Rastom sitan, ali vrlo vedre i živahne naravi, još u djetinjstvu je bio

neobično povučen; nije volio igre s vršnjacima i najviše se zadržavao s

majkom u kući. U petom razredu gimnazije ostao je bez majke. Otac se

uskoro ponovo oženio i dječak je dobio maćehu. Nakon što mu je

uskraćeno pravo polaganja mature zbog jednog istupa u kojemu je

pokušao obraniti nepravedno optužene drugove, na zagovor biskupa

odlazi u Rim, u rimski crkveni zavod Germanico-Hungaricum. Shvativši da

svećenički poziv nije za njega, uskoro se vratio u domovinu te se u Zagrebu

uključio u pravaški književnički krug. Nakon završene učiteljske škole,

morao se

preseliti u Bosnu jer namještenje u Hrvatskoj nigdje nije uspio dobiti.

Ostatak

života proveo je kao učitelj u Mostaru, Livnu i Sarajevu. […]

Silvije Strahimir Kranjčević(1865.–1908.)

o Rođen u Senju.

o Zbog sukoba s profesorima, nije

uspio maturirati pa odlazi u

sjemenište u Rim.

o Uskoro shvaća da svećenički poziv

nije za njega, vraća se u Hrvatsku

i završava učiteljski tečaj.

o Radi kao učitelj u Bosni, od

Mostara do Sarajeva.

o Urednik časopisa Nada.

o Umro u Sarajevu 1908.

Silvije Strahimir Kranjčević(1865.–1908.)

• Smatra se najznačajnijim i najvećim hrvatskim pjesnikom u razdoblju realizma

• Tematski slojevi njegova pjesništva:– domoljubne i ljubavne teme– rodni grad Senj– Biblija– mitologija

• Pjesničke zbirke:

BugarkinjeIzabrane pjesmeTrzaji

• Oratorij: Prvi grijeh (uglazbio Ivan pl. Zajc)

• Urednik sarajevskog časopisa Nada (1895.–1903.)

• Pišući o hrvatskoj stvarnosti otvara općeljudske, univerzalne teme (Moj dom).

• Često nadahnut i biblijskim te mitološkim motivima:Gospodskomu kastoru, Eli! Eli! Lamâ azâvtani?!, MojsijeZadnji Adam

Tri ključna lika u njegovoj poeziji: Adam – Mojsije - Krist

Ja domovinu imam;

tek u srcu je nosim,

I brda joj i dol;

Gdje raj da ovaj

prostrem,

uzalud svijet prosim,

I... gutam svoju bol!

(Moj dom)

I tebi baš što goriš plamenom

Od ideala silnih, vječitih,

Ta sjajna vatra bit će smrt,

Mrijeti ti ćeš kada počneš

sâm

U ideale svoje sumnjati.

(Mojsije)

Privatni život

• U djetinjstvu snažno vezan za rodni grad Senj i majku.

• Imao ženu Elu i kćer Višnju.

O pisanju…A kako Silvije pjesme piše? Može se reći, da je svaka njegova

pjesma komadić njegova života, njegove duše, Najprije nikne u

njemu zamisao, ideja pjesme. Tu ideju on dugo nosi u glavi. Znade

proći po nekoliko mjeseci. Onda istom sjedne da napiše pjesmu. A i

to dođe iznenada; nije u njega običaj, da ujutro, kad ustane, odluči:

»Danas ću napisati pjesmu.« Ne, to dođe kod njega najednom, kao

da mu neka sila nevidljiva diktira riječi. Ali, kad je pjesma

dovršena, onda je sasvim izmoren, izmučen, zaista, kao — da mu

se otkinulo nešto života. Vidi se, da ga to i fizično troši. On je

poslije

stvorene pjesme zaista tjelesno posve slab.

Preporuke za čitanje

web-stranica: sskranjcevic.hr