1 Josh Greenberger KAD LJUDSKA INTELIGENCIJA ... - religija.me · povijesti je moralo doæi do velikih genskih promjena. Tijekom poŁetka evolucije, prije vi„e od tisuæu go-dina,

1

Josh GreenbergerKAD LJUDSKA INTELIGENCIJA

POSTANE MAJMUNSKA

2 KAD LJUDSKA INTELIGENCIJA POSTANE MAJMUNSKA

NakladnikCENTAR ZA PRIRODOSLOVNE STUDIJE

Zagrebwww.cps.hr

Josh GreenbergerKAD LJUDSKA INTELIGENCIJA

POSTANE MAJMUNSKA

IzvornikHuman Intelligence Gone Ape

by Josh Greenberger

UrednikBoris Vale

Prijevod©elomo Maoz

Lektura i korekturaLjerka Koren

PrijelomGENESIS, Zagreb

TisakSTUDIO MODERNA, Zagreb

3

Josh Greenberger

KAD LJUDSKAINTELIGENCIJA

POSTANEMAJMUNSKA

CENTAR ZAPRIRODOSLOVNE STUDIJE

Zagreb, 2005.


CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 213:575.8575.8:213

GREENBERGER, JoshKad ljudska inteligencija postane

majmunska / Josh Greenberger ; <prijevod©elomo Maoz>. Zagreb : Centar zaprirodoslovne studije, 2005.

Prijevod djela: Human intelligence gone ape.

ISBN 953-95202-0-7

I. Evolucionizam -- KritikaII. Kreacionizam -- NaËela

450922124

5

RIJE» UNAPRIJED

Oduπevljenje evolucionistiËkom postavkom o po-drijetlu i razvoju svemira toliko je zaslijepilo mno-gobrojne znanstvenike da su postupno i gotovo ne-svjesno znanost pretvorili u praznovjerje. Evolucio-nistiËke teorije viπe su poËele nalikovati dogmat-skim tvrdnjama pa se stoga znanstvene metodepromatranja, mjerenja, sustavnog biljeæenja i uspo-reivanja podataka, laboratorijskog dokazivanja iopovrgavanja znanstvenih teorija, zamjenjuju ma-πtovitim rekonstrukcijama nastanka svemira i æi-votnih oblika na Zemlji.

Kod odreivanja vremena koje je potrebno dase razvojne promjene dogode zapaæamo izuzetnuvelikoduπnost — buduÊi da se milijuni godina olakododaju ili oduzimaju nekom navodnom evolutiv-nom procesu. Izjave o potpunoj dokazivosti i objaπ-njenju nekog fenomena u buduÊnosti ne izostaju,i tako se znanstvenici angaæiraju u otkivanju æelje-nih argumenata koji podupiru njihove unaprijedizreËene postavke. Takvo πto se teπko moæe nazvatiznanstvenom objektivnoπÊu.

Ponekad se Ëini da su evolucionistiËki znan-stvenici, koji se bave teorijama o podrijetlu ponajviπesliËni bajkopiscima. Oni navodno ne vjeruju u Ëu-da, ali njihove se postavke bitno ne razlikuju oddjeËjih bajki. Poznati je primjer bajka o æabi i prin-cu.


Prema bajci:ÆABA + trenutak Ëarolije = PRINC

Prema evoluciji:ÆABA + 300.000 godina = PRINC

Iako su znanstvenici koji se bave evolucijompridonijeli razvoju znanosti, moæda ponajviπe napodruËju genetike, njihova istraæivanja ne potkrjep-ljuju tvrdnje o “stvaralaËkim” uËincima milijunasluËajnih genetskih mutacija pri nastanku i razvo-ju æivih organizama i njihovih vrsta.

“Tvrdnja da je jednostaniËni organizam evolui-rao Ëak i u ribu veliËine tri centimetra nestvaranje skok maπte koji zahtijeva mnogo nepoπtenja ipogreπnog razmiπljanja.” istiËe autor ovog Ëitljivogdjela.

Ova knjiga upravo na svoj jedinstven naËin iz-nosi nastojanja da se maπtovita nagaanja prikaæukao najnovija znanstvena otkriÊa — dakle provje-rena istina. Sve bi to bio dobar izvor logiËkih neoËe-kivanosti (πala), da se ove postavke uspjeπno neguraju na mjesto najviπe inteligencije i umjeπnosti— Boga Stvoritelja.

Apostol Pavao toËno je opisao takve mudrace,“koji su istinu Boæju zamijenili laæju te se klanjalii iskazivali πtovanje stvorenju mjesto Stvoritelju.”(Rim 1,25) Dakle, o naπemu podrijetlu zbijaju seneumjesne πale i priËaju bajkovite priËe, a da sepritom ne vodi raËuna o ljudskom dostojanstvu iposebnom identitetu.

HoÊemo li biti “zjena oka” Boga Stvoritelja (Pnz32,10), ili beznaËajna trunËica praπine u golemomsvemiru? Nakon Ëitanja ove knjige zasigurno ÊemomoÊi dati suvisao odgovor na ovo pitanje.

Dr. Dragutin Matak

7

PREDGOVOR

Pisana jezikom obiËnog Ëovjeka, ova knjiga viπe-struko poriËe teoriju evolucije: pokazuje da evolucijanije genetiËki moguÊa i ukazuje na svemirska is-traæivanja drugih planeta, koja takoer potvrujuda je evolucija neutemeljena teorija. Pokazuje dabi bezbrojne sluËajne mutacije na genima, navodnimehanizam za tijek evolucije tijekom razdoblja odviπe milijardi godina, umjesto da potvrde evolucij-ski proces, dovele do nestanka cjelokupnog æivogsvijeta na naπemu planetu.

Knjiga pokazuje i da znanstveno prihvaÊene te-orije evolucije naπega SunËevog sustava nisu pot-pomognute svemirskim istraæivanjima, da su znan-stveni izvjeπtaji o evoluciji cjelokupnog svemira usuprotnosti s veÊinom znanstvenih naËela na os-novi kojih on funkcionira i da nastanak svemiranije moguÊe objasniti u podruËju fizikalnih zako-na, nego je on izvan podruËja znanstvenog istraæi-vanja.

Knjiga pokuπava odgonetnuti neke psiholoπkeaspekte koji su u pozadini prihvaÊanja odreenihznanstvenih teorija.

Iako obrauje mnoga pitanja, knjiga se ne baviniËim πto je izvan onoga prijeko potrebnog za od-reenu raspravu. Podrobniji opis svakog pitanjazasigurno bi uËinio da ova knjiga postane neπtonalik enciklopediji, a to nije njezina nakana.


O AUTORU

Autor je viπe od deset godina radio kao savjetnikna razvoju raËunalnih programa za organizacijeNASA’s Goddard Institute of Space Studies, BellLaboratories, Western Electric, Chase ManhattanBank i Goldman Sachs. Bio je zaduæen za obukuljudi viπih razina rukovoenja i tehniËki rukovodi-telj u tehnikama programiranja i naprednog obliko-vanja aplikacijskih sustava.

U Ëetverogodiπnjem razdoblju redovito objavlju-je novinske tekstove.

9

GENETIKA

Je li 20. stoljeÊe bilo primitivno?

VeÊina ljudi smatra znanost suvremenom, nepo-vredivom, sveznajuÊom, Ëak onom koja obeÊava Ëudau buduÊnosti. Naraπtaj koji posjeduje nadzvuËnezrakoplove, interkontinentalne balistiËke rakete, sve-mirske brodove i vrhunska raËunala teπko se moæenazvati primitivnim, zar ne?

Usred sveg tog tehnoloπkog razvoja Ëini se dapostoji jedna primitivna teorija koju, iako polaganogubi ugled Ëak i meu onima koji su je dugo pri-hvaÊali, i dalje zastupaju mnogi tvrdeÊi da je znan-stveno utemeljena. Ta teorija nesumnjivo potvrujeËinjenicu da je danaπnji Ëovjek, iako se suvremenatehnologija pribliæila razini projekta Ratovi zvijez-da, joπ uvijek opsjednut nekim primitivnim misli-ma koje zbunjuju.

Da bismo razumjeli kako neka teorija moæe bitiopÊeprihvaÊena, moramo se vratiti na razmiπljanjakoja su prevladavala u razdoblju progona vjeπtica.Ti stavovi sigurno nisu bili utemeljeni na Ëvrstimdokazima. Ljudski um je sklon pogreπnim tumaËe-njima. Iako je progon vjeπtica bio sâm po sebi pogre-πan i nerazuman stav, slikovito opisivanje i promi-canje koje olakπava prihvaÊanje nerazumnih gledi-πta o stvarnosti oËigledno to nije. Govorim o “znan-


stvenoj” teoriji evolucije. Ako ta teorija nije iskrenazabluda, svakako je najpodmuklija prijevara ikadpodmetnuta ËovjeËanstvu.

Pleme Tasaday

Ako mislite da prijevara tako velikih razmjeranije moguÊa, razmotrite ovaj sluËaj:

Televizija ABC objavila je 14. kolovoza u veËer-njim vijestima informaciju o plemenu Tasaday kojeæivi u filipinskim dæunglama i otkrila prijevaru ne-vjerojatnih razmjera.

PoËetkom 1970-ih pleme je pronaeno u dæun-glama kako “æivi” u najprimitivnijim uvjetima. Pri-padnici plemena Tasaday bili su “nedodirnuti su-vremenom civilizacijom”. Njihov naËin æivota bio jenalik onome kako suvremeni Ëovjek zamiπlja πpilj-ske ljude: pribavljali su hranu pomoÊu lova, nosiliodjeÊu od liπÊa i æivjeli u πpiljama. Niπta nije moglobiti uzbudljivije — i uvjerljivije.

OtkriÊe tog “pretpovijesnog” plemena u danaπ-nje doba bilo je tako oËaravajuÊe da je doπlo nanaslovne strane Ëasopisa πirom svijeta. Mnoge knjigesu pisale o tom otkriÊu, a dodane su nove stranice“povijesti” u nekim enciklopedijama.

Proπlo je dvanaest godina, a onda je otkrivenoda je Ëitav svijet bio izloæen zlokobnoj prijevari.PokuπavajuÊi provjeriti prijaπnje sumnje, mediji susredinom 1980-ih otkrili da su ti “πpiljski ljudi”zapravo danaπnji filipinski domoroci. ObiËno su nosilitraperice i kratke majce, puπili su cigarete itd. Pri-stali su pretvarati se jer su ih sluæbenici filipinskevlade uvjerili da Êe imati novËanu i drugu pomoÊbudu li “izgledali primitivno” pred kamerama. Nakraju nisu dobili nikakvu pomoÊ, filipinske vlastisu ih napustile i pretvaranje je bilo zavrπeno.

11

I tako je “najveÊi antropoloπki nalaz”, koji jeviπe od desetljeÊa imao “povijesnu vaænost”, postao“najveÊa povijesna prijevara”. Da mediji nisu pom-njivo tragali, ta prijevara je lako mogla postati naj-veÊe “antropoloπko otkriÊe 20. stoljeÊa” u udæbe-nicima povijesti.

Evolucija evolucije

Otkako je Charles Darwin objavio svoju knjigu“Podrijetlo vrsta” (“On The Origin Of Species”) 1859.godine, teorija evolucije bila je mijenjana i “unaprje-ivana” — i joπ uvijek “evoluira”. U razdoblju kadsu se znanstvenici bavili tom teorijom, “podrijetlovrsta” imalo je viπe verzija nego vrsta. To je uËiniloda “prirodna selekcija” (jedne verzije) bude osobitoteπka.

Znanstveno glediπte o nastanku æivota na ZemljipoËinje pretpostavkom da se æivot prvi put pojavioprije viπe milijardi godina oblikovanjem mikroskop-skih organizama od neæive tvari. Tijekom milijardigodina sitni organizmi su evoluirali u viπe i mnogosloæenije oblike æivota tako πto su jedne vrste evo-luirale u druge. Za niz dogaaja koji se navodnoodigrao od prvog jednostaniËnog organizma do naj-sloæenijeg organa, ljudskog mozga, u poËetku sevjerovalo da je lagan i postupan proces.

I arheolozi su iskopali mnogo lopata zemlje po-kuπavajuÊi naÊi dokaze koji Êe opravdati evoluciju.Na kraju, oni imaju dovoljno kostiju da se sprijateljesa svakim psom u Chicagu ili da zapoËnu unosanbiznis fosilima. Ali dokaza nema. Nema lanaca fosilaili skupina kostiju koje pokazuju potrebne prijelaz-ne vrste.

Ako su neke vrste evoluirale u druge, “povezu-juÊe” vrste su morale postojati u velikom broju u

GENETIKA


razliËitim razdobljima Zemljine povijesti. Meutim,mnogobrojne nedostajuÊe karike koje su trebalebiti oznaËene kao “nedvosmisleni dokazi” nikad nisunaene.

Tako je doπlo do nove verzije o evoluciji, nazva-ne “isprekidana ravnoteæa”. Prihvatili su je mnogiznanstvenici koji se suprotstavljaju “laganoj i po-stupnoj” verziji. “Isprekidana ravnoteæa” kaæe dase vrste pojavljuju vrlo naglo i zadræavaju svoj os-novni oblik sve dok ne izumru. Danas to zvuËimnogo bolje i otklanja potrebu za pronalaæenjemnedostajuÊih karika. ©to je pogreπno u tome? Akone moæete naÊi zloËinca, uvjerite porotu neka optuæimetke da su usmrtili ærtvu!

I tako ta teorija ide dalje izbjegavajuÊi svakoneslaganje i proturjeËnost.

Ako logika i mehanizmi teorije evolucije ostav-ljaju dojam na vas, vjerojatno je niste prouËili baπobjektivno. Nadam se da Êe vam ova knjiga, osobi-to ovo poglavlje, pomoÊi kako se budemo pribliæa-vali kraju.

Zanemarivanje Ëinjenica

Ako su vrste evoluirale jedne iz drugih, tijekompovijesti je moralo doÊi do velikih genskih promjena.Tijekom poËetka evolucije, prije viπe od tisuÊu go-dina, najveÊi problem bio je u tome πto se gotovoniπta nije znalo o genetici. »ak je i danas veÊinajavnosti, iako je djelomiËno upoznata s terminimakao πto su “genetiËki inæenjering” i “sluËajne mu-tacije”, u velikom neznanju glede suvremene graneznanosti. UnatoË stalnom isticanju tih pretpostav-ljenih mehanizama evolucije, nije Ëudo πto teorijas malobrojnim argumentima moæe imati tako jakouporiπte u druπtvu. ProsjeËan Ëovjek jednostavno

13

ne zna dovoljno da bi odgovorio zaπto evolucija nefunkcionira.

Kad bi prije prihvaÊanja teorije evolucije javnostimala primjereno znanje o genetici, osobito o sluËaj-nim mutacijama, siguran sam da ta teorija ne binikad bila ozbiljno prihvaÊena i sigurno ne bi bilaprihvaÊena kao sluæbena znanost.

U prilog evoluciji govori gotovo neprestano iz-noπenje njezinih neargumentiranih tvrdnji javno-sti. Mislim da se ljudska narav moæe naviknuti naneku zamisao ako je ona iznesena viπe puta, makoliko ta zamisao bila nerazumna. Stalno promica-nje evolucije, zajedno s opÊim nerazumijevanjemjavnosti o mehanizmima odreenih genetskih svoj-stava, pomaæe opstanku ove teorije.

Evo kako neka teorija moæe na prvi pogled bitimoÊna ako niste upoznati s mehanizmima koji upraksi ne funkcioniraju:

Teorija gliste i vlaka

Znanstvenici su stavili glistu na æeljezniËku prugui promatrali je pod moÊnim elektronskim mikro-skopom. Kad su uveÊali glistine stanice tri milijar-de puta, pokazala se nevjerojatna sliËnost izmeugliste i prozora na vlaku. Ako pomijeπate tridesetglista u otopini aminokiselina i kemikalija zasno-vanih na ugljiku, zakljuËili su znanstvenici, one Êeza otprilike milijun i pol godina moæebitno evolui-rati u brzi vlak Long Island.

Komedija od znanosti

Naravno, to je samo ironiËna inaËica “teorije”.U daljnjem tekstu Êu pokuπati dokazati da teorijaevolucije nije daleko od takvog komiËnog scenarija.

GENETIKA


Evolucija: genetiËka nemoguÊnost

Genetski inæenjering ili “manipulacija genima”vjerojatno je najpoznatija i najfascinantnija tema usuvremenoj medicini. »ini se da moæe ponuditi od-govore na pitanja o nekim najzagonetnijim bolesti-ma, a svakog dana i obeÊava sve viπe.

Genetski inæenjering je posao u kojemu se ma-nipulira genima. Pronaeno je stotine, nekad i tisuÊegena u svakoj stanici, koji izazivaju razvoj znaËajkikao πto su boja kose, visina, oblik nekih organaitd. Promjena gena moæe prouzroËiti da neki orga-nizam ili njegovo potomstvo dostignu nove dimen-zije — njegove tjelesne dimenzije mogu se doslovnopromijeniti. U sluËaju genetiËkog inæenjeringa tepromjene mogu biti dobre. U drugim sluËajevimate promjene gena, opÊenito oznaËene kao mutacije,mogu prouzroËiti genska oπteÊenja koja mogu uniπtitiorganizam. Iako su potencijali genetiËkog inæenje-ringa i njegov utjecaj na bioloπke sustave trenutaË-no daleko od potpunog ostvarenja, znanost je uvelikenapredovala na tom polju.

Pogreπno razumijevanje pojmova “moglo bibiti” i “jest”

U ljudskoj je naravi da nekad vidi moguÊnostnekog dogaaja kao neπto πto je sliËno njegovuostvarenju. To nas ne moæe odvesti na pogreπnozakljuËivanje kad raspravljamo o tome kako se do-stignuÊa u genetici odnose prema teoriji evolucije.

Evolucionisti i laici su izloæeni medijskom utje-caju kad je rijeË o napretku u genetiËkom inæenje-ringu. BuduÊi da Ëinjenice nisu iznesene u pri-mjerenoj perspektivi, mnogi pogreπno shvaÊaju “πtoje moguÊe”, a “πto se uistinu dogaa”. To jest, za-

15

misao da genetska istraæivanja mogu potvrditi nekestavove glede evolucije pogreπno su razumijevanjedo kojega se lako moæe doÊi ako Ëovjek nije svje-stan nelogiËnosti koja je tu ukljuËena. Logika moæenekad iÊi u ovom smjeru: ako znanstvenici mogupromijeniti izgled neke vrste do odreenog stupnjakroz proces genetskih mutacija u laboratoriju, tobi moglo potvrditi obrazloæenje evolucionista da setakvo πto moglo prirodno dogoditi u proπlosti.

To je pogreπno.U pogreπnoj logici moramo se osloboditi ovakvih

zakljuËaka: ako moæete dokazati da je Ivan IvanoviÊnajveÊi umjetnik koji je ikad æivio, onda moæetedokazati da je on naslikao Mona Lizu. Da bistedokazali da je Ivan IvanoviÊ naslikao Mona Lizu,nije dovoljno uËiniti samo to. Sâm dokaz da je onsposoban to uËiniti nije dokaz da je to i uËinio.Slonovi mogu izbacivati vodu kroz surlu, ali to nijedokaz da afriËki slonovi imaju vatrogasnu postaju.

Bez obzira na to πto znanstvenici rade u labo-ratoriju glede biotehnologije, to je malo ili niπta uodnosu na ono πto se zaista dogodilo u proπlosti.Danaπnja je biotehnologija proizvela kriæane æivoti-nje koje nisu nikad postojale u povijesti Zemlje.Ono πto je proizvedeno u laboratoriju ne govoriniπta viπe od onoga πto je moguÊe proizvesti u labo-ratoriju. ©to je nastajalo na Zemlji u njezinoj proπ-losti — to je druga priËa.

Mnogo ozbiljniji problem

»injenica da moguÊnost neËega ne potvrujenjegovo postojanje najmanji je problem s kojim sesuoËavaju evolucionisti. Ono πto suvremeni Ëovjekmoæe doznati o genetskim mutacijama ne samo dane podupire evoluciju, nego praktiËno uniπtava tu

GENETIKA


teoriju i u potpunosti je nijeËe. Za poËetak je vaænorazlikovati genetske promjene koje nastaju na dvarazliËita naËina:

SluËajne mutacije

Prvo Êemo kazati neπto o sluËajnim mutacijama.Taj tip genetskih promjena nastaje sluËajno, bezikakvog prethodno smiπljenog plana ili projekta nagenetskoj razini. Prema evolucionistima, sluËajnemutacije su navodno ono πto je uËinilo da se æivotrazvije od jedne stanice do svoje sadaπnje sloæenosti.To jest, kroz nizove pozitivnih dogaaja prouzroËe-nih sluËajnim mutacijama, tvrde oni, u razdobljuod viπe milijardi godina jednostavni organizmi suevoluirali u nove i sloæenije vrste.

“Inteligentne genetske promjene”

Kaæimo neπto o procesu koji moæemo oznaËitikao “inteligentne genetske promjene”. Promjene imanipuliranje genima u laboratoriju ukljuËeni suu ovu vrstu promjena. Geni se “rekombiniraju” ili“spajaju” da bi se izazvale promjene kod organizmaili njegovog potomstva.

Inteligentne genetske promjene su odgovorneza dva impresivna genetiËka napretka. Prvo, znan-stvenici su dobili vinske muπice s crvenim oËimaod roditelja sa smeim oËima. Drugo, kombinirajuÊigene za rast kod πtakora s onima kod miπeva, znan-stvenici su uËinili da na svijet dou miπevi dvostrukoveÊi od normalnih.

Oni kojima biologija ili medicina nisu bliskemogu smatrati takve beznaËajne promjene potpu-no bezvrijednima. Dakle, potrebno je istaknuti dato govori o naprednom 20. stoljeÊu u kojemu je

17

znanost uspjela izazvati neke obiËne promjene. Tunema velikih dostignuÊa.

Ponovimo: neki bi æeljeli da takve vrste genet-skog manipuliranja mogu biti potpora evoluciji, ito ovako: “Ako mi to moæemo uËiniti u laboratoriju,zaπto priroda to ne bi mogla uËiniti sluËajno, mno-go viπe, u proteklih tri i pol milijarde godina?”

Smijeπna usporedba

Usporeivanje inteligentnih genetskih promje-na sa sluËajnim mutacijama sliËno je usporeiva-nju struËnog kirurπkog reza s udarcem πto ga jeærtvi zadao kriminalac. Nije zabiljeæen nijedan slu-Ëaj da je ærtve otiπla od napadaËa s uspjeπno pre-saenim organom ili uklonjene mrene s oka. SvakilijeËnik ili znanstvenik zna da sluËajni rez gotovouvijek proizlazi iz kaosa i uniπtavanja, a nije rezul-tat napredne kirurgije.

Smatrati inteligentne genetske promjene poka-zateljem da priroda moæe proizvesti sloæene vrsteod jednostaniËnog organizma kroz duge nizove do-gaaja sluËajnog mutiranja isto je πto i mijeπanje“jabuka i naranaËa”. Inteligentan oblik je norma-lan proizvod inteligencije i oblikovanja. A kad po-stojeÊi sustav predoËava oblik visokog stupnja kaoπto je sluËaj sa æivim oblicima, to ukazuje na vrlovisoku razinu inteligencije. SluËajnost, s druge strane,neÊe proizvesti inteligentne ili istanËane strukture.Vjerovati da je priroda sluËajno oblikovala sloæeneoblike æivota u bilo kojemu razdoblju, bez obzirakoliko to razdoblje trajalo, otprilike je sliËno vjero-vanju da je Svjetski trgovinski centar u New Yorkunastao tako πto je Ëopor divljih magaraca razvrstaograevni materijal na pravo mjesto udarcima svo-jih nogu.

GENETIKA


Neπto smijeπno, Ëak i neusporedivo

Meutim, genetska nemoguÊnost evolucije do-lazi sa svih strana i jedan je od najjaËih dokazaprotiv nje. A bez Ëvrste genetske osnove za evolu-ciju æivih organizama u viπe oblike æivota, teorijaevolucije jednostavno se rasprπuje u nevidljivu pra-πinu.

Genetika, najvaæniji aspekt evolucije, ne samoπto ne podupire tu teoriju, nego joj se oËiglednosuprotstavlja.

Izvori sluËajnih mutacija

Suvremeni Ëovjek bio je upoznat i pod nepo-srednim utjecajem sluËajnih mutacija mnogo prijenego πto je i Ëuo za inteligentne genetske promje-ne. Neki izvori sluËajnih mutacija postojali su davnoprije nego πto smo spoznali kako oni utjeËu nagene. Koji su to izvori? Kancerogene kemikalije.Svemirska zraËenja. Izvori radioaktivnosti — nu-klearno oruæje, nuklearni reaktori, nuklearni otpadi x-zrake u medicini.

Uzmimo za poËetak radioaktivnost

NjemaËki znanstvenik Wilhelm Conrad Roent-gen otkrio je x-zrake. OtkriÊe je objavljeno 6. sijeË-nja 1896. godine. Tada je bilo nevino, a Ëovjek jeposjedovao vrlo snaænu silu — radijaciju. Te zrakeÊe jednoga dana postati izvor lijeËenja u medicini,ali i uzrok velikih katastrofa i nesreÊa.

Nije proπlo ni pola stoljeÊa, a Ëovjek je ostvariostraπan potencijal tog “nevidljivog svjetla”: 16. srp-nja 1945. godine, u pustinji Alamogordo u NovomMeksiku, Sjedinjene AmeriËke Dræave su prvi put

19

isprobale atomsku bombu. Razorni potencijal no-vog oruæja bio je zastraπujuÊi. Ono nije uniπtavaloæivot i okolinu samo eksplozijom, nego je to Ëiniloi snagom svoje topline i zraËenja. ©toviπe, moglo jeuËiniti da okoliπ postane neprikladan za æivot tije-kom mnogih godina, desetljeÊa, Ëak i stoljeÊa.

Iste godine Amerikanci su bacili dvije atomskebombe na japanske gradove Hiroπimu i Nagasaki.Te bombe, onako slabe i primitivne s danaπnjegglediπta, ubile su viπe od 190.000 ljudi. Postalo jejasno da moramo nadzirati silu koja je tako surovada znaËenje rijeËi “rat” neÊe viπe biti isto kao πtoje bilo dotad.

Krajem travnja 1986. oπteÊenje nuklearnog re-aktora u »ernobilu konaËno je uËinilo da ljudi po-stanu svjesni opasnosti od razorne snage zraËenja,Ëak i u mirnodopske svrhe. Taj nesretni sluËaj utadaπnjem Sovjetskom Savezu izazvao je paniËanstrah od zraËenja. Joπ jednom se Ëovjek susreo sposljedicama djelovanja nuklearne sile, kakve nijemogao ni zamisliti.

ZajedniËki nazivnik

Opisane dogaaje povezuje to πto suvremeni Ëo-vjek poËinje razumijevati zraËenje. Najrazorniji ob-lik zraËenja je njegova sposobnost da izazove slu-Ëajne promjene na genetskoj, molekularnoj i atom-skoj razini tako da se dotiËni organizam uniπti dje-lomiËno ili potpuno.

Evo primjera πto je zapravo zraËenje:

TrenutaËno uniπtenje

Ako je dio tijela izloæen jakom zraËenju, moæedoÊi do velikog oπteÊenja tkiva i nekroze.

GENETIKA


Ako je cijelo tijelo izloæeno zraËenju od nekolikostotina “rema” (rem je jedinica ekvivalentne dozeionizirajuÊeg zraËenja), Ëovjek moæe trenutaËno os-jetiti muËninu. Za otprilike mjesec dana moæe doÊido krvarenja, slabokrvnosti, umora, slabosti i po-veÊanja rizika od infekcija. Iako neki mogu preæiv-jeti, drugi Êe umrijeti od posljedica tih bolesti.

Pri dozi od oko 1.000 rema muËnina, povraÊanjei proljev mogu se oËitovati nakon nekoliko sati izla-ganja zraËenju. Kako simptomi postaju izraæeniji,bivaju praÊeni groznicom, gubitkom tekuÊine, ja-kim infekcijama i konaËno smrÊu.

Pri dozi od oko 10.000 rema, kojoj radnik moæebiti izloæen tijekom oπteÊenja nuklearnog reaktora,povraÊanje i proljev se mogu pojaviti tijekom jed-nog sata, praÊeni sniæenjem krvnog tlaka, grËevi-ma i nesvjesticom. Smrt nastupa u roku od jednogdo tri dana.

Dugotrajno uniπtavanje

»injenica da zraËenje moæe izazvati mutacije iprouzroËiti genetska oπteÊenja poznata je bar pedesetgodina. Studije pokazuju da zraËenje moæe izazvatine samo jedan, nego viπe razliËitih tipova mutacija.Jedna od posljedica degeneracije je rak. Rak semoæe pojaviti nakon godinu dana, Ëak i deset godi-na nakon πto je organizam bio izloæen zraËenju.Ako organizam ne pokaæe nikakve znakove raka,joπ uvijek postoji moguÊnost da se rak pojavi usljedeÊim naraπtajima.

Neka druga oπteÊenja ili genetski poremeÊajikoji se mogu oËitovati u kasnijim naraπtajima kaorezultat sluËajnih mutacija su hemofilija, Downovsindrom, uroena mrena, spontani pobaËaji, cis-tiËna fibroza, daltonizam i miπiÊna distrofija.

21

I druge bolesti (dijabetes, poremeÊaji u radusrca, astma i shizofrenija) mogu se pojaviti u kas-nijim naraπtajima kao rezultat sluËajnih mutacijaspojenih s Ëimbenicima sredine.

Pozitivne promjene

Ukratko smo analizirali πtetne posljedice slu-Ëajnih mikroskopskih promjena na æive organizme.Izgleda da nije vaæno na kojoj se razini te promjenedogaaju — genskoj, molekularnoj ili atomskoj. Re-zultat je gotovo uvijek isti: pogorπanje, uniπtavanjei u mnogim sluËajevima smrt.

Podudara li se to s onim πto godinama govoreevolucionisti?

Godinama smo sluπali priËe o tome kako je æivotna Zemlji bio pod utjecajem sluËajnih genetskihpromjena tijekom viπe milijardi godina. ReËeno jeda su neke od tih sluËajnih promjena dovele donastanka pozitivnih mutacija. Sluπali smo kako sute navodne pozitivne mutacije moæebitno proizvelenove i mnogo sloæenije vrste. Ali kad pogledamoπto su sluËajne genetske promjene ili bilo koje dru-ge sluËajne promjene u toj domeni koje oËiglednodjeluju na æive organizme, ne nalazimo niπta osimbolesti i smrti. Gdje su sve te pozitivne mutacije okojima govore evolucionisti? Nijedan bolesnik nijerazvio ili na buduÊe naraπtaje prenio ËvrπÊe miπi-Êe, primjerice, kao rezultat izloæenosti zraËenju. Ni-jedna od tisuÊa preæivjelih ærtava bombi baËenihna Hiroπimu i Nagasaki nije razvila mozak koji je,primjerice, rezultat izloæenosti zraËenju. Nitko tkoje bio pod utjecajem havarije nuklearnog reaktora,primjerice, nije razvio koæu koja bi bila ËvrπÊa iizdræljivija od prosjeËne. Gotovo u svakom sluËajumutacije su izazivale pustoπenje i razaranje.

GENETIKA


Je li moguÊe da suvremena tehnologija nijeËeevoluciju umjesto da joj pomaæe?

Evolucionisti su se u proπlosti spretno krili izauobiËajene izjave da su za sve potrebne “milijardegodina”. I prije nuklearne ere bilo je moguÊe usta-noviti mogu li sluËajne mutacije prouzroËiti evolu-ciju æivota ako im se pruæi dostatno vremena. Me-utim, napretkom suvremene tehnologije koja jeomoguÊila analizu mnogobrojnih sluËajnih muta-cija u kratkom razdoblju nije viπe trebalo kopati poproπlosti da bi se uoËila neutemeljenost pretpostavkikoje navodno podupiru evolucijsku snagu sluËaj-nih mutacija. Jasan odgovor je pred nama. SluËaj-ne mutacije izazivaju upravo suprotno od onoga uπto bi neki htjeli vjerovati. Ne prouzroËuju niπtaosim bolesti i smrti, a kamoli poboljπanje. ©to jenjihov broj veÊi i djelovanje dugotrajnije, veÊe jepustoπenje i razaranje. I πto bismo oËekivali da jenaπ planet bio pod djelovanjem sluËajnih mutacijatijekom viπe milijardi godina? Potpuno uniπtenjeæivota!

Uzmemo li u obzir Ëinjenicu da danas znamoπto su sluËajne mutacije i pokuπamo li rekonstrui-rati scenarij tijekom tih navodnih nekoliko milijar-di godina Zemljine povijesti, umjesto Ëarobne priËeo evoluciji dolazimo do slike koja je mnogo sliËnijastraπnoj sceni iz filma o dogaajima nakon nukle-arnog rata.

»ak i da je Zemlja tijekom tog pretpostavljenograzdoblja od tri i pol milijarde godina bila naselje-na kao πto je danas i da je bila pod utjecajem mi-lijardi i milijardi sluËajnih mutacija, æivot bi, pre-ma onome πto danas znamo o sluËajnim mutacija-ma, vjerojatno bio potpuno zbrisan. SluËajnim muta-cijama koje su iznimno razorna sila, proces za kojineki pretpostavljaju da je prouzroËio evoluciju æi-

23

vota, zapravo bi, vrlo vjerojatno, izazvao takvo gene-tiËko uniπtenje koje bi teπko ostavilo u æivotu jedvanekoliko organizama. ©toviπe, pod takvim je uvjeti-ma “preæivljavanje najsposobnijih” potpuno neoz-biljan pojam. RijeË “prilagoen” trebala bi opisatiuglavnom one organizme koji su bili zdraviji, boljereËeno — manje bolesni od ostalih, i u tom bi sluËajupredstavljali “najbolje vrste” u evoluciji. A od tih“prilagoenih” koji bi preæivjeli, mnogi bi moraliproÊi kroz genetska oπteÊenja, a potom dati potom-stvo. »ak i kad ti “prilagoeni” ne bi bili zbrisanisluËajnim mutacijama, njihovo potomstvo bi imalomalo moguÊnosti da preæivi naslijeene bolesti. Dalje,nakon procesa uniπtenja preæivjelo potomstvo biponovno bilo izloæeno cjelokupnom ciklusu djelovanjamutacija.

Nakon milijardi i milijardi godina djelovanja slu-Ëajnih mutacija, Ëak i kad bismo prihvatili pretpo-stavku da bi neki mutirani geni mogli izazvati pozi-tivne promjene u organizmu, cjelokupna populacijaorganizama na Zemlji veÊ bi bila ograniËena, u naj-boljem sluËaju, na nekoliko izopaËenih æivotnih obli-ka. Tih nekoliko pozitivnih gena, ako bi ikad i po-stojali, bili bi pregaæeni mnogobrojnim oπteÊenimgenima koji bi neizbjeæno nastali u tom procesuproizvodnje pozitivnih dogaaja, tako da oni nikadne bi mogli donijeti niπta dobro. Takav bi organizambio zbrisan mnogo prije nego πto bi imao imalomoguÊnosti promjene ili napretka. U biti, Zemljabi izgledala kao planet nakon nuklearne katastro-fe.

Dakle, ako je planet poËeo s nekoliko æivotnihoblika kao πto je na Zemlji, navodno, bilo u poËetku,koliko dugo bi æivot na njoj opstao? Ne mislim nato koliko dugo bi se evolucija odvijala, nego sepitam koliko dugo bi ti organizmi opstali prije nego

GENETIKA


πto bi bili zbrisani razornim djelovanjem sluËajnihmutacija. Prema onome πto moæemo vidjeti kad jerijeË o djelovanju sluËajnih mutacija danas, æivotse nikad ne bi odræao na Zemlji, a kamoli se razviou visokorazvijene i zdrave vrste. U svakom sluËajuZemlja bi odavno bila pretvorena u pust planet.

»ak i spomenuti miπevi koji su doπli na svijets dvostruko veÊim dimenzijama kao rezultatominteligentnih genetskih promjena, imaju veoma vi-soku stopu smrtnosti. Prema tome, ne samo dasluËajne mutacije izazivaju bolesti kod æivih orga-nizama, nego Ëak i naizgled pozitivne promjene moguimati smrtonosne posljedice. Kako su onda sluËaj-ne mutacije tijekom pretpostavljenih milijardi go-dina mogle utjecati na æivot Ëak i ako je sluËajnonastalo nekoliko pozitivnih promjena? Kako je za-poËeo proces evolucije? Razornost je ono πto bismomnogo prije mogli oËekivati.

Besmislene teorije

Nema sumnje da inteligentne genetske promje-ne mogu izazvati odreene pozitivne promjene kodorganizama ili njihovih potomaka. Prirodni procesinasljeivanja nesumnjivo mogu prouzroËiti da nekiËlan vrste doe na svijet “veÊi i jaËi” od ostalih —ne kao rezultat sluËajnih mutacija, nego kao oËito-vanje genetskog potencijala koji moæe ostati neis-kazan kod mnogih naraπtaja. Nema sumnje da sebioloπki sustavi mogu prilagoditi æivotnim uvjetimau svojoj sredini i da se to moæe uoËiti. Ali reÊi daprilagodba na uvjete sredine ili bilo koja druga pri-rodna pojava mogu biti prouzroËene sluËajnim mu-tacijama, πto bi moæebitno moglo proizvesti nove imnogo sloæenije vrste, potpuno je besmisleno. ReÊida je æivot zapoËeo s nekoliko æivih oblika i zatim

25

evoluirao u danaπnje bezbrojne sloæene i uglavnomzdrave oblike æivota, suprotno je svemu onome πtoje znanost u 20. stoljeÊu spoznala o sluËajnim mu-tacijama. Tvrdnja da je jednostaniËni organizamevoluirao Ëak i u ribu veliËine tri centimetra ne-stvaran je skok maπte koji zahtijeva mnogo nepo-πtenja i pogreπnog razmiπljanja. ReÊi da je Ëovjeknastao kao rezultat sluËajnog evolucijskog procesaprava je ludost.

»injenica da danas postoje milijarde milijardizdravih æivih oblika zorno pokazuje upravo suprotnood onoga u πto evolucija vjeruje — da æivot naZemlji nije mogao nastati mnogobrojnim sluËajnimgenetskim promjenama. A bez genetskih promjenaevolucija je mrtva kao fosil.

Ako genetiËki inæenjering bilo πto potvruje, ondapotvruje to da je u njega ukljuËen visok stupanjinteligencije i znanja s kojima moæe samo maloËeprkati u radu s postojeÊim oblicima æivota. Da bineka vrsta bila stvorena ili bar djelomiËno promi-jenjena, potrebni su inteligencija i znanje nevjero-jatno visokog stupnja. Tvrdnja da bilo koja sluËaj-na genetska promjena moæe stvoriti nove ili mnogosloæenije vrste nije znanost ni logika, Ëak ni teorija— to je Ëisti proizvod maπte.

MatematiËka nemoguÊnost

I bez razmatranja o genetici neozbiljnost evolu-cije moæe se izraziti u terminima jednostavne mate-matiËke vjerojatnosti. Uzmemo li kao dokaz tvrd-nju da Êe proces djelovanja sluËajnih mutacija ra-zviti æivot u razdoblju od nekoliko milijardi godinai da Êe isti proces uniπtiti æivot tijekom Ëovjekovogæivotnog vijeka, πto Êe se dogoditi prije? Uniπtenje?Ne, to se neÊe dogoditi prvo, to je jedino πto Êe se

GENETIKA


dogoditi. Tijekom razdoblja kad se navodno razvi-jao, æivot bi bio doslovno uniπten viπe milijuna puta— nikad niπta ne bi bilo od razvoja.

»ak i pitanje “moæe li viπe milijardi pokuπajaprolijevanja tinte po papiru proizvesti rijeËi koje jenapisao Shakespeare” postaje neumjesno u svjetlusadaπnjeg Ëovjekovog razumijevanja sluËajnih mu-tacija. Danas znamo da je vjerojatnost tako as-tronomska da je rijeË o dogaaju koji je gotovonemoguÊ. To viπe nije ni pitanje vjerojatnosti, negopitanje iz kojega Êe pokuπaja doÊi do uniπtenja or-ganizma. To jest, imamo program (genetiËku “in-formaciju”) koji se degradira (zbog genetiËkih oπte-Êenja) sa svakim novim pokuπajem (sluËajnog mu-tiranja) i koji moæebitno moæe prestati funkcioni-rati.

Umjesto pitanja “moæemo li se osloniti na ta-kvu nevjerojatnu moguÊnost”, zapitajmo se: nakonsamo nekoliko pokuπaja hoÊe li ostati imalo tinte,papira ili moguÊnosti da se pokuπa joπ jednom?Svaki æivot za koji se pretpostavlja da bi evoluiraobio bi uniπten u tom procesu, pa bi njegov razvojbio nemoguÊ u bilo kojemu razdoblju. Dakle, pro-blematiËno je uopÊe govoriti o metodi pokuπaja ipogreπaka preko genetskih mutacija s glediπta stvar-ne vjerojatnosti — bez obzira na besmislene mo-guÊnosti koje pretpostavljaju evolucionisti. Dakle,je li se æivot mogao razviti u uvjetima (djelovanjagenetiËkih mutacija) u kojima ne mogu preæivjetiËak ni potpuno razvijeni bioloπki sustavi, izvansvake sumnje je jednako vjerojatnosti da krava preæivipod vodom dovoljno dugo da bi mogla biti oploe-na i dati potomstvo — to jednostavno nije moguÊe.

27

Evolucija umjetnosti?

Neozbiljnost evolucije oËigledna je i u mnogimateistiËnim glediπtima. Kako su pojmovi poput umjet-nosti, apstraktnog miπljenja i razumijevanja glaz-be mogli postati zajedniËke osobine svim ljudima?Prema mehanizmima (ili maπti) evolucije, bilo biveliko Ëudo ako bi takve kvalitete, tako beznaËajneza Ëisto tjelesne i bioloπke sustave, evoluirale Ëaki kod malobrojnih pojedinaca. Ipak je do danaszabiljeæeno da je to, manje ili viπe, osobina gotovosvakog Ëovjeka. Kako? Do toga ne bi nikako treba-lo doÊi.

Postojanje estetskih ljudskih osobina kao πtosu osjeÊaji, humor i intelekt ne mogu se objasnitibioloπki bez obzira na to koliko Ëovjek bio neozbi-ljan. Zaπto nam je, primjerice, priroda dala smisaoza humor? Kako je priroda ikad mogla znati πto jeto smisao za humor? I kako bi smisao za humormogao utjecati na to da Ëovjek bude “prilagoenijiu borbi za opstanak”? Postoje milijuni biljaka iæivotinja bez smisla za humor, a oËigledno su pre-æivjeli. Postoje i ljudi bez smisla za humor koji suoËigledno preæivjeli. Kako su takve osobine mogleikad evoluirati?

Suvremena znanost?

Evolucija zasigurno nije osrednja teorija. IakopredoËava nedokazanu i zastarjelu teoriju, mnogisu je prihvatili. Oni koji se suoËe s njezinim pogre-πnim rasuivanjem, pretpostavkama, neodgovara-juÊim dokazima i oËiglednim nedostatkom smisla ilogike, u njoj vide samo joπ jedan slabaπan poku-πaj oduzimanja i potkopavanja Ëovjekovih racio-nalnih ideala. Ona moæe biti stavljena u istu kate-

GENETIKA


goriju s lopovπtinom i prostitucijom. Takvi pokretiimaju neπto zajedniËko: zbog nedostatka bilo ka-kve logike “shvaÊaju” ih samo oni koji su odluËilivjerovati u njih. NajznaËajnija razlika je u tome πtose dosad nitko nije usudio lopovπtinu i prostitucijunazvati znanoπÊu.

IroniËno je πto ljudi koji stalno izraæavaju boja-zan za æivot na Zemlji zbog moguÊeg nuklearnograzaranja, u nuklearnoj eri mogu i dalje vjerovatida je jedan od vrlo razornih oblika nuklearne sile— sluËajne mutacije — mehanizam koji je uËinioda budemo ovdje. U Darwinovo doba gotovo niπtase nije znalo o genetici, a sigurno niπta o nezami-slivo razornom karakteru sluËajnih mutacija. A kakvoje stanje danas? Teorija koja je nastala prije viπeod sto godina, u doba razmjernog zanemarivanjaznanosti, danas bi trebala biti potpuno odbaËena.Meutim, izgleda da Êe neki ljudi joπ upornije vje-rovati u evoluciju πto budu jaËi dokazi protiv nje.

Znanstvena fantastika

»ak i onima koji donekle prihvaÊaju evolucijudjelomiËno je jasno da pretpostavljeni scenarij teneozbiljne teorije ne funkcionira i sigurno neÊe ni-kad biti ostvaren. Neki se mogu Ëuditi kako je iz-miπljotina poput evolucije mogla ikad doÊi u sredi-πte znanstvene pozornosti. Ako bismo evoluciju moglinazvati znanoπÊu, onda bi trebalo i nekoliko dru-gih, podjednako kvalificiranih znanstvenih smjero-va ukljuËiti u znanstvene udæbenike — svojstvaSupermanovog pogleda pomoÊu x-zraka, priËu oevoluciji govora kod Mikija Mausa i kemijski sa-stav Batmanovog zaπtitnog spreja. Ako æelimo ima-ti zabavne teorije, neka budu uistinu zabavne.

29

ÆIVOT IZ SVEMIRA

Novo opovrgavanje

Kad je evolucija opovrgnuta na genetskoj razi-ni, potpuno je nepotrebno analizirati druge graneznanosti u nijekanju te teorije. Kako god je proma-trali, ona je mrtva i mrtva. Meutim, mnogi Ëavlijoπ nisu zabijeni u lijes u sprjeËavanju da mrtvacne ispadne. Stoga treba znalaËki napraviti lijes.

Kod izradbe “lijesa” za evoluciju sami “Ëavli”nisu dostatni. Ova je teorija na svojemu vrhuncuuæivala veliku popularnost pa je nekima zaista te-πko prihvatiti da je mrtva. To je donekle sliËnodogaaju kad umre neka poznata liËnost: znate daje mrtva, ali to joπ uvijek ne moæete prihvatiti. Zaevoluciju je, dakle, potrebno naËiniti lijes oko lije-sa kako bi se naglasila Ëinjenica da je ta teorija nesamo mrtva, nego da nikad nije ni bila æiva.

Poglavlje Êe analizirati neka otkriÊa na Zemljii ona iz svemira.

“Milijarde i milijarde godina”

Zacijelo najËeπÊa fraza koju rabe evolucionistijest “milijarde i milijarde godina”, “æivot je evoluiraotijekom milijardi i milijardi godina”, “SunËev su-stav se razvio tijekom milijardi i milijardi godina”,“svemir se πiri tijekom milijardi i milijardi godina”.Jasno, svrha tih tvrdnji o navodno dugoj evoluciji


naπeg svemira jest uvjeriti ljude da ne treba sumnjatiu neπto πto se navodno ne moæe potvrditi. To jest,kako moæete poreÊi neπto πto se dogodilo tako dav-no?

Vrlo je teπko u laboratoriju konstruirati planeti promatrati ga milijarddama godina da bi se doka-zalo kako æivot nije mogao nastati sâm od sebe.Osim ako, naravno, ne iznajmite planet na takodugo razdoblje.

Ako iznajmite planet na sljedeÊih Ëetiri i polmilijarde godina, onda bi vam ovi podaci mogli bitizanimljivi:

Neke fenomenalne Ëinjenice

TragajuÊi za izvorima vruÊe vode s oceanskogdna, dvojica znanstvenika uπli su 1977. u maluistraæivaËku podmornicu nazvanu Alvin i spustilise na dno oceana u blizini otoËja Galapagos. Pronaπlisu prvi izvor tople vode, otvor iz kojega je voda,zagrijana u Zemljinoj usijanoj unutraπnjosti, izlazilau ocean. Nije ih oËaralo to, nego ono πto su sluËaj-no otkrili — oko izvora su se nalazile æivotinje kojenikad prije nisu vidjeli. Blizu otvora, usred vodekoja je ponekad toplija od 250 °C, otkriveni suokrugli crvi, neki duæi od dva i pol metra.

OtkriÊe organizama koji æive na tako velikoj dubinioceana i u tako vreloj vodi bilo je zapanjujuÊe. Alito nije sve. VeÊini organizama za preæivljavanje jepotrebna SunËeva svjetlost, a na taj dio oceanaona uopÊe nije dopirala.

S glediπta “normalnih” bioloπkih oblika bilo jesmijeπno to πto okrugli crvi nisu imali ni oËi niusta niti probavni sustav. U tom mraku se nijemoglo mnogo vidjeti. Pa kako su ti organizmi jelii probavljali hranu?

31

To je potaknulo znanstvenike da tijekom viπegodina prouËavaju kako okrugli crvi uzimaju hra-nu. Da ne ulazimo u pojedinosti, otkriveno je dacrvi ulaze u simbiozu s bakterijama koje u velikimkoliËinama postoje blizu podvodnog izvora. Bakte-rije ulaze u okrugle crve, doslovno izmeu njihovihstanica. Okrugli crvi primaju hranu od njih, a bak-terije preuzimaju neke æivotne funkcije od okruglihcrva.

Ako mislite da je ovaj izvjeπtaj neozbiljan i daje to zacijelo joπ jedna od mojih teorija nalik onojo glisti i vlaku, uvjeravam vas da je izvjeπtaj istinit.Takvi organizmi zaista postoje. Ako æelite, moæeteprikupiti joπ bezbroj dojmljivih izvjeπtaja o tim or-ganizmima.

Dodatni Ëimbenik u podruËju oko izvora Ëini topodruËje joπ nepovoljnijim za æivot nego πto je opi-sano (ako to moæete zamisliti). Bakterije o kojimaovise okrugli crvi razvijaju se na osnovi vodikovogsulfida pronaenog u vodi koja dolazi iz ovog izvo-ra. Za veÊinu viπih æivotinja vodikov sulfid je otro-van kao cijanid!

Opisali smo dio naπega svijeta. Prije nego πtoje otkriven, teπko smo mogli zamisliti da postoji.Neprijateljska sredina u kojoj æive okrugli crvi injihovi æivotni partneri, bakterije, zaista je “izvannaπega svijeta”. To bi moglo biti Ëudo ako se poeod pretpostavke da su odreeni organizmi toËnoograniËeni na odreena staniπta.

Od 1977. godine otkriveno je joπ nekoliko izvorana oceanskom dnu. Osim okruglih crva otkrivenesu druge egzotiËne æivotinje koje æive u neposred-noj blizini ovih izvora — ruæiËaste ribe, puæevi, ra-kovi, sumpornoæute dagnje i πkoljke duge tridese-tak centimetara. SliËna populacija organizama pro-naena je u vodama koje su samo nekoliko stup-

ÆIVOT IZ SVEMIRA


njeva toplije od lediπta. U svakom sluËaju, znan-stvenici su otkrili tri potpuno nova oblika æivota idesetke novih vrsta. OËigledno je da bi ti organizmimogli preæivjeti u πirokom rasponu temperatura.

Poznato je da kaktusi uspijevaju u vrlo nepo-voljnim i neobiËnim klimama. Njihova sposobnostda preæive u podruËjima s malo padalina, gdje pu-πu topli i suhi vjetrovi, gdje je mala vlaænost, jakosunce i velike promjene temperature, pojava je vri-jedna pozornosti. »ini se da je netko oblikovao struk-turu ovih biljaka koja im pomaæe saËuvati malovode koju su primile i zaπtititi ih od prejake Sun-Ëeve svjetlosti. Neki kaktusi mogu preæivjeti tem-perature viπe od 80 °C. VeÊina biljaka ne bi moglapreæivjeti tamo gdje uspijevaju kaktusi.

Liπaji, simbioza gljiva i algi, uspijevaju na pod-ruËju Antarktike, gdje su temperature ponekad ni-æe od —56 °C. Potpuna suprotnost toj neugodnojsredini bila bi duboka, tamna i vruÊa voda.

Na Antarktici postoje kukci koji proizvode pri-rodni antifriz da bi se zaπtitili od smrzavanja naniskim temperaturama. Drugi kukac na Antarkticiproizvodi antiantifriz. Kad temperature toliko pad-nu da se drugi kukci smrzavaju do smrti, ovajprirodni sastojak omoguÊuje tom kukcu da se smr-zava postupno. Kad temperature postanu viπe, ku-kac se otopi i nastavlja æivjeti.

Bakterije su otkrivene pod zemljom na dubina-ma veÊim od 4 kilometra. Rekli bismo da nije moguÊepostojanje æivota na takvim dubinama.

Postoje æivotinje, meu njima kukci, koje imajuotrov dovoljno jak da izazove bolest i smrt koddrugih organizama, a ipak su ti organizmi koji noseotrov otporni na njega. Komarci prenose æutu groz-nicu, malariju, dengu i encefalitis na æivotinje kojesu nekoliko tisuÊa puta krupnije od njih. Ali nije

33

poznato da je ijedan komarac uginuo od tih bole-sti. Zmije takoer izbacuju otrov koji ubija drugeæivotinje, ali same nisu podloæne utjecaju otrovakoji nose.

Na Zemlji danas ima viπe milijuna vrsta biljakai æivotinja. ToËan broj vrsta nije lako utvrditi. Brojæivih organizama je toliki da vam se od njega moæezavrtjeti u glavi. A raznolikost tih organizama — odgolemih kitova pa sve do mikroskopskih æivotnihoblika kao πto je ameba — vjerojatno je izvan ma-πte i najveÊeg reæisera znanstvene fantastike.

Vjeruje se da ...

Tijekom Zemljine povijesti postojalo je oko polamilijarde æivotinjskih vrsta. U taj broj nisu ukljuËenebiljke.

Pretpostavlja se ...

Sunce, Zemlja i drugi planeti SunËevog sustavanastali su, prema evolucionistima, prije oko Ëetirii pol milijarde godina. Pretpostavlja se da su senajjednostavniji oblici æivota pojavili na Zemlji prijeoko tri i pol milijarde godina. Goleme æivotinje (dino-sauri) hodale su ovim planetom prije 200 milijunagodina. Vladale su tijekom razdoblja duæeg od 100milijuna godina. KonaËno, prije dva ili tri milijunagodina pojavili su se i ljudi. To jest, neπto takosloæeno kao πto je ljudski mozak postoji navodnobar dva milijuna godina. OptiËki instrument narazini sloæenosti jednog oka (koje ne pripada Ëovje-ku) postoji tijekom mnogo duæeg razdoblja.

ÆIVOT IZ SVEMIRA


Potvrivanje

Dakle, Ëime netko moæe dokazati naËin kakosu svi ti æivi organizmi nastali? To jest, ako nemoæete stvoriti vlastiti planet i promatrati ga tije-kom viπe milijardi godina, πto vam preostaje? Moæ-da otkriÊe planeta u svemiru koji bi bio nalik Zem-lji. To nije rjeπenje niti ono najbolje πto bismo mo-gli uËiniti.

Zaπto? Zato πto je znanost o evoluciji planeta,ako je tako moæemo nazvati, daleko od egzaktneznanosti, najblaæe reËeno. Nakon 30 godina nekiznanstvenici izraæavaju ozbiljnu sumnju u vezi sopÊeprihvaÊenim glediπtem vezanim uz sastav Zem-ljine atmosfere u tom pretpostavljenom razdobljuod tri i pol milijarde godina. Znanstvenici su dugovjerovali da je Zemljina prvobitna atmosfera imalau sebi malo ili nimalo kisika. Neke danaπnje studi-je ukazuju na to da je Zemljina atmosfera moglasadræati milijun puta viπe kisika nego πto se pret-hodno vjerovalo, a ultraljubiËasto zraËenje koje do-spijeva na Zemlju sa Sunca moglo je biti tisuÊuputa jaËe nego danas.

Nije vaæno jesu li nova tumaËenja smislenijanego stare pretpostavke. Vaæno je da su laborato-rijske simulacije i znanstveno zakljuËivanje o prvo-bitnim uvjetima na Zemlji oËigledno zasnovani namnogim nagaanjima i nepotvrenim pretpostav-kama. Ali zaπto pribjegavati takvim neozbiljnimizmiπljotinama kad nam pravi “æivi” planet govoriistinu, potpunu istinu, i niπta drugo osim istine?

Æivot na Marsu

Dvije meuplanetarne letjelice “Viking” spustilesu se na Mars ljeti 1976. godine. “Viking 1” se

35

spustio u podruËje Chrysa Planitia, a “Viking 2” upodruËje Utopia Planitia. Jedan od ciljeva njihovemisije bio je pronalaæenje æivota ili dokaza o æivotuna Marsu. Mjesec dana su analizirani tlo i atmos-fera Marsa, ali bezuspjeπno. Nije pronaen nika-kav trag æivota, niti sad, niti u proπlosti. Nije biloni dinosaura, ni mikroorganizama, ni leπeva ni ko-stiju, ni fosila. NiËega. Znanstvenicima je postalojasno: ako æele pronaÊi dokaze o æivotu na Marsu,moraju poslati Franka Perduea da tamo Ëerupasvoje kokoπi.

Kad su prouËavani planeti, zakljuËeno je da jeMars najsliËniji Zemlji u odnosu na druge planete.Ako je æivot mogao postojati bilo gdje u SunËevomsustavu, onda ga je vjerojatno trebalo biti na Mar-su. Ali nije otkriven nikakav trag æivota na Marsu,niti na bilo kojemu drugom planetu.

Zaπtita u prirodi?

Analizirajmo ono πto je poznato, u πto se “vje-ruje” i za πto se “pretpostavlja” da je vezano uzZemlju pa to usporedimo s onim πto znamo o Mar-su. Dokle Êemo doÊi? Do potvrivanja teorije? Ne,nego do neobjaπnjivih proturjeËja! Æivimo na pla-netu na kojemu se æivot razvija u gotovo svakomkutku. Teπko je naÊi mjesto na Zemlji gdje nemaæivota. I razliËiti uvjeti sredine pokazuju istu situa-ciju. Æivot na Zemlji razvija se pod razliËitim okol-nostima. Ipak, kad pogledamo na planet koji jeupravo ispred nas u svemiru, πto pronalazimo? Sa-mo pust svijet bez tragova da je æivot ikad posto-jao. Kako je to moguÊe?

HoÊemo li vjerovati da taj bog kojega zovu evo-lucija, koji je dao Zemlji tako istanËan organ kaoπto je ljudski mozak, i to prije dva milijuna godina,

ÆIVOT IZ SVEMIRA


nije mogao stvoriti na Marsu niti jednog jedinogglupog magarca? Zar Êemo vjerovati da je ta istaevolucija, koja je Zemlji dala organizme veliËinedinosaura, i to prije 200 milijuna godina, mirovalaËetiri i pol milijarde godina ne davπi Marsu nijedanjednostavni jednostaniËni organizam? HoÊemo li vje-rovati da ta slavna evolucija, koja je dosad dalaZemlji astronomsku brojku od doslovno viπe mili-juna vrsta biljaka i æivotinja, nije u istom razdob-lju podarila Marsu nijednu biljnu ili æivotinjskuvrstu?

Sigurno je da su uvjeti na Marsu nepovoljni.Ali ovdje na Zemlji, na tri i pol kilometara dubokomoceanskom dnu, blizu izvora koji izbacuje vreluvodu pomijeπanu s vodikovim sulfidom, u potpu-nom mraku, postoje nepovoljni uvjeti kakvi se sa-mo mogu zamisliti! Meutim, æivot se ondje u pot-punosti razvija unatoË tome πto su to inaËe ekoloπ-ki nepovoljni uvjeti. Antarktika je takoer nepovoljnasredina za razvoj æivota. I dubine viπe od Ëetirikilometara ispod zemlje. I pustinje. ©toviπe, u tompretpostavljenom razdoblju od tri i pol milijardegodina cijela je Zemlja, prema evolucionistima, bilanepovoljna za æivot. Æivot na Zemlji navodno je za-poËeo u sredini koja je bila mnogo nepovoljnija odone u kojoj danas æive organizmi. I mnogi danaπnjioblici organizama æive u uvjetima nepovoljnim zaorganizme koji su navodno doveli do razvoja æivotaprije nekoliko milijardi godina. A æivot na Zemlji serazvija unatoË svemu tome.

Æivot na Zemlji razvio se Ëak i korak dalje. Nekiorganizmi ne samo da se razvijaju u nepovoljnimsredinama, nego su postali otporni na uvjete kojisu utjecali na njihov razvoj i donekle ih uniπtavaju.

Bakterijska dizenterija sve teæe je izljeËiva. Go-noreja je otporna na penicilin. Neki oblici gube ne

37

mogu se lijeËiti standardnim lijekovima. Postoji ne-koliko vrsta bakterija koje su postale otporne naantibiotike. To je rezultat izloæenosti lijekovima ko-ji su ih nekad uniπtavali. U nekim sluËajevima bak-terija Ëak prenosi tu otpornost na druge bakterijekoje nisu bile izloæene djelovanju lijekova.

U Juænoj Americi postoje pËele koje su postaleotporne na DDT. Mogu podnijeti dozu koja je tisu-Êu puta veÊa od iznosa potrebnog za uniπtavanjedrugih pËela. I neki komarci su otporni na DDT.

Dakle, æivot na Zemlji ima velik potencijal razno-likosti i ide naprijed pobjeujuÊi mnoge velike za-preke. PromatrajuÊi raznolikost uvjeta pod kojimase razvija æivot na Zemlji i oblike æivota koji pobje-uju u borbi protiv teπkih uvjeta sredine i Ëovjeko-vog djelovanja, teπko je zamisliti da bi æivot naZemlji mogao ikad biti potpuno uniπten bilo kak-vom vrstom katastrofe, prirodne ili one koju Ëovjekizazove. Pa ipak, æivot na Marsu ne postoji — ili sutragovi æivota misteriozno skriveni, ili postoji neπtoπto sprjeËava da tamo nastane æivot. Kako objas-niti potpun izostanak bilo kakvog traga æivota naMarsu? ©titi li evolucija neke planete? Potpuno jenepojmljivo da neπto tako snaæno i razgranato kaoπto je æivot ne ostavlja nikakve tragove na Marsu.Gdje su svi ti dokazi o evolucijskom procesu? Akonema æivih organizama, zaπto nema bar kostiju ifosila?

Neki smatraju da je to teπko objasniti. No je liuistinu tako? Moæda neki ljudi samo promatrajupogreπna objaπnjenja. Moæda promatraju unapri-jed zamiπljena objaπnjenja i propuπtaju vidjeti Ëi-njenice. A Ëinjenica je da nema znakova æivota naMarsu.

ÆIVOT IZ SVEMIRA


Novi oblici æivota

Krenimo korak dalje. Tko je uËinio da organizmina Zemlji budu sposobni za æivot? To jest, kakoæivi organizmi uspijevaju koristiti kisik, ugljiËnidioksid ili ugljikove spojeve? Ako je æivot navodnonastao od onoga πto je tad postojalo na Zemlji,onda je mogao nastati od bilo Ëega πto je postojalobilo gdje u svemiru. Joπ uvijek imamo problema sutvrivanjem ograniËenja u odnosu na razvoj æivo-ta, kao πto je jasno prikazano u primjeru okruglihcrva i drugih neobiËnih æivotnih oblika, a ne moæe-mo u potpunosti razumjeti svijest i intelekt na znan-stvenoj razini. Moæemo uoËiti da svijest i intelektdjeluju na odreene bioloπke sustave, ali nam nijepotpuno jasno kako i zaπto. Nijedan znanstvenikjoπ nije ustanovio vezu izmeu bioloπkog sustavai psihe. Pa zaπto onda ne postoji æivot na Mjesecu,to jest MjeseËeva inaËica “bioloπkog” æivota? Moædabi se inteligentna biÊa koja bi nastala na MjeseËe-voj povrπini mogla hraniti uz pomoÊ svemirskihzraka?

A πto je s Venerom? Ondje je temperatura oko500 °C. Ali prema astronomskim standardima, kadznamo da je na nekim zvijezdama temperatura okopet milijuna stupnjeva Celzijusovih, Venera bi bila“Sibir” u galaksiji MlijeËna staza. Zaπto na njojnema organizama koji bi æivjeli na temperaturi odod 500 °C i hranili se sumpornom kiselinom?

Ako netko misli da u ovome ima malo neozbilj-nosti, vara se. Zapamtite, ne govorimo o SvemoÊnojInteligenciji koja je upotrijebila plan, oblikovanje isvrhu, jer bi to znaËilo da je æivot uspostavljentoËno tamo gdje se æeljelo i nigdje drugdje zbograzloga koji moæemo ili ne moæemo u potpunostirazumjeti. Govorimo o bezliËnoj sili prirode koja je

39

navodno stvorila æivot sluËajno, od neæive tvari. ©toto Ëini æivot na Zemlji “moguÊim”, a drugdje “ne-moguÊim”?

LogiËki problem

Tvrdnja da je “teπko objasniti” zaπto je æivot utakvom izobilju prisutan na Zemlji, a nema ga nadrugim poznatim mjestima u svemiru, joπ je jedansluËaj zabijanja glave u pijesak. Zaπto cigareta ne-Êe gorjeti pod vodom, teπko Êe razumjeti samo onajtko je zbog nekog suludog razloga uvjeren da Êe seto dogoditi unatoË suprotnim dokazima. Zaπto ne-Êe gorjeti pod vodom, nije teπko objasniti. Teπko jeobjasniti zaπto neki vjeruju da Êe gorjeti. Nije teπkoobjasniti zaπto ne postoji æivot na drugim poznatimmjestima u svemiru. Svemirska istraæivanja dajunedvosmislen odgovor: proces evolucije jednostav-no ne funkcionira. PoteπkoÊa je u shvaÊanju onihkoji su odluËili zanemariti Ëinjenice.

Prigodom NASA-inih istraæivanja mikroorganiz-mi su bili spuπteni na Mjesec pomoÊu svemirskeletjelice bez posade. Kad se oprema te svemirskeletjelice vratila na Zemlju, nakon dvije i pol godineastronauti su otkrili da je jedan mikrob sa Zemljepreæivio uvjete na Mjesecu, koji su suroviji od onihna Marsu. Da bi se æivot razvijao negdje izvan Ze-mlje, oËigledno nije potrebno da priroda pribjegnenekim bioloπki “stranim” organizmima. UnatoË ne-povoljnim uvjetima u tim sredinama, oblici æivotakoji su nam poznati mogu ondje preæivjeti. Ti svje-tovi ipak pokazuju kako apsolutno nema znakovada je ondje ikad postojao bilo kakav oblik æivota —uobiËajen ili drukËiji. Kako sve to utjeËe na evolu-ciju? Ne baπ pozitivno.

ÆIVOT IZ SVEMIRA


Neprijateljska Zemlja

»ak i Zemlja, koja se smatra pristupaËnom sre-dinom za sadaπnje oblike æivota, izgleda tako samona prvi pogled. Pojava side, epidemije 20. stoljeÊa,uËinila nas je svjesnima prave naravi sredine ukojoj æivi suvremeni Ëovjek. Sida je prouzroËenavirusom koji napada imunosni sustav i Ëini tijeloosjetljivim na mnoge smrtonosne bolesti koje mogubiti prouzroËene drugim virusima i mikrobima. Si-da ukazuje na okrutnu stvarnost da je Zemlja da-nas oneËiπÊena smrtonosnim virusima i bakterija-ma koje sloæeni i osobiti imunosni sustav prosjeË-nog Ëovjeka i mnogih drugih æivih organizama nemoæe pobijediti. Je li svemir oko nas mnogo gori odtoga? Nije teπko odgovoriti. Zaπto onda æivot izvanZemlje nije evoluirao i razvio imunosni sustav kojibi omoguÊio njegov opstanak? Je li problem u nepo-voljnim uvjetima? Oni oËigledno nisu zapreka raz-voju æivota. Jasno je da ne postoji takav proceskao πto je evolucija.

41

KOSTI, FOSILI I METODEDATIRANJA

“Dokazi”

Nakon poricanja evolucije iz dviju razliËitih per-spektiva moæemo reÊi da zaista nije potrebno ana-lizirati druge “dokaze” koje evolucionisti iznose uprilog ovoj teoriji. Posredni dokazi, bez obzira na tokoliko su jaki, ne mogu stajati ako se nasuprotnjima postave nepobitni dokazi. Te posredne dokazeili, dodao bih, neku njihovu slabu inaËicu, evolu-cionisti su prikupljali sve do danas, pa je poricanjetih “dokaza” prije moguÊi izbor naπe aktivnosti ne-go potreba. S tim na umu ukratko Êu spomenutineke takozvane “dokaze”.

Metoda ugljika C-14

Ta metoda obiËno je koriπtena za odreivanjestarosti arheoloπkih nalaza. Taj proces, nekad ozna-Ëen kao “radiokarbonsko datiranje”, ukljuËuje mje-renje raspada atoma ugljika.

Ovo je bît metode ugljika C-14: radioaktivni izotopugljka, C-14, u atmosferi oblikuju svemirske zra-ke. Svi æivi organizmi apsorbiraju navodno uravno-teæenu koncentraciju radioaktivnog ugljika. Kad orga-nizam ugine, C-14 iz organizma se raspada i nenadoknauje se. BuduÊi da je moguÊe odrediti kon-


centraciju ugljika C-14 kod organizma dok je bioæiv, a znamo da je potrebno oko 5760 godina dase polovica tog ugljika C-14 raspadne i joπ 5760godina za raspad polovice preostalog dijela, i takoredom, mjerenjem preostale koncentracije ugljikamoguÊe je utvrditi koliko je vremena proπlo otkakoje neki organizam uginuo.

OËigledna je pogreπka u toj tehnici jer zaista nemoæemo doznati koliko je ugljika C-14 organizamimao nekad u povijesti o kojoj nemamo mnogo po-dataka. Evolucionisti uvelike pretpostavljaju da sekoncentracija radioaktivnih elemenata u atmosferi— ugljika ili nekog drugog elementa koji mjerimo— nije mijenjala otkako je organizam uginuo i dase od tog razdoblja nije mijenjala ni stopa raspadaelemenata. Jesu li te pretpostavke toËne?

Mogli bismo pitati evolucioniste na temelju Ëegato pretpostavljaju. ReËeno nam je da je svemir do-æivio velike promjene od svojega nastanka. Trenutakprije velikog praska svemir je bio potpuno drukËijiod onoga koji je nastao trenutak nakon velikogpraska. Oblaci plinova u svemiru su se kondenziralii pretvorili u zvijezde i planete. Stvorili su se satelitioko nekih planeta. Neki planeti su doæivjeli evolu-cijske promjene Ëak i nakon svojega formiranja.Neke zvijezde su pale u neutronske zvijezde, a ne-ke u crne rupe. Tijekom pretpostavljenog razdobljaod petnaest milijardi godina svemir je doæivio viπepromjena nego radionica vrijednog krojaËa.

ReËeno nam je: “Sigurno je da se sve mijenja,ali ne i intenzitet bombardiranja svemirskim zrakamai stopa raspadanja radioaktivnih elemenata — e,oni su ostali na istoj razini tijekom milijardi godina.”Priroda je, Ëini se, znala da Êe arheolozi jednogadana, samo da bi ostali u poslu, æeljeti naÊi fosilekoji Êe izgledati milijune godina stari.

43

Kako objasniti Ëinjenicu da je sve u svemirubilo pod utjecajem æestokih promjena tijekom mili-jardi godina osim intenziteta svemirskog zraËenjanaπega planeta i stope radioaktivnog raspadanjakemijskih elemenata koji su vaæan i sastavni diosvakog pokuπaja da se uspostavi evolucija? Je li“priroda” sklona Darwinu?

Dokazano da se mijenja

Dokazano je da se koncentracija ugljika C-14mijenja. Jedan od najstarijih poznatih æivih organi-zama na Zemlji je bor s Ëekinjastim Ëeπerima uKaliforniji. Procijenjeno je da je star 4600 godina.Drugi bor, posjeËen radi znanstvenog istraæivanja,znanstvenici smatraju joπ starijim. Usporeivanjempodataka dobivenih metodom ugljika C-14 i onihna temelju godova drveÊa koje pronalazimo u prirodipokazano je da metoda ugljika C-14 daje netoËnepodatke. NetoËnost je uoËena veÊ za razdoblje kojibismo prema astronomskim standardima mogli oz-naËiti kao juËer. Jednostavnim ekstrapoliranjem togpoznatog stupnja netoËnosti na duæe razdoblje ja-sno se uoËava da je metoda ugljika C-14 mnogonepouzdanija nego πto evolucionisti æele vjerovati.Ako znamo da postoje odstupanja u odreivanjustarosti metodom ugljika C-14 u tom razmjernokratkom razdoblju, tko moæe reÊi da nije bilo od-stupanja u promjeni intenziteta svemirskog zraËe-nja prije viπe tisuÊa, milijuna ili milijardi godina.

Dakle, fosilni nalazi za koje se na temelju ra-dioaktivnih metoda datiranja smatra da su starimilijarde godina, zapravo mogu biti stari samo ne-koliko tisuÊa godina. ©toviπe, na temelju pretpo-stavki zasnovanih na juËeraπnjim podacima o inten-zitetu svemirskog zraËenja i stopa raspadanja, ne-

KOSTI, FOSILI I METODE DATIRANJA


ki organizam moæe izgledati kao da je star viπetisuÊa ili Ëak milijuna godina iako je uginuo prijesamo nekoliko dana ili mjeseci.

Joπ jedan sustav za odreivanje starosti

Osim metoda zasnovanih na radioaktivnom ras-padanju postoji joπ jedan znanstveni sustav zaodreivnje starosti. Sastoji se od analize struktur-nih promjena aminokiselina u tijelu nakon njegovesmrti. Isti ljudski ostaci bili su analizirani tom me-todom, a zatim metodom radioaktivnog datiranja.Ta dva sustava odreivanja starosti pokazala suneslaganja izmeu 39.000 i 59.000 godina. Prista-πe svake od tih dviju metoda smatraju da je onadruga metoda pogreπna. Jedna od tih “znanstve-nih” metoda oËigledno mora biti pogreπna. A kakvesu ostale? Mnogo su nepouzdanije od ovih.

Da bi ustanovili kad je neki organizam prestaoæivjeti, neki ljudi su pribjegli staroj i, po njihovommiπljenju, mnogo pouzdanijoj metodi — seansamau kojima prizivaju duhove umrlih i od njih traæeodgovore o toËnom datumu njihove smrti. Sustavse ne Ëini baπ znanstvenim, ali okuplja mnoge zain-teresirane (æive) ljude.

Krhke kosti i nejasni fosili

Materijali kojima se odreuje starost u skladus evolucijom Ëesto su veÊa lakrdija od same metodeza utvrivanje starosti. Kosti i fosili koje analizi-raju paleontolozi pokazuju mnoga neslaganja i ne-toËnosti — πto, naravno, nije iznenaujuÊe buduÊida se dogaaji koje navodno opisuju nisu nikad nidogodili — jer oni bi trebali ukazati na povijestevolucije, sliËno kao πto stanice gliste ukazuju na

45

rane stadije prozora na vlaku. Navodni “dokazi”nestaju zbog tih neslaganja, a “logiËno” zakljuËivanjeu pokuπaju da se otklone ta neslaganja krhko jekao i same fosilne kosti. »udno, ali jedini koji “ra-zumiju” kako se svi djeliÊi kostiju i fosila uklapajuzajedno, upravo su oni koji su bili potpuno uvjereniu njihovu “istinitost” davno prije nego πto su sami“dokazi” bili otkriveni.

Kosti i fosili bili bi ozbiljnije razmatrani jedinou sluËaju otkriÊa neke od mnogobrojnih navodnihmeuvrsta u evolucijskom lancu. To jest, kad bibilo pronaeno nekoliko Ëlanova neke meuvrste,to bi samo pokazalo da su postojale vrste koje sujednostavno meusobno sliËne. Ili da su pronaeniizolirani Ëlanovi nekoliko meuvrsta, to bi samopokazalo da su neke vrste povremeno proizvodiledeformirane Ëlanove. I mnoge meuvrste i njihoviËlanovi trebali bi pokazati nedvosmislene transfor-macije iz jedne vrste u drugu. Meutim, ne samoda nije pronaeno mnoπtvo meuvrsta, nego nijepronaena nijedna meuvrsta. ©to Êe arheolozi uËinitis primjerima izoliranih kostiju i fosila koje morajuobjasniti i dati im “znaËenje”? Ti nalazi govore sa-mi za sebe.

“Znanstvena” metoda za objaπnjenje kostiju ifosila umnogome je sliËna onoj kako psiholozi ob-jaπnjavaju neke fenomene, u smislu da ono πtovidite uvelike ovisi o tome tko ste i kakve su vaπesklonosti. Dakle, pronaete li tanki konac zatrpan,primjerice, zajedno sa starim kokoπjim kostima, ibudete li uporni, moæete objasniti da je pretpovi-jesna kokoπ imala zube buduÊi da je oËigledno ko-ristila konac za ËiπÊenje zuba. »injenica da nije-dan zub nije pronaen samo bi znaËila da “nebit-na” manjkava karika nije joπ pronaena u toj, ina-Ëe utemeljenoj teoriji.



“Znanstveno” objaπnjenje kostiju i fosila Ëinineozbiljnim igra u kojoj svako objaπnjenje moæebiti ispravno sve dok ga ne bude moguÊe pobiti. Alidokazivanje nekog objaπnjenja nije dio te igre, i toiz vrlo jakog razloga. Objaπnjenje ne moæe bitidokazano iz istog razloga zbog kojeg ne moæe bitini poreËeno — sami po sebi kosti i fosili ne sadræedostatno takvih Ëinjenica.

ZajedniËke osobine

Dvije teme koje smo analizirali — metode odre-ivanja starosti i arheoloπki zapisi — imaju neπtozajedniËko: kad su u uporabi, nijedna od njih nitidokazuje niti poriËe evoluciju. BuduÊi da su te graneznanosti ograniËene u otkrivanju Ëvrstih dokazapri rekonstrukciji proπlih dogaaja, smatram dane postoji moguÊnost bilo kakve temeljite promje-ne kad je rijeË o evoluciji u buduÊnosti. Dakle, nijemudro troπiti mnogo vremena na te teme kad se unajboljem sluËaju one vrte ukrug.

Kad se krene na utvrivanje evolucije, ironijaje u tome πto se evolucionisti veÊinom pozivaju nafosilne nalaze. Moæda to Ëine iz istog razloga zbogkojega sam ih samo ukratko opisao — jer oni neobjaπnjavaju niπta, ni za ni protiv. Ako netko izbje-gava moguÊnost da njegov stav bude poreknut, ko-liko je Ëvrsto taj stav utemeljen?

Kad bi i postojalo mnogo meuvrsta (koje oËi-gledno ne postoje), ni tada ne bi mogle stati uobranu evolucije nasuprot genetici i svemirskimistraæivanjima, πto je objaπnjeno u proπlom poglav-lju. GenetiËka nevjerojatnost evolucije i Ëinjenicada nije otkriven æivot u svemiru zahtijevaju drugoobjaπnjenje za te fosilne nalaze. Takvi nalazi nemogu dokazati da je evolucija genetiËki moguÊa

47

kad suvremena znanost pokazuje da nije moguÊa,niti mogu ukazati na to da mora postojati æivotnegdje u svemiru kad svemirska istraæivanja poka-zuju da on ne postoji. »ak i kad bi postojala, takvafosilna otkriÊa ne bi bila “ozbiljan protivnik” gene-tici i svemirskim istraæivanjima — jer su genetikai svemirska istraæivanja s jedne, a takvi fosilni na-lazi s druge strane, one koja ne nudi rjeπenje. Netreba isticati da fosilni nalazi, ma koliko se danasnastavljalo njihovo objavljivanje, za evoluciju neÊebiti povoljni osim ako ne budu i dalje zatrpaniduboko u zemlji.



NEZNANSTVENAPRIMJENA ZNANOSTI

Trnje s ruæama

Prije nego πto nastavim, æelio bih neπto razjas-niti. Namjeravam biti izriËit pobornik znanstvenogistraæivanja, prouËavanja i razvoja. Sigurno je daznanstvena otkriÊa raznoliko utjeËu na razvoj Ëo-vjeËanstva, od luksuza do zdravlja. Znanstvene te-orije su prirodan proces otkrivanja “kako” i “zaπto”djeluju prirodni zakoni. Naæalost, postoji tamnastrana znanstvenih studija, koja se ne moæe zane-mariti. U nekim pokuπajima razvijanja i unaprje-ivanja istraæivanja prirode dopuπta se da emocijei revnost utjeËu na objektivnost i odnos prema isti-ni, πto nije u interesu znanosti i sigurno ne u inte-resu æelje javnosti da razumije svijet u kojemu æivi.Ni ja, prvi, nisam zainteresiran prihvatiti odreeneteorije kao toËne samo zato πto su one veÊ “dugoprihvaÊene”. Teorije se ne mogu preokrenuti u isti-nu samo zato πto su dovoljno dugo oko nas pa smonaviknuti na njih. Da bi bila prihvaÊena kao istini-ta, teorija mora biti dokazana. A prihvaÊanje teo-rije evolucije u svjetlu mnogobrojnih proturjeËnihdokaza koji prikazuju evoluciju viπe kao fantazijunego kao stvarnost, mora biti oznaËeno kao ne-znanstveno, bez namjere da se napada na inteli-genciju bilo kojega ljudskog biÊa koje je pod utje-

49

cajem takve tvrdoglavosti uime znanosti.

Nova vrsta

NasreÊu, stalno se poveÊava broj sposobnih znan-stvenika koji napuπtaju nepotvrenu i opovrgnututeoriju evolucije. PrihvaÊanje evolucije oËigledno imamalo zajedniËkog s poslom znanstvenika. Ako tajtrend bude nastavljen, moÊi Êemo se jednog danahvaliti znanstvenom zajednicom koja iskreno tragaza istinom u njezinoj sveobuhvatnoj primjeni. Tkozna πto Êe se dogoditi u toj novoj graniËnoj dome-ni?

NEZNANSTVENA PRIMJENA ZNANOSTI


SUN»EV SUSTAV

Plinski oblak?

Teorija evolucije æivota samo je jedna meu “zna-nostima” koje nisu poduprte Ëinjenicama. Danasse pojavljuju teorije o evoluciji SunËevog sustava,takoer neutemeljene na znanstvenim Ëinjenica-ma.

Teorija koju su prihvatili mnogi znanstvenici uvezi s evolucijom SunËevog sustava tvrdi da se ve-liki plinski oblak kondenzirao u ono πto danas zo-vemo Sunce. »estice toga plina odvojile su se uorbite oko Sunca i kondenzirale u planete, to jestdrugi planeti u SunËevom sustavu navodno su na-stali jednako kao Zemlja.

ZvuËi li to logiËno? Moæda, ali u 18. stoljeÊu.Danas svakako ne. Svemirska istraæivanja ne po-dupiru takvo πto.

Istraæivanje Venere

Sovjetski Savez je 12. veljaËe 1961. godine lan-sirao letjelicu “Venera 1” u SunËevu orbitu. Bio jeto jedan od prvih pokuπaja istraæivanja Venere. VeÊpoËetkom 1982. letjelice “Venera 13” i “Venera 14”stigle su na odrediπte i Ëovjek je spustio na Venerunekoliko istraæivaËkih postaja koje su mu poslalevaljane podatke na Zemlju. Tijekom tih istraæiva-nja znanstvenicima je postalo bolno jasno da pra-

51

va Venera ima malo sliËnosti s Venerom kakvu suoni zamiπljali prije nego πto su je istraæili.

Venera je nazvana “Zemljinom blizankinjom”.Ona je naπa najbliæa susjeda u SunËevom sustavui pribliæno je iste veliËine i gustoÊe kao Zemlja.Iako Venera prima dvostruko viπe SunËeve svjetlo-sti nego Zemlja, jer je bliæa Suncu, smatrano je dasu uvjeti na njezinoj povrπini sliËni onima na Zem-lji buduÊi da debeli globalni oblak Venere odbijaveÊi dio viπka svjetlosti. Zemlja i Venera nastale sunavodno od meuzvjezdanih oblaka u istom pod-ruËju svemira, smatrali su znanstvenici, pa bi nji-hov elementarni sastav uvelike morao biti jednak.

Teorije su procjenjivale da Venerinu atmosferuËine isti plinovi kao i Zemljini i da jedan dan naVeneri traje otprilike isto koliko i dan na Zemlji.Imali smo predodæbu da je rijeË o planetu sliËnomZemlji, osim πto ima “tamnu dæunglu” koja se pro-teæe preko Ëitave njezine povrπine. Znanstvenici sumislili da Êe astronauti, kad se spuste na Veneru,naiÊi na neπto sliËno londonskoj magli.

Uslijedilo je istraæivanje Venere, a pogreπne te-orije potpuno su zamijenjene Ëinjenicama. Ne samoda uvjeti na Veneri nisu bili onakvi kakve smooËekivali, nego su podaci dobiveni od istraæivaËkihpostaja pokazali kako je nevjerojatno da su Zemljai Venera mogle evoluirati od istog plinskog oblaka.Utvreno je da je Venera mnogo nepristupaËnijasredina od “tamne dæungle” koja je predviana. ©to-viπe, klima na Veneri je nepristupaËnija od klimena bilo kojemu drugom planetu u SunËevom su-stavu. Od znanstvenika su bili razoËaraniji jedinotigrovi u Bangladeπu koji su bili uvjereni da Êenakon smrti dospjeti u dæunglu Venere.

Evo kako otprilike stoje stvari na Veneri: tem-peratura iznosi oko 500 °C. To je lijepo vrijeme za

SUN»EV SUSTAV


odmor ako æelite biti okrugao crv sa slabom cirku-lacijom. UgljiËni dioksid Ëini 97% njezine atmosfe-re, dok Zemljina atmosfera ima oko 90% duπika ikisika. Svijetli sunËani dani na Veneri ne postoje:svaki dan je veoma oblaËan. Ako se Sunce i pojavi,ne moæete otiÊi na plaæu jer na Veneri nema mora.Venera je tako suha da relativna vlaænost rijetkodostiæe 1%. Zaboravite ono o “malo vode na dla-nu”. Osim toga, kiπa je posljednja stvar koju bistetamo poæeljeli. Takva kiπa bi otopila sumpor, æivu,olovo, kositar i veÊinu stijena. Ako bi stigao u ta-kvo podneblje, majmun Toto bi traæio odjeÊu odkaljenog Ëelika, a Tarzan bi nosio neπto mnogojaËe nego πto je “prirodna odjeÊa”.

Ako i dalje mislite da su uvjeti na Veneri sliËnionima na Zemlji, ipak vam ne bih savjetovao datamo æivite.

Tlak je na Venerinoj povrπini 90 puta viπi odonoga na Zemlji, πto je otprilike isto kao kad bistese spustili 800 metara u dubinu oceana. Sunceizlazi na zapadu, a zalazi na istoku. Jedan dan naVeneri traje otprilike kao osam mjeseci na Zemlji.BraËni par koji bi æivio na Veneri mogao bi imatibebu gotovo svakog “dana”.

Ponovno proturjeËnosti

Od svih velikih razlika izmeu Zemlje i Venerejedna osobito ukazuje na vaæno i oËigledno pitanje:ako su Zemlja i Venera nastale od istog plinskogoblaka, kako je onda 70% Zemljine povrπine pre-kriveno vodom, a na Veneri postoje samo tragovivode i vlaænost iznosi oko 1%? ©to se dogodilo svodom na Veneri? Ili, odakle je stigla sva ta vodana Zemlju?

53

A onda — teorije

Jedna teorija, a moæda Ëak i jedina koja govorio tome kamo je otiπla voda s Venere, tvrdi da jeprije viπe milijuna godina efekt staklenika Veneri-ne atmosfere prouzroËio da se njezina temperaturapodigne na viπe od 1100 °C. Zato se voda pretv-orila u vodik i kisik. Vodik je otiπao u svemir, akisik je s usijanim stijenama oblikovao koru Venere.

Zaπto postoji velika koliËina vode na Zemlji?Znanstvene studije pokazuju da je Zemlja tijekomsvojega pretpostavljenog formiranja bila dovoljnotopla da je do danaπnjeg dana zadræala usijanuunutraπnjost. Dakle, ako je i Zemlja proπla krozrazdoblje velikog usijanja, zaπto voda nije doæivjelaistu sudbinu kao voda na Veneri? Tijekom hlae-nja na Zemlji bi ostalo otprilike isto onoliko vodekoliko je ima danas na Veneri — gotovo nimalo.

Ne postoje dokazi da je ikad postojala velikakoliËina vode na Veneri. Tamo nema jaruga, kanalaili kratera koji bi ostali prazni od oceana, jezera ilirijeka. Kad bi sva voda sa Zemlje iπËeznula, osta-vila bi za sobom nevjerojatan prirodni reljef.

Ponuen je odgovor da moæda visoka tempera-tura na Veneri nije nikad dopustila da voda prijeeu tekuÊe agregatno stanje. Zaπto onda nema vodena Marsu? Mars je hladniji i udaljeniji od Suncanego Venera i Zemlja, nema toplu atmosferu, ali jevrlo suh planet. To jest, Mars nema takvu vrstuatmosfere koja bi mogla sprijeËiti proces konden-zacije vode ili prouzroËiti da ona iπËezne, kako seto navodno dogodilo na Veneri. Ipak, Mars ima samomalo leda na polovima i tragove vodene pare uatmosferi. Nema oceane, mora, gleËere, Ëak ni jezerca.Kamo je iπËeznula sva voda s Marsa? Ili, zaπto jenema bar malo?

SUN»EV SUSTAV


»injenica da je 70% Zemljine povrπine prekrivenovodom s evolucijskog je glediπta neobjaπnjiva. Jesuli planeti zaista evoluirali od istog materijala iz sve-mira? Jesu li uopÊe evoluirali? Sigurno je da se tonije dogodilo. Kako objasniti da se tri planeta nala-ze jedan pokraj drugog — jedan kao uæarena peÊ,drugi kao suπna pustinja, a treÊi prekriven vodom?Je li to nastalo evolucijom? Razmislite joπ jednom.

I dok budete razmiπljali, pokuπajte objasniti zaπtoZemlja ima magnetno polje, a Venera ga nema. Izaπto se Venera okreÊe u suprotnom smjeru u odnosuna druge planete. I zaπto je veÊina planeta zarav-njena na polovima, a Venera je zaobljena. I zaπtoje povrπina Venere glatka u usporedbi s povrπinomZemlje i Marsa? Je li to zato πto su planeti u Sun-Ëevom sustavu nastali istim evolucijskim proce-som? Nema boljeg dokaza od samih planeta dateorije kojima se objaπnjava planetarna evolucija“ne piju vodu”.

Bolja teorija

Moæda je potrebna zamiπljena teorija glede ne-stanka vode s Venere: prije oko 648 milijuna godi-na sedam miljardi malih izvanzemaljaca spustilose na Veneru u svemirskom brodu veliËine indone-zijskog vulkana Krakatau. Popili su svu vodu, aonda odletjeli na Zemlju.

Teorije ne mijenjaju Ëinjenice

Pitanje o postojanju znanstvenih dokaza o evo-luciji planeta trenutaËno nije najvaænije. Postoji mno-go vaænije pitanje: imaju li teorije o evoluciji plane-ta bilo kakav smisao? UnatoË snaænom napadu“znanstvenih” teorija koje ponekad ostavljaju doj-

55

am da su smislene, svemirska istraæivanja dokazu-ju njihovu besmislenost.

Zanimljivo je da toËna klimatska predvianjana Zemlji utjeËu na dnevne dogaaje. Razvoj vre-menskih prilika kao πto su vjetrovi i orkani nekadse ne moæe toËno predvidjeti ni za razdoblje odsamo 24 sata. Ali postoje “struËnjaci” koji sa za-ËuujuÊom sigurnoπÊu tvrde kako su vremenskiuvjeti na Veneri tijekom navodnih milijardi godinaprouzroËili da Ëitavi oceani iπËeznu u svemir iliodu u stijene. Kad bi neki znanstvenici otiπli æivjetina Veneru, moæda bi nam davali bolje vremenskeprognoze na Zemlji.

Novi “alati”

Problem je oËigledno u tome πto znanstvenicipokuπavaju odgonetnuti nove zagonetke pristigleod svemirskih istraæivanja, ali zastarjelim “alatima”— starim teorijama. Vrijeme je za prestanak zlou-porabe tog alata u uzaludnom pokuπaju podudara-nja s Ëinjenicama. Sad treba uporabiti nove alate.Potrebne su nam teorije koje Êe se poklapati s Ëi-njenicama ne teæeÊi pritom objasniti ono πto nemogu. Trebaju nam teorije koje neÊe zastarjeti svakiput kad znanost napravi korak naprijed. Moæda Êese takve teorije pojaviti kad konaËno shvatimo dagotovo svaka materijalna pojava mora imati svojnastanak i da svaki nastanak ne mora biti materi-jalne naravi.

SUN»EV SUSTAV


KOMENTAR

©to nas to zadræava?

Upravo smo opovrgnuli teoriju evolucije s trijurazliËitih strana. Pokazali smo da bioloπka evolu-cija nije genetiËki moguÊa, da svemirska istraæiva-nja pokazuju nemoguÊnost bioloπkih sustava daevoluiraju, da je besmislena Ëak i evolucija SunËe-vog sustava. Ali zaπto onda joπ uvijek postoje ljudikoji vjeruju u teoriju evolucije?

ProËitao sam znanstveni rad koji istiËe sloæe-nost oka. Umjesto zakljuËka da evolucija nije gene-tiËki moguÊa, taj rad pokazuje da je evolucija real-nost i da je nekoliko savrπenih dijelova oka evolui-ralo istodobno — scenarij s tako velikim stupnjemnemoguÊnosti koji tu teoriju Ëini potpuno besmi-slenom. Samo taj znanstveni rad dostatan je daneke uvjeri u evoluciju. Iako Êe biti koriπten u od-reene svrhe, neÊe moÊi poduprijeti teoriju evolu-cije. Zaπto?

Napisana je opπirna literatura koja opovrgavateoriju evolucije. Mnoge od tih knjiga imaju viπestruËnih termina nego ova. Iako neke jasno poka-zuju neozbiljnost teorije evolucije, oËigledno ne uspi-jevaju uvjeriti sve ljude u besmislenost njezinogprihvaÊanja. Zaπto?

Za pobijanje cijele teorije nije potrebno opovrgavatisvaki oblik evolucije. Æelimo li dokazati da se sve-mirski brod neÊe nikad spustiti na Mjesec, nije

57

potrebno pokazati da je svaki njegov dio neprimje-reno konstruiran. Jednostavnim dokazivanjem dabarem jedan vitalni dio u projektu spuπtanja naMjesec nije funkcionalan — motor za pokretanje,sustav za navoenje, ureaj za spuπtanje na Mje-sec — Ëini cijelu misiju nemoguÊom. Tako je i sevolucijom. Osporavanje samo jednog njezinog vi-talnog dijela ujedno je osporavanje cijele teorije.Dakle, svatko tko upozna samo jedan oblik nemo-guÊnosti evolucije trebao bi je odmah odbaciti. Svatkotko se susretne s bezbroj dokaza protiv te teorijeodnosit Êe se prema njoj kao prema vruÊem krum-piru. Zaπto svi ti dokazi protiv nje tako slabo utjeËuna neke ljude?

Mislim da je problem u “pobjedi na pogreπnompolju”. Moje iskustvo pokazuje da mnogi laici kojivjeruju u evoluciju malo znaju o njoj. Ili su sklonitoj teoriji ili jednostavno vjeruju znanstvenicimakoji je zastupaju. Vjerujem da je to razlog zaπtosva literatura koja osporava teoriju evolucije nijeuspjela jaËe utjecati na ljude. Ako neki ljudi nisunikad obraÊali dovoljno pozornosti na znanstvenurazinu onoga o Ëemu su sluπali da je teorija, kakvaje svrha struËno objaπnjavati da neka teorija nemasmisla? Ni jasno razumijevanje, ni logika, a ni oprav-danost same teorije neÊe biti razlog da je odmahprihvate ili ne prihvate. Nastavljanjem osporavanjaevolucije i dalje samo “pobjeuju na pogreπnompolju”. Ono nije vaæno u prihvaÊanju ili neprihvaÊanjuodreene teorije. Problem je u opaæanju onoga tkoodbija vjerovati da je divlja æivotinja mrtva bez obzirana to πto njezin leπ leæi ispred njega. Zato smatramda je pitanje vjerovanja u evoluciju izvan domeneznanstvenog prihvaÊanja. Izgleda da znanstvene Ëi-njenice slabo utjeËu na neke ljude. Za njih je topitanje osobnog izbora.

KOMENTAR


Vjerujem da je evolucija viπe psiholoπki pro-blem nego struËnoznanstveni. Nakon osporavanjaevolucije na znanstvenoj razini, kao πto su to Ëinilii drugi prije mene i moæda neπto drukËije, sad bihæelio dotaknuti psiholoπki oblik ove teorije. Traga-nje za razlozima ili uzrocima koji ne ovise o znan-stvenim dokazima, a u pozadini su slijepog prihva-Êanja evolucije, moæda nam moæe pomoÊi da otkrijemovrstu svjetla koja je potrebna da bi neki otkrilipravi put. Moæda Êe ukazivanje na logiku koja jepogreπna ili potpuno izmijenjena zbog osjeÊaja ne-kima pomoÊi da vide evoluciju u njezinom pravomsvjetlu — kao nevjerojatnu izmiπljotinu suvremenemaπte.

Dakle, u sljedeÊim poglavljima Êu pokazati daje prihvaÊanje evolucije od laika vrsta dvostrukihstandarda u logici, to jest vrsta “logike” na osnovikoje neki ljudi prihvaÊaju “znanstvene” teorije nijeista vrsta logike prema kojoj oËigledno æive.

59

NEPOZNATI PLANETI

PrihvaÊanje bez potkrijepljenosti dokazima

Prije nego πto prikaæem neopravdan naËin kakolaici prihvaÊaju neke znanstvene teorije, prijeko jepotrebno, kao πto Êete uskoro vidjeti, ponovno ana-lizirati neke Ëudne i neobjaπnjive nalaze u naπemuSunËevom sustavu kao dodatak onima koji su spo-menuti.

Mjesec

“Apollo 11” poletio je 16. srpnja 1969. godines troËlanom posadom u kojoj su bili Neil A. Arm-strong, Edward E. Aldrin i Michael Collins. Njihovzadatak je bio iskrcavanje na Mjesec. Ta misija jebila prvi pokuπaj da se istraæi neko nebesko tijeloizvan naπeg planeta, πto je izazvalo nevjerojatnumedijsku pozornost. Prvi Ëovjekov korak na Mjese-cu bio je prikazivan na televizijskim postajama to-liko puta da je moja papiga nauËila kazati: “Malikorak za Ëovjeka, velik skok za ËovjeËanstvo.”

Prije ispitivanja Mjeseca πiroko je bila prihva-Êena teorija “mrtvog kamena”. Znanstvenici su vje-rovali da su sile koje su dovele do nastanka Mjese-ca mogle jedino proizvesti “mrtvo tijelo”. OËiglednonisu mogli predvidjeti bilo kakvu aktivnost ili povi-jest aktivnosti na Mjesecu — vatre, vulkana, usija-nih stijena.


Otkad je Apollov program zavrπen, astronautisu donijeli tako mnogo kamenja s Mjeseca da je“pun mjesec” nekima izgledao stanjen. Kamenje jegodinama analizirano, a nalazi su doveli do zakljuËka:Mjesec nije bio sasvim “mrtav planet”. MjeseËevokamenje tvorili su razliËiti vulkanski materijali. Unekim razdobljima svoje povijesti Mjesec je moædabio preplavljen oceanima usijanih stijena. Znan-stvenici su zakljuËili da je Mjesec nekad bio pozor-nica toplinske, kemijske i mehaniËke aktivnosti ve-likih razmjera.

Teorije vezane uz evoluciju Mjeseca bile su izmi-jenjene. Ali nisu ih izmijenili znanstvenici nego sa-mo MjeseËevo kamenje. Mjesec je sad postao “neka-daπnji mali æivi planet”, a ne viπe “mrtvi planet”. Ibez obzira na to πto njegova vanjska aktivnost iz-gleda kao da je zamrla, postoje spekulacije da jeunutraπnjost Mjeseca joπ uvijek aktivna.

Nije jasno odakle je doπao taj MjeseËev “æivot”.Ironija je da su znanstvenici prije poËetka Apol-

lovog programa imali tri osnovne teorije glede na-stanka Mjeseca. Prva, da je Mjesec stigao iz vanj-skog svemira i nekako dospio u svoju sadaπnjuorbitu. Druga, Mjesec je komadiÊ koji se odlomiood Zemlje i uπao u sadaπnju orbitu. TreÊa, Mjesecje nastao zbijanjem manjih komadiÊa materijala izsvemira. »udno je da znanstvenici nisu nikad bilisigurni u to jesu li prva i druga teorija uopÊe fiziË-ki moguÊe. I Apollov program je bio zavrπen, a znan-stvenici se nisu pribliæili rjeπenju problema. Iakostijene daju djelomiËno objaπnjenje o sastavu Mje-seca, izazvale su velik misterij glede svojega na-stanka i formiranja.

Tako je pitanje MjeseËeva podrijetla proπlo putod pogreπnog glediπta prije istraæivanja do nemo-guÊnosti objaπnjenja nakon istraæivanja.

61

Saturn

Letjelica “Voyager” je 25. kolovoza 1981. prole-tjela pokraj Saturna. Ponovno su Ëinjenice izazvalesmijeh u vezi s tadaπnjim teorijama. Ne bismo bilidalje od istine o Saturnovim prstenovima da smoih smatrali zbirkom peciva meugalaktiËnih stvo-renja.

Nakon istraæivanja znanstvenici su opisali Sa-turnove prstenove rijeËima poput “neËuveni”, “zbu-njujuÊi”, “izluujuÊi”, “zagonetni”. Ono πto su znan-stvenici nekad smatrali sustavom prstenova s “do-bro poznatom” strukturom postalo je zbunjujuÊisustav tisuÊa prstenova. I Saturnovi prstenovi suiznenada postali zbunjujuÊi misterij. Znanost je opetprizvala fiziku da to objasni. Kako su nastali? Ka-ko mijenjaju oblik?

Misteriji vezani uz Saturn ulaze u podruËje πireod samog nastanka prstenova. Jedna svemirskaletjelica uhvatila je snaæne radiovalove koji su bilioko milijun puta snaæniji od valova πto ih odaπiljuSaturnovi prstenovi. OtkriÊe je bilo zbunjujuÊe ineoËekivano pa su znanstvenici mislili da su sepokvarili instrumenti na letjelici. Ti radiovalovi suostali nerazjaπnjen misterij sve do danas, baπ kaoi sami prstenovi.

Neki smatraju da Êe proÊi godine dok znanstve-nici objasne sve ono na πto su naiπli tijekom istra-æivanja Saturna i njegovih prstenova. Drugi nisutako optimistiËni i smatraju da objaπnjenja nikadneÊe biti.

Uran

Nakon osam godina putovanja i pet milijardiprijeenih kilometara letjelica “Voyager 2” je 24.sijeËnja 1986. proletjela na udaljenosti od oko 80.000

NEPOZNATI PLANETI


kilometara od Urana. Informacije koje su dospjeledo Zemlje joπ jednom su pokazale samo to da zais-ta malo znamo o fizici svemira.

Ni Uran nije niπta manja zagonetka. Taj planetleæi na svojemu boku. Umjesto polutnika, jedno odnjegovih polarnih podruËja okrenuto je prema Suncu.Dodatna zagonetka je os magnetnog pola nagnutaza 55 stupnjeva prema osi vrtnje. Kod Zemlje taudaljenost iznosi samo oko 12 stupnjeva.

Od pet glavnih satelita koji okruæuju Uran je-dan je osobit. Satelit pod imenom Umbrijel zapa-njio je znanstvenike. I dok druga Ëetiri satelita imajuduge grebene, ledenjaËke tokove i duboke usjekekoji predoËavaju znakove unutraπnje aktivnosti, sa-telit Umbrijel nema niπta od toga. Izjava doktoraLaurencea A. Soderbloma odraæava zbunjenost znan-stvenika: “Stisnut izmeu objekata koji su vrlo ak-tivni, postoji jedan (Umbrijel) koji je vrlo taman,star i neaktivan.” Soderblom ukazuje na to da suznanstvenici bili neuspjeπni u objaπnjavanju zaπtoje Umbrijel tako razliËit od drugih satelita.

Nakon promatranja fotografija joπ jednog Ura-novog satelita, zvanog Miranda, znanstvenici su gaopisali kao jedan od najtamnijih svjetova u SunËe-vom sustavu. Njegove osobine su zbunjujuÊe kaoi Umbrijelove, ali joπ uoËljivije.

Doktor Edward C. Stone, s Instituta tehnologijeKolumbija, saæeo je taj opis: “Uranov sustav je pot-puno drukËiji od svega πto smo dosad vidjeli.”

Porazno iskustvo

Zar je moguÊe da je naπe razumijevanje sve-mirske fizike u ovim danima velikog tehnoloπkognapretka joπ uvijek toliko plitko da ne moæemoprimjereno objasniti neka otkriÊa u naπemu vlasti-

63

tom SunËevom sustavu? Dodamo li tome novu za-gonetku, Saturn i Uran sami po sebi joπ jaËe pobi-jaju veÊ poreËene teorije. Istraæivanje tih planetapokazuje da postoje pojave u SunËevom sustavukoje prkose postojeÊim objaπnjenjima Ëak i nakonnjihovog otkriÊa. Ne samo da poriËu postojeÊe teo-rije, nego je i naπe cjelokupno znanje o znanostinedostatno da bismo objasnili neke postojeÊe po-jave.

A govorimo o pojavama koji su razmjerno blizu,ne milijune ili milijarde svjetlosnih godina dalekood nas. Govorimo o dogaajima u naπemu dobu, ane o dalekoj proπlosti svemira.

Pitanja koja su dovela do razoËaranja i zabri-nutosti pri prouËavanju SunËevog sustava postatÊe jasnija u sljedeÊem poglavlju.

NedokuËivi svemir

Do danas su svemirska istraæivanja, s posadomili bez nje, otkrila svijet zanimljivih, sloæenih, zbu-njujuÊih, oËaravajuÊih i Ëak strahopoπtovanja vri-jednih pojava. Razumjeli ih mi ili ne, svemir u kojemuæivimo izgleda kao vrlo ureen sustav ili skupinamanjih sustava koji skladno djeluju. Svaka njego-va sastavnica djeluje u okviru sloæenih, toËnih ijasno definiranih prirodnih zakona. Ako ne bi bilotako, svemir ne bi mogao opstati kao takav, vrlosloæen, tijekom duæeg razdoblja, kamoli tijekom mi-lijardi godina. Kad bi zakon gravitacije prestao funk-cionirati tijekom samo jednog trenutka, sva bi ne-beska tijela promijenila svoje orbite. To bi za æivotna Zemlji bilo katastrofalno.

Kad bi snaæne sile koje dræe zajedno subatom-ske Ëestice prestale djelovati, sva tvar u svemiru bi

NEPOZNATI PLANETI


se raspala. Prirodni zakoni djeluju svakog trenut-ka tijekom svakog dana i s najveÊom preciznoπÊu.

Svemir sadræi atomske i subatomske Ëestice kojenisu vidljive golim okom, a nekad ni uz pomoÊnajsuvremenijih instrumenata. »ine ga planeti, zvi-jezde, velike galaksije koje se prostiru duæ viπe ti-suÊa svjetlosnih godina u svemiru. Neke se Ëinetako daleko od Zemlje da izgledaju kao toËkice nanebu. Prirodni zakoni su tako sloæeni da istodobnoodræavaju milijune æivotnih oblika na naπemu pla-netu i cjelokupnost svemira kao cjeline. Najinteli-gentnijim ljudskim biÊima bilo bi teπko, ako ne inemoguÊe, Ëak i zamisliti sloæeniji sustav koji bimogao nastati od bilo Ëega πto im je poznato.

I kako suvremeni Ëovjek sve viπe uËi, jedva poËinjeuviati vrh ledenog brijega glede sloæenosti prirod-nih zakona. Postoje ljudi koji Ëitav svoj æivot po-sveÊuju otkrivanju i prouËavanju prirodnih zakona.LijeËnici prouËavaju medicinu, astronomi nebesa.Biolozi prouËavaju mnogobrojna æiva biÊa, fiziËariprirodne zakone koji upravljaju svemirom pa svedo onih koji upravljaju dogaajima na kvantnojrazini. Popis se nastavlja. Ipak, nijedan od tih naporanije doveo do potpunog znanja o nekom predmetu.To se joπ nije dogodilo. Netko moæe pomisliti danakon svih znanstvenih otkriÊa, dostignuÊa i na-pretka u 20. stoljeÊu takvo potpuno znanje leæi unekoj vidljivoj buduÊnosti. Ali to nije sluËaj. »estoje upravo suprotno. Neke grane znanosti postaju,Ëini se, sve neuhvatljivije kako se razvijaju. To jeutvreno za fiziËki svijet koji se moæe “vidjeti i do-dirnuti”. A πto tek kazati za duhovni aspekt?

Inteligentan Ëovjek danas se pita: “Kako je na-stala sva ta oËaravajuÊa sloæenost?”

65

Veliki prasak?

Znanstvenici su prihvatili teoriju koja se zoveveliki prasak. Ona nema nikakve veze s nekim us-tankom. Nakon zavrπetka svakog ustanka ostajeuniπtenje i pustoπ. Ali nakon zavrπetka tog pretpo-stavljenog velikog praska navodno su nastali jed-nostavni plinovi koji su nekako evoluirali u visoko-organiziran i sloæen svemir. Kako?

Pristaπe velikog praska smatraju da je svemirnastao prije deset do dvadeset milijardi godina. Tadaje “neπto” eksplodiralo. Otad se svemir πiri. Sve jeu njemu evoluiralo od ostataka te eksplozije.

Razmotrimo moæe li se to objasniti. UnatoË Ëi-njenici da bi svaka izazvana eksplozija proizvelakaos i razaranje, kazano nam je, suprotno svakojlogici, da je eksplozija bila poËetak procesa obliko-vanja nevjerojatno sloæenog sustava koji nazivamosvemir. ©to biste pomislili ako bi vam netko rekaoda Êe eksplozija Rubikove kocke dovesti do na-stanka joπ sloæenije kocke? Najnormalnije je shva-Êanje da Êe eksplozija izazvati raspadanje i nesre-enost. Nakon πto uniπtimo sustav, zar nije besmi-sleno oËekivati da Êe iz dobivenog kaosa nastatisloæeniji i organiziraniji sustav od prethodnog? Kadrazmiπljamo o dogaajima nakon eksplozije, nere-alno je oËekivati da sustav zadræi Ëak i prethodnurazinu sloæenosti, a kamoli da evoluira u neπto mnogosloæenije.

Evo primjera: ako uzmete svaki vijak, zavrtanji druge dijelove potrebne za konstrukciju automo-bila, stavite ih na bombu i zatim je aktivirate, bisteli oËekivali da Êe nakon eksplozije doÊi do sluËaj-nog oblikovanja automobila? Koliko puta bi trebalopokuπati s eksplozijom svih dijelova da bi nastaofunkcionalan auto? Petnaest milijuna puta? Sedam-

NEPOZNATI PLANETI


naest milijuna puta? Ili mislite da se to neÊe nikaddogoditi? Sigurno je da Êe svi dijelovi oblikovatidrukËiji raspored i oblik nakon svake eksplozije —raspored koji bi moæda nadahnuo nekog apstrakt-nog umjetnika. A moæda biste i sami bili nadah-nuti da upitate “gdje je metla”. Ali misliti da bistenakon toga mogli uÊi u automobil i malo se provo-zati znaËi potpuno nijekanje zakona vjerojatnosti sglediπta inteligentnog oblikovanja. Ako izazoveteeksloziju dijelova automobila, dobit Êete samo go-milu otpada. A moæda i nekoliko modrica na glaviod razbacanih dijelova. Ali to je to.

Znanstveno prihvaÊena teorija nastanka i evo-lucije naπega svemira zapravo kaæe: ako izazoveteeksploziju dijelova automobila, dobit Êete neπto mnogoviπe od automobila — moæete sluËajno dobiti nad-zvuËni zrakoplov ili svemirski brod! To je bolja pri-Ëa od one koju vam priËaju prodavaËi automobila.

Neprihvatljivo od same znanosti

Smatrate li besmislicom zamisao da kaos moæesluËajno proizvesti oblik i organizaciju, onda vamËestitamo! Imate dara za termodinamiku. Drugi zakontermodinamike kaæe da se korisna energija sma-njuje pa se stanje sreenosti pretvara u stanje ne-sreenosti i, konaËno, u stanje neorganiziranosti iraspada.

Stav da veliki prasak moæe biti zaËetak svemirakakav je naπ izravno je krπenje tog zakona. U sce-nariju velikog praska, u kojemu sreenost ne ulaziu kaos, dogaa se upravo suprotno — kaos nesamo da se pretvara u organizaciju, nego i u oËa-ravajuÊi sustav nezamislive sloæenosti. To oËigled-no nije u skladu sa znanstvenim naËelima i sigur-no nije u skladu s logikom.

67

Kad se suoËe s drugim zakonom termodinami-ke, koji se suprotstavlja evoluciji æivota, mnogi znan-stvenici odgovaraju da on ne moæe biti primijenjenna “otvoren sustav”. Zemlja je, kaæu oni, otvorensustav tako da je pod utjecajem sustava iz svemi-ra. Ali prihvatimo da se taj zakon ne moæe koristitiprotiv dokaza o navodnoj evoluciji æivota na Zemlji.(VeÊ smo govorili o æivotu na Zemlji s glediπta ge-netike i svemirskih istraæivanja.) Meutim, kakoodbaciti drugi zakon termodinamike na razini cije-log svemira? »itav svemir ne moæe biti otvoren su-stav — ne postoji sustav izvan njega koji bi mogaoutjecati na njega. »ak i kad bismo otkrili “drugesvemire” (naËinjene od antitvari, primjerice), to idalje ne bi Ëinilo svemir otvorenim sustavom. Sveπto otkrivamo postaje dio “velike slike” cijelog sve-mira ili velikog supersvemira. Pa kad sve razmotri-mo, neizbjeæno se susreÊemo s jednim velikim za-tvorenim sustavom. Kako je taj cjelokupni sustavpostao funkcionalan stroj nezamislive savrπenostisluËajnim procesom?

Odgovor glasi: nije nastao sluËajno, jer to nijemogao. Ne postoji bilo kakva logiËka ili znanstvenaosnova da se svemir razvije iz kaosa. Takav doga-aj zahtijeva “vanjsku” silu. A buduÊi da smo veÊukljuËili doslovno “sve” u naπu definiciju “svemira”,ne postoji vanjska sila koja bi preostala. Iz togaslijedi: buduÊi da svemir postoji i vrlo je sloæensustav, jedina moguÊnost njegovog nastanka moæedoÊi pomoÊu sile koja nije ograniËena naπim fiziË-kim svijetom. Ukratko, govorimo o sili koja nijesliËna niËemu πto znamo na materijalnoj ili znan-stvenoj razini — nego neËemu πto pripada duhov-noj domeni. Moæda je upravo to taj duhovni aspekt,ta jedina ispravna logiËna opcija koju znanstvenicipokuπavaju izbjeÊi.

NEPOZNATI PLANETI


Na trenutak Êemo zaobiÊi analizu duhovnih im-plikacija materijalnog svemira i obratiti pozornostna neπto vaæno: struktura naπeg svemira pokazuje,poput genetike, visok stupanj inteligencije i istan-Ëanosti u svojemu obliku i primjeni. Inteligencijakoja je ovdje potrebna moæda je tako neizbjeæna daneki pojedinci jednostavno smatraju to nevjerojat-nim za razmatranje. Ali pripisivati slijepom sluËajusuperfenomenalan podvig u razvoju svemira nijeodgovor. Osim πto nije znanstveno, neozbiljno je iispod svake razine razmiπljanja. OËigledno je da nepostoji dokaz koji bi podupro takav dogaaj. Samopostojanje svemira nije dokaz da je on nastao slu-Ëajno. Ako niπta drugo, svemir pokazuje sve na-znake da je oblikovan pomoÊu inteligencije. Prou-Ëite li bilo koju granu znanosti, lako Êete uoËitiinteligenciju u oblikovanju i primjeni prirodnih za-kona na svakoj razini. Zato je mnogo znanstvenijeuzeti to u obzir nego prihvatiti fantaziju koja se nemoæe znanstveno i logiËki opravdati.

Dvostruki standard

Sad se vraÊamo na neπto πto smo spomenuli uprethodnom poglavlju — “dvostruki standard” ulogici pomoÊu kojega neki ljudi prihvaÊaju znan-stvene teorije.

Kad laik prihvati teoriju evolucije bez posjedo-vanja znanja o njoj, svoje povjerenje oËigledno po-klanja onima koji iznose tu teoriju. Ono je nekadizraæeno rijeËima: “Oni su znanstvenici, znaju oËemu priËaju.” I to je ta vrsta slijepog povjerenjana kojoj je zasnovana laikova logika u odnosu naznanost, drukËija od one koju svakodnevno pri-mjenjuje u æivotu.

Kako to?

69

Prema podacima dobivenim ispitivanjem svihplaneta i satelita u SunËevom sustavu, πto je is-taknuto u prethodnim poglavljima, pokazano je daje teorija evolucije prepuna neobjaπnjenih zagonet-ki, misterija i proturjeËja. Neka od tih otkriÊa suizvan sadaπnjeg razumijevanja znanosti. Neka suËak i izvan bilo Ëega πto smo oËekivali da Êemorazumjeti u godinama koje su pred nama. ©toviπe,neke pojave izvan SunËevog sustava tako su zbu-njujuÊe da ih znanstvenici mogu objasniti samopomoÊu nepoznatih pojava kao πto su crne rupe ikvazari, koji su sami po sebi samo teorijski pojmo-vi. Neke pojave izvan SunËevog sustava ne moguse objasniti Ëak ni pomoÊu teorijske znanosti, aneke na kvantnoj razini tako su zbunjujuÊe da jedno-stavno prkose suvremenom razumijevanju i logici.

Kad znanstvenici poËnu objaπnjavati “kako jesve to nastalo”, kako to da ostavljaju dojam potpu-nog razumijevanja prirodnih zakona koji upravlja-ju cjelokupnim svemirom tijekom pretpostavljenihviπe milijardi godina? Zar ne bi trebalo da netkonajprije besprijekorno razumije ono πto se dogaau njegovom vlastitom “dvoriπtu”, naπemu SunËe-vom sustavu, prije nego πto poËne objaπnjavati me-hanizme cijelog svemira? Svakako je Ëitav svemirmnogo sloæeniji od naπeg “malog i slabaπnog” Sun-Ëevog sustava. I zar takvi “struËnjaci” ne bi trebalibesprijekorno poznavati kvantnu mehaniku i me-haniku udaljenih nebeskih tijela koja danas pro-matraju prije nego πto pokuπaju opisati dogaajeπto su navodno doveli do nastanka svih tih pojavaprije viπe milijardi godina? Sigurno je da se doga-aji od prije viπe milijardi godina ne mogu lakπeobjasniti nego oni koje danas promatramo. Kakoonda netko moæe ozbiljno tvrditi da razumije kakose naπ svemir razvio u sadaπnje stanje?

NEPOZNATI PLANETI


Moæda bismo trebali bolje upoznati dimenzijesvemira da bi to pitanje imalo odgovarajuÊu per-spektivu:

Promjer Sunca iznosi 1,4 milijuna kilometara.SunËev sustav ima promjer od oko 14,5 milijardikilometara. Naπi najbliæi susjedi izvan SunËevogsustava su zvijezde Proksima i Alfa Kentauri, uda-ljene od nas Ëetiri svjetlosne godine. (Jedna svjet-losna godina iznosi oko 10 milijuna kilometara. Tuudaljenost svjetlost prijee brzinom od 300.000 ki-lometara u sekundi tijekom jedne godine.) To susamo dvije od milijardi zvijezda koje Ëine galaksijuMlijeËna staza. Pretpostavlja se da prosjeËna ga-laksija ima promjer od oko 100.000 svjetlosnih go-dina. MlijeËna staza je samo jedna galaksija u lo-kalnoj skupini od 30 galaksija koje zauzimaju okotri milijuna svjetlosnih godina. Ako biste se kretalitom nevjerojatno velikom brzinom svjetlosti, trebalobi vam oko tri milijuna godina da prijeete samotu lokalnu skupinu od 30 galaksija.

Procijenjeno je da postoji bar deset milijardigalaksija u svemiru.

Razmislite li o tim razmjerima, poËinjete sa stra-hopoπtovanjem gledati na to mjesto koje obiËnonazivamo svemirom.

A kad Ëujemo za teorije o postojanju pojava zakoje se vjeruje da su daleko u svemiru — crnerupe, supernove, kvazari, pulsari, neutronske zvi-jezde — poËinjemo shvaÊati da “drugi kraj” svemi-ra nije samo jako daleko, nego da sadræi i Ëuda zakoja se prije nekoliko godina smatralo da su neg-dje izmeu znanstvene fantastike i besmisla. »akje i danas veÊina tih objekata spekulativna i dale-ko od jasnog razumijevanja.

Je li to svemir koji je nastao kroz niz sluËajnihdogaaja prije viπe milijardi godina? I tko je izmi-

71

slio takav plan? Jesu li ga izmislili isti ljudi koji sunam ponudili “dobre” odgovore o naπemu SunËevomsustavu?

Joπ uvijek ne razumijemo kako funkcionirajupojave koje su daleko u svemiru, kako funkcioniraSunËev sustav i naπ planet Zemlja. Ne razumijemou potpunosti kako funkcioniraju bezbrojni æivi or-ganizmi na naπemu planetu, kako funkcionirajuËak i neki siÊuπni organizmi kao πto su bakterijei mnogobrojni virusi, kako funkcioniraju subatom-ske Ëestice koje su toliko vaæne za naπe postojanje.Ali nekako razumijemo procese koji su navodnoprouzroËili da sve to nastane prije viπe milijardigodina i da evoluira. VuËe li nas netko za nos?

Kako neki znanstvenici mogu jednostavno pri-hvatiti teorije o nastanku svemira tako nezamisli-vih dimenzija i sloæenosti, i to oni isti znanstvenicikoji su zbunjeni svaki put kad pomoÊu letjelicadobiju informacije o nekom dijelu svemira? Kakonetko moæe prihvatiti teorije o nastanku svemira,koje podrazumijevaju i nastanak osnovnih eleme-nata tvari, kad se joπ uvijek nedostatno zna o sa-mim tim elementima? Zar nije oËigledno da je naπerazumijevanje svemira u najboljem sluËaju plitko?

Pusti priËu — gdje je logika?

Problem postaje sloæeniji kad se prihvati nacrto dvostrukim standardima. NajveÊi je misterij kakoneki ljudi vjeruju u takve znanstvene teorije, a kaddoe do istih situacija u praktiËnom æivotu, uoËa-vaju njihovu bjelodanu besmislenost. Zamislite davam mehaniËar tri sata objaπnjava kako funkcio-nira vaπ bicikl i pritom ga rastavlja na dijelove.Potanko opisuje kako rade zupËanici i drugi dije-lovi, kako djeluje trenje, sila akcije i reakcije itd.,

NEPOZNATI PLANETI


a onda vam kaæe da je vaπ bicikl osobito lijep.Moæda poæelite ponovno rastaviti svoj bicikl i joπbolje ga upoznati. No hoÊete li se koristiti istom“mehanikom” kad budete rastavljali automobil? Ili,joπ bolje: hoÊete li pomoÊu iste mehanike objaπnja-vati proces letenja zrakoplova? Tko neÊe pomisliti:“Bilo bi nepoπteno reÊi da netko tko se ne razumijeu bicikle govori o zrakoplovima i drugim sloæenimsustavima.” Mnogi ljudi ne razumiju kako lete pa-pirnati zmajevi, a upuπtaju se u objaπnjenje kakolete zrakoplovi.

Zar onda nije Ëudno kad znanstvenici priËajuo nastanku i funkcioniranju velikog i vrlo sloæenogsvemira koji navodno postoji viπe milijardi godina,a joπ uvijek ne razumiju pitanja vezana uz SunËevsustav? Kako znanstvenici, koji slabo poznaju za-kone po kojima funkcionira SunËev sustav, mogubiti sigurni u razumijevanje sila koje tako dugopokreÊu Ëitav svemir?

Odgovor je, naravno, da znanstvenici oËiglednonemaju primjereno znanje u vezi s procesima kojise danas dogaaju u svemiru, a joπ manje znajuo procesima koji su se nekad dogaali. Olako pri-hvaÊanje teorija o nastanku i evoluciji svemira po-kazuje kolika razina snoπljivosti postoji u pogreπ-nom objaπnjavanju znanstvenih pitanja kojima seu praktiËnom æivotu prilazi potpuno drukËije. I takose uspostavljaju dvostruki standardi — a to nijeosobina znanosti i znanstvenog miπljenja. Moædatakav stav ovisi o osobnim glediπtima. Meutim,kad se krene u traganje za istinom, takav pristuppostaje potpuno neprimjeren. »injenice se neÊe mi-jenjati ovisno o neËijim osjeÊajima. Istina se naj-bolje moæe dosegnuti, osobito u znanstvenim pita-njima, kroz Ëiste dokaze i jasnu logiku.

73

PSIHOLO©KI ASPEKT

Ovo poglavlje u cijelosti prikazuje samo jednomiπljenje.

RazliËite kategorije

Vjerujem da postoji mnogo razloga zbog kojihnetko prihvaÊa evoluciju. Dvostruki standardi lai-ka sigurno su razlog veÊini koja jednostavno vjeru-je znanstvenicima. Drugi imaju neke druge razlo-ge. »ak i znanstvenici imaju vlastite razloge. Ovopoglavlje Êe pokuπati objasniti neke od tih razloga.

Laici

Kad su ukljuËeni osjeÊaji, Ëovjekov um je sklonprihvatiti logiËnim ono πto je nelogiËno. To jest,stanje ispunjeno osjeÊajima — teænja za ostvariva-njem materijalne dobiti, æelja za tjelesnim uæiva-njem ili traganje za neËim πto Êe jednostavno dove-sti do uzbuenja — moæe prouzroËiti da logika ilistav prema stvarnosti budu iskrivljeni. To je oËi-gledno u naËinu kako postupaju kriminalci. Po-stoji razlika u postupanju prema onima koji na-mjerno Ëine kaznena djela i prema onima koji ne-namjerno uËine neπto sliËno. Ove prve druπtvo vidikao poËinitelje krvnih delikata, nemilosrdnih ne-djela, a postupci drugih uËinjeni su zbog (moæda)trenutka pojedinËeve slabosti. Iako je u oba sluËa-


ja rijeË o grubim prekrπajima, koji je uzrok da krvnidelikt uËini Ëovjek koji u tom trenutku nije u sta-nju afekta, a malo poslije odluËuje potpuno druk-Ëije? Pokazuje li takvo ponaπanje, ma koliko pre-tjerano bilo, da logiËno razmiπljanje i predodæba ostvarnosti zaista mogu biti poremeÊeni pod utjeca-jem osjeÊaja?

Isti proces — poremeÊaj predodæbe o stvarnostiizazvan osjeÊajima — dogaa se i u okolnostimakad utjecaj osjeÊaja nije tako oËigledan. Tada se,osobito u politici, koristi naziv “pitanje interesa”.Neki ljudi na odgovornim poloæajima ili u pravo-sudnom sustavu nisu osobno ukljuËeni u podruËjakoja su povezana s njihovim poslom. Ako netkomisli da su ti ljudi nepoπteni, ili je neupuÊen unjihov posao ili nije potpuno osloboen takvih sum-nji. To πto nisu osobno ukljuËeni u odreena podruËjamoæe biti oblik zaπtite da njihove odluke ne budupod utjecajem osjeÊaja. Snaæni osjeÊaji ponekadjednostavno iskrive predodæbu o stvarnosti, a udrugim sluËajevima izazivaju potpuno nepoπten pri-stup. U svakom sluËaju rezultat moæe biti stanjeizazvano osjeÊajima, koje iskljuËuje poπtenje i ob-jektivnu procjenu.

Uzbudljivost

Tako postoji i proces koji omoguÊuje nekimlaicima da prihvate evoluciju. Mediji Ëesto iznosetu teoriju i istiËu znanstvenike koji je podupiru.Ostavljaju dojam da je vjerovanje u evoluciju moæ-da “u redu” ili “u skladu sa” i daju toj teoriji odreenistupanj uzbudljivosti i privlaËnosti, πto je prihvat-ljivo mnogima koji jednostavno æele biti “u redu”.Pa kad se evolucija tako promiËe, zaista nije po-trebno mnogo “logike” za uvjeravanje, a teorija je

75

onda prihvaÊena viπe na osnovi maπte nego snaæ-nih Ëinjenica. Dalje, postoji mnogo “neuvjerljivog”u poricanju te teorije buduÊi da su veÊ prihvatili“logiku” koja im je ponuena.

Znanstvenik

Iako su osjetljivi na spomenute osjeÊaje, znan-stvenici nekad imaju dodatne razloge ili poticaje za“vjerovanje” ili uspostavljanje vjerovanja u evoluci-ju. To su:

Birokracija

Birokracija je raπirena kao i samoobrana. Sigurnonema nikakve veze s donoπenjem uËinkovitih i lo-giËnih odluka, ali ipak diktira voenje politike unekim najmoÊnijim organizacijama. Birokracija mno-gih agencija u SAD-u i lokalnih vlada oËiglednodjeluje suprotno njihovim ciljevima, ali postoji. Za-πto? Zar ti ljudi nisu dovoljno inteligentni pa neznaju da “sustav” tako mnogo teæe funkcionira?

Poznavanje neËega πto ne funkcionira oËito nijedostatno da potakne promjene u nekim sluËajevi-ma. Bez ikakvog logiËnog ili moralnog opravdanjasitna sebiËna korist koju neki pojedinci mogu os-tvariti moæe biti razlog za izbjegavanje promjena ustavu. Ponaπaju li se i znanstvenici tako?

Moralnost

S moralne toËke glediπta ne vjerujem da su znan-stveni stavovi o bilo Ëemu drukËiji od stavova udrugim profesijama. Ako otkrijete da je πef nekogvelikog poduzeÊa krivotvorio podatke radi ostvari-vanja koristi, loπe upravljao fondovima ili uzimao

PSIHOLO©KI ASPEKT


novac iz mirovinskog fonda, hoÊe li vas to iznena-diti? Bi li vas iznenadilo ako bi te optuæbe bileupuÊene sluæbeniku poduzeÊa? Ili politiËaru? Ilimoæda samom predsjedniku dræave? Naæalost, tobi bilo oËekivano i veÊina ljudi ne bi bila iznenae-na. Ali nije vjerojatno da bi mnogi ljudi bili iznena-eni otkriÊem da su znanstvenici bili nepoπteni iliprevrtljivi radi koristi, unaprjeenja vlastite karije-re, radi priznanja od svojih kolega ili javnosti. Za-πto? Jesu li znanstvenici moralniji od ostatka dru-πtva? Moæda bi trebali biti. No jesu li?

Osiguravateljske premije

Iako su iznosi za gotovo svaku vrstu osiguranjadostignuli nevjerojatne iznose, neki su postali vrlovisoki, poput onih u medicini. Doπli su doslovnood lijeËnika koji nemaju veze s biznisom. Iako sena prvi pogled Ëini da nema veze s naπom temom,to moæe biti izravan rezultat iste vrste zlouporabemoralne odgovornosti, a vjerujem da ona prevlada-va u znanstvenim krugovima.

Visoki iznosi osiguravateljskih premija uglav-nom su rezultat poveÊanja uspjeπnosti dobivanjasudskih parnica protiv lijeËnika zbog nesavjesnogponaπanja. Zaπto su takvi oblici krπenja zakonadanas tako Ëesti? Jesu li pacijenti postali pamet-niji pa su sad sposobni prebaciti odgovornost nanekoga tko takoer grijeπi? Zar su lijeËnici postalinemarniji? Ili niπta od toga nije glavni uzrok pa sesituacija moæe pripisati propadanju etiËkih stan-darda koji su nekad postojali izmeu lijeËnika ipacijenata.

Vjerujem da je to uglavnom rezultat pogorπanjaodnosa izmeu lijeËnika i pacijenata. Nekad je li-jeËnik bio obiteljski prijatelj. Bilo je uobiËajeno da

77

doe k pacijentu i provede s njim nekoliko sati.Preporuke su mu bile njegova profesija i velikapotreba ljudi za njegovim radom. Dobivanje poklo-na u obliku novca i æelja za ugledom, ako su ipostojali, sigurno nisu bili tako Ëesti.

Kad bi lijeËnik pogrijeπio u dijagnozi i preporu-Ëio pogreπno lijeËenje, namjera da “prijatelj” budetuæen izgledala bi vrlo nemoralna. Kako moæete tu-æiti sudu nekoga tko se trudi oko vaπega zdravlja?Poznajem lijeËnika koji je prije nekoliko godina us-mrtio dijete davπi mu injekciju penicilina. Nije znaoda je dijete alergiËno na penicilin. Djetetova obiteljnije ga tuæila sudu. Prema danaπnjim standardi-ma, ne tuæiti lijeËnika zbog nemara bilo bi nerazumno.Ali tako je nekad bilo. Pacijenti su bili mnogo tole-rantniji jer su im lijeËnici bili mnogo posveÊeniji.

Zaπto je danas drukËije? Ili je to moæda neozbiljnopitanje?

Za poËetak recimo da veÊina lijeËnika danas nezna πto je to “kuÊni posjet”. Kad Ëuju taj izraz,mnogi doæive stres. To je vjerojatno najdrastiËnijiprimjer kako se profesija moæe izmijeniti. Ne vjeru-jem da su lijeËnici u proπlosti bili manje inteligen-tni da zakljuËe kako bi zaradili viπe novca ako bipacijenti dolazili u ordinaciju umjesto da oni iduk njima. OËigledno su pokazivali viπe skrbi za pa-cijente nego za svoj dæep, πto je i Ëinilo da lijeËnicibudu ono πto su nekad bili. Ne treba isticati da jepostojala osobita bliskost izmeu lijeËnika i paci-jenta. Danas je ljudski Ëimbenik gotovo nestao, aËesto je pretvoren u biznis. VeÊina lijeËnika komu-nicira s pacijentima radi interesa i druπtvenog ugleda,a ne zato πto su za njih zainteresirani kao prija-telji.

Dodajte tome sveobuhvatno moralno propada-nje druπtva kakvo je danas i doÊi Êete do slike kad

PSIHOLO©KI ASPEKT


mnogi jedni druge “hvataju za vrat”. Zato se danaπnjipacijent mnogo teæe suzdræava od sudske tuæbeprotiv lijeËnika nego πto je to bilo nekad. LijeËniknema posebno mjesto u pacijentovom srcu zato πtoni pacijent nema posebno mjesto u njegovom srcu.Optuæiti biznismena (lijeËnika) zbog loπe obavlje-nog posla nije nemoralno. »ak i kad bi bilo, druπtvonije previπe zabrinuto zbog toga. Tako porota, naj-ËeπÊe sastavljena od obiËnog puka, ne promatralijeËnika u drukËijem svjetlu od pacijenta kad ta-kav sluËaj doe na sud. Neizbjeæno zavrπavamo ta-ko — ne s manje sudskih parnica zbog nemarnoobavljenog posla, nego s viπe parnica koje su dobilipacijenti.

Naravno, moæete raspravljati o tome imaju lilijeËnici isto “pravo” biti gramzivi i moralno labilnikao i ostatak druπtva, ili zbog naravi svoje profe-sije moraju zadræati viπe moralne norme. MoæetereÊi da biti gramziv ili moralno labilan nije “pravo”— to je bolest. Mogli biste dodati da zapanjujuÊirast broja sudskih procesa protiv lijeËnika zbognemarnosti treba biti znak lijeËnicima da se vrateposveÊenosti i skrbi za pacijente. Ali takva raspravanadilazi temu ove knjige. Vaæno je zapaziti da sulijeËnici bili mnogo moralniji u proπlosti. Danas tomnogi nisu.

Dakle, ako su gramzivost i moralno posrnuÊeizmijenili sliku lijeËniËke profesije koja je najsve-tija od svih profesija, kako bilo tko moæe iskrenovjerovati da je ijedna druga profesija osloboenatakvih moralnih nastranosti? To je oËigledno sim-bol ovog doba. LijeËniËka profesija vjerojatno nijeniπta drugo nego simptom naπeg moralno bolesnogdruπtva. Teπko je zamisliti da znanstvenici mogubiti otporni na tu epidemiju.

79

“Kult”

©to sve moæe biti snaæan motiv u odreenimsituacijama i znanstvenicima i laicima u prihvaÊa-nju ili odobravanju evolucije, vjerojatno je najteæeobjasniti — fanatizam, izostanak bilo kakve oËi-gledne osobne koristi, vjerovanje da svemirom jed-nostavno ne upravlja Vrhovno BiÊe.

Emocionalni proces koji je ukljuËen u tako snaænoodluËivanje zacijelo nije drukËiji od nekih fanatiË-nih kultnih pokreta iako su kultni pokreti obiËnomnogo ekstremniji. Pod takvim okolnostima pogre-πni ideali dobivaju zamah prije kao rezultat jakihosobnih motiva i naklonosti nego na uravnoteæenojlogici. Pripadnost fanatiËnim kultovima dovela jemnoge do ekstrema kao πto je samoubojstvo. Kadnetko doe pod tako snaæan utjecaj, ono πto pro-sjeËna osoba vidi kao objektivno razumijevanje, pre-staje igrati odluËujuÊu ulogu u razmiπljanju dotiË-nog pojedinca. A ako se dogodi da je takav utjecajkorijen za vjerovanje u evoluciju, od kakve je kori-sti opovrgavanje te teorije? OËigledno vodimo bor-bu na psiholoπkom, a ne na znanstvenom planu.

Viπe od puke vjerojatnosti

Molio bih vas da zapazite kako ne tvrdim daznanstvenici moraju biti krivi zbog pogreπaka iliprijevara samo zato πto postoji moguÊnost za takvoπto. Tvrdnja da se evolucija prihvaÊa bez provjere,kao πto je istaknuto ovdje i u drugim publikacija-ma, oËigledno ukazuje na pogreπku ili prijevaru.Ja sam samo iznio neke moguÊe uzroke.

PSIHOLO©KI ASPEKT


SPOLNE BOLESTI

Previd?

Iako se mnogobrojna pitanja izravno ili neizravnotiËu teorije evolucije, evolucionisti potpuno zapo-stavljaju mnoga od njih. Spolne bolesti suptilno,ali ipak snaæno predoËavaju takvo pitanje. I s gle-diπta mnogih pitanja vezanih uz evoluciju, koja suzasnovana na “dokazima”, iduÊi od onih suptilnih,preko neuvjerljivih do nepostojeÊih, teπko je zami-sliti da je jednostavno doπlo do previda u izostavljanjutakvih tema u raspravama o evoluciji. Moæda suzapostavljena zato πto jednostavno ukazuju na pri-rodu koja je suprotna pretpostavljenim mehaniz-mima evolucije.

Epidemija

Tijekom 1984. godine sifilisom je bilo zaraæeno90.000 ljudi. Broj posjeta lijeËnicima zbog spolnogherpesa dramatiËno se poveÊao s 29.560 u 1966.na 416.059 u 1983. godini. Gonoreja je pogodilaoko dva milijuna ljudi u 1984. godini. Manje poznatabolest Chlamydia tracomatis pogaa oko tri miliju-na ljudi godiπnje i izaziva neplodnost kod oko 11.000æena godiπnje.

Poznato je viπe od 25 bolesti koje se πire sek-sualnim kontaktom. Neke bolesti koje su prenese-ne seksualnim kontaktom poprimile su razmjere

81

epidemije kao rezultat promiskuitetnog seksa (pred-braËnog i izvanbraËnog). StruËnjaci se slaæu da jemonogamija (brak s jednom osobom suprotnog spolacijelog æivota) jedini naËin da se suzbije ta epidemija.“Seksualna revolucija” nije ipak ono πto se misliloda jest. “Slobodan seks” nije sasvim slobodan —cijena mu je previsoka.

Evolucijska zagonetka

Preæivljavanje vrsta najviπe ovisi o reprodukciji.Monogamija nije tema za koju je “priroda” zainte-resirana kad je rijeË o πiπmiπima. Priroda “dopu-πta” da se vrste reproduciraju u svakoj prilici i kadgod je to moguÊe. Moæe li se onda zakljuËiti da jenakon navodnih “napredovanja”, “usavrπavanja” i“uklanjanja manje prilagoenih” tijekom viπe mili-jardi godina priroda imala dostatno “smisla” daodstrani sve bolesti koje bi bilo kako sprjeËavale iometale raanje? KonaËno, priroda je bila dovoljnointeligentna da uvede zadovoljstvo u proces repro-dukcije kako bi osigurala preæivljavanje vrsta. (Ka-ko se u svijetu prirode moglo ikad odrediti kolikaje razina zadovoljstva potrebna da bi se vrste saËu-vale, zaista je suviπno pitanje. Biljke se razmnoæa-vaju bez ikakvog zadovoljstva, ali razmnoæavanjese odvija.)

I nakon πto je uËinila da se æivot razvije donajviπeg stupnja i osigurala velike moguÊnosti zapoticanje reprodukcije, priroda je bacila bombu —dala je bezbroj smrtonosnih i razornih spolnih bolestikoje ne samo da nisu iπËeznule, nego se πire kaovatra kad seks postane preslobodan i zlouporab-ljen. Kako objasniti takvo iznenadno ponaπanje di-jela prirode usmjereno protiv reprodukcije? Kakoto da nakon viπe milijardi godina priroda nije “shva-

SPOLNE BOLESTI


tila”, kao πto je, navodno, to veoma lijepo uËinilau mnogim drugim podruËjima, da spolne bolesti, sbioloπke toËke glediπta, nemaju veliku vaænost i uizravnoj su suprotnosti s onim πto je uËinila tije-kom pretpostavljenih milijardi godina? Umjesto darazvija æivot i uklanja zapreke, kao da sprjeËavasve ono πto mi danas radimo. Zar se priroda πalis nama?

Sida

Sida ili AIDS (skraÊenica od engleskog Acqui-red Immunodeficiency Syndrome — steËeni sindromslabljenja imuniteta) vjerojatno je najstraπnija odsvih bolesti koje se prenose seksualnim kontak-tom.

Bolest napada imunosni sustav i gotovo je uvi-jek smrtonosna. Postoje dokazi da virus izravnonapada srediπnji æivËani sustav. Bez lijeËenja i nje-ge æivotni vijek oboljelog procjenjuje se na oko osam-naest mjeseci. Smrt najËeπÊe nastupa zbog ne-sposobnosti bolesnikovog imunosnog sustava da seobrani od drugih bolesti i infekcija.

Nevjerojatan je podatak da se o toj smrtonosnojbolesti gotovo nije ni Ëulo prije 70-ih godina 20.stoljeÊa. U SAD-u je 1979. bilo poznato samo 10sluËajeva oboljelih od side. S ukupnim brojem slu-Ëajeva, koji je do 1986. premaπio 17.000, strah odside posvuda je stvorio paniku. Neki roditelji za-branjuju svojoj djeci da idu u πkolu, bolnice mno-go stroæe kontroliraju dobrovoljne davatelje krvi,zatvaraju se klubovi homoseksualaca, a pristaπepredbraËnog i izvanbraËnog seksa pod udarom suvlasti. Strah od smrtonosne bolesti iziπao je iz mrakai proæeo svaki dio druπtva.

83

Joπ jedna evolucijska zagonetka

Ako nam nije dovoljno Ëudno to πto prirodanije sprijeËila razvoj spolnih bolesti, zaËuuje da jepriroda iznenada, nakon tih pretpostavljenih mili-jardi godina “evoluiranja” i “poboljπavanja” æivota,dopustila da se pojavi joπ straπniji ubojica ljudi —sida, virus koji, po svemu sudeÊi, uniπtava savr-πeni imunosni sustav πto ga je priroda razvijala.Takav virus bio bi meu prvim pojavama koje bipriroda odstranila prije ostvarivanja “plana” da is-puni æivotom Ëitav planet. Kako to objasniti? Pri-roda je potroπila milijarde godina u izgradnji sa-vrπenih æivotnih oblika. Smislila je taj genijalni imu-nosni sustav koji moæe, i oËigledno to Ëini, kodmnogih zdravih ljudi ukloniti gotovo svaki πtetnivirus i bakteriju. A onda se pojavila s boleπÊu kojauniπtava imunosni sustav i ubija mnoπtvo ljudi.Zar je poludjela?

Gdje su evolucionisti?

Zaπto o tome niπta ne Ëujemo od evolucionista?Tema je oËigledno “pogreπno” usmjerena — prirodaje opisana kao da ima osobine suprotne mehaniz-mima evolucije. A neki evolucionisti Ëak tvrde daje priroda sposobna slati poruke o moralnosti. Jeli to moguÊe?

SluËajnost

Seks, bezakonje ili neπto drugo nisu otkrili na-raπtaji koji su zapoËeli seksualnu revoluciju. Seksje star koliko i vrijeme, vjerojatno i spolne bolesti.Zaπto je doπlo do naglih epidemija? Je li sluËajnostπto su se spolne bolesti poËele naglo πiriti u doba

SPOLNE BOLESTI


kad je zlouporaba seksa prihvaÊena jednostavnokao seksualna revolucija? I je li samo sluËajnostπto su se spolne bolesti nastavile πiriti u razmjeri-ma epidemije otkako je druπtvo nastavilo sve ne-ozbiljnije prilaziti seksu?

Homoseksualnost nije nova pojava. Kako ili za-πto se sida pojavila odjednom? Je li sluËajnost πtose pojavila u doba kad se homoseksualnost poËelasmatrati samo joπ jednim stilom æivljenja, a ne ne-Ëim πto bi trebalo “uguπiti”? I je li samo sluËajnostπto se poËela πiriti meu heteroseksualcima (oni-ma koji imaju seksualne odnose s osobama su-protnog spola) onda kad je dio (heteroseksualnog)druπtva poËeo prihvaÊati homosekusalnost kao Ëo-vjekovo “pravo”, a ne nastranost?

Redefiniranje

Evolucija ne moæe biti utvrena ni u samomËinu reprodukcije. Ironija je u tome πto je oËiglednoda seksualna revolucija u 20. stoljeÊu nije put kojivodi naprijed i da dvije “bliske odrasle osobe” nisudovoljno dobar kriterij za izbor seksualnog pona-πanja — heteroseksualnosti ili homoseksualnosti.Takve poruke moralnom ponaπanju, a ne potporeevoluciji, oËigledno pozivaju na redefiniranje naπegrazumijevanja prirode kao Ëisto materijalne pojave.

“Viπa priroda”

Je li moguÊe da je ono πto tijekom svih ovihgodina znanstvenici oznaËuju “prirodom”, zapravo“priroda” druge vrste koju nije lako podvrgnuti znan-stvenom ispitivanju? Moæda se znanstvenici dræeËisto materijalne inaËice prirode pripisujuÊi savr-πenstvo naπeg svemira i skrivene poruke prirode

85

sluËajnostima i podudarnosti samo zbog tvrdogla-ve odluËnosti da izbjegnu priznanje kako materi-jalnim svemirom zapravo upravlja “Priroda” koja jedaleko iznad bilo koje zamislive znanosti. Moædabismo trebali shvatiti da postoji mnogo toga πtoznanstveni um ne moæe shvatiti kad je rijeË o sve-miru u odnosu na ono πto je vidljivo okom. Prizna-nje da neki dogaaji naπeg fiziËkog svijeta mogubiti oËitovanje viπe “Prirode” — moæda je Ëin inteli-gentnog pristupa, intuitivnog opaæanja i visokogstupnja poπtenja. Koliko se ljudi moæe istinski po-hvaliti spojem takvih kvaliteta?

SPOLNE BOLESTI


STVARANJE

U poËetku

Vjerojatno najslabiji i najnerealniji argument kojisam Ëuo u prilog stavu da je naπ svemir star milijardegodina, doπao je od znanstvenika koji je pokuπaoopovrgnuti vjerovanje da je svijet nastao prije ot-prilike 6.000 godina, onako kako to Biblija opisujeu svojemu izvjeπtaju o stvaranju. Taj znanstvenikje kazao: “Postoje zvijezde koje su milijardama svjet-losnih godina udaljene od nas. To znaËi da su svjet-losnim zrakama s tih zvijezda potrebne milijardegodina da bi stigle do Zemlje. Zar to ne znaËi daje svemir star barem nekoliko milijardi godina? Ili,ako je svemir star otprilike samo oko 6.000 godi-na, zar to ne znaËi da je Bog nepoπten i da naspokuπava prevariti?”

Stav je toliko pogreπan da bi taj znanstvenik,kad bi imao moÊ telekineze, mogao otvoriti tvor-nicu keksa. Ono πto je on procijenio “nepoπtenim”zapravo ukazuje na njegovu vlastitu nepoπtenu pro-cjenu i moæda na manjak sposobnosti razmiπlja-nja.

Na temelju biblijskog izvjeπtaja o stvaranju, Bognije stvorio muπkarca i æenu kao malu djecu i Ëe-kao da odrastu. Bog nije stvorio prve biljke i æivoti-nje u njihovim ranim stadijima i Ëekao da sazriju.Zaπto bi svemirske zrake bile iznimka? Jer ako biBog Ëekao milijarde godina da svemirske zrake do-

87

stignu svoja krajnja odrediπta, to ne bi bilo u skla-du s ostalim djelima stvaranja. Pa ako su svemir-ske zrake stvorene u “stanju pristizanja”, neÊe izgle-dati kao da su dugo putovale.

A moæete li zamisliti da Bog stvori Ëitav svemirza πest dana, a onda Ëeka milijarde godina da sve-mirske zrake proputuju kroz svemir? Bilo bi bes-misleno.

Naravno, kad razmotrimo Ëin stvaranja cijelogsvemira, postoji joπ jedna moguÊnost. Tijekom πestdana stvaranja joπ nisu bili uspostavljeni svi prirodnizakoni onakvima kakve ih znamo. »injenica da svjet-lost putuje brzinom svjetlosti samo je prirodni za-kon u Ëitavom svemiru. Nije uopÊe nelogiËno da sesvjetlost, prije nego πto su bili uspostavljeni prirodnizakoni, mogla kretati mnogo veÊom brzinom od onekojom se danas kreÊe. I udaljenosti za koje bi svjet-losti trebale milijarde godina da ih danas prijee,mogle su biti prijeene za samo nekoliko sekunditijekom stvaranja. Zar je to toliko zamrπeno da onajznanstvenik ne bi mogao shvatiti?

Skrb o istini

Joπ jedan “logiËan” dokaz prikazao je poznatiznanstvenik u svojoj televizijskoj emisiji: “Mnogivjeruju da je svemir stvorio Bog. To nas navodi napitanje: ‘Kako je Bog nastao?’ Zaπto se ne bismosaËuvali od tog pitanja i samo se zapitali: ‘Kako jenastao naπ svemir?’”

On zapravo kaæe da nije potrebno iÊi korak daljekad pitanje moæemo lako odbaciti. Ostavio je do-jam da to nije pitanje na koje se moæe odgovorititoËno ili netoËno, nego viπe stvar vlastite prosud-be. Smatram da takvo “umovanje” pokazuje svuneozbiljnost evolucije koju prikazuju najugledniji

STVARANJE


Ëlanovi znanstvene zajednice i da je to pristup kojiznanstvenicima onemoguÊuje napredak u odree-nim podruËjima znanstvenog istraæivanja. Zaista jetuæno promatrati kako neki poznati znanstvenikiskazuje oËiglednu nezainteresiranost za objektiv-no procjenjivanje.

U ovom poglavlju istiËem da pitanje koje je tajznanstvenik htio odbaciti ne moæe biti odbaËenood znanstvenog razmiπljanja.

“Natprirodna znanost”

Treba zapaziti da znanstvenici uËe prihvaÊatisamo one “natprirodne” zamisli koje ih nadahnjujuda ostanu dosljedni liniji miπljenja koju slijede i davjeruju u vlastite stavove. To Êemo vidjeti u nastavku.

Crne rupe

Pitajte bilo kojeg znanstvenika πto se nalazi izaili “u pozadini” crnih rupa i vjerojatno Êete dobitisliku svijeta koja je mnogo nestvarnija od bilo kojegizmiπljenog koncepta o znanstvenoj fantastici.

Pojam o crnim rupama joπ uvijek je u domeniteorije. Crne rupe su nebeska tijela koja imaju ta-ko jaku gravitacijsku silu da niπta, Ëak ni svjetlo,ne moæe izbjeÊi djelovanju njihovog gravitacijskogpolja. Unutar crne rupe vrijeme se zaustavlja, nije-dan komunikacijski sustav poznat Ëovjeku ne mo-æe komunicirati s “vanjskim svijetom”, a objekt kojije “usisan” neÊe zadræati nikakvu sliËnost sa svo-jim prvobitnim oblikom ili veliËinom. »ak i prou-Ëavanje crnih rupa izvan njih nije moguÊe ni nakoji naËin. BuduÊi da nije uoËeno snaæno gravita-cijsko djelovanje na susjedne planete, crne rupejoπ nisu otkrivene. Ukratko, crne rupe Êe vjerojat-

89

no ostati u domeni teorije sve dok suvremena teh-nologija ne osigura metodu kojom Êemo izravnodokazati i potvrditi njihovo postojanje.

Stoga ono πto leæi iza ili u pozadini crnih rupaoËigledno nije niπta drugo do nestvarna spekula-cija. Pa ipak je ta spekulacija predmet znanstveneanalize.

Drugi svemiri

Ponekad se mogu Ëuti rasprave o svemirimakoji su naËinjeni od antitvari. (Bez ulaæenja u potan-kosti, antitvar je zapravo svojevrsni suprotni obliktvari. Kad se susretnu, tvar i antitvar “neutraliziraju”svojstva jedna drugoj.) Na osnovi Ëinjenica nije pro-naeno ili dokazano postojanje takvih svemira. Kaou sluËaju crnih rupa, i njihovo razmatranje je veo-ma spekulativno. Ali to ne sprjeËava neke znan-stvenike da razmiπljaju o moguÊnosti postojanjaantitvari.

Ista spremnost na spekulacije postoji kad semnogi znanstvenici suoËe s pitanjem: “Kako je sve-mir izgledao prije velikog praska?” Iako Êe znan-stvenici priznati da je veÊina Ëinjenica o svojstvimasvemira, ako ne i sve koje su postojale prije pret-postavljenog velikog praska, uniπtena u takvoj eks-ploziji, ipak Êe neki spekulirati da je taj prijaπnjisvemir imao svojstva koja su potpuno drukËija odonih kakve ima sadaπnji. Drugim rijeËima, ne samoda tvrdnje o postojanju drugog svemira nisu pojm-ljive, nego je nepojmljiv i sâm pokuπaj da zamisli-mo svemir koji bi sliËio neËemu πto nam nije blis-ko i razumljivo. Iako je takav svemir “neprirodan”i “natprirodan”, a nije ni znanstveno potvreno nje-govo postojanje, to ne sprjeËava znanstvenike da onjemu spekuliraju.

STVARANJE


Zaπto je doπlo do iznenadne promjene?

Zaπto se, kad doe do pojma o Bogu, prekidaveÊina znanstvenih razmatranja? Pojam o Bogu si-gurno nije udaljeniji od znanosti nego pozadinacrnih rupa, svemiri naËinjeni od antitvari i svemirkoji je prethodio velikom prasku. ©to ako pojam oBogu ukazuje na to da su “prirodni zakoni” potpu-no drukËiji od onoga na πto smo naviknuti, Ëak iako Boga nije moguÊe znanstveno opaziti i ko-municirati s Njim? Crne rupe, drugi svemiri i bez-broj subatomskih Ëestica koje prouËava teorijskafizika nisu opipljive pojave. »injenica da su nekeznanstvene pojave “nastale” na temelju Ëisto logiË-nog zakljuËivanja, a ne na temelju Ëvrstih dokaza,nije sprijeËila njihovo ozbiljno razmatranje. Ni Ëinje-nica da joπ uvijek ne moæemo dokazati postojanjetih teorijskih pojmova ne sprjeËava znanstvenikeda ih prihvaÊaju kao znanstvene. Tim nedokaza-nim pojavama, bez obzira na to koliko su spekula-tivne, dan je status kao da postoje. Zaπto ondapojam o Bogu, koji je mnogo snaænije poduprt znan-stvenim Ëinjenicama nego drugi, takozvani znan-stveni koncepti, nije ukljuËen u znanost bar kao“teorija”?

Spekulacije zavrπavaju tamo gdje i poËinju

Zar ne postoji dovoljno iznimno sloæenih pojavau svemiru, od mikroskopskih do makroskopskih,koje bar ukazuju na razmatranje postojanja Inte-ligentnog BiÊa kao njihovog uzroka? Ne govorim oreligiji ni o slijepoj fanatiËnoj vjeri. Govorim o mo-guÊnosti koja na temelju logike i razuma moæe od-govoriti na mnoga znanstvena pitanja. Teorija o“Bogu” u 20. stoljeÊu uzdignuta je iznad drugih

91

znanstvenih teorija. Inteligentni Tvorac izravno jepostao dio znanosti na temelju logiËnog zakljuËiva-nja buduÊi da iznimna genijalnost koja je u poza-dini cijelog svemira nije u skladu s drugim teorija-ma o kojima znanstvenici raspravljaju. Potpunoodbacivanje pojma o Bogu samo zato πto je predugopovezan s religijom nije logiËno, isto kao ni odba-civanje zamisli o koriπtenju kotaËa na svemirskimletjelicama zato πto su oni predugo povezani s au-tomobilima. Ako se pojam o Inteligentnom Stvori-telju oËituje u svakom kutku znanstvene djelatno-sti, kako ga onda netko moæe jednostavno odba-citi? Jesu li misli o Bogu zaista mnogo “religioznije”ili “spiritualnije” od nekih stavova znanstvenika opojmovima koji su prihvaÊeni bez predodæbe kakosu nastali, ili postoje li uopÊe? Ili su znanstvenespekulacije sasvim liπene logike i potpuno uteme-ljene na pretpostavkama?

Iako mnogi stavovi koji su u osnovi pojma oBogu mogu biti stavljeni pod okrilje religije, sâmpojam o Bogu danas je mnogo oËigledniji s glediπtaznanstvenog istraæivanja nego u bilo kojemu dru-gom razdoblju Zemljine povijesti. Nije rijeË o “mije-πanju znanosti i religije”. Negdaπnje pogreπno gle-diπte da je Bog proizvod religije odbacila je znanost20. stoljeÊa. Pojam o Bogu moæe oËigledno proÊi itest znanosti i test religije. To je Ëinjenica zbogkoje je pojam o Bogu pomaknut iz podruËja filozo-fije mnogo viπe u podruËje stvarnosti.

Nakon takvih nevjerojatnih pretpostavki (crnerupe, svemiri koji eksplodiraju, antitvar, neuhvat-ljive subatomske Ëestice, skraÊenje vremena i za-krivljenost prostora) pojam o Bogu ne doima setako filozofski. Vjerojatno postoje i druge pojavekoji mogu nadahnuti, ali ako su sve one samodjelo Ëovjekovih ruku, Bog se sigurno mora nalazi-

STVARANJE


ti izvan domaπaja ljudskog razumijevanja, ali netako filozofski.

Sa svim logiËnim dokazima koji podupiru kon-cept o Bogu, Ëinjenica da neki znanstvenici ne pri-hvaÊaju taj pojam Ëak ni kao teoriju viπe ukazujena pristranost nego na logiËno razmiπljanje. Pri-hvaÊanje Boga u 20. stoljeÊu ne zahtijeva preop-πirno zakljuËivanje. NeprihvaÊanje Boga dovodi dobezbroj pogreπnih odluka.

Prepredenost nekih

Postoje trenuci, meutim, kad ne moæemo op-tuæiti znanstvenike da su zlonamjerni ili potpunonepoπteni. Njihovi pogreπni zakljuËci ponekad sedoimaju kao rezultat nedostatka razumijevanja onogaËime se bave.

Pitanja “kako je nastao svemir” i “kako je nastaoBog” u biti su ista u odnosu na spomenute znan-stvenike. To je, prema njihovom miπljenju, samojedno pitanje manje ili viπe. No æele li dublje razu-mjeti taj problem, moraju znati da je takav pristupjednako neozbiljan kao kad bismo rekli: “Pekar jeispekao kruh”, a onda netko upita: “Tko je ispekaopekara?” Ali zaπto ne bismo odbacili pekara i samopitali: “Tko je ispekao kruh?”

Zapravo, kad govorimo o svemiru, nije rijeË oistoj vrsti zakona koji se mogu primijeniti na Boga.Evo zaπto:

“Kako je nastao svemir” normalno je znanstvenopitanje. Niπta πto postoji u svemiru ne izgleda kaovjeËno, niti bilo πto izgleda kao neπto πto moæeopstati kroz vjeËnost. Postoji oËigledan fiziËki pro-ces u svemiru — raanje, rast, sazrijevanje, smrt,raspadanje, nestajanje itd. To moæe stvoriti rado-znalost o nastanku svemira s glediπta znanosti, ali

93

ne i filozofije. ©toviπe, takva radoznalost je vaænau prouËavanju prirodnih zakona. Sve drugo bi za-ustavilo napore u toj domeni znanosti.

To je i jedan od razloga πto je teorija o velikomprasku potpuno beznaËajna i prazna kad se raz-matra pitanje postanka. Ona zaista ne moæe mno-go objasniti. Ako je svemir nastao velikim praskom,kako su onda nastale masa i energija koje su iza-zvale eksploziju? To jest, davno prije tog pretpo-stavljenog velikog praska, kad, gdje i kako su na-stali osnovni elementi naπega svemira? Pitanje nezahtijeva da Ëovjek bude filozof ili znalac. To jenormalno znanstveno pitanje na koje treba odgo-voriti ako æelimo ozbiljno prihvatiti neku teoriju.Je li odgovor na pitanje “kako je sve to nastalo”uniπten u toj eksploziji? Nisu vam potrebni dokaziæelite li nabrajati moguÊe odgovore. ©to je mogloprouzroËiti nastanak naπega svemira? Moæda nekidrugi svemir? A kako je nastao taj drugi svemir?Moæda je nastao od nekog stroja ili Ëudoviπta kojeizbacuje masu i proizvodi energiju? Kako su na-stali taj stroj ili to Ëudoviπte? NemoguÊe je doÊi doodgovora ako uvijek pitate: “A kako je to nastalo?”

Baviti se beskrajnim nizom pitanja “kako je tonastalo” u fiziËkom je svemiru sasvim zbunjujuÊe.Iako to pitanje sadræi odreenu filozofsku dimen-ziju, ono se bavi stvarnim problemom. Kako je mo-guÊe da je tako teπko znanstveno dokazati nasta-nak neËega tako temeljnog kao πto su osnovni ke-mijski elementi od kojih je naËinjeno sve u svemi-ru? Te osnovne Ëestice su oko nas pa bi njihovnastanak trebalo najlakπe objasniti. OËigledno jeda znanost nema odgovor na to pitanje. Pa zarnema Ëak ni odgovarajuÊu teoriju? To je gotovoisto kao da nemamo naËina odgovoriti na pitanjekako je nastao naπ svemir.

STVARANJE


“DrukËiji izvor”

Moæda je odgovor to da ne postoji materijalninaËin nastanka svemira. Fizikalni zakoni, koji namsvekoliko dokazuju da je svemir naËinjen od ele-menata s ograniËenim (konaËnim) moguÊnostima,ukazuju na neπto πto je neograniËeno (beskonaË-no) po prirodi, a bilo bi izvor nastanka svemira.Taj “izvor” ne mora biti lako razumljiv. Ipak, usvjetlu nemoguÊnosti izvora koji moæemo spoznatina fiziËkoj razini, taj izvor, bez obzira na to kolikobio nerazumljiv, mora biti jedino razumno objaπ-njenje — naπ svemir morao je nastati od “neËega”πto sâmo nije “nastalo” ni od Ëega. To nije “najbolje”ili “najvjerojatnije”, nego jedino istinski moguÊeobjaπnjenje. BiÊe koje je stvorilo naπ svemir morabiti VjeËno, inaËe bismo bili ostavljeni s objaπnje-njima koja ne mogu biti dokazana ili potvrenaznanoπÊu ili logikom.

KonaËno, zdrav razum moæe nam reÊi: da bimoglo stvoriti svemir kao πto je naπ, to BiÊe moraposjedovati snagu koja je izvan svih naπih zamislii nedokuËivu inteligenciju. To BiÊe ne bi moglo bitiograniËeno prirodnim zakonima koji vladaju u na-πemu svemiru. I tako, skupivπi sve logiËne zakljuË-ke, dolazimo do konaËne spoznaje — pojma kojigovori o Bogu.

Jabuke i naranËe

Dakle, pitanje koje je postavio onaj znanstve-nik “kako je nastao Bog” ne samo da nije znanstveno,nego Ëak nije ni filozofsko. Stav da “neπto” moranastati od “neËega” samo je ograniËavanje svemirau kojemu æivimo. Niπta u naπemu svemiru ne moæepostojati izvan vremenskog i prostornog okvira, i

95

niπta ne moæe postojati a da ne bude roeno, ob-likovano, stvoreno. Ali kad govorimo o Bogu, pojamo “raanju” nije primjenjiv. GovoreÊi o BiÊu koje jestvorilo sve πto postoji, oËigledno govorimo o Kraj-njem Izvoru do kojega smo logiËno doπli u traganjumeu drugim moguÊim objaπnjenjima. To znaËi dasmo doπli do “kraja” — i da jednostavno ne moæepostojati izvor izvan toga. Rezultat su pojmovi o“stvaranju” i “raanju” koji prestaju postojati i po-staju samo proizvodi Njegovog Stvaranja, a On nijeograniËen njima. Ako bi bio ograniËen takvim stva-rima, On ne bi mogao biti izvor svega πto postoji:neπto bi moralo postojati prije Njega, i vratili bismose na poËetak. Kad govorimo o Bogu, govorimo o“tom NajveÊem Izvoru”, Prvobitnom Izvoru ili Naj-veÊem Postojanju prije kojega niπta drugo nije moglopostojati. Pojam o Bogu, dakle, ukazuje na Postojanjekoje nije sliËno nijednom drugom postojanju, Po-stojanje na koje se “poËetak” i “kraj”, “ograniËenja”i “granice” jednostavno ne mogu primijeniti. U tomPostojanju sva druga postojanja moraju imati pod-rijetlo. Nepostojanje takvog jedinstvenog Postoja-nja nije moguÊe.

Mislim da ne moæete jednostavno pitati “kakoje nastao naπ svemir” samo zato da biste se “saËu-vali” i izbjegli pitane “kako je nastao Bog”, kakopredlaæe onaj znanstvenik. Prema poznatim prirodnimzakonima, naπ svemir je morao doÊi odnekud. Bezobzira na to odakle je konaËno doπao, taj Izvormora biti ona vrsta Postojanja koju smo opisali.Dakle, ne moæete odstraniti Boga iz rasprave o na-stanku svemira niti samo postojanje naπeg svemi-ra, Ëak i kad ne bio bio tako sloæen. A to ukazujena Njegovo nepobitno Postojanje. Stoga je odstra-njivanje Tvorca iz svake rasprave o nastanku sve-mira jednako odstranjivanju drveÊa iz rasprave o

STVARANJE


nastanku jabuka. Umjesto da rasvijetli problem,takvo proizvoljno odstranjivanje πto ga primjenjujepoznati znanstvenik (koji je vjerojatno vrlo inte-ligentan) ukazuje samo na nepoπtenje, na nedosta-tak sposobnosti razumnog prosuivanja, a moædaËak i na nedostatak poπtovanja prema inteligencijidrugih ljudi. To zasigurno nije znanstveni pristup.

97

TEORIJA NI»EGA

Spontano stvaranje

U oËiglednom pokuπaju da izbjegnu stvaranjekao Boæje djelo, neki su prihvatili “stvaranje” dru-ge vrste. Iako je znanstvenici nisu ozbiljno prihva-tili, ta “teorija” tvrdi da je svemir mogao nastati“spontanim stvaranjem” — svemir se pojavio u ne-kom primitivnom obliku doslovno ni iz Ëega. Toglediπte je poduprto tvrdnjom da subatomske Ëe-stice izgledaju kao da su se pojavile “niotkud”.

Nije moguÊe dokazati

Dvije su stvari pogreπne u toj “teoriji”. Prvo, nepostoji pokus koji moæe potvrditi da je neπto na-stalo “ni od Ëega”. Bez obzira na to koja sredstvakoristili u otkrivanju takve pojave, uvijek Êete sepitati jesu li ta sredstva negdje zakazala. NeÊeteuspjeti dokazati je li neπto nastalo ni od Ëega, ilita sredstva nisu dovoljno usavrπena da bi otkrilaodreeni tip pojave za koju ste vjerovali da ne po-stoji.

Dakle, prije nego πto dokaæete da je neπto na-stalo ni od Ëega, trebate dokazati da je to zaistabilo niπta prije nego πto je postalo neπto. A to nijemoguÊe.

Ali priËekajte, postoji naËin da se neπto dokaæe.Ako bi vaπ pokus tijekom vremena postao usavr-


πen i moæebitno zabiljeæio “neπto” πto je prethodnobilo oznaËeno kao “niπta”, dokazali biste da je pret-hodni pokus bio pogreπan. Upravo to se dogaalou proπlosti sa znanstvenim pokusima iz kvantnefizike. Za neke subatomske Ëestice prvobitno sesmatralo da su nastale ili se pojavile “ni iz Ëega”,a poslije je ustanovljeno da postoje neke druge po-jave koje su naËinjene od mnogo sitnijih Ëestica.Tako je otkriveno “neπto” za πto se prethodno misliloda je “niπta”. Ali postojanje niËega nikad nije do-kazano.

Zapamtimo, govorimo o siÊuπnim Ëesticama kojesu manje od atoma. Neke subatomske Ëestice “æi-ve” samo u djeliÊu sekunde, neke se mogu otkritijedino na osnovi uËinka πto ga stvaraju na drugimËesticama ili objektima. Usavrπavanje koje je po-trebno da bi se uoËile neke Ëestice za koje znamoda postoje mora biti osobito. Tvrditi da je otkriveno“niπta” — prazna je priËa.

Dræimo se logike

Drugo, zamisao da “niπta” ne moæe proizvesti“neπto” izgleda logiËna. Pojam “niËega” ukazuje napotpuno nepostojanje — nema energije, nema tva-ri, nema gravitacije, nema magnetnog polja — napotpuni nedostatak bilo kakve supstancije. Takvostanje nema silu, kretanje, “motivaciju” ili snaguza proizvodnju bilo Ëega. Drugim rijeËima, ta nespo-sobnost da se proizvede neπto sastavni je dio sta-nja nepostojanja. Dakle, pokus koji bi pokazao daneπto nastaje “ni od Ëega”, ironiËno, stvaran je do-kaz da neπto mora biti u pozadini sumnje kojapostoji kad vrπitelj pokusa misli da nema niËega.

99

“Natprirodna teorija”

Nije logiËno da neπto nastane ni od Ëega. Nemoæe se dokazati da se takvo πto ikad dogodilo ine moæe se ponoviti u laboratoriju znanstvenimistraæivanjem. Sve to pokazuje da spontano stvara-nje nije znanstvena zamisao. Dakle, neki znanstve-ni umovi oËigledno traæe odgovore u “natprirodnim”izvorima tvrdeÊi, ili moæda Ëak vjerujuÊi, da su joπuvijek u domeni znanosti.

Naravno, sama Ëinjenica da netko moæe razmiπ-ljati znanstveno i logiËki iracionalno, pokazuje ve-liki pad do kojega su znanstvenici stigli odbacujuÊijedini vjerodostojni scenarij o nastanku svemira.

Novi poËetak

Ironija je da spontano stvaranje moæe vrlo dobropredoËiti novi poËetak vraÊajuÊi se na put racional-nog. Ako znanstvenici ikad prihvate tu teoriju, ne-svjesno Êe biti na putu da prihvate Boga u znano-sti. Iako spontano stvaranje ne spominje Boga inije tradicionalan izvjeπtaj o stvaranju, ukazuje najedinu stvarnu moguÊnost — svemir je morao bitistvoren ni iz Ëega. Naravno, razlika je u tome πtospontano stvaranje Ëisto materijalnog svijeta nijelogiËno, nije moguÊe i nudi viπe pitanja nego odgo-vora, a Stvaranje kao Boæje djelo u potpunosti jepoduprto logikom i jedino je ispravno rjeπenje kojese uklapa u zagonetku. KonaËno, malo logike i ra-zoËaranja moglo bi moæda dovesti nekog pristaπu“spontanog stvaranja” — do Stvaranja kao Boæjegdjela.

TEORIJA NI»EGA


PRAZNOVJERJE20. STOLJE∆A

Previπe naprijed

Svatko tko prilazi znanosti s ozbiljnoπÊu kojuona zasluæuje, uoËit Êe da su prirodni zakoni tije-kom razvoja civilizacije bili bez sumnje ispred nas.Zapravo, toliko ispred nas da ih nikad neÊemo do-kuËiti.

Zanimljivo je kako su se teorije “nastanka ievolucije” dobro ukorijenile prije bilo kakvih ozbilj-nijih znanstvenih istraæivanja. Planeti i sateliti uSunËevom sustavu koje istraæujemo pomoÊu sve-mirskih letjelica jasno govore o njihovoj jedinstve-nosti. Znanstveno govoreÊi, teπko je pripisati nji-hovo podrijetlo zajedniËkom prirodnom nastanku.ZajedniËki prirodni nastanak neÊe proizvesti takojedinstvene pojave. A bez zajedniËkog prirodnog na-stanka nema ni evolucije.

Ni evolucija æivota nije poduprta svemirskim is-traæivanjima. I vrhunac — suvremeni Ëovjek razu-mije da genetika pokazuje kako evolucija æivotanije moguÊ scenarij.

Kad to poveæete s drugim zakonom termodina-mike, koji u potpunosti iskljuËuje evoluciju svemi-ra, neizbjeæivo Êete doÊi do svijeta koji je sasvimsuprotan onome u koji mnogi vjeruju jer su ih uto uvjerili znanstvenici. Svijet u kojemu æivimo nije

101

mogao nastati onako kako to opisuju znanstvenici.Znanstvenici zapravo uzimaju tanjur s grahom

i lukom i uvjeravaju ljude da je to tanjur s rezanci-ma i groæicama.

Istina i poπtenje

Najviπe uznemiruje to πto svemirska istraæiva-nja i druga otkriÊa pokazuju da su mnoge znan-stvene teorije pogreπne, ali i da “istina” i “poπtenje”odreuju hoÊe li stare teorije biti napuπtene, a pri-hvaÊene nove, koje su u skladu s Ëinjenicama. Glavniokvir starih teorija veÊ je prihvaÊen, a nove suoblikovane kao teorije koje samo draπkaju maπtuu procesu usklaivanja neslaganja izmeu novoot-krivenih Ëinjenica i starih proturjeËnih teorija. Tonije ni istinito ni poπteno ni znanstveno.

Moæda je sve to samo rezultat straha znanstve-nika da u konaËnim analizama znanost neÊe nikaddoÊi do svih odgovora. MoguÊe je da se mnogi ljudikoji vjeruju znanstvenim Ëinjenicama plaπe suoËa-vanja s moguÊnoπÊu da nastanak naπega svemiramoæe, po svemu sudeÊi, proizlaziti iz NatprirodnogStvaranja. Prema njihovim glediπtima, to bi moædamoglo uËiniti znanost manje znanstvenom. Ali ka-ko netko moæe odbaciti istinu samo zato πto se onane uklapa u njegov okvir razmiπljanja? KonaËno,istina je ono πto oblikuje znanost, a znanstvenicineÊe odluËivati πto je istina.

Znanost od juËer

Predugo smo promatrali svemir sa zemaljsketoËke glediπta. Suvremena tehnologija je omoguÊilanove vidike. Teorija evolucije vjerojatno je nastalani iz Ëega prije nego πto je Ëovjek imao potrebu

PRAZNOVJERJE 20. STOLJE∆A


objasniti svijet u kojemu æivi. Meutim, svijet ukojemu je Ëovjek æivio prije svemirske ere nije istisvijet u kojemu danas æivi. Lanjski darvinisti nisusmatrali potrebnim objasniti stvari koje su za njihbile sasvim prirodne. Vjerojatno imamo istu psiho-loπku potrebu uoËiti razliku da ono πto se njimaËinilo kao prirodno ne mora obvezatno biti prirod-no za nas.

Svemirska istraæivanja su pokazala da je æivotneobiËna pojava — on nije sasvim “prirodan”. Akopogledamo sa Zemlje na bilo koju toËku u svemi-ru, bit Êemo iznenaeni “beæivotnoπÊu” kao neËimmnogo prirodnijim od “æivota”. Zato treba razumnoanalizirati znanstvena glediπta i prihvatiti Ëinjeni-cu da priroda ne moæe proizvesti æivot sama odsebe, a onda pokuπavati odgonetnuti kako smo do-spjeli ovamo. Ili najprije prihvatiti neosnovanu tvrdnjuda se neæiva tvar mogla pretvoriti u æivu, a ondapokuπavati odgonetnuti zaπto æivot ne postoji nig-dje drugdje u svemiru. To Êe nekima moæda bititeπko, primjerice znanstvenicima 20. stoljeÊa kojisu predugo vjerovali u evoluciju da bi sad prihvatilipogreπnost takvih tvrdnji. Da je Darwin æiv, bi li seusudio iznijeti svoj pogreπan stav vezan uz “prirod-ni” razvoj æivota? Mislim da bi ga suvremena tehno-logija zaustavila na njegovom putu.

PloËe su promijenjene

Tehnologija 20. stoljeÊa je pokazala da je naπerazumijevanje svemira u kojemu æivimo bilo preci-jenjeno. Sloæenost svemira vjerojatno Êe nas zbu-njivati i ubuduÊe. Povrh toga, neki stavovi gledesvijeta oko nas moraju se promijeniti. S obziromna Ëinjenicu da je evolucija tijekom vremena razma-trana znanstveno, a Bog filozofski, Bog je iznenada

103

postao stvaran kao zrake Sunca, a evolucija je pot-pala pod kategoriju teorija poput one da je “Zemljaravna ploËa”. Uzmemo li u obzir sve ono πto jeznanost otkrila, zaista nije potrebno da Ëovjek bu-de religiozan da bi Stvaranje prihvatio mnogo ozbilj-nije. Stvaranje kao Boæje djelo u ovo doba je, po-malo ironiËno, postalo najuvjerljivije znanstveno —da, tako je, znanstveno — objaπnjenje koje Êe ikadbiti ponueno u vezi s podrijetlom svemira. Niπtadrugo ni pribliæno ne moæe objasniti naπe postoja-nje.

Danaπnje “praznovjerje”

Moæe li neπto od onoga πto danas nazivamo zna-noπÊu biti samo vrsta “praznovjerja” ovog stoljeÊa?Izgleda da je u svakom naraπtaju postojala potrebanekih ljudi da vjeruju u neπto nestvarno, iracio-nalno. »udno je da su ti stavovi bili Ëesto usmjere-ni protiv pojma o Bogu. Ljudi su u davno doba bilizaokupljeni nepoznatim bogovima i zamiπljenim nat-prirodnim silama. Danas je to opsjednutost da sesvemir razvio sâm od sebe, bez ikakve vanjske sileili utjecaja.

Iz povijesnih izvjeπtaja je oËito da je pojam oBogu bio uvijek predmet rasprave, ali istodobnonijedan pojam koji ne moæe biti materijalno doka-zan nije tako uspjeπno izdræao svevremenski testkao pojam o Bogu. Moæda nije materijalno dokazaopostojanje Boga, ali je sigurno dao veliku prednostBogu nad evolucijom. Zaπto su evolucija ili natpri-rodne pojave bile uvijek dovoljno uvjerljive da ne-kim ljudima oteæaju izbor izmeu tih zamisli i Bo-ga? Jesu li te zamisli ispravne? Je li evolucija stvarnapojava? OËito nije. Je li “sloboda izbora” stvarnapojava? Izgleda da je to najlogiËnije objaπnjenje.

PRAZNOVJERJE 20. STOLJE∆A


KAZALO

RijeË unaprijed (D. Matak) ................................... 5

Predgovor ............................................................. 7

O autoru ............................................................. 8

Genetika .............................................................. 9

Æivot iz svemira ................................................ 29

Kosti, fosili i metode datiranja ........................ 41

Neznanstvena primjena znanosti ...................... 48

SunËev sustav ................................................... 50

Komentar ........................................................... 56

Nepoznati planeti .............................................. 59

Psiholoπki aspekt .............................................. 73

Spolne bolesti .................................................... 80

Stvaranje ........................................................... 86

Teorija niËega .................................................... 97

Praznovjerje 20. stoljeÊa ................................. 100

Documents

1 Josh Greenberger KAD LJUDSKA INTELIGENCIJA ... - religija.me · povijesti je moralo doæi do velikih genskih promjena. Tijekom poŁetka evolucije, prije vi„e od tisuæu go-dina,