07_Akmadza

7/23/2019 07_Akmadza

1/15

101

prof. dr. sc. Miroslav AKMADA UDK261.6(497.5)Izvanredni profesorFilozofski fakultetOsijek

Svetozar Rittig - sveenikministar u komunistikoj

vladi

Svetozar Rittig bio je jedan od rijetkih katolikih sveenika

koji se aktivno ukljuio u partizanski pokret. Kao zaljubljenik

u jugoslavensku ideju zanemario je ideoloko neslaganje s

Komunistikom partijom dajui prednost ostvarenju svoga

sna o jugoslavenskoj dravi. Komunistika vlast njime se

koristila da bi javnosti pokazala da nije protiv vjere dok

je s druge strane sustavno guila vjerske slobode. Rittig je u

komunistikoj vladi Hrvatske obnaao dunost ministra bez

lisnice i predsjednika Komisije za vjerske poslove. Uvjeren

u suivot komunistike vlasti i vjerskih zajednica uporno je

radio na sreivanju crkveno-dravnih odnosa. Iako u tom

svom radu nije imao uspjeha te je bio svjedokom obrauna

Partije s Katolikom crkvom, nije se odluio na odluniji

prosvjed protiv takve politike te je ostao u vlasti sve dok se ta

vlast nije odrekla njegovih usluga kada je dola do spoznaje

da Rittig nije osoba u koju crkvene vlasti imaju povjerenja te

da kao takav nije podobna osoba za posredovanje u crkveno-

dravnim odnosima.

VDG Jahrbuch, Vol. 15, 2008. str. 101-116

prof. dr. sc. Miroslav AKMADA: Svetozar Rittig - sveenik ministar u komunist ...

7/23/2019 07_Akmadza

2/15

102

Uvod

Mons. Svetozar Rittig (esto se potpisivao kao Ritig) roen je u SlavonskomBrodu 1873. godine (umro u Zagrebu 1961. god.), u graanskoj obitelji koja je dolaiz Njemake. Nadbiskupsku gimnaziju pohaao je u Travniku, a teologiju u Sarajevui akovu. Biskup Josip Juraj Strossmayer ga je poslao 1898. godine u Augustineumu Be gdje je doktorirao teologiju, a kratko vrijeme je studirao i u Rimu. Nakonstudija predaje crkvenu povijest na akovakoj bogosloviji. Godine 1910. habilitiraoje za profesora crkvene povijesti na Teolokom fakultetu u Zagrebu. Iste godine uZagrebu izlazi njegova knjiga Povijest i pravo slovjentine u crkvenom bogosluju, saosobitim obzirom na Hrvatsku, od 863. do 1248.i to kao prvi dio , a drugi dio nikad nijeiziao. Pisao je i pripovijesti, pjesme, crtice i novele o ivotu slavonskog sela i grada.1UZagreb prelazi 1911. godine gdje slubuje kao sveenik i profesor na fakultetu te kaotajnik nadbiskupa Antuna Bauera. Nadbiskup-koadjutor dr. Antun Bauer 8. sijenja1912. godine imenovao ga je urednikom Katolikog lista kojeg e ureivati do sijenja1914. godine, kada ga je zamijenio dr. Fran Barac.2U Bogoslovnoj smotri 1911. i 1912.godine objavljuje radMartyrologij srijemsko-panonske metropolije.

Mons. Rittig je od 1915. do 1917. godine bio upnikupe sv. Blaa u Zagrebu.Skuptina grada Zagreba na sjednici od 26. rujna 1916. godine izabrala je mons.

Rittiga izmeu sedam kandidata predloenih od nadbiskupa Bauera (28 od 34 glasa)za upnika upe sv. Marka.3upnikom upe Sv. Marka bio je do 1941. god. kadanakon dolaska ustake vlasti naputa Zagreb i odlazi u svoj ljetnikovac u Selce, izkojeg 1943. godine odlazi u partizane. Dok je bio upnik upe Sv. Marka, njegovdom bio je okupljalite zagrebake inteligencije.4Blisko je suraivao sa don FranomBuliem (posebno je cijenio Bulievo zalaganje za slavensko bogosluje), a nakon toje ovaj sa Franom Barcem i Julijanom Jeliniem utemeljio 1922. godine Hrvatskubogoslovnu akademiju, mons. Rittig u njoj aktivno surauje.5Posebno se zalagao zaprelazak Staroslavenske akademije iz Krka u Zagreb. Tako je uspio Staroslavenskuakademiju u Krku ujediniti 1928. godine s Hrvatskom bogoslovnom akademijom

u Zagrebu kao njezin Staroslavenski odsjek, a proelnik odsjeka bio je mons. Rittig1J. Bratuli, Svetozar Rittig - linost i djelo, Slovo, sv. 44-46, Prilozi: Staroslavenska akademija i njeno

znaenje, Zagreb 1996., str. 323-324.2Katoliki list, br. 2, Zagreb 11. sijenja 1912.3Arhiv grada Zagreba, Zapisnici o skuptinama zastupstva slobodnoga i kraljevskog glavnoga grada

Zagreba (dalje AGZ Zapisnici), godina 1916., str. 52, l. 130 (Zastupstvo glavnog grada Zagreba kaopatron upe biralo je upnika upe Sv. Marka)

4U upnom stanu 1918. god. sklonio je Stjepana Radia, nakon to je napadnut nakon govora da se ne ideu Beograd kao guske u maglu. ( J. Bratuli, n. dj., str. 325).

5F. anjek, Kranstvo na hrvatskom prostoru,Zagreb 1991., str. 361.



7/23/2019 07_Akmadza

3/15

103

osobno.6 Kada je 1948. god. na Rittigovu inicijativu Staroslavenska akademija uZagrebu ponovno utemeljena, Rittig odlukom predsjednika vlade NRH, VladimiraBakaria, dolazi na njeno elo te na mjestu direktora instituta7ostaje do kraja ivota,nakon ega institut nosi njegovo ime.

Mons. Svetozar Rittig pored navedenih djelatnosti, bio je i veoma aktivanu politikom ivotu Hrvatske, to i jest osnovna tema ovog rada. Zahvaljujuisvojoj politikoj aktivnosti i politikom oportunizmu, mons. Rittig postat e vrlokontradiktorna osoba, kako u crkvenim tako i u politikim krugovima svoga vremena.

Svo njegovo politiko djelovanje kroz rad u politikim strankama (Starevieva strankaprava, Hrvatska zajednica i Hrvatska federalistika seljaka stranka), zastupstvou Hrvatskom saboru, rad u Narodnom vijeu Srba, Hrvata i Slovenaca, lanstvo uPrivremenom narodnom predstavnitvu u Beogradu 1919-1920. godine, zastupstvo uSkuptini grada Zagreba, djelovanje u partizanskom pokretu i ZAVNOH-u, Komisijiza vjerske poslove, saboru i vladi socijalistike Hrvatske te Saveznoj skuptinisocijalistike Jugoslavije, bazirano je na nepokolebljivoj borbi za jugoslavenskoodnosno sveslavensko ujedinjenje.

Rittig je bio blizak suradnik nadbiskupa Bauera, tj. njegov tajnik pa i 1919.nadbiskupov posebni izaslanik8 koji je predao papi promemoriju Ad S. Sedem(iji je tekst najveim djelom Rittigovo djelo, uz autorizaciju biskupa Mahnia)

o stanju i problemima Katolike crkve u kraljevini SHS.9

Ti poslovi i niz drugihvanih zadataka koje je radio po nadbiskupovoj elji, stvorili su sliku o Rittigu kaoosobi od nadbiskupova najveeg povjerenja. Svjestan te injenice i ponesen svojomambicioznou bio je uvjeren da e ga nadbiskup predloiti za svog nasljednika. Sobzirom da se te elje nisu ostvarile, jer je nadbiskup za svog nasljednika predloiomladog Alojzija Stepinca, to e vjerojatno utjecati na kasniji Rittigov odnos premanadbiskupu Stepincu. Naime po navodima SDS-a (Slube dravne sigurnosti)u elaboratu Katolika crkva kao ideoloki i politiki protivnik FNRJ, Rittig je uBeogradu posjeivao nadbiskupa Josipa Ujia, koji je s jedne strane tvrdio da je Rittigbeskompromisni pristaa komunistikog reima, ali ga je s druge strane oznaio kao

6A. Nazor, Staroslavenska akademija i Staroslavenski institut, Slovo(prilozi: Staroslavenska akademija injeno znaenje), sv. 44-46 (1994.-1996.), Zagreb 1996., str. 300.

7Rittig je krajem 1951. god. traio od Bakaria da se Staroslavenska akademija preimenuje u Staroslavenskiinstitut, jer je zapazio da mnogima smeta pompozan naziv akademija. Tako je Bakari 18. oujka 1952.god. potpisao Uredbu o osnivanju Staroslavenskog instituta u Zagrebu. (A. Nazor, n. dj., str. 301).

8Od listopada 1918. god. odravale su se veze sa Svetom Stolicom jedino preko nuncija u Beu, kojije zastupao sve drave batinice bive Austro-Ugarske monarhije, sve do priznanja drave SHS odVatikana).

9V. Novak,Magnum crimen, Beograd 1989., str. 152.



7/23/2019 07_Akmadza

4/15

104

lovca na karijeru, koji je sa glavne linije Katolike crkve u Hrvatskoj skrenuo samo izrazoaranja i ogorenja to nije postao nasljednikom Bauera.10

Rittig u partizanima

Poetkom rata 1939. godine, Rittig kao upnik upe sv. Marka, zbrinjava prognanePoljake, ehe i idove.11Uz podrku nadbiskupa Stepinca bio je osnovan i odbor zapomo izbjeglicama iz ratnih podruja, a lan tog odbora bio je i mons. Rittig.12Nakondolaska ustake vlasti 1941. god., Rittig je bio pod stalnim pritiskom vlasti da napustimjesto upnika upe sv. Marka, jer mu poglavnik Ante Paveli nije mogao oprostitipoklonstvenu delegaciju kralju Aleksandru koju je Rittig predvodio 1929. godine.13Osim toga Rittig je jo dok je Paveli bio u Italiji kritizirao njegovo djelovanje. INijemci su odmah nakon ulaska u Zagreb klasificirali Rittiga kao protivnika te jepo pisanju Slube dravne sigurnosti nakon rata, nadbiskup Stepinac pod pritiskomustaa i Nijemaca morao Rittigu dati odsustvo.14O svom odlasku iz Zagreba Rittigje zapisao: Koncem lipnja 1941. donesena je bila odluka, da se upnik sv. Marka imauhapsiti, te je ona bila saopena Nadbiskupskoj oblasti: 30. lipnja 1941. izgubio sam se iz

Zagreba i poao u Hrvatsko Primorje i sakrio se kod brata sveuilinoga profesora u Novom,

koji je uskoro nakon toga bio i umirovljen. Bila je sva srea, to je ve 3. srpnja talijanska

okupaciona vojska preuzela u tom podruju i graansku policijsku vlast i tako sam ostao

izvan dosega ustakog divljanja. U nastavku pie da je u kolovozu preselio u Selce, teda je u tom cijelom kraju sreo mnogo pristaa partizanskog pokreta.15Rittig se nakonkapitulacije Italije 1943. god. prikljuio partizanskom pokretu. U svibnju 1944. god.postaje vijenik ZAVNOH-a, a odmah zatim na III. zasjedanju ZAVNOH-a izabranje u njegovo predsjednitvo.16

10Hrvatski dravni arhiv (dalje HDA), Fond RSUP SRH, Kut. 5, SDS Elaborat Katolika crkva kaoideoloki i politiki protivnik FNRJ (dalje SDS Elaborat...), str. 243-244.

11J. Bratuli, n. dj., str. 328.12A. Benigar,Alojzije Stepinac - hrvatski kardinal, Zagreb 1993., str. 365.13Paveli je o Rittigu poslije napisao: Prvim pravim izdajicom pokazao se monsignor Svetozar Rittig.

Ovaj sveenik sumnjivog morala, bio je osoba povjerenja zagrebakog nadbiskupa monsignora Bauera,koji je oduvuviek bio protivnik hrvatske nacionalne politike. Dalje o Rittigu Paveli pie: Ovajamoralni i astoljubivi ovjek bez savjesti, oponaao je poznatog mecenu i politiku linost nadbiskupaDjakova, Strossmayera, pa jei on mislio postati biskupom-mecenom i politikom linosti. Da postignetaj cilj smatrao je doputenim sva sredstva, pa i i oslanjati se na ono, to mu je davalo vee mogunostiza uspjeh. (A. Paveli, Doivljaji II, Zagreb 1998., str. 255), U svezi s poklonstvenom deputacijomPaveli pie da je za taj in Rittig dobio od kralja odlije potom, no Rittig je mislio da je u paketu

pakleni strojte ga je odnio na policiju, pa se za odlije brzo proulo. (Isto, str. 257).14HDA, SDS Elaborat..., str 225.15HDA, Osobni fond Svetozara Rittiga (daljeOF Rittig), Kut. 2, Rittigov autografski zapis o odlasku iz

Zagreba 1941. god.16ZAVNOH, Zbornik dokumenata, sv. III., Zagreb 1985., str. 594 i 673.



7/23/2019 07_Akmadza

5/15

105

O tome zato je Vatikan tolerirao Rittigovo djelovanje u partizanima, SDS unavedenom elaboratu pie: Meutim katolika crkva je u vrijeme okupacije imala jojedan adut. Da bi za svaki sluaj imala vezu s partizanima, Vatikan je preutno odobriodranje msgr. Rittiga, koji je otvoreno stao na stranu Nop-a. Cilj Vatikana je bio da u

sluaju da partizani preuzmu vlast, izgrade sebi most za vezu sa buduim reimom i timeizbjegne potpuno eliminiranje crkvenog upliva, a da bi u datom trenutku opet povratioizgubljeni teren.17Ove prosudbe SDS-a pokazale su se pogrene, s obzirom da jecrkvena vlast nakon rata u pravilu ignorirala Rittiga kao posrednika u crkveno-dravnim odnosima. U nastavku elaborata SDS tvrdi da su se obavjetajne slubeNDH i Nijemaca Rittigom bavile i 1944., povodom njegove uskrnje propovjedi nateritoriju pod partizanskim nadzorom na kojoj je prisustvovao i Randolph Churchil,a i zbog njegova lanka u Vjesniku u kojem Rittig slavi dolazak Crvene armije najugoslavensku granicu. Dalje SDS tvrdi da je Rittig i dalje imao veze s Vatikanom teda kampanju protiv njega u u Crkvi u Hrvatskoj treba uzeti s rezervom.18

Zbog Rittigovog djelovanja u partizanima ustaka je vlada u vie navrata trailacrkvene kazne protiv njega. Meutim nadbiskup Stepinacse oduprotimzahtjevima,tvrdei da to ne moe uiniti bez osobnog sasluanja dr. Rittiga.19

Pred kraj rata Rittig je sa teritorija pod partizanskim nadzorom slao porukeprema Zagrebu da vjera nije u opasnosti i da nova vlast nee dirati u prava vlasnitva.20Meutim te njegove tvrdnje su opovrgnute potezima komunistike vlasti jo tijekomrata, a naroito nakon rata kada je reim Crkvi oduzeo najvei dio njene imovine.Rittig je izraavao aljenje to pri partizanskoj vojsci nema katolikih duobrinika,iako to narod eli, dok se istovremeno pravoslavni sveenici i hode brinu za svojevjernike u partizanskim redovima, istiui da su partizanske vlasti to od crkvene vlastitraile.21

U jesen 1944. god. Rittig zajedno sa skupinom katolikih i pravoslavnih sveenikapristaa partizanskog pokreta upuuje proglas pod nazivom Glas katolikog i srpskogpravoslavnog sveenstva u Novoj Jugoslaviji. u proglasu izraavaju odanost JosipuBrozu Titu i partizanskom pokretu. Dalje trae da krivci, pa bili oni i sveenici,odgovaraju za svoja nedjela, ali trae od onih koji im budu sudili da vode rauna i okanonskom pravu, uz znanje crkvenih vlasti, kako nebi bilo sumnji da se postupci vodepartijskom mrnjom. U nastavku proglasa pozdravljaju ideju o osnivanju Povjerenstava

17HDA, SDS Elaborat..., str. 225.18Isto.19M. tambuk-kali, Dokumenti obrane u sudskom procesu protiv nadbiskupa Alojzija Stepinca, Promemorija

Zagrebaki nadbiskup i njegov kler u vrijeme ustakog reima, Izvori za hrvatsku povijest 2, Zagreb1996. str. 295.

20A. Benigar, n. dj., str. 454.21S. Rittig, Sveenstvo u narodno-oslobodilakoj borbi, ZAVNOH 1944., str. 6..



7/23/2019 07_Akmadza

6/15

106

za vjerske poslove pri sredinjoj i zemaljskim vlastima. Na kraju uvjeravaju javnostda ne vide u vodstvu partizanskog pokreta namjere da oslabe znaaj crkvi, ukinuvjeronauk, crkveni brak i sl., te pozivaju ostalo sveenstvo da im se pridrui njihovominu.22Vrijeme je meutim pokazalo da nisu bili u pravu jer je vlast otvoreno djelovalaprotiv crkvi, ukinula vjeronauk u kolama, nije priznavala crkveni brak kao ni mnogado tad priznata crkvena prava.

Isto tako Rittig krajem 1944. god. upuuje proglas sveenicima u kojem osuujeone sveenike koji su stali na stranu ustakog reima i Nijemaca. Dalje slavi partizanski

pokret i velia ulogu Broza u ostvarivanju jugoslavenske ideje. Osuuje Pavelievreim i Nijemce, te one sveenike koji su uz njih pristali.U nastavku kritizira hrvatskoi slovensko sveenstvo to ne stane uz partizanski pokret te iznosi biblijska naelapo kojem je djelovanje sveenika koji su uz partizane etino i opravdano, te poziva:Slovenska i hrvatska brao, ustanite i priite na put velikoga narodnog osloboenja zadobro Crkve, za dobro slovenskoga, hrvatskoga i ostalih jugoslavenskih naroda, za sreu

federalnih drava Slovenije i Hrvatske u novoj Jugoslaviji! - Kuca posljednji as!.23

U jednom referatu iz 1945. god. Rittig o sveenicima u partizanskom pokretukae: Mi koji se nalazimo u narodnom oslobodilakom djelu nismo amo doli iz nekogazanesenjatva ili usijanosti, makar to govorili nai protivnici, nego smo dobro razmislili,

to inimo. Pristupili smo kao sveenici i ostali smo sveenici....24

Rittig je uvjeravao sveenstvo i katoliki puk, a i osobno je vrsto vjerovao, dapartizanski pokret i Komunistika partija nisu ista stvar.25Na tvrdnju krkog biskupaJosipa Srebrnia u okrunici od 16. listopada 1944. god. da partizani posve zavise odKomunistike partije i slue joj pri izgradnji vlasti na osnovi komunistikog nauka,Rittig naivno vidi protuargumente u Brozovoj izjavi u Jajcu 30. studenog 1943. god.da oslobodilaki pokret nije nije ostvarenje komunistikih nego narodnih i politikihideala jugoslavenskih naroda, a drugi argument vidi u sporazumu Broza sa Ivanom-ubaiem ne obazirui se na to kako je do tog sporazuma dolo.26 Iako se poslijeKomunistika partija poistovjetila s partizanskim pokretom, to nije promijeniloRittigova uvjerenja. Rittig je elei da borba protiv okupatora ne bude samo podpartizanskim pokroviteljstvom, izraavao aljenje to se partizanskom pokretu ne

22HDA, OF Rittig, Kut. 2, Glas katolikog i srpskog pravoslavnog sveenstva u Novoj Jugoslaviji, od30. listopada 1944. god. (Rittig je elio da ovaj proglas bude dostavljen papi te ga je poslao hvarskombiskupu Mihi Puiu, molei da ga i on potpie, te prevede i poalje u Vatikan. Nisam uspio doi dopodatka da li je biskup Pui to uinio. Isto, Pismo Rittiga biskupu Puiu)

23Isto, Spis pod naslovom Proglas sveenicima.24Isto, Radna verzija referata pod naslovom Hrvatskom sveenstvu mjesto je uz narod i njegovu oslobodilaku

borbu.25S. Rittig, n. dj., str. 10.26HDA, OF Rittig, Kut. 1, Rittigov odgovor krkom biskupu na njegovu osudu partizanskoga pokreta,

od oujka 1945. god.



7/23/2019 07_Akmadza

7/15

107

prikljue pristae HSS-a, hrvatske inteligencije i katolikog sveenstva.27 U tomsmislu je znao naglasiti da ni on sam nije partizan, nego je samo doao pomoi uborbi protiv okupatora.28

Uoi ulaska partizana u Zagreb poetkom svibnja 1945. Rittig je poruionadbiskupu Stepincu da e partizanska komanda doi najprije k njemu, te da se ulazakpartizana u Zagreb doeka zvonjavom crkvenih zvona.29No nadbiskup Stepinac nijepostupio po tim zahtjevima.

Mons. Rittig kao dunosnik komunistikog reima

Mons. Rittig je nakon svretka Drugoga svjetskoga rata bio politiki jako angairanu redovima nove vlasti. Osim to je bio predsjednik Komisije za vjerske poslove NRHrvatske30, postao je 26. veljae 1946. god. i ministar bez lisnice u hrvatskoj vladi,31a bio je i poslanik u saveznoj skuptini FNRJ i u Hrvatskom saboru. Odmah nakondolaska partizana u Zagreb, preuzeo je posredniku ulogu izmeu Katolike crkve inove vlasti. Kada je nadbiskup Stepinac prvi put uhien 17. svibnja 1945. god., Rittigga je posjetio u pritvoru. Tada mu je nadbiskup kazao da ako eli razgovarati o politici,moe odmah otii. Na to je Rittig odgovorio da je doao razgovarati kao sveenik, nato mu je nadbiskup odgovorio da to onda uini na Duhovnom stolu u nadbiskupovojrezidenciji.32Tako je Rittigov pokuaj razgovora s nadbiskupom propao, jer mu jenadbiskup dao do znanja da ga Rittig kao politiar ne zanima, a da kao sveenik moe

doi kod njega tamo gdje to prilii.Nekoliko dana poslije Rittig je kazao tajniku papina izaslanika u Zagrebu,

Giusepeu Masucciju. da se boji za nadbiskupa i eli da on ne prosvjeduje i ne protivise novoj vladi. Dva dana poslije, tj. 28. svibnja 1945.33Masucci je prosvjedovao kodRittiga zbog kampanje na radiu protiv Crkve, na to je Rittig odgovorio da to svedolazi od neuka naroda, opijena pobjedom, ali da e ti napadaji prestati.

Kada je Josip Broz poetkom lipnja 1945. doao u Zagreb, Rittig je posredovaou sazivanju sastanka Broza i predstavnika sveenstva. Sastanak je odran 2. lipnja

27S. Rittig, n. dj., str. 11.28Isto, Iz uskrnje propovjedi 1944. god., str. 19.

29A. Benigar, n. dj., str. 457.30Komisija za vjerske poslove osnovana je za podruje Hrvatske na treoj sjednici Predsjednitva

ZAVNOH-a 25. kolovoza 1944. god., na inicijativu Rittiga koji je postao njen predsjednik.31Izvjeujui nadbiskupa Stepinca o svom imenovanju ministrom u vladi, Rittig pie: Uvjeren sam

da ovaj moj korak moe doprinjeti lakem odvijanju pregovora, koji teku izmeu Pronuncija SveteStolice Preuzv. G. Hurley-a i Marala Josipa Broza-Tita, Predsjednika Vlade FNRJ. On nije u opreci scrkvenim kanonima, a ni dijecezanskim propisima, jer zabrana kleru baviti se politikim poslovima tiese aktivnih a ne penzioniranih sveenika. (HDA; Fond Komisije za odnose s vjerskim zajednicama(dalje KOVZ), Kut. 126, dopis od 27. veljae 1946. god.).

32A. Benigar, n. dj. , str. 460.33G. Masucci,Misija u Hrvatskoj, Valencia 1967., str. 202.



7/23/2019 07_Akmadza

8/15

108

1945. god., a sastanku je nazoio i Rittig. Nakon to su Broz i predstavnici sveenstvapredvoeni biskupima dr. Franjom Salis-Seewisom i dr. Josipom Lachom razmijeniligledita o novonastaloj situaciji, u razgovor se ukljuio i Rittig komentarom koji eo njemu kod veine sveenstva dodatno stvoriti negativnu sliku. Naime Rittig je ujednom trenutku, nakon pritubi sveenstva na ponaanje nove vlasti, kazao: Zna,drue Tito, sveenstvo je krivo, ono mora initi pokoru. Predstavnici sveenstva otrosu prosvjedovali, upozoravajui Rittiga da ne moe okrivljavati sve sveenstvo zbogpojedinaca, s ime se i Broz sloio.34

Rittig je bio izrazito aktivan u pokuaju sreivanja odnosa izmeu Katolikecrkve i nove vlasti, u skladu sa svojim vienjem problema. Za razliku od partijskihministara on je opravdano bio uvjeren da mira i meunacionalnog jedinstva u dravinee biti dok se ne rijee crkveno-dravni odnosi. Tako mons. Rittig u svom pismuPredsjednitvu savezne vlade DF Jugoslavije izmeu ostalog pie: Vjerski mir je prviuvjet opeg smirenja u svakoj zemlji i svakom narodu...Vjerska sloboda, gradjanskatrpeljivostje bitni elemenat naeg zajednikog dravnog ivota..., te se u nastavkupisma zalae za to veu amnestiju zatoenih po logorima. Osvrui se na sve loijeodnose izmeu Katolike crkve i drave konstatira: Naalost ostalo je na jednoj i nadrugoj strani tjesnogrudih elemenata, koji nisu razumijevali veliinu vremena, to gaivimo, a bilo je, ima jo i danas takovih, koji i u najpresudnijoj narodnoj katastrofi

nisu preboljeli svojih strasti i nisu ozdravili od fanatizma, a da bi bili sposobni povestinarod na novi svjetliji ivot. U nastavku predlae da u cilju poboljanja crkveno-dravnih odnosa, dravna i crkvena vlast delegiraju svoje predstavnike koji bi raspravilipostojee nesuglasice. Takoer trai da meu crkvenim predstavnicima budu onilanovi koji nisu bili protivnici partizanskoga pokreta. Traei urnost provedbe ovihideja upozorava da je skeptian u uspjeh Biskupske konferencije koja se ima odratiu rujnu 1945. godine, ako se navedena problematika prije ne rijei. Istie takoer davelika veina biskupa s kojima je razgovarao prihvaa novu vlast, ali su zbunjeni inepovjerljivi jer vlasti nasuprot jasnim zakonima svojim postupcima ometaju vjerskeslobode.35

S obzirom da do poetka Biskupske konferencije nije realizirano nita od

Rittigovih prijedloga, Rittig se u vrijeme odravanja Konferencije sastao sa Masuccijemizraavajui bojazan da bi vrsto stajalite biskupa prema vlasti loe djelovalo naodnose Katolike crkve i drave, te je predloio:

- da Biskupska konferencija treba objaviti izjavu povodom okrunice od24. oujka 1945. god., da se vidi da sveenstvo nije protiv NOP-a,

- da biskupi izraze elju za sporazumom Crkve i drave,

34A. Benigar, n. dj., str. 465-466.35HDA, KOVZ, Kut. 326, Pismo S. Rittiga Predsjednitvu savezne vlade DFJ, od 25. kolovoza 1945. god.



7/23/2019 07_Akmadza

9/15

109

- da biskupi priznaju da je bilo sveenika koji su pomagali ustaki pokret,

- da izvjee s konferencije treba prije objave podnijeti Svetoj Stolici, teupozorava da od konferencije zavisi poloaj Katolike crkve u Jugoslaviji.36

O navedenim prijedlozima Masucci je izvijestio nadbiskupa Stepinca, no sobzirom da nitko iz redova vlasti nije odgovorio na pismo upueno Brozu od biskupana poetku konferencije, biskupi su na kraju konferencije uputili katolikoj javnostipastirsko pismou kojem vrlo otro kritiziraju novu vlast. To pismo e izazvati estokereakcije vlasti te e se odnosi Katolike crkve i drave dodatno zaotriti. S obzirom

da je dravni tisak u svezi s pastirskim pismomkrenuo u opu hajku protiv Katolikecrkve, nadbiskup Stepinac poslao je prosvjed Rittigu s molbom da ga dostavi Brozu.Meutim Rittig moli nadbiskupa da ga rijei te obveze, jer bi to bilo protivno njegovojzadai normaliziranja vjerskih prilika u Jugoslaviji, smatrajui da polemika neepomoi tom cilju.37

Medijska hajka je nastavljena, a sve loiji odnosi Katolike crkve i drave dosegli susvoj vrhunac suenjem i presudom nadbiskupu Stepincu u rujnu i listopadu 1946. god.

U pismu Brozu od 2. veljae 1946. mons. Rittig pie, da su sva ona pitanja okojima su vie puta raspravljali stupila u odluujui stadij za rjeavanje. Tako pie danadbiskupa Stepinca treba ukloniti iz Zagreba i na njegovo mjesto dovesti drugu osobukoju treba imenovati papa osobno. Rittig je savjetovao Brozu da od papinog izaslanika

Hurleya trai da Sveta Stolica o svim imenovanjima treba obavijestiti dravne vlastii traiti njihovu suglasnost. Takoer je predloio da se biskupi koji su napustilizemlju ne mogu vratiti, te da se umjesto njih imenuju biskupi koji nisu okaljaniustatvom. Rittig je takoer pisao o nacionalizaciji Katolike crkve u Jugoslaviji, kojaobuhvaa preodgoj sveenikog pomlatka u slavenskom narodnom duhu, uvoenjestaroslavenskog bogosluja, te da Hrvati katolici i juni Slaveni dobiju svoju zasebnuhijerarhijsku organizaciju, kao to to imaju Srbi, Crnogorci i Makedonci, istiui kakoto ne znai odvajanje od Rima, nego dobivanje ovlasti kakva je imao maarski primasu Ostrogonu.38

U vrijeme suenja nadbiskupu Stepincu, Rittig se nalazio u Parizu. Iako je mogaobiti pouzdan svjedok, nije bio ukljuen u sudski proces ni na strani obrane, ni na strani

optube. Jedino je obrana prigodom suenja, priloila Rittigovo pismo nadbiskupuStepincu od 19. prosinca 1942. god., u kojem priznaje nadbiskupu teki i muenikirad, rtvu cijelom narodu i sveenstvu, karitativnu pomo poljskim bjeguncima igladnoj siroadi pasivnih krajeva.39

36G. Masucci, n. dj., str. 223-224.37HDA, KOVZ, Kut. 125, Pismo mons. Rittiga nadbiskupu Stepincu od 26. studenog 1945. god.38R. Radi, n. dj., knj. I., 272.39M. tambuk-kali, n. dj., str. 129.



7/23/2019 07_Akmadza

10/15

110

Iako nije javno komentirao suenje nadbiskupu Stepincu, u jednom pismu koje jenapisao najvjerojatnije dr. ameku potpredsjedniku ehoslovake vlade, kao odgovorna njegov upit u svezi sa sluajem Stepinac, Rittig izmeu ostalog pie: NadbiskupaStepinca nita ne oznaava krivcem grozomornih nedjela, to su se zbila prolih godina

u hrvatskim krajevima, dapae on im je pokuao odoljevati, ali u tjeskobnim i ivotnim

dilemama strana lavina dogaaja povukla je sobom ovjeka i on je svojim hijerarhijskim

poloajem predvodnik pao rtvom velike pomutnje duhova. U nastavku pisma izbjegavase dalje osvrtati na suenje Stepincu, nego i dalje uporno opravdava komunistiku

vlast i njen odnos prema Katolikoj crkvi, tvrdei da se radi o hajci Zapada protiv novenarodne vlasti. Ipak na kraju pisma priznaje da Zaista hrvatsko sveenstvo prolazinajtee asove u svom ivotu i povijesti svoje Crkve.40Iz ovog pisma vidljiva je Rittigovaunutarnja borba Rittiga-sveenika i Rittiga-politiara. U toj borbi vidljivo je da jeRittig svjestan pogreaka komunistike vlasti u odnosu prema Katolikoj crkvi, ali munjegov krajnji cilj jugoslavensko i sveslavensko jedinstvo, prijei da se ee kritikiusprotivi toj vlasti kojoj i sam pripada, te bi se dalo zakljuiti da je za ostvarenjenjegovih ideolokih ciljeva spreman zanemariti i neprihvatljiva sredstva i metode kojase koriste za ostvarenje tih ciljeva. Iako je bilo dosta razloga da otrije prosvjeduje ilipak podnese ostavku na svoje dunosti, zbog odnosa dravnih vlasti prema Katolikojcrkvi, na takav radikalan potez nije se odluio, ve se nastavio ponaati oportunistiki.

U skladu s takvim razmiljanjima u crkvenim krugovima, uoi svog odlaska izHrvatske G. Masucci je susrevi se s Rittigom 7. oujka 1946. god. rekao: Ako nepostignete kod vlade, to trai Vatikan morate odmah odstupiti.41 No iako nije imaouspjeha u svojoj misiji rjeavanja crkveno-dravnih sporova Rittig nije samovoljnoodstupio. Naprotiv u jednom pismu42tvrdi: Narodna vlast nove Jugoslavije prikazanaje u svijetu da progoni Crkvu i da tei unititi svaku vjeru u naoj zemlji. Ve moj poloaj

u vladi Narodne Republike Hrvatske je argumenat, da je to zlonamjerna propaganda i da

ja ne bih ni asa mogao ostati na svom mjestu, kada bi to bila istina. No ve u nastavkusebe opovrgava, tvrdei da je pored krivih, od strane nove vlasti, stradalo mnogonevinih sveenika. Takoer u svoje argumente o dobrom odnosu drave prema Crkvinavodi primjere slobode vjerskog pouavanja u kolama, prava javnosti vjerskih kola,

lanstvo Bogoslovnog fakulteta u sveuilitu i sl. No iako su sva ova prava poslijeukinuta, Rittig je ostao u vladi bez obzira na spomenutu izjavu da u vladi ne bi biokada bi vjerske slobode bile ugroene.

Kada se Rittig poalio predsjedniku hrvatske vlade Vladimiru Bakariu, na kritikeiz crkvenih krugova na njegovo sudjelovanje u vladi, Bakari mu je odgovorio:

40HDA, OF Rittig, Kut. 12, Pismo Rittiga visokom dunosniku ehoslovake vlade, najvjerovatnijepodpredsjedniku dr. rameku, od 24. veljae 1947. god.

41G. Masucci , n. dj., str. 258.42HDA, OF Rittig, Kut. 2, Pismo Rittiga umjetniku Zlaku Balokoviu u USA, krajem 1947. god.



7/23/2019 07_Akmadza

11/15

111

Mislim da ti Tvoji kaptolski ljudi nemaju pravo kad tvrde da smo pootrili kursprema njima nakon Tvog ulaska u vladu...Mislim, dragi Monsignore, da bi Ti uope trebao

Tvojim prijateljima tamo kazati, da bi se oni trebali u prvom redu pobrinuti, da se stvariurede na onoj strani, a ne kod nas. Tvoj prijem u vladu te stvari ne moe urediti, jer ne

smrdi kod nas, nego kod njih. Nema nikakvog razloga, da Te oni zovu sebi u pomo, jer Tikonano nisi zasluio, da te ubrajaju na onu stranu.43

Po tvrdnjama SDS-a ni imenovanje Rittiga kao lana Jugoslavenske delegacijena mirovnoj konferenciji nije primljeno pozitivno, jer su se klerikalni krugovi bojali da

e on sakriti stvarno stanje Crkve u Jugoslaviji.44

U vrijeme sve veeg zaotravanja Zapada i socijalistikih zemalja pod sovjetskimutjecajem, Rittiga su jako smetale kritike kapitalistikog svijeta na raun socijalistikogureenja. Tako Rittig krajem 1947. god. u pismu umjetniku Zlatku Bolokoviu kojije ivio u SAD-u, izmeu ostalog pie: Samo zaslijepljeni ljudi u Americi ne vide dase borba za novi ekonomski socijalistiki poredak spontano i prirodno razvija u svijetu

iz osveenja naroda, koji nee da i dalje bude objekt eksploatacije politikog sistema...Privredni napredak nikada nije djelo pojedinog ovjeka nego je rezultanta rada drutvene

cjeline i bez te ope suradnje svi bi bankari i tvorniari ovoga svijeta bili kruha gladni, akamoli da bi svoja bogatstva gomilali. Stoga je potpuno opravdano, kada vrhovna dravnavlast ograniuje nezasluene prekomjerne zarade, a njihove vikove upotrebljuje za ope

dobro, vikovima obezbjeuje ivot svih graana bez razlike, osigurava im zaposlenje,kruh i pristojan ljudski bitak, namiruje ope potrebe, stvara fondove za obnovu zemlje i

namirenje svih trokova. Za moje gledanje Slavenska demokracija nije revolucija, negoevolucija prema elementarnom pojmu ljudske pravde.Te zakljuuje: Nova Jugoslavijaima protiv ove zapadnjake propagande najjai argumenat u svojem sjajnom ekonomskomi politikom usponu prolih triju godina.45Iz navedenog teksta je vidljivo da Rittig nijeuz komunistiku vlast, kako je tvrdio samo zbog borbe protiv okupatora i ostvarenjajugoslavenske ideje, nego joj sve vie i ideoloki pripada.

Za razliku od njegova politikog djelovanja, Rittigovo humanitarno djelovanjenitko nije osporavao. Tako je na osnovu niza dokumenata i svjedoanstava uoljivo dase Rittig naroito angairao da svojim autoritetom izbavi to vie sveenika a i drugihzatoenika iz partizanskih logora.46

43HDA, KOVZ, Kut: 326, Pismo Vladimira Bakaria mons. S. Rittigu od 14. oujka 1946. god.44HDA, SDS Elaborat, str. 243.45HDA, OF Rittig, Kut. 2, Pismo Rittiga umjetniku Zlatku Balokoviu u USA, krajem 1947. god.46M. Akmada, Odnosi drave i Katolike crkve u Hrvatskoj od 1945. do 1953. god., Magistarski rad, Zagreb

2001. god., str. 30.



7/23/2019 07_Akmadza

12/15

112

U crkvenim krugovima bilo je sve manje onih koji su bili spremni na suradnjusa mons. Rittigom. Osim s biskupom akovakim Antunom Akamoviem,47meusveenicima koji su blisko suraivali s Rittigom ili su bili slinih svjetonazora, posebnose isticao istarski sveenik Boo Milanovi koji je imao veoma vanu ulogu u crkveno-politikom ivotu Istre. Rittig se naroito zalagao da nakon odlaska talijanskihbiskupa iz Rijeke i Porea u Italiju, Milanovi postane apostolski administrator zaIstru. Tako je traio od sveenika konventualaca iz Istre, kojima je pomogao 1918.god. kada su protjerani iz svojih samostana u Istri, primivi ih u crkvu sv. Marka

u Zagrebu, da se zaloe kod svog subrata ibenskog biskupa Jeronima Milete daporadi za Milanovievo imenovanje. Isto tako mons. Rittig u jednoj Promemoriji(vjerojatno vladi NR Hrvatske) izvjeuje da su se sastali on i Boo Milanovi sministrom unutranjih poslova Ivanom Stevom Krajaiem te predlau da se ustanovijedna apostolska administratura, koja bi obuhvaala podruje koje je do tada bilo ugranicama Transko-koparske i Poreko-pulske biskupije te da bi trebalo poraditi daadministrator novog istarskog podruja bude Boo Milanovi. No s obzirom da takvorazmiljanje nije postojalo unutar crkvene vlasti, te Rittigove elje nisu ostvarene.48

Posebno vanu ulogu Rittig je imao kod osnivanja stalekih udruenja katolikihsveenika, kojima se crkvena vlast otro protivila jer je iza osnivanja tih udruenjastajala dravna vlast, s ciljem naruavanja jedinstva u redovima Katolie crkve iruenja autoriteta crkvene vlasti, s krajnjim rezultatom odvajanja Katolike crkveu Jugoslaviji od Svete Stolice. O tome SDS u navedenom elaboratu pie: Rittig idrugi napredni svetenici su se trudili da sprovedu irenje ovog udruenja, osnovanog od

vlade radi koncentriranja lojalnog sveenstva i na Hrvatsku.49 Rittig je bio nazoanna gotovo svim osnivakim skuptinama navedenih udruenja i na njima aktivnosudjelovao, a bio je i poasni predsjednik Stalekoga udruenja katolikih sveenikaHrvatske. Meutim, kako su se odnosi izmeu Crkve i drave osnivanjem sveenikihudruenja zaotravali, tako je i kod Rittiga zavladala malodunost. Tako u svom pismuBakariu krajem 1951. mons. Rittig meu inim pie: Znam da je sistem viih vlastiposljednjih godina krenuo pomirljivijim putem, ali duh u novinstvu husti jedne i

dalje na netrpeljivost, a druge pa osobito sveenike, koje smo naim radom u VjerskojKomisiji zadobili za suradnju, obeshrabruje i tvori od njih malodunike. Molim, dragiPredsjednie, da objektivno ocjeni je li ova moja jadikovka istinita i opravdana i darad Vjerske Komisije u ovakvoj atmosferi biva slab.50

47Biskup Akamovi je esto korespondirao s Rittigom, a SDS tvrdi da je Akamovi ba o svemu , udetalje obavjetavao Rittiga (SDS Elaborat..., str. 279).

48M. Akmada, n. dj., str. 31.49SDS Elaborat..., str. 286.50HDA, KOVZ, Kut. 138, Pismo mons. Ritiga dr. Bakariu, od 18. prosinca 1951.



7/23/2019 07_Akmadza

13/15

113

Rittig je pokuavao preko svojih veza utjecati na Vatikan da pobolja odnose sjugoslavenskom vlau, tj. da se uspostavi modus vivendi izmeu Vatikana i Jugoslavije.Tako je preko zagrebakog kanonika dr. Josipa Maria poslao Vatikanu svoje prijedlogeza postizanje modus vivendija.Meutim ti pokuaji nisu uspjeli prvenstveno zbognerijeenog pitanja sveenikih udruenja.

Zapaena je bila i aktivnost Rittiga u Ustavotvornoj skuptini i Hrvatskom saboru,prigodom rasprava o zakonima koji su se ticali poloaja vjerskih zajednica i njihovihprava. Tako se Rittig zalagao, ali neuspjeno, za vea prava Katolike crkve prigodom

donoenja Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji 1945. god. Prigodom rasprave onacrtu Zakona o braku u skuptini FNRJ, Rittig je upozoravao vlast na oprez, kako ne bipovrijedili vjerske osjeaje naroda. On je predlagao da se da puna mogunost i slobodasklapati brak svakome prema njegovu osjeaju bilo po formi civilnog, bilo po formivjerskoga braka. Isticao je da se na taj nain radi u mnogim zemljama gdje je odvojenacrkva od drave, pa tako i u SAD-u. U svezi s tim je predloio da zastupnici odu usvoje izborne jedinice da uju miljenje naroda. Ovi Rittigovi prijedlozi kao i obinonisu prihvaeni.51No u pitanju ustavne odredbe o odvajanju crkve od drave, Rittignije dijelio miljenje crkvene vlasti. U svom govoru o nacrtu ustava u Ustavotvornojskuptini 24. sijenja 1946. god., Rittig je meu inim kazao: Tko pozna tono prilike udananjim modernim dravama dobro zna, da gotovo i nema drava, pa ni s jednolikim

katolikim ivljem, a da ne bi Crkva bila odvojena od drave. Faktino ima zemalja, koje

su sklopile sporazume i konkordate sa Rimskom Stolicom, a u njima postoji rastava Crkvei drave. U nastavku istie da je vanije kakvi e biti odnosi izmeu crkve i drave,nego da li e one biti zakonski odvojene. Takoer u istom govoru nijeui da nemavjerski sloboda kae: Prolazim svim naim krajevima, vidim, da su sve crkve otvorene,u svima se vri bogosluje, ui Boja rije, u kolama je vjerska nastava za djecu, koja za

njom eznu. Ni u ovom visokom domu nisam nikad zapazio neki naelni neprijateljski stavprotiv kranstva i naih nacionalnih Crkava. Ja ne mogu poistovjeivati progon nekihpolitiki obnevidjeli sveenika s progonom crkve. Svaka dravna vlast ima pravo da se

brani.52I ova Rittigova izjava pokazuje koliko se on poistovjetio sa vlau, jer se ovajnjegov povrni pogled na problem vjerskih sloboda u socijalistikoj Jugoslaviji nimalone razlikuje od pogleda njegovih kolega u vlasti koji su bili partijski profilirani. Rittig

je na nacrt Ustava predloio i neke amandmane poput priznavanja crkvenog braka iprijedloga da u Ustavu treba stajati da je crkva formalno odvojena od drave, njegoviamandmani su odbijeni s obrazloenjem da nisu podneseni na vrijeme, te se Rittigsuzdrao od glasovanja.53

51M. Akmada, n. dj., str. 51.52HDA, OF Rittig, Tekst govora mons. Rittiga u Ustavotvornoj skuptini 24. sijenja 1946. god.53M. Akmada, n. dj., str. 57-58.



7/23/2019 07_Akmadza

14/15

114

Zbog svog politikog djelovanja na strani komunistikih vlasti, Rittig nije bioomiljen kod veine katolikih biskupa i sveenika. O tome je G. Masucci zapisaou svom dnevniku: Njega ne prima ni jedan vii crkveni dostojanstvenik i nije dobrogledan niti kod sveenika niti kod vjernika.54A nadbiskup Stepinac u izjavi amerikomnovinaru Traudl Lessingu u travnju 1953. god. govorei o autonomnosti biskupa uodnosu na Komisiju za vjerske poslove (nadbiskup je naziva Odbor) kae: Ne znamnikoga od katolike hijerarhije, osim t. zv. predsjednika Odbora, Msgra Rittiga, koji bi

bio raspoloen da pravi kompromise u sadanjim okolnostima.55 Iz ove izjave uoljivoje kakvo miljenje ima nadbiskup Stepinac o Rittigu. Iako S. Alexander tvrdi56da seRittig dobro slagao s nadbiskupom Stepincem, oslanjajui se na neke izvore bliskenadbiskupu, s tom se tvrdnjom teko sloiti, prije bi se moglo zakljuiti da je nadbiskuptolerirao njegov angaman u vladi, ali mu nije pridavao vei znaaj. No i sam je Rittigizjavom u Ustavotvornoj skuptini u sijenju 1946. god., Nije Crkva kriva, to su seba u najpresudnija vremena nali slabi ljudi na njezinim vrhovima57, apostrofiraonadbiskupa Stepinca kao jednog od glavnih krivaca za sve eventualne negativnostipoinjene od strane crkvenih ljudi za vrijeme rata i neposredno nakon rata.

Nakon to je vlada FNRJ prekinula diplomatske odnose s Vatikanom krajem 1952.god., u daljnjim pregovorima s Katolikom crkvom sve je manje koristila Rittigoveusluge te se Rittig 1954. god. povukao u mirovinu. O tome SDS u zakljucima

navedenoga elaborata istie da je jedan od kljunih problema u rjeavanju odnosavlasti i Katolike crkve taj, da Rittig ne moe biti dobar pregovara, jer u vodeimkrugovima Katolike crkve, on vai kao otpadnik i karijerist. Smatra se da on zastupaosobne ciljeve i da stremi ka vodstvu neke vrste katolike nacionalne crkve koja bi saRimom bila samo u labavom kontaktu. SDS dalje predlae da se osnuje nova garnituraza pregovore ako se eli ii metodom pregovaranja.58

S obzirom da je slijed dogaaja doveo do sve slabije uloge Rittiga u crkveno-dravnim kontaktima, pa i do njegova skorog odlaska u mirovinu, oito je da je na toutjecaja imao i navedeni zakljuak SDS-a, koji je inae u to vrijeme imao veliku ulogupri donoenju politikih odluka.

Bez obzira to zapise SDS-a treba uvijek uzimati s rezervom, oito je da Rittig

nakon smrti nadbiskupa Bauera postupno gubi podrku crkvene vlasti u Hrvatskoj,naroito nakon njegova aktivnog ukljuivanja u redove komunistike vlasti. Iako seocjene o njegovom karijerizmu mogu smatrati subjektivnima, uoljivo je da je bio

54G. Masucci , n. dj., str. 223.55V. Nikoli, Stepinac mu je ime, Zbornik uspomena, svjedoanstava i dokumenata, Knjiga prva, Munchen-

Barcelona 1978., str. 413.56S. Alexander, Trostruki mit, ivot zagrebakog nadbiskupa Alojzija Stepinca, Zagreb 1990., str. 87.57HDA, OF Rittig, Kut. 9, Govor mons. Rittiga u Ustavotvornoj skuptini 24. sijenja 1946. god.58HDA, SDS Elaborat..., str. 383.



7/23/2019 07_Akmadza

15/15

115

spreman prihvatiti svaku dunost koja bi mu mogla biti od koristi za ostvarenje svojihpolitikih i crkvenih ciljeva. No mora se priznati da je Rittig bio dosljedan u svojojborbi za ostvarenje svojih politikih ciljeva te je bio spreman ui u savez i s onima skojima se nije ideoloki slagao (kralj, komunisti i sl.) ako je smatrao da bi to pomogloostvarenju njegovih politikih ideala. U svakom sluaju moe se rei da je Rittigzbog svog politikog djelovanja postao jedna od najkontradiktornijih crkvenih osobadvadesetog stoljea u Hrvatskoj.

Svetozar Rittig , Pfarrer Minister in der kommunistischen Regierung

Zusammenfassung

Svetozar Rittig war einer der seltenen katholischen Pfarrer, der sich aktiv derPartisanenbewegung anschloss. Als Anhnger der Idee des Jugoslawentums saher ber die ideologischen Unvereinbarkeiten mit der Kommunistischen Parteihinweg, der Verwirklichung seines Traumes von einem jugoslawischen StaatVorrang gebend. Die kommunistische Regierung benuzte ihn, um der ffentlichkeitzu zeigen sie sei nicht gegen den Glauben, whrend sie andererseits systematischdie Glaubensfreiheiten unterdrckte. Rittig verrichtete in der kommunistischenRegierung Kroatiens die Pflichten des Ministers ohne Ressort und des Prsidentender Kommission fr Religionsf ragen. Von dem Zusammenleben der kommunistischen

Regierung und der Religionsgemeinschaften berzeugt arbeitete er mit Ausdauer ander Regelung der kirchlich-staatlichen Beziehungen. Obwohl er bei dieser Ttigkeitkeinen Erfolg hatte und zum Zeugen der Abrechnung der Partei mit der katholischenKirche wurde, entschloss er sich zu keinem kategorischeren Protest gegen eine solchePolitik und blieb in dieser Regierung so lange bis diese auf seine Dienstleistungenverzichtete, nachdem sie zur Erkenntniss kam, Rittig sei keine Vertrauensperson derKirchenobrigkeit und als solcher keine zur Vermittlung in den kirchlich-staatlichenBeziehungen taugliche Person.



Documents

07_Akmadza