio sitne suhe zemlje, okružen vunenim prostiraèima, koštanim nožem napravio znak. Sada je Ejla shvatila èemu taj pribor služi. Mamutonci su imali sliènu stvar kojom su u zemlji crtali znakove da bi mogli zabilježiti rezultate igara, nacrtati strateški lovaèki plan, a kao nož za prièanje prièa služio je za crtanje crteža kojima su se prièe ilustrirale. Dok je Lozaduna crtao znakove, Ejla shvati da se on nožem služi da bi isprièao prièu, ali ne jednostavnu, zabavnu prièu. Prièao ju je u jednoliènoj pjesmi koja mu je poslužila kao molitva, crtajuæi ptice da naglasi i pojaèa ono što je želio istaknuti. Ejla ubrzo shvati da je ta prièa alegorijske preprièavanje napada na Madeniju, samo što su likovi u toj prièi bili ptice.Sada je mlada žena jasno reagirala, poistovjeæujuæi se s mladom ptièicom o kojoj je prièao, a onda se iznenada, s glasnim jecajem, bacila u plaè. Ravnom stranom noža za crtanje vraè izbriše cijeli prizor.- Nestalo je! Nije se ni dogodilo - reèe on, a zatim nacrta samo mladu pticu. - Opet je cijela, kakva je bila i na poèetku. Uz592 Majèinu pomoæ to æe se dogoditi i tebi, Madenija. Nestat æe kao da se nikad nije ni dogodilo.Šatorom se poèe širiti metvici slièan miris, na neki poznat naèin prodoran, ali Ejla nije znala, odakle joj je poznat. Lozaduna provjeri zadimljenu vodu na žaru, a zatim izvadi zdjelicu. - Popij to - reèe on.Madeniju je to zateklo nespremnu i prije no što se snašla ili mogla pobuniti, veæ je popila tekuæinu. On izvuèe još jednu šalicu za Ejlu, a zatim jednu za sebe. Zatim ustane i povede ih prema bazenu. Lozaduna je u vruæu vodu ulazio polako, ali ne oklijevajuæi. Madenija ga je slijedila, a, ne misleæi, Ejla je išla za njom. Kada je nogom dodirnuta vodu, brzo ju je povukla van. Bila je vruæa! Ova bi voda mogla biti dovoljno topla i za kuhanje, pomisli ona. Samo uz najveæu snagu volje uspjela se prisiliti da nogu stavi natrag u vodu, ali neko je vrijeme stajala prije nego što se mogla prisiliti na drugi korak. Ejla se èesto kupala ili prala u hladnim vodama rijeka, potoka i jezeraca, pa i u vodi koja je bila tako hladna da je do nje morala doæi razbijajuæi koricu leda, a prala se i vodom zagrijanom u vatri, ali nikad prije nije ušla uvruæu vodu.Iako ih je Lozaduna u bazen uveo polako, dajuæi im vremena da se naviknu na vruæinu, Ejli je trebalo znatno duže da doðe do kamenih sjedala. Ali ulazeæi dublje, osjetila je kako kroz nju prodire umirujuæa toplina. Kada je napokon sjela, a voda joj došla do brade, poèela se opuštati. Pomislila je kako to nije loše kad se navikneš. Zapravo, ta je vruæina bila ugodna.Kad su se napokon smjestili i privikli na vodu, Lozaduna uputi Ejlu da zadrži dah i potopi glavu pod vodu. Èim je ona, smiješeæi se, izronila, rekao je Madeniji da uèini isto. Zatim je i sam uronio, a onda ih je poveo iz bazena. Hodao je do zastrtog ulaza i podigao drvenu zdjelu koja je stajala na samom ulazu. U zdjeli je bila gusta blijedožuta

tvar koja je izgledala kao gusta pjena. Lozaduna stavi zdjelu na pod poploèen ravnim, toèno odmjerenim kamenjem. Rukom je izvadio pregršt pjene i natrljao se njome, rekavši Ejli da isto uèini Madeniji i sebi i da ne zaboravi kosu. Bez rijeèi je pjevušio trljajuæi se mekom sliskom tvari, ali Ejla je imala dojam da njegovo pjevušenjenije toliko obredno, koliko izraz uživanja. Osjeæala se pomalo omamljeno i pitala se je li to od onoga što su popili.Kad su s tim završili i potrošili svu pjenu, Lozaduna uzme drvenu zdjelu, ode do bazena i napuni je vodom, a zatimse vrati na kamenjem poploèeni prostor i izlije vodu na sebe, ispiruæi593 pjenu. Na sebe je izlio još dvije zdjele vode, a zatim donio još i polio Madeniju, pa Ejlu. Voda je tekla iz bazena i otjecala izmeðu kamenja kojim je tlo bilo poploèeno. Zatim ih Onaj Koji Služi Majku povede natrag u bazen, stalnopjevušeæi bez rijeèi.Sjedeæi i namaèuæi se, gotovo plutajuæi u vodi punoj minerala, Ejla se osjeæala potpuno opušteno. Vruæi ju je bazen podsjetio na mamutonske znojne kupke, ali bio je i bolji od njih. Procijenivši da su se dovoljno namakali, Lozaduna posegne u duboki dio bazena i povuèe drvenu ustavu. Voda je poèela otjecati iz dubokog izlaznog jarka, aèovjek poèe vikati, što je na trenutak preplašilo Ejlu,- Odlazite, zli duhovi! Majèine vode koje ispiru, odnesite sve tragove dodira Karolija i njegovih muškaraca. Neèistoæe, otecite s ovom vodom i nestanite odavde! Kad ova voda istekne, Made-nija æe biti isprana i proèišæena.Moæ Majke uèinila ju je onakvom kakva je bila prije.Izišli su iz vode.Ne zaustavljajuæi se da bi pokupili odjeæu, Lozaduna ih je poveo van. Od vruæe vode toliko su se zagrijali da se hladni vjetar i smrznuto tlo doživjeli kao osvježenje. Onih nekoliko ljudi koji su bili izvan špilje pravili su se da ih ne vide ili su okrenuli glave. Ejla se na trenutak s nelagodom sjeti drugog vremena, kada su ljudi gledali u nju, odbijajuæi je vidjeti. Ali ovo nije bilo kao prokletstvo u Plemenu. Ona je znala da ih ljudi vide, samo su se pravili da ne vide, iz ljubaznosti i nenametljivosti, a ne zbog kletve. Šetnja ih je brzo ohladila i stigavši u obredni prostor, sa zadovoljstvom su uzeli meke suhe pokrivaèe u koje su se umotali, i topli èaj od metvice.Ejla pogleda ruke u kojima je držala zdjelicu. Bile su smežu-rane, ali savršeno èiste! Kada je poèela èešljati kosu priborom od kosti s nekoliko zubaca, primijetila je da joj kosa pjeva kad je kroz nju prošla prstima.- Sto je bila ona meka glatka pjena? - upita ona. - Èisti kao korijen sapunike, ali znatno temeljitije.- Solandija to izraðuje - reèe Lozaduna. - Ima nešto s pepelom od drveta i masti, ali morat æeš pitati nju.Završivši sa svojom kosom, Ejla je poèela èešljati Madenijinu. - A kako postižete tako toplu vodu?On se nasmiješi. - To je dar Majke Lozaduncima. U ovom kraju ima nekoliko toplih izvora. U neke mogu svi kad god požele, a neki su sveti. Mi držimo da je ovaj središte, onaj od kojeg su ostali nastali, i da je najsvetiji od svih. Zbog njega je ova Špilja na594 osobitoj èasti. Zato svi nerado odavde odlaze, ali neki mlaði veæ razmišljaju o odlasku i osnivanju nove Špilje. Nizvodno preko rijeke nalazi se mjesto gdje bi rado bili, ali to je zemlja zbitogla-vaca, odnosno vrlo joj je blizu, pa još nisu odluèili što æe.Ejla se osjeæala tako toplo i opušteno da joj se nije dalo micati, samo je kimnula. Primijetila je da je i Madenija opuštenija, ne više onoliko kruta i povuèena. - Kako je divan dar ta topla voda!- reèe Ejla.- Važno je nauèiti cijeniti sve Majèine darove - reèe muškarac- ali osobito njezin Dar Užitaka.Madenija se iznova ukruti. - Njezin Dar je laž! Nije to nikakav užitak, samo je bol! - To je bilo prvo što je zapravo izgovorila.- Koliko sam ih god molila, nisu htjeli prestati. Samo su se smijali, a èim je jedan završio, drugi je poèeo! Htjela sam umrijeti -reèe ona i zajeca.Ejla ustane, priðe djevojci i zagrli je. - Bilo mi je prvi put, a oni nisu htjeli prestati. Nisu htjeli prestati! - vikala je Madenija.- Nikad me više nijedan muškarac neæe ni dotaknuti!- Imaš pravo biti ljuta. Imaš pravo plakati. Strašno je to što suti uèinili. Znam kako ti je - reèe Ejla.Mlada se žena odmakne od nje - Kako bi ti mogla znati kako mi je? - reèe ona puna gorèine i bijesa.- I meni je to nekad bilo bol i poniženje - reèe Ejla.Mlada je žena izgledala iznenaðena, a Lozaduna kimnu, kaoda je naglo nešto shvatio.- Madenija - nježno reèe Ejla - Kad sam bila mlada kao ti, mislim i malo mlaða, nedugo nakon što su mi se

poèele dogaðati mjeseène promjene, i ja sam bila silovana. I meni je bilo prvi put. I nisam znala da bi to trebalo bitiUžitak. Meni je bilo samo bol.- Ali samo jedan muškarac? - reèe Madenija.- Samo jedan, ali on je to od mene tražio još mnogo puta i bilo mi je strašno! - reèe Ejla, iznenaðena koliko je to još uvijek ljuti.- Mnogo puta? I nakon što si prvi put silovana? Zašto ga netko nije sprijeèio? - reèe Madenija.- Oni su mislili da to mora biti tako. Mislili su da se ne smijem toliko ljutiti i mrziti ga, i nisu razumjeli zašto me to boli. I ja sam poèela pomišljati da sa mnom nešto nije u redu. Nakon nekog vremena više me nije boljelo, ali nije bilo ni Užitka. To mi nije radio za Užitak. Radio je to da bi me ponizio i meni se to nije prestalo gaditi. Ali... prestalo me brinuti. Dogodilo se nešto èudesno i, što god on radio, ja sam mislila na nešto drugo, nešto 595 dobro i ignorirala sam ga. Kad me više nije mogao natjerati da išta osjetim, pa ni bijes, mislim da se i on osjetio poniženim i napokon je prestao. Ali nisam više htjela da me ikad još ijedan muškarac dotakne.- Nikad me nijedan muškarac više neæe dodirnuti! - reèe Ma-denija.- Madenija, nisu svi muškarci kao Karoli i njegova banda. Neki su poput Džondalara. On me nauèio radosti i Užitku Majèina dara i, vjeruj mi, to je divan Dar. Pruži si priliku da upoznaš muškarca poput Džondalara, pa æeš se i ti nauèiti toj radosti.Madenija protrese glavom. - Ne! Ne! Strašno je!- Znam da je strašno. Èak i najljepši Dar ponekad se zloupotrijebi, i dobro se može pretvoriti u zlo. Ali jednom æeš poželjetipostati majkom, a ti, Madenija, ne možeš postati majkom, ako nedijeliš Majèin dar s muškarcem - reèe Ejla.Madenija je plakala, licem mokrim od suza. - Nemoj to govoriti. Ne želim to slušati.- Znam da ne želiš, ali to je istina. Ne dopusti da ti Karoliupropasti što je dobro za tebe. Ne dopusti mu da ti otme priliku da postaneš majka. Proði kroz Prve obrede i nauèit æeš da tone mora biti strašno. I ja sam to na kraju nauèila iako nije bilonikakve sveèanosti ni obreda kojim bismo to proslavili. Majka jenašla naèin da mi dade tu radost. Poslala mi je Džondalara. Madenija, taj je Dar više od samih Užitaka, znatno više, ako se dijelis osjeæajima i s ljubavlju. Ako je bol koju sam prvi put osjetila bilacijena koju je trebalo platiti za ljubav koju sam upoznala, radobih je opet više puta platila. Ti si toliko pretrpjela da æe moždaMajka i tebi dati nekoga posebnog, ako joj pružiš priliku. Pomislio tome, Madenija. Nemoj to odbiti dok ne razmisliš.Ejla se probudila svježija i odmornija nego ikad. Lijeno se nasmiješila u sebi i posegnula za Džondalarom, ali on je veæ bio ustao i otišao. Na trenutak je osjetila razoèaranost, a onda se sjetila da ju je bio probudio i podsjetio da ide ulov s Ladunijem i nekoliko lovaca i pitao hoæe li s njima. Prethodne veèeri ona je taj poziv odbila, jer je za taj dan imala nekih drugih namjera pa je ostala u krznima uživajuæi u rijetkoj prigodi da može drijemati na toplom.Sada je odluèila ustati. Protegnula se i prošla prstima kroz kosu, uživajuæi kako je postala svilenasta i meka. Solandija je obeæala da æe joj reæi kako se radi pjena od koje joj je kosa postala tako meka, a ona se sama osjetila tako èistom. Za doruèak je jela istu hranu koju su jeli još otkad su došli, juhu s dodanim komadima sušene slatkovodne ribe ulovljene ranije u Velikoj Majci Rijeci.Džondalar joj je rekao da su se u toj Špilji zalihe hrane stanji-le, pa su zato i pošli u lov, iako mesa i ribe nije nedostajalo. Nisu gladovali, nije im nedostajalo hrane - imali su što jesti - ali bilo je tako blizu kraja zime da hrana više nije bila dovoljno raznolika. Svima je bilo dosta suhog mesa i sušene ribe. I svježe bi meso pomoglo, iako ih nebi potpuno zadovoljilo. Bili su gladni zelenila i povræa, mladoga voæa i prvih proljetnih plodova. Ejla je pošla u potragu oko špilje, ali Lozandunci su cijele godine skupljali i sve je bilo pobrano. Još im je ostala umjerena kolièinamasti, što im je dalo nužne bjelanèevine i donijelo dovoljno kalorija da održe zdravlje, ali tu su mast uglavnom dodavali juhama koje su kuhaliza kasnije.Sveèanost za Majèinu proslavu sutradan bit æe ogranièena. Ejla je veæ ranije odluèila da æe kao svoj prilog dati ono nešto soli što joj je ostalo i neke druge trave koje æe poslužiti kao zaèin i dodati hranjive tvari, vitamine i minerale koji su im nedostajali, što je bilo glavni uzrok loše prehrane."Solandija joj je pokazala male zalihe

fermentiranih piæa, uglavnom brezovog piva, za koje je rekla da æe pridonijeti sveèanom dojmu.Namjeravala je upotrijebiti i dio svojih zaliha da napravi novi sapun. Kada je Ejla izrazila zabrinutost da æe im mast nedostajati za hranu, Solandija reèe da Lozaduna rado upotrebljava sapun za svoje obrede i da im je sapuna veæ poèelo nestajali. Dok se starija žena bavila djecom i pripremama, Ejla je s Vukom otišla provjeriti kako su Njiska i Trkaè i malo se družiti s njima.Solandija je došla na izlaz iz špilje da bi Ejli rekla da je sve gotovo, ali tamo je zastala i neko vrijeme promatrala gošæu. Ejla se upravo vratila s brzog jahanja po polju i sada se igrala i smijala sa životinjama. Solandiji se po naèinu kako se Ejla ponaša sa životinjama uèinilo kao da su te životinje Ejlina roðena djeca.Prizor je promatralo i nekoliko djece, pa i dvoje njezinih. Vikali su i zvali Vuka koji je pogledao Ejlu, želeæi im se pridružiti, ali èekajuæi njezin pristanak. Ejla primijeti ženu koja je stajala na ulazu u špilju i požuri k njoj.- Nadala sam se da æe Vuk zabavljati najmlaðega - reèe Solandija - Verdegija i Madenija dolaze mi pomoæi,ali za taj posao treba koncentracije.- O, majèice! - reèe Dosalija, najstarija djevojèica. Ona je uvijek najviše zvala Vuka - Taj mali se uvijek može igrati s Vukom.

596 597 - Pa, ako ti želiš èuvati dijete...Djevojèica se namršti, a zatim nasmiješi. - Smijemo li ga povesti van? Nema vjetra, a toplo æemo ga odjenuti.- Dobro, možete - reèe Solandija.Ejla pogleda Vuka koji ju je promatrao prepun oèekivanja.- Èuvaj dijete, Vuèe - reèe ona. Vuk zacvili, kao da joj odgovara.- Imam nešto mamutove masti koju sam otopila prošle jeseni- reèe Solandija dok su išle prema njihovom prostoru. - Prošlesmo godine imali sreæe u lovu na mamute. Zato još uvijek imamotoliko masti, a to je dobro. Bez nje zima bi bila teška. Veæ sampoèela otapati mast.Stigle su upravo kad su djeca istrèavala, noseæi dojenèe. - Nemojte izgubiti Mikerijeve rukavice - viknula je Solandija za njima.Verdegija i Madenija veæ su bile unutra. - Donijela sam pepela - reèe Verdegija. Madenija se samo, pomalo oklijevajuæi, os-mjehnu.Solandija se razveselila što je Madenija pristala ustati i biti s ljudima. Èinilo se da je ono što su uèinili na toplom izvoru pomoglo. - Stavit æu nešto kamenja u vatru za èaj. Madenija, hoæeš li nam skuhati èaj? - upita ona. - Ostatak kamenja æu upotrijebiti da zagrijem vodu za otapanje masti.- Kamo da stavim pepeo? - upita Verdegija.- Možeš ga pomiješati s mojim. Veæ sam poèela raditi lužinu, ali tek malo prije.- Lozaduna kaže da rabiš mast i pepeo - reèe Ejla.- I vodu - doda Solandija.- Zvuèi kao èudna kombinacija.- Da, èudna je.- Pa kako si odluèila pomiješati te stvari? Hoæu reæi, kako si pronašla naèin? Prvi put?Solandija se nasmiješi. - Bilo je to, zapravo, sluèajno. Bili smo u lovu. U ognjištu s dubokom jamom imala sam vatru koja se širila, a iznad nje se peklo masno mamutove meso. Poèela je jaka kiša. Dohvatila sam meso zajedno s ražnjem i potrèala u zaklon. Èim je prestalo kišiti, krenuli smo natrag prema špilji, ali tamo sam zaboravila dobru drvenu zdjelu za kuhanje, pa sam se sutradan vratila po nju. Ognjište je bilo puno vode, a na površini je plivalo nešto što je izgledalo kao debela pjena. Ne bih na to obratila pažnju, ali u to mi je upala žlica i morala sam unutra gurnuti ruku da je izvadim. Otišla sam na potok da to isperem. Bilo je glatko i sklisko, kao dobra pjena od sapunike, ali i bolje, a ruke598 su mi se tako dobro oèistile! I žlica se oèistila. Sva se mast oprala. Vratila sam se, stavila pjenu u zdjelu i donijela jenatrag.- Zar se tako lako radi? - upita Ejla.

- Ne. Zapravo nije lako. Nije teško napraviti, ali traži nešto vježbe - reèe Solandija. - Ono prvi put je bila sreæa. Sve se poklopilo. Od tada stalno radim na tome, ali još uvijek ponekad ne uspijem.- Kako to radiš? Sigurno si veæ pronašla neki naèin koji obièno uspijeva.- Nije to teško objasniti. Otopim èistu mast - bilo kakva mast je dobra, ali svaka na drugi naèin. Najradije radim s mamuto-vom. Uzmem pepeo od drva, pomiješam ga s toplom vodom i pustim da se neko vrijeme natapa. Zatim ga prosijem kroz mrežu ili košaru s rupama na dnu. Tako nastaje gusta i jaka mješavina. Otkrila sam da može opeci kožu. Mora se odmah isprati. Ukratko, umiješaš tu jaku mješavinu u mast. Ako imaš sreæe, dobiješ nježnu pjenu koja æe oèistiti sve, pa i kožu.- Ali nemaš uvijek sreæe - reèe Verdegija.- Ne. Mnoge stvari mogu se izjaloviti. Ponekad možeš miješati i miješati, a ne želi se pomiješati. U tom sluèaju ponekad pomogne podgrijavanje. Ponekad se rasloji, pa dobiješ sloj koji je prejak i drugi sloj koji je premasan. Ponekad se zgusne u grude koje nisu dobro pomiješane. Ponekad ispadne tvrðe, ali to nije loše. Ionako sestvrdnjuje s vremenom.- Ali ponekad radi kao prvi put - reèe Ejla.- Otkrila sam da mast i tekuæina od pepela moraju biti otprilike jednako topli kao koža nadlanice - reèe Solandija. - Kad kap-neš malo na kožu, ne smije biti ni hladno ni toplo. Za tekuæinu od pepela to je teško procijeniti, jer je oštra i može te malo opeci, a moraš odmah isprati ruku hladnom vodom. Ako previše peèe, obièno moraš dodati još vode. Obièno te ne opeèe jako, ali ne bih voljela da mi upadne u oèi. Zna opeci jednako kao kad se previše približiš plamenu.- A zna i smrdjeti - reèe Madenija.- Tako je - reèe Solandija. - Ponekad smrdi. Zato obièno miješam u sredini špilje, iako sam pripremila za miješanje ovdje.- Majko! Majko! Brzo, doði! - Neladija, Solandijina druga kæi, utrèala je i odmah istrèala van.- Što je? Zar se nešto dogodilo djetetu? - upita žena žureæi za njom. Svi su potrèali za njima prema izlazu izšpilje.- Pogledaj! - reèe Dozalija. Svi pogledaše van. - Dijete hoda!Mikeri je stajao pokraj Vuka, držeæi se za njegovo krzno i599 s velikim samozadovoljnim osmijehom radio- je nesigurne korake dok se Vuk oprezno i polako pomicao naprijed. Svi su se nasmiješili s iskrenim olakšanjem i radošæu.- Smiješi li se taj Vuk? - upita Solandija. - Izgleda mi kao dase smiješi. Izgleda tako ponosan da se smiješi.I ja bih to rekla - odgovori Ejla. - Èesto sam pomislila da se osmjehuje.- Nije to samo za obrede - govorio je Lozaduna. - U toploj se vodi èesto samo kupamo. Ako želiš povesti Džondalarada se tamo opustite, nama to ne smeta. Svete Majèine vode su kao i ostali Njezini darovi koje daje svojoj djeci. Oni su tu zato da ih upotrijebimo, u njima uživamo i budemo zahvalni. Jednako kao što treba biti zahvalan na ovom èaju koji si napravila - doda on, podižuæi zdjelicu.Gotovo svi koji nisu otišli u lov sjedili su oko ognjišta u širem, središnjem prostoru špilje. Nisu imali neka pravila za objede, osim u posebnim prigodama. Ponekad su jeli odvojeno, u krugu obitelji, a ponekad zajedno s drugima. Ovoga puta svi koji su ostali u špilji okupili su se za podnevni obrok i jeli su zajedno, najviše zato što su svi bili zainteresirani za goste. Jeli su jaku mesnu juhu od nemasnog suhog jelenjeg mesa, obogaæenu dodatkom mamutovemasti, od èega je postala dovoljno zasitna. Završavali su èajem koji je Ejla napravila i svi su rekli kako je taj èaj dobar.- Kad se vrate, mogli bismo otiæi tamo. Mislim da æe uživati u toplom kupanju, a ja bih to rado podijelila s njim - reèe Ejla.- Lozaduna, bolje da je upozoriš - reèe jedna žena zagonetno se smješkajuæi. Predstavili su je kao Ladunijevu družicu.- Upozoriš na što, Laronija? - reèe Ejla.- Ponekad moraš birati izmeðu Majèinih darova.- Na što misliš?- Hoæe reæi da Svete Vode ponekad previše opuštaju - reèe Solandija.-Još uvijek ne razumijem - odgovori Ejla i namršti se. Vidjela je da svi govore o tome i da u svemu tome ima nešto šaljivog.- Ako povedeš Džondalara na toplu kupku, to æe opustiti isnagu njegove muškosti - reèe Verdegija, i inaèe neposrednijaod ostalih - i može potrajati nekoliko sati prije nego što se opetmože uspraviti. Zato nemoj od njega previše oèekivati nakon te

kupke, odnosno odmah nakon nje. Neki se muškarci ne žele uranjati u Majèinu Svetu Vodu baš zbog toga. Boje se da æe im semuškost isušiti u Svetim Vodama i da se neæe vratiti.

- Može li se to dogoditi? - upita Ejla, gledajuæi Lozadunu.- Koliko sam ja vidio i èuo o tome, ne može - odgovori on.- Èini se da je èak suprotno. Nakon nekog vremena muškaracpostane voljniji, ali mislim da je to zato što je opušten i dobro seosjeæa.- Doista sam se divno osjeæala nakon vruæe kupke i dobrosam spavala, ali mislim da je u tome bilo i više od same vode- reèe Ejla. - Možda èaj?Muškarac se nasmiješi. - Bio je to krupan obred. U obredima uvijek ima još nešto.- Pa, rado æu se vratiti u Svete Vode, ali prièekat æu Džondalara. Sto misliš, hoæe li se lovci brzo vratiti?- Sigurna sam da hoæe - reèe Laronija. - Laduni zna da ima još posla prije sutrašnjih Majèinih sveèanosti. Mislim da ne bi danas ni otišli u lov, ali je htio vidjeti kako radi Džondalarovo dalekometno lovaèko oružje. Kako on to zove?- Izbacivaè kopalja, a doista vrlo dobro radi - reèe Ejla - ali, kao i za sve drugo, treba vježbe. Mi smo na ovom putovanju mnogo vježbali.- I ti gaðaš njegovim izbacivaèem? - upita Madenija.-Ja imam svoj vlastiti - reèe Ejla. - Uvijek sam voljela loviti.- Zašto nisi danas pošla s njima? - upita djevojka.- Zato jer sam željela nauèiti kako se radi ona tvar za èišæenje. A ima i odjeæe koju bih htjela oèistiti i zakrpati - reèe Ejla ustaju-æi i polazeæi prema obrednom šatoru. Zatim zastane. -1 ja imam nešto što bih vam svima htjela pokazati - doda ona. - Je li itko ikad vidio uvlakaè niti? - vidjela je zbunjene poglede i nijeène pokrete glavama. - Prièekajte malo, donijet æu ga.Ejla se vratila sa svojim priborom za šivanje i nešto odjeæe koju je htjela zakrpati. Svi su se okupili oko nje da vide još jednu èudnu stvar koju su putnici donijeli. Izvadila je malu cjevèicu -bila je napravljena od lake i šuplje ptièje noge - i iz nje istresla dvije igle od bjelokosti. Jednu je dodala Solandiji.Žena je gledala uglaèanu siæušnu šipkicu. Na jednom je kraju imala oštar vrh, slièan šilu. Drugi je kraj bio malo deblji i imao vrlo malu rupicu koja je bila probijena cijelom debljinom. Razmislila je o tome i iznenada poèela shvaæati èemu to služi. - Rekla si da je to uvlakaè konca? - reèe ona dodajuæi predmet Laroniji.- Da. Pokazat æu vam kako radi - reèe Ejla izvlaèeæi tanki komadiæ tetive iz debljeg pramena vlakana. Navlažila je kraj i maloga omekšala, a zatim prièekala da se osuši.Nit se malo ukruti i zadrži oblik. Provukla ju je kroz rupicu na

600 601 bjelokosnom štapiæu, a zatim to na trenutak odloži. Zatim je uzela mali komad kremenog oruða s oštrim vrhom i izbušila nekoliko rupica blizu ruba komada odjeæe na kojem su se šavovi rašili, a neki i poderali kožu. Nove su rupice bile nešto dalje od ruba nego prijašnje.Napravivši rupice za novi šav, Ejla se pripremi da prikaže novi komad pribora. Vrh igle provukla je kroz rupice u koži i, držeæi mali štapiæ, provukla nit koja je završavala èvoriæem.- Oooh! - Svi oko nje, a osobito žene, zajedno su uzdahnuli.- Pogledaj ovo!- Ne mora izvlaèiti nit, odmah je provuèe.- Mogu li probati?Ejla im doda kožu i pusti ih da isprobaju, objašnjavajuæi i pokazujuæi im i prièajuæi kako je došla do te ideje i kako su svi u Lavljem taboru pomogli da se ideja razvije i oruðe napravi.- Ovo je vrlo dobro napravljeno šilo - reèe Solandija, pozorno ga razgledavajuæi.

- Napravio ga je Vimez iz Lavljeg tabora. Napravio je i bušilicukojom je napravljena rupa kroz koju se vuèe nit - objasni Ejla.- Sigurno je teško napraviti takvo oruðe - reèe Lozaduna.- Džondalar kaže da je od kalatelja kremena koje je upoznao Vimez jedini dobar kao Dalanar, pa možda i malo bolji odnjega.- To je velika pohvala - reèe Lozaduna. - Svi priznaju Dalana-ra kao najveæeg obraðivaèa kamena. Njegova je vještina poznatai s ove strane ledenjaka, u Lozadunaca.-1 Vimez je majstor.Zaèuvši te rijeèi svi se okrenu prema glasu koji ih je izgovorio i vidješe Džondalara, Ladunija i još nekoliko drugih kako ulaze u špilju, noseæi kozoroga kojega su ubili.- Imali ste sreæe! - reèe Verdegija. - A ako nitko nema ništa protiv, ja bih rado dobila njegovu kožu. Veæ dugo želim kozoro-govu vunu za ležaj za Madenijine Svadbene sveèanosti. - Htjela je iznijeti zahtjev prije svih ostalih.- Majko! - reèe Madenija, kojoj je to bilo neugodno. - Kako možeš govoriti o Svadbenim sveèanostima?- Madenija mora proæi Prve obrede prije ikakvih svadbenih sveèanosti - reèe Lozaduna.- Što se mene tièe, neka uzme kožu - reèe Laronija - za što je god trebala. Znala je da je u Verdegijinu zahtjevu bilo nešto pohlepe. Nisu èesto uspijevali uhvatiti plahu divlju kozu i kozorogo-va je vuna bila rijetka, daklevrijedna, osobito kasno zimi, kada je naraslo debelo i gusto, a prije nego što od proljetnog linjanja poène izgledati pohabano.- Ni meni ne treba. Neka ga Verdegija uzme - reèe Solandija.- Svježe kozorogovo meso bit æe nam dobrodošla promjena, bezobzira tko dobio kožu, a osobito dobro za Majèine sveèanosti.Još ih se nekoliko složilo, a nitko nije prigovorio. Verdegija se nasmiješila, nastojeæi od sebe otjerati dojam uskogrudnosti.Time što je prva iznijela zahtjev dobila je vrijednu kožu, kao što je i oèekivala.- Svježi æe kozorog biti dobar sa suhim lukom koji sam donijela, a imam i borovnica.Opet su svi pogledali na ulaz u špilju. Ejla vidje mladu ženu koju još nije vidjela. Nosila je malo dijete, a za ruku vodila djevojèicu, a za njom je išao mladi muškarac.- Filonija - zaèuje se nekoliko glasova.Laronija i Laduni požuriše prema njoj, a za njima svi ostali. Bilo je jasno da mlada žena ovdje nije stranac. Nakon sretnih zagrljaja, Laronija uzme dojenèe, a Laduni podiže djevojèicu koja mu je pritrèala i stavi je na svoja ramena. Djevojèica ih je gledala s visine i zadovoljno se smješkala.Džondalar je stajao iza Ejle i smiješio se ovom sretnom prizoru. - Ta bi djevojèica mogla biti moja sestra! - reèe on.- Filonija, gle tko je tu! - reèe Laduni, vodeæi mladu ženu k njima.- Džondalare? Jesi li to ti? - upita ona gledajuæi ga iznenaðeno.- Mislila sam da se nikad neæeš vratiti. Gdje je Tonolan? Moramga s nekim upoznati.- Žao mi je Filonija. On sada hoda po drugom svijetu - reèe Džondalar.- O, žao mi je što to èujem. Htjela sam mu pokazati Toniliju. Sigurna sam da je ona dijete njegova duha.- I ja sam siguran. Ona izgleda baš kao moja sestra, a oni su oboje roðeni na istom ognjištu. Volio bih da je moja majka može vidjeti, ali mislim da æe se i ovako veseliti kad dozna da je dio njega ostao na ovom svijetu, dijetenjegova duha - reèe Džondalar.Mlada žena primijeti Ejlu. - A ti se nisi vratio sam - reèe ona.- Nije sam - reèe Laduni - a èekaj dok vidiš još neke od njihovih suputnika. Neæeš povjerovati.- Došli ste u pravo vrijeme. Sutra imamo Majèine sveèanosti- doda Laronija.

602 603 37

.Ljudi iz Špilje Svetih toplih izvora s velikim su zanosom oèekivali Sveèanost u èast Velike Majke. Usred zime, kada je život uglavnom dosadan i nezanimljiv, došli su Ejla i Džondalar i izazvali dovoljno uzbuðenja da æe cijela Spilja to osjeæati još dugo, a neizbježive prièe koje æe uslijediti zadržavat æe zanimanje još godinama. Od trenutkakada su dojahali na konjima i s Vukom Koji Voli Djecu, svi su šuškali svoja nagaðanja. Donijeli su oèaravajuæe prièe o svojim putovanjima, zadivljujuæe ideje o kojima vrijedi razmisliti i zapanjujuæe izume poput bacaèa kopaljai uv-lakaèa niti.Svi su govorili o neèem èarobnom što æe im ta žena pokazati na sveèanosti, a što bi trebalo imati neke veze s vatrom, poput njihova kamenja koje gori. Lozaduna je to spomenuo dok su veèerali. Gosti su takoðer obeæali da æena polju ispred špilje prikazati kako rade bacaèi kopalja, kako bi svi mogli vidjeti njihove prednosti, a Ejla æe pokazati što se može izvesti s praækom. Ali, èak ni to nije toliko potaklo njihovu radoznalost koliko tajnovita stvar s vatrom.Ejla je nauèila da biti stalno u središtu pažnje može biti na svoj naèin jednako naporno kao stalno putovanje. Cijele veèeri ljudi su je obasipali nestrpljivim pitanjima i tražili njezino mišljenje o stvarima o kojima nije imala pojma. Do sutona se veæ umorila i nije joj se više razgovaralo. Brzo nakon što je pao mrak napustila je društvo oko vatre i otišla leæi. Vuk je nosao za njom, a uskoro za njima došao je i Džondalar, tako da je Spilja sada mogla šuškati i nagaðati bez njih. U prostoru koji im je unutar Lo-zaduninog obrednog i stambenog prostora bio dodijeljen, neko suse vrijeme bavili pripremama za sutradan, a zatim su se uvukli u krzna. Džondalar ju je grlio i razmišljao da bi mogao napraviti one poèetne radnje koje je Ejla smatrala njegovim znakom za parenje, ali ona je djelovala nervozno i rastreseno, a on se htio saèuvati. Nikad se ne zna što možeš oèekivati na Sveèanosti u èast Majke, a Lozaduna je natuknuo da bi moglo biti dobro da se suzdrže i prièekaju s èašæenjem Majke do poslije posebnog obreda koji je pripremao.Džondalar je razgovarao s Onim Koji Služi Majku o svojoj zabrinutosti i sumnjama može li izazvati da se na njegovom ognjištu rode djeca i hoæe li Velika Majka procijeniti da je njegov duh prihvatljiv za novi život. Odluèili su da æe sami na posebnom obredu prije sveèanosti izravno pozvati Majku i zatražiti Njezinu pomoæ.Ejla je ostala budna još dugo nakon što je èula duboko disanje usnulog muškarca pokraj sebe. Bila je umorna, ali nije mogla zaspati. Èesto se okretala, nastojeæi ne smetati Džondalaru svojim stalnim premještanjima. I kada je zadrijemala, dubok san joj je sporo dolazio, a misli su joj èudno plutale dok se kolebala izmeðu polusna i sna.Livada je bila svježe zelena i prekrivena mladim proljetnim biljem, ukrašena raznim preljevima boja šarenog cvijeæa. U pozadini je kamenit bijeli zid okomite stijene isprekidane špiljama i prošaran crnim sjenama, gotovo blještav na svjetlu koje se prolijevalo s visina iz bistrog, vedrog, modrog neba. Sunèeva je svjetlost blistala iz rijeke koja je tekla uz podnožje stijene, približavajuæi se pa udaljavajuæi, opæenito prateæi obrise stijene, ali ne slijedeæi ih potpuno.Otprilike na sredini polja, koje se širilo po ravnom tlu oko rijeke, stajao je muškarac i gledao prema njoj, muškarac iz Plemena. Okrenuo se i pošao prema stijeni oslanjajuæi se na štap i vukuæi nogu, ali održavajuæi brz korak. Iako nije izrekao ni rijeè niti dao znak, ona je znala da on želi da ona pode za njim. Požurila je prema njemu, a kada su se našli jedno uz drugo, bacio je pogled na nju onim zdravim okom. Bilo je duboko smeðe, puno razumijevanja i snage. Ona je znala da njegov ogrtaè od medvjeðeg krzna pokriva batrljak ruke bez koje je ostao dok je još bio djeèak. Njegova baka, vidarica na glasu, odrezala je beskorisnu paraliziranu ruku kada se na njoj pojavila gangrena nakon što gaje napao i ozlijedio špiljski medvjed. U tom je susretu Kreb izgubio i oko.Dok su se približavali strmoj stijeni, ona primijeti neobiène oblike blizu vrha jedne nadvišene klisure. Duguljasta, prilièno ravna gromada u obliku stupa, tamnija od žuækastog tona vapnenca koji ju je držao, nadnijela se preko ruba kao da se tu zamrzla, upravo kada je poèela padati. Ta se stijena nije Ejli samo èinila da æe svaki èas pasti, od èega se ona osjeæala napeto, nego je znala i daje u njoj nešto važno, nešto što valja zapamtiti, nešto stoje uèinila ili trebala uèiniti - ili što nije smjela uèiniti.

604 605 Sklopila je oèi pokušavajuæi se sjetiti. Vidjela je mrak, debelu, baršunastu, opipljivu tamu, tako potpuno mraènu kako samo špilja duboko u planini može biti.U daljini se pojavilo sitno svjetlucanje i ona je pipajuæi pokušala naæi put kroz uski prolaz prema tom svjetlu. Približivši se, vidjela je Kreba i ostale mog-ure i iznenada osjetila strašan strah. Nije se toga željela sjetiti i brzo je otvorila oèi.

I našla se na obali male rijeke koja je krivudala uz podnožje strme stijene. Pogledala je preko vode i vidjela Kreba kako ide stazicom prema, èudnoj padajuæoj stijeni. Našla se iza njega i sada nije znala kako prijeæi rijeku da bi ga sustigla. Pozvala ga je: "Krebe, oprosti. Nisam te namjerno pratila u onu špilju."On se okrenuo i opet joj mahnuo dajuæi joj znak velike žurbe. "Požuri", poslao joj je znak preko rijeke, koja je postala šira i dublja i napunila se ledom. "Ne èekaj više! Požuri!"Led se širio i odnosio ga dalje. "Èekaj me! Krebe, ne ostavljaj me ovdje!", vikala je.- Ejla! Ejla, probudi se! Opet sanjaš - reèe Džondalar, nježno je tresuæi.Ona otvori oèi i osjeti veliki gubitak i neobièno snažan strah. Iza tamnog obrisa muškarca pokraj sebe vidjela je kožom prekrivene stijenke njihovog prostora i crvenkasti sjaj iz ognjišta. Privila se uz njega. - Moramo požuriti, Džondalare! Moramo odmah odavde - reèe ona.- Otiæi æemo - reèe on. - Èim budemo mogli. Ali sutra je Majèina sveèanost i onda moramo odluèiti što nam treba da bismo mogli prijeæi led.- Led! - reèe ona. - Moramo prijeæi rijeku leda!- Da, znam - reèe on, grleæi je i pokušavajuæi je umiriti. - Ali imamo plan kako æemo to uèiniti s konjima i Vukom. Trebat æe nam hrana i naèin kako da ponesemo vodu za sve nas. Led je tamo potpuno zamrznut.- Kreb je rekao da požurimo. Moramo iæi!- Èim bude moguæe, Ejla, obeæajem ti èim budemo mogli - reèe Džondalar, osjeæajuæi kako ga iznutra pogaða zabrinutost. Morali su poæi i prijeæi preko ledenjaka što prije, ali zar bi mogli poæi prije Majèinih sveèanosti?Iako nije moglo jaèe zagrijati hladni zrak, kasno popodnevno sunce prolijevalo se kroz granje koje je presijecalo blistavu svjet- lost, ali nije mogla zaustaviti zasljepljujuæi zapadni sjaj. Na istoku su zaleðeni planinski vrhovi, koji su reflektirali blještanje sjajne kugle koja je silazila u tamne oblake, bili preplavljeni blagim ružièastim sjajem za koji se èinilo da izbija iz samoga leda. Svjetla æe uskoro nestati, ali Džondalar i Ejla su još uvijek bili izvan špilje, a on je sa svima ostalima promatrao.Ejla je duboko udahnula i zadržala dah, ne želeæi si zamagliti pogled maglicom od daha dok je pažljivo ciljala. Uzela je dva kamena i jedan stavila u džepiæ praæke, koju je zavitlala i usmjerila, puštajuæi jedan kraj. Zatim, poèevši od kraja koji joj je ostao u ruci, brzo proðe kroz praæku da dohvati ispušteni kraj, ubaci kamen u džepiæ, zavitla i ispusti. Uspijevala je izbaciti dva kamena brže nego što je itko mogao zamisliti.- Ooo! Vidi ti ovo! - Ljudi koji su stajali na velikom otvoru špilje i gledali prikaz bacanja koplja i gaðanja praækom takoðer su zadržali dah i sada su odahnuli i izražavali iznenaðenje i èuðenje.- Slomila je obje grude preko cijelog polja.

- Mislio sam da je dobra s kopljima, ali još je bolja s praækom.- Rekla je da treba mnogo vježbe da bi se nauèilo precizno bacati koplje, ali koliko li je vježbe potrebno da bise ovako izbacivalo kamenje? - reèe Larogi. - Mislim da je lakše nauèiti raditi s bacaèem kopalja.Predstava je bila gotova i noæ se poèinjala spuštati. Laduni istupi pred ljude i objavi da je slavlje gotovo spremno. - Jest æemo na središnjem ognjištu, ali najprije æe Lozaduna posvetiti sveèanost Majci na Obrednom ognjištu, a Ejla æe pokazati još nešto. Ono što æe vam pokazati zaèuðujuæe je.Dok su se ljudi poèeli premještati prema špilji, Ejla primijeti da Madenija razgovara s nekim prijateljima i sa zadovoljstvom opazi da se ona smiješi. Mnogi su veæ rekli kako im je drago što se pridružila ostalima, iako je još uvijek bila plaha i povuèena. Ejla je morala primijetiti koliko pomaže kad ljudi pokažu brigu. Za razliku od njezinog iskustva, kada su svi mislili da Braud ima pravo da je siluje kad god poželi, i èudnim su držali njezin otpor i mržnju prema njemu, Madenija je imala potporu ljudi s kojima je živjela. Oni su bili uz nju. Bili su bijesni na one koji su je silovali, razumjeli su kolika je to bila muka i htjeli su ispraviti zlo koje joj je naneseno.Kad su se svi smjestili u prostoru Obrednog ognjišta, Onaj Koji Služi Majku izišao je iz sjene i stao iza upaljene vatre u og-

606 607 njištu, okružene krugom gotovo potpuno jednako okruglog kamena.Uzeo je štapiæ umoèen u smolu, prinio ga vatri dok se nije zapalio, a zatim okrenuo i otišao do kamenog zida špilje.

Njegovo je tijelo sakrivalo pogled, pa Ejla nije mogla vidjeti što radi, ali kad se slabašno svjetlo proširilo oko njega, shvatila je da je upalio nekakvu vatru, vjerojatno svjetiljku. Napravio je nekoliko pokreta i poèeo pjevati onu istu litaniju, ponavljajuæi razlièita imena Majke koju je zazivao i u obredu Madenijinog èišæenja. Zazivao je Majèin duh.Kad se okrenuo i suoèio s okupljenim ljudima, vidjelo se da svjetlo dolazi iz kamene svjetiljke koju je upalio u niši u zidu špilje. Svjetlo je bacalo titrave sjene male dune; sjene su bile veæe nego stvarna figurica, a svjetlo je osvjetljavalo vješto izrezbaren kipiæ žene s velikim majèinskim atributima: velikim dojkama i oblim trbuhom, ne trudnièkim nego dobro potkoženim zalihama sala.- Velika Majko Zemljo, izvorna Roditeljice i Stvoriteljice svega živog, Tvoja djeca su došla da Ti pokažu zahvalnost i zahvaleza Tvoje velike i male Darove i da Ti ukazu èast - zazvao je Loza-duna, a ostali su se pridružili. - Za stijene i kamenje, kosti zemlje koja njihovim duhom hrani tlo, došli smo Ti zahvaliti. Za zemlju koja daje svoj duh da nahrani biljke koje rastu, došli smo Tizahvaliti. Za biljke koje rastu i daju svoj duh da nahrane životinje,došli smo Ti zahvaliti. Za zvijeri koje daju svoj duh da nahranezvijeri, došli smo Ti zahvaliti. I za sve njih koji daju svoj duh danahrane, odjenu i zaštite Tvoju djecu, došli smo Ti zahvaliti.Svi su znali sve te rijeèi. Ejla primijeti da se i Džondalar pridružio, iako je on rijeèi izgovarao na zelandonskom. I sama je ubrzo poèela ponavljati onaj dio sa zahvalom, i iako nije znala ostatak, znala je da su te rijeèi važne i kad ih je jednom èula, znala je da ih nikad neæe zaboraviti.- Za Tvog velikog sjajnog sina koji osvjetljuje dan i Tvog lijepog sjajnog sudruga koji èuva noæ, došli smo Ti zahvaliti. ZaTvoje živorodne vode koje pune rijeke i mora i kiše s neba, došlismo Ti zahvaliti. Za Tvoj Dar Života i Tvoj blagoslov da žene donose novi život kao Ti, došli smo Ti zahvaliti. Za muškarce kojisu stvoreni da pomognu ženi stvoriti novi život i èiji duh uzimašda pomogne ženama da ga stvore, došli smo Ti zahvaliti. I zaTvoj Dar Užitka koji muškarci i žene nalaze jedni u drugima i kojiotvara ženu da može roditi, došli smo Ti zahvaliti. Velika MajkoZemljo, Tvoja djeca okupila su se noæas da Ti zahvale. Duboka je tišina ispunila špilju nakon ovog zajednièkog zazivanja. Zatim zaplaèe neko dijete i to se èinilo potpuno primjereno situaciji.Lozaduna se pomakne korak natrag i izgledalo je kao da se pretopio u sjenke. Zatim ustane Solandija, uzme košaru koja je ležala blizu ognjišta i istrese pepeo i zemlju na vatru u okruglom ložištu, gaseæi obrednu vatru i ostavljajuæiih u gotovo potpunoj tami. Zaèulo se nekoliko iznenaðenih povika i uzdaha od ljudi koji su nestrpljivo èekali što æebiti dalje. Jedino svjetlo dolazilo je od male svjetiljke koja je gorjela u udubini u zidu i koja je izazivala, ples sjena od kojeg se èinilo da je Majèin kipiæ narastao, sve dok nije ispunio gotovo cijeli prostor. Iako vatru nikad prije nisu tako ugasili, Lozaduna to nije uèinio uzalud.Dvoje gostiju i ljudi koji su živjeli pri Obrednom ognjištu veæ su ranije uvježbali postupak i svi su znali što im je èiniti. Kad su se svi utišali, Ejla uðe u zamraèeni prostor i priðe drugom ognjištu. Zakljuèili su da æe se osobine vatrenog kamena najbolje prikazati i postiæi najdramatièniji uèinak ako Ejla zapali novu vatru na hladnom ognjištušto prije nakon što se vatra na Obrednom ognjištu ugasi. U to drugo ognjište veæ je postavljen lako zapaljivi trud, uz njega je postavljeno pripremljeno triješæe i nekoliko veæih komada drveta za loženje. Kad se vatra razgori dodatæe ugljen.Uvježbavajuæi su otkrili kako propuh pomaže da se vatra od iskre razgori, a osobito onaj propuh koji nastane kad se odmakne ulazni zastor Obrednog prostora, gdje je stajao Džondalar. Ejla klekne i, držeæi u jednoj ruci željezni pirit, a u drugoj komad kremena, udari ih, izbijajuæi iskru koja se jasno vidjela u za-tamnjenom prostoru. Opet je kresnula, držeæi ih pod nešto promijenjenim kutom, uslijed èega je nova iskra skoèila na trud.To je bio znak Džondalaru da otvori ulazni preklop. Hladni zrak poteèe unutra, a Ejla, nagnuta nad iskru koja je tinjala u suhoj mahovini, lagano puhne. Mahovina naglo plane, i vatra obuhvati cijeli trud, na što se zaèuje zbor iznenaðenih i uzbuðenih primjedbi. Dodala je triješæe. U zamraèenom zaklonu, vatra je davala crveni sjaj koji je osvijetlio sva lica.Ljudi odmah poènu zamoriti, uzbuðeno i ubrzano, zaèuðeno i to je popustilo napetost koju je Ejla izazvala svojim odgaðanjem. Vatra je potpaljena u nekoliko trenutaka. Ljudima iz Spilje to je izgledalo kao jedan trenutak. Ejla je èula nekoliko primjedbi.- Kako joj je to uspjelo?

- Kako može tako brzo upaliti vatru?

608 609 Iz prve su vatre potpalili novu, na Obrednom ognjištu, a zatim Onaj Koji Služi Majku stane izmeðu dva sjajna plamena i progovori:- Veæina onih koji to nisu vidjeli ne vjeruje da kamenje može gorjeti, osim ako im pokažemo, a goreæe kamenje je dar Velike Majke Zemlje Lozaduncima. Naši su nam gosti takoðer donijeli dar, vatreni kamen - kamen koji rodi iskru iz koje nastaje plamen kad ga se udari komadom kremena. Ejla i Džondalar voljni su nam dati komad takvoga kamena, ne samo za upotrebu, nego i da ga možemo prepoznati ako ga naðemo. Zauzvrat, traže od nas dovoljno hrane i ostalih stvari da im posluži za put preko ledenjaka - reèe Lozaduna.- Ja sam im to veæ obeæao - odgovori Laduni. - Džondalar ima Pravo na buduæi zahtjev od mene i zatražio je to - iako to nije velik zahtjev. Ionako bismo im dali hranu i ostalo. - Iz kruga okupljenih zaèulo se odobravanje.Džondalar je znao da bi im Lozadunci ionako dali hranu, jednako kao što bi Ejla Spilji ionako dala vatreni kamen, ali nije htio da im bude žao što daju dio zaliha hrane koja bi im mogla nedostajati ako proljeæe i novi plodovi zakasne. Želio je da im ostane dojam kako su obavili posao u kojem su dobro prošli, a htio je i još nešto.- Lozaduni smo dali vatreni kamen kojim æe se svi moæi služiti - reèe on - ali u mom zahtjevu ima više nego što se vidi naprvi pogled. Treba nam više od same hrane za nas. Naši su suputnici dva konja i vuk, pa æe nam trebati pomoæ da s njima prijeðemo preko leda. Trebat æe nam hrane za nas i za njih, a, štoje još važnije, trebat æe nam i vode. Kad bismo Ejla i ja bili sami,mogli bismo ponijeti mješinu punu snijega ili leda pod odjeæomuz tijelo i tako otopiti dovoljno vode za nas dvoje i možda zaVuka, ali konji piju mnogo vode. Na taj naèin ne možemo otopitidovoljno vode za njih. Reæi æu vam što nam je uistinu potrebno:moramo naæi naèin da ponesemo ili otopimo dovoljno vode danam svima bude dovoljno za put preko ledenjaka.Zaèuje se žamor glasova koji su iznosili prijedloge, ali ih je Laduni utišao. - Razmislimo o tome i sastanimo se sutra s prijedlozima. Noæas je Sveèanost.Džondalar i Ejla veæ su donijeli dovoljno uzbuðenja i tajni da ožive inaèe mirne zimske mjesece njihove Špilje i pribave im graðu za prièe koje æe prièati na Ljetnim saborima. Sada je tu bio i dar vatrenog kamena i, kao poseban dodatak, izazov rješavanja jedinstvenog problema, zadivljujuæa praktièna i intelektual- na zagonetka koja æe im svima dati priliku da razgibaju mentalne mišiæe. Putnicima æe to osigurati voljnu i živu pomoæ.Madenija je došla do Obrednog ognjišta vidjeti vatreni kamen, a Džondalar nije mogao ne primijetiti da ga ona pažljivo promatra. Nekoliko joj se puta osmjehnuo, na što bi ona odgovorila crvenjenjem u licu i skretanjem pogleda. Prišao joj je dok se skup razilazio i odlazio iz obrednog prostora.- Zdravo, Madenija - reèe on - što misliš o vatrenom kamenu?Osjetio je prema njoj privlaènost koju je èesto osjeæao za stidljive mlade žene koje još nisu prošle Prve obrede i nisuznale što oèekivati i pomalo strahovale, osobito od onih od kojih se oèekivalo da ih uskoro upoznaju s Majèinim darom Užitaka. Uvijek im je s uživanjem pokazivao Njezin dar u Prvim obredima, i za to je imao posebnu sklonost,zbog èega su ga èesto pozivali. Madenijin je strah bio èvrsto utemeljen strah, a ne samo neodreðena zabrinutost kakvu je osjeæala veæina mladih žena i njemu bi bio osobit izazov da joj objasni kako je to radost, a nebol.Džondalar ju je gledao svojim oèaravajuæim modrim oèima i žalio je što ne može ostati dovoljno dugo da sudjeluje u ljetnim sveèanostima Lozadunaca. Iskreno joj je želio pomoæi da nadra-ste svoje strahove i ozbiljno ga je privlaèila, što je iz njega iznijelo svu snagu njegove privlaènosti i njegov èisti muški magnetizam. Privlaèan i osjeæajan muškarac nasmiješio joj se i otišao, a ona je ostala bez daha.Madenija nikad prije nije doživjela takav osjeæaj. Cijelim je biæem osjeæala toplinu, kao da gori, i nešto ju je gonilo da ga dodirne i da osjeti njegov dodir, ali nije znala što uèiniti s takvim osjeæajima. Pokušala se nasmiješiti, a zatim, zbunjena, širom otvori oèi i zine od èuda nad svojom drskošæu. Okrenula se i gotovo otrèala u svoj stambeni prostor. Njezina je majka vidjela njezin odlazak i pošla je za njom. Madenijinu je reakciju Džondalar

poznavao otprije. Nije bilo neobièno da mlade žene tako reagiraju na njega, a to ju je uèinilo samo još dražesnijom.- Džondalare, što to radiš jadnom djetetu?On pogleda ženu koja je to rekla i uzvrati joj osmijehom.- Treba li to uopæe pitati? Sjeæam se kad je taj pogled gotovoshrvao i mene. Ali i tvoj je brat bio privlaèan, znaš?- I ostavio te u blagoslovljenom stanju - reèe Džondalar.- Dobro izgledaš, Filonija. Sretno.

610 611 - Da, Tonolan mi je ostavio dio svoga duha i sretna sam. I ti izgledaš sretno. Gdje si upoznao tu Ejlu?- Duga je to prièa, ali ukratko, spasila mi je život. Za Tonola-na je bilo prekasno.- Èula sam da ga je ubio špiljski lav. Žao mi je.Džondalar sklopi oèi s neizbježnim bolnim boranjem naèelu.- Majko - reèe jedna djevojèica. Bila je to Tonolija, koja je zaruku držala Solandijinu najstariju kæer. - Mogu li veèerati na Sa-lijinom ognjištu i igrati se s vukom? Znaš, on voli djecu.Filonija pogleda Džondalara zabrinuto se mršteæi.- Vuk joj neæe uèiniti ništa nažao. On uistinu voli djecu. Pitaj Solandiju. Ona ga pušta da zabavlja njezino dojenèe - reèe Džondalar. - Vuk je odrastao s djecom i Ejla ga je obuèila. U pravu si, ona je posebna žena, osobito saživotinjama.- Onda mislim da æe to biti u redu, Tonolija. Mislim da ovaj èovjek ne bi dopustio ništa što bi ti moglo biti opasno. On je brat èovjeka po kojemu si dobila ime.Èulo se buèno komešanje. Pogledali su što se dogaða, a djevojèice su zajedno istrèale.- Kad æe netko napokon nešto uèiniti s tim... s tim Karoli-jem? Koliko dugo mora majka èekati? - prigovarala je VerdegijaLaduniju. - Možda bismo morali sazvati Vijeæe majki ako to veæmuškarci ne znaju riješiti. Sigurna sam da æe one razumjeti osjeæaje u majèinu srcu i dovoljno brzo prosuditi.Lozaduna se pridružio Laduniju da mu pomogne. Sazivanje Vijeæa majki obièno je bilo posljednji korak. Moglo je imati ozbiljnih posljedica i sazivalo bi se samo kad se ni na koji drugi naèin ne bi našlo rješenje. - Verdegija, nemojmo prenagljivati. Glasnik kojeg smo poslali da porazgovara s Tomazijem, trebao bi se svaki èas vratiti. Sigurno možeš još malo prièekati. A Madeniji je mnogo bolje. Ne misliš li tako?- Nisam baš sigurna. Otrèala je na naše ognjište i nije mi htjela reæi što nije u redu. Kaže da to nije ništa i kaže da ne brinem,ali što ja mogu? - reèe Verdegija.-Ja bih joj mogla reæi što se dogaða - reèe Filonija poluglasno - ali nisam sigurna da bi Verdegija razumjela. Meðutim, ona je u pravu. Nešto se mora uèiniti s tim Karolijem. Sve Špilje govore o njemu.- Što se može uèiniti? - upita Ejla pridruživši im se.- Ne znam - reèe Filonija osmjehujuæi joj se. Ejla je došla vidjeti njezino manje dijete i oèigledno je uživala držeæi ga. - Ali612 mislim da je Ladunijev plan dobar. On misli da bi sve Spilje trebale suraðivati u potrazi i dovoðenju tih mladiæa kuæi. On bi htio da se èlanovi te bande odvoje jedan od drugog i oslobode Karo-lijevog utjecaja.- Zvuèi kao doista dobra ideja - reèe Džondalar.- Problem je u Karolijevoj Špilji i pitanje je hoæe li Tomazi, koji je u rodu s Karolijevom majkom, biti voljansuraðivati - reèe Filonija. - To æemo znati kad se glasnik vrati, ali mogu razumjeti Verdegijine osjeæaje. Kad bi se takvo što dogodilo Tonoliji... - ne mogavši nastaviti stresla je glavu.- Mislim da veæina ljudi razumije kako se osjeæaju Madenija i njezina mati - reèe Džondalar. - Ljudi su uglavnom dobri, ali jedan koji je zao, može izazvati veliku muku za sve.Ejla se sjetila Ataroe i pomislila istu stvar.- Netko dolazi! Netko dolazi!

Larogi i nekoliko njegovih prijatelja utrèaše u špilju vièuæi tu vijest, pa se Ejla zaèudi što su uopæe radili vani u mraku i na hladnoæi. Malo za njima ušao je èovjek srednjih godina.- Rendoli! Nisi mogao doæi u bolje vrijeme - reèe Laduni s vidljivim olakšanjem. - Daj mi svoju prtljagu i popij nešto toplo. Vratio si se baš na vrijeme za Majèinu sveèanost.- To je glasnik kojega je Laduni poslao Tomaziju - reèe Filonija, iznenaðena što ga vidi.- Dakle, što je rekao? - odmah upita Verdegija.- Verdegija - reèe Lozaduna - pusti èovjeka da se odmori i odahne. Tek se vratio!- Dobro je - reèe Rendoli skidajuæi svoje naprtnjaèe i prihvaæajuæi od Solandrie zdjelicu toplog èaja. - Karolijeva je banda napala Špilju koja živi blizu pustoši gdje su se sakrivali. Ukrali su hranu i oružje i gotovo ubili ženu koja ih je pokušala sprijeèiti. Teško je ranjena i možda se neæe izvuæi. Sve su Špilje bijesne. Kad su èuli što sedogodilo Madeniji, to je prelilo èašu. Usprkos svom srodstvu s Karolijevom majkom, Tomazi se sprema udružiti s ostalim Špiljama da poðu na njih i napokon to prekinu. Tomazi je zatražio sastanak sa što više Špilja - zato sam se tako dugo zadržao. Èekao sam taj sastanak. Veæina obližnjih Špilja poslala je po nekoliko ljudi. Ja sam morao u naše ime donijeti nekeodluke.- Siguran sam da si dobro uèinio - reèe Laduni. - Drago mi je što si bio tamo. Što misle o mom jprijedlogu?- Veæ su ga prihvatili. Svaka æe Špilja poslati izviðaèe koji æe tragati za njima. Neki su veæ pošli. Kad pronaðu Karolijevu ban-613 du, veæina lovaca iz svake Špilje poæi æe na njih i dovesti ih natrag. Nitko se s njima ne želi više natezati. Tomazi ih želi uloviti prije Ljetnog sabora. - Èovjek pogleda Verdegiju. - A htjeli bi da ti budeš tamo i da izneseš optužbu i zahtjeve.Verdegija se gotovo potpuno umirila, ali još nije bila zadovoljna zbog Madenijina odbijanja da sudjeluje u obredu koji æe je službeno uèiniti ženom koja bi, uz nešto sreæe, mogla roditi djecu, njezine potencijalne unuke.- Rado æu iznijeti optužbu i zahtjeve - reèe Verdegija - a ako ona ne bude htjela doæi na Prve obrede, možeš biti siguran da to neæu zaboraviti.- Nadam se da æe se do iduæeg ljeta predomisliti. Poslije obreda èišæenja vidim napredak. Veæ se više družis ljudima. Mislim da je Ejla pomogla - reèe Lozaduna.Kada je Rendoli otišao k svom ognjištu, Lozaduna uhvati Džondalarov pogled i glavom mu da znak. Visoki èovjek se isprièa i poðe za Lozadunom prema Obrednom ognjištu. Ejla bi rado pošla za njima, ali po njihovom ponašanju zakljuèi da bi oni radije bili sami.- Voljela bih znati što namjeravaju - reèe Ejla.Mogao bi biti kakav osobni obred - reèe Filonija, od èega je Ejlina radoznalost samo narasla.-Jesi li ponio nešto što si sam izradio? - upita Lozaduna.- Napravio sam sjeèivo. Nisam imao vremena napraviti i držak, ali dobro je koliko sam mogao postiæi - reèe Džondalar iizvadi mali zamotuljak iz svoje tunike. Otvorio je kožni omot iotkrio mali kameni šiljak s nezatupljenim dijelom dovoljno oštrim da se njima moglo i brijati. Jedan-je kraj bio obraðen u oštaršiljak, a drugi je imao vrh na koji se moglo prièvrstiti držak.Lozaduna pažljivo pregleda predmet. - Ovo je izvrstan rad - reèe on. - Gotovo sam siguran da æe ga prihvatiti.Džondalar uzdahne od olakšanja. Nije ni znao koliko ga je to zabrinjavalo.- A nešto njezino?- To je veæ bilo teže. Putujemo samo s najnužnijim stvarima, a ona zna gdje drži sve svoje stvari. Ima nekoliko stvari koje je odvojeno složila, uglavnom darove od raznih ljudi, i to nisam htio dirati. A onda sam se sjetio da nije važno koliko je to veliko ili malo, samo da je vrlo osobno - reèe Džondalar i izvadi sitan predmet koji je takoðer bio u omotu do kože, a zatim nastavi objašnjavati. - Ona nosi jednu amajliju, malu ukrašenu vreæicu614 s predmetima iz svoga djetinjstva. To joj je jako važno i skida to samo kad se kupa, a i tada ne uvijek. Ostavila ju je kad je išla u svete vruæe izvore i ja sam odrezao jedno od zrnaca kojima jeukrašena.Lozaduna se nasmiješi. - Dobro. To æe biti savršeno! Vrlo pametno. Vidio sam taj amulet; on joj je važna osobna stvar. Omotaj te stvari zajedno i daj mi omot.Džondalar to uèini, ali Lozaduna primijeti upitni pogled koji mu je uputio predajuæi mu te stvari.- Ne mogu ti reæi gdje æu to staviti, ali Ona æe znati. A sada timoram objasniti neke stvari i moram ti postaviti nekoliko pitanja

- reèe Lozaduna.Džondalar kimnu. - Pokušat æu odgovoriti.- Želiš da se tvom ognjištu rodi dijete i da ga rodi Ejla, zarne?-Da.-1 svjestan si da dijete roðeno na tvom ognjištu ne mora bitidijete tvoga duha? -Da- Što misliš o tome? Je li ti važno èiji æe to bitiduh?- Volio bih da bude od moga duha, ali... možda moj duh nijepogodan. Možda nije dovoljno jak ili ga Majka ne može uzeti, iline želi. Nitko nikad nije siguran od èijega je duha, ali ako Ejlarodi dijete mome ognjištu, i to æe biti dobro. Mislim da bih se ija osjeæao kao majka - reèe Džondalar, a bilo je vidljivo da takoi misli.Lozaduna kimnu. - Dobro. Noæas èastimo Majku, dakle vrlo je pogodno vrijeme. Znaš da najèešæe budu blagoslovljene one žene koje najviše èaste Majku. Ejla je lijepa žena i neæe joj biti teško naæi muškarca s kojim æe dijeliti Užitke.Vidjevši da se visoki èovjek namrštio, Onaj koji služi Majku shvati da je Džondalar jedan od onih kojima je teško gledati kako žena koju su izabrali bira i nekog drugog, èak i ako je to samo za obred. - Moraš je poticati, Džondalare. To je poèast Majci i jako je važno ako iskreno želiš da Ejla rodi dijete tvome ognjištu. Veæ sam vidio da to djeluje. Mnoge su žene zatrudnjele gotovo odmah. Majka bi mogla biti tako zadovoljna tobom da bi mogla upotrijebiti i tvoj duh, osobito ako je dobro èastiš.Džondalar sklopi oèi i potvrdi glavom, ali Lozaduna opazi da je stisnuo èeljusti i zaškripao zubima. Njemu to neæe biti lako.- Nikad nije sudjelovala u sveèanosti u èast Majci. Što ako.,615 ne bude htjela nikoga drugog? - upita Džondalar. - Moram li je onda odbiti?- Moraš je poticati da dijeli Dar s ostalima, ali izbor je, naravno, njezin. Ako je moguæe, na Njezinoj sveèanosti ne smiješ odbiti nijednu ženu, a nikako onu koju si izabrao da ti bude družica. Ne bih se previše brinuo, Džondalare. Veæina žena unese se u to i nije im teško uživati na Majèinim sveèanostima - reèe Lozaduna. -Ali èudno je da Ejla nije odgajana da spozna Majku. Nisam znao da ima ljudi koji je ne priznaju.- Ljudi koji su je odgajali bili su... neobièni na razne naèine - reèe Džondalar.- To lako vjerujem - reèe Lozaduna. - Poðimo sada moliti Majku.Moliti Majku. Moliti Majku. Ta se sintagma vraæala kroz Džon-dalarovu glavu dok su hodali prema stražnjem dijelu obrednoga prostora. Sjetio se kako su mu rekli da je Majèin miljenik, i to toliko da ga nijedna žena ne može odbiti, pa ni sama Ðoni; toliko Njezin miljenik da æe mu, ako je išta zamoli, ona ispuniti molbu. Upozoravali su gai da pazi na taj dar, jer bi mogao i dobiti što zatraži. U tom se trenutku gorljivo nadao da je tako.Stali su kod udubljenja gdje je još uvijek gorjela svjetiljka.- Uzmu dunu i drži je u rukama - uputi ga Onaj Koji SlužiMajku.Džondalar posegne u nišu i nježno uze Majèin kip. Bilo je to jedno od najljepših rezbarskih djela koje je ikada vidio. Tijelo je bilo savršeno oblikovano. Figura u njegovoj ruci izgledala je kao da ju je kipar radio prema živom modelu skladne krupnije žene. Živeæi u zajednièkim nastambama vidio je dovoljno golih žena da je mogao prepoznati kako izgledaju. Ruke, položene na krupne grudi, bile su samo naznaèene, ali su prsti ipak bili jasno prikazani, kao i narukvice na podlakticama. Noge su se spajale u klin koji se zabijao u zemlju.Najzaèudnija je bila glava. Veæina donija koje je viðao imala je tek nekakav èvor, kvrgu na mjestu gdje je glava, ponekad je i lice bilo uokvireno kosom, ali bez oblièja. Ova je imala jasno prikazanu kosu u nizovima malih gustih kovrèa koje su išle u krug oko glave i preko lica. Osim razlike u zaobljenosti, nije bilo nikakve razlike izmeðu prednjeg i stražnjeg dijela glave.Pogledavši izbliza, iznenaðeno je primijetio da je cijeli kipiæ bio isklesan od vapnenca. Bjelokost, kost ili drvo bilo bi znatno lakše obraditi, a ova je figura bila izraðena s tako jasnim pojedinostima i tako lijepo obraðena, da je bilo teško povjerovati da ju je netko napravio od kamena. Mnogo se kremenog alata moralo istupiti da bi se ovo napravilo, pomisli on.Džondalar shvati da Onaj Koji Služi Majku veæ pjeva. Toliko se udubio u prouèavanje kipa da to najprije nije primijetio, ali je veæ nauèio dovoljno lozadunskoga da je, poslušavši malo pozornije, prepoznao neka od Majèinih

imena i shvatio da je Lozaduna veæ poèeo obred. Èekao je, nadajuæi se da ga uživanje u stvarnoj ljepoti skulpture nije skrenulo s duhovne biti obreda. Iako je Ðoni bila simbol Majke i, tako se vjerovalo, oslonac za jedan od njezinih mnogih duhovnih oblika, znao je da kip nije sama Velika Majka Zemlja.- A sada, razmisli jasno i svojim rijeèima i od srca zamoli Majku ono što želiš - reèe Lozaduna. - Držanje kipa pomoæi æe ti dasažmeš svoje misli i osjeæaje u molbu. Ne oklijevaj, reci sve što tipadne na pamet. Zapamti, to što tražiš ugodno je Velikoj MajciSvega Živog.Džondalar sklopi oèi nastojeæi duboko razmisliti i udubiti se. - O Ðoni, Velika Majko Zemljo - progovori on - U životu mi se dogaðalo da pomislim... da sam uèinio nešto što Te oneraspoložilo. Nisam te htio ljutiti, ali... dogaða se to. Dogaðalo se da pomislim kako nikad neæu naæi ženu koju bih mogao istinski voljeti i pitao sam se je li to zato jer si se naljutila zbog... tih stvari.Lozaduna pomisli kako su se u životu tog èovjeka morale dogoditi neke vrlo ružne stvari. On je tako dobar èovjek i èini se tako siguran u sebe; teško je povjerovati da ga muèi toliko kajanja i brige.- Putujuæi i dalje od kraja Tvoje rijeke i izgubivši... bratakojega sam volio više nego ikoga, napokon sam shvatio što toznaèi zaljubiti se. Zahvalan sam što imam Ejlu. Kad u mom životune bi bilo nikoga drugog, ni obitelji, ni prijatelja, bio bih zadovoljan samo dok je Ejla uz mene. Ali, ako Ti je po volji, VelikaMajko, volio bih... želio bih... još nešto. Dijete koje æe roditi Ejlamome ognjištu i, ako je moguæe, od moga duha, ili mojih sokova,kako Ejla vjeruje. Ako moj duh nije dovoljno... neka onda Ejla rodi dijete koje želi i neka ga rodi na mom ognjištu da u srcu budemoje.Džondalar poèe spuštati kip natrag, ali još nije potpuno završio. Zaustavio se i objema rukama uhvatio figuru - I jošnešto. Ako Ejla ponese dijete moga duha, rado bih znao da je to dijete moga duha.Zanimljiva molba, pomisli Lozaduna. Veæina bi muškaraca voljela znati, ali im to nije toliko važno. Zašto li je to njemu tako

616 617 važno? I što on to misli s tim djetetom njegova soka... kako Ejla vjeruje? Lozaduna bi je mogao pitati, ali ovo je osobni obred i ne smije joj reæi što se ovdje govorilo. Možda bi o tome mogli po-razgovoriti s filozofskoga motrišta.Ejla je gledala kako dvojica muškaraca odlaze s Obrednog ognjišta. Bila je sigurna da su obavili što su namjeravali,ali niži je èovjek imao upitan izraz lica i ramena nije držao potpuno opušteno, a visoki je bio napet i izgledao je prilièno nezadovoljno, ali odluèno. To èudno držanje uèinilo ju je još radoznalijom.- Nadam se da æe se predomisliti - reèe Lozaduna, dok su se približavali. - Mislim da æe joj Prvi obredi biti najbolji naèin da prevlada taj strašni doživljaj. Morat æemo jako oprezno birati muškarca za to. Šteta što ti ne možeš ostati. Èini se da se zainteresirala za tebe. Mislim da je dobro što se zagrijava za muškarca.- Rado bih pomogao, ali jednostavno ne možemo ostati. Moramo otiæi što prije, sutra ili preksutra, bude li moguæe.- Naravno, u pravu si. Vrijeme bi se svaki èas moglo promijeniti. Budi oprezan ako koje od vas postane razdražljivo - reèe Lozaduna.- Velika Zlovolja - reèe Džondalar.- Što je to Zlovolja? - upita Ejla.- Pojavljuje se s fenom, proljetnim vjetrom koji otapa snijeg - reèe Lozaduna. - Vjetar dolazi s jugozapada, topao je i suh i tako jak da èupa drveæe. Otapa snijeg tako brzo da veliki nanosi snijega nestanu u jedan dan, a ako se pojavi dok ste na ledenjaku moglo bi se dogoditi da ne možete dalje. Led bi vam se mogao otopiti pod nogama i baciti vas u raspuklinu, ili vam se na putu može naæi rijeka, ili se pred vama otvori raspuklina. Dolazi tako brzo dazli duhovi koji vole hladnoæu ne uspiju na vrijeme otiæi. Mete ih, izvlaèi iz zaklonjenih prostora, gura ih naprijed. Zato zli duhovi dolaze na vjetrovima koji dolaze prije vjetra koji otapa snijeg i to obièno neposredno prije njega. Oni donose Zlovolju. Ako znaš što oèekivati i ako ih znaš odbiti, oni te mogu upozoriti, ali oni su podli i nije uvijeklako iskoristiti ih u svoju korist.- A kako znaš da su došli zli duhovi? - upita Ejla.

- Kako sam rekao, pazi ako se osjetiš razdražljivo. Od njih možeš osjetiti muèninu, a tko je bolestan, može mu biti gore, ali najèešæe osjetiš samo želju za svaðom i sukobom. Neki ljudi podivljaju, ali svi znaju da je to izazvano Zlovoljom i ne okrivljuje ih se zbog toga - osim ako uèine neku veliku štetu ili nekoga ozlijede, ali i tada im se dio oprašta. Kad sve proðe, ljudima je drago što je prošao otapaè snijega, jer on donosi novi rast i novi život. Ali nitko se ne veseli Zlovolji.- Doðite jesti! - Bila je to Solandija èiji dolazak nisu primijetili. - Neki se veæ vraæaju po druge obroke. Ako ne požurite neæe vam ništa ostati.Otišli su do središnjeg ognjišta gdje je gorjela velika vatra, razgorena propuhom koji je dolazio od ulaza. Iako nisu nosili potpunu odjeæu kao kad su izvan špilje, ljudi su u nezaklonjenim dijelovima špilje kamo je dolazio propuh i hladnoæa, nosili toplu odjeæu. Peèeni kozorogov but iznutra je još bio krvav, iako ga je vruæina još uvijek kuhala i iznutra. Svima je dobro došlo svježe meso. Bilo je i krepke mesne juhe od sušenog mesa, mamutove masti, nešto sušenog korijenja i planinskih borovnica, ostataka njihovih zaliha povræa i voæa. Svi su jedva èekali svježe proljetno zelenilo.Ali hladna je zima još trajala, a koliko god èeznuo za proljeæem, Džondalar je još više želio da zima potraje još malo, dok ne prijeðu preko ledenjaka koji se isprijeèio pred njima.

618 619 1 38Jtoslije veèere Lozaduna je najavio da æe se nešto dijeliti kod Obrednoga ognjišta. Ejla i Džondalar nisu razumjeli rijeè, ali ubrzo shvatiše da je to piæe i da se pije toplo. Okus je bio ugodan i nekako poznat. Ejla pomisli da bi to mogli biti neki malo fermentirani voæni sokovi zaèinjeni travama. Iznenadila se kad joj je Solandija rekla da je glavni sastojak sok od brezovine i da je voæni sok samo dio recepta.Okus se pokazao varljivim. Piæe je bilo jaèe nego što se Ejli u prvi mah èinilo, a kad je upitala, Solandija joj je odgovorila da drugo bilje velikim dijelom pridonosi snazi piæa. Ejla shvati da je poznati okus velikim dijelom došao od pelina, vrlo snažne biljke, koja može biti i štetna ako je se uzme previše ili ako se uzima preèesto. Taj je okus bilo teško prepoznati zbog ugodnog, ali jako aromatiènog okusa lazarkinje i drugog aromatiènog bilja. I dalje ju je zanimalo što je unutra, što ju je navelo da piæe i dalje kuša i ozbiljnije analizira.Pitala je Solandiju o toj snažnoj biljci i spomenula moguæe opasnosti. Ona joj objasni da tu biljku, koju je nazvala apsintom, rijetko rabe, osim u tom piæu koje se radi posebno za Majèine sveèanosti. Zbog obredne naravi piæa, Solandija je obièno izbjegavala otkrivati njegove sastojke, ali Ejlina su pitanja bila tako jasna i informirana, da nije mogla nego odgovoriti. Ejla je otkrila da to piæe uopæe nije onakvo kakvim se èinilo. Ono za što je mislila da je jednostavno blago piæe ugodna okusa, u stvari je bilo moæna složena mješavina napravljena zato da potakne opuštanje, neposrednost i toplo druženje, osobito poželjno na Sveèanosti u èast Majke.Dok su se ljudi poèinjali okupljati oko Obrednog ognjišta, Ejla je najprije opazila da joj se svijest izoštrila nakon kusanja piæa, ali to je uskoro popustilo i zamijenilo se ugodnim, toplim i mlitavim osjeæajem uz koji je zaboravila svoje analiziranje. Vidjela je da Džondalar i još nekoliko drugih razgovaraju s Madenijom i, naglo napustivši Solandiju, krenula je prema njima. Svi muškarci tamo vidjeli su da ona dolazi i sviðalo im se što su vidjeli. Prilazeæi toj skupini, ona se osmjehivala, a Džondalar je osjetio snažnu ljubav kakvu je njezin osmijeh svaki put pobuðivao. Neæe mu biti lako slijediti Lozadunine upute i poticati je da u Majèinoj sveèanosti potpuno sudjeluje, èak ni nakon opuštajuæeg piæa koje mu je dao Onaj Koji Služi Majku. Duboko je udahnuo, a zatim ispio ostatak tekuæine iz svoje zdjelice.Filonija i osobito njezin muškarac, Daraldi, s kojim se Ejla veæ prije upoznala, najtoplije su je pozdravili.- Tvoja je zdjelica prazna - reèe on, zahvaæajuæi tekuæinu iz drvene zdjele i nalijevajuæi u Ejlinu zdjelicu.- Možeš i meni natoèiti još malo - reèe Džondalar malo preglasno. Lozaduna primijeti njegovu ponešto usiljenu srdaènost, ali mu se nije èinilo da æe to i drugima upasti u oèi. Ipak, nekome je upalo u oèi. Ejla je bacila pogled na njega, vidjela kako mu se vilica pokreæe i shvatila da ga nešto muèi. Primijetila je i Lozadu-nino promatranje. Meðu njima se nešto dogaða, shvati ona, ali piæe je veæ poèelo djelovati na nju i ona tu misao odloži nekamo u pozadinu, meðu stvari o kojima æe misliti kasnije. Iznenada, bubnjanje ispuni zatvoreni prostor.

- Ples poèinje! - reèe Filonija. - Džondalare, doði, pokazat æu ti korake. - Uhvatila ga je za ruku i povela prema sredini tog prostora.- Poði i ti, Madenija - pozove Lozaduna.- Da - reèe Džondalar. - Doði i ti. Znaš li korake? - Nasmiješio joj se i Ejli se uèini da se poèeo opuštati.Cijeloga dana Džondalar je razgovarao i družio se s Madenijom, i ona je, iako još povuèena i sputana u razgovoru, bila stalno svjesna blizine visokog muškarca. Kad god bi na sebi osjetila pogled njegovih oèiju, osjetila bi kako joj srce jaèe udara. Kad ju je uzeo ruku i poveo je prema prostoru za ples, osjetila je trnce i drhtanje i vruæinu, i ne bi se mogla oduprijeti ni kad bi htjela.Filonija se na trenutak namrštila, ali se onda osmjehnula djevojèici. - Možemo ga zajedno nauèiti korake - reèe ona,vodeæi ih prema plesnom prostoru.- Mogu li ti pokazati... - poèeo je Daraldi govoriti Ejli, istodobno kada je Laduni rekao - Bilo bi mi drago... - Nasmiješili suse i pokušali jedan drugome prepustiti rijeè.Ejla ih je obojicu obuhvatila svojim osmijehom. - Možda biste mi mogli obojica pokazati - reèe ona.Daraldi potvrdno kimnu glavom, a Laduni se veselo nasmiješi. Uzeli su je za ruke i poveli prema mjestu gdje su se plesaèi okupljali. Dok su se namještali u krug, gostima su pokazali osnovne korake. Kada se zaèula frula, svi su se uhvatili za ruke. Ejlu je zvuk iznenadio. Frulu nije èula još otkad je Manen svirao na

620 621 k. Ljetnom saboru Mamutonaca. Zar je doista manje od godine što su otišli sa sabora? Veæ se èinilo tako davno, a ona ih više nikad neæe vidjeti.Treptanjem je otjerala suze, ali ples je poèinjao i više nije imala vremena zadržavati se na bolnim sjeæanjima.Na poèetku je ritam bilo lako slijediti, ali postajao je sve brži i složeniji. Ejla je svakako bila u središtu pažnje. Svi su muškarci pomislili kako je neodoljiva. Rojili su se oko nje, borili za njezin pogled, nabacujuæi prikrivene aluzije,pa i otvorene pozive, slabo prikrivene kao šale. Džondalar je diskretno oèijukao s Made-nijom, a nešto otvorenije s Filonijom, ali je bio svjestan svakog od muškaraca koji su kružili oko Ejle.Ples je postajao sve složeniji, bilo je sve zamršenijih koraka i zamjena mjesta, a Ejla je plesala sa svima. Smijala se njihovim šalama i lascivnim dosjetkama kad bi se netko odvojio da napuni zdjelicu ili kad bi se parovi povukli u zaklonjene kutove. Laduni je uskoèio u sredinu kruga i izveo energiènu solo toèku. Pri kraju mu se pridružila njegova družica.Ejla je ožednjela i nekoliko ih je pošlo s njom po još jedno piæe. Pokraj nje se našao Daraldi.- Htjela bih i ja - reèe Madenija.- Žalim - reèe Lozaduna rukom zaklanjajuæi njezinu zdjelicu. - Ti, draga moja, još nisi imala svoj Obred Prvih Užitaka. Morat æeš se zadovoljiti èajem. - Madenija se namršti i poène prigovarati, ali ipak ode po zdjelicu bezazlenog piæa koje je pila.Lozaduna joj nije htio dati nijednu povlasticu kakve pripadaju odraslim ženama dok ne proðe kroz obred koji je uvodi u svijet odraslih žena, i radio je što god je mogao da je potakne da pristane na taj važni obred. Istodobno, svima je objavio da je djevojka, usprkos svom užasnom doživljaju, proèišæena i vraæena u prethodno stanje i da se s njom treba ponašati s jednakom pažnjom i brigom i jednako suzdržljivo kao i sa svim ostalim djevojkama koje æe postati žene. Držao je da je to jedini naèin da se ona ikad potpuno oporavi od neshvatljivog napada i višestrukog silovanja koje je pretrpjela.Ejla i Daraldi pili su posljednji i kad su svi veæ odlutali na jednu ili drugu stranu, oni su ostali sami. On je pogleda.- Ejla, ti si tako lijepa žena - reèe on.Dok je rasla, uvijek je bila visoka i ružna i koliko god joj je puta Džondalar rekao da je lijepa, uvijek je pomislila daje to samo zato što je voli. Nije mislila o sebi kao lijepoj i njegove su je rijeèi iznenadile. - Ne - reèe ona, smijuæi se - nisam lijepa!Njezine rijeèi zbunile su ga. Nije to oèekivao.-Ali... ali jesi - reèe on. Daraldi ju je pokušavao zainteresirati cijele veèeri, ali iako je s njim razgovarala prijateljskii toplo i oèigledno uživala u plesu, plešuæi s priroðenom osjetilnošæu koja ga je ohrabrivala, nije mu uspijevalo

izazvati iskru koja bi ga povela dalje. Znao je da nije neprivlaèan, a ovo je bila Majèina sveèanost, ali nekako nije uspijevao pokazati joj svoju želju. Napokon se odluèio na izravniji pristup.- Ejla - reèe on, obgrlivši je oko struka. Osjetio je kako se natrenutak stisnula, ali je nastavio približujuæi joj se i šapuæi joj uuho. - Ti jesi prelijepa žena - prošaptao je.Okrenula se prema njemu, ali umjesto da mu se privije, povukla se. On joj je i drugu ruku stavio oko struka, da mu bude bliže, a ona se odmaknula i stavila ruke na njegova ramena gledajuæi ga u lice.Ejla zapravo nije bila potpuno svjesna znaèenja Majèine sveèanosti. Mislila je da je to samo toplo, prijateljsko druženje, iako su razgovarali o "poèasti" Majci, a ona znala što to obièno znaèi. Primijetivši kako se parovi, a ponekad i po troje ili više njih povlaèe u mraènije prostore iza kožnih pregrada, poèela je shvaæati, ali tek kad je pogledala Daraldija i vidjela njegovu želju, napokon je shvatila što on od nje oèekuje.Privukao ju je k sebi i prignuo se da je poljubi. Ejla je za njega osjetila toplinu i odgovorila mu s nešto osjeæaja. Njegove ruke naðoše njezine grudi i pokušao je posegnuti pod njezinu tuniku. Bio je privlaèan, a osjeæaj nije bio neugodan, a ona je bila opuštena i raspoložena, ali joj je trebalo vremena da o tom razmisli. Bilo je teško oduprijeti se, ali misli joj nisu bile jasne. Zaèula je ritmiène zvukove.- Vratimo se plesaèima - reèe ona.- Zašto? Ionako nema više mnogo plesaèa.- Želim izvesti mamutonski ples - reèe ona. On pristane. Ona je reagirala, pa je mogao prièekati još malo.Stigavši do središnjeg prostora, Ejla vidje da je Džondalar još uvijek tamo. Plesao je s Madenijom, držao obje njezine ruke i pokazivao joj korake koje je nauèio od Šaramudonaca. Filonija, Lozaduna, Solandija i još nekoliko drugih okolo pljeskali su rukama; frulaš i onaj koji je udarao ritam bili su si veæ našli drugo društvo.Ejla i Daraldi prišli su im plješæuæi rukama. Ona je uhvatila Džondalarov pogled i poèela, umjesto rukama, pljeskati po bedri-

622 623 ma, na mamutonski naèin. Madenija je zastala da pogleda, a zatim se povukla kad se Džondalar pridružio Ejli u složenom ritmu pljeskanja po bedrima. Poèeli su se gibati zajedno, pa razdvajati i kružiti jedno oko drugog, gledajuæi se preko ramena. Našavši se licem u lice, uhvatili su se za ruke. Od trenutka kada je uhvatila njegov pogled, Ejla više nije vidjela nikog osim Džondalara. Opæa toplina i prisnost koje je osjetila za Daraldija, izgubile su se u njezinom snažnom odgovoru na želju, potrebu i ljubav u modrim, modrim oèima koje su tog trenutka gledale u nju.Sile meðu njima vidjeli su svi. Lozaduna ih je neko vrijeme promatrao, a zatim neprimjetno kimnuo. Bilo je jasno da Majka pokazuje što želi. Daraldi slegne ramenima i nasmiješi se Filoniji. Madenijine se oèi širom otvore. Znala je da je to što vidi nešto rijetko i lijepo.Prestavši plesati, Ejla i Džondalar naðoše se u zagrljaju zaboravljajuæi sve oko sebe. Solandija poène pljeskati i uskoro se i svi koji su ostali tamo pridruže u pljesku. Taj je zvuk napokon dopro i do njih. Razdvojili su se dolazeæi pomalo k sebi.- Mislim da je ostalo još malo piæa - reèe Solandija. - Da ga dovršimo?- Ta ti je dobra! - reèe Džondalar, držeæi Ejlu još uvijek u zagrljaju. Nije se sada kanio rastajali od nje.Daraldi uhvati veliku drvenu zdjelu, nalije ostatak piæa i pogleda Filoniju. Ja sam uistinu vrlo sretan, pomisli. Ona je lijepa i na ognjište mi je donijela dvoje djece. A to što je ovo Majèina sveèanost ne znaèi da Majku moram poèastiti nekom drugom.Džondalar ispije svoj napitak u jednom gutljaju, odloži zdjelicu, a zatim naglo podigne Ejlu i ponese je na njihov ležaj. Ona je bila èudno omamljena, puna radosti i osjeæala se kao da je izmakla nekoj neugodnoj neizbježnoj sudbini, ali ta je njezina radost bila ništa u usporedbi s Džondalarovom. Promatrao ju je cijele veèeri, vidio kako muškarci pokazuju želju za njom, pokušavao joj dati priliku, kako mu je Lozaduna savjetovao, i bio je siguran da æe ona na kraju izabrati nekog drugog.I sam je više puta mogao otiæi s nekom drugom, ali nije htio dok ne vidi da je ona otišla. Ostao je s Madenijom, znajuæi da ona još ne može ni s kim. Uživao je pružajuæi joj sitne pažnje i videæi je kako se opušta s njim, divio se poèecima žene koja æe od nje nastati. Iako ne bi zamjerio Filoniji da je otišla s nekim drugim, a imala je mnogo ponuda, bilo mu je drago što je ostala u blizini. Ne bi podnio da mora ostati sam da je Ejla izabrala nekog drugog. Razgovarali su o mnogim stvarima, o Tonolanu i

putovanjima s njim, o njezinoj djeci, osobito o Tonoliji, i o tome kako je Daraldiju stalo do nje, ali Džondalar nije mogao dugo razgovarati o Ejli.Napokon, kad je Ejla došla k njemu, nije to mogao povjerovati. Pažljivo ju je spustio na ležaj, pogledao i vidio ljubav u njezinim oèima i osjetio bolno stezanje u grlu dok je zadržavao suze. Uèinio je sve što mu je Lozaduna rekao, dao joj je svaku priliku, pokušao ju je èak potaknuti, ali ona je došla njemu. Pitao se je li to Majèin znak koji mu govori da æe, ostane li Ejla trudna, dijete biti od njegovog duha.Pomaknuo je pokretne paravane, a kad se poèela dizati i skidati odjeæu, on ju je nježno gurnuo natrag. - Ovo je moja noæ - reèe on. - Hoæu sve uèiniti.Ona je legla natrag i blago se osmjehnuvši kimnula, uzbuðeno oèekujuæi što æe biti dalje. On je otišao za paravane,donio upaljeni štapiæ, upalio malu svjetiljku i postavio je u udubinu. Nije davala mnogo svjetla, tek toliko da se jedva vidjelo. Poèeo ju je svlaèiti, ali se zaustavio.- Sto misliš, hoæemo li s ovim naæi vruæe izvore? - upitao je pokazujuæi svjetiljku.- Kažu da to kupanje isušuje muškarca i omekšava mu muš-kost - reèe Ejla.- Vjeruj mi, neæe se to noæas dogoditi - reèe Džondalar.- Onda mislim da bi to moglo biti zgodno - odgovori Ejla.Navukli su parke, podigli svjetiljku i polako pošli van. Lozaduna na trenutak pomisli da su se otišli olakšati, a zatim razmisli i nasmiješi se. Njega vruæi izvori nikad nisu dugo zadržavali. Samo su mu ponekad olakšavali suzdržavanje. Ali nije ih samo Lozaduna gledao kako odlaze.S Majèinih sveèanosti nikad nisu iskljuèivali djecu. Gledajuæi odrasle, djeca su uèila vještine i radnje koje æe morati poznavati kad budu odrasli. Igrajuæi se, djeca su èesto oponašala odrasle, pa bi i prije nego što bi postali sposobni za ozbiljne spolne radnje, djeèaci skakutali po djevojèicama oponašajuæi oèeve, a djevojèice glumile da raðaju lutke oponašajuæi majke. Èim bi dorasli, prešli bi meðu odrasle u obredima koji im nisu donosili status odraslih nego i odgovornosti, iako nisu nužno odmah birali par, nego u iduæih nekoliko godina.Djeca bi se raðala kad bi Majka odluèila blagosloviti neku ženu, ali zaèudo obièno nisu raðale vrlo mlade žene. Svudjecu rado bi doèekala, njegovala i èuvala cijela šira obitelj i bliski prijatelji koji bi zajedno èinili Špilju. 624 625Madenija je išla na Majèine sveèanosti otkad zna za sebe, ali ovaj put je to imalo novo znaèenje. Gledala je nekoliko parova i nije joj se uèinilo da to nekoga boli, bar ne onako kako je nju boljelo, pa èak ni kad bi neke žene izabrale više muškaraca, ali posebno su je zanimali Ejla i Džondalar. Èim su oni izišli iz špilje, ona je navukla svoj ogrtaè i požurila za njima.Našli su šator s dvostrukim stijenkama i ušli u unutarnji krug sa zadovoljstvom, osjeæajuæi toplinu pare.Stali su na ulazu, ogledali se, a zatim stavili svjetiljku na zemljani žrtvenik.Skinuli su ogrtaèe i sjeli na vunene prostiraèe koji su pokrivali tlo.Džondalar je poèeo skidajuæi Ejline èizme, poslije toga skinuo je svoje. Ljubio ju je dugo i za to vrijeme razvezivao vrpce njezine tunike i rublja, a zatim ih skinuo preko njezine glave i prignuo se da joj poljubi svaku bradavicu posebno. Razvezao joj je krznom podstavljene hlaèe i gaæama slièan komad odjeæe i skinuo ih, zastajuæi da bi pomilovao njezin brežuljak pokriven mekim dlakama. Nije im se dalo oblaèiti vanjske hlaèe kojima je krzno bilo s vanjske strane. Zatim je svukao i sebe i zagrlio Ejlu, uživajuæi u dodiru svoje i njezine kože; poželio ju je odmah.Odveo ju je u zadimljeni bazen, gdje su se jedanput natopili, a zatim otišli u prostor za pranje. Džondalar je izvukaopregršt mekog sapuna iz zdjele i poèeo ga utrljavati po Ejlinim leðima i oblinama, izbjegavajuæi za poèetak njezinatopla i vlažna mjesta koja su pozivala. Sapun je bio gladak i sklizak i uživao je u dodiru s njezinom nasapunanom kožom. Ejla je sklopila oèi i prepustila se njegovim rukama koje su je milovale onako kako ju je on najbolje znao milovati. Prepustila se njegovom èudesno mekom dodiru, osjeæajuæi kako je cijelim tijelom prolaze srsi.Uzeo je još pregršt pjene i razmazao je po njezinim nogama, podižuæi ih za stopala i osjeæajuæi lagano trzanje kadbi joj. dodirnuo osjetljivi dio stopala. Zatim ju je okrenuo prema sebi i, ne žureæi, ljubio ju nježno i polako kušajuæinjezine usne i jezik i osjeæajuæi kako ona na to odgovara. I njegova je reakcija nabujala, a njegov ud kao da se pokretao samostalno i nastojao doseæi do nje.Novu pregršt pjene poèeo joj je razmazivati ispod pazuha i nastavio milujuæi joj pune, èvrste grudi i osjeæajuæi kako njezine bradavice pod njegovim dlanovima postaju sve tvrðe. Kroz njezino su tijelo poput munja pojurili trzajikad je dodirnuo njezine silno osjetljive bradavice i našao duboko u njoj mjesto koje ga je željelo. Kada je prešao na trbuh i bedra, ona nestrpljivo zaste-nje. Još uvijek nasapunanim rukama milovao je njezine nabore i našao mjesto njezinih Užitaka. Trljao ga je vrlo lakim pokretima. Zatim je uzeo zdjelu za ispiranje,napunio je vodom iz toplog izvora i ispirao Ejlu. Izlio je na nju još nekoliko zdjela, a onda ju je poveo u vruæu vodu.

Sjedili su na kamenim sjedalima i privijali se jedno uz drugo, pritišæuæi toplu kožu uz toplu kožu i uranjajuæi sve dok im samo glave nisu virile iznad vode. Potom, uzevši je za ruku, Džondalar izvede Ejlu iz vode. Polegao ju je nameke prostiraèe i neko vrijeme samo gledao, mokru i sjajnu i spremnu za njega.Neoèekivano joj je razdvojio bedra i jezikom prelazio punom dužinom njezinih nabora. Nije bilo slanog okusa, a ni onog njezinog okusa koji je poznavao; bio je to novi doživljaj, kušao ju je bez okusa. Dok se on bavio tim novim iskustvom, zaèuo je kako ona poèinje stenjati i vikati. Èinilo se neoèekivano, no pokazalo se da je ona potpuno spremna. Osjeæala je kako joj uzbuðenje raste i dostiže vrhunac, a zatim je preplave trzaji užitka i iznenada on osjeti njezin okus.Posegnula je za njim i vodila ga dok je uzjahivao i prodirao. Dok je on tonuo, ona se nadizala i oboje su uzdahnuli sdubokim zadovoljstvom. Dok se on povlaèio, ona se napinjala da ga vrati. Džondalar je osjetio kako njezino puno, toplo milovanje potpuno obuhvaæa njegov ud i došao je gotovo do proboja. Kad se opet povukao, znao je da je spreman i pobjegao mu je visoki, tihi krik.Ona se gurnula na njega i prodorni zamah izjurio je iz njega i napunio njezin duboki izvor, miješajuæi se s njezinom toplom vlažnošæu. Viknuo je od punoæe i njezinog užitka.Neko je vrijeme ostao na njoj, znajuæi da ona voli osjeæati njegovu težinu u takvim trenucima. Kad se napokon prevrnuo, pogledao ju je i vidio kako mu se polako osmjehuje i morao ju je poljubiti. Njihovi su se jezici pipali nježno i mekano, ne gurajuæi se, a ona je iznova poèela osjeæati neko uzbuðenje. Opazio je da se njezin odgovor pojaèava i uzvratio istom mjerom. Sada bez velike žurbe, poljubio ju je u usta, pa u oba oka, pa pronašao njezine ušii nježna i osjetljiva mjesta na njezinom grlu. Silazio je i pronašao njezinu bradavicu. Bez žurbe sisao je i lizuckao jednu, pipajuæi i gnjeèeæi drugu, a zatim ih zamijenio. Nastavio je tako, a ona se privijala uz njega, tražeæi sve više kako su joj osjeæaji rasli.A rasli su i njegovi. Njegova ispražnjena muškost opet je buja- 626 627 la, a kad je ona to osjetila, naglo je sjela i prignula se, uzimajuæi njegov ud u usta da mu pomogne. On je legao i prepustio se uživanju koje je poèelo juriti po njemu, dok je ona obuhvaæala koliko god je mogla, šišajuæi, pa popuštajuæi i povlaèeæi se. Našla je tvrdo mjesto na donjem dijelu i brzo ga trljala jezikom, zatim je, malo povukavši kožicu, kružila jezikom sve brže oko glatkog glaviæa. Prožimali su ga divlji valovi i stenjao je, a zatim jepovukao na sebe i ona ga je opkoraèila, a on je posegnuo da okusi tople latice njezinog cvijeta.Gotovo u istom trenutku osjetili su kako im se uzbuðenje podiže i nadolazi, i kad je opet osjetio njezin okus, povukao se, okrenuo je tako da se našla na koljenima i uveo se unutra i opet osjetio njezin duboki izvor.Ona se sa svakim pokretom naguravala na njega, njišuæi se, okreæuæi, nabijajuæi i povlaèeæi; osjeæala je svaki pokret, a onda se ponovilo. Najprije ona, a veæ sa sljedeæim pokretom i on, osjetili su èudesno strujanje Majèinog velikog Dara Užitka.Oboje su se, ugodno iscrpljeni, prepustili èudesnom osjeæaju slatkog umora. Na trenutak su osjetili propuh, ali nisu se pomakli i èak su malo i odrijemali. Probudivši se, opet su se oprali, a zatim uronili u toplu vodu. Izašavši iz vode, iznenadili su se našavši pokraj ulaza èiste, suhe, baršunasto meke kožne pokrivaèe za sušenje.Madenija se vraæala u špilju osjeæajuæi nešto što nikad prije nije osjetila. Uzbudila ju je Džondalarova snažna, ali kontrolirana strast i njegova brižna nježnost, kao i Ejline gorljive reakcije i neobuzdana volja da mu se prepusti s potpunim povjerenjem.Ono što su oni doživjeli nije imalo ništa zajednièkog s onim što je ona pretrpjela. Njihovi su Užici bili burni i tjelesni, ali ne grubi; nije to bilo uzimanje jednoga da bi poslužilo pohlepi drugoga, nego davanje i dijeljenje za zadovoljstvo jednoga i drugoga. Ejla joj je rekla istinu: Majèini Užici mogu biti uzbudljiva, osjetilna zadovoljstva, radosna i puna ugode, sveèanost njihove ljubavi.I ne znajuæi što bi s tim, bila je tjelesno i emocionalno uzbuðena. Na oèi su joj navrle suze. U tom trenutku poželjela je Džondalara. Poželjela je da on bude onaj s kojim æe proæi obred svog postajanja ženom, iako je znala da to nije moguæe. Ali u tom je trenutku odluèila da æe, naðe li nekoga poput njega, pristati proæi tu sveèanost i obaviti svoj Obred Prvih Užitaka na sljedeæem Ljetnom saboru. Ujutro se nitko nije osjeæao osobito živahno. Ejla je napravila piæe što ga je smislila protiv glavobolja koje su se javljale u Lavljem taboru poslije velikih sveèanosti, ali imala je sastojaka dovoljno samo za ljude s Obrednog ognjišta.Pažljivo je provjerila svoje zalihe kontraceptivnog èaja koji je pila svakog jutra i zakljuèila da æe joj potrajati do proljeæa kada æe moæi skupiti još. Na sreæu, nije morala piti mnogo toga.Prije podneva Madenija je došla posjetiti goste. Stidljivo se osmjehujuæi Džondalaru, objavila je da je odluèila ipak

proæi svoj Prvi obred.- Madenija, to je divno. Neæeš požaliti - reèe joj visoki, zgodni, èudesno nježni muškarac. Pogledala ga je oèima u kojima jebilo toliko obožavanja da se prignuo i poljubio je u obraz, a zatim joj usnama dodirnuo vrat i pustio malo toplog daha u uho.Ustao je i osmjehnuo joj se, a ona se sva izgubila u njegovim prodornim modrim oèima. Srce joj je kucalo tako brzo da je jedvadisala. Više nego išta u tom je trenutku Madenija poželjela daDžondalar bude onaj izabranik za njezine Obrede Prvih Užitaka.Zatim se zbunila i postidjela u strahu da bi on mogao nekako pogoditi što ona misli i naglo je pobjegla.- Šteta što ne živimo bliže Lozaduncima - reèe on gledajuæiza njom. - Rado bih joj pomogao, ali sigurno æe nekoga naæi zanju.- Sigurno hoæe, ali nadam se da nije poèela oèekivati previše. Neki dan sam joj rekla da bi mogla naæi nekoga poput tebe, da je dosta pretrpjela i da ima pravo na to. Nadam se da æe tako biti - reèe Ejla. - Ali nema mnogo takvih kao što si ti.- Sve mlade žene imaju velike nade i oèekivanja - reèe Džondalar. - Ali prije prvog puta sve je to mašta.- Ali ona ima na èemu temeljiti tu maštu.- Naravno, svi oni znaju otprilike što mogu oèekivati. Nije to kao da nikad nisu vidjeli što rade muškarci i žene - odgovori on.- Džondalare, nije to samo to. Što misliš tko nam je sinoæ ostavio one kože?- Mislio sam da je Lozaduna ili možda Solandija.- Oni su legli prije nas; i oni su morali poèastiti Majku. Pitalasam ih. Nisu ni znali da smo išli do svetih voda, iako je, rekla bih,Lozaduni bilo posebno drago kad sam mu to rekla.-A ako nisu oni, tko je... Madenija?- Gotovo sam sigurna da je ona.

628 629 Džondalar se namršti razmišljajuæi. - Tako dugo veæ putujemo da... nikome to još nisam rekao, ali... znaš, malo mije... ne znam... nezgodno biti tako slobodan, nesputan kad smo meðu ljudima. Sinoæ sam mislio da smo sami. Da sam znao da je ona tamo, možda ne bih bio tako... slobodan - reèe on.Ejla se nasmiješi. - Znam - reèe. Sve je više shvaæala da on ne voli otkrivati onu duboko osjeæajnu stranu svoje naravi i bilo joj je drago što se njoj otvarao rijeèima i djelom. - I meni je drago što nisi znao da je tamo, kako zbog mene tako i zbog nje.- Zašto zbog nje? - upita on.- Mislim da ju je to uvjerilo da ipak proðe svoj obred po-stajanja ženom. Veæ je dovoljno èesto viðala kako muškarci i žene dijele Užitke, pa više nije mislila na to dok je oni mladiæi nisu silovali. Poslije toga mogla je još misliti samo na bol i užas osjeæaja da su je upotrijebili kao stvar, ne misleæi o njoj kao biæu. Teško je to objasniti. Od takvog doživljaja osjeæaš se tako... užasno.- Sigurno je tako, ali mislim da je tu još nešto - reèe Džondalar. - Kad djevojka prvi put proðe svoje mjeseèevo vrijeme, a prije Prvih obreda, ona je najranjivija - i najpoželjnija. Privlaèna je svim muškarcima, možda zato što je se ne smije dirati. U svako drugo vrijeme žena može izabrati bilo kog muškarca, ili nijednog, ali tada je to opasno za nju.- Kao što Latija nije smjela pogledati èak ni svoju braæu - reèe Ejla. - To nam je Mamut objašnjavao.- Možda ne potpuno - reèe Džondalar. - Tada se od djevojke-žene oèekuje da se suzdrži, a nije to uvijek lako.Ona je tada u središtu pažnje, svaki je muškarac želi, osobito oni mlaði, i može joj biti teško oduprijeti se. Idu za njom i na svaki naèin pokušavaju je navesti da popusti. Neke djevojke i popuste, osobito one koje moraju dugo èekati do Ljetnog sabora. Ali, ako si djevojka dopusti da bude otvorena bez propisanih obreda, ona onda... o njoj se ne misli dobro. Ako se to otkrije, a ponekad je Majka blagoslovi prije nego što postane ženom pa onda svi znaju da je bila otvorena, ljudi znaju biti okrutni. Okrivljuju je i rugaju joj se.-Ali zašto okrivljuju nju? Trebali bi okrivljavati muškarce koji je nisu pustili na miru - reèe Ejla razdražena tom

nepravdom.- Ljudi tada kažu da ako djevojka ne može pokazati suzdržanost, nema potrebnih vrlina da bi mogla prihvatiti odgovornostmajèinstva i vodstva. Nikad je neæe izabrati u Vijeæe majki ili sestara ili kako veæ zovu svoja vijeæa najviših vlasti, pa tako ona gubi status i postaje manje poželjna kao družica. Ne gubi status svo- je majke i njezinog ognjišta - ne oduzima joj se ništa s èim je roðena - ali nikad je neæe izabrati muškarac visoka položaja, pa ni onaj tko bi to mogao postati. Mislim da se Madenija toga bojala više od ièega - reèe Džondalar.- Nije ni èudno što je Verdegija govorila da je Madenijauništena.Ejlina se obrva iskrivi od brige. - Džondalare, hoæe li ljudi prihvatiti Lozadunin obred èišæenja? Znaš da otkad je otvorena, ne može više postati ono što je bila.- Mislim da hoæe. Nije to kao da se nije znala suzdržati. Bilaje silovana, a ljudi su tako ljuti na Karolija da im je to razlog dapoðu na njega. Možda æe neki biti sumnjièavi, ali mnogi æe Ma-deniju i braniti.Neko je vrijeme Ejla šutjela. - Zar nisu ljudi komplicirani? Ponekad se pitam je li išta onakvo kakvim se èini.- Mislim da æe to biti dobro - reèe Džondalar Laduniju. - Doista mislim da æe poslužiti! Da vidimo još jedamput. Uèamcu æemo nositi suhu travu i dovoljno gorivog kamenja da možemo otopiti led i dobiti vodu i nešto kamenja na kojem æemo naložiti vatru, a na debelu mamutovu kožu stavit æemo to kamenje tako da kamenje ne propadne u ledkad se zagrije. Hranu za sebe i možda Vuka nosit æemo u košarama i svojim naprtnjaèama.- Bit æe to težak teret - reèe Laduni - ali ne morate kuhati-vodu, pa æete tako uštedjeti gorivog kamenja. Led morate otopiti tek toliko da konji mogu piti, a jednako tako i za sebe i Vuka.Voda ne mora biti vruæa, ali pazite da ne bude ledena. I paziteda pijete dovoljno, nemojte biti štedljivi. Ako imate toplu odjeæu,dovoljno odmora i ako pijete dovoljno vode, možete se oduprijeti hladnoæi.- Mislim da bi bilo bolje da to unaprijed isprobaju i vide koliko æe im trebati - reèe Laronija.Ejla primijeti da je taj prijedlog dala Ladunijeva družica. - Toga si se dobro sjetila - reèe ona.- Ali Laduni dobro kaže, bit æe to težak teret - doda Laronija.- Onda æemo morati proèešljati stvari i osloboditi se svega èega možemo - reèe Džondalar. - Ne treba nam mnogo toga. Kad prijeðemo preko, bit æemo veæ blizu Dalanarova tabora.Dok su se ljudi razilazili, Ejla pomisli da su se veæ odrekli svega osim najnužnijeg, a koliko æe se još toga morati riješiti. Dok je išla natrag u špilju, Madenija se pojavi iza nje. U toj djevojci-ženi

630 631 nije se razvila samo snažna želja za Džondalarom, nego i nekakvo èudno divljenje za Ejlu, kojoj je to bilo pomalo neugodno. Ali voljela je Madeniju i zato ju je pozvala da sjedne s njom dok bude razmještala stvari.Razmatajuæi i slažuæi, Ejla se pokušavala sjetiti koliko je veæ puta to radila otkad su krenuli na ovo Putovanje. Teško æe joj biti izabrati. Svaka je stvar za nju imala neko znaèenje, ali, ako moraju prijeæi preko tog strašnog ledenjaka koji Džondalara zabrinjava još od poèetka, i ako s njima moraju proæi i Njiska, Trkaè i Vuk, morat æe odvojiti koliko god bude moguæe.U prvom omotu koji je otvorila bile su lijepe stvari od meke divokozine kože koje joj je dala Rošario. Podigla ih je, a onda prostrla pred sobom.- O, kako je to lijepo! Ovaj našiveni uzorak i taj kroj; nikad nisam vidjela ništa slièno - reèe Madenija. Nije se mogla oduprijeti želji da ih dodirne. -1 tako su mekane. Nikad nisam vidjela ništa tako mekano.- To mi je dala jedna Šaramudonka. Oni žive daleko odavde, blizu kraja Velike Majke Rijeke, tamo gdje je rijeka doista golema. Ne bi vjerovala kako je velika. U stvari su Saramudonci dva plemena. Šamudonci žive na kopnu i love divokoze. Poznaš li tu životinju? - upita Ejla.Madenija nijeèno odmahnu glavom.

- To je planinska životinja, slièna kozorogu, no manja.- Da, poznam tu životinju, ali mi za nju imamo drugo ime- reèe Madenija.- A Ramudonci su Ljudi s rijeke i oni love velike jesetre, goleme ribe. Zajedno su razvili poseban naèin obrade divokozinihkoža, od kojega koža postaje ovako meka i podatna.Ejla podigne vezom ukrašenu tuniku i razmisli o Saramudon-cima. Èinilo se kao da je prošlo veæ dugo. Mogla je živjeti s njima; još uvijek je to osjeæala, a znala je da ih više nikad neæe vidjeti. Ejla nije mogla podnijeti pomisao da se rastane od Rošarijina dara, a onda vidje sjajni pogled kojim se Madenija divila koži i brzo odluèi.- Madenija, bi li to htjela imati?Madenija brzo povuèe ruke kao da je dodirnula nešto vruæe.- Ne bih mogla! To je bio dar tebi - reèe ona.- Moramo olakšati prtljagu. Mislim da bi se Rošario veselila kad bi to prihvatila, kad ti se tako sviða. To mi je trebala biti svadbena haljina, ali veæ imam svadbenu haljinu.- Sigurno? - upita Madenija. Oèi su joj blistale od nevjerice pri pomisli na tako lijepu i neobiènu stvar. - Sigurna sam. Mogla bi razmisliti da je obuèeš za svoje sparivanje, ako ti to bude odgovaralo. Neka ti to bude dar za sjeæanje na mene.- Ne treba mi dar da bih te se sjeæala - reèe Madenija kojojsu se oèi punile suzama. - Nikad te neæu zaboraviti. Zahvaljujuæitebi možda æu jednom ipak imati svadbene sveèanosti, a bude liih, ovo æu nositi tada. - Veæ je bila nestrpljiva da haljinu pokažemajci i svim prijateljima i vršnjacima na Ljetnom saboru.Ejli je sada bilo drago što joj je odluèila dati. - Želiš li vidjeti moju svadbenu odjeæu?- Želim - odgovori Madenija.Ejla odmota tuniku koju joj je Nezija napravila kada se namjeravala spariti s Ranekom. Bila je žuta, boje njezine kose. U haljinu je bio umotan kipiæ konja i dva gotovo savršeno jednaka komada jantara medene boje.Madenija nije mogla povjerovati da Ejla ima dva komada odjeæe, tako neobièno lijepa, a tako razlièita, ali nije se usudila ništa reæi, bojeæi se da bi to Ejla mogla shvatiti kao želju da joj pokloni i ovu tuniku.Ejla je promatrala haljinu, pokušavajuæi odluèiti što æe s njom, a zatim nijeèno odmahne glavom. Ne, od ove se nije mogla rastati, ipak je to svadbena tunika. Odjenut æe je kad se bude sparivala s Džondalarom. Na neki je naèinu sebi imala i dio Raneka. Uzela je u ruku malog konja od mamutove bjelokosti i odsutno ga premetala. I ovo æe zadržati. Ejla se sjeti Raneka i pomisli kako je. Nitko je nikada nije toliko volio i ona ga neæe zaboraviti. Bila bi se s njim sparila i živjela da nije toliko voljela Džondalara.Madenija je pokušavala obuzdati svoju radoznalost, ali je na kraju ipak morala pitati. - Sto je ovo kamenja?- Zove se jantar. Dala mi ga je glavarica Lavljeg tabora.- A je li ovo kipiæ tvoga konja?Ejla se nasmiješi. - Da, to je Njiska. Napravio mi ju je èovjek s nasmijanim oèima i kože boje Trkaèeva krzna. Èak je i Džondalar rekao da nikad nije vidio boljeg rezbara.- Èovjek sa smeðom kožom?Ejla se nasmiješi. Nije mogla zamjeriti djevojci što sumnja u to. - Da, bio je Mamutonac i ime mu je bilo Ranek. Prvi put kad sam ga vidjela nisam se mogla ne zagledati u njega. Bojim se da je to bilo vrlo nepristojno. Rekli su mida mu je mati imala kožu boje... ovoga gorivog kamenja. Živjela je daleko na jugu, preko velikog mora. Mamutonacimenom Vinez bio je na dugom Puto-

632 633 vanju. Spario se s njom, i ona je njegovom ognjištu rodila sina. Umrla je dok su putovali natrag i on se vratio samo s djeèakom. Raneka je odgojila oèeva sestra.Madenija zadrhti od uzbuðenja. Ona je mislila da na jugu ima samo planina koje se nastavljaju u beskraj. Ejla je putovala tako daleko i znala je tako mnogo. Možda æe jednom i ona otiæi na Putovanje kao Ejla i upoznati smeðeg èovjeka koji æe joj izrezbariti lijepog konja i ljude koji æe joj dati lijepu odjeæu, i možda æe naæi konje koji æe joj dopustiti da na njima jaše i vuka koji voli djecu i èovjeka poput Džondalara koji æe jahati konje i s njom poæi na dugo Putovanje.

Madenija se izgubi u sanjarenju o velikim pustolovinama. Nikad prije nije upoznala nikoga sliènog Ejli. Divila se lijepoj ženi koja je živjela tako uzbudljivim životom i željela je bar na neki naèin biti poput nje. Ejla je govorila s èudnim izgovorom, ali to je samo pridonosilo njezinoj tajnovitosti, a nije li i ona kao djevojka pretrpjela nasilni napad muškarca? Ejla je to preživjela, ali je razumjela kako je drugima. Uz toplinu, ljubav i razumijevanje ljudi okosebe, Madenija se poèinjala oporavljati od užasa te nesreæe. Poèela se zamišljati zrelom i mudrom, zamišljati kako nekoj djevojci, koja je pretrpjela takav napad, govori o svom iskustvu i pomaže joj da ga nadjaèa.Sanjareæi, Madenija je gledala kako Ejla vadi pažljivo umotan omot. Držala ga je, ali ga nije otvarala; toèno je znala što je unutra i nije ga htjela ostavljati.Sto je to? - upita djevojka Ejlu koja je spremala omot.Ejla ga opet uzme; ni sama ga veæ dugo nije vidjela. Osvrnula se da provjeri nije li Džondalar u blizini, a onda razvezala èvorove. Unutra je bila èisto bijela tunika ukrašena hermelinovim repovima. Madenija širom otvori oèi.- Bijelo ja kao snijeg! Nikad nisam vidjela tako obojenu kožu- reèe ona.- Izrada, bijele kože tajna je Ždralova ognjišta. Nauèila sam jeod jedne starice, koja ju je nauèila od svoje majke - objasni Ejla.- Nije imala kome prenijeti to znanje, pa je pristala kad sam jezamolila mene nauèiti.- To si ti napravila?- Da. Za Džondalara, ali on to ne zna. Dat æu mu to kad doðemo do njegova doma. Mislim da æe to nositi za naše svadbene sveèanosti - objasni Ejla.Kad je podigla tuniku, i iz nje je ispao mali omot. Madenija je jasno prepoznala da je to muška tunika. Osim hermelinovih repova nije bilo drugih ukrasa, ni vezenih uzoraka ni školjki, ni - kuglica, ali ništa nije ni bilo potrebno. Ukrasi bi samo smetali.Cista jednostavnost bijelog bila je dovoljna da bude posebna.Ejla otvori manji omot. Unutra je bio mali kipiæ s izrezbarenim ženskim licem. Da se nije veæ nagledala niza èuda,djevojka bi se uplašila; dune nikad nisu imale lica, ali nekako se èinilo primjerenim da Ejla ima takvo što.- Džondalar mi je to napravio - reèe Ejla. - Rekao mi je daje to uèinio da bi uhvatio moj duh. Bilo je to na mom obredupostajanje ženom, kad me prvi put nauèio Majèinu daru Užitaka.Poslije mi je to dao da èuvam, jer, kaže, taj kipiæ ima veliku moæ.-Vjerujem - reèe Madenija. Nije htjela dodirnuti kipiæ, ali nije sumnjala da Ejla može upravljati silom koja je u njemu skrivena.Ejla osjeti njezinu nelagodu i omota kipiæ. Stavila ga je u pažljivo složenu bijelu tuniku i sve to omotala finom, gusto šivanom zaštitnom zeèjom kožom, a zatim sve poveže konopèiæima.U drugom omotu bili su neki od darova koje je primila na svojoj sveèanosti primanja meðu Mamutonce. Saèuvat æeih. S njom æe, naravno, iæi i vreæa s ljekarijama, vatreno kamenje i pribor za potpalu, pribor za šivanja, donje odjeæe koliko treba za jedno presvlaèenje, topli ulošci za èizme, krzna za spavanje i oružje za lov. Pregledala je zdjele i pribor za kuhanje i odvojila sve osim najnužnijeg. Odluèila je prièekati da Džondalar odluèi o šatorima, užadima i ostaloj opremi.Upravo dok se Madenija spremala iziæi, Džondalar je ušao u krug. S još nekoliko ljudi vratio se, noseæi smeði ugljen, a sada je krenuo prebrati meðu svojim stvarima. S njim je ušlo još nekoliko ljudi, meðu kojima i Solandija s djecom i Vukom.- Stvarno sam se poèela oslanjati na tu životinju i nedostajatæe mi. Ne vjerujem da bi nam ga ostavila? - reèe ona.Ejla pozove Vuka. Unatoè svoj svojoj ljubavi prema djeci, odmah joj je prišao i stao joj pred noge, gledajuæi u nju. -Ne, Solandija, mislim da ne bih mogla.- Nisam ni mislila, ali morala sam pitati. I ti æeš mi nedostajati, znaš? - doda Solandija.- A meni æeš ti nedostajati. Najgora stvar na ovom Putovanju je sprijateljivanje s ljudima koje onda moraš napustiti, znajuæi da ih vjerojatno više nikad neæeš vidjeti - reèe Ejla.- Laduni - reèe Džondalar, držeæi komad mamutove bjelokosti s urezanim èudnim znakovima. - Talut, glavar Lavljeg tabora napravio mi je ovaj zemljovid krajeva koji leže daleko na istoku. Tu se vidi prvi dio našeg Putovanja. Nadao sam se da æu to moæi

634

635 zadržati kao uspomenu na njega. Nije mi nužan, ali ne želim ga baciti. Hoæeš li mi ga prièuvati? Tko zna, možda bih se jednoga dana mogao vratiti po njega.- Èuvat æu ti ga - reèe Laduni, uzimajuæi bjelokosni zemljovid i gledajuæi ga. - Izgleda zanimljivo. Mogao bi mi objasniti prije nego kreneš. Nadam se da æeš se vratiti, ali ako i ne doðeš, možda netko od naših tko poðe prema vama bude imao mjesta, pa ti mogu poslati.- Ostavit æu i nešto oruða. Možeš ga zadržati ili ne. Uvijek se nerado rastajem od èekiæa na koji sam se navikao, ali siguran sam da æu naæi zamjenu èim doðemo do Lanzadonaca. Dalanar uvijek ima dobre zalihe. Ostavit æu i koštane èekiæe i nekoliko sjeèiva. Ponijet æu bradvicu i sjekiru za razbijanje leda.Prišavši njihovom prostoru za spavanje, Džondalar upita- Sto æeš ti ponijeti, Ejla?- Sve je tu, na ležaju.Meðu ostalim stvarima, Džondalar opazi i tajnoviti omot.- Što god to bilo, sigurno je vrlo vrijedno - reèe on.- Nosim to.Madenija se iskosa nasmiješi, zadovoljna što je tajna njoj otkrivena. Od toga se osjetila povlaštenom.- A ovo? - upita on, pokazujuæi drugi omot.- To su pokloni od ljudi iz Lavljeg tabora - i otvori omot. On opazi lijepi vršak koplja koji mu je dao Laduni i podiže ga da ga pokaže Laduniju.- Pogledaj ovo - reèe on.Bila je to široka oštrica, dulja od njegova dlana i široka kao dlan, ali i na najdebljem mjestu tanja od vrška njegova malog prsta, a rubovi su se zatvarali u vrlo fino sjeèivo.- Dvostrano obraðeno - reèe Laduni, okreæuæi ga u rukama.- Ali kako je postigao da bude tako tanak? Mislio sam da je obrada obiju strana gruba tehnika kojom se izraðuju jednostavne sjekire i sliène stvari, no ovo nije grubo. To je najfiniji komad kojisam ikada vidio.- To je napravio Vimez - reèe Džondalar. - Rekao sam ti da je dobar. On zagrije kremen prije obrade. Tako se svojstva kamena promijene i lakše je odlomiti sitne krhotine. Tako postaje tako tanko. Jedva èekam to pokazati Dalanaru.- Sigurno æe se zadiviti - reèe Laduni.Džondalar pruži vršak Ejli, koja ga pažljivo zamota natrag.- Mislim da bismo trebali uzeti samo jednostruki šator, više samoza sklonište od vjetra - reèe on.

- A podni pokrov? - upita Ejla.- Imamo toliki tovar kamenja i goriva, da ne bih nosio ništa što nije nužno.- Ledenjak je leden. Podni bi nam pokrov mogao trebati.- Vjerojatno - reèe on.- A ova užad?- Misliš da æe nam doista trebati?- Ja bih vam predložio da ih ponesete - reèe Laduni. - Užad mogu na ledenjaku biti vrlo korisna.- Ako ti tako misliš, poslušat æu tvoj savjet - reèe Džondalar.Prethodne su veèeri pripremili sve što su mogli i ostatak veèeri su proveli opraštajuæi se s ljudima koje su toliko zavoljeli za to kratko vrijeme koje su proveli s njima. Verdegija je došla po-razgovoriti s Ej lom.- Ejla, želim ti zahvaliti na svemu.- Ne moraš mi zahvaljivati. Mi moramo zahvaliti svima ovdje.- Mislim na ono što si uèinila za Madeniju. Iskreno govoreæi, ne znam što si uèinila ili si joj rekla, ali znamda je to promijenilo stvar. Prije vašeg dolaska, skrivala se u tamnom kutu i prizivala smrt. Nije htjela razgovarati nisa mnom, i nije htjela ni pomisliti na to da postaje odrasla žena. Veæ sam mislila da je sve propalo. A sada, veæ je kao prije i željno oèekuje Prve obrede. Samo se nadam da se neæe dogoditi nešto zbog èega bi se opet predomislila prije ljeta.- Mislim da æe sve biti u redu ako joj svi nastavite pružati potporu - reèe Ejla. - To joj je najviše pomoglo.- Ipak želim da Karoli bude kažnjen - reèe Verdegija.Mislim da svi to stvarno žele. A sada, kad su se svi složili da æe

poæi na njega, mislim da æe i biti kažnjen. Madenija æe time biti ipak osveæena, imat æe svoj Prvi obred i postat æe žena. Verdegija, ipak æeš imati unuke.Ujutro su rano ustali i dovršili pripreme, a onda se vratili u špilju na posljednji doruèak s Lozaduncima. Svi su se okupili da se s njima oproste. Lozaduna je Ejli pomogao nauèiti još nekoliko stihova iz predaje i gotovo je popustio osjeæajima kad ga je na rastanku zagrlila. Zatim je brzo otišao nasamo porazgovoriti s Džondalarom. Solandija nijeskrivala svoje osjeæaje i rekla im je kako joj je žao što odlaze. Èinilo se da i Vuk zna da više neæe vidjeti djecu s kojom se igrao, a djeca su toga bila svjesna. Polizao je Mikerijevo lice i prvi je put mali djeèak zaplakao.Ali dok su odlazili iz špilje, najviše ih je iznenadila Madenija.

636 637 Ona je odjenula prelijepu haljinu koju joj je Ejla poklonila. Prilijepila se za Ejlu i pokušala ne plakati. Džondalar jojje rekao kako je lijepa i iskreno je to mislio. Lijepa joj je odjeæa dala ozraèje neuobièajene ljepote i zrelosti i naznaèila kakva æe biti prava žena u koju æe se jednoga dana pretvoriti.Uzjahavši na konje, koji su se odmorili i bili raspoloženi za polazak, opet su pogledali ljude ispred ulaza u špilju, a Madenija je istupila pred njih. Ali sada je opet bila djevojèica i suze su joj tekle niz lice.- Nikad vas neæu zaboraviti, nikad, nijedno od vas - viknula je za njima, a zatim potrèala u špilju.Jašuæi dalje prema Velikoj Majci Rijeci, koja je sada postala tek nešto više od potoka, Ejla se sjeti kako više nikad neæe vidjeti ni Madeniju ni ostale ljude. I Džondalaru je bilo žao što se rastaje, ali njegove su misli sada pripadale teškoæama s kojima æe se još suoèiti. Znao je da ih najteži dio Putovanja tek èeka. 39Džondalar i Ejla krenuli su na sjever, vraæajuæi se prema Do-nau, Velikoj Majci Rijeci, koja je tako dugo vodila njihovo Putovanje. Stigavši do rijeke, krenuli su prema zapadu i nastavili iæi uzvodno prema izvoru. Ali velika se rijeka promijenila. Više to nije bila velika krivudava struja koja se s teškim dostojanstvom valjala preko ravnica, primajuæi bezbrojne pritoke i goleme kolièine mulja, a poslije toga razdvajala u više korita i mrtvih rukavaca.Ovdje, blizu izvora, bila je svježija, bodrija, uža i pliæa struja koja je skakala po svom stjenovitom koritu spuštajuæise niz planinske strmine. A put kojim su putnici išli prema zapadu postajao je stalan uspon uzbrdicom, sve bliže neizbježnom susretu s debelim nanosima trajnoga leda koji je pokrivao široku visoravan krševitog gorja pred njima.Oblici ledenjaka pratili su obrise krajolika. Na vrhovima planina bili su visoke goletne ledene hridi, oni na ravnom tlu prostirali su se poput palaèinki, svuda gotovo jednako debeli, nešto malo povišeni u sredini, a za sobom su ostavljali naslage šljunka i izdubljene udoline koje æe poslije postati jezera i jezerca. Na svojim najdaljim rubovima, najjužnije krilo velike kontinentalne ledene palaèinke, èiji je gotovo potpuno ravni vrh bio visok kao planine koje su ga okruživale, samo je za pet stupnjeva širine promašio mjesto dodira sa sjevernim završecima planinskih ledenjaka. Zemlja izmeðu njih bila je najhladnija na cijelom svijetu.Za razliku od planinskih ledenjaka, ledenih rijeka koje polako pužu niz obronke, trajni led na okruglim, gotovo potpuno ravnim visoravnima - kakav je bio onaj ledenjak koji je toliko zabrinjavao Džondalara - bio je ledenjaèka ravnica, smanjena inaèica velikog debelog sloja leda koji se prostirao sjevernim ravnicama kontinenta.Nastavljajuæi dalje uz rijeku, Ejla i Džondalar svakim su se korakom uspinjali na sve veæu visinu. Penjali su se stalno nastojeæi što više poštediti teško optereæene konje i najèešæe su ih vodili hodajuæi uz njih, a ne jašuæi. Ejla se osobito zabrinula za Njisku, koja je vukla veæi dio gorivoga kamenja koje im je trebalo da bi

638 639 im cetveronozni suputnici preživjeli prelazak preko leda, površine koju sami konji nikad ne bi pokušali prijeæi.Uz Njiskine saonice, oba su konja nosila i teške tovare. Onaj na kobilinim leðima bio je, zbog teških saonica koje je vukla, lakši. Trkaèev je teret bio naslagan tako visoko da je izgledao ponešto prevelik, ali i naprtnjaèe na ljudima bile su velike. Samo Vuk nije nosio ništa i Ejla je pogledavala njegove neoptereæene pokrete, pomišljajuæi kako bi ion mogao ponijeti svoj dio.

- Sav taj napor nošenja kamenja - rekla je Ejla jednoga jutra uvlaèeæi ramena u naprtnjaèu. - Neki bi ljudi pomislili da smo èudaci kad sa sobom vuèemo ovako težak teret kamenja na planine.- Više ih je koji bi pomislili da smo èudni što putujemo s konjima i vukom - odgovori joj Džondalar - ali akonamjeravamo s njima prijeæi preko leda, moramo gore dovuæi to kamenje. A zbog neèega mi je i drago.- Zašto?- Zamisli kako æe nam lako biti kad prijeðemo na drugu stranu.Gornji tok rijeke presijecao je sjeverno podnožje južnoga planinskog lanca, koje je bilo tako golemo da putnici nisu stekli dojam o njegovoj ukupnoj velièini. Lozadunci su živjeli u podruèju tek malo južnijem od rijeke, gdje su bile zaobljenije vap-nenaèke planine s velikim dijelovima razmjerno ravnih visoravni. Iako su ih tisuæljeæa vjetra i vode nagrizla, ogoljeni vrhovi ostali su dovoljno visoki da su na njima cijele godine ostajale blistave ledene kape. Izmeðu rijeke i planina pružao se krajolik umrtvlje-nog bilja koje je pokrivalo flišni pješèenjaèki pojas, a iznad njega bio je tanki zimski snježni pokrov koji je prikrio i donju granicu ledenjaka, èiju je narav, meðutim, otkrivalo ledeno modro svjetlucanje.Dalje na jugu, poput velikih krhotina lomljenog alabastra, na suncu su visoko iznad bližih vrhova blistali istaknuti grebeni središnjeg pojasa, gotovo kao posebni lanac u velikoj masi uzdignute zemlje. Putnike koji su se penjali prema višem zapadnom lancu neèujnim je korakom pratio niz središnjih planina na koje je odozgo roditeljski gledao par visokih vrhova koji su nadvisivali sve ostalo.Preko rijeke, na sjeveru, strmo se uzdizao prastari kristalni masiv èiju je valovitu površinu, prekrivenu livadama, mjestimice probijala koja stijena. Pred njima su se, na zapadu, preko smrznute rijeke, koja nije bila zapreka ledu, širila viša zaobljena brda. Taj se led pružao prema ledu mlaðih nabranih planina južnoga lanca.Suhi praškasti snijeg bio je sve rjeði što ih je put vodio bliže najhladnijem dijelu kontinenta, kraju izmeðu najsjevernijih dijelova planinskog ledenjaka i najjužnijih rubova golemih naslaga leda koje su se širile širom kontinenta. Èak ni vjetrovite lesnate stepe istoènih ravnica nisu se mogle mjeriti sa žestinom hladnoæe na tom dijelu. Od pustošenja smrznutih naslaga leda taj je kraj spasio samo utjecaj zapadnog oceana.Planinski ledenjak koji su namjeravali prijeæi mogao bi se bez zraka, zagrijanog nad nezaleðenim oceanom proširiti toliko da bi ga postalo nemoguæe prijeæi. Utjecaj topline s mora, koji je omoguæio prelazak na zapadne stepe i tundre, takoðer je udaljio led i od zemlje Zelandonaca, èuvajuæi ga od teškog ledenog oklopa koji je pokrivao ostale zemlje na istoj širini.Džondalar i Ejla brzo su se vratili svojoj putnièkoj svakodnevici, ali Ejli se èinilo kao da putuju oduvijek. Èeznula je za danom kada æe njihovo Putovanje biti gotovo. Dok su polako napredovali kroz jednolièni zimski krajolik, u Ejlino su se sjeæanje vraæala sjeæanja na mirnu zimu u zemunici Lavljeg tabora. Rado se sjeæala i malih nezgoda, zaboravljajuæi kako su joj dani tada prolazili u sjeni duševnih muka dok je mislila da ju je Džondalar prestao voljeti.Iako su vodu dobivali otapanjem - obièno ne snijega, nego rijeènog leda, jer je zemlja uglavnom bila gola, a snježni nanosi rijetki - Ejla je zakljuèila da takva velika hladnoæa ima i svojih prednosti. Pritoke Velikoj Majci bile su manje i debelo zaleðene, što im je olakšavalo prelaske. Ali preko otvorenijih prostora na desnoj obali uglavnom su žurili, sklanjajuæi se od divljih vjetrova koji su brijali kroz doline rijeka. Naleti vjetrova tjerali su ledeni zrak iz podruèja s visokim tlakom u južnim planinama, a vjetrovi su još više hladili ionako ledeni zrak.Drhteæi i pod debelim krznima, Ejla je osjetila olakšanje kad su se napokon probili preko široke doline do zaštite u zavjetrini okolnog višeg zemljišta. - Tako mi je hladno - reèe ona kroz zube koji su cvokotali. - Kad bi bar bilo malotoplije.Džondalar je uzbunjeno pogleda - Nemoj to željeti, Ejla!- Zašto ne?- Moramo ostaviti ledenjak za sobom prije promjene vremena. Topliji bi vjetar znaèio topljenje snijega, promjenu godišnjeg doba. U tom bismo sluèaju morali iæi okolo, sjevernom stranom,

640 641 kroz zemlju koju drži Pleme. Potrajalo bi znatno duže, a uz sve nevolje koje im je Karoli nanio, ne mislim da bi naslijepo primili - reèe Džondalar.Ona kininu s razumijevanjem, gledajuæi prema sjeveru preko rijeke. Gledajuæi tako neko vrijeme, Ejla reèe - Oni su na boljoj strani.

- Zašto tako misliš?- Èak i odavde se vidi da su tamo ravnice s dobrom travom. Ona privlaèi životinje koje se može loviti. S ove su strane uglavnom kržljavi borovi, što znaèi da je zemlja pjeskovita, i slaba trava, osim na nekim mjestima. Vjerojatno je ova strana bliža ledu, pa je od toga i hladnija i manje bogata - objasni ona.- Možda si u pravu - reèe Džondalar koji je mislio da je njezina procjena oštroumna. - Ne znam kako je tu ljeti, ovdje sam bio samo zimi.Ejla je ispravno procijenila. Tla sjevernih ravnica u dolini velike rijeke bila su uglavnom prapor na vapnenaèkoj stijeni i plodnija nego ona na južnoj strani. K tomu, planinski ledenjaci s juga dolazili su bliže, od èega su zime bileoštrije, a ljeta svježija, jedva dovoljno topla da se nakupljeni snjegovi i smrznuta zemlja otope do snježne crte iz prethodnih godina, odnosno gotovo do nje. Veæina ledenjaka iznova je rasla, polako, ali dovoljno da naznaèe promjenu od sadašnje klime, malo toplijeg razdoblja, natrag u hladnoæu i posljednji napredak leda prije dugog otapanja koje æe led ostaviti samo u polarnim krajevima.Ogoljelost stabala nije dala Ejli da sa sigurnošæu zakljuèi koje su vrste, sve dok ne bi okusila vršak granèice, pupoljak ili komadiæ unutarnje kore. Blizu rijeke prevladavala je joha, a u nižim dolinama njezinih pritoka, Ejla je znala da æe ljeti biti tresetnih i moèvarnih biljaka; tamo gdje su se te biljke miješale s vrbom i jablanom bit æe vlažniji dijelovi, a rijetka stabalca brijesta, jasena ili graba, jedva nešto veæa od grma, oznaèavala su suhlje tlo. Rijetki kržljavi hrastovi koji su se za opstanak borili u zaštiæenijim prostorima, tek su najavljivali buduæe prostrane hrastove šume koje æe jednoga dana pokrivati zemlju, kad klima postane ugodnija. Na pješèanom tlu viših pustopoljina drveæa nije bilo. To je tlo moglo prehraniti samo vrijesak, štipavce, kržljave trave, mahovine i lišaje.Èak i u ledenoj klimi uspijevale su neke ptice i životinje; bilo je mnogo stepskih i planinskih životinja koje dobro podnose hladnoæu i bilo ih je lako loviti. Samo rijetko trošili su zalihe koje su dobili od Lozadunaca; njih su ionakoèuvali za prijelaz preko642 ledenjaka. Tek kad doðu do ledene pustinje morat æe se osloniti samo na ono što nose sa sobom.Ejla je vidjela i rijetku patuljastu snježnu sovu i pokazala ju je Džondalaru. On je veæ postao spretan u lovu na lještarke i tetrijebe koji su imali slièan okus kao bijele kamenjarke koje je tako zavolio, osobito pripremljene onako kako je to èinila Ejla. Pjegavo im je perje omoguæavalo bolje kamufliranje u krajoliku koji nije potpuno pod snijegom. Džondalaru se èinilo da je prošli put kada je ovuda prošao bilo više snijega.Taj je kraj bio kako pod utjecajem kontinentalnog istoka, tako i oceanom oplakivanog zapada i to se vidjelo i po neobiènoj mješavini biljaka i životinja koje su rijetko živjele jedna blizu druge. Primjer za to Ejla je našla u malim krznatim životinjama, iako su usred zime rijetko mogli vidjeti miševe, voluharice, suslike i hrèke, osim kad bi im provalili u njihova podzemna gnijezda da bi im uzeli nakupljene zalihe zrnja i biljne hrane. Iako bi Ejla ponekad uzela i same životinje, osobito zato da njima nahrani Vuka ili, ako bi našla velike hrèke, i za jelo Džondalaru i sebi,te su male životinje uglavnom bile hrana kunama, lisicama i malim divljim maèkama.Na visoravnima i uzduž rijeènih dolina èesto su viðali mamute, najèešæe u obiteljskim krdima ženki, s kojima bi se ponekad družio pokoji mužjak, iako su se u hladnom dijelu godine èesto okupljale i skupine mužjaka. Nosorozi su uvijek bili samci, osim kad bi uz ženku išlo jedno ili dvoje mladunèadi. U toplijim mjesecima bilo je i bizona i turova i gotovo svih vrsta jelena i srna, od velikih megacerosa do plašljivih malih srna; bilo ih je mnogo, ali samo jeleni su tu ostajali i zimi. Umjesto njih bilo je ko-zoroga, divokoza i muflona koji su se spustili iz viših krajeva gdje su boravili ljeti, a Džondalar nikad nije vidio toliko mošusnih goveda.Vjerojatno je to bila jedna od onih godina kada je populacija mošusnih goveda bila na vrhuncu. Sljedeæe godine vjerojatno æe pasti na najmanji broj, ali u meðuvremenu su Džondalar i Ejla na njima dokazali vrijednost bacaèa kopalja. Kad bi osjetili opasnost, mošusna bi goveda, osobito ratoborni mužjaci, stali u falangu spuštenih rogova koji bi gledali van iz kruga koji bi stvorili štiteæi mladunèad i neke ženke. Takvo je ponašanje bilo djelotvorno protiv veæine grabežljivaca, ali ne i protiv bacaèa kopalja.Ne morajuæi se približiti toliko da bi se doveli u opasnost, Džondalar i Ejla mogli su izdaleka izabrati životinju i mirno naciljati sa sigurne udaljenosti. Iako su morali gaðati toèno i zamah-643

nuti dovoljno jako da probiju debelo i gusto donje krzno, bilo je to gotovo prelako.Uz toliko razlièitih životinja meðu kojima su mogli birati, obièno su oni imali dovoljno hrane i obièno su manje zanimljive komade mesa ostavljali drugim mesožderima i lešinarima. Nije to bilo rasipanje, nego potreba. Bjelanèevinom bogata prehrana èistim mesom nije ih zadovoljavala, èak ni kad bi se najeli. Kora drveæa i èajevi odiglica i vrhova granèica bili bi samo privremeno olakšanje.Ljudi, koji jedu sve, mogu se hraniti razlièitim hranama, a bez bjelanèevina se ne može, ali one same nisu dovoljne.

Znalo se dogoditi da ljudi umru od gladi hraneæi se samo krtim mesom bez imalo povræa i masti. Putujuæi krajem zime s vrlo malo biljne hrane, za preživljavanje im je trebala mast, ali zima je veæ toliko odmakla da su i životinje koje su lovili veæ potrošile najveæi dio svojih naslaga sala. Zato su putnici probiruæi uzimali samo najmasnije dijelove mesa i iznutrica, a nemasne su dijelove ostavili ili dali Vuku, koji je i inaèe u šumama i ravnicama nalazio dovoljno hrane za sebe.Još je jedna životinjska vrsta živjela u tom kraju, ali Džondalar i Ejla nisu se mogli prisiliti da love konje. Njihovi su se suputnici dobro hranili grubom suhom travom, mahovinom, lišajima, pa i granèicama i tanjom korom drveæa.Slijedeæi rijeku, Ejla i Džondalar išli su prema zapadu i malo skre-tali prema sjeveru, a vodio ih je masiv s druge strane rijeke. Kada je rijeka skrenula pomalo prema sjeverozapadu, Džondalar prepozna da su se približili. Udolina izmeðu prastarog sjevernog gorja i južnih planina penjala se prema divljem krajoliku iz kojeg su se probijale grube litice. Prošli su pokraj mjesta gdje su se tri struje spojile u prepoznatljivi poèetak Velike Majke Rijeke, a zatim prijeðoše i nastaviše lijevom obalom srednjega toka Srednje Majke. Džondalaru su rekli da se taj potok opæenito drži poèetkom prave Majke, iako bi to zapravo mogao biti bilo koji od ta tri.Dolazak na ono što je u stvari bilo poèetak velike rijeke nije bio dubok doživljaj za kakav je Ejla mislila da se može oèekivati. Velika Majka Rijeka nije izvirala na nekom jasno odreðenom mjestu kao što je veliko zatvoreno more u kojem je završavala. Nije bilo jasnog poèetka, pa se èinilo da je i granica sjevernoga kraja, opæenito smatranog zemljom zbitoglavaca, nejasna, ali Džondalar je imao dojam da mu je kraj poznat. Mislio je da su blizu ruba pravog ledenjaka, iako su veæ neko vrijeme putovali po snijegu i nije bilo lako prepoznati.Bilo je tek popodne, ali odluèili su da poènu tražiti mjesto gdje æe postaviti logor i zato su presjekli prema desnoj obali gornjeg pritoka. Odluèiše zaustaviti se nešto ispred, na kraju daljine prilièno velikog potoka koji se spuštao sa sjevera.Vidjevši goli šljunèani sprud, Ejla je poèela skupljati nekoliko glatkih oblutaka, kakvi æe biti savršeni za njezinu praæku, i stavila ih u svoju vreæicu. Pomislila je da bi popodne ili ujutro mogla loviti kamenjarke ili bijelog zeca.Sjeæanja na kratki boravak kod Lozadunaca veæ su blijedjela, a njihovo je mjesto, osobito kod Džondalara, zauzimala zabrinutost za ledenjak koji ih je èekao. Pješice i teško natovareni putovali su sporije nego što su namjeravali i on se bojao da bi zimi prebrzo mogao doæi kraj. Dolazak proljeæa uvijek je bilo teško predvidjeti, a ovo je bila rijetka godina u kojoj se nadao da æe proljeæe kasniti.Rasteretili su konje i postavili logor. Bilo je još rano, pa su odluèili poæi u lov i potražiti svježe meso. Ušli su u lagano šumovit kraj i naišli na tragove srna, što ih je oboje zaèudilo, a Džondalara i zabrinulo. Ponadao se da povratak srna nije znak da æe se ubrzo vratiti i proljeæe. Ejla je pozvala Vuka i nastavili su kroz šumu hodajuæi jedno za drugim. Džondalar je predvodio, Ejla je išla odmah za njim, a Vuk ju je pratio u korak. Nije htjela da se zalijeæe i da poplaši životinje.Za tragom su išli kroz rijetku šumu prema visokoj strmoj stijeni koja im je zaklanjala pogled. Ejla je vidjela kako seDžonda-larova ramena spuštaju i kako se on opušta, a razlog je shvatila vidjevši da tragovi pokazuju kako je životinja otrèala. Nešto ju je oèigledno uplašilo.Oboje su se sledili zaèuvši Vukovo tiho rezanje. On je nešto nanjušio, a oni su veæ nauèili ozbiljno shvaæati njegova upozorenja.Ejla je s druge strane velike stijene, koja im se isprijeèila na putu, zaèula nešto za što je bila sigurna da je komešanje nekakve borbe. Pogledala se s Džondalarom; i on je to èuo. Poèeli su se polako šuljati oko izboèine. Zaèuli su se povici, zvuèi pada neèega teškog i, gotovo istodobno, oèajan krik.U tom je kriku bilo nešto poznato, od èega je Ejla protrnula. - Džondalare, netko je u nevolji! - reèe ona žureæi oko stijene.- Ejla, èekaj! Moglo bi biti opasno! - pozvao ju je, ali bilo je veæ prekasno. Dohvativši koplje požurio je za njom.

644 645 Iza izboèene stijene nekoliko se mladih muškaraca borilo s nekim tko se, oboren na zemlju, bez uspjeha pokušavao oduprijeti. Ostali su nabacivali grube primjedbe jednome koji je kleknuo na koljena i protegao se preko onoga na zemlji.- Požuri, Danasi! Koliko ti još pomoæi treba?- Možda ne zna naæi...- Ne, on jednostavno ne zna što æe s tim.- Onda neka prepusti drugima.

Ejla primijeti plavu kosu i s gaðenjem shvati da oni na zemlji drže ženu. Shvatila je što joj pokušavaju uèiniti. Žureæi prema njima shvatila je još nešto. Možda zbog oblika ruke ili noge ili zbog neèega u glasu, shvatila je da je to žena iz Plemena. Plavokosa žena iz Plemena! Ukoèila se, ali samo na trenutak.Vuk je nestrpljivo režao, ali gledao je Ejlu i držao se iza nje.- To je sigurno Karolijeva banda - reèe Džondalar, stižuæi zanjom. Odbacio je naprtnjaèu i tobolac, i u nekoliko dugih korakabrzo su stigli do trojice koji su zlostavljali ženu. Uhvatio je onogana njoj za ovratnik parke i zbacio ga sa žene. Zatim se okrenuoi šakom ga udario u lice. Ovaj pade na zemlju. Druga su dvojicazinula od iznenaðenja, a onda pustila ženu i bacila se u napad nanepoznatog. Jedan mu je skoèio na leða, a drugi ga poèe udaratipo licu i prsima. Džondalar otrese onoga s leða i primi udaracu rame, na koji odgovori snažnim udarcem u trbuh onoga predsobom.Kada su muškarci napali Džondalara, žena se okrenula i potrèala prema drugoj skupini ljudi koji su se borili. Dok se jedan od napadaèa svijao od bolova, Džondalar se okrene prema drugome. Ejla vidje kako drugi pokušava ustati.- Vuèe! Pomozi Džondalaru! Drži ih! - reèe ona dajuæi vukuznak.Vuk se spremno baci u napad, a Ejla odbaci stvari, odmota praæku s glave i posegne u vreæicu po kamen. Jedan od trojice opet je bio na zemlji i s užasom je gledao kako drugi pokušava podiæi ruke da odbije golemog vuka koji je jurio prema njemu. Zvijer skoèi na stražnje noge i zabije zube u rukav debelog zimskog ogrtaèa, trgajuæi ga, dok je Džondalar snažno zabio šaku u èeljust treæega.Namještajuæi kamen u praæku, Ejla pogleda prema drugoj sku pini. Jedan je objema rukama podigao tešku dugu kost i upravo je njome zamahivao prema nekome dolje. Ejla brzo zavitla kamen i vidje kako èovjek s batinom pada na zemlju. Drugi muškarac, koji je držao koplje prijeteæi nekome tko je ležao na zemlji, s ne- vjericom vidje kako se njegov drug ruši. Zamahnuo je glavom i nije vidio kako dolazi drugi kamen, ali kad ga je pogodio kriknuo je. Koplje mu pade na zemlju, a on se uhvati za ranjenu ruku.Šestorica su se ljudi borila s jednim na zemlji, ali nije im bilo lako. Ejlina je praæka oborila dvojicu, a osloboðena žena uspješno je šakama mlatila treæega, koji se branio rukama sklanjajuæi glavu. Još jedan koji se previše približio onome na tlu primi snažan udarac i zatetura. Ejla je imala još dva spremna kamena. Jedan je kamen ispalila ciljajuæi u bedrene mišiæe, dajuæi tako napadnutome - pokazalo se da je Ejla ispravno procijenila da je to èovjek iz Plemena - moguænost da se oslobodi. Još uvijek sjedeæi, on dohvati najbližeg napadaèa, podigne ga i bacina drugog.Žena iz Plemena obnovila je svoj oèajnièki napad, napokon otjeravši muškarca kojeg je napala. Iako nisu bile navikle na borbu, žene su u Plemenu bile razmjerno jednako snažne kao njihovi muškarci. Èinilo se da je radije popustila nego se borila protiv muškaraca koji se na njoj pokušao zadovoljiti, ali svoga je ranjenog èovjeka branila.U mladiæima više nije bilo volje za borbu. Jedan je ležao one-sviješten pred nogama èovjeka iz Plemena. Na glavi je imao ranu iz koje je krv moèila njegovu prljavoplavu kosu, a rasla mu je i velika kvrga. Drugi je trljao ruku, zaprepašteno gledajuæi ženu koja je u rukama držala pripremljenu praæku. Ostali su bili dobro naruèeni, jednome se udareno oko veæ zatvaralo. Trojica napadaèa na ženu ležali su na zemlji, rastrgane odjeæe i uplašeno gledali Vuka koji ih je èuvao pokazujuæi zube i zlokobno režeæi.Džondalar koji je takoðer dobio nešto udaraca, ali se ponašao kao da to ne osjeæa, priðe uvjeriti se da Ejla nije ranjena, a zatim pogleda muškarca na zemlji i iznenadi se vidjevši da je to èovjek iz Plemena. Znao je to od poèetka, ali tek je sada shvatio. Upita se zašto je èovjek još uvijek na zemlji. Džondalar odvuèe onesviještenog muškarca s njega i okrene ga; disao je. Zatim shvati zašto napadnuti ne ustaje.Razlog je bio jasno vidljiv. Njegovo je desno bedro bilo neprirodno savijeno, neposredno iznad koljena. Džondalar sèuðenjem pogleda tog èovjeka koji se sa slomljenom nogom odupirao šestorici! Znao je da su zbitoglavci snažni, alinije znao koliko su snažni i odluèni. Ovaj je èovjek morao trpjeti strašne boli, ali nije to pokazivao.Iznenada se na vidiku pojavi još jedan muškarac, koji nije sudjelovao u tuènjavi. Pogledao je okolo i podigao obrvu.Potuèeni muškarci vrpoljili su se pred njegovim prezirnim pogledom.

646 647

Još malo prije zabavljali su se gnjaveæi dvoje zbitoglavaca koji su imali nesreæu da im se naðu na putu, a sada su bili izloženi na milost i nemilost žene s praækom, visokom muškarca èije su šake tvrde kao kamen i najveæeg vuka kojeg su ikada vidjeli! A još i dvoje zbitoglavaca.- Što se dogodilo? - upita on.- Tvoji su momci napokon dobili svoje - reèe Ejla. - Ti si sljedeæi.Ova je žena bila potpuno nepoznata. Kako je znala da je ovo njegova družina i drugo o njima? Govorila je njegovimjezikom, ali s èudnim naglaskom i on se èudio tko je ona. Zaèuvši Ejlin glas, žena iz Plemena okrene se prema njoj i pozorno je promotri, ali nitko drugi to nije primijetio. Èovjek s kvrgom na glavi budio se i Ejla mu priðe da pogleda je li teško ranjen.- Ne diraj ga - reèe muškarac, ali ispod njegova junaèenjaEjla je otkrila strah.Ejla zastane i dobro ga pogleda,shvaæajuæi da je njegov prigovor zapravo bio za korist bande, a ne posebno ovog ranjenika.Ona nastavi pregled. - Nekoliko æe dana imati glavobolje, ali oporavit æe se. Da sam ga htjela ubiti, ne bih tako slabo udarila. On bi, Karoli, bio mrtav.- Kako znaš moje ime? - izbaci on, uplašen, iako je to pokušavao sakriti. Odakle ta strankinja zna tko je on?Ejla slegne ramenima - Znamo mi još toga, a ne samo tvoje ime.Ona baci pogled prema paru ljudi iz Plemena. Drugima bi izgledali nezainteresirani i nepomièni, ali Ejla je po sitnim pojedinostima u držanju i izrazu prepoznala njihovu nesigurnost i šok. Oprezno su pogledavali Druge i pokušavali shvatiti što se dogodilo.Muškarac je pomislio da zasad nema opasnosti od novog napada, ali zašto im je taj visoki muškarac pomogao... ili se bar pravio da pomaže. Zašto bi se jedan od Drugih potukao sa sebi sliènima da pomogne njima? A ta žena? - ako je žena. Upotrijebila je oružje koje mu je bilo poznato, ali vještije nego bilo koji muškarac. Kakva je to žena koja se služi oružjem? I to protiv ljudi vlastite rase? Još ga je više uznemiravao vuk, zvijer koja se prijeteæi držala prema onima koji su napali njegovu ženu... njegovu novu ženu do koje mu je bilo toliko stalo. Možda je Vuk totem tog muškarca, ali vukovi su duhovi, a ovo je pravi vuk. Sada je èovjek iz Plemena mogao samo još èekati. Izdržati bol i èekati.Vidjevši kako ovaj pogledava prema Vuku, Ejla odluèi da æe biti najbolje da svi preostali šokovi nastupe odmah. Zazviždala je visokim prodornim, zapovjednim zvukom koji je zvuèao kao ptièji zov, ali ga nikad nitko nije èuo od ptice. Svi su je napeto pogledali, a kad se u prvom trenutku nijedogodilo ništa, poèeše se opuštati, ali prerano. Ubrzo se zaèuje topot kopita i pojavi se par konja, kobila i neobièni smeði pastuh, koji priðoše ženi.Kakvo je to sada èudo? Èovjek iz Plemena poèeo se pitati je li umro i je li to možda svijet duhova.Konji su uplašili mladiæe i više nego par iz plemena. Iako su to pokušali sakriti junaèenjem i sarkazmom, potièuæi jedni druge na sve drskija i niža djela, svaki je od njih duboko u sebi ipak nosio èvor krivnje i straha. Svaki je znao da æe jednoga dana biti otkriven i odgovarati za ono što je uèinio. Neki su èak priželjkivali da se to dogodi prije nego se stvari još pogoršaju, ako veæ nije kasno.Danasi, onaj kojemu su se rugali jer je imao poteškoæa u silovanju žene, veæ je prije o tome razgovarao s nekima za koje je mislio da im može vjerovati. Zbitoglavke su jedno, mislio je, ali ona djevojka, još djevojèica, koja se borila i plakala... Da, bilo je to uzbudljivo u onom trenutku - žene su u toj dobi uvijek najuzbudljivije - ali poslije se toga stidio i bojao se da æe mu se Duna osvetiti. Što æe im Ona uèiniti?A sada se tu pojavila nepoznata žena i visoki svjetlokosi muškarac - nije li se prièalo da je Njezin ljubavnik veæi i svjetlije kose nego ostali? - pa i taj vuk? I konji koji dolaze na poziv. Nitko je nikad prije nije vidio, a ona je znala tko su oni. Govorila je neobièno, sigurno dolazi izdaleka, ali zna njihov jezik. Govori li se tamo odakle ona dolazi? Je li ona Duna, Majèin duh u ljudskom oblièju? Danasi zadrhti.- Što hoæete od nas? - upita Karoli - Nismo vas napali. Samo smo se zabavljali sa zbitoglavcima. Što je loše u tome što sezabavljamo sa životinjama?Džondalar je gledao kako se Ejla trudi da zadrži vlast nad sobom. - A Madenija? - upita on -Je li i ona životinja?Oni znaju! Mladiæi se zgledaju, a zatim pogledom potraže Ka-rolija. Muškarèev izgovor nije bio jednak kao ženin. On je bio Zelandonac. Ako Zelandonci znaju, oni neæe, ako im to zatreba, moæi poæi k njima i tamo se skloniti, praveæi se da su na Putovanju, kako su to zamislili. Tko još zna? Imaju li još kamo?- Ovi ljudi nisu životinje - reèe Ejla s hladnim bijesom kojije opet natjerao Džondalara da je pažljivo pogleda. Nikad je još

648 649 nije vidio tako bijesnu, ali ona se tako uspješno suzdržavala da Džondalar nije bio siguran da æe i mladiæi primijetiti. - Da su životinje, biste li ih pokušavali silovati? Silujete li vukove? Silujete li konje? Ne, vi tražite žene, a nijedna vas žena neæe. Ovo su jedine žene koje možete naæi - reèe ona. - A ovi ljudi nisu životinje.- Ona baci pogled na par iz Plemena. - Vi ste životinje! Vi ste hijene! Njuškate oko smetišta i smrdite, smrdite po svojoj zloæi. Lovite ljude, silujete žene, uzimate što nije vaše. Kažem vam, akose ne vratite odmah, izgubit æete sve. Neæete imati obitelj, ni Špilju, ni ikoga i nikad neæete imati žena na svojim ognjištima. Životæete provesti kao odvratne hijene, uvijek uzimajuæi otpatke oddrugih i otimajuæi od ljudi.- Znaju i to! - reèe jedan od mladiæa.- Ne govori ništa! - reèe Karoli - Ništa oni ne znaju, samo nagaðaju.- Znamo - reèe Džondalar. - Svi znaju. - Njegovo vladanje njihovim jezikom nije bilo savršeno, ali ga je bilolako razumjeti.- To vi kažete, ali mi ne znamo ni tko ste vi - reèe Karoli.- Ti si stranac, uopæe nisi Lozadunac. Neæemo se vratiti. Nitkonam ne treba. Imamo svoju Špilju.- A zato onda morate krasti i silovati žene? - reèe Ejla. - Špiljabez žena na ognjištu nije Špilja.Karoli je pokušavao govoriti neusiljeno. - Ne moramo to slušati. Uzet æemo što nam treba i kad poželimo - hranu i žene. Nitko nas dosad nije sprijeèio, pa neæe ni odsada. Hajde, idemo odavde - reèe on, okreæuæi se.- Karoli! - reèe Džondalar, dostižuæi ga u nekoliko koraka.- Što hoæeš?- Moram ti nešto dati - reèe visoki muškarac.Bez najave Džondalar stegne šaku i sjuri je u Karolijevo lice. Od snage udarca Karolijeva glava poleti natrag, a tijelo mu poleti uvis.- To ti je za Madeniju! - reèe Džondalar gledajuæi Karolija ispruženog na tlu. Zatim se okrene i poðe natrag.Ejla je gledala omamljenog mladiæa. Iz kuta usana tekla mu je krv, ali nije mu prišla da mu ponudi pomoæ.Podigla su ga dvojica njegovih prijatelja. Zatim se Ejla usredotoèi na mladiæe, gledajuæi svakog pojedinog. Izgledali su jadno, prljavo i neuredno, s otrcanom i izlizanom odjeæom. I njihova su upala lica svjedoèila i o gladi.Nije bilo nikakvo èudo što su krali hranu. Trebala im je pomoæ obitelji i prijatelja. Neobuzdani život i slobodno tumaranje s Karolijem vjerojatno su poèeli gubiti raniju privlaènost i možda su bili spremni za povratak.- Traže vas - reèe ona. - Svi su se složili da je toga bilo dosta, èak i Tomazi, Karolijev roðak. Ako se vratite svojim Špiljama, možda imate šanse vratiti se i svojim obiteljima. Ako prièekate da vas naðu, bit æe vam samo gore.Je li Ona zato došla? Danasi se pitao je li se pojavila zato da ih upozori dok još nije prekasno. Ako se vrate prije nego što ih naðu i ako se pokušaju popraviti, hoæe li ih Špilje prihvatiti?Nakon odlaska Karolijeve bande, Ejla priðe paru iz Plemena. Oni su s divljenjem gledali Ejlin izravni sukob s muškarcima i Džondalarov udarac koji je srušio onog muškarca. Muškarci iz Plemena nikad ne bi udarili drugog muškarca iz Plemena, ali ovi drugi Drugi bili su èudni. Izgledali su kao muškarci, ali nisu se baš ponašali kao muškarci, osobito onaj udareni. Sva su plemena znala za njega, i oni su morali u sebi priznati da osjeæaju neko zadovoljstvo videæi ga kako pada. Još im je draže bilo vidjeti ih kako odlaze.Sada je èovjek iz Plemena želio da i ovi odu. Njihovo je ponašanje bilo tako neoèekivano da su se osjetili neugodno.On se sada želio samo vratiti svome Plemenu, iako nije znao što æe sa slomljenom nogom.Sljedeæe što je Ejla uèinila potpuno je iznenadilo i njega i ženu. Èak i Džondalar je vidio njihovu zbunjenu reakciju. Ona se polako spustila u sjedeæi položaj s prekriženim nogama pred èovjeka i naglašeno èedno spustila pogled prema zemlji.I sam je Džondalar bio zbunjen. Ponekad bi tako sjela i ispred njega, obièno kad mu je htjela reæi nešto važno ili kad bi bila nezadovoljna time što se ne uspijeva izraziti i naæi prave rijeèi, ali ovo je bilo prvi put da je taj njezin

položaj vidjela u pravom kontekstu. Bila je to gesta poštovanja.Ona je molila za dopuštenje da mu se obrati, ali Džondalara je zaprepastilo što Ejla, tako sposobna i neovisna, s tolikom po-kornošæu prilazi tom zbitoglavcu, muškarcu iz Plemena. Pokušala mu je jednom objasniti da je to obièaj, pristojnost, naèin za razgovor, i da to nije ništa sramotno, ali Džondalar je znao da nijedna Zelandonka ili bilo koja druga žena koju je poznavao, ne bi nikad nikome, bio to muškarac ili žena, pristupila na taj naèin.Dok je Ejla strpljivo èekala da je muškarac potapše po ramenu, nije bila sigurna èak ni daje jezik znakova kojim se služe ovi ljudi iz Plemena jednak jeziku plemena koje ju je odgojilo.Razlika meðu njima bila je velika, a ovi su izgledali drukèije.

650 651 Ali ona je veæ primijetila sliènosti u govornim jezicima, iako su i oni bili to razlièitiji što su ljudi bili udaljeniji. Mogla se samo nadati da æe jezik znakova ovih ljudi biti barem slièan.Dok je nestrpljivo èekala, poèela se pitati je li taj èovjek uopæe shvatio što ona hoæe. Zatim osjeti dodir na ramenu iodahne. Odavno nije razgovarala s ljudima iz Plemena, još otkad su je prokleli... Morala je sada to zaboraviti. Nije smjela dopustiti da ti ljudi doznaju kako je ona mrtva za Pleme i da se prema njoj poènu ponašati kao da ne postoji. Pogledala je muškarca i neko su se vrijeme prouèavali.On na njoj nije vidio nijedan znak Plemena. Bila je to žena od Drugih. Nije bila poput onih èudno izoblièenih, jer su mješavina duhova, onakva kakvih se baš tih dana mnogo raðalo. Ali gdje je ta žena od Drugih nauèila ispravno se obraæati muškarcu?Ejla mnogo godina nije vidjela lice nekoga iz Plemena, a ovo je bilo pravo lice èovjeka iz Plemena, ali nije bilo slièno licima koja je poznavala. Njegova je brada i kosa bila svjetlija i èinila se mekšom i manje kovrèavom. I oèi sumu bile svjetlije, smeðe, a ne duboke, gotovo crne oèi njezina plemena. Njegove su crte lica bile èvršæe i naglašenije, izboèene obrve bile su istaknutije, nos oštriji, lice izboèenije, èelo kao da mu je bilo naglije zabaèeno, a glava dulja. Izgledao je karakteristiènije za Pleme nego oni iz njezina Plemena.Ejla poèe govoriti znacima i rijeèima svakodnevnog jezika Brunova plemena, onim jezikom koji je nauèila kao dijete.Odmah se vidjelo da on ne razumije. Zatim on izgovori nekoliko glasova. Bili su to glasovi koji su zvuèali kao jezikplemena, grleni s gotovo progutanim samoglasnicima, i ona se trudila da nešto shvati.Njemu je noga bila slomljena i htjela mu je pomoæi, ali je htjela znati i još nešto o njegovom plemenu. Na neki naèin s njima se osjeæala bolje nego s Drugima. Ali da bi mu pomogla, morala je s njim komunicirati i postiæi da jeon shvati.On opet progovori i pokuša sa znakovima. Èinilo se kao da bi trebalo biti poznato, ali nije uspijevala uhvatiti znaèenje, a rijeèi nije uopæe razumjela. Je li jezik njezina Plemena toliko razlièit da se neæe moæi sporazumjeti s plemenima u ovom kraju? 40iijla je, pogledavajuæi mladu ženu koja je nervozno sjedila u blizini, razmišljala kako se izraziti, a da je èovjek iz Plemena shvati. Zatim, sjetivši se Sabora Plemena, pokuša sa prastarim, vrlo formalnim i gotovo bezglasnim jezikom kojim se obraæalo svijetu duhova ili opæilo s drugim plemenima koja se služe razlièitim svakodnevnim jezicima.Èovjek kimnu i pokaže znak. Shvativši da ju je razumio, Ejla osjeti kako je prožima olakšanje i oduševljenje. Ovi suljudi doista došli iz istoga izvora kao i njezino pleme! U nekoj davnoj prošlosti, ovaj je èovjek imao iste davne pretke koji su bili preci i Krebu i Izi. Iznenada ona osjeti kako je i sama imala iste korijene, još starije, kao i oni, alisu se njihove staze poslije razdvojile.Džondalar je zadivljeno gledao kako njih dvoje poèinju komunicirati. Bilo je teško pratiti njihove brze pokrete, i Džondalar shvati da je taj jezik još složeniji nego što je mislio.Ejla je ljude iz Lavljeg logora poduèila nekim znakovima Plemena, kako bi Ridag prvi put u životu mogao razgovarati s njima- baš tog starog jezika, jer je to djeèaku bilo lakše nauèiti - ali nauèila ih je samo ono najosnovnije. Djeèak je radije razgovarao snjom nego s drugima. Džondalar je pretpostavljao da je to zatošto je s njom mogao komunicirati potpunije, ali tek je sada poèinjao shvaæati puni raspon i dubinu tog jezika.

Ejlu je iznenadilo što je èovjek preskoèio neke od formalnosti upoznavanja. Nije joj iznio imena, mjesta i srodstva. -Ženo od Drugih, ovaj bi èovjek htio znati gdje si nauèila govoriti.- Dok je ova žena još bila malo dijete, njezini su ljudi poginuli u potresu. Ovu je ženu odgojilo jedno Pleme -objasni ona.- Ovaj èovjek nikad nije èuo da bi neko Pleme uzelo dijete Drugih.- Pleme ovih ljudi živi daleko odavde. Je li ovaj èovjek èuo za rijeku koju Drugi zovu Velikom Majkom?- Ta je rijeka granica - odgovori on nestrpljivo.- Ta rijeka teèe dalje nego što se zna, do velikog mora, daleko na istoku. Pleme ove žene živi još dalje od kraja Velike Majke- gestikulirala je ona.S nevjericom ju je promatrao. Znao je da, za razliku od ljudi

652 653 iz Plemena, èiji jezik znakova obuhvaæa i razumijevanje nesvijes-nih znakova i pokreta, što èini da je gotovo nemoguæe reæi jedno, a misliti drugo, Drugi, koji govore glasovima nisu takvi. Nije mogao biti siguran. Nije vidio nijedan znak laži, ali njezina je prièa izgledala pretjerano.- Ova žena putuje još od poèetka prošloga toplog vremena- doda ona.On je opet postajao nestrpljiv i Ejla shvati da trpi strašne bolove. - Sto hoæe ova žena? Drugi su otišli, zašto i žena ne ode?- Znao je da mu je ona vjerojatno spasila život i pomogla njegovoj družici, što je znaèilo da joj je nešto dužan; to bi ih uèinilogotovo roðacima. Ta ga je pomisao uznemiravala.- Ova je žena vidarica. Ova bi žena pregledala nogu ovogmuškarca - objasni Ejla.On prezirno frknu. - Ova žena ne može biti vidarica. Ova žena nije iz Plemena.Ejla nije pokazivala neslaganje. Na trenutak je promislila, a onda pokuša promijeniti pristup. - Ova bi žena razgovarala s muškarcem od Drugih - reèe ona.On odobri. Ejla ustane i uèini korak natrag prije nego što se okrenula i prišla Džondalaru.- Možeš li se s njime dobro razumjeti? - upita Džondalar.- Znam da pokušavaš, ali pleme s kojim si živjela tako je dalekoda se moram pitati ide li to.- Poèela sam sa svakodnevnim jezikom svoga plemena i nismo se razumjeli. Mogla sam i oèekivati da njihovi obièni znakovi i rijeèi neæe biti isti, ali kad sam pokušala starim sveèanim jezikom razumjeli smo se bez teškoæa - objasni Ejla.-Jesam li te dobro razumio? Kažeš da Pleme može opæiti tako da se svi razumiju, gdje god živjeli? To je teško povjerovati.- Možda je teško - reèe ona - ali taj je stari jezik u njihovim sjeæanjima.- Hoæeš reæi da se raðaju znajuæi govoriti tim jezikom? I do-jenèad to mogu?- Ne baš. Raðaju se sa sjeæanjima, ali moraju "nauèiti" kako se njima služiti. Nisam sigurna kako se to radi,ali èini se da je to više kao podsjeæanje na nešto što veæ znaju. Obièno ih treba podsjetiti samo jedanput, a onda znaju. Zato su neki od njih mislili da sam tupa. Sporo sam uèila dok nisam nauèila brzo pamtiti, a èak ni tada nije bilo lako. Ridag ima sjeæanja, ali ga nije imao tko poduèiti... podsjetiti. Zato on nije znao jezik znakova dok ja nisam došla. - Ti i sporo uèenje! Nikad nisam upoznao nikoga tko tako brzo uèi jezike - reèe Džondalar.Ona na to slegne ramenima. - To je drugo. Mislim da Drugi imaju sjeæanja za govorni jezik, a uèimo slušajuæi rijeèi oko sebe. Da bi nauèio drugi jezik moraš samo zapamtiti druge zvukove i ponekad drugi naèin kako se slažu ucjeline. - reèe ona. - Èak i ako nije savršeno, ipak se možeš razumjeti. Njegov je jezik teži, za nas, ali shvaæanje nije moj glavni problem s njima. Problem je u dugu.- Dugu? Ne razumijem.

- Jako ga boli, ali on to nikad neæe pokazati. Htjela bih mu pomoæi i namjestiti mu nogu. Ne znam kako æese vratiti svome plemenu, ali o tome se može razmišljati i poslije. Sada najprije treba namjestiti nogu. Ali on je nama veæ dužan i on je svjestan da ja, ako razumijem njegov jezik, znam i za dug. Ako on vjeruje da sam mu spasila život, to je dug pobratimstva. On mi ne želi biti još više dužan - reèe Ejla, pokušavajuæi što jednostavnije objasniti vrlo složen odnos.- Kakav dug pobratimstva?- To je obveza... - Ejla pokuša smisliti naèin kako bi to objasnila - uobièajena meðu lovcima unutar jednog plemena. Ako jedan èovjek spasi drugome život, on postaje "vlasnikom" dijela duha onoga drugog. Onaj koji bi inaèe umro daje dio sebe kao cijenu povratka meðu žive. Buduæi da ne želi da mu ijedan dio duha umre - i prijeðe na drugi svijet prije nego što umre - ako drugi èovjek ima dio njegova duha, uèinit æe sve da spasi život toga drugog. Tako postaju roðaci, bliži nego braæa.- Ima nešto u tome - reèe Džondalar.

- Kad muškarci zajedno love - nastavi Ejla - moraju jedan drugome pomagati i èesto jedan drugome spašavaju živote, tako da komad svaèijeg duha obièno pripadne svima drugima. Tako se vežu i jaèe nego obitelj. Lovci mogu biti roðaci, ali obiteljstvo srodstvo ne može biti jaèe od pobratimske veze meðu lovcima, jer ne mogu više voljeti jednoga od drugog. Svi ovise jedni o drugima.- Ima tu mudrosti - zamišljeno æe Džondalar.- To je dug pobratimstva. Ovaj èovjek ne poznaje obièaje Drugih, a ne cijeni ono što zna o njima.- To mu se poslije Karolija ne može zamjeriti.- Ima tu i više od toga. I nije mu drago što nam duguje.- Rekao ti je to?- Ne, dakako, nije, ali u jeziku Plemena ima više od samih

654 655 znakova koji se daju rukama. U naèinu kako tko sjedi ili stoji, izrazu lica, malim stvarima, u svemu tome ima smisla i znaèenja. Ja sam odrasla s jednim plemenom. To je jednako tako dio mene, kao i njega. Znam što mu smeta. Ako me prihvati kao vidaricu iz Plemena, bit æe mi lakše.- Sto bi se time promijenilo?- Znaèilo bi da veæ imam dio njegova duha - odgovori Ejla.- Ali ti ga i ne poznaješ! Kako bi mogla imati dio njegova duha?- Vidarica spašava živote. Ona ima komadiæ duše svakoga koga je spasila i mogla bi imati svaèije za nekoliko godina. Dakle, kad postane vidaricom, ona daje dio sebe Plemenu i zauzvrat prima djeliæ svakog pripadnika Plemena. Tako je, koga god spasila, dug veæ plaæen. Zato vidarica ima poseban položaj.Ejla je neko vrijeme zamišljeno gledala, a zatim doda: - Ovo je prvi put da mi je drago što duhove Plemena nisu uzeli... Nakratko se prekinula - ... kad su me prokleli smrtnom kletvom - nastavi ona. Dugo sam se zbog toga brinula. Kad je Iza umrla, Kreb je uzeo sve dijelove duhova, tako da ne odu s njom na drugi svijet. A kad je Braud odredio da me moraju prokleti, nisu mi ih oduzeli, iako sam za Pleme mrtva.- Sto bi se dogodilo kad bi oni znali za to? - upita Džondalar, lakim pokretom glave pokazujuæi ljude iz Plemena koji su ih gledali.- Više ne bih postojala za njih. Ne bi me više vidjeli; ne bi si dopustili da me vide. Mogla bih stajati pred njima i vikati, a oni me ne bi èuli. Mislili bi da sam neki zao duh koji ih pokušava uloviti i odnijeti na drugi svijet - reèe Ejla zadrhtavši. Sklopila je oèi..-A zašto kažeš da ti je drago što još uvijek imaš dijelove duša? - upita Džondalar.- Zato jer ne mogu reæi jedno, a misliti drugo. Ne mogu mu lagati, on bi to odmah vidio. Ali mogu ne spomenuti. To je dopušteno, iz pristojnosti ili da se oèuva privatnost. Ne moram reæi ništa o kletvi, iako bi on vjerojatno znao da nešto prešuæujem, ali mogu govoriti da sam plemenska ljeèiteljica jer je to istina. Ja sam to još uvijek. Još uvijek imam dijelove duša. -r- Zabrinuto se namrštila. Ali jednoga æu dana doista umrijeti. Ako odem nadrugi svijet s dijelovima duša svakoga iz Plemena, što æe se s njima dogoditi?- Ne znam, Ejla - reèe on.Ona slegne ramenima i odgodi tu misao. - Zasad moram brinuti o ovom svijetu. Ako me prihvati kao vidaricu, neæese morati656

toliko brinuti zato što mi duguje dio duše. Dovoljno je zlo dugovati pobratimstvo nekome od Drugih, bilo bi još goredugovati ga ženi, osobito takvoj koja se služi oružjem.- Ali dok si živjela s Plemenom ti si lovila - spomenuDžondalar.- To je bila posebna iznimka. I to tek nakon što sam preživjela jednomjeseènu smrtnu kletvu zato što sam imala praæku i lovila. Brun je to dopustio zato što me štitio moj totem Špiljskoglava. Shvatio je to kao kušnju i mislim da je na kraju pomislio daje razumno prihvatiti ženu s tako jakim totemom. On mi je daolovaèki amulet i nazvao me Ženom Koja Lovi.Ejla dodirne kožnu vreæicu koju je uvijek nosila oko vrata i pomisli na onu prvu, jednostavnu vreæicu koja se zatvarala povlaèenjem remenèiæa koju joj je napravila Iza. Kao njezina majka, Iza je, kada su Ejlu primali u Pleme,unutra stavila komadiæ crvene boje. Taj amulet nije se mogao mjeriti s lijepo ukrašenim amuletom koji je nosila sada i koji su joj dali na mamutonskoj sveèanosti posvojenja, ali još je uvijek èuvala svoje i posebne stare znakove, meðu kojima i taj prvi komadiæ crvene boje. Unutra su bili i svi znakovi koje joj je dao njezin totem, kao i crveno obojana ovalna ploèica s vrha mamutove kljove koja joj je bila lovaèki amulet, a zatim i crni kamen, sitna krhotina crnog manganovog dioksida u kojem su bili dijelovi duhova Plemena, što ga je dobila kad je postala vidarica u Brunovom plemenu.- Džondalare, mislim da bi pomoglo ako ti porazgovoriš snjim. On je nesiguran, vrlo je konzervativan, a ovdje je mnogoneuobièajenih stvari. Kad bi mogao razgovarati s muškarcem, pabio on i od Drugih, umjesto sa ženom, možda bi mu to bilo lakše.Sjeæaš li se znaka kojim muškarac pozdravlja muškarca?Džondalar napravi pokret, a Ejla potvrdi. Znala je da tu nedostaje nekih sitnih pojedinosti, ali znaèenje je bilo jasno. - Nemoj još pozdravljati ženu. Bio bi to znak lošeg ponašanja, a on bi to mogao istodobno držati i uvredom. Nije uobièajeno i ne smatra se prikladnim da muškarac razgovara sa ženom bez dobrog razloga, osobito ako se ne poznaju, a i u tom æeš sluèaju morati dobiti njegovo dopuštenje. Meðu roðacima manje je formalnosti, a dobar prijatelj može èak i zadovoljiti svoje potrebe - podijeliti Užitke - s njom, ali obièno se drži pristojnim da najprije zatraži njegovo dopuštenje.- Njegovo, a ne njezino? Zašto žene dopuštaju da se premanjima odnose kao da su manje važne od muškaraca? - upitaDžondalar.657

- U njih se to ne gleda tako. Oni znaju da su muškarci i žene jednako važni, ali muškarci i žene u plemenu vrlo su razlièiti jedni od drugih - pokuša mu Ejla objasniti.- Naravno da su razlièiti. Svi se muškarci razlikuju od žena... i drago mi je što je tako.- Ne mislim samo na razlike koje se vide. Ti možeš uèiniti sve što i žena, osim što ne možeš roditi, a iako si ti jaèi, ja mogu uèiniti gotovo sve što i ti. Ali muškarci u plemenu ne mogu uèiniti mnoge stvari koje žene mogu, a žene ne mogu mnoge stvari koje mogu muškarci. Nemaju sjeæanja koja su im za to potrebna. Kada sam sama sebe nauèila loviti, mnogi su bili više iznenaðeni time što ja mogu nauèiti, pa i što želim uèiti nego što sam postupila suprotno obièajima Plemena. Nimalo više ih ne bi iznenadilo kad bi ti rodio dijete. Mislim da su žene bile još više iznenaðene nego muškarci. Takvo što uopæe ne bi moglo pasti na pamet ženi iz Plemena.- Pa rekla si da su ljudi iz Plemena i Drugi vrlo slièni - reèe Džondalar.-Jesu, ali na neki naèin razlièitiji su nego što možeš zamisliti. Èak ni ja ne mogu to zamisliti, a neko sam vrijeme bila jedna od njih - reèe Ejla. -Jesi li spreman porazgovarati s njim?- Mislim da jesam - reèe on.Visoki plavokosi muškarac pošao je prema snažnom, èvrsto graðenom èovjeku koji je još uvijek sjedio na zemlji, s bedrom savijenim u neprirodnom kutu. Ejla je išla za njim. Džondalar se spusti da bi sjeo pred muškarca, bacivši pogled na Ejlu, koja mu glavom potvrdi.Nikad nije bio tako blizu odraslog muškog zbitoglavca i prva mu je pomisao bila sjeæanje na Ridaga. Vidjevši ovog muškarca sada mu je bilo još jasnije da onaj djeèak nije bio potpuni plemenski djeèak. Sjeæajuæi se èudnog bistrog boležljivog djeèaka, sjetio se koliko su Ridagove crte lica bile drukèije u usporedbi -moglo bi se reæi mekše. Lice ovoga èovjeka bilo je široko i dugo, pomalo izboèeno, a ispred svega je dominirao veliki oštri nos. Meka brada na kojoj se vidjelo da je nedavno obrezana na jednaku dužinu, nije potpuno sakrila prilièno povuèenu èeljust.

Dlake na licu pretopile su se u veliku masu debele svjetlo-smeðe kose koja je pokrivala veliku i dugu glavu, koja je bila puna i straga zaobljena. A najveæi dio èela zauzimale su velike izboèine obrva koje su se produživale sve do nisko smještenog poèetka kose. Džondalar je osjetio želju da popipa svoje vlastito visoko èelo zaobljenu glavu. Sadaje mogao razumijeti zašto ove nazivaju zbitoglavcima. Kao da je netko uzeo glavu oblikovanu poput njegove, ali nešto veæu i napravljenu od materijala mjesi-vog poput gline, a zatim je guranjem i izravnavanjem èela preo-blikovao tjerajuæi najveæi dio prema natrag.Izboèine nad oèima tog èovjeka bile su naglašene èupavim obrvama, a njegove smeðe oèi sa zlatnim toèkicama pokazivale su radoznalost, inteligenciju i ispod toga prikrivenu bol. Džondalar je shvaæao zašto mu Ejla želi pomoæi.Pozdravljajuæi ga pokretima Džondalar se osjetio nespretnim, ali ohrabrio ga je iznenaðeni pogled na licu èovjeka iz Plemena koji je uzvratio istom gestom. Džondalar nije znao što æe sada. Pomislio je što bi uèinio da su se susreli s bilo kojim strancem iz neke strane Špilje ili Tabora, pokušavajuæi se sjetiti znakova koje je nauèio da bi mogao razgovarati s Ridagom.Znacima je pokazao - Ovaj se èovjek zove... - a zatim izgovori svoje ime i glavnu pripadnost - Džondalar od Zelandonaca.Bilo je to previše melodièno i s previše slogova, previše da bi to èovjek iz Plemena mogao odjedanput odslušati. Protresao je glavom kao da želi odèepiti uho i nagnuo glavu, kao da æe mu to pomoæi da bolje èuje, a zatim potapšao Džondalara po grudima.Nije teško shvatiti što želi, pomislio je Džondalar. Ponovio je znakove za - Ovaj se èovjek zove... - i opet izgovorio svoje ime, ali samo ime, i to sporije - Džondalar.Èovjek sklopi oèi usredotoèi se, a zatim opet otvori oèi i udahnuvši glasno izgovori - Žondar.Džondalar se osmjehnuo i glavom potvrdi. Ta je rijeè izgovorena dubokim glasom i ne potpuno artikulirano, i osjeæalo se gutanje samoglasnika, ali bilo je razumljivo. I zvuèalo je èudno poznato. A tada se sjetio! Naravno! Ejla! Njezine su rijeèi tako zvuèale, iako ne tako jako. To je bio taj njezin neobièni izgovor. Nije ni èudno što ga nitko nije mogao objasniti. Ona je imala izgovor iz plemenskog jezika, a nitko nije znao da oni govore.Ejla je bila iznenaðena kako je dobro taj èovjek izgovorio Džondalarovo ime. Pitala se je li ga ona tako dobro izgovorila kada je prvi put pokušala i pitala se nije li taj èovjek veæ imao kontakta s Drugima. Ako je bio izabran predstavljati svoj narod ili stupi u nekakav dodir s onima koji su poznati kao Drugi, bio bi to znak visokog položaja.To bi mu bio još jaèi razlog, shvatila je ona, da bude oprezan i kloni se bratimljenja s Drugima, osobito Drugima nepoznata statusa.Ne bi mu bilo drago sniziti vlastiti položaj, ali obveza je obveza i htjeli to on i njegova družica priznati ili ne, ipak im je trebala

658 659 pomoæ. Morala ih je nekako uvjeriti da su njih dvoje Drugi koji razumiju i s kojima je vrijedno družiti se.Èovjek pred Džondalarom lupnuo se po prsima, a zatim lagano prignuo prema naprijed. - Guban - reèe on.Džondalar se jednako namuèio ponavljajuæi njegovo ime kao i Guban s "Džondalarom", a Guban je jednako blagonaklono prihvatio njegov pogrešni izgovor kao što je to bio uèinio Džondalar.Ejli je laknulo. Razmjena imena nije mnogo, ali bio je to poèetak. Bacila je pogled na ženu, još uvijek zaèuðena što vidi kosu svjetliju od svoje na ženi iz Plemena. Glava joj je bila pokrivena mekim kovrèama, tako svijetlim da su izgledale gotovo bijele, a bila je mlada i vrlo privlaèna, vjerojatno druga žena na njegovu ognjištu. Guban je bio èovjek u najboljim godinama, a ova je žena vjerojatno bila iz drugog plemena i to prilièno vrijedna.Žena pogleda Ejlu, a zatim brzo skrenu pogled. Ejla se zaèudi. Vidjela je zabrinutost i strah u ženinim oèima i pogledala je još pažljivije, ali jednako obazrivo kao mlada žena iz Plemena. Je li to u struku malo zadebljanje? Nije li se malo èvršæe vezala preko grudi? Trudna je! Nije èudno što je zabrinuta. Èovjek s loše zalijeèenom slomljenom nogom neæe više biti u punoj snazi, a ako ima visok položaj, vjerojatno ima i velike odgovornosti. Ejla pomisli kako nekako mora uvjeriti Gubana da joj dopusti prihvatiti njezinu pomoæ.Dva muškarca sjedila su i promatrala jedan drugoga. Džondalar nije znao što bi dalje, a Guban je èekao da vidi što æe ovaj uèiniti. U oèaju se Džondalar napokon okrene prema njoj.- Ova žena je Ejla - reèe on znakovima i izgovarajuæi njezinoime.

U prvom trenutku Ejla pomisli da je napravio gaf, ali vidjevši Gubanovu reakciju zakljuèi da možda i nije. Tako brzo predstavljanje bio je znak njezina visokog položaja i cijenjenosti, prikladne za vidaricu. Kada je nastavio, ona pomisli da joj je proèitao misli.- Ejla je vidarica. Vrlo dobra ljeèiteljica. Dobar vraè. Želi pomoæi Gubanu.Èovjeku iz Plemena Džondalarovi su znakovi bili jedva nešto više nego govor malog djeteta. U njegovom izražavanju nije bilo nijansi, nije bilo uvjerljivih podcrtavanja, stupnjevanja složenosti, ali njegova je iskrenost bila vidljiva. Veæ i samo otkriæe jednoga od Drugih, koji je uopæe mogao ispravno govoriti, bilo je samo po sebi iznenaðujuæe. Veæinom su takvi brbljali ili mucali ili režali poput zvijeri. Pretjeranom upotrebom glasova podsjeæali su na djecu, ali uostalom Druge ionako nisu smatrali baš bistrima.S druge strane, žena je pokazivala iznenaðujuæu dubinu razumijevanja i fin smisao za nijanse, kao i jasnu i izražajnu sposobnost za komuniciranje. Vrlo je precizno prenijela neke Žon-darove suptilnije misli, olakšavajuæi njihovo opæenje ne donoseæi nikome neugodnosti.Koliko god bilo teško povjerovati da ju je odgojilo neko pleme i da je proputovala tako veliku udaljenost, tako je vješto govorila da je gotovo mogao povjerovati da je ona iz Plemena.Guban nikad nije èuo za pleme o kojem je žena govorila, a znao je za mnogo plemena, ali je njihov svakodnevni govor bio potpuno nepoznat. Èak ni jezik plemena njegove žutokose nije bio tako neobièan, a ova žena od Drugih znala je prastare svete znakove i njima se služila velikom vještinom i jasnoæom. Rijetko je to za ženu. Nešto mu je govorili da ona nešto možda prešuæuje, ali nije bio siguran. Ipak je ona žena Drugih, pa on ni u kom sluèaju ne bi pitao. Žene, a posebno vidarice, rado su neke stvari zadržavale za sebe.Bol u njegovoj slomljenoj nozi kucala je i prijetila da æe izmaæi njegovoj vlasti pa se morao na neko vrijeme usredotoèiti na to da je svlada.Ali kako bi ona mogla biti vidarica? Ona nije roðena u Plemenu. Nema ona tih sjeæanja. Žondar je tvrdio da je ona ljeèiteljica i vrlo je uvjereno govorio o njezinoj sposobnosti... a njegova je noga slomljena - Guban se malo prigne naprijed, a zatim stisne zube. Možda je ona ljeèiteljica; Drugi ih sigurno imaju, ali to je ne èini vidaricom Plemena.Njegova je obveza veæ ionako prevelika. Dug pobratimstva s ovim muškarcem veæ bi bio dosta, ali još sa ženom i to sa ženom koja se služi oružjem?Ali opet, što bi bilo s njim i njegovom žutokosom bez njihove pomoæi? Njegova žutokosa... koja veæ èeka potomka.Pomisao na nju omekšala ga je. Više nego ikada prije razbjesnio se kad su je oni muškarci napali i pokušali je uzeti.Zato je skoèio s vrha strme stijene. Trebalo mu je vremena da se popne na nju, a nije mogao tako dugo èekati da se spusti.Bio je vidio tragove srna i popeo se vidjeti što bi se dalo uloviti, a ona je skupljala unutarnju koru drveæa i pripremala za skupljanje soka koji æe uskoro poteæi. Rekla je da æe ubrzo biti toplije, a neki joj nisu povjerovali. Još je uvijek bila strankinja, ali ona je tvrdila da joj to govore njezina sjeæanja. Htio joj je orno-

660 661 guæiti da to dokaže i zato je pristao da je povede, iako je znao opasnosti od onih mladiæa.A bilo je hladno i pomislili su da æe izbjeæi napadaèe ako ostane blizu ledenjaka. Vrh stijene uèinio mu se dobrim mjestom da s njega razgleda okolni prostor. Od boli nakon teškog pada, kada je osjetio kako mu noga puca osjetio jevrtoglavicu, ali nije se prepustio. Napadaèi su bili na njemu i morao se boriti s njima, boljelo ga ili ne. Osjetio je toplinu prisjetivši se kako je ona požurila k njemu. Iznenadio se vidjevši je kako udara te muškarce. Nikad prije nijeèuo da bi neka žena to uèinili i nikad nikome neæe o tome prièati, ali bilo mu je drago što se toliko potrudila da mu pomogne.Pomaknuo se, nastojeæi ukrotiti oštru bol koja ga je probadala. Ali nije ga toliko muèila bol. Odavno je nauèio oduprijeti se boli. Teže je bilo oduprijeti se nekim drugim strahovima. Što ako više ne bude mogao hodati? Zaljeèenje slomljene noge ili ruke moglo bi dugo trajati, a ako se kosti loše spoje ili srastu u krivom kutu ili mimoiðu... što ako ne bude mogao loviti?Ne bude li mogao loviti, izgubit æe svoj položaj. Više ne bi mogao biti predvodnik. Obeæao je glavaru njezina plemena da æe se brinuti za nju. Ona je bila miljenica, ali njegov je položaj bio visok i ona je htjela poæi s njim. Nasamo, meðu krznima, èak mu je rekla da ga je željela.Njegova prva žena nije bila baš sretna kada se pojavio s mladom i lijepom drugom ženom, ali bila je to dobra žena iz Plemena. Dobro se brinula o njegovu ognjištu i zadržat æe položaj Prve Žene. Obeæao joj je da æe se brinuti za

nju i njezine dvije kæeri. Nije mu to smetalo. Iako je oduvijek želio imati sina, kæeri njegove družice uveseljavale su mu ognjište, iako æe uskoro odrasti i otiæi.Ali ne bude li mogao loviti, neæe se moæi brinuti ni o kome. Pleme bi se moralo brinuti o njemu, kao o nekom starcu. A njegova lijepa žutokosa, koja bi mogla roditi sina, kako æe se brinuti o njoj? Ona bi bez teškoæa našla muškarca koji bi je htio uzeti, ali to bi znaèilo da æe je on izgubiti.Ne bude li mogao hodati možda se èak ne bi mogao niti vratiti do Plemena. Ona bi morala otiæi po pomoæ i moralibi doæi po njega. Ako se ne bude mogao sam vratiti, smanjit æe se u oèima svoga Plemena, a još bi gore bilo ako gaslomljena noga uspori i ako izgubi svoju lovaèku vještinu i ostane onesposobljen za lov.Možda bih mogao razgovarati s ovom ljeèiteljicom Drugih, pomisli on, bez obzira što je to žena koja se služi oružjem. Njezin je položaj sigurno visok, Žondar je visoko cijeni, a i njegov položaj mora biti visok, jer se inaèe ne bi mogao spariti s vidaricom. Ona je potjerala one muškarce jednako kao i on... ona i vuk. A zašto im vuk pomaže? Vidio ju je kako govori životinji. Znak je bio jednostavan i jasan; rekla mu je da èeka tamo, pokraj drveta blizu konja, a vuk je to shvatio i uèinio. I još je uvijek je bio tamo i èekao.Guban se okrene. Bilo mu je teško i pomisliti o tim životinjama, a ne osjetiti duboki ukorijenjeni strah od duhova. Što bi drugo moglo privuæi vuka i konje k njima? Što bi drugo moglo navesti životinje da se ponašaju tako... drukèije nego životinje?Vidio je da je žutokosa zabrinuta i nije joj to mogao zamjeriti. Kad je Žondar veæ predstavio svoju ženu možda bi trebalo da on spomene svoju. Nije htio da oni pomisle kako je status koji je dobila od njega imalo manji od Žondarovog. Goban uèini vrlo mali pokret prema ženi koja je sve to gledala i vidjela, ali kao dobra žena iz Plemena, uspjela ostati neprimjetna.- Ova žena je ... - pokazao je pokretima, a zatim je potapšaopo ramenu i rekao - Jorga.Džondalar je imao dojam da su oko kotrljajuæeg r bila dva gutljaja. Ne bi mogao èak ni poèeti oponašati takav zvuk. Ejla vidje njegovu muku i morala je smisliti naèin da zgodno riješi problem. Ponovila je ženino ime na naèin kako je to Džondalar mogao izgovoriti, ali obratila joj se kao ženi.- Jorga - reèe i doda znakove - ova te žena pozdravlja. Ovase žena zove... - i vrlo polako i pažljivo izgovori - Ejla. - Zatimi znacima i rijeèima, da bi Džondalar mogao razumjeti doda - Imuškarac imenom Žondar pozdravio bi Gubanovu ženu.Tako se to ne bi uèinilo u Plemenu, pomisli Guban ali ovo su Drugi i nije to uvredljivo. Zanimalo ga je što æe Jorgauèiniti. Ona oèima trepnu prema Džondalaru, vrlo kratko, a zatim opet pogleda prema zemlji. Guban se pomakne samo toliko da joj pokaže da je zadovoljan. Pokazala je da je svjesna Žondarovog postojanja i ništa drugo.Džondalar je bio manje osjetljiv. Nikada prije nije bio tako blizu ljudi iz Plemena i bio je zadivljen. Njegov je pogled potrajao znatno duže. Njezino je lice bilo slièno Gubanovu, sa ženskim razlikama, a veæ je prije opazio da jeèvrsto graðena, ali niska, visoka kao djevojèica. Za njega ona nije bila lijepa, osim njezinih blijedožutih mekih kovrèa, ali mogao je shvatiti zašto bi Gubanu mogla biti lijepa. Iznenada se sjetivši da ga Guban promatra, on kininu i skrenu pogled. Èovjek iz Plemena mrko ga je gledao, morat æe pripaziti što radi.

662 663 Gubanu se nije svidjelo kako Džondalar pažljivo gleda njegovu ženu, ali shvatio je da tu nema nedostatka poštovanja, a sve se teže borio protiv boli. Morao je doznati više o toj vidarici.- Govorio bih s tvojom... vidaricom, Žondar - reèe Guban.Džondalar shvati što on želi i kimnu. Ejla je to gledala i brzoprišla. Sjela je pred muškarca.- Žondar je rekao da je ova žena ljeèiteljica. Žena kaže vidari-ca. Guban želi znati kako žena Drugih može biti vidarica Plemena.Ejla je, govoreæi znakovima, takoðer i izgovarala, tako da Džondalar toèno shvati što ona govori Gubanu. - Žena koja me usvojila i odgojila bila je vidarica najvišeg položaja. Iza je bila iz najstarije loze vidarica. Ovoj ženi Iza je bila poput majke i ona je ovu ženu uèila zajedno sa kæeri koja je roðena u toj lozi- objasni Ejla. Vidjela je da je Guban sumnjièav, ali želi znati više.

- Iza je znala da ova žena nema sjeæanja kakva ima njezina prava kæi.Guban kimnu znakom, naravno da nije.- Iza je postigla da se ova žena sjeti i natjerala ovu ženu dato ponavlja i ponavlja, pokazuje i pokazuje, sve dok vidarica nijebila sigurna da ova žena neæe izgubiti sjeæanje. Ova je žena bilasretna što može vježbati i mnogo puta ponoviti sve što trebanauèiti za zvanje vidarice.Iako su joj geste i dalje ostale stilizirane i sveèane, rijeèi su joj postajale jednostavnije dok je nastavljala svoje objašnjenje.- Iza mi je rekla da misli da je ova žena takoðer potomak duge loze vidarica, vidarica Drugih. Iza je rekla da ja mislim kao vidarica, a nauèila me misliti o lijeèenju kako misli žena iz Plemena.Ova žena nije roðena sa sjeæanjima vidarice, ali Izina su sjeæanjasada moja sjeæanja.Ejla je zarobila pažnju svih oko sebe. - Iza se razboljela od bolesti s kašljem koju ni ona nije mogla izlijeèiti, pa samja poèela raditi sve više. Èak je i glavar bio zadovoljan kada sam ja izlijeèila jednu opekotinu, ali Iza je dala tom plemenu status. Kada je postala prebolesna da bi mogla izdržati putovanje na Sabor Plemena, a njezina je prava kæijoš bila premlada, glavar i Mog-ur su odluèili da æu ja postati vidarica. Rekli su da kad imam njezina sjeæanja to znaèi da sam vidarica iz njezine loze. Ostalim mog-uri-ma i glavarima na Saboru Plemena to se u poèetku nije svidjelo, ali i oni su me napokon prihvatili.Ejla je shvatila da to Gubana zanima i osjetila je da joj on želi vjerovati, ali još uvijek ima neke sumnje. Skinula je ukrašenu vreæicu koja joj je visjela oko vrata, razvezala konopèiæe i istresla neke od stvari na dlan, a zatim izvukla mali crnikamen i dodala mu ga.Guban je znao što je to; crni kamen koji ostavlja tragove bio je tajna. Èak i u najmanji komadiæ moglo se smjestiti mali djeliæ duhova svih ljudi Plemena i davalo ga se vidarici kad bi se uzeo dio njezina duha. Amulet koji je nosila uèinio mu se èudan, tipièan za naèin kako Drugi obraðuju stvari, ali on nije ni znao da Drugi uopæe nose amulete. Možda ipak nisu svi Drugi neznalice i grubijani.Guban opazi još jedan predmet iz njezina amuleta i pokaže ga. - Što je to?Ejla vrati ostale stvari u vreæicu i spusti je da bi mogla odgovoriti. - To je moj lovaèki amulet - reèe ona.Guban rjomisli kako to ne može biti istina. To æe dokazati da ona laže. - Žene Plemena ne love.- Znam, ali ja nisam roðena u Plemenu. Izabrao me plemenski totem koji me štitio i doveo plemenu koje je postalo moje, a moj je totem od mene tražio da lovim. Naš je mog-ur pošao u prošlost i našao stare duhove koji su mu rekli. Priredili su posebnu sveèanost. Nazvali su me Ženom Koja Lovi.- A koji te plemenski totem izabrao?Na Gubanovo veliko iznenaðenje Ejla podigne tuniku, razve-že vrpce kojima su joj hlaèe bile privezane i spusti ih dovoljno da se vidi njezino lijevo bedro. Jasno su se pokazale èetiri paralelne crte, ožiljci koji su ostali od kandži koje su joj trgale bedro kad je bila djevojèica. - Moj totem je Spiljski Lav.Žena iz Plemena zadrži dah. Taj je totem bio prejak za ženu. Ona æe teško imati djece.Guban promrmlja priznanje. Spiljski Lav je najsnažniji lovaèki totem, muški totem. Nikad nije èuo da bi ga imala neka žena, ali to su bili znakovi kakve su urezivali u desno bedro djeèaka èiji bi totem bio Špiljski Lav nakon što bi uspješno završio prvi veæi lov i postao muškarcem. - Znak je na lijevoj nozi. Takav znak se stavlja na muškarèevu desnu nogu.-Ja sam žena, a ne muškarac. Ženina strana je lijeva.- Tvoj te mog-ur tu oznaèio?- Sam me Špiljski Lav oznaèio, kad sam bila djevojèica, neposredno prije nego što me moje pleme našlo.- To bi objasnilo uporabu oružja - reèe Guban - a što æemo s djecom? Ima li ovaj muškarac kose boje Jorginetotem dovoljno snažan da svlada tako jak totem?

664 665 Na Džondalaru se vidjela nelagoda. I sam se pitao nešto slièno.- Špiljski Lav izabrao je i njega i ostavio mu znak. Znam to jer

mi je Mog-ur rekao da me izabrao Spiljski lav i ostavio znak namojoj nozi da bi to pokazao, kao što je Spiljski Lav izabrao i njegai uzeo mu oko...Guban se naglo uspravi, vidljivo potresen. Zaboravio je na sveèano izražavanje, ali Ejla ga je ipak razumjela.- Mogor Jedno Oko! Poznaš Mogora Jedno Oko?- Živjela sam na njegovu ognjištu. On me odgojio. On i Iza bili su brat i sestra, a kada je njezin muškarac umro, on je primio nju i njezinu djecu. Na Saboru Plemena zvali su ga Velikim Mog-urom, a za one koji su živjeli na njegovu ognjištu bio je Kreb.- Èak i na našim Saborima govori se o Mogoru Jedno Oko i njegovim moænim ... - htio je reæi još nešto, ali razmislio je i odustao. Muškarci nisu smjeli govoriti o tajnim ezoteriènim muškim obredima pred ženama. Ako ju jepoduèio Mogor Jedno Oko, to objašnjava i njezino poznavanje pradavnih znakova. A Guban se sjeæao da je veliki Mogor Jedno Oko imao sestru koja je bila vrlo cijenjena vidarica iz prastare loze. Guban se naglo opustio i èak je dopustio da mu licem preleti kratki izraz boli. Duboko je udahnuo i zatim pogledao Ejlu koja je prekriženih nogu i gledajuæi u tlo sjedila u položaju žene iz Plemena. Potapšao ju je po ramenu.- Štovana vidarice, ovaj muškarac ima ... omanji problem - reèe Guban prastarim nijemim jezikom Plemena Špiljskog Medvjeda. - Ovaj bi muškarac htio da vidarica pogleda nogu. Noga je možda slomljena.Ejla sklopi oèi i odahne. Uspjela ga je uvjeriti. Dopustit æe joj da mu lijeèi nogu. Dala je znak Jorgi da mu pripremiležaj. Slomljena kost nije probila kožu i ona pomisli da su dobri izgledi da æe se njome moæi iznova služiti, ali da bi dobro zarasla, morat æe je ispraviti i postaviti natrag na mjesto, a zatim oklopiti brezovom korom da ostane uèvršæena i da je ne bi mogao micati.- Ispravljanje æe biti bolno, ali imam nešto što æe mu opustitinogu i uspavati ga. - Okrenula se Džondalaru. - Bi li premjestionaš logor ovamo? Znam da æe to s onim gorivim kamenjem bititeško, ali htjela bih ovdje postaviti šator. Oni nisu namjeravali ostati vani preko noæi, a on ne smije biti na hladnoæi, osobito kadga uspavam. Trebat æe nam i drva, a ne bih htjela trošiti gorivokamenje, a morat æemo nasjeæi nešto drva i za udlage. Brezovuæu koru oguliti dok spava, a možda mu uspijem napraviti i nekeštake. Poslije æe se htjeti gibati. Džondalar ju je gledao kako preuzima stvar u svoje ruke i u sebi se nasmiješio. Bio je nesretan zbog odgaðanja, pa mu se èak i samo jedan dan èinio previše, ali htio je i pomoæi. K tomu, Ejla sada ne bi otišla. Mogao se samo nadati da se neæe zadržati predugo.Džondalar je poveo konje do njihovog prvog logora, tamo ih iznova natovario, premjestio stvari i opet istovario, a zatoni poveo Njisku i Trkaèa do mjesta gdje su mogli potražiti suhu travu. Bilo je nešto sijena koje je još stršalo, a više ga je bilo poleglog pod snijegom. Bilo je to blizu novog logora, ali dovoljno daleko da pogled na životinje ne zbunjuje ljude iz Plemena. Èinilo se kako misle da su pitome životinje samo još jedan oblik èudnog ponašanja Drugih, ali Ejla je primijetila da je Gubanu i Jorgi ugodnije kad se neprirodno poslušni konji ne vide, i bilo joj je drago što se i Džondalar toga sjetio.Èim se on vratio, Ejla je izvadila svoju vreæu s ljekarijama iz putne košare. Iako je veæ bio odluèio prihvatiti njezinu pomoæ, èinilo se da je Gubanu laknulo kad je vidio njezinu staru torbu od vidrine kože napravljenu na naèin Plemena, funkcionalno i bez ukrasa. Sjetila se ukloniti i Vuka i, zaèudo, iako obièno radoznao i sklon druženju s ljudima s kojima bi se Džondalar i Ejla sprijateljili, on nije pokazao nikakve namjere da se sprijatelji i s ljudima iz Plemena. Zadovoljavao se time što se držao u pozadini, budan, ali ni u kom sluèaju prijeteæim, a Ejla se pitala je li možda osjetio nesigurnost koju su oni osjeæali prema njemu.Džondalar je pomogao Ejli i Jorgi da prenesu Gubana u šator. Iznenadila ga je njegova težina, ali bilo je i prirodno da veæ i sami mišiæi tijela dovoljno snažnog da ga je šest ljudi jedva držalo na zemlji, budu teški. Džondalar je takoðer shvatio i da je pokretanje bilo vrlo bolno, iako Gubanovo nepokretno lice nije davalo znakova o tome. Njegov otpor priznavanju boli naveo je Džondalara da se upita osjeæa li je on jednako kao drugi, a Ejla mu je objasnila da se takvo uporno nijekanje boli ugraðuje u muškarce Plemena još od djeèaštva. Džondalarovo poštovanje prema tom èovjeku bilo je sve veæe. Nije to bila rasa slabiæa.I žena je bila neobièno snažna; niža od muškarca, ali ne mnogo. Mogla bi podiæi i Džondalara, a kada je trebalo mnogo snage njezin je stisak bio nevjerojatno snažan, no èinilo se da rukama vlada precizno. Zainteresiralo ga je pronalaženje sliènosti izmeðu Plemena i njegove vrste, kao i razlika. Nije znao u kojem se trenutku to dogodilo, ali odjednom je shvatio da više ni naj-

666 667 manje ne sumnja u èinjenicu da su oni ljudska biæa. Dakako, bili su drukèiji, ali postalo mu je nesumnjivo da Pleme èine ljudi, a ne životinje.Na kraju je Ejla ipak morala upotrijebiti nekoliko gorivih kamena kako bi vatra za pripremanje dature zakuhala brže i dodala je oblutke u vodu da brže zakuha. Meðutim, Guban nije htio popiti koliko je ona mislila da bi morao, tvrdeæi kako ne želi predugo èekati da uèinak napitka proðe, ali Ejla se pitala i nije li dio problema u tome što se on pita hoæe li Ejla znati pripremiti napitak kako treba. Uz Jorginu i Džondalarovu pomoæ, Ejla je namjestila nogu, a zatim napravila èvrstu udlagu. Kad je i to bilo gotovo, Guban je napokon zaspao.Iako ju je Džondalarovo zanimanje za postupke pripremanja hrane zbunjivalo, Jorga je tražila da ona pripremi hranu za sve. Naveèer, uz vatru, Džondalar je poèeo djeljati par štaka za Go-bana, a Ejla je uživala upoznajuæi se s Jorgom i objašnjavajuæi joj kako da pripravi lijek protiv boli. Opisala joj je kako se hoda sa štakama i zašto je potrebno podstaviti ih ispod pazuha. Jorgu je Ejlino poznavanje Plemena i njegovih obièaja neprestano iznenaðivalo, ali ona je veæ prije prepoznala njezin plemenski izgovor. Poslije je prièala Ejli o sebi, a Ejla je to prevodila Džon-dalaru.Jorga je htjela skupiti nešto unutarnje kore i punktirati nešto drveæa da bi izvukla sok. Guban je pošao s njom da bi je zaštitio, jer je Karolijeva banda napala veæ toliko žena da ženama više nisu dopuštali da se udaljavaju bez pratnje, što je plemenu veæ postajalo teret. Muškarcima je ostajalo manje vremena za lov, jer su morali pratiti žene.Zato se Guban i popeo na stijenu da bi potražio životinje koje æe loviti dok Jorga skuplja koru. Karolijevi su momcivjerojatno pomislili da je žena sama i možda je ne bi ni napali da su vidjeli Gobana. Vidjevši kako oni nasræu na ženu, on je skoèio sa stijene da bi joj pritekao u pomoæ.- Èudo što je slomio samo jednu nogu - rekao je Džondalar podižuæi pogled prema stijeni.- Njihove su kosti vrlo èvrste - reèe Ejla - i debele. Ne lome se tako lako.- Ti muškarci nisu morali biti tako grubi sa mnom - objasni Jorga. -Ja bih im se namjestila da su mi dali znak i da nisam èula njegov krik. Tada sam shvatila da je nešto pošlo po zlu.Ona nastavi prièu. Nekoliko je mladiæa napalo Gubana, a trojica su poèela silovati Jorgu. Po bolnom kriku, ona je shvatila da s Gobanom nešto nije u redu i pokušala im je pobjeæi. Tada su je ona dvojica srušila na tlo. Onda se odjednom pojavio Džondalar, udarajuæi muškarce Drugih, a Vuk skoèio na njih i poèeo ih gristi.Ona iskosa pogleda Ejlu. - Tvoj muškarac je vrlo visok i nos mu je vrlo malen, ali kad sam ga vidjela kako se bori protiv drugih muškaraca, ova je žena mogla o njemu pomisliti kao o djetetu.Ejla je na trenutak bila zbunjena, a onda se nasmiješila.- Nisam baš razumio što je rekla i što to znaèi - reèe Džondalar.- Malo se našalila.- Našalila? - upita on. Nije pomišljao da se oni znaju i šaliti.- Ono što je rekla znaèi otprilike da joj se, iako si ružan, kad si joj došao u pomoæ, uèinilo da bi te mogla poljubiti - reèe Ejla, a zatim objasni Jorgi.Žena je u prvom trenutku izgledala zbunjeno, a zatim je brzo bacila pogled prema Džondalaru, zatim opet pogledala Ejlu. - Zahvalna sam tvom muškarcu. Ako dijete koje nosim bude djeèak i ako mi Guban dopusti da predložim ime, mogla bih mu reæi da Žondar i nije loše ime.-Je li i to šala - upita Džondalar Ejlu, iznenaðen naglom provalom osjeæaja.- Ne, mislim da to nije bila šala, ali ona može samo predložiti, a djeèaku u Plemenu to bi moglo biti nezgodno ime, jer je neobièno. A možda bi Guban mogao i pristati. Za èovjeka iz Plemena on je neobièno otvoren za nove ideje. Jorga mi je prièala kako su se sparili i èini mi se da su se zaljubili, što je prilièno rijetko. Sparivanja se obièno planiraju i dogovaraju.- Zašto misliš da su se zaljubili? - upita Džondalar, zainteresiran za plemensku ljubavnu prièu.-Jorga je Gubanu druga žena. Njezino pleme živi prilièno daleko odavde, a on je otišao tamo obavijestiti ih o velikom Saboru plemena i namjeri da se na njemu raspravi o nama, Drugima, jer im je Karoli ugrožavao žene - rekla sam joj o namjeri Lozadunaca da ih onemoguæe - ali, ako sam dobro shvatila, jedna je skupina Drugih došla nekim plemenima s namjerom da trguju.- To je iznenaðenje.- Da. Najveæi je problem sporazumijevanje, ali muškarci izPlemena, pa ni Guban, ne vjeruju Drugima. Dok je Guban posjeæivao neko daleko pleme, vidio je Jorgu i Jorga je vidjela njega.Guban ju je poželio, ali razlog koji je za to dao bio je da bi htio

uspostaviti bliže veze s dalekim plemenima, kako bi se prenosilevijesti, osobito o svim tim novim idejama. Doveo ju je sa sobom!Muškarci iz Plemena to ne rade.

668 669 Veæina bi ih dala znak o svojim namjerama glavaru, vratili bi se i porazgovarali o tome sa svojim plemenom i dali bi prvoj ženi vremena da se navikne na to da æe dijeliti ognjište s još jednom ženom - reèe Ejla.- Zar prva žena na njegovu ognjištu to nije znala? Hrabro je to od njega - reèe Džondalar.- Njegova je prva žena rodila dvije kæeri, a njemu treba žena koja æe roditi sina. Muškarci u Plemenu jako žele da njihove družice imaju sinove, pa se, naravno, Jorga nada da æe dijete koje ona nosi biti djeèak kakvome se on nada. Nije joj bilo lako u novom plemenu - trebalo je vremena dok su je prihvatili - a ako njegova noga ne zarasle kako treba i on izgubi status, ona se boji da æe Pleme okrivljavati nju.- Nije ni èudo što se držala tako uznemireno.Ejla nije rekla Džondalaru da je Jorgi u povjerenju rekla da i sama putuje domu svoga muškarca, takoðer daleko od svojih. Nije imala razloga muèiti ga svojim strahovanjima, ali još se uvijek bojala kako æe je tamo prihvatiti.Kad bi to bilo moguæe, Ejla i Jorga rado bi posjetile jedna drugu i porazgovarate o svojim iskustvima. Veæ su se osjeæale kao da su srodne, jer je ionako vjerojatno postojao dug pobratimstva izmeðu Gubana i Džondalara, a u tomkratkom vremenu što su se poznavale, Jorga je osjetila više bliskosti s Ejlom nego s bilo kojom drugom ženom s kojom se upoznala. Ali ljudi uz Plemena i Drugi nisu se meðusobno posjeæivali.Guban se probudio usred noæi, ali je još uvijek bio omamljen. Ujutro je veæ bio priseban, ali su ga napori prethodnoga dana previše iscrpili. Kada je ujutro Džondalar uvukao glavu u šator da vidi kako mu je, Goban se iznenadio kako mu je drago vidjeti visokog muškarca, ali nije znao što da misli o štakama koje je Džondalar nosio.- Imao sam i ja istu stvar kad me lav napao - objasni muDžondalar. - Pomažu hodati.Guban se naglo zainteresirao i htio ih iskušati, ali Ejla mu to nije dopustila. Bilo je prerano. Guban se napokon primirio, ali tek nakon što je objavio da æe ih probati sutradan.Naveèer je Jorga rekla Ejli da bi Goban htio razgovarati s Džondalarom o nekim vrlo važnim stvarima i da æe trebati Ejlinu pomoæ za prijevod. Ejla je znala da æe to biti ozbiljno, nagaðala o èemu se radi i unaprijed obavijestila Džondalara, kako bi mu omoguæila da shvati kakvih bi teškoæa moglo biti.Goban je još uvijek bio zabrinut da bi Ejli i povrh uobièajene razmjene dijelova duhova, mogao dugovati dug pobratimstva, jer mu je oružjem pomogla spasiti život.- Džondalare, moramo ga uvjeriti da i taj dug duguje tebi.Ako mu kažeš da si ti moj muškarac, mogao bi mu reæi da si tiodgovoran za mene i da, dakle, sve što bi mogao dugovati meniduguje tebi.Džondalar se suglasio i nakon nekoliko uvoda i usaglašava-nja procedure, poèeli su ozbiljno raspravljati. - Ejla je moj par i ona mi pripada - reèe on, a Ejla je to prevodila sa svim detaljima - ja sam odgovoran za nju, a dugovi kojejoj netko duguje su dugovi meni - a zatim, na njezino iznenaðenje, Džondalar doda -1 ja imam obvezu koja se odnosi na moj duh. Ja dugujem dug pobratimstva Plemenu.Goban je bio radoznao.- Taj me dug teško optereæivao, jer nisam znao kako ga otplatiti.- Prièaj mi - reèe Guban. - Možda bih ti mogao pomoæi.- Napao me špiljski lav, kako je Ejla veæ spomenula. Oznaèen sam kao izabranik Špiljskog Lava koji je sadamoj totem. Ejla me pronašla. Bio sam gotovo mrtav, a moj brat, koji je bio sa mnom, veæ je hodao svijetom duhova.- Žao mi je što to èujem. Bolno je izgubiti brata.Džondalar samo kimnu. - Da me Ejla nije našla i ja bih biomrtav, ali kad je Ejla bila dijete i gotovo mrtva, Pleme ju je uzelo i odgojilo. Da Pleme nije prihvatilo Ejlu kada je bila dijete, ona ne bi preživjela. Da Ejla nije preživjela i da je plemenska vidarica nije nauèila lijeèiti, ni ja ne bih preživio. Sada bih bio na drugom svijetu. Dugujem život Plemenu, a ne znam kako i kome otplatiti taj dug.Goban je kimnuo s velikim razumijevanjem. Bio je to težak problem i velik dug.- Nešto bih zatražio od Gubana - nastavi Džondalar. - Buduæida mi Goban duguje pobratimstvo, molim ga da u zamjenu prih

vati moj dug Plemenu.Èovjek iz Plemena ozbiljno razmisli o problemu i bilo mu je drago da je za to doznao. Razmijeniti dug pobratimstva bilo je znatno prihvatljivije nego jednostavno dugovati život jednome od Drugih i dati mu dio svoga duha. Napokon on kimnu. - Guban æe prihvatiti razmjenu - reèe on, osjeæajuæi veliko olakšanje.Sa svoga vrata, Guban skine amulet i otvori ga. U ruci je pretresao sadržaj i odvojio jedan predmet, zub, jedan od svojih prvih kutnjaka. Iako na njima nije bilo rupa, njegovi su zubi bili na

670 671 poseban naèin istrošeni, uglavnom zato jer su mu služili i kao oruðe. I zub u njegovoj ruci bio je istrošen, ali ni izdaleko toliko koliko njegovi trajni zubi.- Molim te, prihvati ovo kao zalog prijateljstva - reèe Guban.Džondalaru je bilo neugodno. Nije shvatio da æe doæi i dorazmjene osobnih zaloga koji znaèe razmjenu dugova, a nije znao što bi mogao dati èovjeku iz Plemena, a da to bude jednako znaèajno. Putovali su s malo stvari i ostalo mu je malo toga što bi mogao dati. Iznenada se sjetio.S pojasa je izvadio vreæicu i istresao njezin sadržaj na dlan. Goban je to iznenaðeno gledao. U Džondalarovoj je ruci bilo nekoliko kandži i nekoliko oènjaka špiljskog medvjeda, onoga kojeg je ubio prethodnog ljeta, ubrzo nakon što su pošli na svoje pj dugo Putovanje. Uzeo je jedan zub. - Molim te, primi ovo kao zalog pobratimstva.Goban je prikrivao zadovoljstvo. Zub špiljskog medvjeda vio je moæan zalog koji je pokazivao visok položaj, a poklanjanje takvoga zuba znaèilo je veliku èast. Godilo mu je što taj èovjek od Drugih priznaje njegov položaj i tako cijeni svoj dug prema Plemenu. Kada bude drugima prièao o ovoj razmjeni, ostavit æe to dubok dojam. Prihvatio je zalog, stavio ga na dlan i èvrsto stegnuo šaku.- Dobro - napokon reèe Goban, kao da je sklopljen neki posao. Zatim nešto zatraži. - Sada, kad smo pobratimi, možda bi bilo dobro da jedan drugome objasnimo gdje su naša plemena i nakojim podruèjima žive.Džondalar otprilike objasni gdje je njegov kraj. Veæi dio zemljišta iza ledenjaka bio je zelandonski ili njihovih srodnika, a zatim je posebno opisao Devetu špilju Zelandonaca. Guban opiše svoj kraj i Ejla je stekla dojam da možda i nisu tako daleko jedni od drugih kako je ona mislila.Prije nego što su završili, u razgovoru se pojavi Karolijevo ime. Džondalar je govorio o problemima koje je mladiæ svima nanio, i donekle je objasnio kako ga namjeravaju sprijeèiti. Guban je mislio da je to dovoljno važno da o tome vrijedi obavijestiti i druga plemena i u sebi se upitao nije li njegova slomljena noga sada postala i prednost.Guban je sada imao mnogo toga o èemu æe prièati svome plemenu. Ne samo to da i Drugi imaju teškoæa s tim mladiæem i da nešto namjeravaju poduzeti, nego i to da ima Drugih koji su se spremni boriti protiv sebi sliènih da bi pomogli ljudima iz Plemena. Ima ih èak i koji znaju ispravno govoriti! Žena koja je znala dobro govoriti i muškarac koji je imao ogranièenu, ali korisnu sposobnost, koja bi na neki naèin mogla biti i korisnija, jer je muškarac, a on im je sada roðak. Takav kontakt s Drugima i ono što je nauèio o njima, mogli bi mu donijeti još viši status, osobito ako se bude opet mogao potpuno služiti nogom.Naveèer je Ejla postavila oklop od brezove kore. Guban je otišao na poèinak osjeæajuæi se vrlo dobro, a noga ga je boljela samo malo.Ujutro se Ejla probudila osjeæajuæi se vrlo napeto. Opet je sanjala èudan san; bio je vrlo vjeran i opet je bio sa špiljama i Kre-bom. Spomenula je to Džondalaru, a zatim su porazgovarali kako dovesti Gubana natrag njegovim ljudima. Džondalar je predložio konje, ali ga je daljnje odgaðanje brinulo. Ejla je imala dojam da Guban ne bi ni pristao. Pitomi su ga konji uznemiravali.Ustavši, najprije su pomogli Gubanu da iziðe iz šatora, a dok su Ejla i Jorga pripremale jutarnji objed, Džondalar jepokazao kako se hoda sa štakama. Unatoè Ejlinim prigovorima, Guban je svakako htio probati i nakon nekoliko pokušaja iznenadio se kako su djelotvorne. S njima je mogao hodati ne optereæujuæi nogu.-Jorga - pozvao je Goban svoju ženu - pripremi sve za odlazak. Poslije jela idemo. Vrijeme je da se vratimo plemenu.- Prerano je - reèe Ejla, prateæi to i plemenskim pokretima. - Moraš odmarati nogu ili ti neæe dobro zarasti.- Noga æe mi se odmarati dok hodam na ovome - odgovorio je pokazujuæi štake.- Ako moraš krenuti odmah, mogao bi pojahati na jednome od konja - reèe Džondalar.Goban ga zapanjeno pogleda. - Ne! Goban hoda na svojim nogama. Uz pomoæ ovih štapova za hodanje. Još jedan

objed s našim novim pobratimom, a onda idemo.

672 673 41Jtoslije zajednièkog doruèka oba su se para pripremila poæi, svaki na svoju stranu. Pripremivši se, Guban i Jorga jednostavno su na trenutak pogledali Džondalara i Ejlu, izbjegavajuæi Vuka i konje natovarene stvarima. Zatim, oslanjajuæi se na štake, Guban poèe šepati. Jorga poðe za njim.Nije bilo pozdrava ni zahvaljivanja. Takve su stvari bile nepoznate ljudima iz Plemena. Nije bilo uobièajeno razgovarati o neèijem odlasku, odlazak je bio jasno vidljiv, a pomoæ i susretljivost bili su nešto što se samo po sebi oèekivalo, posebno medu roðacima. Za preuzete obveze nije bilo zahvala, moralo ih se samo vratiti ako kada zatreba. Ejla je znala kako bi Gubanu moglo biti teško bude li se od njega ikada tražilo da uzvrati. Po svojim mjerilima, dugovao im je više nego što se ikad mogao nadati da æe otplatiti. Dobio je više od života: dobio je moguænost da zadrži položaj i status, što mu je znaèilo više od samog ostanka na životu, osobito ako bi to znaèilo život bogalja.- Nadam se da ne moraju iæi daleko. Nije lako putovati na tim štapovima za hodanje - reèe Džondalar. - Nadam se da æe uspjeti.Uspjet æe - reèe Ejla - koliko god daleko bilo. Èak i bez tih štapova on bi se vratio, makar morao prepuzati cijeli put. Ne brini, Džondalare, Guban je èovjek od Plemena. Uspjet æe... ili poginuti pokušavajuæi.Džondalarova se obrva iskrivi, a èelo nabora u razmišljanju. Gledao je kako Ejla uzima Njiskin povodac, a onda zatrese glavom i uzme Trkaèev. Koliko god to Gubanu bilo teško, Džondalar je morao priznati da mu je drago što su odbili njegovu ponudu da do svog plemena odu na konjima. Ionako je bilo veæ previše zastoja.S mjesta gdje su prenoæili, nastavili su kroz rijetku šumu do vrha, a zatim su se okrenuli i pogledali odakle su došli. Visoki borovi, koji su stajali kao stražari, èuvali su obale Majke dugo niže; vijugavi niz drveæa izlazio je iz mnoštva crnogoriènog drveæa koje su vidjeli pod sobom i koje se širilo po obroncima planina koje su se gomilale najugu. Uspon se dalje privremeno poravnao, a produžetak borove šume nizao se preko male doline. Sjašili su i uveli konje u gušæu šumu. Našli su se u polumraènom prostoru duboke i sablasne tišine. Ravna debla nosila su pokrov od širokih krošnji s dugim iglicama koje su zaklanjale sunce, spreèavajuæi rast nižeg raslinja. Debeli sloj smeðih iglica koje su se tu skupljale stoljeæima prigušivao je i korake i topot kopita.Na podnožju jednoga drveta Ejla primijeti gljive i klekne da ih pogleda. Bile su zaleðene, uhvaæene naglim smrzavanjem prethodne jeseni koje više nije popuštalo. Ali kroz krošnje se nije probilo nimalo snijega koji bi odao koje je godišnje doba. Èinilo se kao da je doba žetve zadržano i oèuvano u nepokretnoj hladnoj šumi. Vuk se pojaviopokraj nje i gurnuo njušku u njezinu ruku. Ona ga protrlja po glavi, primijeti oblaèiæe pare koja je izlazila od daha,i na trenutak je stekla dojam da su njih dvoje i njihove životinje jedini živi u toj šumi.Na drugoj strani doline uspon je postao strmiji i pojavila se svjetlucava šuma srebrne jele, i sveèana tamnozelena smreka. Na veæim visinama borovi s dugim iglicama postajali su sve kržljaviji i polako ih je nestalo, a uz Srednju Majku sada su se nizale samo jele i smreke.Dok su jahali, Džondalarove su se misli stalno vraæale ljudima iz Plemena s kojima su se upoznali. On o njima višenikad neæe moæi misliti drukèije nego kao o ljudima.Morat æu uvjeriti brata, pomislio je. Ako je još glavar, možda bi mogao stupiti u dodir s njima. Kada su zastali da se odmore i skuhaju toplog èaja, Džondalar je glasno izgovorio svoje misli.- Kad stignemo kuæi, razgovarat æu s Joharanom o tim ljudima iz Plemena. Ako drugi mogu trgovati s njima, mogli bismo imi, a treba mu reæi i da se oni sastaju s dalekim plemenima i s njima razgovaraju o teškoæama koje imaju s nama - reèe Džondalar.- To bi moglo znaèiti nevolje, a ne bih se volio tuæi s takvima kaošto je Guban.- Mislim da nema potrebe za žurbom. Dugo æe im trebati dokišta odluèe. Njima je teško odluèiti se na bilo kakvu promjenu- reèe Ejla.- A trgovanje? Misliš li da bi htjeli?- Mislim da bi Guban na to bio spremniji od veæine ostalih. Htio je doznati što više o nama i spremno je

probao i štapove za hodanje, iako nije htio jahati na konjima. I to što je izdaleka doveo tako neobiènu ženu govori nešto o njemu. Bilo je to hrabro, iako je ona lijepa.

674 675 - Misliš da je lijepa?- Tebi se ne èini?- Mogu shvatiti zašto Guban misli da jest - reèe Džondalar.- Možda to što muškarac misli ovisi o tome tko je on - reèe ona.- Da, i ja mislim da si ti prelijepa. Ejla se nasmiješi, što je njega još više uvjerilo u njezinu ljepotu. - Drago mi je što tako misliš.- Znaš, to je istina. Sjeæaš li se koliko si pozornosti izazvala na Majèinoj Sveèanosti? Jesam li ti rekao kako sam sretan što si od svih izabrala mene? - reèe on i osmjehne se sjetivši se toga.Ona se sjeti onoga što je on rekao Gubanu. - Pa ja ti pripadam, zar ne? - reèe ona, a zatim se nasmiješi. - Dobro je što nisi vièniji jeziku Plemena. Guban bi primijetio da ne govoriš istinu kad si rekao da sam ja tvoja žena.- Ne bi. Mi, doduše, još nismo imali službenu svadbenu sveèanost, ali u mom srcu mi smo spareni. Nije to bila laž - reèeDžondalar.Ejlu je to potreslo. -1 ja tako osjeæam - reèe ona tiho i skrene pogled prema zemlji, jer su je preplavili osjeæaji. - Još od doline.Džondalar osjeti kako njime struji i ispunjava ga tako jako da je pomislio da æe prsnuti. Zagrlio ju je i u tom trenutku osjetio, nakon tih nekoliko rijeèi, kao da su veæ obavili Obred parenja. Nije mu bilo važno hoæe li morati obaviti i obred koji æe ljudi priznati. Obavit æe to zato da Ejla bude zadovoljna, ali mu to nije trebalo. Jedina mu je želja bila da je sigurno dovede kuæi.Iznenadni prodor vjetra naglo ga je ohladio i odnio toplinu koju je osjetio. Ustao je, odmaknuo se od topline male vatre i duboko udahnuo. Ukoèio se od suhog smrznutog zraka koji mu je ispunio pluæa. Jaèe je navukao krznenu kapuljaèu i èvrsto je stegnuo oko lica da bi njegova tjelesna toplina zagrijala zrak koji udiše. Iako se najviše bojao toplog vjetra, znao je da je ovako oštra hladnoæa vrlo opasna.Sjeverno od njih veliki se kontinentalni led protezao prema jugu kao da želi obgrliti prelijepe ledene planine. Bili su u najhladnijem dijelu svijeta, izmeðu blistavih planinskih hridi i neizmjernog sjevernog leda, i to usred zime.Zrak su dokraja isušili ledenjaci koji su pohlepno usisavali svaku kapljicu da bi poveæali svoje nabrekle slojeve kojimelju stijenje i tako si stvorili rezerve pomoæu kojih æe izdržati napad ljetne topline. Bitka izmeðu ledene hladnoæe i otapajuæe topline bila je gotovo na mrtvoj toèki, ali dolazilo je do promjene: ledenjak je rastao. Još æe jedanput napredovati i doæi do svoje najjužnije toèke prije nego što bude natjeran na povlaèenje u polarne predjele. Ali i tamo æe samo èekati novu priliku.Što su se dalje penjali, postajalo je sve hladnije. Uspon ih je dovodio sve bliže susretu s ledom. Konji su sve teže dolazili do hrane. Suha je trava polegla na smrznutu zemlju. Jedini snijeg bilo je tvrdo suho zrnje koje ih je šibalo nošeno vjetrom.Jahali su šuteæi, a progovorili su opet u šatoru, sklupèani u svojim krznima.- Jorgina je kosa lijepa - reèe Ejla uvlaèeæi se u krzna.- Lijepa je - reèe reèe Džondalar uvjereno.- Šteta što je ne može vidjeti Iza i ljudi iz Brunova plemena. Svi su govorili kako je moja kosa neobièna, iako je Iza mislila da je to najljepše na meni. Bila je svijetla poput Jorgine, a sada je tamnija.- Sviða mi se boja tvoje kose i kako ti pada u valovima kad je raspletena - primijeti Džondalar, dodirujuæi joj jedan pramen.- Nisam znala da tako daleko od poluotoka ima ljudi iz Plemena.Džondalar shvati da ona sad ne misli ni na kosu, ni na išta blisko. Kao i prije, razmišljala je o Plemenu.- A Guban izgleda drukèije. Izgleda... ne znam, teško je to objasniti. Èeone su mu kosti izboèenije, nos mu jeveæi, a lice više... van. Sve je na njemu izraženije, više... kao u Plemenu na neki naèin. Mislim da je još mišiæaviji nego što je bio Brun. Èini se da ni hladnoæu ne osjeæa jednako. Koža mu je bila topla èak i kad je ležao na zaleðenoj zemlji. A srce mu kuca brže.- Možda su se navikli na hladnoæu. Laduni kaže da ih mnogo živi sjeverno odavde, a tamo rijetko bude toplije, èak i ljeti - reèe Džondalar.

- Možda. Ali razmišljaju slièno. Kako si se sjetio reæi Gubanu da otplaæuješ dug koji imaš prema Plemenu? Bilo je to najbolje što si mogao reæi.- Ne znam, ali to je istina. Ja doista dugujem život Plemenu. Da te nisu prihvatili ne bi te bilo, a onda ne bi bilo ni mene.- I nisi mu mogao dati bolji zalog od onoga zuba špiljskog medvjeda. Brzo si shvatio njihove obièaje.- Njihovi obièaji i nisu toliko razlièiti. I Zelandonci su jako ozbiljni kada je rijeè o dugovima i obvezama. Ako odeš na drugi

676 677 svijet, a nisi prethodno platio svoje obveze, onaj kome si dužan mogao bi steæi vlast nad tvojim duhom. Èuo sam dai meðu Onima Koji Služe Majku ima onih koji nastoje da im ljudi ostanu dužni kako bi mogli zadržati njihove duhove, ali to su vjerojatno samo prièe. To što se to prièa ne znaèi da je tako - reèe on.- Guban vjeruje da su sada tvoj i njegov duh isprepleteni, na ovome i onom svijetu. Dio tvoga duha uvijek æe biti kod njega, a dio njegovoga kod tebe. Zato je i bio tako zabrinut. Izgubio je dio duha kad si mu spasio život, ali su mu ti dao dio pa nema praznine.- Nisam mu samo ja spasio život. Ti si uèinila koliko ja, pa i više.- Ali ja sam žena, a u Plemenu žena nije isto što i muškarac. Nema jednake razmjene, jer jedno ne može što može drugo. Za to nemaju sjeæanja.- Ali namjestila si mu nogu i uèvrstila je pa se mogao vratiti.- Ionako bi se vratio; nisam se brinula za to. Bojala sam se da bi mu noga mogla loše zarasti. Tada ne bi mogao loviti.- Zar je tako strašno ne loviti? Zar ne bi mogao raditi nešto drugo, kao oni s"armunajski djeèaci?- Položaj muškarca u Plemenu ovisi o njegovoj sposobnosti za lov, a položaj mu znaèi više nego život. Guban ima odgovornosti. Ima dvije žene na ognjištu. Prva mu žena ima dvije kæeri, a Jorga je trudna. On je dao rijeè da æe se skrbiti o svima njima.- A što ako ne bude mogao? Što æe se dogoditi s njima? - upita Džondalar.- Neæe biti gladni, njegovo bi se pleme pobrinulo za njih, ali njihov status - naèin kako žive, hrana, odjeæa, poštovanje koje im se ukazuje - ovisi o njegovu statusu. I izgubio bi Jorgu. Ona je mlada i lijepa, drugi bi je èovjek rado uzeo, ali ako nosi sina kojeg je Guban oduvijek htio, ona bi ga odnijela sa sobom.- A kad postanu prestari za lov?- Starac može polako i èasno prestati loviti. Odlazi živjeti sa sinovima svoje družice ili kæerima, ako one jošuvijek žive s istim plemenom, i ne postaje bremenom za cijelo pleme. Zug je uvježbao lov praækom, pa je i dalje mogao pridonositi, a i Dorvo-vi su savjeti bili cijenjeni, iako je bio gotovo slijep. Ali Guban je muškarac u punoj snazi i voða. Ne bi mogao izdržati da sve to izgubi.Džondalar kinine. - Mislim da razumijem. Mene ne bi toliko unesreæilo kad ne bih lovio. Ali bilo bi mi užasno kadbi se dogodilo nešto zbog èega više ne bih mogao obraðivati kremen. Zastao je da razmisli, a zatim reèe: - Mnogo si za njega uèinila. Ali èak i ako su žene u Plemenu drukèije, nije li muto ipak vrijedilo? Nije li to mogao bar priznati?- Guban mi je izrazio zahvalnost, ali bilo je to na jedva zamjetljiv naèin, kako se od njega oèekuje.- Sigurno je bilo jedva zamjetljivo. Ja nisam ništa zamijetio - reèe Džondalar iznenaðeno.- Razgovarao je izravno sa mnom, a ne preko tebe, i slušao je moje mišljenje. Dopustio je svojoj ženi da razgovara s tobom, što je znaèilo da me proglašava njoj jednakom, a buduæi da je njegov položaj visok, i njezin je takav. A o tebi ima visoko mišljenje. Dao ti je i kompliment.Doista?- Rekao je da je tvoje oruðe dobro izraðeno i cijeni tvoju vještinu. Da nije tako, ne bi prihvatio štake ni tvoj zalog - objasni Ejla.- Što bi uèinio? Ja sam prihvatio njegov zub. Bio je to èudan dar, ali shvatio sam njegovo znaèenje. Prihvatiobih njegov zalog, kakav god bio.- Da je pomislio da zalog nije primjeren, odbio bi ga, ali taj je zalog bio više od dara - Prihvatio je ozbiljnu obvezu. Kad te ne bi poštovao, ne bi prihvatio dio tvoga duha u zamjenu za svoj; on svoj duh previše cijeni da bi to mogao. Radije bi podnio prazninu, rupu, nego prihvatio dio manje vrijednog duha.

- Dobro kažeš. Mnogo je suptilnosti u tim ljudima iz Plemena, nijansi znaèenja unutar samih nijansi. Ne znam bi li mi ikada uspjelo sve to složiti u cjelinu - reèe Džondalar.- Misliš da su Drugi drukèiji? I ja još ne mogu shvatiti sve njihove nijanse unutar nijansi - reèe Ejla - ali tvoji su ljudi tolerant-niji. Oni se meðusobno više posjeæuju, putuju više nego Pleme i više su navikli na strance. Sigurno sam griješila, ali mislim da su tvoji zanemarili moje pogreške, jer sam gost i jer razumiju da su obièaji moga naroda možda drukèiji.- Ejla, moji su ljudi i tvoj narod - nježno reèe Džondalar.Ona ga pogleda kao da ga nije potpuno razumjela, a zatimreèe - Nadam se, Džondalare. Nadam se.Smreka i jela prorijedile su se i postajale sve kržljavije što su se više putnici uspinjali, ali iako su sada mogli vidjeti kroz bilje, put uz rijeku vodio ih je pokraj visokih klisura i kroz duboke doline koje su im zatvarale pogled na brda okolo. Na jednom zavoju u Srednju Majku ulijevao se potok koji je i sam došao s višeg

678 679 zemljišta. Zrak koji je bio tako hladan da se smrzavala srž u kostima uhvatio je i umirio vodu usred pada, a snažni suhi vjetrovi oblikovali su mlazove u èudne i groteskne oblike. Izgledalo je kao da karikature nekih živih biæa zarobljenih u ledu upravo poèinju skok naglavce u dugu rijeku i kao da nestrpljivo èekaju znajuæi da promjena godišnjeg doba koja æe ih osloboditi nije više daleko.Muškarac i žena oprezno su vodili konje po neravnom i raz-lomljenom ledu i oko njega prema višem dijelu smrznutog slapa, a zatim zastadoše kao okamenjeni. Pred oèima im se pojavi veliki ledenjak. Veæ su ranije znali vidjeti njegove dijelove na koji trenutak; sada je izgledao tako blizu da bi ga mogli dotaknuti, ali taj je zapanjujuæi dojam bio pogrešan. Velièanstveni golemi led s gotovo potpuno ravnom gornjom površinom bio je dalji nego što je izgledao.Smrznuti potok pokraj njih bio je potpuno nepokretan, ali njihove su oèi slijedile njegovu krivudavu stazu sve dok im nije nestala s vidika. Potok se opet pojavio na višem dijelu, zajedno s nekoliko drugih uskih korita koja su se u nepravilnim razmacima izlijevala s ledenjaka poput niza srebrnih vrpci. Visoravan je bila uokvirena dalekim planinama i bližim grebenima, i njihovim oštrim smrznutim vrhovima, tako bijelima da su preljevi modrog u ledu izgledali kao da samo reflektiraju vedro modru boju neba.Par visokih vrhova na jugu, koji ih je veæ neko vrijeme pratio, veæ je odavno nestao s vidika. Drugi visoki vrh koji se pojavio na zapadu sada je veæ odmicao prema istoku, a vrhovi južnog lanca koji su ih cijelo vrijeme pratili još suuvijek pokazivali svoje blistave krune. Na sjeveru su bila dva vrha starijih stijena, ali masiv koji je oblikovao sjeverni rub rijeène doline sada je veæ bio za njima još od mjesta gdje je rijeka skrenula poslije svoje najsjevernije toèke, još prije mjesta gdje su upoznali par iz Plemena. Rijeka je bila bliža novim planinama od vapnenca koje su sada preuzele ulogu sjeverne granice, dok su se putnici penjali prema jugozapadu i izvoru rijeke.Vegetacija se i dalje mijenjala. Jelu i smreku zamijenili su ariš i bor koji su rasli na kiselijim tlima èiji je tanki sloj pokrivao temeljnu stijenu, no to nisu bili stasiti stražari kakve su viðali na manjim visinama. Došli su do dijela brdske tajge i patuljastog zimzelenog drveæa na èijim se krošnjama zadržao stvrdnuti snijeg i led koji se na njihove grane lijepio veæi dio godine. Iako je drveæe ponegdje bilo prilièno gusto, svaki izdanak koji bi se usu- dio podiæi iznad ostalih biljaka bio bi brzo podrezan vjetrom i mrazom koji su ujednaèavali visinu drveæa.Male su se životinje brzo kretale utabanim stazama koje su napravile pod drveæem, a veæa divljaè silom si je probijala put. Džondalar je odluèio skrenuti od nekog bezimenog potoka uz koji su išli, jednoga od mnogih koji æe poslije postati poèetkom velike rijeke, i krenuo je u lov kroz gustiš patuljaste crnogorice.Kad su se približili granici drveæa, šuma se prorijedila i vidjeli su da je pred njima podruèje u kojem uopæe nema drvenastog raslinja. Ali život je uporan. Nisko grmlje i trave još su uvijek bujali, djelomice pokriveni snježnim pokrivaèem.Sliène, ali znatno šire regije postojale su i u nižim krajevima. U nekim bolje zaštiæenim podruèjima na manjim visinama bilo je i listopadnog drveæa, a u vjetrovitim sjevernijim podruèjima rasle su otpornije iglièaste zimzelene biljke.Još dalje na sjeveru drveæe bi, ako ga je uopæe bilo, bilo kržljavo i patuljasto. Zbog blizine velikih ledenjaka tamo su mogle preživjeti samo biljke koje su svoj životni ciklus mogle brzo zaokružiti.Iznad zone drveæa grubosti okoliša prilagodile su se mnoge otporne biljke. Vodeæi svoju kobilu, Ejla je sa zanimanjem promatrala promjene i žalila je što nema više vremena istražiti njihove razlièitosti. Planine u kojima je

odrasla bile su znatno južnije i zbog toplih utjecaja kontinentalnog mora njihova je vegetacija uglavnom bila sastavljena od vrsta umjereno hladnog klimatskog pojasa. Biljke koje su uspijevale u višim podruèjima jako hladnihi suhih krajeva oèaravale su Ejlu.Uporne vrbe, koje su rasle uz svaku rijeku ili potok oko kojega je bilo makar i tragova vlage, sada su rasle kao niskogrmlje, a visoke i èvrste breze i borovi pretvorili su se u niske drvenaste biljke koje su se povlaèile po tlu. Poput debelih tepiha prostirali su se grmovi borovnica, visoki poput širine dlana. Ejlu je zanimalo rode li i oni jednako velike, ali slaðe plodove. Iako su goli kosturi grana svjedoèili da ima mnogo razlièitih biljaka, ona nije mogla prepoznati sve te vrste i koliko se poznate biljke mogu razlikovati, i nagaðala je kako bi te visoke livade mogle izgledati u toplijem dijelu godine.Putujuæi usred zime, Ejla i Džondalar nisu vidjeli proljetnu i ljetnu ljepotu tog planinskog predjela. Nije bilo divljihruža i ro-dodendrona koji bi obojili krajolik ružièastim cvjetovima, nije bilo krokusa ni anemona ni lijepih plavih gencijana ili žutih sunovrata koji bi se usudili suprotstaviti snažnom vjetru, a nije bilo

680 681 niti visibaba i ljubièica koje bi šarenim sjajem poprskale livade još prije prvih toplih proljetnih dana. Nije bilo zvonèiæa, ivanèica, ljiljana, pa ni prelijepih malih runolista da razbiju tužnu hladnu monotoniju smrznutih zimskihpolja.Ali sada im je pogled ispunio drugi, još sablasniji prizor. Na njihovom se putu isprijeèila tvrðava od svjetlucavog leda. Na suncu je blještala poput velièanstvenog, na bezbroj lica brušenog dijamanta. Oštra kristalna bjelina blještala je sa svjetlucavim plavim sjenama koje su skrivale njezine neravnine: pukotine, tunele, špilje i džepove koji su se širili unutrašnjošæu golemog dragulja.Stigli su do ledenjaka.Dok su se približavali kruni istrošenog vrha prastare planine na kojoj je ležao ravni pokrivaè od leda, nisu mogli biti sigurni èak ni je li uski planinski potok pokraj njih još uvijek ona ista rijeka koju su tako dugo pratili. Siæušni ledeni puteljak bilo je teško razlikovati od mnogih smrznutih potoèiæa koji su èekali da ih proljeæe oslobodi i pusti niz kristalne stijene visoravni.Velika Majka Rijeka, uz koju su išli cijelo vrijeme, od široke delte njezina ušæa gdje se izlijevala u more, velika tekuæica koja ih je vodila tako velikim dijelom njihova Putovanja, sada je nestala. Uskoro više neæe biti niti zaleðene naznake divljeg potoèiæa.Putnici više neæe imati utješnu sigurnost da im rijeka pokazuje put. Svoje æe Putovanje prema zapadu nastaviti orijentirajuæi se samo po suncu i zvijezdama i istaknutim mjestima za koja se Džondalar nadao da æe ih se sjetiti. Iznad visoke livade bilje se prorijedilo. Samo su alge, lišaji i mahovine, tipiène za stijene i lomljeni kamen, mogle nekako preživjeti iza sitnih biljaka i još nekoliko rijetkih vrsta. Ejla je poèela hraniti konje travom koju su nosili za njih. Da nije bilo debelih èupavih krzna ni konji ni Vuk ne bi preživjeli, ali priroda ih je prilagodila hladnoæi. Bez vlastitoga krzna, ljudi su se morali sami prilagoditi. Uzimali su krzna ulovljenih životinja, bez njih ne bi mogli preživjeti. Ali, bez zaštite krzna i vatre, njihovi preci ionako ne bi mogli doæi.Kozorozi, divokoze i mufloni živjeli su na planinskim livadama, pa i na strmijim i krševitijim mjestima, a posjeæivali su i još više krajeve, iako obièno ne tako kasno zimi. A konji su na ovoj visini bili èudo. Èak ni blaže strmine na masivu nisu baš pozivale konje da se popnu tako visoko, ali Njiska i Trkaè hodali su sigurnim korakom.Držeæi glave nisko, konji su se uspinjali po nagibu u podnožju leda vukuæi zalihe hrane i tamnosmeðe gorivo kamenje koje æe svima njima znaèiti razliku izmeðu života i smrti. Ljudi koji su doveli konje na mjesto kamo oni sami ne bi otišli, tražili su ravnije mjesto gdje bi mogli postaviti šator i ulogoriti se.Svi su bili umorni od borbe protiv hladnoæe i oštrog vjetra i iscrpljeni od penjanja po strmini. Èak je i Vuk radije ostajao s njima, nego trèkarao i istraživao.- Tako sam umorna - reèe Ejla dok su se muèili postaviti šatorna divljem vjetru. - Umorna sam od vjetra i umorna od hladnoæe.Nikad se više neæu ugrijati. Nisam znala da može biti tako hladno.Džondalar kininu, priznajuæi da je hladno, ali znao je da je hladnoæa koja ih èeka još gora. Vidio je kada je bacila pogled na veliku masu leda, a zatim ga skrenula kao da to ne želi vidjeti i onda je posumnjao da je brine i nešto drugo, a ne samo hladnoæa.- Zar æemo uistinu iæi preko svega tog leda? - upita ona, napokon objavljujuæi èega se boji. - Je li to

moguæe? Nisam znala niti kako æemo se popeti na ovaj vrh.- Nije lako, ali može se - reèe Džondalar - Tonolan i ja smo ga prešli. Dok još ima svjetla, rado bih potražio najbolji put da izvedemo konje gore.- Osjeæam se kao da oduvijek putujemo. Koliko još moramo prijeæi?- Ima još dosta do Devete špilje, ali nije predaleko, ni izdaleka tako daleko koliko smo veæ prešli, a kad prijeðemo preko leda, blizu smo Dalanarove špilje. Tamo æemo se neko vrijeme zadržati; tako æeš upoznati njega, Jeriku i ostale. Jedva èekam da pokažem Dalanaru i Joplaji neke nove tehnike obrade kremena koje mi je Vimez pokazao, ali èak i ako se neko vrijeme zadržimo kod njih, kod kuæe smo prije ljeta.Ejlu je to pogodilo. Ljeta! Pa sada je zima, pomisli ona. Da je doista znala koliko æe dugo biti ovo Putovanje, pomislila je da možda i ne bi bila tako orna prijeæi s Džondalarom cijeli taj put. Možda bi se više trudila da ga uvjeri da ostanu s Mamutoncima.- Poðimo bolje pogledati taj ledenjak - reèe Džondalar - ipokušajmo naæi najbolji naèin da se na nj popnemo. Zatim æemomorati provjeriti imamo li sve što nam treba da prijeðemo led.- Morat æemo potrošiti nešto gorivog kamenja da bismo noæasnaložili vatru - reèe Ejla - ovdje nema nièega gorivog. A moratæemo otopiti i led... ali to æemo lako naæi.Osim nekoliko zaklonjenih udubina s neznatnim nanosima u podruèju gdje su se ulogorili, nije bilo snijega, a vrlo su ga malo vidjeli i veæim dijelom uspinjanja uz strminu. Džondalar je ovuda prošao samo jedanput prije toga, ali cijeli se kraj èinio znatno

682 683 sušniji nego što ga se sjeæao. Njegov je dojam bio ispravan. Bili su u kraju zaklonjenom od oborina, stražnjem dijelu planine; škrti snijeg koji bi tu pao obièno bi dolazio nešto kasnije, nakon što bi se zima poèela mijenjati u proljeæe. Na silasku su on i To-nolan naišli na pravu snježnu oluju.Zimi je topliji i vlažniji zrak nošen uobièajenim vjetrovima koji su dolazili sa zapadnog oceana išao uz strmine sve dok ne bi dostigao široki ravni prostor hladnoga leda nad kojim se držao visok tlak poput golemog lijevka usmjerenog prema visokom masivu, vlažni bi se zrak rashladio, zgusnuo i pretvorio u snijeg koji bi padao samo na led pod sobom i time hranio gladne slojeve ledenjaka.Led koji je pokrivao cijeli istrošeni i zaobljeni vrh prastarog masiva raznosio je vlagu cijelim tim podruèjem, pa je tako nastala površina bila gotovo potpuno ravna osim na rubovima. Rashlaðeni zrak potpuno isušen spuštao se nisko i brijao niz obronke, ne noseæi nimalo snijega preko ruba leda.Veruæi se po podnožju leda i tražeæi najlakši naèin da se na nj popnu, Džondalar i Ejla vidjeli su mjesta koja kao da su bila svježe narušena i zemlju i kamenja nagurane pred ledom koji napreduje. Ledenjak je rastao.Na mnogo je mjesta prastara stijena pred ledenjakom bila ogoljela. Masiv, zgužvan i podizan golemim pritiscima koji su stvorili južne planine, nekad je bio èvrsti blok kristalnog granita koji je obuhvaæao i sliène planine na zapadu. Sile koje su gurale nepokretnu staru planinu, najstariju stijenu na svijetu, ostavile su trag u obliku velike napukline koja je popola raskolila tu stijenu.Ravno naprijed na zapadu, s druge strane ledenjaka, zapadna stranica bila je strma i slièna istoènom paralelnom rubu preko doline te raspukline. Preko sredine širokog dna te raspukline tekla je rijeka zaštiæena visokim uspravnim stranicama raspuknu-toga masiva. Ali Džondalar je kanio krenuti prema jugozapadu, prijeæi ledenjak dijagonalno i siæi nešto manje strmim putem. Želio je prijeæi rijeku blizu njezina izvora visoko u južnim planinama i prije nego što nastavi teæi oko ledom okovanog masiva i kroz rasjednu dolinu.- Odakle ovo? - upita Ejla podižuæi stvar koja ju je zaèudila. Bile su to dvije ovalne drvene ploèe prièvršæene u okviru koji ih je držao prilièno blizu, a na vanjske rubove bili su prièvršæeni kožni remenèiæi. Gotovo cijelom dužinom kroz sredinu drvenih ploèa bio je urezan uski prorez.

- Napravio sam to prije polaska. Imam ih i za tebe. To ti je za oèi. Ponekad blještanje leda na ledenjaku budetako jako da ne vidiš ništa osim bjeline. Zovu to snježnim sljepilom. Nakon nekog vremena to sljepilo obièno proðe,ali oèi od toga budu strašno crvene i nadražene. Ovo æe ti zaštititi oèi. Hajde, stavi ih - reèe Džondalar. Vidjevši kako njima nespretno rukuje, dodao je: - Evo, pokazat æu ti. - Stavio je èudne zaklone na oèi i prive-zao remenje nazatiljku.

- Pa, kako vidiš? - upita Ejla. Kroz duge, vodoravne proreze jedva je vidjela njegove oèi. Stavila je par koji joj je dao. - Pa vidi se gotovo sve! Moraš samo okrenuti glavu da vidiš što je sa strane. - Bila je najprije iznenaðena,a zatim se nasmiješila. - Tako si smiješan s tim velikim praznim oèima, kao neki èudni duh... ili kao kukac. Možda duh kukca.-1 ti si smiješna - reèe on - ali te èudne oèi mogle bi ti spasiti život. Kad hodaš po ledu moraš vidjeti kuda ideš.- Ovi ulošci za èizme od muflonove vune koje nam je dala Madenijina majka jako su korisni - reèe Ejla stavljajuæi ih na mjesto gdje æe ih lako naæi. - I kad su mokri, noga ostaje topla.- Kad budemo na ledu, bit æemo sretni što imamo još jedan par - reèe Džondalar.- Obièno sam svoje obloge za noge punila travom, dok sam živjela s Plemenom.- Travom?- Da. Od toga noga zadržava toplinu, a brzo se suše.- To je korisno znati - reèe Džondalar i uzme èizmu. - Navuci èizme s potplatima od mamutove kože. Gotovo su potpuno nepropusne i vrlo su èvrste. Led znade biti vrlo oštar, a ta je koža dovoljno hrapava da neæeš sklizati, osobito na usponu. Da vidimo, trebat æe nam i bradvica za razbijanje leda. - Stavio je brad-vicu na vrh hrpe koju je slagao - i uže, dobro èvrsto pleteno uže. Trebat æe nam šator, krzna za spavanje i, naravno, hrana. Možemo li ostaviti nešto od suda? Neæe nam mnogo trebati na ledu, a dobit æemo ga još od Lanzadonaca.-Jest æemo putnu hranu. Neæu kuhati, a odluèila sam da æu se za topljenje vode služiti velikim kožnim loncem na okviru koji smo dobili od Solandije. Stavit æu ga izravno na vatru. Tako je brže, a ne moramo kuhati vodu, samo æemo otopiti led.- Pazi da uza se stalno imaš koplje.- Zašto, zar ima životinja na ledu?- Nema, ali kopljem možeš popipati pred sobom i provjeriti je li led èvrst. Što æemo s ovom mamutovom kožom? - upita

684 685

Džondalar. - Nosimo je sa sobom još od poèetka, a je li nam potrebna? Teška je.- To je dobra koža, sada je savitljiva i dobar je nepromoèivi pokrov za èamac. Rekao si da na ledu pada snijeg - doista nije htjela baciti tu kožu - ali šator nam može poslužiti kao pokrov.- Može... ali - reèe Ejla nabiruæi usne i razmišljajuæi, a zatim primijeti nešto drugo. - Odakle ti baklje?- Od Ladunija. Ustajat æemo prije zore i trebat æe nam svjetla za pakiranje. Htio bih doæi na vrh visoravni prije nego što sunce bude visoko, dok je sve još èvrsto smrznuto - reèe Džondalar.- Èak i po ovakvoj hladnoæi sunce zna otopiti nešto leda, a i onako æe biti prilièno teško doæi do vrha.Rano su legli, ali Ejla nije mogla zaspati. Bila je uznemirena i uzbuðena. Ovo je taj ledenjak o kojem Džondalar govori još od poèetka Putovanja.- Sto... što se dogaða? - reèe Ejla, naglo probuðena.- Sve je u redu. Vrijeme je da ustanemo - reèe Džondalar držeæi baklju. Zabio je ruèku u šljunak da je podrži, a zatim dodaoEjli zdjelicu vruæeg èaja. - Naložio sam vatru. Evo ti èaj.Ona se osmjehnula, a on je bio zadovoljan. Svakoga jutra ona je njemu radila èaj, cijelo vrijeme Putovanja, pa je sada bio oduševljen što je jednom ustao prvi i napravio joj èaj. U stvari, on nije ni zaspao. Nije mogao zaspati, bio jepreviše uzbuðen, previše nervozan, previše zabrinut.Vuk je promatrao ljude, a njegove su oèi sjajile od vatre. Osjetivši nešto neobièno, skakutao je i bacakao se naprijed-natrag. I konji su bili živahni, frktali su, njištali i ispuhivali oblaèiæe pare. Pomoæu gorivog kamenja Ejla je otopila led da ih napoji, a nahranila ih je zrnjem.Vuku je dala jedan kolaè lozadunske putne suhe hrane, a izvadila je i po jedan za sebe i Džondalara. Uz svjetlo baklje, smotali su šator, krzna i pribor. Nekoliko su sitnica, praznu košaricu u kojoj je bilo zrnje, nekoliko komada oruða, ostavili, ali Ejla je u posljednjem trenutku prebacila mamutovu kožu preko ugljena u zdjelastom èamcu.Džondalar je podigao baklju i osvijetlio put. Uzevši Trkaèev povodac krenuo je naprijed, ali svjetlo vatre zavaravaloje. Vidio je samo mali osvijetljeni krug u neposrednoj blizini i ne mnogo više, èak ni kad bi baklju visoko podigao. Mjesec je bio gotovo pun i imao je dojam da æe bolje napredovati bez vatre. Napokon je bacio baklju i krenuo dalje

kroz mrak. Ejla je išla za njim, a oèi su im se ubrzo navikle na mrak. Dok su se udaljavali, baklja je još uvijek gorjela na šljunkovitom tlu.Uz svjetlost Mjeseca kojemu je nedostajalo samo malo do punog kruga, èudovišni ledeni zamak svjetlucao je sablasnim sjajem.Nebo je bilo crno i puno zvijezda, zrak bistar i oštar od hladnoæe, kao bezoblièna praznina ispunjena vlastitim životom.I na toj hladnoæi, ledeni je zrak bio još hladniji kad su se približili velikom ledenom zidu, ali Ejlino je drhtanje bilood èuðenja i nestrpljenja. Džondalar je gledao kako joj oèi svijetle i kako kroz poluotvorena usta diše kraæim i bržim udisajima.Njezino ga je uzbuðenje uvijek uzbuðivalo i osjetio je kako mu se u krilu nešto pokreæe, ali pretresao je glavom. Nije sada vrijeme. Ledenjak je èekao.Iz svoje naprtnjaèe Džondalar je izvukao dugo uže. - Moramo se vezati jedno uz drugo - reèe on.-1 konji?- Ne. Mi se možemo meðusobno podržati, ali ako se konji okliznu, povuæi æe i nas. - Koliko god ne bi htio ostati bez Njiske ili Trkaèa, ipak se najviše brinuo za Ejlu.Ejla se namršti, ali suglasi.Govorili su prigušeno, šapæuæi, bili su tihi zbog leda. Nisu htjeli ometati mir njegovog golemog prostranstva i upozoriti ga na svoj prodor.Džondalar je svezao jedan kraj konopca oko svoga struka, a drugi oko Ejlinog. Zatim je svako od njih uzelo povodac svoga konja. Vuk se morao sam pobrinuti za sebe.Prije polaska Džondalar je na trenutak osjetio paniku. Kako je to mogao? Kako mu je moglo pasti na pamet da dovede Ejlu i konje na ledenjak? Trebali su poæi duljim putem. Èak i ako je dulje, sigurnije je, ali prešli bi. A zatim on stupi na led.Na podnožju ledenjaka najèešæe se izmeðu leda i zemlje stvarao špilji slièan prostor pod ledom ili nadvišeni dio leda koji bi se protezao preko slojeva šljunka. Na mjestu koje je Džondalar izabrao, taj se nadvišeni dio srušio i stvorio postupni uspon. Led je bio pomiješan sa šljunkom, što im je dalo bolji oslonac. Poèevši s obrušenog ruba velike nakupine šljunka, morene, ta je kosina vodila rubom leda poput jasno urezane staze i, osim blizu samoga vrha, nije im se èinila previše kosa, ni za njih niti za spretne konje. Prelazak preko ruba mogao bi biti teži, ali dok ne doðu gore Džondalar nije mogao znati koliko teži.Krenuli su uzbrdo po kosini. Trkaè je na trenutak ustuknuo.

686 687 Iako su malo olakšali njegov teret, još je uvijek bio glomazan i promjena nagiba uznemirila ga je. Jedno mu je kopito skliznulo, a zatim se zadržao i nakon nešto oklijevanja ipak je krenuo. Na redu je bila Ejla pa Njiska, koja je vukla saonice. Kobila je vukla saonice veæ tako dugo i preko tako razlièitih zemljišta da se na to veæ navikla, a, za razliku od teškog tereta koji je Trkaè nosio na leðima, njoj su široko razmaknute motke olakšale održavanje ravnoteže.Vuk je išao za njima. Njemu je bilo lakše. Bio je bliže tlu, a tvrda koža njegovih šapa davala je dovoljno trenja koje je spreèavalo proklizavanje. Ali Vuk je osjeæao opasnost za svoje suputnike i išao je za njima kao da im èuva odstupnicu, pazeæi na moguænost da se pojavi kakva neviðena prijetnja.Na sjajnoj mjeseèini svjetlucali su odsjaji s oštrih naslaga go-log leda, a zrcalne površine ravnih dijelova izgledale su kao tekuæe, poput mirnih, crnih jezera. Nije bilo teško raspoznati mo-renu koja se vukla, poput rijeke pijeska i kamenja, ali noæna je svjetlost prikrivala velièinu i oblike stvari i skrivala sitne detalje.Džondalar je vodio polaganim i opreznim korakom, pažljivo vodeæi konja oko prepreka. Ejla se više brinula kako naæi bolju stazu za kobilu nego za svoju sigurnost. Kad je uspon postao strmiji, konji su se, izbaèeni iz ravnoteže kosinom i teškim teretom, poèeli muèiti tražeæi èvršæe tlo. Kad mu je jedno kopito prokliz-nulo dok ga je Džondalar vodio blizu vrha, Trkaè je zanjištao i pokušao krenuti natrag.- Hajde, Trkaèu - pozove ga Džondalar zatežuæi njegov povodac kao da æe ga povuæi samom grubom snagom. - Veæ smo gotovo stigli, ti to možeš.Pastuh se pokušavao pomaknuti, ali kopita su mu klizala po varljivom ledu pod tankim slojem snijega i Džondalar osjeti kako ga povodac vuèe natrag. Popustio je malo, a zatim ga potpuno pustio. U košari je bilo stvari koje nije htio izgubiti, i, što je još gore, boljelo bi ga da ostane bez konja, ali uplašio se da pastuh neæe uspjeti.

Ali, kad se pod njegovim kopitima opet našao šljunak, Trka-èevo je sklizanje prestalo, a kad ga više ništa nije vuklo, podigao je glavu i bacio se naprijed. Naglo je prešao preko ruba i hrabro prekoraèio preko uske pukotine u ledu. Džondalar primijeti da se boja neba promijenila. Više nije bila crna nego tamnomodra, a na istoènom obzoru bilo je neznatno svjetlije. Potapšao je konja i pohvalio ga.Osjetio je kako ga uže prebaèeno preko ramena poteže. Si- gurno je Ejla skliznula, pomisli polako otpuštajuæi uže. Sigurno je stigla do strmog dijela. Iznenada uže poène kliziti kroz njegove ruke, a onda osjeti jako potezanje u struku. Ona se sigurno uhvatila za Njiskin povodac, pomisliDžondalar. Morat æe pustiti kobilu. Povukao je uže objema rukama i viknuo: - Pusti, Ejla! Ona æe t,e povuæi za sobom.Ali Ejla nije èula, ili ako je i èula, nije razumjela. Njiska je krenula uz strminu, ali je kopita nisu mogla zadržati i poèela je kliziti natrag. Ejla je držala povodac, kao da æe je tako zadržati da ne padne, ali i sama je poèela kliziti. Džondalar osjeti kako ga vuku opasno blizu ruba. Tražeæi za što bi se uhvatio, on uhvati Trkaèev povodac. Pastuh zanjišti.Ali, saonice su zaustavile Njiskin spust. Jedna od motki zapela je u neku pukotinu i zastala dovoljno dugo da kobilaopet uspije uhvatiti ravnotežu. Zatim joj kopita propadnu kroz snježni nanos koji ju je èvrsto držao i naiðu na šljunak. Osjeæajuæi kako povlaèenje popušta, Džondalar pusti Trkaèev povodac. Odupiruæi se o pukotinu u ledu, Džondalar povuèe uže.- Popusti malo - viknula je Ejla držeæi povodac, dok ju je Njiska gurala naprijed. Iznenada, èudesno, vidio je kako se Ejla pojavljuje preko ruba. Vukao je i dalje. Zatim se pojavi i Njiska. Nagnuvši se naprijed, upinjala se preko pukotine i kopita joj se naðoše na ravnom ledu, dok su motke stršale u zrak, a èamac ležao na rubu preko kojeg su prešli. Džondalar glasno odahne. Na ranom jutarnjem nebu pojavi se tanki pojas ružièastog, ocrtavajuæi rub zemlje.Vuk se naglo prebacio preko ruba i pritrèao Ejli. Poèeo je skakati na nju, ali osjeæajuæi da nema oslonca, ona mu jedala znak da se spusti. Povukao se i pogledao Džondalara, a zatim i konje. Podigavši glavu i poèinjuæi s nekoliko tihih štektaja, glasno je za-urlao svoju vuèju pjesmu.Iako su prešli strmi uspon i došli do ravnijeg leda, još nisu bili na ravnoj površini ledenjaka. Blizu ruba bilo je pukotina i od-lomljenih komada leda koji se podizao prema gore. Džondalar je prešao preko snježnog nanosa koji jepokrivao oštre ledene krhotine i napokon se našao na ravnom dijelu ledene visoravni. Trkaè je išao za njim, razbacujuæi krhotine preko ruba. Džondalar je održavao uže u nategnutom stanju dok je Ejla išla njegovim stopama. Vuk je potrèao naprijed, a Njiska je išla na zaèelju.Nebo je poprimilo jednolièni preljev blijede jutarnje plave boje, a zrake svjetla širile su se s ruba svijeta. Ejla je pogledala preko ruba i zaèudila se kako su uopæe uspjeli prijeæi strminu. S

688 689 vrha joj se uèinilo da to nije moguæe. Okrenula se da poðe dalje i ostane bez daha.Sunce se probilo preko istoènog ruba šaljuæi zasljepljujuæi mlaz svjetla koje je osvijetlilo nevjerojatan prizor. Prema zapadu, pred njima se pružala ravna, glatka blistavo bijela ravnica. Nad njom je bilo nebo boje kakvu nikad prije nije vidjela. Odsjaji crvene zore i modrozeleni ton leda nekako su se upili i nebo je ostalo plavo. Ali bilo je tako blistavo plavo da se èinilo kao da sjaji svojom vlastitom svjetlošæu boje koja se ne da opisati. Prelijevala se u maglovito modrocrnu na dalekom jugozapadnom obzoru.Dok se sunce uzdizalo na istoku, zamagljena slika gotovo savršenog kruga, koji je sjajio tako blistavim odsjajima nacrnom nebu njihovog buðenja prije zore, visjela je na dalekom zapadnom rubu kao zamagljeno podsjeæanje na nekadašnju slavu. A ništa nije prekidalo nezemaljski sjaj goleme pustinje smrznute vode. Nije bilo ni drveta ni stijene, nikakvog pokreta koji bi narušio velièajnost prividno savršeno ravne površine.Ejla je s praskom ispustila dah. Nije ni primijetila da ga je zadržala. - Džondalare, to je velièanstveno! Zašto mi to nisi rekao? Prešla bih i dva puta veæi put, samo da to vidim - reèe ona zadivljenim glasom.- Zadivljujuæe je - reèe on, smiješeæi se njezinoj reakciji, iakoje i sam bio zadivljen. - Ali nisam ti ni mogao reæi. Nisam to takovidio. Rijetko je kada tako mirno. Ovdje i meæave znaju biti spektakularne. Idemo dalje dok još vidimo put. Nije sve tako tvrdokako se èini, ali uz ovo vedro nebo i ovako sjajno sunce mogla bise otvoriti raspuklina ili bi se mogao urušiti kakav svod.Pošli su ledenom ravnicom, a pred njima su išle njihove duge sjene. I prije nego što se sunce podiglo više, veæ su se

znojili u debeloj zimskoj odjeæi. Ejla poèe skidati vanjsku krznenu parku s kapuljaèom.- Skini je ako hoæeš - reèe Džondalar - ali ostani pokrivena.Ovdje možeš dobiti jake sunèane opekotine i to ne samo odozgo.Kad ga sunce obasjava, i led te može opeci.Dok je jutro odmicalo, na nebu su se poèeli okupljati mali ku-mulusi. Do podneva su se veæ spojili u veliki olujni kumulus. Popodne se poèeo podizati i vjetar. Kad su odluèili da bi mogli stati i otopiti nešto snijega i leda za piæe, Ejla je opet obukla toplu vanjsku krznenu parku. Sunce se sakrilo za veliki kumulonim-bus prepun vlage, iz kojeg je na putnike poèeo prašiti suhi sitni snijeg. Ledenjak je rastao. Ravni ledenjak koji su prelazili zaèet je u vrhovima kršnih planina daleko na jugu. Vlaga iz zraka, koji se uzdizao brišuæi uz visoke prepreke, zgušnjavala se u maglovite kapljice, a vanjska je temperatura presuðivala hoæe li pasti kao hladna kiša ili, ako je samo malo hladnije, kao snijeg. Ledenjaci nisu nastali stalnim zamrzavanjem; gomilanje snijega iz godine u godinu podizalo je ledenjake koji su s vremenom postajali naslagama leda koje bi se poslije širile cijelim kontinentima. Iako je bilo i toplih dana, hladne su zime u kombinaciji sa svježim oblaènim ljetima koja nisu potpuno otapala snijeg i led koji bi preostao na kraju zime - dakle opæenito niža prosjeèna temperatura - donosile prevagu prema ledenom dobu.Neposredno ispod stršeæih vršaka južnih planina, previše strmih da bi se na njima snijeg mogao zadržati, nastajale su male udoline, vrtaèe koje su ležale ispod stranica planina, a te su vrtaèe bile stvorišta ledenjaka. Lake, suhe, èipkaste pahuljice to-nule su u udubine koje su visoko u planinama nastale tako što su se neznatne kolièine vode smrzavale u pukotinama u kamenu, i tako ih širile sve dok ne bi oslobodile tone kamenja. Tamo se snijeg nakupljao. Težina nakupljene smrznute vode lomila je krhke pahuljice u komadiæe koji su se okupljali u male okrugle kuglice, firn, zrnati snijeg.Firn nije nastajao na površini, nego duboko u vrtaèi, a kad bi napadalo više snijega, veæe bi kuglice bile gurnute na rub gnijezda i preko njega. Kad bi ih se nakupilo više, gotovo savršeno kružne kuglice bile bi tako pritisnute težinom onih nad sobom da bi se dio te energije oslobodio kao toplina. Na trenutak bi se otopile na mjestima dodirai odmah zamrzle, vareæi kuglice jedne uz druge. Slojevi su postajali sve deblji i sve je veæi tlak mijenjao njihovu molekularnu strukturu u èvrsti kristalni led, ali s jednom razlikom: led je tekao.Ledenjaèki led, nastao pod strašnim tlakom, bio je gušæi; a ipak su niži slojevi velike mase krutog leda tekli kao bilo koja druga tekuæina. Razdvajajuæi se oko prepreka, poput oštrih vrhova planina i spajajuæi se na drugoj strani, èesto odnoseæi i velik dio stijene i ostavljajuæi otoke s oštrim vrhovima, ledenjak je slijedio oblik zemljišta, meljuæi ga i preoblikujuæi u svom napredovanju.Rijeka krutog leda imala je matice i vrtloge, mrtve rukavce i bujice, ali je tekla drugim tempom, tako sporim kao što je ledenjak bio golem. Za nekoliko centimetara ledenjaku bi mogle zatrebati godine, ali vrijeme mu nije bilo važno. Imao je vreme-

690 691 na i do kraja svijeta. Dok god je prosjeèna temperatura ostajala ispod kritiène crte, ledenjak bi se hranio i rastao.Planinske vrtaèe nisu bili jedini izvori. Ledenjaci su znali nastati i na ravnom tlu, a kad bi pokrili dovoljno velik prostor, njihovo bi zamrzavanje izvuklo oborine iz lijevka anticiklone. Debljina leda ostajala je svuda jednaka.Ledenjaci nisu nikada bili potpuno suhi. Uvijek bi isteklo nešto vode od tlakom izazvanog otapanja. Ta bi voda ulazila u male pukotine, a kad bi se zamrzla, širila bi se na sve strane. Pokret ledenjaka širio se na sve strane od njegovog izvora, a brzina njegovog pokreta ovisila je o nagibu njegove površine, a ne o nagibu tla pod njim. Ako je površinski nagib bio veæi, voda bi unutar ledenjaka tekla brže kroz pukotine u ledu i smrzavajuæi se širila led. Bržesu rasli dok su mladi i bliže velikim oceanima ili morima, kao i u planinama gdje su visoki vrhovi osiguravali velike snijegove. Kad bi se proširili, usporili bi, njihova bi velika površina odbijala sunce i zrak nad njima postajao bi hladniji i suši, s manje snijega.Ledenjaci u južnim planinama proširili su se s visokih vrhova, ispunili doline sve do visokih planinskih prijevoja i prelijevali se preko njih. U vrijeme jednog ranijeg napredovanja, planinski su ledenjaci ispunili i duboki rasjedni rov granice koja je odvajala prednožja planina od starog masiva. Pokrivali su gorje i proširili se preko starih ispranih planina na sjevernom rubu. Kada je došlo do privremenog zatopljenja - koje je sada prolazilo - led se povukao i otopio u nizinsku rasjednu dolinu, stvarajuæi široku rijeku i dugo morenama pregraðeno jezero, ali visokiledenjak, koji su prelazili, i dalje je bio zamrznut.Vatru nisu mogli naložiti na samom ledu i zato su namjeravali rijeèno kamenje, koje su ponijeli sa sobom da na

njemu lože vatru, postaviti na zdjelasti èamac. Ali, najprije su morali iz èamca izvaditi sve gorivo kamenje. Kada jeEjla dohvatila tešku mamutom kožu, sjetila se da bi i na njoj mogli naložiti vatru. Ako malo i nagori, neæe to biti ništa strašno. Bilo joj je drago što ju je ponijela. Svi, pa i konji, popili su nešto vode i pojeli malo hrane.Dok su sjedili, sunce je potpuno nestalo iza teških oblaka i prije nego što su krenuli dalje, poèeo je odluèno padati gusti snijeg. Velikom ledenom ploèom pojurio je sjeverac; na cijeloj golemoj površini nije bilo nièega što bi mu stalo na put. Poèinjala je meæava. 42Onijeg je postajao sve gušæi, a vjetar sa sjeverozapada naglo se pojaèao. Udarao ih je valovima hladnog zraka koji su ih bacali kao da nisu više od komadiæa vodoravne bijele ploèe koja ih je okruživala.- Bit æe bolje da prièekamo dok ovo ne proðe - vikao jeDžondalar da bi ga Ejla èula kroz zavijanje vjetra.Muèili su se s postavljanjem šatora, a ledeni naleti zahvatili su taj njihov malen zaklon, istrgnuli motke iz leda te ga bacali i valjali uokolo. Snažan, žilav vjetar prijetio je da æe istrgnuti taj komad kože iz ruku dvoje slabašnih živih biæa koji su se pokušavali probiti preko leda i drsko postavili kao zapreka bijesnoj, snijegom zasiæenoj meæavi koja je divljala preko ravne površine.- Kako æemo zadržati šator? - upita Ejla. - Je li ovdje uvijek tako gadno?- Ne sjeæam se da je prošli put tako jako puhalo, ali ne èudi me.Konji su stajali spuštenih glava i nijemo, strpljivo podnosili oluju. Vuk je bio uz njih i kopao si je rupu. - Možda bismo mogli dovesti jednoga od konja da stane na slobodni kraj i drži ga dok ne podignemo kolce - predloži Ejla.Dodajuæi jednu ideju na drugu, došli su do improviziranog rješenja i konji su im poslužili i kao držaèi šatora i umjesto kolaca. Navukli su kožni šator preko leða obaju konja, a zatim je Ejla dovela Njisku i postavila je na jedan od krajeva, ušla ispod šatora, nadajuæi se da se kobila neæe previše micati i podigla ga. Ejla i Džondalar sjeli su i zagrlili se dok im se Vuk sklupèao pred prekriženim nogama. Sjedili su, gotovo pod trbusima konja, na drugom kraju šatora koji su smotali ispod sebe.Prije nego što se oluja ispuhala, veæ je pao mrak i morali su se na tom istom mjestu ulogoriti, a najprije su podigli šator. Ujutro su Ejlu zbunile neke mraène mrlje blizu ruba šatora na kojem je Njiska stajala. Dok su žurno skidali šator, pitala se od èega su.Drugoga su dana napredovali iako su se morali penjati preko brežuljaka lomljenog leda i obilaziti oko polja u kojemje zjapilo nekoliko velikih pukotina koje su se sve pružale u istom smjeru.

692 693 Popodne je opet navalila oluja, s ne više tako jakim vjetrom i kraæa, pa su kasno popodne mogli poæi dalje.Predveèer Ejla primijeti da Njiska šepa. Osjetila je kako joj srce udara sve brže i preplavio ju je strah kad je pogledala izbliza i na ledu vidjela crvene mrlje. Podigla je Njiskinu nogu i pregledala joj kopito. Bilo je razrezano do osjetljivog tkiva i krvavo.- Džondalare, pogledaj ovo. Noge su joj razrezane. iCako jojse to dogodilo? - upita Ejla.Pogledao je, a zatim pregledao Trkaèeva kopita dok je Ejla pregledavala ostale Njiskine noge. Našao je jednake ozljede i na-mrštio se. - Sigurno je to od leda - reèe on. - Mogla bi pregledati i Vuka.I na Vukovim su se šapama vidjela ošteæenja, iako nisu bila tako teška kao na konjskim kopitima. - Što æemo? - upita ona.- Oni su onesposobljeni ili æe uskoro biti.- Nikad mi nije palo na pamet da bi led mogao biti tako oštar da im rasijeèe kopita - reèe Džondalar vrlo zabrinuto. - Pokušavao sam misliti na sve, ali na to nisam pomislio - pogodio ga je napad grižnje savjesti.- Kopita su tvrda, ali ne kao kamen. Ona su kao nokti. Mogu se oštetiti. Džondalare, oni ne mogu nastaviti. Još jedan dan i kopita æe im biti tako izranjena da više uopæe neæe moæi hodati- reèe Ejla. - Moramo im pomoæi.- Ali što æemo?- Pa, tu je moja vreæa s lijekovima. Mogu lijeèiti njihove ozljede.- Ali, ne možemo ovdje ostati dok ne ozdrave. A èim opet nastave hodati, dogodit æe se isto. - On ušuti i sklopi oèi. Nije želio ni pomisliti na ono što je mislio, a kamoli izgovoriti to, ali vidio je samo jedan izlaz. - Ejla, morat æemo ih ostaviti - reèe što je nježnije mogao.

- Ostaviti ih? Kako to misliš "ostaviti ih"? Ne možemo ostaviti Njisku i Trkaèa. Gdje bi našli vodu? I hranu?Na ledu nemaju što pasti. Izgladnjeli bi ili bi se smrzli. Ne možemo to uèiniti! - reèe Ejla, a na licu joj se vidjela groza. - Ne možemo ih ovdje tako ostaviti! Džondalare, ne možemo!- Tako je, ne možemo ih tako ostaviti. Ne bi bilo pošteno. Previše bi trpjeli... ali... imamo koplja i bacaèe... - reèe Džondalar.- Ne! Ne! - vikala je Ejla. - Ne dam!- To je bolje nego ostaviti ih da polako uginu u mukama. Nije to kao da konji nikad nisu... bili lovljeni. Veæina ljudi to èini.- Ali oni nisu kao drugi konji. Njiska i Trkaè su prijatelji. Prošli smo toliko toga zajedno. Pomogli su nam. Njiska mi je spasila život. Ne mogu je ostaviti.- Ni ja ih ne želim ostaviti, nimalo više nego ti - reèe Džondalar - ali što drugo možemo? - Ubiti pastuha nakon što je s njim toliko putovao bilo je veæ gotovo više nego što je mogao podnijeti, a znao je i što Ejla osjeæa za Njisku.- Vratit æemo se. Jednostavno æemo se morati vratiti. Rekao si da postoji i drugi put okolo!- Po ovom ledu putujemo veæ dva dana i konji su veæ gotovo osakaæeni. Ejla, mi se možemo pokušati vratiti, ali mislim da oni to neæe izdržati - reèe Džondalar. Nije bio siguran èak ni da bi to Vuk mogao izdržati. Preplavio ga je osjeæaj krivnje i žaljenja. - Žao mi je, Ejla. Ja sam kriv. Bio sam glup što sam pomislio da bismo mogli preko tog ledenjaka s konjima. Trebali smo poæi duljim putem, ali bojim se da je sada prekasno.Ejla vidje suze u njegovim oèima. Nije ga èesto viðala u suzama. Iako nije bilo tako neobièno da muškarci Drugih plaèu, u njegovoj je naravi bilo da skriva takve osjeæaje. Na neki naèin, od toga je i njegova ljubav za nju postajala jaèa. Predavao joj se gotovo potpuno, i samo njoj, a ona ga je zbog toga voljela, ali nije mogla odustati od Njiske. Kobila joj je bila prijateljica; jedini prijatelj kojeg je imala u dolini sve do Džondalarova dolaska.- Moramo nešto uèiniti, Džondalare! - zajeca ona.- A što? - Nikada prije nije se osjetio tako oèajno i tako razoèaran što ne može pronaæi neko rješenje.- Pa, zasad - reèe Ejla brišuæi oèi dok su joj se suze smrzavale na licu - idem previti njihove rane. Toliko barmogu uèiniti. - Izvukla je svoju vreæicu od vidrine kože. - Morat æemo naložiti dobru vatru, dovoljno jaku da vodu skuhamo, a ne samo otopimo led.Sa smeðeg gorivog kamenja skinula je mamutovu kožu i rasprostrta je na led. Na koži je primijetila nekoliko oprljenih mjesta, ali ona nisu jako oštetila èvrstu površinu. Sada je stavila rijeèno kamenje na drugo mjesto, ali blizu sredine, kao temelj na kojem æe naložiti vatru. Sada više ionako nisu morali štedjeti gorivo. Veæinu goriva moæi æe ostaviti za sobom.Nije govorila, nije ni mogla, a ni Džondalar nije imao što reæi. Èinilo se nemoguæim. Toliko razmišljanja, planiranja i priprema za prelazak preko ovog ledenjaka, a sada su bili zaustavljeni neèim na što nisu ni pomislili. Ejla je zurila u vatru. Vuk joj se prišuljao i zacvilio, ne od boli, nego zato što je shvatio da nešto nije u redu. Ejla iznova provjeri njegove šape. One nisu

694 695 bile u tako lošem stanju. On je ipak lakše birao gdje æe stati i pažljivo bi olizao snijeg i led kad bi se zaustavili. Ali,ona nije htjela ni pomisliti da bi ostala bez njega.Veæ neko vrijeme nije svjesno mislila na Darka, iako je on stalno bio tu negdje, kao sjeæanje i hladna bol koju nikad neæe zaboraviti. Opet se uhvatila u nagaðanju o njemu. Je li veæ poèeo loviti s Plemenom? Je li nauèio gaðati praækom? Uba bi mu mogla biti dobra majica, dobro bi se brinula za njega, pripremala mu hranu i izraðivala toplu zimsku odjeæu.Ejla se protrese pomislivši na hladnoæu, a zatim se sjeti prve zimske odjeæe koju joj je Iza napravila. Voljela je šešir od zeèje kože s krznom koje se nosilo iznutra. I zimski ovijaèi za noge iznutra su imali krzno. Sjetila se kako je gazila u paru novih zimskih ovijaèa, a onda se sjetila i kako se izraðivala jednostavna obuæa. Na poèetku je to bio samo komadiæ kože, podignut i vezan na gležnju. Nakon nekog vremena, prilagodili bi se obliku noge, a u prvovrijeme izgledali su prilièno nezgrapno, ali i to je èinilo dio uživanja u novom paru.Ejla je i dalje zurila u vatru, gledajuæi kako voda poèinje kipje-ti. Nešto ju je iznutra kopkalo. Nešto sigurno jako važno. Nešto...Iznenada se ukoèila. - Džondalare, Džondalare!On vidje da se uznemirila. - Što ti je, Ejla?

- Nije ništa loše, dobro je - vikne ona - sjetila sam seneèega!On pomisli kako se ona èudno ponaša. - Ne razumijem te - reèe on. Pomislio je da možda nije mogla podnijeti pomisao da æe ih izgubiti. Ejla povuèe tešku mamutovu kožu na kojoj je gorjela vatra. Jedan se vruæi komad ugljena sruši na nju.- Džondalare, daj mi nož. Najoštriji nož koji imaš.- Moj nož?- Daj tvoj nož. Napravit æu konjima èizme.- Što æeš?Napravit æu èizme konjima. I Vuku. Od mamutove kože!- Kako æeš konjima napraviti èizme?- Izrezat æu krugove od kože i oko ruba izbušiti rupe. Kroz njih æu provuæi remenje i privezati ga konjima oko zglobova. Ako mamutova koža može zaštititi naše noge da se ne porežemo, sigurno æe zaštititi i njihove - objasni Ejla.Džondalar na trenutak promisli, zamišljajuæi kako bi to moglo izgledati, a zatim se nasmije. - Ejla! Mislim da bi tomoglo pomoæi. Velike mi Majke, mislim da hoæe. Divne li ideje! Kako si se toga sjetila?

- Tako je Iza radila èizme za mene. Tako se u Plemenu radi obuæa, pa i rukavice. Pokušavam se sjetiti jesu lito nosili i Guban i Jorga. Teško je procijeniti, nakon nekog vremena oblikuju ti se prema nozi.- A hoæe li im koža biti dovoljna?- Morala bi biti. Dok vatra gori, napravit æu melem za rane i možda i malo vruæeg èaja. Veæ dva dana nismo pili èaj, a vjerojatno i neæemo dok ne siðemo s ovog leda. Morat æemo štedjeti gorivo, ali mislim da bi nam sada dobro došlo malo toplog èaja.- Mislim da dobro kažeš - suglasi se Džondalar. Opet seosmjehnuo.Ejla je vrlo pozorno pregledala kopita obaju konja, podreza-la grubo ošteæena mjesta, nanijela melem i privezala im konjske èizme od mamutove kože. U prvom su trenutku pokušali otresti èudne pokrove za noge, ali bili su im dobro privezani i konji su se brzo navikli na njih. Zatim je uzela èizme koje je napravila za Vuka i privezala ih i njemu. On ih je poèeo žvakati i trgati, pokušavajuæi skinuti nepoznato mu optereæenje, ali nakon nekog vremena i on je odustao. Njegove su velike vuèje šape bile u znatno boljem stanju.Sutradan ujutro na konje su natovarili malo manji teret; dio ugljena su veæ spalili, a teška se mamutova koža sada nalazila na njihovim nogama. Kad su se zaustavili, Ejla ih je rastovarila, a zatim je na sebe preuzela malo više tereta. Ali ona nije mogla nositi ono što su mogli ponijeti uporni konji. Èinilo se da su im se kopita, unatoè putovanju, ipak oporavila. Vuk se držao savršeno normalno, od èega je i Ejli i Džondalaru laknulo. Èizme su donijele i jednu neoèekivanu prednost: donekle su poslužile i kao krplje, pa teške životinje više nisu propadale tako duboko u snijeg.S nešto izmjena nastavili su onako kao i prvoga dana. Najviše su napredovali ujutro; popodne bi donijelo snijeg i vjetar. Ponekad bi poslije oluje uspjeli još malo napredovati, drugi put bi morali prenoæiti i tamo gdje su se popodne zaustavili, a jednom su prigodom morali ostati i dva dana, ali više nijedna snježna oluja nije bila onako divlja kao ona prvoga dana.Površina ledenjaka nije bila baš onako ravna i glatka kao što se èinila onoga prvoga dana pod blistavim suncem. Posrtali su kroz duboke nanose snijega nanesenog u meæavama. Na mjesta gdje bi vjetar pomeo površinu posrtali su preko oštrih izboèina i sklizali u plitke jarke; noge bi im zapinjale u uskim rupama, a gležnjevi se savijali na neravnom tlu. Nagle i nenajavljene oluje

696 697 iznenada bi se obrušile na njih, divlji vjetrovi gotovo nikad nisu prestajali, a stalno su bili u strahu da æe naletjeti na raspukline pokrivene slabim mostovima ili nanosima snijega.Oko otvorenih pukotina su obilazili, osobito oko središta ledenjaka, gdje je zrak bio tako suh da snijega nije bilo dovoljno da napuni raspukline. A hladnoæa, duboka, prodorna hladnoæa koja se osjeæala u kostima, nije prestajala.Dah im se zamrzavao na krznima oko usta; kap vode koja bi im se prolila smrzla bi se prije nego što bi došla do tla.Koža na licima im je, izložena grubim vjetrovima i žarkom suncu, pucala, ljuštila se i crnjela. Stalno su im prijetile

smrzotine.Posljedice napora poèele su se pokazivati. Njihovi su refleksi postajali sve sporiji, a maglilo im se i rasuðivanje. Jedna je bijesna popodnevna oluja potrajala do noæi. Ujutro je Džondalar nestrpljivo htio krenuti dalje. Izgubili su više vremena nego što je predvidio. Na takvoj je hladnoæi trebalo dulje dok se voda ugrijala, a njihove su se zalihe gorivoga kamenja smanjivale.Ejla je prekopavala po svojoj naprtnjaèi, a zatim poèela tražiti po svojoj vreæi za spavanje. Nije se mogla sjetiti koliko su veæ dana na ledu, ali je, tražeæi, pomislila da je, što se nje tièe, bilo svakako previše.- Požuri Ejla! Sto te tako dugo zadržalo? - požurivao jeDžondalar.- Ne mogu naæi štitnike za oèi - reèe ona.- Rekao sam ti da paziš da ih ne izgubiš. Želiš li oslijepiti? - prasnu on.- Ne, ne želim oslijepiti. A zašto misliš da ih tražim? - uzvrati mu Ejla. Džondalar dohvati njezino krzno za spavanje i dobro ga protrese. Njezine naoèale padnu na tlo.- Drugi put pazi kamo ih stavljaš - reèe on. - Idemo sada.Brzo su raspremili logor, ali se Ejla nadurila i odbila razgovarati s njim. On joj je prišao i, kao i obièno, provjeravaonjezine èvorove. Ejla zgrabi Njiskin povodac i krene na èelu, vodeæi Njisku prije nego što je Džondalar stigao provjeriti je li ispravno natovarena.- Misliš da ja ne znam sama natovariti konja? Rekao si da moramo poæi. Zašto onda gubiš vrijeme? - dobacila mu je preko ramena.Džondalar Ijutito pomisli kako je samo pokušavao biti oprezan. Ona i ne pozna put. Èekaj samo dok ne poène lutatiu krug; onda æe doæi i tražiti savjet, pomisli on i zaostane za njom.Ejli je bilo hladno i bila je sita iscrpljujuæeg hodanja. Bacila se naprijed ne misleæi što je pred njom. Ako mu se toliko žuri, onda æemo požuriti, pomislila je. Ako ikad doðemo do kraja ovog leda, nadam se da više nikad neæu vidjeti nijedan ledenjak.Vuk je nervozno trèkarao izmeðu Ejle na èelu i Džondalara koji je išao za njom. Nije mu se sviðala nagla promjena rasporeda. Prije je uvijek predvodio visoki èovjek. Vuk se zatrèi pred ženu koja je slijepo gazila naprijed, nesvijesnabilo èega, osim jezive hladnoæe i svojih povrijeðenih osjeæaja. Iznenada se Vuk zaustavi pred njom zatvarajuæi joj put.Vodeæi kobilu, Ejla ga zaobiðe. On se opet zatrèi i stane pred nju. Ona ga opet zanemari. On je gurne njuškom, onaga otrese. On se opet zatrèi pred nju i sjede da bi privukao njezinu pozornost. Ona proðe pokraj njega. On se zatrèi prema Džondalaru, propinjuæi se pred njim i cvileæi, pojuri nekoliko koraka prema Ejli, a zatim se opet približi muškarcu.- Što nije u redu, Vuèe? - reèe Džondalar, napokon primijetivši njegovu uzbuðenost.Odjednom se zaèuje strahovit zvuk, prigušeni prasak. Glava mu se potrese. Stupovi sitnog snijega skoèili su u zrak pred njim.- Ne! Ne! - nemoæno je vikao Džondalar trèeæi naprijed. Kadse snijeg slegnuo, samo je jedna životinja stajala na rubu raspukline koja je tu zinula. Vuk podigne njušku i ispusti dug, oèajanurlik.Džondalar se baci na led na rubu raspukline i pogleda preko ruba. - Ejla! - vikao je u oèaju. - Ejla! - Želudac mu se stisnuo u èvor. Znao je da je sve uzalud. Ona je mrtva, na dnu duboke pukotine u ledu.- Džondalare?Zaèuo je tanki preplašeni glas koji je dopirao izdaleka.- Ejla? - Osjetio je kako njime struji nada i opet pogledao dolje. Daleko ispod njega, na uskoj izboèini u ledu, bila je uplašenažena. - Ejla! Ne mièi se! -viknuo je. - Ostani potpuno mirna. I tabi izboèina mogla propasti.Živa je, pomisli on. Ne mogu to povjerovati. To je èudo. Ali kako æu je izvuæi van?U ledenom ponoru Ejla se priljubila uza zid, oèajnièki viseæi u ponoru, okamenjena od straha. Grabila je kroz snijeg gotovo do pola koljena, izgubljena u svojim mislima.Bila je umorna, bilo joj je toliko dosta svega-, hladnoæe, probijanja kroz snijeg, bila je umorna od ledenjaka. Probijanje kroz led iscrpilo joj je svu energiju i bila je do srži iscrpljena. Nastav-

698 699 ljala je, jedina joj je misao bila kako doæi do kraja golemog ledenjaka.Iz tih misli trgnuo ju je buèan prasak. Osjetila je užasni osjeæaj kako joj pod nogama nestaje tvrdi led i naglo se sjetila potresa koji je doživjela prije mnogo godina. Instinktivno se pokušavala uhvatiti za nešto, ali led i snijeg koji su propadali nisu joj ponudili ništa. Osjeæala je kako propada i gotovo se davi u lavini snježnog mosta koji joj je propao pod nogama, i nije imala pojma kako se našla na uskoj izboèini.Pogledala je uvis, jedva se usuðujuæi da se i toliko pomakne, jer bi i najmanja promjena u ravnoteži mogla odlomitinjezin pre-dragocjeni oslonac. Nad njom, nebo je izgledalo gotovo potpuno crno i uèinilo joj se da vidi svjetlucanje zvijezda. Komadiæi leda i pramenovi snijega povremeno bi se odlomili s ruba, zasipajuæi ženu.Njezina je izboèina bila ostatak starije površine koja je odavno bila pokopana pod novim snjegovima. Ležala je na širokoj gromadi koja je bila otrgnuta od stijene dok je led polako punio dolinu i prelijevao se preko stranica susjedne.Polagana rijeka leda prikupila je velike kolièine zemlje, pijeska, šljunka i gromada koje je istrgla iz èvrstih stijena i sada ih nosila prema bržoj struji u svom središtu. Te su morene, tekuæi niz struju, oblikovale duge nizove otpada napovršini. Kad bi se poslije dovoljno zatoplilo da se veliki ledenjaci otope, one su ostajale kao tragovi njihova postojanja.Dok je Ejla èekala, previše uplašena da bi se usudila pomaknuti i ukoèila se, èula je tiho mrmljanje i prigušene lomove u dubokoj ledenoj špilji. Najprije je pomislila da ih je samo zamislila ali masa leda nije bila tako tvrda kakvom se èinila s èvrste površine. Stalno se premještala, prilagoðavala, širila i pucala. 2a-glušujuæi prasak nove pukotine koja bi se otvorila ili zatvorila negdje daleko, na površini, ili u dubini ledenjaka, slao bi vibracije kroz èudno tekuæe-krutu tvar. Velika je ledena planina bila ispresijecana katakombama: bili su tu prolazi koji bi se nagloprekidali, duge galerije koje su skretale i savijale se, propadale ili se uzdizale; džepovi i šupljine koje bi se otvarale, a zatim èvrsto zatvarale.Ejla se poèela ogledavati. Grubi ledeni zidovi svjetlucali su nevjerojatno gustom modrom svjetlošæu koja je ležala na dubokoj podlozi zelenog. Naglo je shvatila da je tu boju veæ vidjela, ali na drugom, samo jednom drugom mjestu. Džondalarove su oèi bile tako izrazito modre! Èeznula je da ih opet vidi. Izlomljene površine golemog ledenog kristala dali su joj dojam da se izvan njezinog vidnog polja nešto mièe. Imala je dojam da bi, kad bi dovoljno brzo okrenula glavu, vidjela kako u glatkim zidovima nestaje neki prozraèni lik.Ali sve je to bila iluzija, iluzionistièki trik kutova i svjetla. Kristalni je led filtrirao najveæi dio crvenog svjetla s plamene kugle na nebu, ostavljajuæi modrozeleno, a rubovi i površine obojenih glatkih ravnina igrali se igre refleksije i refrakcije.Osjetivši kišu snijega, Ejla podigne pogled. Vidjela je kako se preko ruba raspukline pomalja Džondalarova glava, azatim prema njoj poène vijugati dugo uže.- Veži si to uže oko struka - viknuo joj je - i pazi da dobrovežeš. Reci mi kad budeš spremna.Opet to radim, pomislio je Džondalar u sebi. Zašto uvijek provjeravam što radi, kad znam da je savršeno sposobna da to sama provjeri? Zašto joj je rekao nešto tako savršeno jasno?Ona zna da se uže mora èvrsto vezati. Zato se i bila naljutila i zagrabila naprijed i sada se našla u ovom opasnom položaju... ali trebala je pripaziti.- Spremna sam, Džondalare - doviknula je omotavši uže oko sebe i zavezavši ga mnogim èvorovima. - Ovi èvorovi neæe se raz-vezati.- Dobro. Sada se uhvati za uže. Izvuæi æemo te - reèe on.Ejla osjeti kako se uže zateže i kako je podiže s izboèine. Noge su joj lamatale u zraku i osjeæala je kako se polako podiže prema rubu ponora. Vidjela je Džondalarovo lice i njegove lijepe, zabrinute modre oèi, i uhvati ruku koju joj je on pružio da joj pomogne preko ruba. Zatim se opet našla na površini, a Džondalar ju je stezao u svom naruèju. I ona je njega èvrsto uhvatila.- Pomislio sam da si zauvijek otišla - reèe on grleæi je i ljubeæi. - Žao mi je što sam na tebe vikao. Znam da sama znaš natovariti svoje košare. Ali ja se uvijek previše brinem.- Ne, ja sam kriva. Nisam smjela biti tako neoprezna sa štitnicima za oèi i nisam smjela tako pojuriti naprijed. Ja još ne poznam led.- A ja sam te pustio, a nisam to smio.- Nisam to smjela - reèe Ejla istodobno. Nasmiješili su se jedno drugome i svom nenamjernom poklapanju rijeèi.Ejla osjeti kako je nešto vuèe i shvati da je drugi kraj užeta vezan na smeðeg pastuha. Trkaè ju je izvukao iz

raspukline. Dok je ona otpetljavala èvorove oko svoga pojasa, Džondalar je zadržavao konja u blizini. Ona je napokon èvor morala prerezati

700 701 nožem. Napravila je toliko èvorova i tako ih èvrsto slegnula - a dok su je izvlaèili oni su se još stegnuli - da ih se više nije moglo razvezati.Obišavši pukotinu koja je mogla biti tako katastrofalna, nastavili su prema jugozapadu. Poèeli su se ozbiljno zabrinjavati, jer im se zaliha gorivog kamenja smanjila.- Koliko nam još ostaje do drugoga kraja? - upita Ejla ujutro nakon što je rastopila vodu. - Nemamo više mnogo gorivoga kamenja.- Znam. Nadao sam se da æemo dosad veæ stiæi. One su nas oluje zadržale dulje nego što sam oèekivao i poèinjem strahovati da bi se vrijeme moglo poèeti mijenjati dok smo još na ledu. To se može dogoditi jako brzo - reèe Džondalar, prouèavajuæi nebo. - Bojim se da bi moglo doæi vrlo brzo.- Zašto?- Razmislio sam o onoj glupoj svaði prije nego što si pala u raspuklinu. Sjeæaš li se kako su nas svi upozoravali na zle duhove koji dolaze prije vjetra koji otapa snijeg?- Da! - reèe Ejla. - Solandija i Verdegija rekle su da od njih možeš postati jako razdražljiv, a ja sam i osjetila veliku razdraž-ljivost. I još sam razdražljiva. Dosta mi je tog leda i s mukom se prisiljavam nastaviti. Može li to bitito?- To se i ja pitam, a ako jest, moramo požuriti. Ako fen doðe dok smo na ledenjaku mogli bismo svi upasti u ponor - reèe Džondalar.Pokušali su opreznije trošiti tamnosmeðe kamenje i pili su gotovo smrznutu vodu. Ejla i Džondalar poèeli su pod parkama nositi mješine sa snijegom kako bi svojom tjelesnom toplinom otopili dovoljno vode za sebe i Vuka. Ali to nije bilo dovoljno. Tjelesnom toplinom nisu mogli otopiti dovoljno vode za konje, a kad je otišao i posljednji komadugljena, nestalo je i vode za konje. Nestalo im je i hrane za njih, ali voda je bila važnija. Toga dana nije bilo popodnevne oluje i nastavili su napredovati dok se nije gotovo potpuno smraèilo. Prešli su lijepu udaljenost i trebalisu se tome veseliti, ali Ejla se osjeæala èudno neugodno. Te je noæi teško zaspala. Pokušala je to otresti uvjeravajuæi se kako je to od zabrinutosti za konje.I Džondalar je dugo ostao budan. Èinilo mu se da se obzor približio, ali se bojao da je to samo njegova želja i nije tohtio spominjati. Kada je napokon zaspao, probudio se usred noæi i zatekao i Ejlu potpuno budnu. Ustali su na prvi znak promjene crnoga neba u modro i pošli su dok je na nebu još uvijek bilo zvijezda.Tijekom jutra vjetar je promijenio smjer i Džondalar je bio siguran da se ostvaruju njegovi najgori strahovi. Vjetar nije bio baš topao, nego prije manje hladan, ali dolazio je s juga.- Požuri, Ejla! Moramo požuriti - reèe on, gotovo se bacajuæiu trk. Ona požuri za njim.Do podneva je nebo bilo vedro, a povjetarac koji im je puhao u lice bio je tako topao da ih je gotovo milovao. Vjetar se pojaèao toliko da ih je usporavao dok su se borili protiv njega. A toplina kojom im je puhao u lice bila je smrtonosno milovanje. Zapuši suhog praškastog snijega postali su mokri, a zatim su se pretvorili u žitku bljuzgavicu. U malim udubinama poèele su se stvarati barice vode. Postajale su sve dublje i poprimile živu modru boju koja se èinila kao da sjaji iz središta leda, ali èovjek i žena nisu imali ni vremena ni volje da se dive toj ljepoti. Sada je bilo lako zadovoljiti potrebe konja za vodom, ali im je to bila slaba utjeha.Nad površinom se poèela dizati rijetka magla koju je vjetar odnosio èim bi se podigla malo više. Džondalar je dugim kopljem pipao put pred sobom, ali još je uvijek gotovo trèao, a Ejla ga je jedva sustizala.Najradije bi bila skoèila na Njiskina leða i pustila da je kobila ponese, ali u ledu se otvaralo sve više i više pukotina.Džondalar je sada bio gotovo siguran da je obzor blizu, ali niska magla èinila je sve udaljenosti varljivima.Po ledenoj površini poèeli su teæi mali brzaci koji su spajali barice i još više smetali. Pljuskali su kroz vodu, osjeæajuæi kako im njezina hladnoæa prodire, a zatim i curi kroz èizme. Nekoliko koraka pred njima naglo se odlomi velik komad neèega što je izgledalo kao èvrsti led i otvori zjapeæu prazninu. Vuk zaštekæe i zacvili, a konji ustuknu, njišteæi od straha. Džondalar skrene i poðe rubom pukotine, tražeæi kuda bi mogao zaobiæi.- Džondalare, ne mogu dalje! Iscrpljena sam. Moram stati- reèe Ejla jecajuæi, a onda zaplaèe. - Neæemo uspjeti.

On se zaustavi, a zatim vrati k njoj da je utješi. - Veæ smo gotovo stigli. Pogledaj, veæ se vidi kako je rub blizu.- Ali gotovo smo upali u raspuklinu, a neke od onih barica postale su duboke rupe u kojima nestaju potoci.- Želiš li ostati ovdje? - upita on.Ejla duboko uzdahne. - Ne, ne želim - reèe ona. - Ne znam zašto ovako plaèem. Ostanemo li ovdje, sigurno æemo poginuti. Džondalar je obišao oko velikog rascjepa, ali kad su opet kre-

702 703 kk nuli prema jugu vjetar je veæ bio jak kao najjaèi sjeverci i osjeæali su da je sve toplije. Brzice su se pretvorile u bujice koje su se spajale u rijeke. Zaobišli su još dvije velike raspukline i sada su veæ vidjeli i iza leda. Ostatak su udaljenosti pretrèali i stali gledajuæi preko ruba. Stigli su na drugu stranu ledenjaka.Pod njima se ispod leda probijao slap mlijeèno zamuæene vode, ledenjaèkog mlijeka. U daljini, ispod granice snijega, vidio se tanki sloj svijetlog zelenila.- Želiš li se ovdje malo odmoriti? - upita Džondalar, još uvijek zabrinut.- Želim samo siæi s tog leda. Možemo se odmoriti kad stignemo do one livade - reèe Ejla.- Ona je dalje nego što se èini. Nije sada vrijeme za žurbu i neoprez. Vezat æemo se uzetom i mislim da bi ti trebala poæi prva. Ako se oklizneš, ja æu te moæi zadržati. Oprezno biraj kuda se spuštaš. Konje æemo voditi.- Mislim da ne možemo. Mislim da bismo trebali skinuti njihove povodce i teret i saonice i pustiti ih da sami naðu put - reèe Ejla.- Možda si u pravu, ali onda bismo morali stvari ostaviti ovdje... osim ako...Ejla shvati kamo on gleda. - Stavimo sve u èamac i pustimo da se odsanjka! - reèe ona.- Osim malog omota s najnužnijim stvarima koje æemo ponijeti sa sobom - reèe on smiješeæi se.- Ako sve dobro vežemo i gledamo kuda ide, morali bismo to moæi naæi.- Što ako se raspadne?- Sto bi se moglo raspasti?- Okvir bi mogao puknuti - reèe Džondalar. - Ali èak i ako pukne, kože æe vjerojatno zadržati stvari na okupu.- A stvari unutra æe se saèuvati, zar ne?- Trebale bi - osmjehne se Džondalar. - Mislim da je to dobra zamisao.Kad su stvari u okruglom èamcu bile razmještene, Džondalar podiže mali omot najnužnijih stvari, a Ejla povede Njisku. S nešto straha od sklizanja, išli su po rubu, tražeæi put kojim æe siæi. Kao da im se nadoknaðuje vrijeme kašnjenja i opasnosti kojima su se izlagali prelazeæi preko ledenjaka, brzo su našli blagu kosinu jedne morene èiji se šljunak spuštao pokraj nešto strmijeg spusta glatkog leda. Dovukli su èamac do glatke strmine, a Ejla razveže saonice. Skinuli su sve oglave i povodce s konja, a na njima su ostavili samo èizme od mamutove kože. Ejla ih provjeri da vidi jesu li èvrsto vezane i vidje da su se prilagodile obliku konjskih kopita i da sada èvrsto pristaju. Zatim je povela konje na vrh morene.Njiska zarže i Ejla je umiri, zovuæi je njenim njištavim imenom na koje se najbolje navikla. Govorila joj je njihovim jezikom znakova, zvukova i posebnih rijeèi. - Njiska, moraš sama naæi put dolje - reèe joj žena. - Nitko ti na ovom ledu neæe moæi naæi bolji oslonac nego ti sama.Džondalar je ohrabrivao mladoga pastuha. Spust æe biti opasan i svašta bi se moglo dogoditi, ali bar su ih preveli preko ledenjaka. Sada æe se konji morati sami spustiti. Vuk je nervozno hodao po rubu leda, onako kao kad se bojao skoèiti u neku rijeku.Na Ejlin poticaj, najprije je Njiska zakoraèila preko ruba, oprezno birajuæi gdje æe stati. Trkaè je pošao odmah za njom i ubrzo ju je ostavio za sobom. Došli su do skliskog dijela, skliznuli i propali, uzeli zamah i požurili da se zadrže na nogama. Dok se Ejla i Džondalar spuste, i oni æe veæ biti dolje, èitavi ili ne.Vuk je na vrhu cvilio s repom podvuèenim meðu noge i nije se sramio pokazati strah koji je osjeæao gledajuæi kakokonji odlaze.- Gurnimo sada èamac i poðimo. Dug je put do dolje i neæenam biti lako - reèe Džondalar.Dok su gurali èamac na rubu glatke ledene strmine, Vuk iznenada skoèi u njega. - On sigurno misli da se spremamo prijeæi neku rijeku - reèe Ejla. -1 ja bih radije da možemo preploviti niz taj led.

Zgledali su se i osmjehnuli.- Sto misliš? - reèe Džondalar.- Zašto ne? Rekao si da bi èamac trebao izdržati.- A hoæemo li mi izdržati?- Pokušajmo!Pomakli su neke od stvari da si naprave mjesta a zatim se po-peše u zdjelasti èamac s Vukom. Džondalar pošalje Majci misao punu nade i odgurne èamac jednom od motki.- Drži se! - reèe Džondalar dok su polazili preko ruba.Ubrzavali su brzo, iduæi na poèetku ravno naprijed. Zatim suudarili u neku grbu i èamac se odbije i zaokrene. Skrenuli su boèno i naišli na mali uspon koji ih je izbacio u zrak. Oboje su vrisnuh od strašnog uzbuðenja. Spustili su se drmajuæi što ih je sve, pa i Vuka, podiglo, a zatim su se zavrtjeli, naginjuæi se na rub. Vuk

704 705 se pokušavao zabiti što niže, istodobno gurajuæi njušku preko ruba èamca.Ejla i Džondalar držali su se svom snagom; drugo im nije ni preostalo. Nisu baš nikako mogli upravljati okruglim èamcem koji je jurio niz rub ledenjaka. Èamac je krivudao, odbijao se i vrtio, a dno mu je bilo dovoljno optereæeno da se odupre prevrtanju. Iako su putnici nesvjesno vrištali, nisu mogli ne smijati se. Bila je to najbrža i najuzbudljivija vožnja koju su ikada doživjeli, ali ta vožnja još nije bila gotova.Nisu razmislili gdje æe ta vožnja završiti i, dok su se približavali dnu ledenjaka, Džondalar se sjeti uobièajene raspukline koja u podnožju razdvaja led od nižeg zemljišta. Nagli dolazak na šljunak mogao bi ih izbaciti i raniti ilijoš gore od toga, ali zvuk ga u prvom trenutku kad ga je èuo nije ni na što podsjetio. Tek kad su sa snažnim udarcem i pljuskom sletjeli usred brzog slapa zapjenjene vode, sjetio se da ih je spust niz mokri skliski led doveo dorijeke otopljenog leda koja se probijala iz podnožja ledenjaka.Sletjeli su na dno slapa s još jednim jakim pljuskom i uskoro su mirno plutali sredinom maloga jezerca maglovito zelenog otopljenog leda.Vuk je bio tako sretan da se bacio na oboje i lizao im lica. Napokon je sjeo dolje i podigao glavu zavijajuæi u pozdrav.Džondalar pogleda ženu.- Ejla, uspjeli smo! Uspjeli smo. Prešli smo ledenjak!- Uspjeli smo, zar ne? - reèe ona, široko se osmjehujuæi.- Doduše, bilo je to opasno - reèe on. - Mogli smo nastradati, pa èak i poginuti.- Možda je bilo opasno, ali bilo je i zabavno - reèe Ejla, kojoj su oèi još uvijek blistale od uzbuðenja.Njezino je oduševljenje bilo zarazno i uz svu brigu hoæe li sigurno doæi kuæi, on se morao nasmiješiti. - Tako je. Bilo je zabavno i nekako se uklopilo. Mislim da više nikad ne bih htio prijeæi ledenjak. Dvaput u životu je sasvim dovoljno i drago mi je što mogu reæi da sam to uèinio i nikad neæu zaboraviti ovu vožnju.- A sada moramo nekako doæi do kopna - reèe Ejla, pokazujuæi prema obali - i zatim pronaæi Njisku i Trkaèa.Sunce je zalazilo i izmeðu zasljepljujuæeg blještavila na obzoru i prigušenih sjena sumraka slabo se vidjelo. Veèernji je hlad opet donio zahlaðenje do smrzavanja. Vidjeli su utješnu sigurnost crnog pojasa èvrstoga tla, pomiješanog s krpicama snijega, oko ruba jezera, ali nisu znali kako do obale. Nisu imali vesala, a motku su ostavili na vrhu ledenjaka. Ali iako je jezerce izgledalo mirno, brzi tok otopljenog leda dao mu je struju koja ih je polako vodila prema obali. Prišavši bliže, skoèili su u vodu, a Vuk skoèi za njima. Izvukli su èamac na zemlju. Vuk se otrese, prskajuæi oko sebe, ali to nijedno od njih nije osjetilo. Džondalar i Ejla su se grlili, izražavajuæi ljubav i olakšanje što su napokon stali na èvrsto tlo.- Uspjeli smo. Veæ smo blizu doma. Ejla, mi smo gotovo kod kuæe - reèe Džondalar grleæi je i sretan što je ona tu išto je može zagrliti.Snijeg oko jezera poèinjao se iznova smrzavati i pretvarao se iz meke bljuzgavice u tvrdu ledenu koricu. Držeæi se za ruke hodali su po šljunku dok nisu stigli do polja.Nisu imali ni drva ni vatre, ali im je bilo svejedno. Jeli su suhu putnu hranu kojom su se hranili i na ledenjaku, a pili su vodu iz mješina napunjenih tamo gore. Zatim su postavili šator i rasprostrti krzna za spavanje, a prije nego

što su se u njih uvukli, Ejla je po mraènom krajoliku potražila konje.Zazviždala je Njiski i prièekala da se zaèuje zvuk kopita, ali se nije pojavio nikakav konj. Pogledala je gore, prema uskomešanim oblacima i zapitala, se gdje su, a zatim opet zazviždi. Bilo je premraèno da bi ih pošla tražiti; morat æe prièekati do jutra. Ejla se uvuèe u krzna pokraj visokog muškarca i popipa Vuka koji se sklupèao pokraj njezinog ležaja. Opet pomisli na konje i iscrpljena potone u dubok san.Gledajuæi raspuštenu kosu žene pokraj sebe i njezinu glavu koja je poèivala uz njegovo rame predomislio se i odluèio da ipak još ne ustane. Više nije bilo hitnje poæi dalje, ali ga je sada zbunjivao nedostatak razloga za strah. Morao se stalno podsjeæati da su prešli preko ledenjaka i da više ne moraju žuriti. Sada su, ako požele, mogli cijeli dan ležati u krznima.Ledenjak je ostao iza njih i Ejla je bila na sigurnom. Zadrhtao je od pomisli kako je mogla stradati i èvršæe ju je zagrlio. Žena se probudila i pogledala ga. Voljela ga je gledati. Slabo svjetlo unutar šatora omekšavalo je boju njegovih oèiju, a èelo mu je, tako èesto nabrano od razmišljanja i brige, sada bilo opušteno. Prstom je prešla preko bora, a zatim nastavila po crtama njegova lica.- Znaš, prije nego što sam vidjela tebe, pokušavala sam zamisliti kako izgleda muškarac. Ne muškarac iz Plemena nego takav kao ja. Nisam to mogla zamisliti. Džondalare, ti si lijep - reèe ona.

706 707 Džondalar se nasmije. - Ejla, žene su lijepe. Muškarci nisu.- A što su muškarci?- Pa kaže se da su snažni, ili da su hrabri.- Ti si snažan i hrabar, ali to nije isto kao lijep. Kako reæi za èovjeka koji je lijep?-Valjda zgodan. - Bilo mu je malo neugodno. Preèesto su ga nazivali zgodnim.- Zgodan, zgodan - ponavljala je u sebi. - Više mi se sviða lijep. To mi je razumljivo.Džondalar se opet nasmije onim punim, iznenaðujuæe krepkim glasom.Nesputana toplina tog smijeha bila je tako neoèekivana da se Ejla uhvati kako zuri u njega. Na ovom je putu bio tako ozbiljan. Osmjehivao se, ali se rijetko kada glasno smijao.- Pa, ako me želiš zvati lijepim, samo izvoli - reèe on, privlaèeæi je bliže. - Kako bih mogao imati prigovora ako me lijepa žena zove lijepim?Ejla osjeti grèeve njegova smijeha i poèe se cerekati. - Jako volim kad se smiješ, Džondalare.- A ja volim tebe, smiješna ženo.Kad su se prestali smijati, on ju je zagrlio. Osjeæajuæi njezinu toplinu i pune meke grudi, dohvatio je jednu dojku i potražio svojim usnama njene. Ona mu zavuèe svoj jezik u usta i osjeti kako u njoj raste velika glad za njim. Prošlo je veæ dosta vremena, sjeti se ona. Dok su bili na ledenjaku oboje bijahu tako tjeskobni i iscrpljeni da nisu bili raspoloženi, a nisu se mogli ni opustiti dovoljno.Osjetio je njezinu želju i osjetio kako u njemu naglo raste žudnja. Podigao ju je dok su se ljubili, a zatim, odmièuæi krzna, poljubi njezino grlo i vrat, upuæujuæi se prema grudima. Usnama je okružio i sisao jednu tvrdu bradavicu.Stenjala je dok je oštri drhtaj nevjerojatnog Užitka jurio kod nje tako snažno da je ostala bez daha. Zaèudila se nad svojom reakcijom. On ju je tek dodirnuo, a veæ je bila tako spremna i orna. Pa nije to bilo tako davno, zar ne? Privukla mu se bliže.Džondalar posegne za mjestom Užitaka meðu njenim bedrima, osjeti nabreklu kvržicu i protrlja je. S nekoliko uzdaha, ona osjeti nagli vrhunac i bila je tu, spremna i puna želje za njini.On je osjetio njenu nadošlu vlažnu toplinu i shvatio da je spremna. Njegova je želja porasla kao njezina. Odmaknuvši krzna da im ne smetaju, ona mu se otvori. On svojim podignutim nabreklim udom poðe prema njenom dubokom izvoru. Dok se probijao u njene dubine, ona ga je navlaèila na sebe. Osjeæao je njezin zagrljaj i ona je kriknula od sreæe. Trebala ga je i osjeæala ga tako snažno da je to bilo više od oduševljenja, više od Užitka.On je bio spreman kad i ona. Povukao se pa prodro iznova, a zatim samo još jedanput i, naglo, više nije bilo povratka. Osjetio je kako bujica raste, ispunjava i prelijeva se. S još se nekoliko pokreta iscijedio, a zatim se opusti na njoj.Ona je nepomièno ležala sklopljenih oèiju, uživala u njegovoj težini i divno se osjeæala. Nije joj se micalo. Kad se

on napokon podigao i pogledao na nju, morao ju je poljubiti. Ona otvori oèi i pogleda ga.- Džondalare, bilo je èudesno - reèe ona, osjeæajuæi se tromo i zadovoljeno.- Bilo je brzo. Bila si spremna; oboje smo bili spremni. A sada si imala najèudniji osmijeh na licu.- To je zato jer sam sretna.-1 ja sam sretan - reèe on, ljubeæi je iznova, a zatim se prevrne na svoju stranu.Tiho su zajedno ležali i opet zadrijemati. Džondalar se probudio prije Ejle i gledao kako ona spava. Èudni se smiješak opet pojavio i on se upita što bi to ona mogla sanjati. Nije se mogao suzdržati. Nježno ju je poljubio i pomilovao po dojci. Ona otvori oèi. Bile su velike, tamne i vlažne, pune dubokih tajni.Poljubio joj je svaki kapak, a onda se poigrao usnom resicom i bradavicom na dojci. Ona se osmjehne kad je dodirnuo njezin brežuljak i popipao njezino meko krzno. Bila je raspoložena, ako veæ ne još iznova spremna i on poželi da je to tek poèetak, i da nisu upravo završili. Iznenada ju je èvrsto zagrlio, poèeo silovito ljubiti i poèeo joj gladiti tijelo, grudi, kukove i bedra. Nije mogao skinuti ruke s nje, kao da je ona strava kada ju je gotovo izgubio, stvorila želju duboku kao ponor koji ju je gotovo progutao. Nije je se mogao nadodirivati, nagrliti, navoljeti.- Nikad nisam mislio da æu se zaljubiti - reèe on, opuštajuæise i lijeno milujuæi jamicu na njenim leðima i glatki brijeg podnjom. - Zašto sam morao putovati i dalje od kraja Velike MajkeRijeke da bih našao ženu koju æu zavoljeti?O tome je razmišljao još otkad se probudio i shvatio da su gotovo stigli kuæi. Bilo je lijepo naæi se s ove strane ledenjaka, ali ispunjavalo ga je nestrpljenje, mnoštvo pitanja o svima tamo i želja da se s njima naðe.- Možda mi te namijenio moj totem. Špiljski te lav doveo.

708 709 - A zašto je onda Majka odluèila da se rodimo tako dalekojedno od drugoga?Ejla podigne glavu i pogleda ga. - Uèila sam, ali znam vrlo malo o postupcima Velike Majke Zemlje, i ne mnogo više nego o zaštitnièkim duhovima totema u Plemenu, ali znam jedno: ti si me našao.- A onda sam te gotovo izgubio. - Zgrabio ga je nagli prodorhladnoga straha. - Ejla što æu ako te izgubim? - reèe on, a glas muje bio promukao od osjeæaja koje je rijetko otvoreno pokazivao.Okrenuo se pokrivajuæi njezino tijelo svojim i zabio svoju glavuu njezin vrat, držeæi je tako èvrsto da je jedva disala. - Sto bihtada?Ona mu se privije, priželjkujuæi na neki naèin postati dijelom njega i zahvalno je otvorila svoj izvor osjetivši da njegova želja opet raste. S hitnjom koja je bila jednako snažna kao njegova ljubav, uzeo je Ejlu koja mu se prikljuèila s jednakom potrebom.- Ne bih mogla živjeti bez tebe - reèe Ejla, nastavljajuæi razgovor koji su prekinuli prije voðenja ljubavi. - Dio mene otišao bi s tobom u svijet duhova i nikad više ne bih bila cijela. Ali sretni smo. Sjeti se svih onih ljudi kojinikad ne pronaðu ljubav i koji vole nekoga tko ih ne može voljeti.- Poput Raneka?- Da, poput Raneka. Kad ga se sjetim, još me uvijek zaboli.

- Žalim ga. Ranek mi je bio drag... odnosno mogao je biti. - Osjetio je naglu želju da krene dalje. - Ovako nikad neæemo stiæi do Dalanara - reèe on umotavajuæi krzna. -Jedva èekam vidjeti ga opet.- Ali prvo moramo naæi konje - reèe Ejla.710 43Eijla je ustala i izišla iz šatora. Nad zemljom se vukla magla, a na goloj je koži osjeæala hladan i vlažan zrak. U daljini se èula grmljavina slapa, a njegova se pjena pretapala u gustu maglu blizu stražnjega kraja jezera, duge i uske mase zelene vode, tako zamagljene da se èinila gotovo neprozirnom.Na takvom mjestu nije moglo biti ribe, u to je bila sigurna, a oko obale nije bilo bilja; sve je to bilo previše novo i sirovo za život. Bilo je samo vode i kamenja i ostajao je dojam o vremenu prije vremena, starih poèetaka prije poèetka života. Ejla zadrhti i osjeti trpki okus strašne samoæe u kojoj je Velika Majka Zemlja morala biti prije nego

što je rodila sve živo.Zastala je obaviti malu nuždu, a zatim požurila preko obale oštrog šljunka, zagazila u vodu i uronila. Voda je bila ledeno hladna i muljevita. Htjela se okupati, jer to nije bilo moguæe dok su prelazili preko leda, ali ne u takvoj vodi. Hladnoæa joj nije toliko smetala, ali htjela je èistu i bistru vodu.Krenula je natrag prema šatoru da se obuèe i pomogne Džon-dalaru pri pakiranju. Putem je napregnuto gledala kroz maglu preko mrtvoga krajolika i dolje prema obrisima šume. Nasmiješila se.- Evo vas! - reèe ona i ispusti glasan zvižduk. Džondalar se u istom trenutku našao izvan šatora. Jednako se široko kao i Ejla osmjehnuo vidjevši kako prema njima grabe dva konja. Vuk je trèao za njima i Ejla primijeti njegovo samozadovoljno držanje. Ujutro ga nije bilo i ona se pitala je li i on odigrao kakvu ulogu u njihovu povratku.Zatresla je glavom i pomislila kako to vjerojatno nikad neæedoznati.Konje su doèekali zagrljajima, glaðenjem, èeškanjem i toplim rijeèima. Ejla ih je istodobno pozorno pregledala, kako bi se uvjerila da se nisu ozlijedili. S Njiskine stražnje desne noge otpala je èizma, a kad joj je Ejla pregledavala tu nogu, Njiska se trznu-la. Je li na rubu ledenjaka negdje propala kroz led i tako, oslobaðajuæi se, skinula èizmu i ranila nogu? To je bilo jedino objašnjenje kojega se mogla sjetiti.Skinula je i ostale kobiline èizme, podižuæi joj svaku nogu da711 razveže remenje, dok je Džondalar stajao pokraj nje i umirivao životinju.Trkaè je još imao sve svoje èizme, a Džondalar primijeti da su se veæ istanjile na oštrim kopitima-, èak ni mamutova koža nije mogla dugo izdržati habanje na kopitima.Skupivši sve stvari pošli su privuæi bliže zdjelasti èamac i tamo otkriše da je dno vlažno i razmoèeno. Èamac je poèeo propuštati vodu.- Mislim da u ovome ne bismo više prelazili preko rijeka- reèe Džondalar. - Sto misliš, da ga ostavimo?- Ako ga ne želimo sami vuæi, morat æemo. Nemamo motki za saonice. Ostavili smo ih kad smo se spuštali niz led, a ovdje nema drveæa od kojeg bismo napravili nove - reèe Ejla.- Znaèi, to je riješeno! - reèe Džondalar. - Dobro je što više ne moramo vuæi kamenje, a teret smo toliko olakšali da mi se èini kako bismo sve to mogli nositi i bez konja.- Da se konji nisu sami vratili, morali bismo sami nositi dok ih tražimo - reèe Ejla - ali tako mi je drago što su oni našli nas.- I ja sam se zabrinuo za njih - reèe Džondalar.Dok su se putnici spuštali niz strmu jugoistoènu padinu starog masiva koji je na svom zaravnjenom vrhu nosio muèni ledenjak, poèela je padati sitna kiša ispiruæi ostatke prljavog snijega koji su punili zasjenjene udubine u rijetkoj smrekovoj šumi kroz koju su prolazili. Ali, akvarelski preljevi zelenog obojili su smeðe tlo kose livade i dodirnuli vrške obližnjeg grmlja. Ispod toga, kroz otvore u magli uspijevali su na trenutke vidjeti rijeku koja je krivudala sa zapada prema sjeveru i koju su okolna brda prisilila da teèe dubokom dolinom. Preko rijeke na jugu, u ružièastoj je izmaglici nestajalo grubo alpsko predgorje, a iznad magle sablasno se uzdizao visoki planinski lanac napola pokriven ledom.- Svidjet æe ti se Dalanar - govorio je Džondalar, dok suudobno jahali jedno uz drugo. - Svi æe ti se Lanzadonci svidjeti.Veæinom su nekad bili Zelandonci poput mene.- A zašto su odluèili osnovati novu Spilju?- Nisam siguran zašto. Bio sam još vrlo mlad kad su se on i moja majka razdvojili i upoznao sam ga tek kad sam otišao živjeti s njim i kad je on nauèio Joplaju i mene kako se obraðuje kamen. Ne bih rekao da je odluku da se naseli i pokrene novu Špilju donio prije nego što je upoznao Jeriku, a ovo je mjesto izabrao zato što je tu pronašao žilu kremena. Još kad sam bio djeèak, ljudi su veæ govorili o lanzadonskom kamenu - objasni Džondalar.

- Jerika je njegova družica a... Joplaja je tvoja... roðakinja, zar ne?- Da. Bliska roðakinja. Jerikina kæi, roðena na Dalanarovu ognjištu. I ona je dobar kalatelj kremena, ali nemoj joj reæi da sam ti to rekao. Ona je velika šaljivica i uvijek zbija šale. Baš me zanima je li se sparila. Velika Majko! Tako ih dugo nisam vidio. Jako æe se iznenaditi kad nas vide!- Džondalare! - reèe Ejla glasnim i uzbuðenim šaptom. On se brzo zaustavi. - Pogledaj tamo, kod drveæa. Tamo je jelen!On se nasmiješi. - Na njega! - reèe on dohvaæajuæi koplje i vadeæi bacaè kopalja, dok je koljenima upravljao Trkaèem. Iako njegova metoda jahanja nije bila jednaka Ejlinoj, nakon gotovo godinu dana zajednièkog putovanja, postao je jednako dobar jahaè kao ona.

Ejla okrene Njisku gotovo u korak - kobila je uživala što je, za promjenu, opet slobodna i neoptereæena saonicama -i postavi koplje u izbacivaè. Iznenaðen brzim pokretom, jelen se baci u bijeg velikim skokovima, no lovci su pojurili za njim sustižuæi ga s obiju strana i kopljima brzo srušiše mladog i neiskusnog mužjaka. Izrezali su najdraže im dijelove mesa i izabrali još nekoliko komada kao poklon Dalanarovima, a zatim prepustiše Vuku sve što je ostalo.Predveèer su našli brzi, zapjenjeni, zdravi potok i nastavili pokraj njega do velikog polja s nešto drveæa i grmlja uz vodu. Odluèili su se rano ulogoriti i pripremiti nešto od jelenjeg mesa. Kiša je popustila i nije više bilo razloga za žurbu, ali su se još uvijek morali podsjeæati da je tako.Izlazeæi sutradan ujutro iz šatora, Ejla zastane i zine od èuda. Krajolik se èinio nestvarnim, poput posebno živog sna. Èinilo se nemoguæe da su prije samo dan - dva trpjeli najstrašniju silinu najoštrijih zimskih uvjeta, a sada je odjednom bilo proljeæe.- Džondalare! Džondalare, doði ovo vidjeti!On provuèe pospanu glavu kroz otvor i ona vidje kako mu se na licu širi osmijeh.Sada su bili na manjoj visini, a dosadna kišica i magla od prethodnoga dana sada su nestali i zamijenilo ih je blistavo mlado sunce. Nebo je bilo duboko ažurno modro i ukrašeno bijelim grudicama oblaka. Na drveæu i grmlju probijalo je mlado svijetlo zelenilo novih listova, a trava na polju izgledala je kao da bi se mogla jesti. Sunovrati, ljiljani, kandilke, perunike i drugo cvijeæe cvalo je raskošno i obilno. Ptice svih boja i mnogih vrsta jurile su i kružile zrakom, pjevajuæi i cvrkuæuæi.

712 713 Ejla je veæinu tih ptica prepoznavala - slavuje, crnoglave djet-liæe - i znala zvižduci odgovoriti na njihovu pjesmu. Izlazeæi iz šatora, Džondalar je vidio kako ona strpljivo mami sivoga svraèka u ruku.- Ne razumijem kako to radiš - reèe on kad je ptica odletjela.Ejla se osmjehne - Potražit æu nešto svježe i ukusno - reèe ona. Vuk je opet nestao i Ejla je bila sigurna da je otišao u istraživanje ili lov; proljeæe je i njemu donosilo pustolovine. Krenula je prema konjima koji su na sredini mlade livade pasli kratke vlati slatke trave. Bilo je to bogato doba godine, vrijeme kada sve raste.Najveæim dijelom godine široke su ravnice oko kilometrima debelih naslaga leda i visokih planinskih livada bile suhe i hladne. Kiša i snijeg rijetko su se probijali do tla; veæinu vlage koja je kružila u zraku ledenjaci su obièno skupljali za sebe. Iako je per-mafrost u stepama bio jednako proširen u starim stepama kao u kasnijim vlažnijim sjevernim tundrama, vjetrovi s ledenjaka znaèili su suha ljeta i suhu i èvrstu zemlju, s rijetkim moèvarama. Zimi suvjetrovi nosili snijeg u nanose, a veæi je dio smrznutoga tla ostajao bez snijega, ali pokriven travom koja se isušila u sijeno, hranu koja je hranila nebrojene goleme biljoždere.Ali nisu svi travnjaci bili jednaki. O obilju života na ravnicama ledenoga doba nije toliko odluèivala kolièina oborina - dok god je bila dovoljna - koliko vrijeme kada bi padale; o razlikama su odluèivali omjeri vlage i suhih vjetrova, njihove kombinacije i vrijeme kada bi se pojavljivali.Zbog kuta pod kojim upadaju sunèane zrake, u nižim širinama sunce poèinje zagrijavati zemlju nedugo poslije zimskog solsticija. Tamo gdje su se nakupili snijeg i led, veæina se ranog proljetnog sunca reflektira natrag prema nebu, a ono malo što se upije i pretvori u toplinu mora najprije otopiti snježni pokrivaè, a tek onda biljke mogu rasti.Ali na prastarim travnatim ravnicama, gdje su vjetrovi ogoljeli zemlju, Sunce je izlijevalo svoju energiju na tamnu zemlju, gdje je bila doèekana s dobrodošlicom. Suhi, smrznuti gornji slojevi permafrosta poèinjali su se zagrijavati itopiti i, iako je još uvijek bilo hladno, Sunèeva energija potakla bi sjemenje i trajno korijenje da se pripreme i izbaceizdanke. Ali da bi bilje procvalo, potrebna je voda u uporabljivom obliku.Blistavi led odupirao bi se toplim proljetnim zrakama vraæajuæi sunèanu svjetlost natrag. Ali s tolikim kolièinama vlage pohranjene u visokim naslagama, led ne bi mogao potpuno odbiti Sunèevo udvaranje i milovanje toplih vjetrova. Vrhovi ledenjaka poèeli bi se topiti i nešto bi se vode probilo i poèinjalo hraniti potoke pa rijeke, što æe kasnije, ljeti, donositi dragocjenu vlagu isušenoj zemlji. Ali još su važnije bile magle i izmaglice koje bi se dizale s ledenih masa, jer su one punile nebo kišnim oblacima.U proljeæe je toplo sunce prisiljavalo velike ledene mase da ispuste više vlage nego što bi primile. Tada bi, za razliku od ostatka godine, kiša padala ne na ledenjak nego na žednu i plodnu zemlju oko njega. Ljeto ledenoga doba znalo je biti vruæe, ali bilo je kratko; proljeæe je bilo dugo i vlažno, a rast je bio nagao i bujan.

I životinje toga vremena takoðer su rasle u proljeæe, dok je sve svježe i zeleno, bogato hranjivim tvarima koje su impotrebne i to baš u vrijeme kad su im najpotrebnije. U proljeæe bi, bilo vlažno ili sušno, životinjama rasle mlade kosti ili stare kljove i rogovi, ili bi se odbacivalo debelo zimsko krzno i poèinjao rast novog. Proljeæa su poèinjala rano i trajala dugo, pa bi i doba rasta životinja trajalo dugo, što je poticalo raskošan rast samih životinja i impresivnih rogova na njima.U proljeæe bi sve vrste uzimale svoj dio zelenog obilja, ali krajem sezone rasta poèela bi žestoka konkurentska borba za zrelije i manje hranjive ili teže probavljive trave i bilje. Ta se konkurencija nije pokazivala u borbi tko æe jesti prvi ili pojesti više, niti u èuvanju granica svojih podruèja. Životinje koje su u krdima živjele u ravnicama nisu imale svojih podruèja. Putovale su na velike daljine i bile su društvene; tražile su društvo drugih životinja svoje vrste na tim putovanjima i dijelile prostor s drugim životinjama naviklim na život u širokim travnatim ravnicama.Ali èim bi više životinjskih vrsta imalo jednake prehrambene ili druge navike, jedna bi prevladala. Druga bi razvilanove naèine da zauzme neki drugi nezauzeti prostor ili iskoristi neku drugu hranu do koje je mogla doæi, preselila bi u drugo podruèje ili bi izumrla. Od svih tih mnogih vrsta životinja koje su pasle i brstile nijedna nije bila u izravnoj konkurentskoj borbi s drugom oko baš potpuno iste hrane.Sukobi su uvijek bili izmeðu mužjaka iste vrste i to u vrijeme rike, kada bi èesto i samo pokazivanje osobito impozantnog ro-govlja ili kljova bilo dovoljno da potvrdi njihovu vlasniku dominaciju i pravo na parenje - što je biogenetski uvjerljiv razlog za velièanstveni rast ukrasa u proljeæe.

714 715 Ali èim bi proljeæe prošlo, život bi se za nomade na stepama vratio u koloteèinu i više ne bi bio tako lagan. Ljeti su morali održavati ono što je u proljeæe naraslo i nadopuniti mast koja æe im trebati za zimu. Jesen je nekima donosila naporno razdoblje rike; ostalima je tada raslo zimsko krzno ili je to bilo vrijeme za pripremu drugih zaštitnih mjera. A najteža je bila zima; zimu je trebalo preživjeti.Zima je odreðivala koliko životinja može živjeti na nekom zemljištu; zima je odluèivala tko æe preživjeti, a tko ne. Zima je bila gruba prema mužjacima s veæim tijelima i teškim ukrasima, što je sve trebalo održavati. Zima je bila gruba prema ženkama manjega rasta, jer nisu morale prehraniti samo sebe, nego istom kolièinom hrane i drugu generaciju, bilo da je to potomstvo raslo u njima ili su ga dojile, ili je bilo i jedno i drugo. Ali zima je bila posebno gruba prema najmlaðima, koji nisu imali velièinu odraslih da bi mogli spremiti zalihe, a ono što bi imali, trošili bi na rast. Ako su uspjeli preživjeti prvu godinu, izgledi su im veæ bili znatno bolji.Na sušnim i hladnim starim travnjacima uz ledenjake veliko je mnoštvo razlièitih životinja dijelilo složenu i plodnuzemlju. Uspijevali su opstati zato što su se prehrambene i životne navike jedne vrste uklapale pokraj ili oko navika druge vrste. Èak su i mesožderi imali najdražu lovinu. Ali svoju je prisutnost poèela oglašavati jedna domišljata i kreativna nova vrsta, koja se nije toliko prilagoðavala okolini, koliko se trudila da okolinu prilagodi sebi.Kada su zastali da se odmore pokraj još jednog klokotavog planinskog potoka i pojedu preostalu srnetinu i zelenilo koje su skuhali tog jutra, Ejla je bila èudno šutljiva.- Više nismo jako daleko. Tonolan i ja zaustavili smo se nedaleko odavde kada smo odlazili - reèe Džondalar.- Zadivljujuæe je - odgovori ona, ali samo je jedan dio nje uživao u zadivljujuæem pogledu.- Zašto si tako šutljiva?- Razmišljala sam o tvojima. To me podsjetilo da ja nemam rodbine.- Imaš. A Mamutonci. Zar nisi Ejla od Mamutonaca?- Nije to isto. Nedostaju mi i uvijek æu ih voljeti, ali nije bilo tako teško napustiti ih. Teže je bilo onda kada sam morala ostaviti Darka. - Pogled joj je bio pun boli.- Ejla, znam da mora biti teško ostaviti sina. - Uzeo ju je u zagrljaj. - To ti ga neæe vratiti, ali... Majka bi ti mogla... jednoga dana... dati drugo dijete, možda èak i djecu moga duha.Ona kao da ga nije èula. - Govorili su da je Dark nakazan, ali nije bio. Bio je dijete Plemena, ali i moj. Bio je dio jednoga i drugoga. Za mene nisu mislili da sam nakazna, nego samo ružna, a bila sam viša od bilo kojeg muškarca u Plemenu... visoka i ružna...- Ejla, ti nisi visoka i ružna. Lijepa si. I, shvati, moji roðaci sui tvoji roðaci.Ona podigne pogled prema njemu. - Dok ti nisi došao, ja nisam imala nikoga. Sada imam tebe i, možda, jednoga

dana, tvoje dijete. To bi me moglo usreæiti - reèe ona, smiješeæi se.Njezin mu je osmijeh donio olakšanje, a spominjanje djeteta još i više. Podigao je pogled tražeæi gdje je sunce. - Ako ne požurimo, danas neæemo stiæi do Dalanarove špilje. Hajdemo, Ejla, konjima æe dobro doæi da se dobro natrèe. Utrkujmo se do livade. Mislim da ne bih mogao podnijeti još jednu noæ pod šatorom sada kad smo tako blizu.Vuk dotrèi iz šume, pun energije i sav zaigran. Skoèio je na Ejlu, stavio joj svoje šape na grudi i polizao joj bradu. Ovo je moja obitelj, pomisli ona, držeæi debelo krzno njegova vrata. Ovaj velièanstveni Vuk, vjerna i strpljiva kobila, srèani pastuh i muškarac, èudesni brižni muškarac. A uskoro æe se upoznati i s njegovom obitelji.Bila je šutljiva dok je spremala onih nekoliko stvari, a zatim iznenada poèe prekopavati stvari iz druge košare. - Džondalare, okupat æu se u potoku i staviti èistu tuniku i hlaèe, reèe ona, skidajuæi tuniku koju je imala na sebi.- Zašto ne prièekaš dok ne stignemo? Smrznut æeš se, Ejla. Ova voda dolazi vjerojatno ravno s ledenjaka.- Svejedno. Ne želim se upoznati s tvojim roðacima ovako prljava i umrljana od putovanja.Stigli su do maglovito zelene rijeke. Bila je duboka, iako je ta brza voda vjerojatno postajala još dublja kad u toplijim danima dostigne punu velièinu. Skrenuli su prema istoku, uzvodno, do mjesta dovoljno plitkog da se moglopregaziti, a zatim nastaviše uzbrdo prema sjeveroistoku. Tek kasno popodne došli su do blage kosine koja se izravnavala blizu uspravne stijene. Pod jednom nadsvoðenom stijenom nalazila se tamna rupa neke špilje.Na zemlji je, leðima prema njima i okružena krhotinama i komadima kremena sjedila mlada žena. Jednom rukom držala

716 717 je zašiljeni drveni štap uz jezgru tamnosivog kamena, pazeæi da dobro namjesti i pripremajuæi se da udari štap teškim koštanim maljem koji je držala u ruci. Time je bila toliko zauzeta da nije ni primijetila da joj se Džondalar privukao iza leða.- Samo ti vježbaj, Joplaja. Možda æeš jednoga dana biti dobrakao ja - reèe on smiješeæi se.Kameni je malj krivo pao i razbio ploèicu koju je kalala. Ona se okrene s pogledom punim nevjerice.- Džondalar! O, Džondalare! Zar si to doista ti? - vrisne ona,bacajuæi mu se u zagrljaj. Uhvativši je oko struka, on podigne ženu i zavrti je oko sebe. Ona se objesi o njega kao da ga više neæe pustiti. - Majko! Dalanare! Džondalar se vratio! Džondalar sevratio! - vikala je.Nekoliko ljudi istrèalo je iz špilje, a jedan stariji muškarac, visok kao Džondalar, zatrèi se prema njima. Dohvatili su se pa odvojili, pogledali i opet zagrlili.Ejla zadrži Vuka, koji se gurkao uz nju dok je stajala i gledala držeæi povodce njihovih konja.- I tako si se vratio. Tako te dugo nije bilo da sam mislio dase i neæeš vratiti - reèe èovjek.Preko Džondalarova ramena èovjek vidje zadivljujuæ prizor. Dva konja s košarama, svežnjevima i kožama prebaèenim preko leda i veliki vuk stajali su pokraj visoke žene, odjevene u krznenu parku i neobièno krojene hlaèeukrašene nepoznatim uzorcima. Kapuljaèa joj je bila zabaèena i zlatna se kosa u dugim valovima prolijevala oko njenog lica. U njenim je crtama bilo neèega stranog, poput nepoznatog kroja njene odjeæe, no to je samo pridonosilo njenoj izvanrednoj i neobiènoj ljepoti.- Ne vidim tvoga brata, ali vidim da se nisi vratio sam - reèe èovjek.- Tonolan je mrtav - reèe Džondalar i nesvjesno sklapajuæi oèi. - I ja bih bio mrtav da nije bilo Ejle.- Žao mi je što to èujem. Volio sam tog momka. Vilomar i tvoja majka jako æe se rastužiti. Ali vidim da se tvoj ukus za žene nije promijenio. Uvijek si imao sklonost lijepim prema zelandonama.Džondalar se zaèudi odakle misli da je Ejla jedna od Onih koje služe Majku. Zatim je pogleda okruženu životinjama i vidje je oèima tog starijeg èovjeka i nasmiješi se. Otišao je do ruba proplanka, uzeo Trkaèev povodac ikrenuo natrag, a Ejla, Njiska i Vuk poðoše za njima.- Dalanare od Lanzadonaca, molim te upoznaj se s Ejlom odMamutonaca - reèe on. Dalanar ispruži ruke s dlanovima naviše, u znak pozdrava otvorenosti i prijateljstva. Ejla uhvati njegove ruke u svoje.

- U ime Ðoni, Velike Majke Zemlje, dobro mi došla, Ejlo od Mamutonaca - reèe Dalanar.- Pozdravljam te, Dalanare od Lanzadonaca - odgovori Ejla u propisanom službenom obliku.- Dobro govoriš naš jezik za nekoga tko dolazi iz tako velike daljine. Užitak mi je što sam te upoznao. - Njegov je osmijeh razbijao službenost njegovih rijeèi. Primijetio je kakav je njezin naèin govora i pomislio da je vrlo zanimljiv.- Džondalar me nauèio govoriti - reèe ona, jedva se suzdržavajuæi od napadnog zurenja u njega. Bacila je pogled na Džon-dalara, pa na Dalanara, zapanjena njihovom sliènošæu.Dalanarova je duga plava kosa bila na vrhu malo rjeða, a struk malo deblji, ali imao je jednako izrazito plave oèi - snekoliko sitnih bora oko rubova - i isto visoko èelo, s nešto dubljim borama. I glas mu je zvuèao jednako, jednako dubok, jednakoga tona. Èak je i rijeè užitak izgovorio jednako, dajuæi joj naznaku dvosmislenosti. Bilo je to nevjerojatno. Toplina njegovih ruku izazvala je u njoj titrajuæu reakciju. Njegova je sliènost s Džonda-larom na trenutak prevarila i njeno tijelo.Dalanar osjeti njezinu reakciju i nasmiješi se Džondalarovim osmijehom. Shvatio je razlog i od toga mu se još više svidjela. S tim èudnim naglaskom, pomisli on, ona sigurno dolazi iz velike daljine. Kad joj je pustio ruke, Vuk mu se iznenada približi, bez strana, iako se to nije moglo reæi i za Dalanara. Vuk gurne glavu pod Dalanarove ruke, tražeæi njegovu pozornost, kao da veæ pozna tog èovjeka. Iznenaðeni se Dalanar zateèe kako gladi zgodnu životinju kao da je gladiti velikog živog vuka potpuno prirodna stvar.Džondalar se smješkao. - Vuk misli da si ti ja. Oduvijek svi govore da smo slièni. Još malo pa æeš jahati na Trkaèevim leðima. - Dodao mu je pastuhov povodac.- Rekao si "Trkaèevim leðima"?- Da. Veæi dio puta ovamo mi smo jahali na leðima tih konja; Trkaè je ime koje sam dao tom pastuhu - objasni Džondalar. Ejli-na kobila zove se Njiska, a ova velika zvijer koja te tako zavoljela zove se Vuk.- Ali kako ste došli do vuka i konja... - poèe Dalanar pitati.- Dalanare, kakvo je to ponašanje? Ne misliš li da bi i drugi ljudi htjeli upoznati tu ženu i èuti njihove prièe?Još uvijek malo pod dojmom Dalanarove zaèuðujuæe sliènosti

718 719

s Džondalarom, Ejla se okrene prema glasu koji je to izgovorio - i opet se ulovi kako zuri. Ta žena nije slièila nikome koga je Ejla ikada prije upoznala. Njezina kosa, zaèešljana unatrag i smotana na zatiljku, bila je sjajno crna, samo malo prosijeda na slje-pooèicama. A Ejlinu je pažnju najviše zarobilo njezino lice. Bilo je okruglo i ravno s visokim liènim kostima, malim nosom i tamnim kosim oèima. Ženin je osmijeh bio u suprotnosti s njezinim oštrim rijeèima i Dalanar se nasmiješio spustivši pogled na nju.- Jerika! - reèe Džondalar, oduševljeno se smiješeæi.- Džondalare! Tako je lijepo što si se vratio! - Zagrlili su se ne skrivajuæi osjeæaje. - Kad se veæ ovaj medvjed od moga èovjeka ne zna ponašati, kako bi bilo da me ti upoznaš sa svojom suputnicom? A onda mi možeš reæi i kako to da te životinje stoje, a ne bježe - reèe žena.Stajala je izmeðu dvojice muškaraca i prema njima izgledala patuljasto. Bili su toèno jednake visine, a ona je tjemenom jedva dosizala do pola njihovih prsa. Korak joj je bio brz i energièan. Podsjetila je Ejlu na pticu, a taj je dojam bio pojaèan njezinim siæušnim stasom.- Jerika od Lanzadonaca, molim te da pozdraviš Ejlu od Ma-mutonaca. Ona je odgovorna za ponašanje tih životinja - reèe Džondalar, smiješeæi joj se jednako kao Dalanar. - Ona æe ti bolje nego ja objasniti zašto životinje ne bježe.- Dobro nam došla, Ejlo od Mamutonaca - reèe Jerika, pružajuæi ruke. -A i životinje, ako obeæaš da æe se nastaviti ponašati tako neobièno. Govoreæi to, gledala je Vuka.- Pozdravljam te, Jeriko od Lanzadonaca - uzvrati joj Ejla osmijeh. Stisak ruke te male žene bio je iznenaðujuæe snažan i Ejla je imala dojam da taj stisak odgovara znaèaju te žene. - Vuk nikome neæe nanijeti zlo, osim ako tko zaprijeti nekome od nas. On je prijateljski raspoložen, ali i zaštitnièki. Konji se uznemire kad su meðunepoznatima i znaju se propeti ako se naðu u gužvi, što može biti opasno. Bit æe bolje ako im ljudi za poèetak ne prilaze preblizu, dok ih ne upoznaju.- To je razumno i drago mi je da si nam to rekla - odgovori ona, a zatim zbunjuæe izravno pogleda Ejlu. - Došla si izdaleka. Mamutonci žive još dalje od kraja Donaua.

- Zar poznaš zemlju Lovaca na mamute? - iznenaðeno je upita Ejla.- Da, pa i dalje na istok, iako se toga ne sjeæam toliko. Hoka-man æe ti o tome rado prièati. Ništa mu nije draže nego kad se naðe novo uho koje želi slušati njegove prièe. Moja majka došla je s njim iz zemlje blizu Beskrajnog mora, daleko na kraju zemlje na istoku. Ja sam roðena na tom putu. Živjeli smo s mnogim narodima, ponekad i po nekoliko godina. Sjeæam se Mamutonaca. Dobri su to ljudi. Dobri lovci. Htjeli su da ostanemo s njima- objasni joj Jerika.- Zašto niste?- Hokaman se još nije htio skrasiti. Njegov je san bio proputovati do kraja svijeta i vidjeti koliko je kopna. Dalanara smo upoznali nedugo nakon smrti moje majke i odluèili smo ostati i pomoæi mu da otvori kamenolom. Ali Hokaman je doživio da mu se san ostvari - reèe Jerika, bacajuæi pogled na svog visokog muškarca. - Proputovao je sve, od Beskrajnog mora na istoku do Velikih voda na zapadu. Dalanar mu je prije nekoliko godina pomogao završiti Putovanje. Najveæi ga je dio puta nosio na leðima. Kad je vidio veliko zapadno more, Hokamanove su se oèi napunile suzama i oprao ih je slanom vodom. On više ne može mnogo hodati, ali nitko nije prošao tako dugo Putovanje kao Hokaman.-1 ti, Jerika - ponosno doda Dalanar. Ti si prešla gotovo cijeli taj put.- Hmmm - slegne ona ramenima. - Kao da sam imala izbora.Gle, grdila sam Dalanara, a onda sam se sama previše,zaprièala.Džondalar je oko struka obgrlio ženu koju je bio iznenadio.- I ja bih se htjela upoznati s tvojom suputnicom - reèe ona.- Oprosti, dakako - reèe Džondalar. Ejlo od Mamutonaca, ovo je moja roðakinja, Joplaja od Lanzadonaca.- Dobro mi došla Ejlo od Mamutonaca - reèe ona pružajuæi ruke.- Pozdravljam te, Joplajo od Lanzadonaca - reèe Ejla, sjetivši se svog èudnog izgovora i sretna što je ispod parke obukla èistu tuniku. Joplaja je bila visoka poput nje, možda i za dlaku viša. Imala je visoke liène kosti svoje majke, ali joj lice nije bilo tako ravno i nos joj je bio poput Džondalarova, samo finiji i lijepo oblikovan. Glatke tamne obrve slagale su se s njezinom glatkom crnom kosom, a guste crne trepavice uokvirile su joj oèi koje su imaletrag kosine kao u njezine majke, ali su bile sjajno zelene!Joplaja je bila zadivljujuæe lijepa žena.- Drago mi je što te mogu pozdraviti - reèe Ejla. - Džondalar je èesto prièao o tebi.- Drago mi je što me nije potpuno zaboravio - odgovori Joplaja. Ona uèini korak natrag i struk joj se opet naðe u Džonda-larovu zagrljaju.Ostali su se okupili oko njih i Ejla se službeno upozna sa svim

720 721 èlanovima Špilje. Svi su bili radoznali kakvu je to ženu Džondalar doveo sa sobom, a njoj je sve to ispitivanje bilo neugodno i laknulo joj je kad se Jerika umiješala.- Mislim da je bolje saèuvati nekoliko pitanja i za poslije. Vjerujem da oboje imaju mnogo prièa koje æe nam prièati, ali sigurno su umorni. Doði, Ejla, pokazat æu ti gdje æete spavati. Je li životinjama potrebno nešto posebno?- Samo moram skinuti teret s njih i pronaæi mjesto gdje æe moæi pasti. Vuk æe biti unutra s nama, ako vamne smeta - reèe Ejla.Vidjela je da se Džondalar zanio u razgovor s Joplajom i sama je skinula stvari s konja, a on je požurio pomoæi joj unijeti stvari u špilju.- Mislim da znam pravo mjesto za konje - reèe on. - Odvest æu ih tamo. Želiš li da povodac ostane na Njiski? Trkaèa æu vezati dugim uzetom.- Ne, ne bih. Ona æe ostati uz Trkaèa - Ejla je primijetila da mu je ovdje tako ugodno da ga to nije morala nipitati. Ali kako mu ne bi bilo ugodno? Ti su mu ljudi bili roðaci. - Ali poæi æu s tobom da smirim Njisku.Otišli su do male doline kroz koju je sa strane tekao potok. Vuk je pošao za njima.Èvrsto privezavši Trkaèa, Džondalar krene natrag. - Ideš? - upita on.- Ostat æu još malo s Njiskom - odgovori ona.- Dobro, ostani.Vidjelo se da je nestrpljiv da se vrati natrag, što mu nije mogla zamjeriti. Vuku je dala znak da ostane s njom. I

njemu je tu sve bilo novo. Svima je trebalo malo vremena da se snaðu, osim Džondalaru. Kad se vratila, potražila ga je i našla udubljenog u razgovor s Joplajom. Nije ih htjela prekinuti.- Ejla - reèe on primijetivši da je došla - baš sam prièao Jo-plaji o Vimezu. Bi li joj poslije pokazala vršak koplja koje ti jeVimez dao?Ona kimnu. Džondalar se okrene natrag Joplaji. - Èekaj samo da to vidiš. Mamutonci su izvrsni lovci na mamute i na koplja stavljaju vrške od kremena umjesto koštanih. Tako bolje probijaju debelu kožu, osobito kad su vršci tanki. Vimez je razvio novu tehniku. Šiljak se naoštri s dvije strane, ali ne kao gruba sjekira. On zagrije kamen - u tome jestvar. Tako se cijepaju tanji listiæi. On zna napraviti šiljak dulji od moje ruke, a tako tanak i oštar da ne bi povjerovala. Stajali su tako blizu jedno drugome da su im se tijela dodirivala dok je Džondalar uzbuðeno objašnjavao pojedinostinove tehnike. Od njihove se neusiljene intimnosti Ejla osjeti nesigurnom. Živjeli su zajedno dok su rasli. Kakve joj je sve tajne rekao? Kakve su sve radosti i tuge prošli zajedno? Kakva su razoèaranja i uspjehe zajedno doživjeli dok su zajedno uèili teški zanat obrade kremena? Koliko ga Joplaja bolje poznaje nego ona sama?Prije su oboje bili stranci ljudima koje su susretali na svom dugom Putovanju. Sada je stranac bila samo ona.On se okrene prema Ejli. - Bolje da odem i donesem taj šiljak. U kojoj je košari? - upita on.Ona mu objasni i nervozno se nasmiješi tamnokosoj ženi, ali dok ga nije bilo, nisu progovorile. Džondalar se vratio odmah.-Joplaja, rekao sam Dalanaru da doðe - jedva sam èekao da mu pokažem taj šiljak. Èekaj samo da ga vidiš.Pažljivo je odmotao omot i otkrio lijepo obraðen kremeni vršak. Baš u tom trenutku došao je Dalanar. Vidjevši fini predmet, Dalanar ga uzme i pažljivo pregleda.- To je majstorski rad! Nikad nisam vidio tako finu obradu - uzvikne Dalanar. - Pogledaj to, Joplaja. Obraðeno je dvostrano, ali skinute su vrlo sitne i tanke krhotine. Pomisli samo koliko je pažnje za to trebalo. I na dodir je drukèiji, a pogledaj sjaj. Kao da je... premazan uljem. Odakle ti to? Zar je na istoku drukèiji kre-men?- Ne, to je novi naèin obrade koji je razvio Mamutonac imenom Vimez. On je jedini kalatelj kojeg sam upoznao, koji se može mjeriti s tobom. On zagrijava kremen. To mu daje drukèiji dodir i osjeæaj, ali, što je još važnije, kad ga zagriješ, možeš odlomiti te sitne krhotine - s velikim je oduševljenjem objašnjavao Džondalar.Ejla ga je promatrala.- Odlamaju se gotovo same. Pokazat æu ti kako se to radi. Meni to ne ide tako dobro kao njemu - još moram usavršiti tu vještinu - ali pokazat æu ti. Htio bih uzeti nešto dobrog kremena dok smo ovdje. S konjima smo pa možemo ponijeti više tereta, a rado bih kuæi ponio nešto lanzadonskog kremena.- Džondalare, i ovo je tvoj dom - tiho reèe Dalanar. - Ali, dakako, možemo sutra poæi do kamenoloma i odlomiti nešto kremena. Rado bih vidio kako se ovo radi. Ali, je li to stvarno vršak koplja? Tako je tanak, izgledala gotovo previše lomljiv da bi se njime lovilo.- Ovakvim vršcima služe se u lovu na mamute. Istina, lakšese lome, ali oštar kremen bolje probija debelu kožu nego koštani

722 723

vršak, a skliznut æe i izmeðu rebara - reèe Džondalar. - Moram vam još nešto pokazati. To sam napravio dok sam se oporavljao kad me ranio špiljski lav u Ejlinoj dolini. To je bacaè kopalja. S njim koplje leti dvostruko dalje. Pokazat æu vam kako radi.- Mislim da od nas oèekuju da uðemo i jedemo - reèe Dala-nar, primijetivši kako im ljudi mašu s ulaza, u špilju. - Svi æe htjeti slušati tvoje prièe. Doði unutra, tamo je udobnije, a svi æe èuti.Izazvao si našu radoznalost s tim životinjama koje se pokoravajuvašim željama i spominjanjem špiljskog lava, bacaèa kopalja, novih naèina obrade kremena. Kakve li još pustolovine i èuda kanišopisati?Džondalar se nasmije. - Nismo još ni poèeli. Bi li povjerovao da smo vidjeli kamenje koje pali vatru i koje gori? Ili, zidove napravljene od mamutovih kostiju, bjelokosne šiljke koji uvlaèe niti i velike èamce kojima se love ribe tako

velike da bi trebalo pet ljudi tvoje visine, jedan drugome na glavi, da ih odmjere od glave do repa.Ejla nikad prije nije vidjela Džondalara tako sretnog i opuštenog, tako slobodnog i nesputanog, te ona jasno shvati koliko je duboko sretan što se opet našao sa svojima.On je zagrlio i Ejlu i Joplaju dok su išli prema špilji. - Jesi li veæ izabrala, muškarca, Joplaja? - upita je Džondalar. - Ne vidim nikoga tko bi izgledao kao da na tebe polaže pravo.Joplaja se nasmije. - Ne, èekala sam tebe.- Evo je, opet se šali - reèe Džondalar hihoæuæi. Okrenuo se Ejli da joj to objasni. - Prvi roðaci ne smiju se sparivati.- A ja sam sve smislila - nastavi Joplaja. - Smislila sam da zajedno pobjegnemo i osnujemo vlastitu Spilju kao što je uèinio i Dalanar. Ali, naravno, primali bismo samo kalatelje kremena - njezin je smijeh zvuèao usiljeno, agledala je samo njega.- Vidiš, Ejla? - reèe Džondalar okreæuæi se k njoj, ali stežuæi Joplaju. - Uvijek se šali. Joplaja je najveæa šaljivica.Ejla nije bila sigurna da je razumjela šalu.- Ali, ozbiljno, sigurno si veæ nekome obeæana.- Ehozar me pitao, ali još nisam odluèila.- Ehozar? Mislim da ga ne poznam. Je li on Zelandonac?- On je Lanzadonac. Pridružio nam se prije nekoliko godina. Dalanar mu je spasio život kad ga je našao gotovo utopljenog. Mislim da je još u špilji. Stidljiv je, shvatit æeš zašto kad ga upoz-naš. On izgleda... pa recimo, drukèije. Ne voli se upoznavati sa strancima i kaže da ne želi s nama na zelandonski Ljetni sabor. Ali, drag je kad ga upoznaš i uèinio bi sve za Dalanara.

- Idete li ove godine na Ljetni sabor? Nadam se da æete doæi bar na Svadbene sveèanosti. Ejla i ja æemo se spariti - sada je jaèe stisnuo Ejlu.- Ne znam - reèe Joplaja gledajuæi u zemlju. Zatim podigne pogled. - Uvijek sam znala da se nikad neæeš spariti s onom Ma-ronom koja te èekala sve one godine otkad si otišao, ali nisam oèekivala da æeš sa sobom dovestiženu.Džondalar pocrveni kad je spomenula ženu kojoj je obeæao da æe se s njom spariti, a zatim je ostavio, a nije ni primijetio kako se Ejla ukoèila kada je Joplaja požurila prema muškarcu koji je upravo izlazio iz špilje.- Džondalare! Taj èovjek! - On prepozna zaprepašteni ton u njezinu glasu i okrene se da je pogleda. Ejla je problijedjela kao mrtvac.- Što ti je, Ejla?- On izgleda kao Dark! Odnosno, tako æe moj sin izgledatikad odraste. Džondalare, u ovom èovjeku ima dio Plemena!Džondalar pogleda bolje. Bilo je tako. Èovjek prema kojem ih je Joplaja požurivala, izgledao je kao ljudi iz Plemena. Ali, dok su prilazili, Ejla primijeti jednu veliku razliku izmeðu ovog èovjeka i muškaraca iz Plemena kojeje poznavala. Bio je gotovo jednako visok kao ona.Kad se približio, ona napravi pokret rukom. Bio je to sitan, jedva primjetan pokret za bilo koga drugog, ali èovjekove se velike smeðe oèi širom otvore od iznenaðenja.- Gdje si to nauèila? - upita on, dajuæi isti znak. Glas mu je bio dubok, ali jasan i razgovijetan. Govorio je bez teškoæa, što je bio siguran znak da je mješanac.- Odgojilo me jedno pleme. Našli su me kad sam bila mala djevojèica. Ne sjeæam se obitelji prije toga.- Pleme te odgojilo? Moju su majku prokleli, jer me rodila- reèe on gorko. - Kakvo bi pleme uzelo tebe?- Nisam ni mislila da je njezin izgovor mamutonski - upadeJerika. Nekoliko je ljudi stajalo oko njih.Džondalar duboko udahne i uvuèe glavu u ramena. Od poèetka je znao da æe se Ejlina prošlost, prije ili kasnije, pokazati.- Kad sam je upoznao, nije znala govoriti, bar ne rijeèima. Ali,spasila mi je život kad me napao špiljski lav. Prihvatili su jeMamutonci i to u Mamutovo ognjište, jer je tako vješta u lijeèenju.- Ona je Mamut? Ona Koja Služi Majku? Gdje joj je znak? Nevidim tetovažu na njezinom obrazu - reèe Jerika.

724 725 - Ejla je nauèila lijeèiti od žene koja ju je odgajala, vidarice ljudi koje ona zove Plemenom - to su zbitoglavci- ali tako je dobra kao bilo koja zelandoni. Mamut ju je tek poèeo uèiti Služiti Majku, ali onda smo otišli i nije prošla obred inicijacije. Zato nema znaka - objasni Džondalar.- Znao sam da je ona zelandoni. Mora biti kad tako vlada životinjama, ali kako je mogla nauèiti lijeèiti od zbitoglavke? - upita Dalanar. - Prije nego što sam upoznao Ehozara, mislio sam da su tek nešto više od životinja. Od njega sam èuo da znaju na neki naèin govoriti, a sada mi kažeš da imaju i Ijeèitelje. Trebao si mi to reæi, Ehozare.- Pa, kako bih to znao? Ja nisam zbitoglavac - Ehozar je tu rijeè ispljunuo. - Poznavao sam samo svoju majku i Andovana.Ejlu je iznenadio otrov u njegovu glasu. - Kažeš da ti je majka bila prokleta? A ipak je preživjela i podigla te? Morala je to biti hrabra žena.Ehozar pogleda u sivomodre oèi visoke plavokose žene. Nije našao ni oklijevanje ni povlaèenje pogleda. Osjeæao jekako ga privlaèi ta žena koju nikad prije nije vidio. S njom se osjeæao sigurno.- Nije mnogo govorila o tome - reèe Ehozar. - Napali su je neki muškarci i ubili njezinog muškarca kad ju jepokušao obraniti. On je bio brat predvodnika njezinog plemena i nju su optužili za njegovu smrt. Voða je rekao da ona donosi nesreæu. Ali kasnije, shvativši da ona nosi dijete, uzeo ju je kao drugu ženu. Kad sam se ja rodio, rekao je da je to dokaz da ona nosi nesreæu. Ne samo što je ubila svog èovjeka, nego je rodila i nakazno dijete. Prokleo ju je smrtnom kletvom. - S tom je ženom govorio otvorenije nego obièno i sam se sebi zaèudio.- Nisam siguran što znaèi smrtna kletva - nastavi Ehozar. - Samo mi je jedanput prièala, a ni tada nije mogla do kraja. Rekla je da su se svi okrenuli od nje kao da je nema. Rekli su da je mrtva i premda ih je pokušala natjerati da pogledaju u nju, bilo je to kao da je nema, kao da je mrtva. Moralo je biti strašno.- I bilo je - tiho reèe Ejla. - Teško je nastaviti živjeti ako ne postojiš za one koje voliš. - Oèi joj se zamagle odsjeæanja.- Moja me mati uzela i otišla od njih u smrt, kao što se od nje i oèekivalo, ali Andovan ju je našao. Veæ je tada bio star i živio je sam. Nikad mi nije rekao zašto je napustio svoju Spilju; spominjao je nekog okrutnog glavara...-Andovan... - prekine ga Ejla. -Je li bio S"Armunajac?- Mislim da jest. Nije mnogo govorio o svojima. - Znamo mi o njihovoj zloj glavarici - reèe Džondalarmraèno.- Andovan se pobrinuo za nas - nastavi Ehozar. - Nauèio me loviti. Od moje majke nauèio je i jezik znakova, ali nije nikad mogao reæi više od nekoliko rijeèi. Ja sam nauèio oboje, a nju je iznenadilo kako uspijevam govoriti njegove rijeèi. Andovan je umro prije nekoliko godina, a s njim je umrla i volja za životom u moje majke. Na kraju ju je ipak odnijela smrtna kletva.- I što si onda uèinio? - upita Džondalar.- Živio sam sam.- To nije lako - reèe Ejla.- Ne, nije lako. Pokušao sam naæi nekoga s kim æu živjeti. Ni jedno me pleme nije pustilo ni blizu. Gaðali su me kamenjem i rekli da sam nakazan i da nosim nesreæu. Ni Spilje nisu htjele imati nikakvog posla sa mnom. Rekli su da sam izrod miješanih duhova, poluèovjek-poluživotinja. Nakon nekog vremena umorio sam se od svih pokušaja. Više nisam mogao živjeti sam. Jednoga dana skoèio sam sa stijene u rijeku. Poslije toga sjeæam se samo Dalanarovih oèiju. On me primio u svoju Spilju. Sada sam Ehozar, Lanzadonac - završio je ponosno, gledajuæi visokog èovjeka kojeg je obožavao.Ejla je mislila na svoga sina, sretna što je prihvaæen kao novoroðenèe i zahvalna što je bilo ljudi koji su ga voljeli i htjeli èak i kad ga je morala napustiti.- Ehozare, nemoj mrziti narod svoje majke - reèe ona. - Nisu oni zli, oni su samo tako prastari da im je teškomijenjati se. Njihove su predaje tako stare da jednostavno ne razumiju nove obièaje.- A oni su ljudi - reèe Džondalar Dalanaru. -1 to sam nauèio na ovom Putovanju. Prije nego što smo krenuli preko ledenjaka, susreli smo se s jednim parom - to je sad druga prièa, ali oni pripremaju sastanke o problemima koje imaju s nekima od nas, a posebno nekim mladim Lozaduncima. Netko je èak pokušao s njima stupiti u kontaktradi trgovine.

- Zbitoglavci imaju sastanke? Trguju? Ovaj svijet se mijenja brže nego što ja mogu pratiti - reèe Dalanar. -

Dok nisam upoznao Ehozara, ne bih to mogao povjerovati.- Ehozare, ljudi ih zovu zbitoglavcima i životinjama, ali ti znaš da je tvoja majka bila hrabra žena - reèe Ejlai ispruži ruke prema njemu. - Znam kako je biti nièija i bez ikoga. Sada sam Ejla od Mamutonaca. Hoæeš li mi poželjeti dobrodošlicu, Ehozare od Lanzadonaca?

726 727 On prihvati njezine ruke i ona osjeti da drhti. - Ovdje si dobrodošla, Ejlo od Mamutonaca - reèe on.Džondalar istupi i pruži ruke. - Pozdravljam te, Ehozare od Lanzadonaca.- Pozdravljam te, Džondalare od Zelandonaca - reèe Ehozar- ali ovdje ti ne treba dobrodošlica. Èuo sam za sina Dalanarovaognjišta. Nema sumnje da si ti dijete njegova duha. Jako si muslièan.Džondalar se naceri. - Svi to kažu, ali ne èini li ti se da je njegov nos malo veæi od moga?- Ne. Ja mislim da je tvoj nos veæi od moga - nasmije se Da-lanar, tapšajuæi ramena mlaðeg èovjeka. - Uði. Hrana se hladi.Ejla na trenutak zastane da porazgovara s Ehozarom, a kada se okrenula da uðe, zadržala ju je Joplaja.- Želim porazgovarati s tobom, Ejla. Ali, Ehozare, nemoj još ulaziti. Želim razgovarati i s tobom - reèe ona. On se brzo udalji i ostavi dvije žene nasamo, a Ejla vidje u njegovim oèima obožavanje kada je pogledao Joplaju.- Ejla, ja mislim... - zapoèe Joplaja - mislim da znam zašto te Džondalar voli. Hoæu reæi... želim vam sreæu.Ejla pažljivo promotri tamnokosu ženu. Osjetila je u njoj neku promjenu, zatvaranje, osjeæaj mraène konaènosti. Iznenada Ejla shvati zašto se osjeæala tako neugodno misleæi na tu ženu.- Hvala ti, Joplaja. Jako ga volim, teško bih živjela bez njega. Ostavilo bi to u meni veliku prazninu koju bi bilo teško podnijeti.- Da, vrlo teško podnijeti - reèe Joplaja sklapajuæi oèi.- Hoæete li uæi i jesti? - reèe Džondalar izlazeæi iz špilje.- Samo ti poði, Ejla, ima nešto što prvo moram srediti - pripomene Joplaja. 44Jtlihozar baci pogled na veliki komad opsidijana, a zatim pogleda u stranu. Neravnine u sjajnom kristalu iskrivile su njegov odraz, ali ništa ga nije moglo promijeniti, a on se toga dana baš nije ni želio vidjeti. Bio je odjeven u tuniku od srneæe kože obrubljenu krznom i ukrašenu nizovima ukrasa, od šupljih ptièjih kostiju, obojenog perja i oštrih životinjskih zuba. Nikad prije nije imao ništa tako lijepo. Joplaja mu je to napravila za sveèanost kada je službeno primljen u Prvu špilju Lanzadonaca.Hodajuæi u središnji prostor špilje, pipao je meku kožu, gla-deæi je s ljubavlju, jer mu ju je ona to napravila. Gotovo ga je boljela misao na nju. Volio ju je od poèetka. Ona je razgovarala s njim, slušala ga, izvlaèila ga. Nikad se ne bi suoèio sa svim onim Zelandoncima na Ljetnom saboru da nije bilo nje, a kad je vidio kako se muškarci rojeoko nje, poželio je umrijeti. Trebali su mu mjeseci da skupi hrabrost i zaprosi je, jer kako bi se netko tko tako izgleda mogao usuditi i sanjati o takvoj ženi? Kad ga nije odbila, poèeo je pothranjivati nadu. Ali ona je odgovor toliko odgaðala, da je bio siguran kako je to njezin naèin da ga odbije.A onda, onoga dana kad su stigli Ejla i Džondalar, kad ga je pitala želi li je još uvijek, nije to mogao povjerovati. Želi li? Nikad ništa nije toliko želio. Èekao je vrijeme za razgovor s Dalanarom nasamo. Ali gosti su stalno bili s njim. Nije ih htio uznemiravati. A bilo ga je strah pitati. Hrabrost mu je dala samo pomisao da bi mogao izgubiti jedinu priliku za sreæu veæu nego što je ikada sanjao da je moguæe.Zatim Dalanar reèe da je ona Jerikina kæi i da æe o tome morati razgovarati s njom, a sve što je njega zanimalo bilo je hoæe li Joplaja pristati i voli li on nju. Voli li je? Voli li? O Majko, kako ju je volio!Ehozar zauzme mjesto meðu ljudima koji su napeto èekali i osjeti kako mu srce brže kuca kada je Dalanar ustao i krenuo prema ognjištu na sredini špilje.Ispred ognjišta u zemlju je bio zabijen mali drveni kipiæ žene s velikim oblinama. Velike grudi, izboèeni trbuh i široka bedra bila su prikazana precizno, ali glava je bila samo èvor bez lica, a

728 729

ruke i potkoljenice su bile samo naznaèene. Dalanar je stao pokraj ognjišta i okrenuo se ljudima.- Najprije želim najaviti da ove godine opet idemo na Ljetni sabor Zelandonaca. I pozivam sve koji nam se žele pridružiti da doðu s nama. Za nas je to dugo putovanje, ali se nadam da æu uspjeti uvjeriti jednu od mlaðih zelandona da doðe i nastani se kod nas. Nemamo lanzadone, a treba nam. Rastemo, uskoro æe ovdje biti i Druga špilja, a možda æe jednoga dana Lanzadonci imati i svoje vlastite Ljetne sabore.- Imamo još jedan razlog za odlazak tamo. Ne samo što æe se sparivanje Džondalara i Ejle posvetiti na Svadbenim sveèanostima, nego æemo imati još jedan razlog za proslavu.Dalanar uze drveni lik Velike Majke Zemlje i kimnu. Ehozar je bio nervozan, iako je znao da je ovo samo obred najave i da je manje sveèano od složenih svadbenih sveèanosti praæenih obredima èišæenja i tabuima. Kad su Dalanar i Joplaja stali ispred njega, Dalanar reèe:- Ehozare, sine Žene koju je Ðoni blagoslovila, èlana Prve špilje Lanzadonaca, zamolio si Joplaju, kæer Jerike koja je sparena s Dalanarom, da bude tvoja družica. Je li tako?- Tako je - reèe Ehozar tako slabim glasom da ga se jedva èulo.-Joplaja, kæeri Jerike koja je sparena s Dalanarom... Rijeèi nisu bile iste, ali znaèenje jest i Ejla se zatrese od jecaja sjeæajuæi se sliènog obreda kada je stajala pokraj tamnog muškarca koji ju je gledao onako kako je Ehozar gledao Joplaju.- Ne plaèi, Ejla, ovo je sretan dogaðaj - reèe Džondalar nježno je grleæi.Bilo joj je teško progovoriti; znala je kakav je osjeæaj stajati pokraj pogrešnog èovjeka. Ali, za Joplaju nije bilo nade, pa èak ni sna da bi èovjek kojeg voli jednoga dana mogao zbog nje pogaziti obièaje. On èak nije ni znao da gaona voli, a ona o tome nije mogla govoriti. Bio je roðak, najbliži roðak, više brat nego roðak, muškarac s kojim se ne može spariti - i volio je drugu. Jecajuæi pokraj muškarca kojeg su obje voljele, Ejla je osjeæala Joplajinu bol kao svoju vlastitu.- Sjetila sam se kad sam tako stajala pokraj Raneka - reèe onana kraju.Džondalar se toga i predobro sjeæao. Osjetio je stezanje u grudima i bol u grlu i èvrsto ju je stisnuo. - Hej, ženo, i mene æeš rasplakati.Bacio je pogled na Jeriku koja je sjedila s ukoèenim dostojan- stvom i suzama koje su joj se kotrljale niz lice. - Zašto žene uvijek plaèu kad je nešto ovako? - reèe on.Jerika pogleda Džondalara nemjerljvim pogledom, a zatim Ejlu koja je tiho jecala u njegovom zagrljaju. - I bilo je vrijeme da se spari i odrekne nemoguæih snova. Ne možemo sve imati savršenog èovjeka - tiho je prošaptala, a zatim se okrenula prema obredu.- ... Prihvaæa li Prva špilja Lanzadonaca ovo sparivanje? - upita Dalanar podigavši pogled.- Prihvaæamo - rekoše svi u jedan glas.- Ehozare, Joplaja, vi ste obeæali da æete se spariti. Neka Ðoni, Velika Majka Zemlja, blagoslovi vaš par - zakljuèi glavar, dodirujuæi drvenim kipiæem Ehozarovo tjeme i Joplajin trbuh. Zatim spusti kip natrag, zabijajuæi klinaste noge u tlo, tako da je ostao stajati.Par se okrene prema okupljenima u Špilji i polako krene u krug oko središnjeg ognjišta. U sveèanoj tišini prelijepa žena izgledala je još ljepša, okružena ozraèjem sjete koja ju je obuzela.Muškarac pokraj nje bio je neznatno niži. Njegov je veliki kljunasti nos izbijao iza velike, èvrste èeljusti bez brade. Njegove nadsvoðene èeone kosti, spojene u sredini, bile su naglašene debelim èupavim obrvama koje su mu prelazile preko èela kao neprekinuta crta. Ruke su mu bile jako mišiæave, a krupni grudni koš i dugo tijelo stajali su na kratkim, dlakavim, krivim nogama. Te su ga crte oznaèavale kao èovjeka iz Plemena. Ali, nisu ga mogli zvatizbitoglavcem. Za razliku od njih, on nije imao dugo nagnuto èelo što se zavlaèilo natrag u dugu i široku glavu zgnjeèenog izgleda, po èemu su i dobili ime. Ehozarovo èelo dizalo se nad njegovim košèatim obrvama jednako visoko i ravno kao i èelo bilo koga drugog u ovoj Spilji.Ali Ehozar je bio nevjerojatno ružan. Suprotnost ženi koja je stajala pokraj njega. Samo su se njegove oèi odupirale toj suprotnosti, ali one su prevladale tu ružnoæu. Njegove krupne, vlažne smeðe oèi bile su tako pune nježnog obožavanja za ženu koju voli, da su nadjaèale èak i neizrecivu tugu koja se osjeæala u ozraèju kojim je Joplaja prolazila.Ali èak ni taj dokaz Ehozarove ljubavi nije mogao nadjaèati žaljenje koje je Ejla osjeæala za Joplaju. Glavu je

zabila u Džonda-larova prsa, jer ju je previše bolio pogled na to.Kada je par završio treæi krug, tišina se razbila èestitkama i dobrim željama. Ejla je ostala u pozadini, muèeæi se da se pribe-

730 731 -. re. Napokon, kad ju je Džondalar potaknuo, krenuše da im izraze najbolje želje.- Joplaja, tako mi je drago što æeš i ti slaviti svoju svadbu kad i mi - reèe Džondalar i zagrli je. Ona mu se privije. Iznenadila ga je snaga njezinog zagrljaja. Osjetio je uznemiravajuæi dojam da mu ona kaže zbogom, kao daga više nikad neæe vidjeti.- Ehozare, ne moram ti poželjeti sreæu - reèe Ejla. - Umjesto toga, poželjet æu ti da uvijek budeš ovako sretan kao sada.- Zar bi s Joplajom moglo biti drukèije? - upita on. Ejla ga spontano zagrli. Njoj nije bio ružan, njegov joj je izgled bio poznat i ugodan. Trebalo mu je malo vremena da joj odgovori; nisu ga èesto grlile lijepe žene, a on je osjetio tople osjeæaje za ženu sa zlatnom kosom.Zatim se okrenula Joplaji. Gledajuæi u oèi koje su bile jednako zelene kao što su Džondalarove bile plave, rijeèi koje je poželjela reæi zapele su joj u grlu. S bolnim krikom posegnula je za njom, shrvana njezinim beznadnim pomirenjem sa sudbinom. Joplaja ju je zagrlila tapšajuæi je po ramenu kao da utjeha treba Ejli, a ne njoj.- Dobro je, Ejla - reèe Joplaja glasom koji je zvuèao šupljei prazno. Oèi su joj bile suhe. - Pa što sam mogla uèiniti. Nikadne bih našla èovjeka koji bi me volio kao Ehozar. Odavno znamda æu se spariti s njim. Sada jednostavno više nema razloga zaèekanje.Ejla se odvoji, boreæi se sa suzama koje je prolila za ženu koja ih nije imala, a onda vidje kako im Ehozar prilazi.Oprezno je stavio ruku oko Joplajina struka, još. ne vjerujuæi da se to dogodilo. Bojao se da æe se probuditi i shvatiti da je sve to samo san. Nije znao da ima samo ljušturu žene koju voli. Nije mu bilo ni važno. I ljuštura æe biti dobra.- Pa ne, nisam to vidio svojim oèima - reèe Hohaman - i moram priznati da nisam ni vjerovao kad su mi prièali. Aliako ti možeš jahati konje i nauèiti vuka da te prati, zašto ne bi netko mogao jahati na leðima mamuta.- A gdje se to dogodilo? - upita Dalanar.- Nedugo pošto smo krenuli, daleko na istoku. Sigurno je to bio èetveroprsti mamut - reèe Hohaman.- Èetveroprsti mamut? Nikad èuo - reèe Džondalar - èak ni od Mamutonaca.- Znaš, nisu oni jedini lovci na mamute - reèe Hohaman - i ne žive dovoljno daleko na istoku. Vjeruj mi, onisu nam relativ- no bliski susjedi. Kad ideš doista daleko na istok i približiš se Beskrajnom moru, mamuti imaju na stražnjim nogama èetiri prsta. I tamniji su. Mnogi su gotovo potpuno crni.- Pa, ako je Ejla mogla jahati na leðima špiljskog lava, ne sumnjam da bi netko mogao nauèiti jahati i mamuta. Što ti misliš? - upita Džondalar Ejlu.- Ako je dovoljno mlad - reèe ona. - Mislim da bi gotovo svaka životinja koja odraste meðu ljudima od vremena dok još siše, mogla nešto nauèiti. Ako ništa drugo, bar da ne bježi od ljudi. Mamuti su pametni, mogli bi mnogo toga nauèiti. Gledali smo kako razbijaju led. Mnoge su druge životinje lizale taj led.- Oni mogu nanjušiti vodu izdaleka - reèe Hohaman. - Na istoku je još sušnije i ljudi tamo kažu: "Ako ti ponestane vode, potraži mamuta". Ako moraju, izdrže prilièno dugo bez nje, ali na kraju æe te dovesti do vode.- To je dobro znati - reèe Ehozar.- Da, osobito ako mnogo putuješ - reèe Joplaja.- Ne kanim mnogo putovati - odgovori on.- Ali, doæi æeš na Ljetni sabor Zelandonaca - reèe Džondalar.- Naravno, na našu Svadbenu sveèanost - reèe Ehozar. -1 rado bih vas opet vidio. - Oprezno se nasmiješio. - Bilo bi lijepo kad biste ti i Ejla živjeli ovdje.- Da. Nadam se da æete razmisliti o našem pozivu - reèe Dalanar. - Ti znaš da je ovo uvijek tvoj dom, Džondalare, a mi nemamo nikoga tko zna lijeèiti, osim Jerike, koja nije potpuno obuèena. Trebamo jednu lanzadoni

i oboje mislimo da bi Ejla bila savršena za to. Ti bi mogao posjetiti svoju majku i vratiti se s nama poslije Ljetnog sabora.- Vjeruj mi, cijenimo vašu ponudu - reèe Džondalar - i razmislit æemo o njoj.Ejla baci pogled na Joplaju. Ona se povukla i zatvorila u sebe. Voljela je tu ženu, ali razgovarale su uglavnom o nevažnim stvarima. Ejla nije mogla prevladati svoju tugu nad Joplajinom sudbinom - veæ je bila u previše sliènim okolnostima - a njezina je sreæa bila stalno podsjeæanje na Joplajinu bol. Koliko god je zavoljela svakoga ovdje, bilo joj je drago što æe ujutro otputovati.Posebno æe joj nedostajati Jerika i Dalanar i njihove živahne "svaðe". Žena je bila sitna, kad bi Dalanar ispružio ruku, ona bi mogla proæi ispod nje i ostalo bi mjesta, ali imala je neslomljivu volju. Ona je bila voða te špilje jednako koliko on. I glasno bi raspravljala izražavajuæi svoje mišljenje kad bi se ono razlikovalo od njegovog.

732 733 Dalanar bi je uvijek ozbiljno saslušao, ali ne bi uvijek popustio. Njegova je glavna briga bila dobrobit tih ljudi i èesto bi pred njih iznio neko važno pitanje, ali veæinu odluka donosio je sam, prirodno, kao svaki roðeni voða. Nikad nije nareðivao, jednostavno je imao autoritet.Nakon nekoliko prvih puta kada je to pogrešno shvatila, Ejla je zavoljela slušati kako se njih dvoje svaðaju i ne bi se ni trudila sakriti osmijeh pred prizorom žene velike poput djeteta u vruæoj raspravi s tim divovskim muškarcem.Najviše ju je zadivio naèin kako bi ponekad prekinuli žuènu raspravu nježnom rijeèju ili porazgovorili o neèemu drugom, kao da se nisu malo prije gotovo poèupali, a zatim bi nastavili verbalnu bitku kao najgori neprijatelji. Kad bi spor bio riješen, sve bi odmah zaboravili. Ali, èinilo se da uživaju u svojim intelektualnim dvobojima i, usprkos velikoj razlici u velièini, bila je to bitka jednakih. Nisu se samo voljeli, nego se i poštovali.Postajalo je toplije i proljeæe je veæ bilo u punom cvatu kad su Ejla i Džondalar krenuli dalje. Dalanar je po njima poslao pozdrave Devetoj špilji i opet ih podsjetio na svoju ponudu. Oboje su se osjeæali dobrodošlima, ali Ejlina osjetljivost zbog Joplaje bila je razlogom da joj je bilo teško pomisliti na život s Lanzadon-cima. Za obje bi žene to bilo teško, ali to nije mogla objasniti Džondalaru.On je osjetio neku èudnu napetost u njihovim odnosima, iako se èinilo da su jedna drugoj drage. Joplaja se promijenila i prema njemu. Sada je bila suzdržanija i nije ga više zadirkivala i s njim zbijala šale kao nekad. Ali iznenadila ga je silovitost njezina posljednjeg zagrljaja. Suze su joj ispunile oèi, a on ju je podsjetio da ne odlazi na dugo Putovanje i da æe se ubrzo opet vidjeti, na Ljetnom saboru.Laknulo mu je kad su ih tako toplo primili i svakako bi razmislio o Dalanarovoj ponudi, osobito ako Zelandonci ne bi tako rado prihvatili Ejlu. Bilo je dobro znati da bi imali kamo otiæi, ali u njegovom su srcu, koliko god volio Dalanara i Lanzadon-ce, ipak su Zelandonci bili oni koje je osjeæao svojima. Bude li moguæe, s Ejlom je želio živjeti kod njih.Kad su napokon otišli, Ejla se osjeæala kao da joj je skinuto teško breme. Unatoè kišama, bila je sretna što vrijeme postaje toplije, a sunèani su dani bili previše lijepi da bi dugo mogla biti tužna. Bila je zaljubljena žena koja putuje sa svojim muškarcem u svoj novi dom. Morala je osjeæati traèak neodluènosti i bila je puna nade i brige. Bila je to Džondalaru dobro poznata zemlja i on je oduševljeno doèekao svako poznato mjesto i èesto bi joj nešto rekao o tim mjestima. Projahali su kroz prolaz izmeðu dviju planina, zatim krenuli uz rijeku koja je krivudala i napustili je na njenu izvoru, a onda prešli nekoliko širokih rijeka koje su tekle sa sjevera prema jugu kroz nisku dolinu, pa se popeli po širokom masivu nad kojim se uzdizalo nekoliko vulkana od kojih je jedan još bio živ. Prelazeæi preko jedne visoravni, blizu izvora neke rijeke, naišli su na tople izvore.- Siguran sam da je ovo poèetak rijeke koja teèe ravno predDevetu špilju - reèe Džondalar pun zanosa. - Ejla, veæ smo gotovo tamo! Mogli bismo stiæi kuæi do sumraka.-Jesu li to one tople ljekovite vode o kojima si mi prièao? -upita Ejla.-Jesu. Mi ih zovemo Donine ljekovite vode - odgovori on.- Ostanimo ovdje noæas - reèe ona.- Ali veæ smo gotovo stigli - reèe Džondalar. - Gotovo smo na kraju Putovanja, a tako me dugo nije bilo.- Zato i želim ovdje prenoæiti. Kraj je našeg Putovanja. Želim se okupati u vruæoj vodi i provesti zadnju noæ samo s tobom, prije nego što se upoznam s tvojima.Džondalar je pogleda i nasmiješi se. - U pravu si. Nakon toliko vremena, što nam znaèi još jedna noæ? I to je na dugo vrijeme posljednja noæ koju æemo biti sami. K tomu - šire se nasmiješi - volim se kupati u toplim izvorima

kad si ti sa mnom.Šator su postavili na mjestu gdje se oèito i prije logorovalo. Ejli se uèini da su se konji uzbudili kad ih je pustila da pasu svježu travu na proplanku, a vidjela je nešto mladih listova podbelja i kiselice. Skupljajuæi ih, vidjela je i nekeproljetne gljive i izdanke biljaka. Vratila se na njihovo logorište noseæi prednji dio tunike poput košare, pun svježegzelenila i ukusnog bilja.- Pa ti pripremaš gozbu - reèe Džondalar.- Nije ti to loša ideja. Vidjela sam neko gnijezdo. Pogledat æu ima li jaja - reèe Ejla.- A što misliš o ovome? - reèe on podižuæi pastrvu. Ejla se oduševljeno nasmiješi. - Uèinilo mi se da je vidim u potoku, pa sam naoštrio štapiæ kao kuku i oko njega omotao crviæa. Riba je tako brzo ugrizla da je izgledalo kao da me èekala.- Ovo je svakako poèetak gozbe!- Ali, to može prièekati, zar ne? - reèe Džondalar. - Radije bih se prije toga okupao u vruæoj vodi. - Njegove se modre oèi napune mislima na nju, a to je izazvalo i njezin odgovor.

734 735 - Divna ideja - reèe ona, istresajuæi stvari iz tunike pokrajognjišta, a zatim se baci u njegov zagrljaj.Sjedili su jedno uz drugo, malo odmaknuti od vatre i osjeæali se ispunjeno, zadovoljeno i potpuno opušteno, gledajuæi kako iskre plešu i nestaju u noæi. Vuk je drijemao u blizini. Iznenada, on podiže glavu i naæuli uši premazamraèenom proplanku. Zaèulo se glasno rzanje, ali ne ono poznato. Zatim kobila zanjišti, a Trkaè zacvili.- U polju je neki strani konj - reèe Ejla, skaèuæi. Noæ je bila bez mjeseèine i slabo se vidjelq.- Noæas neæeš naæi put. Èekaj da naðem nešto od èega æemo napraviti baklju.Njiska opet zanjišti, strani konj zarže i zaèuje se topot kopita koja su se udaljavala u mraku.- Gotovo - reèe Džondalar. - Sada je prekasno za noæas. Mislim da je otišla. Opet ju je odveo pastuh.- Mislim da je ovoga puta otišla, jer to želi. Èinila mi se nervozna; trebala sam bolje pripaziti - reèe Ejla. - Sada joj je vrijeme. Sigurna sam da je to bio pastuh, a mislim da je i Trkaè pošao za njima. Još je premlad, ali sigurna sam da se i druge kobile tjeraju pa æe ga to privuæi.- Sada je premraèno da bismo ih mogli naæi, ali ja poznajem ovaj kraj. Potražit æemo ih ujutro.- Prošli put sam je izvela i smeði je pastuh došao po nju. Sama mi se vratila i poslije oždrijebila Trkaèa. Mislim da sada opet stvara ždrijebe. - reèe Ejla, sjedajuæi uz vatru. Pogledala je Džondala-ra i nasmiješila se. - Dobro zvuèi, obje smo trudne u isto vrijeme.Prošao je koji trenutak dok njezine rijeèi nisu doprle do njega. - Obje... trudne... istodobno? Ejla! Hoæeš reæi da si trudna? Rodit æeš dijete?- Da - odgovori ona, kimajuæi. - Rodit æu tvoje dijete,Džondalare.- Moje dijete? Rodit æeš moje dijete? Ejla! Ejla!Podigao ju je, zavrtio oko sebe i poljubio. - Jesi li sigurna? Mislim, jesi li sigurna da æeš roditi dijete? Duh je mogao doæi od bilo kojeg muškarca iz Dalanarove špilje ili od Lozadunaca... I to je dobro, ako Majka tako hoæe.- Moje je mjeseèno vrijeme prošlo bez krvarenja i osjeæamda sam trudna. Èak sam imala i male jutarnje muènine, ali nisubile jake. Mislim da smo ga napravili onda kada smo silazili s ledenjaka - reèe Ejla. - I to je tvoje dijete, Džondalare. Sigurna sam. Ne može biti ni od koga drugog. Zaèeto je tvojim sokom. Sokom tvoje muškosti.- Moje dijete? - reèe on s èuðenjem u oèima. Stavio je ruku na njezin trbuh. - Tu unutra nosiš moje dijete? Tako sam to poželio! - reèe on skreæuæi pogled i trepæuæi oèima. - Znaš li da sam èak i Majku molio za to.- Nisi li mi rekao da Majka uvijek daje što od nje zatražiš? -Ona se osmjehne njegovoj i svojoj sreæi. - A jesi li molio za djeèaka ili djevojèicu?- Za dijete, Ejla. Nije važno kakvo.- Onda ti neæe smetati ako se ja nadam da æe sada biti djevojèica?On zavrti glavom. - Samo neka bude tvoje i, možda, moje.- Kad pješice slijediš konje, najgore je to što su oni toliko brži nego mi - reèe Ejla.- Ali mislim da znam kamo su možda krenuli - reèe Džondalar. - I znam kraæi put, preko vrha ove litice.

- A što ako nisu tamo gdje oèekuješ?- Onda æemo se morati vratiti i opet poæi za njihovim tragom, ali njihovi tragovi sada vode tamo - reèe on. - Ne brini, Ejla. Naæi æemo ih.- Moramo, Džondalare. Previše smo toga proživjeli zajedno. Ne mogu je sada pustiti natrag u neko stado.Džondalar je poveo prema zaklonjenom polju gdje je prije èesto viðao konje. Tamo su našli mnogo konja. Ejli nije trebalo dugo da prepozna svoju prijateljicu. Pojurili su prema rubu travnate udoline, a Džondalar je pažljivo promatrao Ejlu, malo zabrinut da se možda usuðuje više nego što bi trebala. Ejla zazviždi svoj poznati zov.Njiska podiže glavu i potrèi prema ženi, a za njom potrèi veliki svijetli pastuh i mladi smeði. Veliki je pastuh skrenuo da izazove mladoga, koji brzo ustukne. Iako je bio oduševljen blizinom ženki koje se tjeraju, nije bio spreman na izazov iskusnog pastuha predvodnika. Džondalar potrèi prema Trkaèu, držeæi bacaè kopalja u ruci, spreman zaštititi svog konja od snažnog nadmoænog mužjaka, ali seljsam mladi pastuh veæ zaštitio svojim povlaèenjem. Svijetli konj skrene prema raspoloženoj kobili.Kada je pastuh stigao, propeo se i pokazao svoju punu moæ, Ejla je stajala uz Njisku grleæi njezin vrat. Njiska se odvoji od žene i odgovori. Džondalar im priðe vodeæi Trkaèa èvrstim povodcem privezanim uz oglav. Izgledao je zabrinuto.

736 737 - Mogla bi pokušati staviti joj oglav - reèe Džondalar.- Ne. Morat æemo prenoæiti ovdje. Još nije spremna za povratak. Oni rade mladunèe, a Njiska ga hoæe. Želim joj to omoguæiti- reèe Ejla.Džondalar slegnu ramenima. - Zašto ne? Ne žuri nam se. Ovdje se možemo na neko vrijeme ulogoriti. - Gledao je kako ga Trkaè povlaèi prema stadu. - I on se želi pridružiti ostalima. Što misliš, možemo li ga pustiti?- Mislim da nikamo neæe otiæi. Ovo je veliko polje, a ako i odu, možemo se popeti gore i pogledati kamo sukrenuli. Moglo bi biti dobro za njega da neko vrijeme provede s drugim konjima. Možda od njih nešto nauèi - reèe Ejla.- Mislim da si u pravu - reèe on skidajuæi oglav i gledajuæi kako se Trkaè zalijeæe niz polje. - Pitam se hoæe li Trkaè ikada biti pastuh predvodnik? I hoæe li dijeliti Užitke sa svim kobilama? - I, pomislio je, možda u njima napraviti mlade konje.- Mogli bismo potražiti mjesto za logor i udobno se smjestiti- reèe Ejla. -A mogli bismo pokušati i uloviti nešto za jelo. Moglobi biti tetrijeba u onoj šumici pokraj potoka.- Šteta što ovdje nema toplih izvora - reèe Džondalar. - Divno je kako topla kupka opušta.Ejla je s velike visine promatrala beskrajnu vodu. Na drugoj su se strani, koliko joj je god sezao pogled, protezale široke travnate ravnice. U blizini je bila poznata planinska livada i mala špilja u okomitoj stijeni. Uz stijenu je raslogrmlje lješnjaka, zaklanjajuæi ulaz.Bojala se. Izvan špilje je sniježilo, zatvarajuæi ulaz, ali kad je razgrnula grm i izišla, vani je bilo proljeæe. Cvijeæe je cvalo, ptice su pjevale. Svuda je bio nov život. Iz špilje se zaèuo snažan plaè novoroðenèeta.Slijedila je nekoga tko se spuštao niz planinu, noseæi dijete u nosiljci na boku. Šepao je pomažuæi se štapom, a na leðima je u pokrivaèu nosio nešto stoje izvirivalo.Bio je to Kreb i on je èuvao njezino novoroðenèe. Hodali su, èinilo se, beskrajno i prešli velik put preko planina i kroz prostrane ravnice, sve do doline s travnatim zaklonjenim poljem. Konji su tamo èesto svraæali.Kreb se zaustavi, skine nabrekli pokrivaè i položi ga na zemlju. Uèinilo joj se da unutra vidi bjelinu kostiju, ali iz pokrivaèa iziðe mladi smeði konj i potrèi prema blijedožutoj kobili. Ejla zazviždi kobili, ali ona otrèi s blijedim pastuhom. Kreb se okrene i pokaže joj neki znak, ali ga ona nije potpuno shvatila. Bio je na svakodnevnom jeziku koji nije poznavala. On joj pošalje novi znak. "Doði, mogli bismo stiæi prije mraka."Našla se u dugom tunelu duboko u špilji. Pred njom je svjetlucalo neko svjetlo. Bio je to otvor koji je vodio van. Uspinjala se strmom stazom po mlijeèno bijeloj stijeni, za muškarcem koji je napredovao dugim, bodrim koracima. Poznavala je to mjesto i požurila se sustiæi ga."Èekaj! Èekaj me. Stižem", dozivala ga je.

- Ejla! Ejla! - Džondalar ju je tresao. -Je li to opet bio loš san?- Èudan san, ali ne loš - reèe ona. Ustala je, osjetila val muènine i legla, nadajuæi se da æe proæi.Džondalar je savijenim kožnim podmetaèem udarao blijedog pastuha, a Vuk zalaje i potjera ga, dok je Ejla navlaèila oglav na Njiskinu glavu. Za Njisku je imala samo malu košaru. Trkaè je nosio najveæi dio bremena.Ejla skoèi na kobilina leða i povede je galopom, vodeæi je rubom dugog polja.Pastuh je žurio za njima, ali je usporio kad su se udaljili od ostalih kobila. Napokon se zaustavio, propeo i zarzao, zovuæi Njisku. Iznova se propeo i potrèao prema stadu. Nekoliko je pastuha veæ pokušavalo iskoristiti njegovu odsutnost. Približio im se i propeo, izvikujuæi izazov.Ejla je na Njiski nastavila naprijed, ali sporije. Zaèuvši topot kopita za sobom, zastala je i prièekala Džondalara i Trkaèa za kojima je grabio Vuk. -Ako požurimo, mogli bismo stiæi prije mraka- reèe Džondalar.Ejla i Njiska krenule su uz njih. Imala je èudan dojam da je to veæ doživjela.Jahali su umjerenim korakom. - Mislim da æemo sada obje imati djecu - reèe Ejla - obje po drugo dijete, a obje smoveæ imale sinove. Mislim da je to dobro. Moæi æemo se družiti u trudnoæi.- Imat æeš se s kim družiti u trudnoæi - reèe Džondalar.- Sigurno, ali bit æe lijepo podijeliti to s Njiskom, jer smo obje zatrudnjele na ovom Putovanju. - Neko su vrijeme jahali šuteæi. - Ona je mnogo mlaða od mene. Ja sam stara za raðanje.- Nisi ti tako stara, Ejla. Ja sam star.- Meni je ovoga proljeæa devetnaest godina. To je kasno za djecu.

738 739 - Ja sam mnogo stariji. Navršio sam dvadeset tri godine. To je kasno za muškarca koji se prvi put smiruje nasvom ognjištu. Možeš li shvatiti da me nije bilo pet godina? Hoæe li me se itko još sjeæati? - reèe Džondalar.- Naravno da æe te se sjeæati. Dalanar te se lako sjetio, a i Jop-laja - reèe Ejla. Svi æe ga se sjetiti, ali nitko neæe poznavati mene.- Gle! Vidiš onu stijenu? Tamo iza rijeènog zavoja? Tamo sam prvi put ulovio životinju! - reèe Džondalar potièuæi Trkaèa malo brže. - Bio je to velik jelen. Ne znam èega sam se više bojao -onih velikih rogova ili promašaja i povratka praznih ruku.Ejla se nasmiješi njegovoj uspomeni, ali za sebe se nije imala baš nièega sjetiti. Opet æe biti stranac. Svi æe gledati u nju i svi æe se pitati o njezinom èudnom izgovoru i odakle je došla.- Jednom smo ovdje imali Ljetni sabor - reèe Džondalar. - Svuda okolo bila su ognjišta. Bio mi je to prvi sabor nakon što sam postao muškarac. Kako sam se samo muèio da bih izgledao što stariji, a bilo me strah da me nijedna mlada žena neæe pozvati na svoj Prvi obred. Pa, mislim da se nisam trebao brinuti. Tri su me pozvale, a od toga sam se zapravo uplašio još više.- Džondalare, tu su neki ljudi i gledaju nas - reèe Ejla.- To je Èetrnaesta špilja! - reèe on i mahnu im. Nitko nije odmahnuo. Sklonili su se pod visoku stijenu.- Sigurno su se uplašili konja - reèe Ejla.On se namršti i zatrese glavom. - Naviknut æe se. Nadam se, pomisli Ejla, i nadam se da æu se i ja naviknuti. Jedino poznato ovdje bit æe Džondalar.- Ejla! Evo je! - reèe Džondalar. - Deveta špilja Zelandonaca.Ona pogleda u smjeru kamo je pokazao i osjeti kako blijedi.- Lako ju je pronaæi zbog te odlomljene stijene na vrhu. Vidišli kako izgleda kao da æe pasti? Ali neæe, osim ako se sve sruši. -Džondalar se okrenu i pogleda je. - Ejla, jesi li bolesna? Tako siblijeda.Ona se zaustavi. - Džondalare, veæ sam vidjela to mjesto!- Kako bi mogla? Nikad nisi bila ovdje.Odjednom se sve poklopilo. To je špilja iz mojih snova! Ona koja je došla iz Krebovih sjeæanja, pomisli ona. Sada znam što mi je to pokušavao reæi u snovima.- Rekla sam ti da mi te moj totem namijenio i poslao te dadoðeš po mene. Ti si me htio povesti kuæi, mjestu gdje æe moj

duh Špiljskog lava biti sretan. To je to mjesto. Džondalare, i jasam stigla kuæi. Tvoj dom je moj dom - reèe ona. On se nasmiješi, ali prije nego što je mogao išta odgovoriti, zaèuo se glas koji je izvikivao njegovo ime.- Džondalar! Džondalar!Pogledali su gore, po stazi prema izboèenoj stijeni i vidjeli mladu ženu.- Majko! Doði brzo - govorila je - Džondalar se vratio kuæi!I ja sam se vratila kuæi, pomisli Ejla.

Iz autorièine Zahvale

Èetvrta od knjiga iz serije "Djeca Zemlje" donijela je svoje posebne izazove, ali od samoga poèetka, kada je nacrt knige u šest dijelova bio zamišljen, èetvrta je knjiga, "putna knjiga" bila i najteža i najzanimljivija kako u istraživanju, tako i u samom pisanju. "Ravnice povratka" su tražile još neka putovanja, izmeðu ostalog ponovni posjet Èeškoj i Slovaèkoj, kao i putovanja u Maðarsku, Austriju i Njemaèku, tragom dijela toka Dunava Velike Majke Rijeke. Ali da bi se zbivanje smjestilo u Ledeno doba, još je više vremena trebalo uložiti u istraživanje po knjižnicama.Iznova me zadužio dr. Jan Jelinek iz Instituta Antropos u Br-nu, za pouzdanu ljubaznost, pomoæ i oštroumne interpretacije paleolitskih artefakata iz toga kraja.Zahvalna sam i dr. Bohuslavu Klimi iz Arheologvckog Ustava CSAV za èudesno kušanje vina u njegovu podrumu blizu Dolnih Vestonica, a još više za to što mi je omoguæio iskoristi njegovo dugogodišnje iskustvo i znanje o tom važnom ranom lokalitetu.Htjela bih zahvaliti i dr. Jiriju Svobodi iz Arheologvckog Ustava, za informacije o njegovim zadivljujuæim novim otkriæima koja znatno dopunjavaju naše znanje o onim ranim precima suvremenog èovjeka koji su živjeli prije više od dvije stotine i pedeset stoljeæa kada je više od èetvrtine Zemljine kugle bilo pokriveno ledenim pokrivaèem.Dr. Olgi Soffer, vodeæem amerièkom struènjaku za ljude mlaðega kamenog doba srednje i istoène Europe zato što me obavijestila o najnovijim otkriæima i opskrbila najnovijim radovima, kao i o novoj studiji o najstarijoj keramici.Zahvalna sam i dr. Milfordu Wolpoffu s Universitj of Michigen za priloge raspravi o razmještaju populacije na sjevernim kontinentima tijekom posljednjeg Ledenog doba, kada su se naši preci okupljali u nekim povoljnim podruèjima, a veæinu zemljišta bogatog životinjama, ostavili nenaseljenima.Nalaženje dijelova mozaika koji su bili potrebni za stvaranje ovog zamišljenog svijeta bilo je izazov, sklapanje mozaika bilo je drugi izazov. Nakon prouèavanja postojeæeg materijala o ledenjacima i okolišu koji ih je okruživao još uvijek ne mogu izvuæi potpuno jasnu sliku svih sjevernih krajeva po kojoj bih mogla voditi svoje likove na putu kroz taj svijet. Ima pitanja i teorija koje se meðusobno sukobljavaju - a za neke bi se moglo reæi da nisu ni dobro promišljene - i dijelova koji se ne uklapaju.Gradska knjižnicaNapokon sam s olakšanjem otkrila jednu jasno objašnjenu studiju. Ona mi je odgovorila na pitanja i omoguæila da složim i one dijelove koji su došli iz drugih izvora ili nastali u mojoj mašti. Zauvijek æu ostati zahvalna R. Daleu Guthrieu na njegovu èlanku "Sisavci mamutskih stepa" iz "Paleoekologije Beringije."

kraj