Utvrđivanje emocionalnog stanja, razine tjelesne aktivnosti i svakodnevnih navika

učenika s područja Hercegbosanske županije za vrijeme pandemije COVID-19

Danijela Kuna1, Josip Gunjača2

1Ministarstvo znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije, 2Srednja

strukovna škola „Silvije Strahimir Kranjčević“, Livno

1. UVOD

Pojavom pandemije COVID-19 naša zajednica je ugrožena kako nitko nije očekivao pa se

uobičajeni ritam i način života svih nas promijenio. Kako bi se širenje globalnog virusa usporilo

i spriječilo, vrtići, škole i visokoobrazovne institucije u više od 120 zemalja diljem svijeta

zatvorile su vrata svojih objekata, čime su osigurali da djeca, učenici i studenti ostanu kod kuće

i na sigurnome. Ove rapidne izmjene pogodile su gotovo tri četvrtine svjetske studentske

populacije, a procjenjuje se oko 1,2 milijarde učenika. Vlade, mjerodavna Ministarstva

obrazovanja i škole djelovale su u skladu s njihovim mogućnostima na najbolji mogući način

kako bi osigurali da milijuni ranjive djece ne gube kontinuitet obrazovanja i stjecanje radnih

navika pri izvršavanju svojih školskih zadataka. Osnovne i srednje škole Hercegbosanske

županije su 16. ožujka 2020. krenule s realizacijom nastave na daljinu. Definirani su prihvatljivi

komunikacijski kanali, osigurana je potrebna tehnička podrška, a stručni aktivi na razini

županije definirali su dinamiku i sadržaje nužne za realizaciju nastavnih planova i programa

vodeći pri tome računa o optimalnom opterećenju učenika nastavnim sadržajima. Glavnu

potporu u realizaciji nastave na daljinu svim osnovnim školama i gimnazijama u županijama,

gdje se nastava izvodi po nastavnom planu i programu na hrvatskom jeziku, omogućilo je

Sveučilište u Mostaru, koje je pokrenulo besplatnu digitalnu platformu za izvođenje „nastave

na daljinu“. Platformu je izradio Centar za informacijske tehnologije Sveučilišta u Mostaru koji

je zadužen za njen razvoj i održavanje.

U svrhu suzbijanja širenja COVID-19 propisane su mjere izolacije i zabrane kretanja

osobama mlađim od 18 i starijim od 65 godina zbog čega su učenici bili primorani većinu

svakodnevnog vremena provoditi zatočeni u svojim domovima i pred ekranima. Prosječno

vrijeme koje učenici provode pred ekranima, osim prethodno navedenih propisanih mjera,

znatno je povećano i zbog odvijanja nastave na daljinu, a tjelesno vježbanje, kretanje i socijalni

kontakti i interakcije svedeni su na minimum. Radikalne promjene u načinu života svih učenika

rezultirale su povećanjem sjedilačkog načina života, zbog čega je njihova instinktivna biološka

potreba za kretanjem, tjelesnim vježbanjem i socijalnom interakcijom, kao jedna od glavnih

preduvjeta normalnog emocionalnog i fizičkog razvoja, očuvanja mentalnog zdravlja i kvalitete

života, ugušena i zanemarena. Zbog toga je povećan potencijalni razvoj rizičnih čimbenika

zdravstvenih problema poput hipokinezije, kardiovaskularnih bolesti, hiperstresa, anksioznosti,

depresije i brojnih drugih psihosomatskih oboljenja koja se prema rezultatima istraživanja

pojavljuju kao posljedica neredovita tjelesnog vježbanja i kretanja (Blažević, 2017; Duraković,

2016; Lorger i sur. 2015; Berger i Motl, 2001; Marvin, 2014; Biddle i Mutrie, 2008).

Kako bi se ispitala razina tjelesne aktivnosti, uobičajene navike te stupnjevi razine stresa,

anksioznosti i depresije učenika s područja Hercegbosanske županije za vrijeme pandemije

COVID-19, provedena je online anketa među učenicima osnovnih i srednjih škola.

2. METODE RADA

U ime Ministarstva znanosti, prosvjete, kulture i športa Hercegbosanske županije link

online ankete s popratnim tekstom svrhe ispitivanja proslijeđen je prema svim učenicima od 6.

do 9. razreda osnovnih škola te od 1. do 4. razreda srednjih škola. Anketiranje je bilo anonimno,

na dobrovoljnoj osnovi te uz prethodnu suglasnost roditelja malodobnih učenika. Ukupno su

2423 učenika bila uključena u online anketno ispitivanje, od čega je bilo 1295 učenica i 1128

učenika.

U uvodnom dijelu ankete učenicima su postavljena pitanja vezana za njihove

sociodemografske podatke nakon čega je slijedilo nekoliko pitanja iz PAQ-C (Physical

Activitiy Questionnaire-Children) upitnika s ciljem utvrđivanja razine tjelesne aktivnosti te je

na kraju primijenjena skala za procjenu razine stresa, anksioznosti i depresivnosti (DASS-21).

Statističke analize podataka provedene su u programskom paketu SPSS, verzija 21.0 (IMB,

2012). Radi ispitivanja razine statističke važnosti razlika među određenim grupama učenika

korišten je neparametrijski Mann-Whitney test.

3. REZULTATI I RASPRAVA

U grafičkom prikazu 1. prikazan je broj ispitanika pojedinih razreda koji su ispunili anketu.

Graf 1. Struktura ispitanika po razredima

Ukupno je sudjelovalo 1159 učenika iz osnovnih škola i 1264 učenika iz srednjih škola.

Graf 2. Elektronički uređaji preko kojih učenici prate realizaciju online nastave

Graf 3. Poteškoće pri praćenju online nastave

1995

6931074

105 210

500

1000

1500

2000

2500

Mobitel Računalo Laptop Tablet Ne pratim onlinenastavu

Preko čega pratite online nastavu? Moguće označiti više

odgovora.

1704

61 34

681

0

500

1000

1500

2000

Nemam takvihproblema

Nemam uređaj(mobitel, računalo i

sl.)

Nemam internet Internet mi je spor

Postoji li neki problem koji vam otežava realizaciju online

nastave? Moguće označiti više odgovora.

258

262

343

296350

354

342

218

U koji razred idete?

6. razred

7.razred

8. razred

9. razred

1. srednje

2. srednje

3. srednje

4. srednje

Pregledom Grafa 2. i 3. uočava se frekvencija odgovora učenika na pitanja kojima se

ispitivalo preko kojih uređaja prate online nastavu te imaju li neke poteškoće pri tome. Učenici

su odgovorili kako online nastavu u najvećoj mjeri prate preko mobitela, a potom preko laptopa

i računala. Pri realizaciji, odnosno praćenju online nastave, osim sporog interneta, većina

učenika nije imala tehničkih poteškoća. Nažalost, ukupno 95 učenika je izjavilo kako nemaju

elektroničnog uređaja i/ili interneta pa se može pretpostaviti kako su se pri realizaciji online

nastave i ispunjavanju svojih zadaća snalazili na neke druge načine. Međutim, bitno je naglasiti

kako je u međuvremenu, tijekom provedbe online ankete, mjerodavno Ministarstvo znanosti,

prosvjete, kulture i športa uz pomoć brojnih donatora pružilo tehničku potporu većini učenika

koji nisu imali elektroničke uređaje potrebne za praćenje online nastave pa se može

pretpostaviti kako će broj onih koji nemaju elektroničkog uređaja ili interneta do kraja

realizacije online nastave biti znatno manji.

Graf 4. Postotne vrijednosti redovitosti praćenja online nastave

Graf 5. Koliko često roditelji pomažu učenicima pri praćenju online nastave

0,20% 1,20% 7%

23,80%

67,80%

Koliko redovito pratite online nastavu i upute koje dobivate od

svojih učitelja/nastavnika?

nikad

rijetko

povremeno

često

uvijek

41,20%

24,70%

24,90%

6,10% 3,10%

Pomažu li vam roditelji prilikom realizacije online nastave?

nikad

rijetko

povremeno

često

uvijek

U Grafovima 4. i 5. prikazane su postotne vrijednosti učeničkih odgovora na pitanja koliko

redovito prate online nastavu, u kojoj mjeri im roditelji pomažu pri tome te koliko vremena

provode za elektroničkim uređajima pri praćenju redovite online nastave i u slobodno vrijeme.

Budući da je 58,8% učenika odgovorilo kako im roditelji pružaju pomoć u praćenju online

nastave te kolika je učestalost njihove pomoći, može se zaključiti kako roditelji imaju posebnu

važnu ulogu pri realizaciji online nastave te da bi većina učenika bez njihove pomoći imala

poteškoće u samostalnom radu.

Graf 6. Prosječno dnevno vrijeme koje učenici provode koristeći informatičku tehnologiju u

realizaciji online nastave

Graf 7. Prosječno dnevno vrijeme koje učenici provode koristeći informatičku tehnologiju i

TV u slobodno vrijeme

9,2%

24,1%

27,7%

19,3%

10,5%

9,3%

Koliko sati tijekom radnih nastavnih dana u prosjeku provedete

koristeći informatičku tehnologiju pri izvršavanju vaših školskih

obaveza?

do 1 sata

1-2 sata

2-3 sata

3-4 sata

4-5 sati

više od 5 sati

18,1%

25,6%

23,5%

14,7%

6,7%

11,4%

Koliko prosječno sati tijekom vašeg slobodnog vremena

provedete koristeći informatičku tehnologiju u svrhu zabave

(igrajući igrice, surfajući i sl.) i gledajući TV?

do 1 sata

1-2 sata

2-3 sata

3-4 sata

4-5 sati

više od 5 sati

U Grafovima 6. i 7. prikazane su postotne vrijednosti učeničkih odgovora na pitanja koliko

dnevno sati u prosjeku provedu koristeći informatičku tehnologiju radi praćenja online nastave

i u slobodno vrijeme uključujući vrijeme koje provedu pred TV ekranima. Ukupno 254 učenika

u prosjeku dnevno provode 4 do 5 sati koristeći informatičku tehnologiju radi praćenja online

nastave, a 225 učenika više od 5 sati. Koristeći informatičku tehnologiju i/ili TV u svoje

slobodno vrijeme, 162 učenika dnevno u prosjeku provede 4 do 5 sati, a 277 učenika više od 5

sati. Temeljem dobivenih vrijednosti (Graf 6. i 7.) može se zaključiti kako učenici većinu

svakodnevnog vremena provode pred ekranima, a njih 502 ukupno više od 10 sati dnevno.

U Grafovima 8., 8.1., 9. i 10. nalaze se odgovori učenika vezani za njihovu tjelesnu aktivnost

prije i tijekom pandemije COVID-19.

Graf 8. Tjelesni aktivitet učenika

Graf 8.1. Tjelesni aktivitet učenika

AerobikAtletika

BadmintonBorilački sportovi

Hodanje

PlaninarenjeKošarka

Gimnastika

Nogomet

Odbojka

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

Jeste li se bavili kojom od sljedećih aktivnosti prije

pandemije COVID-19 u vaše slobodno vrijeme. Ako da,

koliko puta tjedno?

Ples

Plivanje

Preskakanje vijače

Rukomet

Rolanje

Stolni tenis

Tenis

Trčanje

SkejtboardRitmika

0

500

1.000

1.500

2.000

2.500

Jeste li se bavili kojom od sljedećih aktivnosti prije

pandemije COVID-19 u vaše slobodno vrijeme. Ako da,

koliko puta tjedno?

Radi ispitivanja prosječne tjedne tjelesne aktivnosti učenika, učenici su za svaku ponuđenu

aktivnost odgovarali jesu li se njome bavili i koliko puta tjedno prije pandemije COVID-19. Na

postavljena pitanja bili su im ponuđeni odgovori ne, 1 do 2 puta, 3 do 4 puta, 5 do 6 puta, 7 i

više puta. Redoslijedom kako su pitanja postavljena, tako su Grafom 8. i 8.1. prikazani rezultati

odgovora učenika. Uvidom u dobivene vrijednosti tjelesnog aktiviteta učenika prije pandemije

COVID-19 razvidno je kako su se učenici najviše bavili organiziranim ekipnim tjelesnim

aktivnostima, a od individualnih: trčanjem, hodanjem, rolanjem i planinarenjem.

Graf 9. Razina izvođenja tjelesne i zdravstvene kulture učenika tijekom online nastave

Graf 10. Razina izvođenja tjelesne i zdravstvene kulture učenika tijekom online nastave

Pregledom Grafa 9. i 10., u kojima se nalaze odgovori učenika vezanih uz njihovu tjelesnu

aktivnost u vrijeme pandemije COVID-19, može se zaključiti kako su učenici bez obzira na

11,20%

8,50%

15,10%

25%

40,10%

U proteklo vrijeme tijekom izvođenja online nastave iz tjelesne i

zdravstvene kulture, koliko često si bio/la aktivan/a?

ne radim tjelesni

rijetko

povremeno

često

svaki put

6,20%

27,60%

29,40%

36,70%

Koliko si se često u proteklih sedam dana bavio/la nekom

sportskom aktivnošću, plesao/la ili se igrao/la nekim igrama gdje

si tjelesno bio/la vrlo aktivan?

nijednom

1 do 3 puta

3 do 5 puta

5 i više puta

propisane mjere izolacije i reducirano kretanje u velikoj mjeri bili prilično aktivni. Ohrabrujući

je podatak što je većina njih redovito izvodila online nastavu tjelesne i zdravstvene kulture, kao

i dobivene vrijednosti prosjeka tjednih aktivnosti u slobodno vrijeme. Obzirom da je većina

učenika prije pandemije COVID-19 bila aktivno uključena u redovite trenažne procese

različitih sportskih aktivnosti, pretpostavlja se kako imaju prethodno usvojenu naviku redovitog

tjelesnog vježbanja i pozitivan stav prema istom, što je vjerojatno osim uputa koje su dobivali

od svojih učitelja, razlog njihove tjelesne aktivnosti i za vrijeme pandemije COVID-19.

U Grafu 11. prikazani su odgovori učenika kako se nose s mjerama izolacije.

Graf 11. Kako su se učenici nosili s mjerama izolacije

Na skali od 1 do 5 ukupno 38% učenika se izjasnilo kako se jako loše (1) i podnošljivo (2)

nose s mjerama izolacije. Nagla promjena uobičajenih životnih navika u smislu reducirane

slobode kretanja i socijalnih kontakata razvidno je kako je u velikoj mjeri negativno utjecala na

učenike. Olakšavajuća okolnost jest ta što većina učenika živi u kućama, što je vjerojatno

pridonijelo lakšem podnošenju izolacijske mjere.

Osim pitanja prikazanih u dosad navedenim grafikonima i tablicama, učenici su u anketi

ispunjavali i DASS-21 skalu koja mjeri depresiju, anksioznost i stres. Ukupan broj učenika koji

ćemo prikazati u sljedećim analizama je 2418, s obzirom da 5 učenika nije odgovorilo na sva

pitanja.

Ukupna vrijednost koeficijenta pouzdanosti za DASS-21 skalu u ovom istraživanju

iznosi α= ,928. Pojedinačne vrijednosti koeficijenta pouzdanosti iznosile su: Stres α= ,859,

Anksioznost α= ,800 i Depresija α= ,826.

15,90%

22,20%

25,30%

21,40%

15,10%

Odaberite odgovor koji najbolje opisuje koliko dobro se

nosite s mjerama izolacije

jako loše, postajenepodnošljivo

podnošljivo

dobro

vrlo dobro

odlično

Tablica 1. Prikaz rezultata učenika na DASS-21 skali s obzirom na intenzitet simptoma

Stres Depresija Anksioznost

Broj učenika N % N % N %

Normalni 1883 77,9 1825 75,5 1876 77,6

Blagi 195 8,1 255 10,5 237 9,8

Umjereni 154 6,4 195 8,1 130 5,4

Teški 131 5,4 73 3,0 67 2,8

Izrazito teški 55 2,3 70 2,9 108 4,5

Legenda: N – broj ispitanika, % - postotna vrijednost

Rezultati prikazani u Tablici 1. pokazuju da, kada je riječ o stresu, 1883 ispitanika ne

pokazuje simptome stresa, 195 pokazuje blage simptome stresa, 154 umjerene, 131 teške

simptome i njih 55 izrazito teške simptome karakteristične za stres. Ukupno 1825 učenika ne

pokazuje simptome depresije, 255 pokazuje blage simptome, 195 umjerene, 73 teške i 70

izrazito teške simptome karakteristične za depresiju. Kada je riječ o anksioznosti, 1876 učenika

ne pokazuje simptome, 237 pokazuje blage, 130 umjerene, 67 teške i 108 izrazito teške

simptome karakteristične za anksioznost. Bilo bi zanimljivo usporediti ove rezultate s onima

koje bismo dobili u ''normalnim'' okolnostima jer bismo tada mogli donositi eventualni

zaključak o tome da je došlo do porasta razine stresa, depresije i anksioznosti u učenika.

Međutim, s obzirom na specifičnu situaciju i sigurnosne mjere koje se odnose na maloljetnike

zbog pandemije COVID-19, možemo pretpostaviti da je navedena situacija imala snažan utjecaj

na broj učenika koji pokazuje simptome stresa, depresije i anksioznosti.

Radi ispitivanja razina statističke značajnosti u rezultatima na DASS-21 skali među

određenim grupama učenika, ovisno o njihovim odgovorima na ponuđena pitanja, korišten je

Mann-Whitney test. U Tablici 2. prikazani su rezultati razine statističke značajnosti u DASS-

21 skali među učenicima, obzirom na spol, školu i objekt življenja, odnosno mjesto boravka za

vrijeme pandemije COVID-19.

Tablica 2. Razlike u rezultatima na DASS-21 skali s obzirom na spol, školu i objekt

SPOL ŠKOLA OBJEKT

M Ž OŠ SŠ Kuća Stan

M± SD M± SD U M± SD M± SD U M± SD M± SD U

Stres 3.74/4.01 5.42/4.83* 572638.50

4.06/4.25 5.17/4.76* 625602.

00

4.50/4.43 5.66/5.24* 274072.

50

Depresija 3.47/4.04 2.44/3.45* 605645.00

2.47/3.42 3.46/4.12* 614690.

00

2.91/3.72 3.53/4.48** 290048.

50

Anksioznost 1.65/2.74 2.81/3.63* 577673.00

2.03/3.13 2.49/3.43* 665106.

00

2.18/3.13 2.92/4.26** 285580.

50

Legenda: M – aritmetička sredina, SD – standardna devijacija, U – vrijednost Mann Whitney testa,

razine statističke značajnosti razlika: * – p

Ovisno o mjestu boravka, utvrđeno je kako učenici koji žive u stanu pokazuju statistički

značajno više razine stresa, depresije i anksioznosti u odnosu na učenike koji žive u kući. Prema

istraživanjima u posljednjih dvadesetak godina sve se više u djece i mladih koji žive urbanim

načinom života javljaju anksiozni poremećaji. Za vrijeme pandemije COVID-19 učenici koji

žive u stanu, za razliku od učenika koji žive u kući, bili su primorani više boraviti u zatvorenom

prostoru, bez mogućnosti svakodnevnog izlaska vani, šetnje i igre oko kuće. Stoga su dobivene

vrijednosti statističke značajnosti razlika u razini stresa, depresije i anksioznosti među njima

bile očekivane.

Tablica 3. Razlike u rezultatima na DASS-21 skali s obzirom na provedeno vrijeme u online

nastavi i izvođenju nastave tjelesne i zdravstvene kulture.

SVAKODNEVNI SATI

ONLINE NASTAVE

TZK aktivitet

do 3 sata preko 3

sata

manje

aktivni

više

aktivni

M± SD M± SD U M± SD M± SD U

Stres 4.18/4.158 5.36/5.03* 607171.50 5.46/5.05 4.20/4.20* 571965.50

Depresija 2.62/3.40 5.57/4.33* 612878.50 3.60/3.42 3.46/4.12* 586261.00

Anksioznost 2.02/2.94 2.66/3.76* 63932.00 2.76/3.84 2.01/2.93* 591753.50

Legenda: M – aritmetička sredina, SD – standardna devijacija, U – vrijednost Mann Whitney testa,

nivoi statističke značajnosti razlika: * – p

je tjelovježba jedan od najboljih zaštitnih mehanizama pomoću kojih se uspješno smanjuju ili

poništavaju negativni učinci stresa, anksioznosti i depresije. U kontekstu pozitivne

psihologije zajednička poveznica svim aspektima tjelesnog vježbanja je unaprjeđenje

psihofizičkog zdravlja pojedinca te pojava brojnih pozitivnih psiholoških promjena. Tijekom

tjelesnog vježbanja uslijed fizioloških i biokemijskih promjena u organizmu dolazi do

pozitivnih promjena u načinu razmišljanja, doživljavanja sebe i okoline (Barić, 2009; Wood

i sur., 2012; Maturo i Cunningham, 2013). Također, redovito tjelesno vježbanje ima pozitivni

utjecaj na razvoj samopoštovanja i samopouzdanja (Tremblay i sur., 2000; Bowker, 2006;

Wood i sur., 2012), stvaranja ravnoteže u mnogim regulacijskim i funkcionalnim

mehanizmima (Badrić i Barić, 2006) te očuvanja mentalnog zdravlja i dobrobiti pojedinca u

cjelini (Weinberg i Gould, 2011; Cox, 2012). Tjelovježba povećava aktivnost

neurotransmitera dopamina i serotonina koji su odgovorni za osjećaj sreće i smirenosti te se

zbog toga nalazi kao jedan od neizbježnih načina borbe i nošenja sa stresom, anksioznošću i

depresivnošću. U prilog važnosti i djelotvornosti programa redovitog tjelesnog vježbanja,

osobito aerobno-funkcionalnih programa, govori činjenica kako u posljednjih deset godina

nema novih studija koje pokazuju da utjecaj antidepresiva u liječenju depresije ima veću

važnost od tjelesnog vježbanja.

4. ZAKLJUČAK

U provedenom istraživanju ispitane su životne navike učenika za vrijeme pandemije

COVID-19, njihova iskustva s online nastavnom, kao i koliko njih pokazuje simptome

anksioznosti, stresa i depresije. Rezultati pokazuju da najveći broj učenika online nastavu prati

uz pomoć mobilnih uređaja. Najveći problem učenicima pri realizaciji online nastave je spor

internet. Preko dvije trećine učenika redovito prati online nastavu i upute koje dobiju od svojih

nastavnika i profesora. Kada je riječ o stresu, anksioznosti i depresiji, preko tri četvrtine učenika

ne pokazuje simptome navedenih stanja, međutim, zabrinjavajući je broj učenika koji pokazuju

teške i izrazito teške simptome. Svakako bi bilo korisno usporediti ove podatke s podatcima

koje bi dobili u ''normalnim'' uvjetima, kako bismo mogli odgovoriti na pitanje je li situacija u

kojoj smo se našli dovela do porasta navedenih stanja i ako je, u kojoj mjeri. Rezultati brojnih

istraživanja pokazuju kako su razdoblja djetinjstva i adolescencije najvulnerabilnija razdoblja

rasta i razvoja te najrizičnija životna razdoblja za razvoj anksioznosti koja se može manifestirati

od blagih oblika do poremećaja (Kostić, 2006; Beesdo i sur., 2009; Macuka, 2016). Kao što je

već navedeno, anksiozni poremećaji su učestaliji u ženskog, nego u muškog spola te se javljaju

u omjeru 2:1, odnosno čak 3:1 u adolescenciji (Beesdo i sur., 2009., Gugić, 2015., Macuka,

2016). Dobiveni rezultati ovog istraživanja, kao i prethodno navedene konstatacije, upućuju

kako su našoj zajednici nužni budući preventivni programi i promocije mentalnog zdravlja.

Učenici koji su redovito pratili online nastavu iz tjelesne i zdravstvene kulture, kao i oni

koji su generalno bili fizički aktivniji, pokazali su statistički značajno niže razine stresa,

anksioznosti i depresije, što je još jedan nalaz koji ide u prilog činjenici kako tjelovježbom i

brigom o svom tijelu istovremeno brinemo i o vlastitom mentalnom zdravlju. Preporuke

Svjetske zdravstvene organizacije nalažu kako je svakodnevna tjelesna aktivnost umjerenog

intenziteta u trajanju od najmanje pola sata ili vježbanje barem tri puta tjedno, po jedan sat,

najbolji, najjednostavniji i najjeftiniji lijek unaprjeđenja cjelokupnog psihofizičkog zdravlja.

Stoga bi svi učitelji, odnosno nastavnici i sportski djelatnici, osim redovite nastave tjelesne i

zdravstvene kulture, trebali kontinuirano razvijati svijest i promovirati redovito tjelesno

vježbanje radi očuvanja mentalnog i fizičkog zdravlja te kvalitete života društva u cjelini.

Zanimljivo je da učenici koji žive u stanu pokazuju više rezultate na skali stresa,

anksioznosti i depresije u odnosu na učenike koje žive u kući. Uzrok takvom nalazu može biti

činjenica da učenici koji žive u kući imaju više prostora za igru i boravak na otvorenom, tu se

eventualno mogu igrati i u svakom slučaju imaju više prostora za svoje aktivnosti, za razliku

od ispitanika koji žive u stanu. Vrijeme koje učenici dnevno provodu na informatičkim

uređajima, kako bi izvršavali obveze vezane za online nastavu, također se pokazalo kao bitan

faktor kada smo uspoređivali rezultate učenika na spomenutoj skali. Naime, učenici koji

provode više vremena na informatičkim uređajima prateći online nastavu pokazuju više razine

stresa, anksioznosti i depresije od učenika koji na njima provode manje vremena. Dakle,

možemo zaključiti kako bi za mentalno zdravlje učenika bilo dobro da ih se više potiče na

sudjelovanje u fizičkim aktivnostima, redovitim trenažnim programima različitih sportskih

programa, igranju, plesu i slično, a da manje vremena provode koristeći informatičku

tehnologiju, tj. mobitele, laptope, tablete, računala i slično. Podatci u ovom istraživanju su

prikupljeni preko anonimne online ankete. Zbog pandemije COVID-19 bilo je gotovo

nemoguće prikupiti podatke na neki drugi način. Iako se najčešće koriste anonimne ankete, kao

i u ovom istraživanju, postoje određene prednosti, ali i nedostatci za njihovu uporabu. Prednosti

anonimnih anketa u javno izražavanje djece o osobnim iskustvima, a ujedno su vremenski i

ekonomski najisplativije. S druge strane, anonimnost može utjecati na to da sudionici koji nisu

dovoljno zainteresirani za ono što se istražuje ne odgovaraju potpuno iskreno na zadana pitanja.

Nadalje, rezultati u ovom istraživanju dobiveni su na temelju samoprocjene sudionika, što

može biti nedostatak jer učenici ponekad nisu dovoljno objektivni u samoprocjeni. Ipak,

provedeno istraživanje zasigurno je dalo uvid u stanje učenika, kao i njihove navike i iskustva

te nam pomoglo da bolje razumijemo novonastalu situaciju u kojoj su se našli naši učenici,

poglavito jer je riječ o golemu uzorku ispitanika koji su pristupili istraživanju.

5. LITERATURA

1. Badrić, M., Barić, A. (2006). Primjenjivi sadržaji kineziologije u razvoju

ekoosjetljivosti i ekokomunikacije u izvannastavnim aktivnostima učenika, Zbornik

radova 15. ljetne škole kineziologa, Republika Hrvatska: Rovinj, 393-397.

2. Barić R. (2007). Vježbam jer se osjećam dobro! Tjelesna aktivnost s perspektive

pozitivne psihologije. Zbornik radova, Zagreb, Kineziološki fakultet, 31 – 8

3. Beesdo K, Knappe S, Pine, D.S. (2009). Anxiety and Anxiety Disorder in Children

and Adolescents: Developmental Issues and Implications for DSM-V. Psychiatr Clin

North Am 32(3): 483-524.

4. Berger, B. G., Motl, R. (2001). Physical activity and quality of life. In Singer, R. N.,

Hausenblas, H. A., Janelle, C. M. (Eds.), Handbook of sport psychology. New

York: Wiley, 636–671.

5. Biddle, S. J. H., & Mutrie, N. (2008). Psychology of physical activity: determinants,

well-being, and interventions. Routledge.

6. Bowker, A. (2006). The relationship between sports participation and self-esteem

during early adolescence. Canadian Journal of Behavioural Science, 38(3), 214-229.

7. Bungić, M. i Barić, R. (2009). Tjelesno vježbanje i neki aspekti psihološkog zdravlja.

Zbornik radova, Zagreb, Kineziološki fakultet, 24, 65– 75.

8. Cox, R.H. (2012). Sport psychology: Concepts and applications. New York: McGraw-

Hill.Duraković.

9. Kostić, R. (2006). Odnos simptoma anksioznosti i depresije i dimenzija ličnosti u

adolescenciji. Diplomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za

psihologiju.

10. Kowalski K, Crocker PR, Donen R. (2004). The Physical Activity Questionnaire for

Older Children (PAQ-C) and Adolescents (PAQ-A).

11. Lorger, M., Grgić, I. i Prskalo I. (2015). Assessment of the Quality of Life of Youth

Athletes Participating in Team Sports in the Transition From Junior to Senior Level

Competition. 1 st FIEP Afro – European Conference on Physical Education and Sport,

25th FIEP World Congress, 10th FIEP European Congress Physical Education and

Sport for Peace, Development and Multicultural Understanding. Congress Proceedings,

167-179. Bratislava: Slovakia.

12. Lovibond, S.H. & Lovibond, P.F. (1995). Manual for the Depression Anxiety & Stress

Scales. Sydney: Psychology Foundation,

13. Macuka, I. (2008). Uloga dječje percepcije roditeljskoga ponašanja u objašnjenju

internaliziranih i eksternaliziranih problema. Društvena istraživanja, (6), 1179-1202.

14. Malina, R. M., Bouchard, C. i Bar-Or, O. (2004): Growth, maturation and physical

activity second edition. U The young athlete, United States: Human Kinetics Press,

Champaign, IL, 623-649.

15. Matud, M. P. (2004). Gender differences in stress and coping styles. Personality and

Individual Differences, 37(7), 1401–1415.

16. Maturo CC, Cunningham SA. (2013). Influence of friends on children’s physical

activity: a review. Am J Public Health, 103(7), 23–38.

17. Mraković, S., Hraski, M. i Lorger, M. (2014). Differences In Morphological

Characteristics Between Female Students Of University Of Zagreb. Hrvatski

športskomedicinski vjesnik, 29(2), 78-83.

18. Nekić, M., Uzelac, E. i Jurkin, M. (2016). Uloga samopoštovanja i vršnjačkog pritiska

u objašnjenju usamljenosti adolescenata. Acta Iadertina, 13(1), 41-63.

19. Oppenheim, A. (2014). Perfekcionizam i anksiozna osjetljivost kao rizični faktori za

pojavu depresivnih smetnji kod djece i mlađih adolescenata. Diplomski rad. Zagreb:

Filozofski fakultet.

20. Saluja, G., Iachan, R., Scheidt, P. C., Overpeck, M. D., Sun, W. i Giedd, J. N. (2004).

Prevalence of and risk factors for depressive symptoms among young adolescents.

Archives of pediatrics & adolescent medicine, 158(8), 760-765.

21. Tremblay MS, Colley R, Saunders TJ, Healy GN, Owen N. (2000). Physiological and

health implications of a sedentary lifestyle. Appl Physiol Nutr Metab, (35), 725–740.

22. Vujica, P. (2019). Odnos roditeljskog ponašanja, perfekcionizma, samopoštovanja i

psihološke dobrobiti adolescenata. Diplomski rad. Zagreb: Odsjek za psihologiju

Sveučilišta u Zagrebu.

23. Vulić-Prtorić, A. i Cifrek-Kolarić, M. (2011). Istraživanja u razvojnoj psihologiji.

Jastrebarsko: Naklada Slap.

24. Vulić-Prtorić, A. i Sorić, I. (2001). Taksonomija depresivnosti u djetinjstvu i

adolescenciji: razlike i sličnosti s obzirom na spol i dob ispitanika. Medica Jadertina,

31(3-4), 115- 140.

25. Weinberg, R. S., & Gould, D. (2011). Foundations of sport and exercise psychology.

Champaign, Human Kinetics.

26. Wood, E., Zivcakova, L., Gentile, P., Archer, K., De Pasquale, D., & Nosko, A.

(2012). Examining the impact of off-task multi-tasking with technology on real-time

classroom learning. Computers & Education, 58(1), 365–374.