Rijeka bez povratka

Udruenje za zatitu okoline Zeleni Neretva Konjic

RIJEKA BEZ POVRATKA Ekologija i politike velikih brana

Konjic, oktobar 2004. godine

1

Izdava: Udruenje za zatitu okoline Zeleni Neretva Konjic u saradnji sa Fondacijom Heinrich Bll, Regionalni ured Sarajevo Autor: Mr. Varii Miralem, dipl. ing. Recenzenti: Nijaz Abadi, publicista, Prof. dr. Rifat krijelj Fotograje: Dinno Kassalo, arhiva Udruenja Zeleni Neretva Tehniko ureenje i design: MAG Plus, Sarajevo tampa: BEMUST Realizacija: MAG Plus, Sarajevo Tira: 500 primjeraka Prvo izdanje: oktobar 2004. godine Miljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke Federacije BiH broj 04-15-3456/04 od 23.08.2004. godine, knjiga RIJEKA BEZ POVRATKA Ekologija i politike velikih brana osloboena je poreza na promet proizvoda i usluga.

2

SadràjRECENZIJE ............................................................................................................................ 5 Recenzija 1 - Drugo lice istine ................................................................................ 7 Recenzija 2 - Ozbiljna prijetnja tekuim vodenim ekosistemima ...............11 Predgovor ...........................................................................................................................13 Uvod ..... 15 KRATKA ISTORIJA RIJEKA ...............................................................................................17 1. Brane u svijetu ......................................................................................................19 2. Brane u svijetlu izvjetaja WCD .......................................................................31 3. Brane i sigurnost ..................................................................................................39 4. Uticaji brana ..........................................................................................................45 5. Breane u BiH .........................................................................................................53 6. Brane na Neretvi...................................................................................................65 7. Brana i akumulacija HE Jablanica Pedeset godina poslije ....................69 8. Sve velike brane na Neretvi ...............................................................................75 9. Projekat GORNJA NERETVA ............................................................................79 10. Analiza uticaja u funkciji donoenja odluka o projektu brana .............87 11. Razvoj otpora izgradnji velikih brana (Pokret protiv velikih brana) ....89 ZAVRNA RIJE ................................................................................................................95 DODACI ...............................................................................................................................97 Dodatak 1-Deklaracija iz San Franciska .............................................................99 Dodatak 2 - Manibeli Deklaracija...................................................................... 101 Dodatak 3 - Deklaracija iz Curitibe................................................................... 105 LITERATURA .................................................................................................................... 109 3

4

RECENZIJE

5

6

RECENZIJA 1Nijaz Abadi, publicista Sarajevo

DRUGO LICE ISTINEOvo je knjiga koja se Bosni i Hercegovini morala dogoditi. Toliko se posljednjih godina u ovoj zemlji govorilo o novim branama i hidroelektranama i toliko su te rasprave i dijalozi do sada bili jednostrani, zbog superiornog statusa energetiara u dokazivanju opravdanosti izgradnje novih hidrocentrala i iznoenju svoje argumentacije za takve tvrdnje, da se, pravde radi, konano morala uspostaviti neka vrsta ravnotee u objektivnoj raspravi za dokazivanje istine. Magistar Miralem Varii, kao prireiva i Udruenje Zeleni Neretva iz Konjica, kao izdava knjige Rijeka bez povratka Ekologija i politike velikih brana, prvi put bosanskohercegovakoj javnosti objektivno, hrabro, poteno i uz obilje valjane argumentacije dokazuju da gradnja svake nove brane, osim pozitivnih efekata, kojima se razmahuju energetiari i projektanti, ima i svoju negativnu, crnu, runu i opasnu stranu. To se posebno moe rei za planiranu i svim vrstama pritisaka forsiranu gradnju novih brana i hidroelektrana na lokacijama sa neprocjenjivo vrijednom i atraktivnom prirodnom batinom, koja bi zbog svoje unikatnosti i neponovljivosti morala da bude neka vrsta svetosti jednog naroda, a ne da se, neodgovorno i brzopleto, trajno unitava zarad novih kilovata elektrine energije. S pravom se negativna ocjena moe dati i planiranoj gradnji novih objekata za proizvodnju hidroenergije iz kojih bi se tako dobivena elektrina struje izvozila drugim dravama. U knjizi se kategorino tvrdi da komparativna razvojna prednost Bosne i Hercegovine ne moe i ne smije biti struja za izvoz po cijenu destrukcije domaih prirodnih resursa. Knjigom Rijeka bez povratka Ekologija i politike velikih brana ne osporavaju se izvjesne prednosti hidroenergije; njeni prireivai su svjesni stalno rastue gladi za energijom; dobro im je poznato bosanskohercegovako bogatstvo u potencijalima za ovu vrstu energije i jo uvijek nedovoljna iskoritenost tih potencijala, ali se uz te injenice u knjizi javno postavljaju i ova logina pitanja: 1) Zato su razvijene zemlje prestale da grade brane i hidroelektrane na svojim rijekama, a spremne su da investiraju u takve objekte u nerazvijenim zemljama? (Trebaju li nerazvijejeni da vode manju brigu o zatiti okoline i prirodne batine od razvijenih?) 2) Da li po svaku cijenu treba insistirati na veoj iskoritenosti hidropotencijala za poveanje proizvodnje elektrine energije ako postoji alternativa 7

za trajno koritenje tih prirodnih bogatstava, a da ne bude unitena (kriza pitke vode u svijetu se dramatino zaotrava; voda se nikada i niim nee moi nadomjestiti, a hidroenergija ima alternativu; ista voda e se vie traiti kao preduslov u proizvodnji bioloki punovrijedne hrane; vode tekuice sa autentinim i atraktivnim prirodnim ukrasima kanjona, brzaka, kaskada i vodopada glavni su magnet u ponudama sve traenijeg humanog, ekolokog i avanturistikog turizma, itd.). 3) Otkud da su meu glavnim investitorima, koji nude novac za gradnju novih hidroelektrana ili malih elektrana u Bosni i Hercegovini, upravo one zemlje kojima su prirodne ljepote glavna sirovina za njihove gigantske turistike uspjehe (Austrija, Slovenija, Italija). Prireivai publikacije o naliju velikih brana i hidroelektrana iskreni su kada kau: U ovoj brouri emo prezentirati argumente, a ne emocije kako su nam u dosadanjim raspravama prigovarali pobornici brana. Dosta je hvalospjeva napisano o hidroenergiji kao najistijoj i najjeftinijoj, a uz to obnovljivoj. Ovim tekstom mi elimo uzdrmati tvrdnju koju su na osnovu jednostranih raunica energetiari nametnuli. Potreba da se u investicije velikih brana i hidroelektrana ukljue i trokovi negativnog uticaja takvih objekata uinit e ih neisplativim. Izvjetaj Svjetske komisije za brane od 16.11.2000. godine i njegovo objavljivanje u javnosti predstavljaju prekretnicu u svijetu i politici izgradnje velikih brana. Prvi put u jednom svjetskom javnom dokumentu je zakljueno: - Velike brane na rijekama nisu ekonomski opravdane ako bi se uzeli u obzir svi realni trokovi i tete koje izazivaju - Analizirajui drutveni uticaj brana dolo se do zakljuka da u dosadanjoj praksi negativni efekti brana esto nisu ni procjenjivani i uraunavani ili je to injeno povrno i nepravino - Nepriznati trokovi uglavnom se odnose na afektirano lokalno stanovnitvo i degradaciju ekosistema - Velike brane razorno djeluju na prirodnu okolinu - Odluke o gradnji brana do sada nisu bile demokratske jer su iskljuivale iz odluivanaja najvie pogoeno lokalno stanovnitvo. Umjesto njih, odluke su donosile tehnokrate, politika i poslovna elita koja je gradei brane poveavala sopstvenu mo i bogatstvo. Vrlo je bitno naglaavaju prireivai ove publikacije da se pokret protiv izgradnje brana ne radikalizira u otpor izgradnji svake brane i da ne bude usko kanalisan na iskljuivo ekoloke komponente. To je, u stvari, solidarni proces protiv destruktivnog razvoja i jednostranih kalkulacija i borbi za socijalnu pravdu i prava zajednica na svoje resurse i ivot. To je zahtjev da se uju glasovi ljudi iz rijenih dolina kada se donose odluke koje utiu na gubitak njihovih rijeka, odluke koje bitno utiu na njihov ivot i budunost. 8

Kao novinar i publicista sa 45 godina profesionalnog bavljenja ovim poslom (od toga 32 godine specijalizovanim ekolokim novinarstvom) rijetko sam imao u rukama publikaciju sa bogatijom i ubjedljivijom argumentacijom o temi kojom se bavi knjiga Rijeka bez povratka Ekologija i politike velikih brana. Siguran sam da e njeno objavljivanje popuniti veliku prazninu o ovoj tematici u domenu informisanja i educiranja nae javnosti i zato je, uz estitke prireivau i izdavau, zduno preporuujem za objavljivanje. Sarajevo, 23.9.2004. godine

9

10

RECENZIJA 2Prof.dr. Rifat krijelj Odsjek za biologiju Prirodno matematiki fakultet Sarajevo

BRANE - OZBILJNA PRIJETNJA TEKU]IM VODNIM EKOSISTEMIMA

Knjiga Rijeka bez povratka - Ekologija i politike velikih brana izdavaa Zeleni Neretva Konjic i autora Miralema Variia predstavlja osmiljeno djelo ija namjena moe biti viestruka. Koncipirana u 11 zasebnih poglavlja: 1. Brane u svijetu, 2. Brane u svjetlu izvjetaja WCD, 3. Brane i sigurnost, 4. Uticaji brana, 5. Brane u BiH, 6. Brane na Neretvi, 7. Brana i akumulacija HE Jablanica 50 godina poslije, 8. Sve velike brane na Neretvi, 9. Projekat Gornja Neretva, 10. Analiza uticaja u funkciji donoenja odluka o projektu brana i 11. Razvoj otpora izgradnji velikih brana (pokret protiv velikih brana), ova broura predstavlja sadrajno bogato djelo. Naruilac i izdava broure Zeleni Neretva Konjic i autor Miralem Varii na ovaj nain nastavljaju kontinuiranu borbu u zatiti prirodnih resursa Bosne i Hercegovine fokusirajui se, ovaj put, na brane kao ozbiljne prijetnje tekuim vodnim ekosistemima i ivom svijetu u njima. Knjiga predstavlja znalaki koncipirano tivo bogato velikim brojem informacija o politici izgradnje velikih brana u Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu i itaoca tjera da proita sve dijelove u cilju kompletiranja spoznaja o ovoj problematici. Dugogodinji pregalaki rad autora u Udruenju za zatitu okoline Zeleni Neretva iz Konjica i ozbiljnost pristupanju valorizaciji prirodnih vrijednosti Bosne i Hercegovine omoguili su izradu jedne ovakve knjige neophodne u vremenu poratne obnove i tranzicije Bosne i Hercegovine. Autor u knjizi temeljito elaborira sve dileme oko izgradnje velikih brana i, u stilu vrlo odgovornog stvaraoca, daje objektivan sud o ovoj problematici. Posebnu panju autor posveuje sve izraenijoj borbi protiv velikih brana i dilemama velikih nansijera poput Svjetske banke da li novac investirati u ovakve objekte. Autor u knjizi, takoer, vrlo direktno ukazuje na posebno izraenu krutost centralistikih sistema (socijalistikih zemalja) koje odluke o gradnji velikih brana donose iza paravana zvanog vii interesi, skriveno od oiju javnosti i obinog ovjeka, zadirui u njegovo pravo lokalnog odluivanja i upoznavanja sa posljedicama podizanja ovakvih objekata. Iz naslova knjige Rijeka bez povratka Ekologija i politike velikih brana nazire se trajni gubitak rijeka i itavog kompleksa prirodnih ekolokih uvjeta u krajnjem sa negativnim posljedicama po ivi svijet vodenih ekosistema i ireg okruenja. Autor posebnu panju u ovoj knjizi posveuje ovoj problematici u Bosni i Hercegovini, a naroito na rijeci Neretvi. Na primjeru hidroakumulacije Jablanica autor pokuava pribliiti itaocu stvarnost nakon 50 11

godina postojanja ovog vjetakog jezera. Ovdje autor prikazuje tete i nevolje ljudi ija imanja ostadoe na dnu jezera, izgubljena ljudska dobra i 50 godina tekog ivota onih to ostadoe uz akumulaciju..., a na drugoj strani naglaava sveanost i obljetnice su uvijek bile za glorikaciju uspjeha. Na osnovu izloenih i ostalih znaajki sadraja priloene knjige moe se zakljuiti da je ovo znalaki formulisano i vjeto elaborirano popularno djelo izdavaa i autora koje u cjelosti opravdava svoju namjenu. Priloeni rukopis se odlikuje konkretnom formulacijom polaznih intencija, pisan je jasnim stilom i jezikom i dovodi do jasnih zakljuaka, pa ga sa zadovoljstvom predlaem za tampanje. Sarajevo, 29.9.2004. godine

12

PredgovorOvu brouru Udruenje za zatitu okoline Zeleni Neretva iz Konjica objavljuju u okviru svoje kampanje protiv izgradnje novih brana na Neretvi. Sedam je godina kako pokuavamo probleme i kontraverze izgraenih, a naroito planiranih, brana prezentirati bosansko-hercegovakoj javnosti, ali i ire. I ovom brourom emo pokuati da brane u svijetu, ali, prirodno, i kod nas prikaemo kao iznevjerena ljudska oekivanja koja nisu ni samo lokalna niti samo ekoloka. Oekivali smo u proteklih sedam godina da e ova tematika zaintrigirati naunike, da e potaknuti naunu radoznalost, te da e o branama i njihovim kontraverzama biti napisano vie tekstova od kompetentnih naunih radnika, ali i strunjaka iz oblasti koje su neposredno vezane za ovaj razvojni koncept. Naalost, naa su oekivanja uglavnom iznevjerena. Sa aspekta destrukcije ekosistema problem brana je znaajnije prisutan u naunim publikacijama, univerzitetskim udbenicima i javnim istupima kod naunih djelatnika sa Prirodno-matematskog fakulteta u Sarajevu. Tu i tamo, vie u smislu uzgrednih naznaka teta koje nastaju izgradnjom brana, ovaj problem je elabororan i u nekim univerzitetskim udbenicima sa drugih fakulteta (Dr. B. ulahovi Tehnologija, energija, ekologija Ekonomski fakultet Sarajevo). Zato smo, mada u potpunosti nespremni, kako materijalno, tako i sa aspekta dovoljnog broja relevantnih informacija, odluili da napiemo ovaj tekst. Naravno, bez ambicija da tekst bude nauni rad, ali je neto vie od propagandnog teksta za voenje kampanje protiv izgradnje brana. elimo bosansko-hercegovakoj javnosti, a naroito intelektualnom krugu profesionalno vezanom za brane, energiju, ekologiju, ekonomiju i ljudska prava, da ukaemo da brane na rijekama ve vie od dvadeset godina izazivaju estoke rasprave i polemike u svijetu; da se pokret protiv visokih brana toliko razvio i podastro tako valjanu argumentaciju da se, donedavno, najvei pozajmljiva novca za izgradnju brana, Svjetska banka, denitivno povukla iz nansiranja brana. elimo da demantujemo neistine koje nam se plasiraju jer brane nisu u okviru odrivog razvoja ma koliko se govorilo o obnovljivoj energiji i istoj energiji dobivenoj na taj nain. Dapae, brane vre destrukciju razvoja. U brouri emo prezentirati argumente a ne emocije, kako su nam u kampanji esto podastirali pobornici brana. U svijetu se razvio pokret obespravljenih ljudi, afektiranog stanovnitva pogoenog izgradnjom velikih brana. Naalost, nae afektirano stanovnitvo niti je organizirano, niti prua otpor, to je recidiv iz prolih, nedemokratskih vremena. Otpor protiv brana kod nas je prisutan uglavnom u sferi ekologije, te kao dio kampanje nekoliko ekolokih organizacija i manjeg broja naunih radnika. Meutim, problem brana nije samo ekoloki. On je i ekonomski i drutveni i 13

ekoloki. Oito je da se borba protiv visokih brana, koje imaju izuzetno velike negativne posljedice, ne moe voditi samo ekolokom argumentacijom, niti se bitka moe dobiti ukazivanjem samo na destrukciju ekosistema. Naroito ne ovdje kod nas u Bosni i Hercegovini. Bili bismo sretni ako bi se front otpora branama proirio i na ugledne ekonomiste (ekonomska isplativost brana, struja za izvoz, alternativne razvojne ponude za bosanske rijeke), na pravne strunjake (demokratija u odluivanju, ljudska prava oteenih), na sociologe, na poljoprivredne strunjake (najplodnija zemlja nestaje na dnu akumulacije) i na niz drugih strunjaka kojima je stalo da preostale resurse Bosne i Hercegovine optimalno koristimo i uvamo. Naalost, u frontu tog otpora najmanje oekujemo nae vrhunske politiare koji ansu za izlazak ove zemlje iz krize i beznaa vide u novim kapacitetima za proizvodnju struje, koji nau BiH vide kao najveeg (i jedinog) izvoznika struje u regionu. Preporuke WCD (Svjetska komisija za brane) oito da nisu poznate onima koji odluuju o naoj budunosti. A trebali bi da ih znaju, naroito sada kada se tako velikoduno svjetskim emisarima nude koncesije za nova pregraivanja bosanskohercegovakih rijeka. U brouri, kao poseban dodatak, objavljujemo po prvi put na naem jeziku: - Deklaraciju iz San Franciska (1988. god.) - Manibeli deklaraciju (1994. god) i - Deklaraciju iz Curitibe (1997. god). Svi problemi, sve kontraverze brana, sve nevolje afektiranog lokalnog stanovnitva, sve nepravde i tete koje su brane donijele ljudima i prirodi, veoma saeto se nalaze u ovim Deklaracijama. Molimo itaoce da nam oproste to akcenat dajemo negativnim uticajima brana i tetama koje ostaju kao posljedice izgradnje velikih brana. Isuvie je mnogo literature koja je napisana o pozitivnim efektima. Dosta je armativnog napisano o energiji kao osnovnom preduvjetu razvoja. O drugoj strani ogledala malo se pie i govori. Ta strana je voljom energetiara i industrije brana nepoeljna. Razvoj i energija ne bi smjeli biti destruktivni niti prema okoliu niti prema ovjeku. Dosta je hvalospjeva napisano o hidroenergiji kao najistijoj i najjeftinijoj, te uz sve to i obnovljivoj. Ovim tekstom mi elimo uzdrmati tu tvrdnju koju su energetiari nametnuli kao aksiom, neto neporecivo i bez dokazivanja. Jer, rijeke, rijena podruja i vodeni ekosistemi su bioloke maine planete. Hidroenergija ima alternativu voda i rijeka je nemaju. itaocu, ija radoznalost trai bolje i vie na ovu temu, toplo preporuujemo najbolju knjigu do danas napisanu o branama u svijetu. To je knjiga SILENCED RIVERS, The ecology and politics of large dams, autora Patrick Mc Cully-ja. 14

UvodAquas para a vida, nao para a morte (Voda za ivot, ne za smrt) - Deklaracija iz Curitabe Izvjetaj Svjetske komisije za brane (WCD World Commision on Dams) i 16. novembar 2000. godine datum objavljivanja izvjetaja predstavljaju prekretnicu u svijetu u politici izgradnje velikih brana. To nije datum prestanka izgradnje velikih brana na svjetskim rijekama, ali da e intenzitet gradnje biti bitno smanjen i da e svaki novi projekat u demokratskim drutvima biti temeljito analiziran sa ekonomskog, drutvenog i ekolokog aspekta to je injenica. Taj izvjetaj prezentiran svjetskoj javnosti pod nazivom BRANE I RAZVOJ NOVI OKVIR ZA DONOENJE ODLUKA predstavlja novu ponudu za rijeke i drutvo. Izuzetna argumentacija, autoritet i nepristrasnost Komisije sastavljene od predstavnika svih strana, ali i reprezentativni, dovoljno veliki uzorak analiziranih brana i vjetakih akumulacija, visoko su rangirali ovaj izvjetaj koji je konano prihvatio neke injenice koje je globalna svjetska politika razvoja zanemarivala ili svjesno tajila. Destrukcije brana, naravno, u svijetu su poznate jo od ranije. Sa lokalnog nivoa one su se podigle na svjetski nivo. Svjetska banka, kao najvei nansijer velikih brana, ve ranije je optuena da nancijski potie destruktivan razvoj i pozvana je na moratorijum u nanciranju velikih brana (Manibeli deklaracija, juni 1994. godine). Kulminacija otpora izgradnji velikih brana dostignuta je 1997. godine, kada su u Curitabi, Brazil, predstavnici organizacija ljudi oteenih branama usvojili takozvanu Deklaraciju iz Curitibe, odnosno potvrdu prava na ivot i sredstava za ivot ljudi afektiranih branama. Neposredno iza tog dogaaja, u aprilu 1997. godine, uz potporu Svjetske banke i IUCN Svjetskog saveza za konzervaciju, predstavnici razliitih interesa sastali su se u Glandu (vicarska) da rasprave visoko kontraverzne sporove vezane za visoke brane. U radu skupa uestvovali su predstavnici vlada, privatnog sektora, meunarodnih nancijskih institucija, organizacija civilnog drutva i ljudi pogoenih posljedicama visokih brana. Dogovoreno je da se uspostavi Svjetska komisija za brane (WCD) sa mandatom: - Da razmotri razvojne efekte i posljedice visokih brana i procijene alternative za vodene resurse i energetski razvoj; - Da razviju meunarodno prihvatljive kriterije, direktive i standarde, gdje je to pogodno, za planiranje, procjenu, konstrukciju, putanje u pogon, monitoring i obustavljanje rada brana. WCD je bila nezavisna, svaki njen lan pruao je usluge kao svoj individualni doprinos i nijedan nije predstavljao neku instituciju ili dravu. Komisija je izvrila 15

prvi obiman globalni i nezavisni pregled perfomansi i uticaja visokih brana i raspoloivih opcija za vodu i neenergetski razvoj. Podneseni izvjetaj je u formi preporuke jer on faktiki i ne moe biti obavezujui. Da je prihvaen kao vrhunski, seriozan, analitian i posebno objektivan tekst potvruje uskoro i odluka Svjetske banke da uvede moratorijum na nanciranje projekata visokih brana. Izvjetaj WCD je prekretnica u vrednovanju brana kao razvojnih mogunosti. Komisijin okvir za donoenje odluka baziran je na pet kljunih vrijednosti: - Pravednost - Opravdanost - Ekasnost - Uee u donoenju odluka i - Odgovornost. Prvi put u jednom svjetskom, javnom dokumentu je zakljueno: - da brane nisu ekonomski opravdane, ako bi se svi trokovi uzeli u obzir, - da se nepriznati trokovi odnose na afektirano lokalno stanovnitvo i degradaciju ekosistema, - da brane razorno djeluju na okoli, - da odluke nisu demokratske jer iskljuuju iz odluivanja najvie pogoeno lokalno stanovnitvo. Detaljnija analiza stavova iz izvjetaja Komisije bie elaborirana u brouri u narednom tekstu.

16

KRATKA ISTORIJA RIJEKAKao to krvotok obuhvata svaku poru organizma tako je i sva zemlja dio vodenog podruja ili rijenog bazena i sva je oblikovana vodom koja tee povrinom ili kroz zemlju. Rijeke su integralni dio tla. Nastale u turbulentnim vremenima oblikovanja planete Zemlje mijenjale su se kroz njenu istoriju: nastajale su nove rijeke u pojedinim razdobljima Zemljina stvaranja ili su, pak, na drugim dijelovima planete nestajale. Negdje su obilate i mone, a drugdje, ak na istoj geografskoj irini, ostala su samo suha korita drevnih rijeka. Rijeke su mnogo vie od vode koja tee krajnjoj odrednici: moru ili jezeru, a ponekad i podzemlju: rijeke nose ne samo vodu nego i vane sedimente, otopljene minerale i hranjive ostatke mrtvih ivotinja, ali i ive organizme. Njihova stalno promjenjiva korita i obale i podzemne vode ispod njih integralni su dijelovi rijeke. ak i livade, ume, movare i ostaci poplavljenih ravnica mogu se posmatrati kao dijelovi rijeke, ali i rijeka kao njihovi dijelovi. Izvorita rijeka, njeni poeci, njeni vodeni tokovi kreu sa vrha planina ili brda. Snjene otopine i kie ih sapiraju i prave potoie koji otiu u brze planinske potoke. Sputajui se niz strmine uveavaju volumene prihvatajui druge pritoke i izvore podzemnih voda. Tako nastaju gornji tokovi rijeka. Naputajui planine rijeke usporavaju, krivudaju, prepliu se traei put najmanjeg otpora preko irokih dolina sa aluvijalnim dnom, milenijumima polaganim naplavinama bogatim sedimentima. Konano teenje zavrava utokom u more ili jezero. Tamo gdje su rijeke muljevite a zemlja ravna aluvijalni sedimenti mogu formirati deltu, cijepajui rijeku u vie rukavaca. Mjesta gdje se slatke vode mijeaju sa slanom morskom vodom predstavljaju bioloki najproduktivnije dijelove rijeka i mora. Raznolikost rijeka ne odraavaju samo razliiti tipovi zemlje kroz koje one protiu, nego ta raznolikost zavisi i od promjena godinjih doba i razlika izmeu vlanih i suhih godina. Sezonske i godinje varijacije u koliini vode, sedimenata i hranjivih materija koje otiu vodenim tokom, mogu biti obilne, posebno u suhim podrujima gdje veina godinjih kia moe pasti u samo nekoliko pojedinanih pljuskova. Velike prekretnice ljudske istorije odigrale su se na obalama rijeka. Fosilni ostaci naih najranijih poznatih predaka pronaeni su na etiopskoj rijeci Awash. Prve civilizacije pojavile su se u treem milenijumu prije nove ere uz Eufrat, Tigris, Nil i Ind i neto kasnije i uz utu rijeku. Mnogo kasnije, jo jedna prekretnica u ljudskoj istoriji, pokretanje ranih industrijskih tvornica odigrae se uz rijeke i pritoke Sjeverne Engleske. Rijeke i bogata raznolikost biljaka i ivotinja koje one odravaju obezbjeuje prvobitnim lovakim zajednicama vodu za pie i pranje, hranu i lijekove. Kasniji 17

razvoj zemljoradnje nezamisliv je bez navodnjavanja usjeva vodom iz rijeka. Za pastirske zajednice bogata vegetacija uzdu rijenih obala esto je spasonosna jer obezbjeuje hranu za stoku i u vrijeme suhe sezone i ei. Naselja i, kasnije, gradovi upotrebljavaju (i zloupotrebljavaju) rijeke kako bi odnijele njihove otpatke. Rijeke, takoe, slue i kao putevi za trgovinu, istraivanja i osvajanja. Uz izuzetak od nekoliko primorskih naseobina, sve velike istorijske kulture rasle su kroz kretanja ljudi i institucija i izuma i roba uz prirodni autoput velike rijeke. Uloga rijeke kao odravaoca ivota i plodnosti iskazana je u mitovima i vjerovanjima mnogih kultura. Dok su rijeke pruale ivot, one su donosile i smrt. Naselja u ravnicama koja su omoguavala ljudima koritenje bogatog aluvijalnog tla, istovremeno su bila izloena riziku katastrofalnih poplava. Gilgame, najstarija sauvana epska pria, govori o velikom potopu koji Bog pusti da kazni velike grenike u Mezopotamiji. Mitovi i legende o golemim poplavama su zajedniki mnogim kulturama irom svijeta, od idovskog starog zavjeta do kultura autohtonih naroda Amerike. Svjetska izgradnja brana donijela je temeljitu promjenu vodenih tokova. Nita ne mijenja rijeku tako potpuno kao brana. Akumulacija je antiteza rijeke bit rijeke je da tee, dok je bit akumulacije da je nepomina. Divlja rijeka je dinamina, zauvijek mijenjajui erodirajui svoje korito, ostavljajui nanos, traei nove puteve, razbijajui svoje obale. Brana je monumentalno statina, pokuava da rijeku stavi pod kontrolu, da regulie njene sezonske pojave poplava i niskih protoka. Brana je klopka za sedimente i hranjive materije, mijenja temperaturu i hemiju rijeke i ometa geoloki proces erozije i nanosa kojim rijeka modelira zemlju koja je okruuje. Brana ukida integritet rijeke i njenog toka. Posljedice silom nametnutih promjena milenijumskog hidro-biolokog ritma rijeka su ogromne i nepovratne. Jer, voda je najsenzibilniji ekosistem planete Zemlje.

18

1. BRANE U SVIJETUPoslije velikog Kineskog zida brane su najvee izgraene graevine na Zemlji. Do danas je u svijetu za zadovoljenje ljudskih potreba u energiji, vodi i hrani izgraeno najmanje 45.000 velikih brana. Danas blizu polovine svjetskih rijeka ima najmanje jednu branu. Izgradnja brana bila je za razne namjene: za upravljanje plavnim valom, za kroenje vode za hidroenergiju, za snabdijevanje vodom za pie, za industriju ili za natapanje polja. Polovina svjetskih visokih brana izgraena je iskljuivo ili primarno za navodnjavanje i ak 40% od 271 miliona hektara zemlje u svijetu navodnjava se iz akumulacija stvorenih izgradnjom brana.

1.1. DEFINICIJA VELIKE (VISOKE) BRANEPrema Meunarodnoj komisiji za velike brane (ICOLD International Comision on Large Dams) visoka brana je visoka 15 metara i vie, mjereno od temelja. Ako su brane visoke izmeu 5 i 15 m, a imaju rezervoar preko 3 miliona m, one se takoer klasiciraju kao visoke brane.

1.2. ISTORIJA GRADNJE BRANAPrije 6500 godina Sumeriani su izukrtali ravnice uz donji Tigris i Eufrat mreom kanala za navodnjavanje. Ne postoji ziki pronaeni dokaz o postojanju brana u tom periodu, ali je velika vjerovatnoa da su one bile koritene da kontroliu tok vode za navodnjavanje. Najstarije brane sa pronaenim ostacima bile su izgraene prije 3.000 godina p.n.e. kao dio sistema vodosnabdijevanja na podruja rijeke Jordana. Krajem prvog milenijuma p.n.e. brane od kamenja i zemlje bile su izgraene u podruju Mediterana, na Srednjem Istoku, Kini, i Srednjoj Americi. Rimljani su imali cijelu mreu brana i vodenih kanala (akvadukti) za snabdijevanje vodom svojih gradova. Najimpresivnije sauvane rimske brane su u paniji koja je nastavila svoju dominaciju u hidroinenjeringu kroz maurski period sve do modernih vremena. Juna Azija je takoer imala dugu istoriju gradnje brana. Dugaki zemljani nasipi bili su podizani kako bi uvali vodu za gradove ri Lanke od etvrtog vijeka p.n.e. Tehnologije konverzije energije tekue rijeke u mehaniku energiju imaju istoriju kao i ona o navodnjavanju. Vrsta vodenog toka koji ima zahvatnice oko svoje osovine sa funkcijom zahvatanja vode iz rijeke ili kanala bila je koritena u drevnom Egiptu i Sumeriji. Mlinovi nisu graeni samo da bi podizali vodu ili mljeli kukruz. Za vrijeme kasnog Srednjeg vijeka vodenice su obavljale brojne zadatke u velikim 19

industrijskim centrima Njemake i sjeverne Italije. Poetkom industrijske revolucije nekih pola miliona vodenica pokretalo je evropske fabrike i rudnike. Skoro 200 brana viih od 15 metara bilo je izgraeno u postindustrijskom 19. vijeku u Velikoj Britaniji, uglavnom da bi uvale vodu za narastajue gradove. 1900. godine Britanija je imala toliko velikih brana kao sve ostale svjetske zemlje zajedno. Francuski inenjer, Benoit Fourneyron, usavrio je prvu vodenu turbinu 1832. godine uveliko pojaavajui ekasnost vodenica. Turbina, koja konvertuje potencijalnu energiju padajue vode u mehaniku energiju, daleko je ekasnija od vodenog toka koji se pokree kinetikom energijom protiue vode. Puni znaaj turbine je postao jasan u kasnom 19. vijeku sa napretkom u elektrinom inenjeringu to je vodilo izgradnji energetskih centrala. Prva u svijetu hidroakumulacija protonog tipa, u Apletonu (Wisconsin SAD), poela je proizvodnju elektrine energije 1882. godine. Slijedeih se godina grade hidroelektrane u Norvekoj i Italiji. Narednih decenija male su se hidroelektrane namnoile na brzim rijekama i potocima Evrope, najee u Skandinaviji i Alpima. Po prelasku u 20. vijek veliina brana i energetskih centrala naglo se poveava.

1.3. BRANE ZA HIDROELEKTRANEPrva elektrina centrala koristei hidroenergiju proizvodila je istosmjernu struju koja je imala tehnike manjkavosti. Tek izumima Tesle i Westinghausa naizmjenina struja je potakla izgradnju hidroelektrana koje su tehnoloki i ekonomski postale konkurentne drugim izvorima energije (prva hidroelektrana naizmjenine struje izgraena je na Niagari, SAD). Progres u dizajniranju turbine, razvoj tehnike gradnje velikih betonskih brana, te razvoj proizvodnje, prenosa i potronje elektrine energije izazvao je pravu eksploziju u izgradnji brana za proizvodnju elektrine energije. Period od 30-ih do 70-ih godina 20. vijeka obiljeen je izgradnjom velikih brana u razvijenom svijetu. U nerazvijenom dijelu planete taj proces se nastavio i poslije gradnjom ogromnih brana sa velikim akumulacijama. Brane je projektovala i opremu isporuivala industrija brana bogatih zemalja.

1.4. HIDROENERGIJA I OGRANIÊNJAHidroenergija je zahvaljujui solarnoj energiji i isparavanju vode jo uvijek najvei obnovljivi izvor koji se koristi za proizvodnju elektrine energije. To je drugi po veliini izvor elektrine energije i osigurava oko 19% globalne elektrine energije. Ipak, taj najvei obnovljivi izvor elektrine energije ima svoja bitna ogranienja. Glavna ogranienja za veu ekspanziju hidroenergije su u zikim, okolinskim 20

i socijalnim limitima. Fizika ogranienja su u tome to je samo dio podzemnih tokova voda uhvatljiv i iskoristiv, a sve vei dio tih voda, naroito porastom stanovnitva, potreban je ovjeku za druge namjene kao antropoloka voda (poljoprivreda 65%, industrija 24%, domainstvo i gradske potrebe 7% i dr.). Raspored povrinskih voda nije povoljan za najvee potroae elektrine energije (razvijene zemlje), a zbog tehnike manjkavosti elektrine energije u smislu nemogunosti skladitenja i velikih gubitaka u prenosu. Okolinska i socijalna ogranienja se odnose na gubitak zemljita hidroakumulacijama. Naime, vie od 400.000 km najkvalitetnije zemlje potopljeno je hidroakumulacijama. Velike akumulacije dovode do velikih iseljavanja stanovnitva za ta im se ne moe ponuditi nova zemlja iste kvalitete to izaziva velike socioloke i ekonomske probleme. Rauna se da je do sada zbog formiranja hidroakumulacija prinudno iseljeno preko 80 miliona ljudi iz najplodnijih rijenih dolina. U tabeli 1 dat je pregled zemalja sa najveom proizvodnjom i kapacitetima hidroenergije u svijetu. Iz tabele je vidljivo da deset zemalja ima proizvodnju preko 75% ukupne svjetske proizvodnje.Tabela 1 - PROIZVODNJA I KAPACITETI HIDROENERGIJE U SVIJETU

Izvor: B.ulahovi Tehnologija, energija, ekologija Podaci 1999. godina

U tabeli broj 2 dat je prikaz zastupljenosti hidroenergije u ukupnoj proizvodnji energije. Moe se primijetiti da tri zemlje (Norveka, Brazil i Kanada) sa izuzetnim bogatstvom vodnog potencijala imaju tu zastupljenost preko 50%, a Norveka skoro 100%.

21

Tabela 2 - ZASTUPLJENOST HIDROENERGIJE U UKUPNOJ PROIZVODNJI ENERGIJE

Izvor: Besim ulahovi Tehnologija, energija, ekologija Podaci: 1999. godina

Meutim, ova zastupljenost stalno opada, naroito kod velikih potroaa elektrine energije (razvijene zemlje). Do sada je hidroenergija igrala znaajnu ulogu u ranom razvoju industrijskog svijeta, ali je zbog objektivnog ogranienja njena vanost znatno opala naroito razvojem drugih izvora energije. Drugi izvori energije zahvaljujui tehnolokom napretku i usavravanju postaju sve ekonominiji. Pregled cijena po instalisanom KW nekih izvora elektrine energije dat je u tabeli 2/1.Tabela 2/1 - CIJENA PO INSTALISANOM KW

* diferencirano u zavisnosti od kapaciteta

Izvor: P.Mc.Cully: Silenced Rivers Podaci: 1994. godina

U posljednjih dvadesetak godina drugi izvori elektrine energije (osim nuklearki) znatno su smanjili cijenu po kWh. To se najbolje vidi iz tabele 2/2, gdje su date uporedbe aktualne i projektovane cijene elektrine energije u SAD u tri vremenska razdoblja. 22

Tabela 2/2 - AKTUALNA I PROJEKTOVANA CIJENA EL. ENERGIJE U SAD

* sa prirodnim gasom kao gorivom


Kao primjer opadanja uea hidroenergije u globalnoj proizvodnji energije moemo navesti da je 1960. godine hidroenergija uestvovala u ukupnoj proizvodnji elektrine energije u Italiji sa 82%, Japanu sa 51% i SAD sa 18%, da bi 1997. godine njeno uee palo na 6%, 9% i 8%.

1.5. PRINCIP RADA HIDROELEKTRANARaunajui bilo koju namjenu, a naroito proizvodnju elektrine energije osnovni cilj pregraivanja je: - dobiti to veu akumulaciju i (ili) - ostvariti to veu visinsku razliku izmeu nivoa akumulacije i donjeg nivoa ispod brane. Obzirom da koliina proizvedene energije (ukoliko je u pitanju brana za hidroelektranu) zavisi od mase (koliine protoka vode) i od visine pada (odnosno brzine proticaja) logino je da se ove dvije zikalne veliine dopunjuju: tamo gdje su vei protoci vode (rijeke u srednjim i donjim tokovima) normalno je da su i visine brana manje (na to jo utie i konguracija terena) i obratno: u gornjim tokovima rijeka sa manjim protocima, ali veim padom, nedostatak mase nadoknauje se visinom pada vode, odnosno visinom brana. U skladu s tim su i tipovi hidroelektrana: akumulacijske i protone. Prema tome se koriste u osnovi i dvije vrste turbina: - Kaplan za protone i - Francis za akumulacijske. U principima mehanike koliina proizvedene elektrine energije (i uope energije vodenog kola) je akumulacija potencijalne energije u rezervoaru vode to je direktno zavisno od visine kote akumulacije i njene korisne zapremine, te njena pretvorba u kinetiku energiju (energiju kretanja). 23

Uloga brane i vodene akumulacije je dvojna. S jedne strane, brana stvara akumulaciju vode koja osigurava stalni, ujednaeni dotok vode na lopatice turbine obzirom na promjenjivost protoka u rijeci u sunom i kinom periodu. S druge strane, akumulacija vode poveava njenu potencijalnu energiju, a time i snagu elektrane. Zbog ove vane injenice gdje god prirodni uslovi pada rijeke i reljefa dozvole nastoji se ta razlika od nivoa ulaska vode u odvodni tunel (cjevovod) do nivoa turbina poveati, tako da su esto turbinska postrojenja na niem nivou od dna brane (disperzione hidroelektrane). Takve povoljne okolnosti stekle su se kod nas u koritu rijeke Rame, pa je takozvani maksimalni bruto pad ak 325m i viestruko je vei od visine brane. U ovom sluaju duina tunela je velika, ali postoje okolnosti velikih zaokreta rijeka gdje se maksimalni pad povea sa kratkim tunelom (sluaj HE Jablanica). Inae, naroito u protonim elektranama najee su tzv. strojare (turbinsko-generatorska postrojenja) neposredno ispod brane to su pribranska postrojenja. Praktino, protone elektrane su u samom koritu rijeke, uz branu, sa malom akumulacijom i one sa ekolokog i socijalnog aspekta objektivno nisu tako negativnih uticaja kao akumulacijske. Princip rada akumulacijske, pribranske hidroelektrane, prikazan je uproteno, ematski na sl.1.Sl. 1

1.6. VRSTE BRANA PREMA IZVEDBIDanas poznajemo etiri osnovna tipa brana: lune, potporne, nasipne i gravitacijske. Lune brane pogodne su za uske, kamene lokacije. One su zaobljene i njihov prirodni luk vraa vodu u rezervoar. Lune su brane tanke te zahtijevaju manje materijala nego drugi tipovi brana. 24

Sl. 2 - Luna brana

Potporne brane mogu biti ravne ili zaobljene. Nizovi potpornja podupiru branu s nizvodne strane. Mnoge potporne brane sagraene su od armiranog betona.Sl. 3 - Potporna brana

Gravitacijske brane su masivne brane koje odolijevaju pritisku vode iskljuivo vlastitom teinom. Veina je gravitacijskih brana skupa za gradnju jer one zahtijevaju izuzetno velike koliine betona.Sl.4 - Gravitacijska brana

Nasipne brane su masivne brane sagraene od zemlje i kamenja, te se, kao i gravitacijske, svojom teinom odupiru pritisku vode. Pojaane su gustom, vodonepropusnom jezgrom to sprjeava vodu da prodre kroz strukturu.Sl. 5 - Nasipna brana

25

1.7. EKSPANZIJA IZGRADNJE VELIKIH BRANADostigavi visoke tehnike perfomanse kako u konstrukciji turbina-generatora tako i u projektovanju i graditeljskoj tehnici velikih brana, razvijene zemlje krenule su u pregraivanje velikih rijeka. Sa izgradnjom velikih brana formiraju se velike akumulacije. Ovaj trend naroito dolazi do izraaja u SAD tridesetih godina prolog vijeka kada velikim javnim radovima zemlja pokuava da prevazie Veliku ekonomsku krizu. Gradi se niz brana na Misisipiju, Tenesiju, Kolumbiji, ali i na rijeci Kolorado (Nevada), gdje je 1935. godine izgraena uvena Huver brana (gravitacijska), decenijama najvea brana na svijetu sa ugraenih 6 miliona tona betona. U tabeli broj 3 dat je pregled 20 zemalja sa najveim brojem brana (svih namjena).Tabela 3 - BROJ VELIKIH BRANA PO DRAVAMA (1986. god.)

Izvor: P.Mc.Cully: Silenced Rivers

26

Ovaj trend izgradnje velikih brana u razvijenom svijetu potrajae do 70-ih godina prolog vijeka. U svijetu je podignuto vie od 20 brana sa visinom veom od 200m preteno u planinskim predjelima i kanjonskim koritima rijeka. Pregled najviih brana u svijetu dat je u tabeli 4. Zanimljivo je da se meu dvadeset najviih brana nalazi brana Mratinje na rijeci Pivi u Crnoj Gori.Tabela 4 - VISOKE BRANE U SVIJETU

Izvor: Izvor: P.Mc.Cully: Silenced Rivers Podaci: 1995. godina

Inenjerski gigantizam- manija projektovanja i izgradnje ogromnih brana i jo veih akumulacija u nerazvijenom svijetu prisutan je i danas. Formiraju se u srednjim i donjim tokovima rijeka ogromni vjetaki rezervoari pod kojima ostaju ogromna prostranstva plodne zemlje. Veliina tih akumulacija data je u tabeli broj 5.

27

Tabela 5 - BRANE SA NAJVEOM AKUMULACIJOM

* Najvei dio akumulacije predstavlja prirodno jezero (Victoria)


U tako velike brane sa ogromnim proticajima ugrauju se agregati sa velikim instalisanim kapacitetima za proizvodnju elektrine energije. U tabeli broj 6 dat je prikaz dvadeset najveih kapaciteta. Ubjedljivo najvei kapacitet ima brana na rijeci Itaipu koja je granina rijeka Brazila i Paragvaja. Na sreu, brana nije potopila uvene vodopade na rijeci Itaipu.

28

Tabela 6 - BRANE SA NAJVEIM INSTALISANIM KAPACITETIMA ZA PROIZVODNJU ELEKTRINE ENERGIJE


1.8. BRANA TRI KLISURE TEHNI[KO ÛDO - EKOLO[KO ÛDOVI[TERekord brane Itaipu trajae jo nekoliko godina dok se ne zavri kineski vodeni zid projekat brane Tri klisure na rijeci Jangce. Tri klisure je zajedniko ime za Kutang, Vu i Ksiling, prekrasne tri klisure na rijeci Jangce. Hidroelektrana Tri klisure sa 26 turbina je najvei graevinski poduhvat Kine jo od izgradnje uvenog Kineskog zida. Kada bude zavrena proizvodie 18200 MW struje to je ekvivalent koliini koju daje 18 nuklearki ili koliini elektrine energije koja se dobije spaljivanjem 50 miliona tona uglja za godinu dana. Postoje vie brane na svijetu, postoje i due, ali niti jedna brana nema ovoliku mo. Navodimo neke osnovne tehnike karakteristike brane: - Najvea brana na svijetu: etiri puta vea od Huver brane u Nevadi (SAD), - Vrsta: betonsko-gravitaciona brana, 29

-

Visina brane: 185 m, Duina brane: 2259 m, Duina akumulacije: 660 km, Zapremina akumulacije: 39,3 milijarde m, Vrijeme izgradnje: 16 godina u tri faze, Angaovana radna snaga: 25.000 radnika, od ega 40% ena. Ugraeni materijal: - 1,92 miliona tona elinih prola - 10,82 miliona tona cementa - 1,6 miliona tona drvene grae

Ukupno: 26,89 miliona m betona. Ovo tehniko udo koje je vlada Kine predstavila kao znak modernizacije zemlje i kao simbol inenjerske snage kotae preko 70 milijardi US dolara. Ali, ovo udo od tehnike je i ekoloko-socijalni monstrum jer e kao posljedica brane: - Biti potopljeno 13 velikih gradova, 140 varoi i 1352 sela, - Biti potopljeno 657 fabrika - Biti potopljeno 30.000 hektara najplodnije zemlje, - Biti potopljeno na stotine drevnih hramova i drugih kulturno-istorijskih vrijednosti, - Biti prinudno iseljeno (u tri faze) 1,9 miliona stanovnika, - Biti izazvana ekoloka katastrofa naruavanja prirodnog ekvilibrijuma rijeke Jangce, - Izazvati izumiranje i nestanak brojnih endemskih rariteta rijeke Jangce (izmeu ostalog i uveni rijeni deln). Ovo je samo dio posljedica koje nastaju u zoni akumulacije. Mnoge, zastraujue, ovjek u ovom trenutku nije kadar prognozirati. Da li e projekat Tri klisure biti inenjerski uspjeh, ali ekonomski i ekoloki promaaj? Koje su dobre, a koje loe strane? Samo vrijeme moe dati odgovor na ova pitanja! Zbog toga je Svjetska banka odbila da nancira ovaj projekat. ak su brojne rme iz industrije brana na Zapadu odbile ponuenu saradnju na realizaciji projekta.

30

2. BRANE U SVJETLU IZVJE[TAJA WCD 2.1. BRANE - UÎNCI I [TETENeosporno je da brane mogu imati vanu ulogu u ispunjavanju potreba ljudi: od navodnjavanja, zatite od poplava, regulisanja protoka, rekreacije i turizma, do proizvodnje energije. Postoje akumulacije na kojima se razvila rekreativnoturistika djelatnost, ali to su brane sa iskljuivo tom funkcijom. Nesumnjivo da hidroelektrane imaju odreene prednosti: brane imaju dug eksploatacioni vijek te se velika ulaganja pri izgradnji dugorono isplate. Hidrocentrale su posebno prikladne za nagla poveanja potronje jer mogu poveati proizvodnju elektrine energije, malte ne u trenu, to je kod termoelektrana tehniki nemogue. To je, faktiki, obnovljivi izvor energije itd., itd. Meutim, posljednjih pedeset godina sve su prisutnija razmatranja negativnih posljedica, naroito socijalni i okolinski uinci visokih brana. Brane su iscjepkale i transformisale svjetske rijeke i dovele do egzodusa preko 80 miliona ljudi, potopile preko 500.000 km kopna od ega preko 400.000 km najplodnijeg tla rijenih dolina. Projekti visokih brana postali su mjesto jedne velike nepravde prema, obino, siromanim grupama lokalnog stanovnitva. Ogromne investicije i iroki spektar uinaka visokih brana podgrijavali su sukobe o poloaju i uincima visokih brana. Tako su visoke brane postale jednim od najvie osporavanih predmeta odrivog razvoja. Pristalice ukazuju na drutvene zahtjeve i potrebe ekonomskog razvoja koje brane treba da ispune, kao to su irigacija, struja, kontrola poplava i snabdijevanje vodom. Protivnici ukazuju na negativne uinke brana kao to su teret dugova, prekoraenje trokova, raseljavanje i osiromaenje ljudi, destrukcija vanih ekosistema, prekid toka rijeka i pad kvaliteta voda, blokada rijenog prometa i migracija ribe, kao i raspodjela trokova i prihoda. Imperativ da se rastuoj populaciji i ekonomiji osigura voda ija se koliina smanjuje, kvalitet voda opada, a sve stroija ogranienja koritenja povrinskih voda, doveo je upravljanje odrivim vodenim resursima na sam vrh dnevnog reda globalnog razvoja. U posljednjih nekoliko decenija drutva su se pomakla od posmatranja vode kao slobodnog dobra ka posmatranju vode kao ogranienog prirodnog resursa, a odnedavno i kao ekonomskog dobra i ljudskog prava. Tako je voda priznata kao decitaran prirodni resurs koji daje prioritet razmatranju pravedne raspodjele vode. Hidroenergija, irigacija, opskrba vodom i kontrola poplava inile su se kao dovoljne da bi opravdale velike investicije koje su uloene u brane. Meutim, eksploatacija izgradnje brana u razvijenom svijetu (S.Amerika i Evropa) naglo je prekinuta 70-ih godina prolog vijeka. Istina, mnoge su rijeke ve pregraene, ali 31

je otpor izgradnji novih brana na nizu nepregraenih rijeka, a naroito gornjih tokova bio toliko veliki da se brane vie ne grade u razvijenom svijetu. Tu je potrebno istai nekoliko bitnih razloga: - potreba za zdravom, pitkom vodom je sve vea, - potreba za dodatnom energijom ne moe se rijeiti makar bi se iskoristili svi preostali hidropotencijali, - alternativni izvori obnovljive energije (vjetar, sunce) nisu vie tako skupi da se ne bi investiralo u njih (u posljednje vrijeme ekspanzija izgradnje vjetrenjaa Danska, Njemaka, SAD), - otpor lokalnog stanovnitva u demokratskim drutvima postao je dominantan, - potreba da se ukljue svi trokovi uinio je brane neisplativim. Jo jedan problem uinio je brane koniktim i pojaao je sukobe. To je problem objektivne realizacije vienamjenske funkcije brana. Teoretski gledano namjene brana su zaista viestruke: - hidroenergija - kontrola poplava nizvodno - regulacija protoka za suna perioda - snabdijevanje industrije, stanovnitva - irigacija napajanje polja - turizam na vjetakim akumulacijama - ribarstvo na akumulacijama - vodni transport i dr. Meutim, iz teorije sistema je poznato da se vie funkcija ne moe istovremeno optimizirati u istom sistemu. Dapae, najee optimizacija ili maksimizacija jedne u potpunosti iskljuuje drugu funkciju. Iz jednostavnog razloga to je u pitanju jedan te isti medij za koritenje i osiguranje funkcije. To je voda; voda u dotoku, voda u akumulaciji i voda u oticanju. Izgradnjom brana za proizvodnju struje taj problem vienamjenskog koritenja je kulminirao u praksi. U svim branama za hidroelektrane reimi rada su u osnovnoj funkciji: maksimalizacija proizvodnje struje jer samo proizvedeni i prodati kWh osiguravaju novac za povrat investicije i trokove funkcionisanja sistema. Sve druge namjene su sporedne, drugorazredne. Kontrola poplava moe se osigurati dranjem poluprazne akumulacije pred sezonu kia to je ekonomski rizik, a kod relativno malih volumena akumulacija niti ne pomae. Turizam na punoj akumulaciji iskljuuje isputanje veih koliina vode od priticanja u akumulaciju. Nema kafeznog uzgoja riba na visokooscilirajuim akumulacijama. Nedavna deavanja na rijekama u BiH ovo potvruju. Velike poplave u Mostaru, Popovu polju i u tuzlanskom kraju dogodile su se i pored brana na Neretvi, pored brane Granarevo i pored brane Modrac. 32

Posljednjih nekoliko ljeta zbog obaveze isputanja zakonskog minimuma protoka Jablaniko jezero se usred turistike sezone intenzivno praznilo. Gdje je u svemu tome funkcija odravanja ekosistema ne treba posebno ni isticati. Od eliminacije iz trokova izgradnje ribarskih staza do naglih isputanja vode u vrijeme mrijetenja riba u priobalnom pojasu akumulacije samo je jedan detalj ihtiolokog aspekta u ukupnoj degradaciji ekosistema.

2.2. BRANE I DONO[ENJE ODLUKAVe na poetku projektovanja i izgradnje velikih brana uz prevaziene tehnike probleme postavilo se pitanje politikog konikta o nadlenostima za upravljanje vodotocima, izgradnji i kontroli rada elektrana. Tek kada su te nadlenosti preneene na centralne vlasti mogla je poeti izgradnja velikih vodenih akumulacija i hidroelektrana. Ta logina potreba da se na nivou drave usaglaavaju nesuglasice lokalnih vlasti vremenom se pretvorila u jedan vrsti centralizovani sistem. U tom sistemu sve vie se formirao zatvoreni sistem vladinih agencija i industrije brana (konsultanti, projektanti, graevinci, isporuioci opreme i nosioci investicije vlasnici elektrana). Prirodno, to je vrlo brzo generiralo u zatvoreni sistem donoenja odluka. U inae centralizovanim sistemima socijalistikih zemalja i zemalja u razvoju ovaj sistem se u potpunosti uklopio u ukupni sistem upravljanja gdje je uveden pojam vieg interesa u potpunosti eliminisao bilo kakvu demokratinost u donoenju odluka. Taj zatvoreni sistem, ti otueni centri moi prerasli su u takozvani energetski lobi koji je svaki posebni interes vezan za stepen ugroenosti lokalne zajednice i njenih prava suprotstavljao opem, viem interesu drutvene zajednice. O tome da se u svim sistemima iza opih interesa kriju konkretni, posebni interesi grupa i pojedinaca nije potrebno posebno govoriti. Da bi napredovao ka realizaciji svaki veliki infrastrukturalni projekat trebao bi biti baziran na istim principima: 1. Proces planiranja trebao bi biti transparentan, otvoren za uesnike i objanjiv odgovoran javnosti u cjelini. 2. Projekti moraju biti drutveno pravedni. Koristi bi trebale biti iroko rasporeene, a od ljudi na koje se odnosi, koji su obino siromani, ne moe se oekivati da subvencioniraju grupe koje imaju koristi od ovog projekta. Sve vanjske pojave trebaju biti potpuno kompenzirane i to na nain koji je prihvatljiv za ljude na koje se odnosi. 3. Projekti trebaju biti u skladu sa pravilima o zatiti okoline. Ne smiju ugroziti vee prirodne resurse, koji su od ivotnog znaaja za ljude na koje se odnose. 33

4. Projekti ne bi trebali biti samo nansijski protabilni, nego moraju imati i ekonomski smisao. Analize trokova i dobiti trebaju pokrivati sve spoljne trokove. Kao razvojni izbor visoke brane su najee postajale fokusne take interesa politiara, dominantnih i centralizovanih vladinih agencija, meunarodnih nansijskih agencija i industrije za izgradnju brana. Uplitanje civilnog drutva bilo je veoma slabo i periferno, a esto samo u vidu ikebane (takozvane javne rasprave o pojedinim segmentima projekta koje bitno ne zadiru u osnovno pitanje: da li branu treba graditi?). Prema saznanjima WCD-a ugroeni ljudi nisu, praktino, nikada bili partneri u procesu planiranja, sa pravima kao i svim punomoima da uestvuju u procesu. Procjena planiranja i ciklusa projekta za velike brane otkrila je niz ogranienja, rizika i neuspjeha: - uestvovanje i transparentnost u procesima planiranja za visoke brane esto nije bilo ni obuhvatno niti otvoreno, - procjena opcija bila je tipino ograniena u obimu i bila je suena, u prvom redu, na tehnike parametre i na usku primjenu privrednih analiza troakprot, - uee ugroenih ljudi i poduzimanje okolinih i socijalnih procjena uticaja esto su se deavale kasno u procesu, a bile su ograniene obimom, - studije uticaja brana, ako su uope i sainjene, bile su naruene i vie su bile zadovoljavanje formalnih obaveza u potrebnoj dokumentaciji, a ne korektiv projekta, - pomanjkanje praenja i aktivnosti procjene, kada je ve jednom brana uspostavljena, sprijeilo je da se ui iz iskustva, - mnoge zemlje nisu uspostavile licencne periode koji bi razjasnili odgovornosti vlasnika prema kraju efektivnog vijeka brane, - nedenisano pravo upravljanja akumulacijama, nadlenosti i formalno pravo lokalnih komuna. Uoivi ove i druge nedostatke WCD smatra da kao sredstvo za umanjenje negativnih uticaja i konikata poslue preporuke: - poveanje ekasnosti postojeih efektiva; - izbjegavanje minimiziranja problema ekosistema; - angaovanje i analiza vie kriterija razvojnih potreba i opcija; - tetom pogoeni ljudi priznaju se kao prvi meu korisnicima projekta; - da se poboljaju ivotni uslovi i osiguraju raseljena i projektima ugroena lica; 34

- da se rijee prole nejednakosti i nepravde i da se projektima ugroeni ljudi pretrasformiu u korisnike; - da se provode redovna praenja i periodini pregledi; - da se razviju, primjenjuju i nametnu poticaji, sankcije i kompenzacionii mehanizmi, naroito u podruju okoline i drutvene performanse i uinaka.

2.3. BRANE I EKOSISTEMIRijeke, rijena podruja i vodeni ekosistemi su bioloke maine planete. One su osnova za ivot i ivotne uslove lokalnih zajednica. Brane transformiu okolinu i stvaraju rizike nepovratnih uticaja. Sama po sebi priroda uticaja visokih brana na ekosistem, bioraznolikost i na ivot uzvodno i nizvodno od brane je u velikoj mjeri poznata. Velike brane dovele su do: - trajnog gubitka plodnog tla, uma i degradacije razvoa gornjeg toka rijeke stvaranjem akumulacije; - gubitka vodenih bioraznolikosti; - opadanja kvaliteta vode zbog stvaranja efekta bare u akumulacijama; - promjene klime sa ovlaenim okolnim zemljitem i veim prisustvom vlage i magle; - pojave emisije gasova plastenika zbog trulenja vegetacije i karbona; - potapanja izvora iste pitke vode. Negativni uticaji kulminiraju ukoliko se na istoj rijeci lokalizuje vie brana. Analize su pokazale da: - nije mogue ublaiti mnoge uticaje stvaranja akumulacije na kopnenim ekosistemima i bioraznolikostima, - upotreba prolaza za ribu (riblja staza) da bi se ublaila blokada migracije riba nije imala znaajnijeg uspjeha poto tehnoloka rjeenja nisu prilagoena specinim mjestima i vrstama ribljih populacija. Niz od vie akumulacija uslonjava te probleme i u potpunosti prekida migraciju, a time i razmnoavanje i opstanak autohtonih ribljih vrsta, kako u akumulacijama tako i u preostalom dijelu rijeke i pritoka. Ogranieni uspjeh tradicionalnih mjera ublaavanja posljedica brana rezultira u nekim zemljama kompenza-cionim pristupom nadoknade gubitka ekosistema i bioraznolikosti putem investiranja u konzerviranje i regenerisanje, kao i zatitom drugih ugroenih mjesta jednakih ekolokih vrijednosti. 35

Nacionalna politika treba da bude u razvijanju i odravanju odbrane rijeka sa visokim funkcijama ekosistema, kao i njihovom prirodnom stanju, a da se pri razmatranju alternativnih lokacija za brane na neiskori-tenim rijekama prioritet daje lokalitetima na pritokama.

2.4. BRANE I AFEKTIRANO STANOVNI[TVOWCD je, analizirajui drutveni uticaj brana, doao do zakljuka da negativni efekti esto nisu ni procjenjivani niti izraunavani. Opseg ovih uticaja je bitan, ukljuujui ivot, ivotne namirnice i zdravlje ugroenih zajednica, zavisno od ivotne okoline rijene doline. Rauna se da je u prolom vijeku oko 80 miliona ljudi ziki raseljeno zbog brana irom svijeta, a isto toliko ili vie ostalo je ili se naselilo u priobalnom pojasu akumulacije. Ova migracija ogromnog broja ljudi ima brojne neposredne i posredne socijalne, ekonomske i zdravstvene posljedice. Socijalni i kulturni stres, gubitak stalnih prihoda, promjena ranije djelatnosti i naprasni prekid tradicije osiromauje ekonomski, duhovno i zdravstveno afektirano stanovnitvo. Mnogi raseljeni nisu ni priznati (odnosno nisu ni registrovani kao takvi) tako da nisu dobili nova naselja, odnosno nisu primili kompenzaciju. Tamo gdje je kompenzacija dobivena esto nije bila adekvatna, a tamo gdje su ziki raseljeni i registrovani mnogi nisu bili ukljueni u program raseljavanja. Raseljeni, koji su dobili nova naselja, rijetko su obnovili svoja ivotna sredstva, poto su programi raseljavanja bili uglavnom fokusirani na ziku relokaciju, a nije se gledalo na privredni i drutveni razvoj raseljenih. Procjena obeteenja vrena je konzervativnim metodama bez uobzirenja razvojne komponente vlasnikih prihoda. Tamo gdje su iseljeni dolazili nije bilo kvalitetne zemlje u rezervi, niti optimalnih lokacija za ivotni razvoj. Poto hidroelektrane imaju izuzetno malo zaposlenih u odnosu na proizvodnju elektrine energije iz fosilnih goriva, to je ansa za zapoljavanje veoma mala. Vlasnici hidroelektrana nemaju praksu razvoja industrije na lokalitetu akumulacije ak i iz srodne djelatnosti kako bi zapoljavanjem kompenzirali bar dio negativnih posljedica. Oni koji su ostali u priobalju ili su se iz podruja akumulacije pomjerili uz obale zbog zemlje nieg kvaliteta, zbog promjene klime, zbog gubitka izvora pitke vode, naruenih putnih komunikacija, te oscilacija akumulacije, trajno su osiromaeni bez ikakvih benecija. Milion ljudi koji ive nizvodno od brana, posebno oni koji se oslanjaju na prirodnu funkciju plavnih polja, takoer su pretrpjeli ozbiljne tete. 36

Ilustrativan primjer za to je Asuanska brana u Egiptu. Prije njene gradnje Nil je plavio suna tla ostavljajui za sobom milione tona plodnog mulja. Asuanska brana danas zarobljava vodu u kinoj sezoni te je iz akumulacijskog jezera isputa tokom sunog perioda. Poplave su eliminisane, ali i sa negativnim efektima. Osim skoro 100.000 iseljenih egipatskih fedaina seljaka nastale su tete o kojima se uglavnom ne govori. Bogati mulj, koji je normalizirao oploavanje suhog pustinjskog tla tokom jednogodinjih poplava, ostao je na dnu akumulacije. Sada egipatski seljaci moraju koristiti oko milion tona vjetakog ubriva kao zamjenu za prirodni materijal koji je neko oploavao zemlju. Ovaj proces dugorono degradira plodnu zemlju i smanjuje debljinu sloja plodne zemlje. Ovaj je proces prisutan u svim deltama i donjim tokovima rijeka, a on se maksimalno negativno odraava tamo gdje je izgraen sistem od vie brana ime se korisna sedimentacija u potpunosti prekida. Prema saznanima WCD, visoke brane imaju znaajne negativne uticaje na kulturno-istorijsko nasljee gubitkom kulturnih izvora lokalnih zajednica i potapanjem i degradacijom biljnog i ivotinjskog svijeta, grobalja i arheolokih spomenika. Realne procjene WCD ukazuju na to da e siromani, ostale osjetljive grupe i budue generacije snositi neproporcionalni udio drutvenih i prirodnih trokova projekata visokih brana bez dobivanja srazmjernog dijela privrednih koristi. Prava privredna protabilnost projekta visokih brana ostaje neuhvatljiva poto su prirodni i drutveni trokovi visokih brana loe uraunati. Neuspjesi ili nespremnost da se adekvatno izraunaju ovi uticaji doveli su do osiromaenja i patnje miliona ljudi to je sada rezultiralo da se sve vie javljaju opozicije branama, posebno kod ugroenih zajednica irom svijeta. Novi primjeri procesa da se izvravaju reparacije odnosno kompenzacije i da se dijele proti projekata daju nadu da e se prole nepravde zalijeiti i da e iste biti izbjegnute u budunosti. Projekti Svjetske banke predviali su da afektirane osobe moraju biti rehabilitirane na nain da u krajnjoj liniji moraju dosegnuti prijanji nivo ivotnog standarda. U ranim 90-im godinama Svjetska banka nije bila u mogunosti da nae niti jedan projekat ponovnog naseljavanja gdje su navedeni uslovi mogli biti ispotovani.

2.5. EKONOMSKO-FINANSIJSKI ASPEKT BRANAMnoge brane, same po sebi, nisu opravdane. U osnovi tog razloga je injenica to mnogi trokovi, ukljuujui i tzv. vanjske nisu pri procjeni uzeti u obzir. Procjena opcija bila je tipino ograniena u obimu i bila je suena, u prvom redu, na tehnike parametre i na usku primjenu analize troak-prot. 37

Osnovu nepriznatih vanjskih trokova ine degradacija ekosistema i drutveno raslojavanje. Svjetska banka je utvrdila da 70 brana koje je ona nansirala od 60-ih godina imaju preko 30% prekoraenja trokova. Osnova za ta prekoraenja su uvijek loa procjena i nepotpuna istraivanja naroito geoloke podloge i geomehanikih osobina. esto se precjenjuje rijena struja, a podcjenjuje sedimentacija. Zato su uvijek prisutni dodatni radovi. A precijenjena je proizvodnja energije i buduih prihoda. Na taj nain privredni prorauni rentabilnosti se ne mogu odrati, a esto je to sve reirano radi poetka radova. Zato ne zauuje da teko i jedan privatni investitor rizikuje da uloi vlastiti novac na velike brane osim ako im vlade ne ponude velikodune subvencije i garancije. Nakon izgradnje 40.000 velikih brana, potroenih 100 milijardi dolara, raseljavanja 80 miliona ljudi i poslije 20 godina praenja pokazatelja industrija brana jo uvijek nije sposobna da kalkulira pune ekonomske trokove njihovih projekata. Ovo pokazuje da je izgradnja brana manje motivirana zajednikim dobrom nego utvrenim interesima vladinih agencija, konsultanata, projektanata i isporuilaca opreme. Neophodno je da se drutvenim i ekolokim aspektima daje ista vanost kao i tehnikim, privrednim i nansijskim faktorima u analizi trokova i uopte u opciji procesa procjene. esto se postavlja pitanje da li takav pristup treba da primjene siromane zemlje u razvoju. Prirodno je da splavarenje po netaknutim kanjonima ne bi trebalo da ima isti prioritet u siromanoj i bogatoj zemlji. Meutim, da li bi nerazvijene zemlje trebale manje brinuti o ekonomskoj opravdanosti svojih energetskih projekata samo zato to su siromane? Da li bi im bolje bilo da rasipaju svoje resurse na brane, to je skuplje nego npr. poveanje ekasnosti prenosnog sistema? Da li nerazvijene zemlje i njihove vlade trebaju manje brinuti o drutvenom uticaju njihovih projekata? Da li su njihovi industrijski i urbani potroai toliko siromani da trebaju biti subvencionirani od strane jo siromanijih ljudi afektiranih branama. Napokon, trebaju li nerazvijene zemlje da vode manju brigu o zatiti okolia? Naprotiv, u nerazvijenim zemljama ak vie nego u bogatim prirodni resursi, nisu stvar luksuza, nego znae ekonomsku ivotnu osnovu miliona ljudi. Iz toga proizilazi logian zakljuak da projekti brana u nerazvijenim zemljama treba da ispotuju iste osnovne uslove kao oni u bogatim zemljama. Najzad, afektirane osobe u svakoj zemlji, pa i nerazvijenoj, su one preko ijih se lea lome nepriznati spoljni trokovi brane. Obzirom na dugi vijek brana, te nepostojanje koncesionog perioda u znatnom broju zemalja minimum morala i pravednosti je da se afektiranom stanovnitvu izvri revalorizacija naknada, a obeane, a nikad realizovane, pogodnosti za one koji ostadoe uz obale akumulacija (mostovi, saobraajnice i druga infrastruktura i dr.) napokon realizuju.

38

3. BRANE I SIGURNOST 3.1. TEHNI^KE GRE[KE VELIKIH BRANABrane imaju tehnike probleme koji proizilaze ili iz tehnologije ili su rezultat pomanjkanja neovisnog uvida u proces izgradnje brane. Ovi problemi mogu rezultirati produenim rokom izgradnje, ekonominou (prekoraenjem trokova i smanjenom proizvodnjom struje) i, u najgoroj varijanti, sigurnou brane. Propust da brane rade kako je predvieno nastao je tako to su prognoze (ili prorauni) bazirani na preoptimistikoj pretpostavci sainjenoj za vrijeme planiranja. Inenjerska i politiarska oekivanja projektne odrivosti su esto sainjena uprkos pomanjkanju osnovnih geolokih podataka o mjestu brane ili koliini vode i sedimenata koje rijeka nosi. esto su podaci prikupljeni, ali odreena saznanja su ili zanemarena ili su interpretirana suvie optimistiki. Pomanjkanje vremena i novca za odreene trokove (izmjetanje pogoenih ljudi, revitalizacija ekosistema, redukcija sedimenata i dr.) proizilazi iz tzv. inenjerske pristrasnosti ili jo tanije graditeljske pristrasnosti. Jednostavno, industrija brana pravi novac gradei brane (i obino ne plaa nita za svoje loe izvedbe) i razmatranje toga da li njihovi projekti imaju dobar tehniki ili ekonomski smisao su neminovno sekundarnog znaaja prema njihovoj elji da grade.

3.2. BRANE I GEOLOGIJASvako mjesto brane ima svoje jedinstvene geoloke karakteristike. Sticanje potpunog saznanja ovih karakteristika je skupo i zahtijeva vrijeme: milioni dolara su morali biti potroeni na geoloko istraivanje prije nego li se otkrije da je mjesto neprihvatljivo za branu. Stoga je praksa da se brane grade sa samo djeliminim poznavanjem stanja lokacije graditelji se nadaju da nee naii ni na kakve nestabilne formacije koje ne bi mogle izdrati temelje, ili da se stropovi njihovih tunela nee uruavati. Studija Svjetske banke o trokovima izgradnje hidrocentrala je otkrila da je vie od od 49 projekata ocjenjivanih 1990. godine nailo na neoekivane geoloke probleme. Studija je dola do zakljuka da su hidrocentrale bez geolokih problema vie izuzetak nego pravilo. Taj problem je opeprisutan. Zbog zanemarivanja i osiguranja naznaka o greci inenjeri su u stisci s vremenom zanemarili geoloki nedostatak prilikom izgradnje brane u kanjonu rijeke Teton (Ajdaho SAD). Buenja tla iz 1970. nisu uzeta ozbiljno, te se 90 m visoka brana 1976. godine, netom dovrena, uruila, a potop je otetio ili potopio 4000 domova i 350 rmi u tri gradia nizvodno, skinuo gornji sloj tla sa nekoliko hiljada hektara i usmrtio 14 39

ljudi prouzrokujui tetu od preko milijardu dolara. Velika smrtnost je sprijeena zbog blagovremene evakuacije 12.000 ugroenih ljudi. Njemako-vicarski konzorcij je znao da krenjake stijene pune peina, jako ispucale vulkanske stijene, ali i seizmiki nedostaci ine veoma nestabilnu osnovu za bilo koji veliki konstrukcijski projekt na iksoj rijeci (Gvatemala). Ipak je njihova studija izvodljivosti 1974. godine preporuila gradnju. Dvije godine kasnije, na poetku gradnje 130 m visoke brane razoran zemljotres pogodio je Gvatemalu. Uvaavajui nova saznanja i redizajniranjem nastavljena je izgradnja brane, ali u rad nije putena ni do 1988. godine, a trokovi projekta od 270 miliona dolara iz 1974. godine narasli su na 944 miliona dolara. Naa praksa takoer ima primjera loih geolokih ispitivanja (ili nepotpunih) i procjena koji na sreu nisu zavrili tragino, ali je zbog njih izgubljeno mnogo novca. Primjer naputene visoke luke betonske brane, u Idbru kod Konjica, podignute da smanji sedimentaciju Jablanikog jezera, je ilustrativan brana stoji kao monument na kome bi se trebalo uiti da nema tehnike perfekcije u gradnji brana. Trokove njene izgradnje davno su platili graani ove zemlje kao kupci struje. Eksproprisano zemljite za Idbarsko jezero ni nakon 50 godina nije vraeno mjetanima. Drugi primjer je brana i akumulacija Salakovac. Zbog poroznosti tla neposredno uz branu na lijevoj obali, curenjem vode okolinim putem, znatno se gubila voda iz akumulacije ne proizvodei kW. Veliki radovi injektiranja vodopropusnog stijenja ni do danas nisu u potpunosti eliminisali greku.

3.3. NEPOUZDANA HIDROLOGIJAGraditelji brana ostvaruju utede gradei brane i na osnovu ozbiljno manjkavih podataka. Kada nema dovoljno vode da pokree turbine brane ili je ima toliko da prijeti lomom brane, Boja volja sua ili potop, uvijek e biti opravdanje za proizilazei manjak vode ili poplavu. U svakom sluaju, postupak graditelja brane izgradnja bez dovoljno podataka za predvianje kolika je koliina vode dostupna ili namjerno zanemarenje podataka koji im ne idu u prilog jeste ono mjesto gdje treba traiti krivicu. Hidrolozi ne mogu savreno tano predvidjeti koliko vode e uticati u planiranu akumulaciju. Da bi se najbolje pogodilo koliki e biti vodeni priliv rijeke za vrijeme ivotnog vijeka brane, oni procjenjuju podatke o vodotoku iz prolosti u budunost. Obino su neophodni podaci iz nekoliko desetina godina da bi se sainila razumna predvianja, uzimajui u obzir godinje cikluse variranja kinih padavina. Pa, ak ni tada ne postoji garancija da e uzorak kinih padavina u sljedeih npr. 50 godina biti isti kao onaj posljednih 50 godina, posebno razmatrajui hidroloku kartu globalnog zagrijavanja. Nadalje, da bi se mogao predvidjeti maksimalni odliv vode koji e brana, moda, morati da ispusti 40

i da bi se planirao uzorak isputanja potrebno je znati ne samo godinja variranja protoka nego i sezonska, mjesena, pa ak i dnevna najvia i najnia stanja. Prikupljanje vjerodostojnih podataka o vodostaju je relativno skupo i teko, i za veinu svjetskih rijeka postoji vrlo malo podataka. Ako se i vre mjerenja ona su najee prisutna na odreenim pristupanim dijelovima toka rijeke (struja, telefon, put) dok su divlji, nepristupani dijelovi toka, najee gornji, planinski tokovi, bez podataka. Ako podaci ne postoje onda bi graditelji trebali ekati puno godina da protekne dovoljno dug vremenski period, da bi uzorak mjerenja bio pouzdan i upotebljiv. Zbog pomanjkanja podataka o proticajima, hidrolozi esto izvlae vodostaj iz statistike o padavinama. Ovo unosi dosta nesigurnosti u formule hidrologa poto to zahtijeva da se naprave brojne pretpostavke o odnosima padavina i protoka, uzimajui u obzir brojne faktore ukljuujui intenzitet padavina, isparavanje, stanje tla (uma, golijet) kao i reljef i veliina sliva. Posebno su diskutabilni prosjeci u sunim predjelima gdje kine padavine i izljevi rijeka mogu toliko mnogo varirati u vremenu da ak i prosjeci proizali iz viedecenijskih posmatranja imaju malo vjerodostojnosti u predvianju buduih protoka. Pomanjkanje relevantnih hidrolokih podataka, u svakom sluaju, ne zaustavlja graditelje brana. Graditelji brana esto grade i nadaju se najboljem u hidrolokom smislu: tako postoji uzorak precijenjenog godinjeg pritjecanja i potcijenjene vrne bujice. Brojni su primjeri u svijetu te precijenjenosti proticaja kod ve izgraenih brana. Ogromna Buendia-Entrepenas akumulacija u centralnoj paniji izgraena na rijekama Guadiela i Tagus koncem 50-ih godina prolog vijeka nikada nije bila u stanju da isporui vie od pola kapaciteta akvadukta izgraenog da odvodi njenu vodu do mediteranske obale. Prema podacima iz 1994. godine akumulacija je imala samo 17% od svog kapaciteta. Slian je sluaj sa precijenjenim protokom na rijeci Kolorado na osnovu ega je takva procjena posluila izgradnji Huver brane, ali i drugih brana. Ovo je dovelo do sporenja meu SAD i Meksikom jer se ne ostvaruju raspodjele vode na osnovu Ugovora Colorado River. Najnoviji podaci govore da je posljednje decenije protok rijeke Kolorado pao na najnii nivo od kako se prate proticanja sa tendencijom daljeg opadanja. Rezultat toga je manja proizvodnja struje, ali i nedostatak vode za druge namjene.

3.4. KOLAPSI BRANA I KATASTROFEBrane su u punoj akumulaciji izloene hidrostatikom pritisku vode koji raste sa visinom vodenog stuba. Ovim silama koje se usmjeravaju na brane u vanrednim 41

situacijama mogu se pridruiti dinamike sile usljed plavnog vala, sila udara na branu pri pojavi velikih voda. Izgradnja brana kroz istoriju bila je bez poznavanja osnovnih elemenata neophodnih za dimenzioniranje i sigurnost brane. Sve do XX vijeka brane su, faktiki, bile nasipi od zemlje i kamenja. Ovi nasipi esto su poputali i ruili se naroito pri nailasku velikih voda. Sve do 1930. godine nije bilo naunog saznaja kako se zemlja i stijenje ponaa pod pritiskom. Graditelji brana u XIX vijeku (pa, ak i danas u nekim dijelovima svijeta) imali su malo podataka o protocima i padavinama i malo statistikih podataka za analizu na osnovu prikupljenih hidrolokih podataka. Kao konsekvenca je bilo uestalo ruenje brana. Dvije stotine pedeset ljudi stradalo je kada je naprsla brana za snabdjevanje vodom u Jorkiru (Engleska) 1864. godine. Vie od 2200 ljudi utopilo se kada je brana iznad grada Dounstauna (Pensilvanija, SAD) oteena 1889. godine. Zemljani nasip je zadravao najvei rezervoar vode u SAD tog vremena. Prirodno da je uznapredovana tehnologija gradnje brana i pouzdanost podataka o geologiji, seizmici, protocima, naroito velikim vodama znatno poveala sigurnost brana. Meutim, problem sigurnosti nije i eliminisan. Od kolapsa brane u Engleskoj, od 1860. godine na osnovu poznatih podataka i praenja do 1995. godine vie od 50 brana u svijetu imalo je kolaps koji je rezultirao sa 10 i vie nastradalih*. I nisu kolaps i katastrofe imale samo starije, tehnoloki prevaziene brane u nerazvijenom svijetu. Nesree su prisutne i u novije doba, ali i u Evropi i SAD. Stariji jo pamte katastrofu iz Frejus-a (Freis Francuska) kada se 1959. godine 60-metarska brana Malpassat uruila a u vodi i blatu nastradao je 421 stanovnik naselja ispod brane. Ili, jo svjeiji sluaj kolapsa brane Stava u Italiji 1985. godine sa 269 nastradalih. Brane stradaju iz vie razloga, ali osnovni su konstruktivno-tehnike greke u izvedbi brane, problem fundamenta (geologija), a spoljni poticaj su najee velike vode kombinovane sa izuzetno visokom sedimentacijom dna akumulacije. U dosta sluajeva uruavanje brana direktno ili indirektno uzrokovano je zemljotresima. Ne rijei li se uspjeno rashlaivanje betona pri izgradnji (zbog razvijanja visokih temperatura), mogu nastati pukotine u strukturi brane koje kasnije mogu postati inicijalne za strukturalno razaranje. Nekvalitetno i nedovoljno ispitivanje geolokog sastava i geomehanikih osobina tla moe dovesti do projektovanja nestabilne brane. Velike vode, kako ih hidrolozi nazivaju jednom u hiljadu godina najei su vanjski uzrok uruavanja brana. I kao to je Kina rekorder u izgradnji najvee brane u svijetu, ona je, naalost, neslavni rekorder i u razmjerama katastrofe nastale kolapsom brane. Planetarnu nesreu iz augusta 1975. godine, kada je nastradalo najmanje 230.000 ljudi,* P. Mc. Cully SILENCED RIVERS tabela 4.2., strana 118

42

kineski reim je uspjeno skrivao od spoljnog svijeta skoro punih 20 godina, sve do februara 1995. godine. Tada je, povodom ugroenih ljudskih prava zbog izgradnje gigantske brane Tri klisure, u Londonu Human Rights Watch po prvi put objelodanio dugo uvanu kinesku tajnu. Brana Baugiao i brana Shimantan na rijeci Huai, pritoci Jangce (provincija Heman) izgraene su 1950. godine. Nizvodno je kaskadno postavljeno vie od 50 manjih brana. U augustu 1975. godine ogromne poplave jednom u hiljadu godina u najkraem roku ispunile su akumulaciju do maksimuma blokiranu sedimentom. Pesto miliona kubika vode sjurilo se brzinom od 50 km/h i uruilo Shimantan branu i jo 62 brane nizvodno. Oko 1/3 nastradalih smrt je zadesila direktno od poplavljene vode, ostali su nastradali indirektno (epidemije i dr.). Podaci o razmjerama nesree su magloviti, nepouzdani i kontradiktorni jer zvaninici Kine nikada nisu dali ocijelne podatke. Informacije su na Zapad procurile putem novinara iji identitet je skriven pseudonimom, a podaci su od neimenovanog kineskog eksperta za vode. Brane i njihove akumulacije su osjetljive mete u ratovima, posebno ako se nizvodno nalaze vani ratni ciljevi. Poznat je sluaj ruenja brane na rijeci Vuper u Njemakoj od strane avijacije RAF-a (zrane snage Velike Britanije), kada je nizvodno potopljeno sedam gradova. Tehnika perfekcija ne postoji. Rizik od kolapsa je po statistikoj vjerovatnoi dosta mali, ali skup nepovoljnih okolnosti i faktora ga moe znaajno uveati. Naroito ako postoji saznanje da ovjek tek nepunih stotinu godina naunim metodama prati odreene bitne parametre (protoci i velike vode, geoloki sastav tla i seizmologija). Ljudi koji ive nizvodno od velikih brana i akumulacija, naroito oni ija su naselja u neposrednoj blizini visoke brane, ive sa strahom koji utie na njihov kvalitet ivota. Njihov strah je objektivna injenica, njihove psihike traume ne mogu nestati uvjeravanjem da je vjerovatnoa kolapsa izuzetno mala. U kampanji protiv brane, jednom prilikom neko je postavio karizmatino pitanje: ta ako bude zemljotres? Prisutni, ugledni strunjak, je odgovorio: Dananjim branama ne mogu nakoditi ni najjai zemljotresi. Sve bi bilo sravnjeno sa zemljom brana bi ostala. Tipian odgovor u duhu inenjerskog optimizma, jer, podaci o deavanjima demantuju takvu tvrdnju. Uostalom, zato bi drava i vlast pravila programe i planove evakuacije stanovnitva za sluaj kolapsa brane ako ta vjerovatnoa nije u domenu realno mogueg? Konjic je pun znakova oznaenih plavim crtama koje oznaavaju visinu plavnog vala ako bi se, ne daj Boe, sruila brana na Rami.

43

44

4. UTICAJI BRANAEkosistemi rijeka i rijenih dolina stvarani su milionima godina. Evolucijom je samoadaptivni ekosistem tekuica stvarao povoljne uslove za razvoj biodiverziteta u vodi i oko vode sa svim svojim specinostima. I ovjek, kao dio tog ekosistema, unazad vie hiljada godina stvorio je prve civilizacije u dolinama velikih rijeka. ivio je uz rijeku, sa rijekom i od rijeke. Koristio je plodove njenih voda, razvijao irigacione sisteme, a postepeno i njenu energiju stavljao u funkciju svojih potreba. I tako postupno, korak po korak od skretanja voda, izuma vodenikog kola do turbina i velikih brana. Nedvojbeno je zaustavljanje rijeka, stvaranje vjetakih jezera i dirigovano variranje proticaja voljom ovjeka a ne prirode, izazvalo velike poremeaje i promjene u dotadanjem milenijumskom bioritmu rijeka. Brane su intenzivno uticale na ekosistem vode i okolia, na ovjeka i njegov tradicionalani ivot usklaen sa ritmom rijeke. Uticaji koje velike brane izazivaju su veoma razliiti i sloeni. Oni mogu biti trenutni, kratkoroni i dugoroni. Mogu djelovati na neposredni prostor uz akumulaciju ili rijeku, uzvodno i nizvodno, ali i na ire regionalne prostore. Mogu biti direktni i indirektni. Uticaji mogu biti takve prirode i intenziteta da su nepovratni, nepopravljivi, da se mogu eliminisati ili da se mogu svesti u prihvatljive okvire. Uticaji se tako mogu klasicirati prema uzroku nastajanja: uticaji zbog postojanja brana i akumulacija i uticaji zbog strukture rada brana. Prema dejstvu na okoli i ovjeka mogu biti pozitivni i negativni, a neki uticaji su istovremeno i pozitivni i negativni: kao primjer eliminacije poplava nizvodno(?) kao pozitivno dejstvo za ljude izaziva odsustvo sedimenata u delti i siromai bioraznolikost obale. Neki uticaji su ve dobro izueni i istraeni, neki tek ekaju da se istrae jer su potrebne stotine godina da novi sistem (vjetake akumulacije) uspostave evolutivnim putem stanje relativne ravnotee. Intenzitet uticaja je u direktnoj zavisnosti od veliine brane i akumulacije, reima rada brane a time i veliinom i variranjem proticaja. Osnovna klasikacija uticaja je prema lokaciji brane / na uzvodne uticaje iznad brane i nizvodne uticaje ispod brane.

4.1. UZVODNI UTICAJIOvi se, pak, mogu podijeliti na uzvodne promjene od dolina rijeke do akumulacije i na promjene na prostoru akumulacije. Uzvodne promjene iznad akumulacije srazmjerne su blizini rezervoara, a osnovni uticaji proizlaze iz prekida integriteta rijeke i uticaja same akumulacije na uzvodni dio rijeke.

4.1.1. AKUMULACIJAZbog zaustavljanja rijeke i formiranja vodnog rezervoara velikih dimenzija vode u mirovanju prirodno je da su na ovom podruju uticaji i promjene najbrojniji i najintenzivniji. 45

U osnovi je najvea promjena trajni gubitak kopna koje je najee uz rijeke i najplodnija zemlja pogodna za razvoj bioraznolikosti, ali i za ovjeka i razvoj njegovih naselja i infrastrukture. Notorna je injenica da e sve komponenete i elementi potopljenih kopnenih ekosistema, osim matinog substrata, pretrpjeti krupne promjene, a naroito u sferi populacija ivotnih zajednica i zemljita kao jedinstva zikih, hemijskih i biolokih sistema. Iz tog se moe izvui zakljuak da e potopljene komponente kopnenih ekosistema pretrpjeti stopostotnu degradaciju, te da e se evolucija biolokih i ekositema na taj nain vratiti na svoj poetak. Ekosistem tekuice naprasno pretvoren u ekosistem stajaih voda akumulacije bie u transformaciji vie stotina godina do dostizanja stepena evolucije prirodnih jezerskih ekosistema. Ove promjene su naroito intenzivne u akumulacijama koje se formiraju u gornjim, planinskim tokovima rijeka. Naalost, nauka nema jo odgovora na proces evolucije, pogotovo to ovjek svojim zahvatima, promjenom reima proticaja, te oscilacijama i pranjenjem akumulacija znatno remeti uspostavu nove eko-ravnotee. Trajna nestabilnost novog ekosistema pruzroena je intenzivnim unosom sedimenta koji rijeka sa sobom donosi, daleko veim nego li je to kod prirodnih jezera.

4.1.2. PROMJENA KVALITETA VODEStajae vode usljed bio-hemijskih procesa, termikih promjena, razvoja nove ore i smanjenja kisika i uope stvaranja efekta bare imaju znaajan pad u klasi istoe vode. U akumulacijama je prisutno taloenje, proces trulenja organskih materija, a u odnosu na tekuice te vode imaju mali i spori proces samoltriranja. Obino su to vode III IV klase istoe i bez ureaja za proiavanje nisu za ljudsku upotrebu.

4.1.3. GUBITAK IZVORSKE VODEZnatan broj izvora i pritoka kratkog toka koji su uz korita rijeka naroito prisutni u krakom podruju biva nepovratno izgubljen u dubinama akumulacija ime se rezerve pitke vode bitno reduciraju.

4.1.4. PROMJENA KLIMEUtvreno je da vodne akumulacije utiu na klimu kroz promjene slijedeih parametara: - Temperature zraka i temperature ciklusa, 46

- Brzine i smjera vazdunih strujanja (pojava vjetra), - Vlanosti zraka i ciklusa vlage i pojava magle. Intenzitet ovih pojava bitno zavisi od veliine akumulacije, strukture okoline, reljefa ali i ranijih klimatskih uslova. Amplitude temperature zraka u zoni uticaja akumulacije opadaju u odnosu na kopno. Dnevne oscilacije temperature zraka se smanjuju odnosno javlja se dnevno hlaenje i nono zagrijavanje u odnosu na okolni zrak ime dolazi do uticaja na temperaturu u priobalnom pojasu. Javljaju se razlike izmeu zimskih i ljetnih mjeseci i openito smanjuju se razlike izmeu godinih doba. Nastankom vodene akumulacije uspostavlja se cirkulacija zraka na relaciji kopnojezero-kopno usljed temperaturnih razlika. Srednja brzina vjetra se poveava kao i uope turbulencija zraka. Objektivno najznaajnija klimatska promjena oituje se u poveanju relativne vlanosti zraka uz obalu akumulacije zbog ega u toj zoni raste broj dana sa maglom. To je posljedica poveanog isparavanja sa smanjenim brojem sunanih dana. ak su i sunani dani znatno reducirani, jer se magle zadravaju do kasnih jutarnjih sati. Jako je intenzivno ovlaenje zraka koje rezultira ovlaenjem vegetacije. Neki strunjaci istiu da je to pozitivan uticaj na razvoj vegetacije. Praksa pokazuje da je negativna posljedica daleko vea: ovo ovlaenje ne zamjenjuje kine padavine i uglavnom pogoduje razvoju biljnih tetoina: liajeva i mahovina. Iskustva iz postojeih akumulacija govore da je u priobalju sa takvom intenzivnom maglom i ovlaenjem oboljelo i nestalo voe koje trai vie sunanih dana i suhu klimu, a takvu sudbinu doivjeli su i vinogradi. Pobornici brana istiu da su ti nepovoljni klimatski uticaji ogranieni na nekoliko stotina metara kopna od obale akumulacije. Meutim, injenica je da je gustoa ljudskih stanita najvea upravo u toj zoni uticaja.

4.1.5. SEDIMENTACIJA AKUMULACIJEBrane su dugorone. U sluaju da je izgradnja bila tehniki korektna, geomehanika dobro istraena, te da nema ekstremnih uticaja (velike vode, zemljotres) mogu, prema analizama strunjaka, biti u funkciji i do dvije stotine godina, naravno, sa obnavljanjem i rekonstrukcijom opreme ako je proizvodnja struje u pitanju. Meutim, izgledno je da funkcija brane vie zavisi od duine vijeka akumulacije. Objektivno, u odreenom vremenu svaka akumulacija e prestati sa svojom funkcijom kada se akumulacioni prostori potpuno zaspu nanosom. Njihov vijek zavisi od koliine i intenziteta sedimentacije, a poduzimanjem mjera ovjek moe znatno uticati na ublaavanje procesa nanoenja sedimenata kao to je poduzimanje mjera radi vezivanja tla i ujednaavanje oticaja. Tamo gdje su erozioni procesi intenzivni proces zasipanja je ubrzan. Devastacija uma prekomjernom sjeom, nekontrolisani brojni poari, izgradnja umskih puteva bez ispunjenja tehnikih uslova bitno utiu na poveanje erozije a time i na brzinu sedimentacije. 47

Uslijed mogue erozije i taloenja velike koliine nanosa u akumulaciji moe doi do smanjenja njene korisne zapremine na raun poveanja zapremine mrtvog prostora. Samim tim brana gubi jednu od svojih najbitnijih funkcija. To je zatita od poplava. Gomilanjem nanosa na dnu akumulacije ne smanjuje se samo njena korisna zapremina ve se poveava i nivo vode u akumulaciji uzvodno od brane (uzvodno plavljenje). Proces taloenja ublaava se i redukovanjem nanosa iz pritoka u akumulaciju izgradnjom kaskadnih prepreka ali i izgradnjom i pomonih brana i akumulacija radi zadravanja sedimenata.

4.1.6. TEMPERATURA VODE U AKUMULACIJITemperatura vode u akumulaciji u direktnoj je ovisnosti od veliine akumulacije, koliine doticaja i okoline klime. Prisutno je sezonsko zagrijavanje i rashlaivanje. U ljetnim mjesecima povrinski sloj vode, kao i priobalska voda intenzivno se zagrijavaju dok se u dubini zadrava hladna voda. Ovo direktno utie na razvoj ore i faune, a zbog naina rada elektrana utie na znatno rashlaivanje vode nizvodno od brana.

4.1.7. OSCILACIJA VODE U AKUMULACIJIOscilacije mogu biti sezonske, dnevne i ekscesne, u ovisnosti od veliine dotoka, tehnologije i reima rada brane, te vanrednih pranjenja do biolokog minimuma. Pranjenja akumulacija u sunom, ljetnom periodu rezultira od manjeg doticaja od isputenih voda. Nagli porast, punjenja akumulacija su intenzivna u kinom periodu kada esto dolazi do preliva voda preko brana. Ove oscilacije su intenzivne i praktino postaju svakodnevne, naroito kod brana sa vrnim radom. Variranje nivoa voda u akumulacijama nepovoljno se odraava na oru i faunu, na ivot ljudi uz akumulaciju (otean prevoz, slabi turistiku ponudu, izaziva malarine bolesti jer pogoduje razmnoavanju komaraca i sl.). Pranjenja u vrijeme mrijeenja riba u potpunosti unitavaju godinju reprodukciju ribljih populacija koje razmnoavanje vre u najpliim obalskim dijelovima akumulacije. Stalno osciliranje vode ozbiljno podriva obalno tlo.

4.1.8. SEIZMI^KI UTICAJIOgromni pritisak akumulicije na tlo, naroito kod velikih brana moe poveati seizmiku aktivnost u regionu to izravno utie na nesigurnost brane, naroito ako su napravljene greke pri izgradnji brane. 48

4.1.9. IHTIOFAUNADestrukcija vodenih ekosistema nastupa ve u fazi graevinskih radova na izgradnji brane. Intenzivni radovi, ulaz mehanizacije u korito, eksplozije dinamita, obruavanje materijala u korito, stalno zamuivanje vode u potpunosti unitavaju riblja stanita i kompleks ivotnih zajednica dna rijeke. Ovo je razarajue u blioj okolici radilita, ali se negativni uticaji reektiraju nizvodno. Brane predstavljaju ziku barijeru koja onemoguava migraciju riba i prekidaju prirodne tokove ivota (naruavanje lanca ishrane, prometa materijala i sl.). Problem je jo sloeniji zbog neizgraenih ribljih staza na mnogim branama. Na taj nain mnoge autohtone vrste riba vie nisu u mogunosti da sa mjesta svog stanita migriraju na svoja prirodna mrijestilita koja se obino nalaze u gornjim tokovima rijeka i njihovih pritoka. Formiranjem akumulacija prvo stradaju riblje vrste prilagoene istoj, hladnoj vodi tekuice bogatoj kiseonikom. Tako se, u relativno kratkom periodu, mijenja sastav ribljih vrsta: autohtone, esto i endemske, visokokvalitetne salmonidne vrste nestaju, a razvijaju se cipronidi i druge, manje zahtjevne vrste, koje se lake adaptiraju na novu hemiju i temperaturu vodnog ekosistema. Relativno veliko optereenje razliitim zagaenjima odraava se na zdravlje riba u ovim ekosistemima jer su ovakve akumulacije istovremeno kolektori u kojima se vri taloenje i dugotrajno zadravanje oneienja. Usporen ili onemoguen protok vode ove efekte poveava poto ta pojava znatno smanjuje efekat samooienja. Oscilacija vodostaja u akumulacijama negativno se odraava na ivi svijet u vodi a posebno na riblji svijet kako u akumulaciji tako i nizvodno. Redovne (tehnoloke) oscilacije usljed rada elektrana direktno utiu na razmnoavanje. Poloena ikra arana na obalnom podvodnom bilju esto ostaje na suhom. Tako se gubi bioloka reprodukcija za cijelu godinu. Oscilacije ili pranjenja akumulacije do biolokog minimuma usljed remonta ili vanrednog kvara i intervencije destruktivno djeluju na opstanak ribljih vrsta. Usljed naglog isputanja sa vodom se isputa i velika koliina riba zatrpanih ogromnim koliinama mulja koji se pokree zajedno sa pranjenjem vode. Ukupnoj destrukciji i degradaciji ihtiofaune dodatno doprinosi esto nestruno i nekontrolisano poribljavanje akumulacije.

4.2. NIZVODNI UTICAJINizvodni uticaji i promjene nastaju iz dva osnovna razloga: - zbog postojanja brana i akumulacija i - zbog strukture rada brana. 49

Postojanje brane i akumulacije izaziva: - promjenu nizvodne morfologije korita rijeke i njenih obala, delte i morske obale zbog promijenjenog sedimentnog nanosa, - promjenu u kvalitetu vode: efekti na temperaturu vode, hranjivosti, zamuenosti, otopljenim gasovima, koncentraciji tekih metala i minerala, - redukcije bioloke raznolikosti zbog blokade kretanja organizama, ali i naprijed navedenih promjena. Struktura rada brane izaziva: - promjenu hidrologije i to promjenu ukupnog protoka, promjenu sezonskog rasporeda protoka, kratkotrajna kolebanja protoka i promjene u ekstremno visokom i niskom protoku, zatim - promjene u nizvodnoj morfologiji izazvane promjenom modela protoka, - promjene u kvalitetu vode usljed promjena modela protoka i - redukciju obalno vodopoplavne raznolikosti stanita posebno nakon eliminacije poplava.

4.2.1. TEMPERATURA VODE NIZVODNO OD BRANEBrane za proizvodnju elektrine energije koriste za turbinska postrojenja vodu sa donje kote korisne zapremine (kota ulaza u ispusni tunel cjevovod). Taj sloj vode je uvijek znatno rashlaen a zbog toga je i nizvodna voda znatno hladnija nego li u rijeka bez brana koja ljeti u svom, naroito srednjem, toku ima povienu temperaturu u odnosu na izvorini dio rijeke. Sniena temperatura vode znatno utie na ekosistem i ivot u vodi, kao i na ljudske potrebe za navodnjavanjem polja i turistiku valorizaciju, naravno, u negativnom kontekstu.

4.2.2. OSCILACIJA ISPU[TENE VODEKako je ve naprijed izloeno, oscilacije akumulacije su u direktnoj vezi sa veliinom protoka isputene vode, tako da i one mogu biti dnevne, sezonske, ekstremno visoke i ekstremno niske. Ako su elektrane sa vrnim radom onda su te ekstremne oscilacije svakodnevne u ljetnom periodu. Ovo se odraava na eroziji obala i delte, na destrukciju ekosistema i umanjenu valorizaciju rekreacije i turizma u nizvodnom toku. Visoke oscilacije oteavaju uspostavu sistema navodnjavanja i ugroavaju stabilnost

Documents

Rijeka bez povratka