1

SAŢETAK OPISA SVOJSTAVA LIJEKA

1. NAZIV GOTOVOG LIJEKA

∆ FLUOXETIN FARMAVITA

20 mg

kapsula, tvrda

fluoksetin

2. KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna kapsula sadrži 20 mg fluoksetina u obliku fluoksetinhlorida.

Za pomoćne supstance vidjeti poglavlje 6.1 Popis pomoćnih supstanci

3. FARMACEUTSKI OBLIK

Kapsula, tvrda.

Mat slonova kost/rezeda mat želatinske kapsule ispunjene sa skoro bijelim praškom.

4. KLINIČKI PODACI

4.1 Terapijske indikacije

Odrasli:

Velike depresivne epizode.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Bulimija nervoza: Fluoxetin Farmavita je indiciran kao nadopuna psihoterapiji zbog smanjenja

pretjeranog uzimanja i namjernog povraćanja.

Djeca i adolescenti od 8 godina i stariji:

Umjereni do teški oblik velike depresivne epizode, ako depresija ne reaguje na psihološku terapiju

nakon 4-6 ciklusa. Antidepresivna medikacija može se propisati djeci ili mladim osobama s umjerenom

do teškom depresijom samo u kombinaciji s istovremenom psihološkom terapijom.

4.2 Doziranje i način primjene

Za primjenu kroz usta.

Velike depresivne epizode

Odrasli i starije osobe: Preporučena doza je 20 mg dnevno. Doziranje treba preispitati i prilagoditi ako

je potrebno unutar 3 do 4 sedmice od početka terapije a nakon toga kako je klinički primjereno. Iako je

pri višim dozama povećana mogućnost pojave neželjenih efekata, kod nekih bolesnika, s nedostatnim

odgovorom na 20 mg doza se može postepno povećavati do najviše 60 mg (vidjeti dio 5.1). Prilagodbe

doze moraju biti oprezno provedene na osnovi individualnog pristupa svakom bolesniku, kako bi se

bolesnici održavali na najnižoj efektivnoj dozi.

Bolesnike s depresijom treba liječiti u dostatnom razdoblju od najmanje 6 mjeseci kako bi se osiguralo

povlačenje simptoma.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj

2

Odrasli i starije osobe: Preporučena doza je 20 mg dnevno. Iako je pri višim dozama povećana

mogućnost razvoja neželjenih efekata, u nekih se bolesnika, ako je nakon dvije sedmice liječenja

prisutan nedostatan odgovor na terapiju od 20 mg, doza se može postepeno povećavati do najviše 60

mg.

Ako nema poboljšanja unutar 10 sedmica liječenja fluoksetinom, potrebno je razmotriti mogućnost

promjene terapije. Ako je dobar terapijski odgovor postignut, liječenje treba nastaviti dozama

prilagoĎenima pojedinom bolesniku. Iako nema sistemskih ispitivanja koja bi odgovorila na pitanje

koliko bi dugo trebalo nastaviti liječenje fluoksetinom, opsesivno-kompulzivni poremećaj hronično je

stanje, pa je u bolesnika u kojih postoji odgovor na terapiju, razumno razmotriti nastavak liječenje i

nakon 10 sedmica. Doza se mora oprezno prilagoditi svakom bolesniku pojedinačno, ovisno o

njegovu/njezinu odgovoru na terapiju. Bolesniku treba davati najnižu efektivnu dozu lijeka. Potrebno je

periodično preispitati potrebu za nastavkom liječenja. Neki kliničari preporučuju istovremenu primjenu

bihevioralne psihoterapije u bolesnika koji dobro reaguju na farmakoterapiju.

Dugotrajna primjena lijeka (duže od 24 sedmice) nije se pokazala efektivnom u liječenju opsesivno-

kompulzivnog poremećaja.

Bulimija nervoza

Odrasli i starije osobe: Preporučuje se doza od 60 mg dnevno. Dugotrajna primjena lijeka (duže od 3

mjeseca) nije se pokazala efikasnom liječenju bulimije.

Odrasli - Sve indikacije

Preporučena doza može se povećati ili smanjiti. Doze iznad 80 mg dnevno nisu sistemski procjenjivane.

Fluoksetin se može primijeniti u jednoj ili više dnevnih doza, tokom ili izmeĎu obroka. Nakon prestanka

primjene lijeka aktivni sastojci lijeka još će sedmicama biti prisutni u tijelu, što treba imati na umu kad

se započinje ili prestaje s liječenjem. Postojeći oblici lijeka u kapsulama i tabletama su bioekvivalentni.

Djeca i adolescenti od 8 godina i stariji (umjerene do teške velike depresivne epizode):

Liječenje se mora započeti i pratiti pod nadzorom specijaliste. Početna doza je 10 mg na dan.

Podešavanje doze mora biti pažljivo prilagoĎeno svakom bolesniku, kako bi se bolesnik održavao na

najnižoj efektivnoj dozi.

Nakon jedne do dvije sedmice, doza se može povećati na 20 mg na dan. Iskustva kliničkih ispitivanja s

dnevnom dozom većom od 20 mg na dan jako su mala. Postoje ograničeni podaci o liječenju dužem od

9 sedmica.

Djeca male tjelesne težine

Zbog više koncentracije lijeka u plazmi, u djece male tjelesne težine, terapijski efekat može biti

postignut s nižom dozom (vidi dio 5.2).

Za pedijatrijske bolesnike koji odgovaraju na liječenje, potrebno je nakon 6 mjeseci razmotriti potrebu

nastavka liječenja.

Ako se unutar 9 sedmica ne postigne kliničko poboljšanje, potrebno je ponovo ocijeniti opravdanost

liječenja.

Starije osobe: Savjetuje se oprez pri povećavanju doze, a dnevna doza općenito ne bi smjela biti veća

od 40 mg. Maksimalna preporučena doza iznosi 60 mg dnevno.

3

Niža doza ili smanjena učestalost uzimanja lijeka (npr. 20 mg svaki drugi dan) mora se razmotriti u

bolesnika s oštećenjem jetre (vidi dio 5.2) ili u bolesnika koji istovremeno uzimaju druge lijekove koji

bi mogli stupiti u interakciju s Fluoxetin Farmavita kapsulama (vidjeti dio 4.5).

Simptomi sustezanja opaženi pri prekidu terapije Fluoxetin Farmavita kapsula

Nagli prekid terapije treba izbjegavati. Kada se prekida liječenje Fluoxetin Farmavita kapsulama, doza

se mora postepeno smanjivati u razdoblju od najmanje jedne do dvije sedmice, kako bi se smanjio rizik

od reakcija sustezanja. (vidi dijelove 4.4 i 4.8). Ako se pojave nepodnošljivi simptomi nakon

smanjivanja doze ili nakon prekida liječenje, treba razmotriti vraćanje na prethodno propisanu dozu.

Nakon toga ljekar može nastaviti smanjivati dozu, ali postepenijom brzinom.

4.3 Kontraindikacije

Preosjetljivost na fluoksetin ili neku od pomoćnih supstanci.

Inhibitori monoaminooksidaze (MAO inhibitori): Opisani su slučajevi teških reakcija, ponekad sa

smrtnim ishodom, u bolesnika koji su uzimali selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI)

u kombinaciji s inhibitorima monoaminooksidaze (MAOI) i u bolesnika koji su nedavno prekinuli

uzimanje SSRI te započeli terapiju s MAO inhibitorima. Liječenje fluoksetinom smije se samo započeti

tek nakon što su prošle 2 sedmice od prekida liječenja ireverzibilnim MAO inhibitorima, te slijedeći

dan nakon prekida liječenja reverzibilnim MAOI-A.

U nekim su slučajevima bolesnici razvili znakove slične serotoninskom sindromu (koji može nalikovati

i biti dijagnosticiran kao maligni neuroleptički sindrom).Ciproheptadin ili dantrolen mogu ublažiti

simptome u bolesnika s takvim reakcijama.

Simptomi interakcije lijeka s MAO inhibitorima uključuju hipertermiju, rigiditet, mioklonus,

nestabilnost autonomnog nervnog sistema s mogućnošću brzih promjena vitalnih znakova, promjene u

mentalnom statusu koje uključuju konfuziju, iritabilnosti ekstremnu agitaciju koja može progredirati do

delirija i kome. Stoga je kontraindicirana istovremena primjena fluoksetina s neselektivnim MAO

inhibitorima. Slično, mora proteći najmanje 5 sedmica nakon završetka liječenja fluoksetinom prije

nego što se može započeti liječenje MAO inhibitorima. Ako se fluoksetin mora uzimati duže vrijeme

i/ili u visokoj dozi, potrebno je razmotriti duži interval izmeĎu dvije terapije.

Kombinacija fluoksetina s reverzibilnim MAOI (npr. moklobemidom, linezolidom, metiltionin

hloridom (koji se takoĎer naziva i metilen plavo, reverzibilni neselektivni MAOI indiciran za tretman

methemoglobinemije)) se ne preporučuje. Liječenje fluoksetinom može se započeti sljedećeg dana

nakon prekida liječenja reverzibilnim MAO inhibitorima.

4.4 Posebna upozorenja i mjere opreza pri upotrebi

Upozorenja

Liječenje djece i adolescenata mlađih od 18 godina

Ponašanje povezano sa samoubistvom (pokušaj suicida i suicidalne misli), te neprijateljsko ponašanje

(izražena agresivnost, protivljenje i bijes) puno su učestalije primijećeni u kliničkim ispitivanjima kod

djece i adolescenata liječenih antidepresivima u usporedbi s onima koji su primali placebo. Fluoxetin

Farmavita se smije primjenjivati samo u djece i adolescenata od 8 do 18 godina za liječenje umjerenih

do teških velikih depresivnih epizoda i ne smije se primjenjivati za druge indikacije. Ako se, zbog

kliničke potrebe, odluka o liječenju ipak donese, kod bolesnika se mora pažljivo pratiti pojava

suicidalnih simptoma. Nadalje poznati su samo ograničeni podaci o dugotrajnom efektu na sigurnost

primjene kod djece i adolescenata, uključujući efekte na rast, seksualno sazrijevanje i kognitivni,

emocionalni i bihevioralni razvoj (vidjeti dio 5.3).

4

U 19-sedmičnom kliničkom ispitivanju primijećen je usporeni rast i smanjeno dobivanje na težini kod

djece i adolescenata tokom liječenja fluoksetinom (vidjeti dio 4.8) Nije utvrĎeno da li navedeno ima

efekat na postizanje normalne visine odraslih. Mogućnost zaostajanja u pubertetu ne može se isključiti

(vidjeti dijelove 5.3 i 4.8). Rast i pubertetski razvoj (visina, težina i stepenovanje po TANNER-u)

moraju se pratiti za vrijeme i nakon liječenja s fluoksetinom. Ako je bilo što od toga usporeno,

potrebno je razmotriti konzultacije s pedijatrom.

U pedijatrijskim ispitivanjima, često je prijavljena manija i hipomanija (vidjeti dio 4.8). Zbog toga se

preporučuje redovito praćenje pojave manije i hipomanije. Nužno je prekinuti davanje fluoksetina ako

bilo koji pacijent doĎe u maničnu fazu. Važno je da ljekar koji propisuje lijek s pažnjom razgovara o rizicima

i koristi liječenja s djetetom/mladom osobom i/ili njegovim roditeljima.

Osip i reakcije preosjetljivosti: Opisana je pojava osipa, anafilaktoidnih dogaĎaja i progresivnih

sistemskih poremećaja, koji ponekad mogu biti ozbiljni (zahvaćajući kožu, bubrege, jetru ili pluća).

Kad se pojavi osip ili neka druga reakcija preosjetljivosti za koju se ne može pronaći drugi uzrok

nastanka, mora se prekinuti s uzimanjem fluoksetina.

Napadaji: Tokom liječenja antidepresivima postoji potencijalni rizik od nastanka napadaja. Stoga, kao i

s drugim antidepresivima, fluoksetin se mora uvoditi u terapiju s oprezom u bolesnika koji imaju napadaje u

anamnezi. Liječenje se mora prekinuti u svakog bolesnika kod kojeg se pojave napadaji ili postanu

učestaliji. Primjena fluoksetina mora se izbjegavati u bolesnika s nestabilnim napadajima/epilepsijom,

a bolesnici s kontrolisanom epilepsijom i drugim poremećajima koji uzrokuju napadaje, moraju biti pod

strogim liječničkim nadzorom.

Manija: Antidepresivi se moraju s oprezom primjenjivati u bolesnika koji su u anamnezi imali maniju

ili hipomaniju. Kao i liječenje ostalim antidepresivima, liječenje fluoksetinom se mora prekinuti u

svakog bolesnika koji ulazi u maničnu fazu.

Jetrena/bubrežna funkcija: Fluoksetin se u velikoj mjeri metabolizira u jetri i izlučuje putem bubrega.

U bolesnika sa značajnim poremećajem jetrene funkcije preporučuje se niža doza, npr. svaki drugi dan.

Bolesnici s teškim zatajenjem bubrežne funkcije (glomerularna filtracija <10 ml/min), na dijalizi, koji

su primali 20 mg fluoksetina na dan tokom 2 mjeseca, imali su iste koncentracije fluoksetina ili

norfluoksetina u plazmi kao i kontrolna skupina s normalnom funkcijom bubrega.

Tamoksifen: Fluoksetin, potentni inhibitor enzima CYP2D6, može dovesti do smanjenja koncentracije

endoksifena, jednog od najbitnijeg aktivnog metabolite tamoksifena. Stoga je, ukoliko je moguće,

potrebno izbjegavati upotrebu fluoksetina tokom liječenja tamoksifenom (vidjeti dio 4.5).

Kardiovaskularni efekti: Prijavljeni su slučajevi produženja QT intervala i ventrikularne aritmije

uključujući torades de pointes tokom postmarketinškog perioda (vidi dio 4.5, 4.8 i 4.9)

Fluoxetin bi se trebao koristiti sa oprezom kod bolesnika sa QT sindromom, porodičnom anamnezom

produženja QT intervala i drugim kliničkim stanjima koja imaju predispoziciju za aritmiju (npr.

hipokalijemija, hipomagnezijemija, bradikardija, akutni infarct miokarda ili nekompenzirana srčana

zatajenja) ili kod povećane izloženosti fluoksetinu (npr. kod oštećenja jetre).

Ako su bolesnici sa stabilnim srčanim oboljenjem tretirani, trebalo bi uraditi EKG prije početka

tretmana. Ako se pojave znakovi srčane aritmije za vrijeme terapije fluoksetinom, terapiju treba

prekinuti i uraditi EKG.

5

Gubitak tjelesne težine: U bolesnika koji uzimaju fluoksetin može nastupiti gubitak tjelesne težine, ali

je obično proporcionalan s početnom tjelesnom težinom.

Dijabetes: U bolesnika s dijabetesom liječenje SSRI antidepresivima može promijeniti kontrolu

glikemije. Tokom liječenja fluoksetinom razvijala se hipoglikemija, a hiperglikemija nakon prekida

liječenja fluoksetinom. Može se ukazati potreba prilagoĎavanja doze inzulina i/ili peroralnih

hipoglikemika.

Suicidalnost/suicidalne misli: Depresija je povezana s povećanim rizikom od suicidalnih misli,

samoozljeĎivanja i suicida (sa suicidom povezani dogaĎaji). Taj rizik traje dok ne nastupi značajna

remisija. Kako tokom prvih nekoliko sedmica liječenja antidepresivima ili duže ne mora nastupiti

poboljšanje, bolesnici se moraju strogo nadzirati dok ne nastupi takvo poboljšanje. Opće je kliničko

iskustvo da se rizik od samoubistva povećava u ranim fazama oporavka. Ostala psihijatrijska stanja za

koja se propisuje Fluoxetin Farmavita mogu biti povezana s povećanim rizikom od sa suicidom

povezanih dogaĎaja. Nadalje ta stanja mogu biti komorbidna s velikim depresivnim poremećajem. Istih

mjera opreza kojih se treba pridržavati kod liječenja bolesnika s velikim depresivnim poremećajem

mora se stoga pridržavati i kada se liječe drugi psihijatrijski poremećaji.

Za bolesnike koji su u prošlosti imali sa samoubistvom povezane dogaĎaje, ili one koji su pokazali

značajan stepen suicidalnih ideja prije početka liječenja, poznato je da postoji veći rizik od suicidalnih

ideacija ili pokušaja suicida, te se moraju se pažljivo nadzirati tokom liječenja. Meta-analize placebo-

kontrolisanih kliničkih ispitivanja antidepresiva kod odraslih psihijatrijskih bolesnika pokazala su

povećan rizik od suicidalnog ponašanja s antidepresivima u odnosu na placebo kod ispitanika mlaĎih

od 25 godina.

Strogo nadziranje bolesnika, posebno one s visokim rizikom, treba se provoditi uz liječenje posebno na

početku, te pri promjeni doze. Bolesnike (i one koji o njima skrbe) treba upozoriti na potrebu praćenja

bilo kakvog kliničkog pogoršanja, radi moguće pojave suicidalnog ponašanja ili misli i neobičnih

promjena u ponašanju, te da u slučaju pojave tih simptoma odmah potraže ljekarsku pomoć.

Akatizija/psihomotorni nemir: Upotreba fluoksetina povezana je s razvojem akatizije, karakteriziranom

subjektivno neugodnim ili stresnim nemirom i čestom potrebom kretanja povezanom s nemogućnošću

mirnog sjedenja ili stajanja. To je vise vjerovatno unutar prvih nekoliko sedmica liječenja. Kod

bolesnika kod kojih se razviju ovi simptomi povećanje doze može štetiti.

Simptomi sustezanja opaženi pri prekidu SSRI terapije: Simptomi sustezanja pri prekidu terapije su

česti, posebno kada je prekid nagli (vidjeti dio 4.8). U kliničkim ispitivanjima štetni dogaĎaji kod

prekida liječenja su zabilježeni kod 60% bolesnika i u fluoksetin i u placebo skupinama. Od ukupnog

broja štetnih dogaĎaja 17% u fluoksetin grupi i 12% u placebo grupi bili su ozbiljni.

Rizik od simptoma sustezanja može ovisiti o nekoliko faktora uključujući trajanje i dozu liječenja te

brzinu smanjivanja doze. Najčešće su prijavljene reakcije: omaglica, smetnje osjetila (uključujući

paresteziju), smetnje spavanja (uključujući nesanicu i intenzivni snove), astenija, agitaciju ili

anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor i glavobolja. Uglavnom ovi simptomi su blagi do

umjereni, ali kod nekih pacijenata mogu biti snažnog intenziteta. Obično se pojavljuju unutar prvih

nekoliko dana prekida terapije. Uglavnom ti simptomi nestaju sami od sebe i obično nestaju unutar

dvije sedmice, iako kod nekih osoba mogu trajati duže (2-3 mjeseca ili duže). Zbog toga se savjetuje da

se Fluoxetin Farmavita postepeno smanjuje kod prekida liječenja u razdoblju od najmanje jednu do

dvije sedmice, ovisno o bolesnikovim potrebama (vidjeti Simptomi sustezanja opaženi pri prekidu

terapije Fluoxetin Farmavita kapsulama, dio 4.2).

6

Krvarenje: Tokom liječenja SSRI antidepresivima, opisani su slučajevi krvarenja u kožu, poput

ekhimoze i purpura. Ekhimoze su opisane kao manje česti dogaĎaj tokom liječenja fluoksetinom.

Druge hemoragičke manifestacije (npr. ginekološka krvarenja, gastrointestinalna krvarenja i druga

krvarenja u kožu i sluznice) rijeko su opisane. Savjetuje se oprez u bolesnika koji uzimaju SSRI

antidepresive, osobito ako ih uzimaju istovremeno s oralnim antikoagulansima, lijekovima koji utječu

na funkciju trombocita (npr. atipični antipsihotici kao što je klozapin, fenotiazini, većina

tricikličkih antidepresiva aspirin i NSAID lijekovi) ili drugim lijekovima koji mogu povećati rizik od

krvarenja, kao i u bolesnika s poremećajima krvarenja u istoriji bolesti.

Midrijaza: Midrijaza je prijavljena vezano s fluoksetinom, zbog toga potrebno je primjeniti oprez pri

propisivanju fluoksetina bolesnicima s povećanim očnim pritiskom ili onima koji imaju akutni sužen-

kut glaukoma.

Elektrostimulativna terapija (EST): U bolesnika na fluoksetinu koji su primali i elektrostimulativnu

terapiju u rijetkim slučajevima su opisane produženi napadaji, te se stoga savjetuje oprez.

Gospina trava: Pojačanje serotoninergičkih efekata, kao što je serotoninski sindrom, može se pojaviti

kad se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina uzimaju zajedno s biljnim preparatima koji

sadrže Gospinu travu (Hypericum perforatum).

Razvoj serotoninskog sindroma ili simptoma nalik malignom neuroleptičkom sindromu opisan je u

rijetkim slučajevima u vezi s liječenjem fluoksetinom, osobito kad bi se davao u kombinaciji s drugim

serotoninergičkim lijekovima (L-triptofanom, izmeĎu ostalog) i/ili neurolepticima. Kako ti sindromi

mogu završiti stanjima potencijalno opasnima po život, liječenje fluoksetinom mora se prekinuti ako

nastupe takvi znakovi (karakterizirani skupinom simptoma kao što su hipertermija, rigiditet,

mioklonizmi, nestabilnost autonomnog nervnog sistema s mogućim naglim promjenama vitalnih

znakova, promjene mentalnog statusa uključujući konfuziju, iritabilnost, izrazitu agitaciju koja

progredira do delirija i kome) i uvesti suportivne mjere za uklanjanje simptoma.

Fluoxetin Farmavita sadrži laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremećajem nepodnošenja

galaktoze, nedostatkom Lapp laktoze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne bi trebali uzimati ovaj

lijek.

4.5 Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Ispitivanja interakcije provoĎene su samo na odraslima.

Poluvrijeme: Prilikom razmatranja farmakodinamičkih ili farmakokinetičkih interakcija fluoksetina i

norfluoksetina s drugim lijekovima (npr. prilikom prelaska s fluoksetina na neki drugi antidepresiv),

treba imati na umu njihovo dugo poluvrijeme eliminacije (vidjeti dio 5.2).

Inhibitori monoaminooksidaze (MAOI): (vidjeti dio 4.3).

Kombinacije koje se ne preporučuju: MAOI-A (vidjeti dio 4.3).

Kombinacije koje zahtijevaju mjere opreza: MAOI-B (selegilin): rizik od serotoninskog sindroma.

Preporučuje se klinički nadzor.

7

Fenitoin: Primijećene su promjene koncentracije fenitoina u krvi, kad se davao u kombinaciji s

fluoksetinom. U nekim su se slučajevima pojavili znakovi toksičnosti. Potrebno je primjenjivati

konzervativni način titracije lijekova kad se primjenjuju istovremeno, kao i nadzirati kliničko stanje

bolesnika.

Serotonergički lijekovi: Istovremena primjena serotonergičkih lijekova (npr. tramadola ili triptana)

može povećati rizik od razvoja serotoninskog sindroma. Upotreba s triptanima nosi dodatni rizik

koronarne vazokonstrikcije i hipertenzije.

Litij i triptofan: U nekim je slučajevima opisan serotoninski sindrom kad su se SSRI antidepresivi

davali u kombinaciji s litijem ili triptofanom, pa bi istovremenu primjenu fluoksetina s ovim lijekovima

trebalo provoditi s oprezom. Kad se fluoksetin koristi u kombinaciji s litijem, potreban je učestaliji i

češći klinički nadzor bolesnika.

CYP2D6 izoenzim: S obzirom da se fluoksetin metabolizira putem jetrenog sistema izoenzima CYP2D6

(kao i triciklički antidepresivi i ostali serotoninergički antidepresivi), istovremena terapija s lijekovima

koji se takoĎer metaboliziraju putem navedenog enzimskog sistema može dovesti do interakcije tih

lijekova. Istovremenu terapiju s lijekovima koji se pretežito razgraĎuju putem ovog enzimskog sistema

i koji imaju uzak terapijski indeks (kao što su flekainid, enkainid, karbamazepin i triciklički

antidepresivi), potrebno je započeti ili prilagoditi najnižoj mogućoj dozi u kojoj se mogu davati. To

vrijedi i u slučaju kad se fluoksetin uzimao tokom prethodnih 5 sedmica.

U literaturi je zabilježeno da farmakokinetičke interakcije izmeĎu inhibitora enzima CYP2D6 i

tamoksifena dovode do 65-75% sniženja koncentracije endoksifena u plazmi, jednog od najaktivnijeg

oblika tamoksifena. Smanjena efikasnost tamoksifena zabilježena je u nekim ispitivanjima prilikom

istovremene primjene nekih SSRI-a. S obzirom da smanjeni efekat tamoksifena ne može biti isključen,

potrebno je, kad god je moguće izbjegavati istovremenu primjenu s potentnim inhibitorima CYP2D

enzima, uključujući fluoksetin (vidjeti dio 4.4).

Oralni antikoagulansi: Izmijenjeni antikoagulantni efekti (laboratorijske vrijednosti i/ili klinički

znakovi i simptomi) bez konzistentnog obrasca, ali koji uključuju pojačano krvarenje, opisani su s

manje čestom učestalosti kad se fluoksetin davao istovremeno s oralnim antikoagulansima. U bolesnika

koji primaju terapiju varfarinom treba pažljivo kontrolisati koagulaciju prilikom započinjanja ili

prekida liječenja fluoksetinom (vidjeti dio 4.4 Krvarenje).

Elektrostimulativna terapija (EST): U rijetkim su slučajevima opisani produženi epileptični napadaji u

bolesnika koji su uzimali fluoksetin i išli na EST terapiju, pa se pri takvoj kombinaciji savjetuje oprez.

Produženje QT intervala: Farmakokinetičke i farmakodinamičke studije izmeĎu fluoksetina I drugih

lijekova koji produžuju QT interval nisu izvedene. Dodatni efekat fluoksetina i ovih lijekova ne može

biti isključen. Naprotiv, pri istovremenoj primjeni fluoksetina i drugih lijekova koji produžuju QT

interval (kao što su antiartitmici razreda IA i III, antipsihotici (npr. derivati fenotiazina, pimozid,

haloperidol), triciklički antidepresivi, odreĎeni anti mikrobni lijekovi (npr. sparfloksacin,

moksifloksacin, eritromicin IV, pentamid), lijekovi za tretman malarije posebno halofantrin, odreĎeni

antihistaminici (astemizol, mizolastin)) treba biti jako oprezan.

Alkohol: U formalnom testiranju, fluoksetin nije povisio nivo alkohola ili pojačao njegove efekte.

MeĎutim, kombinacija SSRI i alkohola se ne preporučuje.

8

Gospina trava: Kao i s ostalim SSRI, mogu nastupiti farmakodinamičke interakcije izmeĎu fluoksetina

i biljnog lijeka gospine trave (Hypericum perforatum), što može dovesti do povećanja neželjenih

efekata.

4.6 Plodnost, trudnoća i dojenje

Trudnoća: Neka epidemiološka ispitivanja upućuju na povećan rizik od kardiovaskularnog oštećenja

povezanog s uzimanjem fluoksetina u prvom tromjesečju trudnoće. Mehanizam nije poznat. Općenito

podaci ukazuju da rizik kardiovaskularnih oštećenja kod novoroĎenčeta povezan s majčinom

izloženošću fluoksetinu iznosi oko 2/100, u usporedbi s očekivanim udjelom za takvo oštećenje od

otprilike 1/100 u općoj populaciji.

Epidemiološki podaci ukazuju da primjena. SSRI-a u trudnoći, posebno u kasnoj trudnoći, može

povećati rizik od perzistentne plućne hipertenzije kod novoreĎenčeta (PPHN). Uočeni rizik kreće se

oko 5 slučajeva na 1000 trudnoća. U općoj populaciji dogaĎa se 1 do 2 slučaja PPHN na 1000

trudnoća.

Nadalje, iako se fluoksetin može primjenjivati tokom trudnoće, nužno je primijeniti uz oprez, posebno

tokom kasne trudnoće ili neposredno prije poroda, budući da su u novoroĎenčadi opisani neki drugi

efekti: iritabilnost, tremor, hipotonija, neprekidan plač, te poteškoće sa sisanjem ili spavanjem. Ovi

simptomi mogu ukazivati ili na serotonergičke efekte ili na apstinencijski sindrom. Vrijeme pojave i

trajanje ovih simptoma mogu biti povezani s dugim poluvremenom fluoksetina (4-6 dana) i njegovog

aktivnog metabolita, norfluoksetina (4-16 sedmica).

Dojenje: Poznato je da se fluoksetin i njegov metabolit norfluoksetin izlučuju u majčino mlijeko. Štetni

efekti opisani su u dojenčadi majki koje su uzimale fluoksetin. Ako se liječenje fluoksetinom smatra

neophodnim, treba razmotriti mogućnost prestanka dojenja. MeĎutim, ako majka želi nastaviti s

dojenjem, mora se propisati najnižu efektivnu dozu fluoksetina. Plodnost: Podaci dobiveni ispitivanjima na životinjama pokazali su da fluoksetin može uticati na kvalitetu

sperme. (vidjeti dio 5.3)

Prijavljeni slučajevi ljudi liječenih SSRI-a pokazali su da je efekat na kvalitetu sperme reverzibilan. Utjecaj na

plodnost u ljudi nije primijećen dosad.

4.7 Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada na mašinama

∆ Trigonik, lijek sa mogućim uticajem na psihofizičke sposobnosti (upozorenje prilikom upravljanja

motornim vozilima i mašinama).

Iako se pokazalo da fluoksetin ne utiče na psihomotorne sposobnosti zdravih dobrovoljaca, svaki

psihoaktivni lijek može narušiti sposobnost prosuĎivanja i vještine. Bolesnike se mora savjetovati da

izbjegavaju upravljanje vozilima ili rad na opasnim mašinama sve dok nisu sigurni da njihove

sposobnosti nisu narušene.

4.8 Neţeljeni efekti

Najčešće zabilježeni neželjeni efekti kod bolesnika liječenih fluoksetinom su glavobolja, mučnina,

nesanica, umor i proljev.

Intenzitet i učestalost neželjenih efekata smanjuju se s trajanjem liječenja i općenito ne dovode do

potrebe za prekidom terapije.

U tablici u tekstu ispod navedeni su neželjeni efekti zabilježeni u kliničkim ispitivanjima (n=9297) te

prilikom spontanog prijavljivanja. Neki od tih neželjenih efekata su zajednički s drugim SSRI.

9

Procjena učestalosti: vrlo često (≥1/10), često (≥1/100, <1/10), manje često (≥1/1.000, <1/100), rijetko

(≥1/100, <1/10), vrlo rijetko (<1/10,000), nepoznato (učestalost se ne može procijeniti iz dostupnih

podataka).

Unutar svake skupine učestalosti, neželjeni efekti su navedeni u padajućem nizu prema njihovoj

ozbiljnosti.

Vrlo često Često Manje često Rijetko Vrlo rijetko Nepoznata

učestalost Poremećaji krvi i limfnog sistema

Trombocitopenija

Poremećaji imunološkog sistema

Anafilaktička

reakcija, serumska

bolest

Enokrinološki poremećaji

Poremećaj

izlučivanja

antidiuretskog

hormona

Poremećaji metabolizma i prehrane

Smanjenje

apetita1

Hiponatrijemija

Psihijatrijski poremećaji

Nesanica2 Anksioznost

Nervoza

Nemir

Napetost

Smanjenje

libida4

Poremećaji

spavanja

Neuobičajeni

snovi3

Depersonalizacija

Poboljšanje

raspoloženja

Euforično

raspoloženje

Poremećaji

razmišljanja

Poremećaji

orgazma5

Bruksizam

Hipomanija

Manija

Halucinacije

Agitacija

Napadaji panike

Suicidalno

razmašljanje i

ponašanje14

Konfuzija

Dishemija

Poremećaji nervnog sistema

glavobolja Poremećaji

pažnje

Omaglica

Disgeuzija

Letargija

Somnolencija6

Tremor

Psihomotorna

hiperaktivnost

Diskinezija

Ataksija

Poremećaji

ravnoteže

Mioklonus

Konvulzije

Akatizija

Bukoglosallni

sindrom

Serotoninski

sindrom

Oštećenje

pamćenja

Poremećaji oka

Zamagljen vid Midrijaza

Poremećaji uha i labirinta

Tinitus

Srčani poremećaji

Palpitacije Ventrikularnaaritmija

uključujući torade de

pointes

EKG-produženje QT

intervala

Krvožilni poremećaji

Crvenilo7 Hipotenzija Vaskulitis

10

Vazodilatacija

Poremećaji dišnog sistema i grudnog koša

Zijevanje Dispneja Faringitis Plućni dogaĎaji

(upalni procesi

različite

histopatologije i/ili

fibroza)

Epistaksa

Poremećaji probavnog sistema

Proljev

Mučnina

Povraćanje

Dispepsija

Suha usta

Disfagija Ezofagealna bol Krvarenje iz

gastrointestinalnog

trakta15

Poremećaji jetre i žući

Vrlo rijetki

idiosinkreatski

hepatitis

Poremećaji kože i potkožnog tkiva

Osip8

Urtikarija

Pruritus

Hiperdroza

Alopecija

Povećanja

sklonost stvaranju

masnica

Hladan znoj

Angioedem

Ekhimoza

Reakcije

fotoosjetljivosti

Purpura

Eritema

multiforme13

Poremećaji mišićno-koštanog sistema i vezivnog tkiva

Artralgija Trzanje u

mišićima

Mijalgija

Poremećaji bubrega i mokraćnog sistema

Učestalo

mokrenje9

Disurija Retencija urina Poremećaj

mikturicije

Poremećaj reproduktivnog sistema i dojki

Ginekološko

krvarenje11

Erektilna

disfunkcija

Poremećaji

ejakulacije10

Seksualna

disfunkcija

Galaktoreja Prijapizam

Opći poremećaji i reakcije na mjestu primjene

Umor12

Osjećaj

razdražljivosti

Zimica

Umor

Neuobičajeno

osjećanje

Osjećaj hladnoće

Osjećaj vrućine

Krvarenje iz

sluznice

Pretrage

Povećanje težine Abnormalni

rezultati jetrenih

funkcija

1 uključuje anoreksiju

2 uključuje rano buĎenje ujutro, početnu nesanicu te dnevnu nesanicu

3 uključuje noćne more

4 uključuje gubitak libido

5 uključuje anorgazmija

6 uključuje hipersomniju, sedaciju

7 uključuje nalete vrućine

8 uključuje eritem, eksfolijativni osip, osip vrućine, osip, eritematozni osip, folikularni osip, generalizirani osip, makularni

osip, makulo-papularni osip, morbiliformni osip, papularni osip, pruritički osip, vezikularni osip, umikalni eritematozni osip

11

9 uključuje poliakiuriju

10 uključuje izostanak ejakuacije, disfukciju ejakuacije, preuranjenu ejakuaciju, odgoĎenu ejakuaciju, retrogradnu ejakuaciju

11 uključuje krvarenje iz cerviksa, disfunkciju uterusa, krvarenje iz uterusa, genitalno krvarenje, menometroragiju,

menoragiju, metroragiju, polimenoreiju, postmenupauzalno krvarenje, krvarenje u uterus, vaginalno krvarenje 12

uključuje asteniju 13

može progredirati do Stevens-Johnson-ova sindroma ili toksične epidermalne nekrolize (Lyell-ov sindrom) 14

ovi simptomi mogu biti prikriveni osnovnom bolesti 15

uključuje najčešće krvarenje gingive, hematoma, hematokeziju, rektalnu hemoragiju, hemoragičnu diareju I gastričnu

ulcerhemoragiju

Slučajevi suicidalnih ideja i ponašanja prijavljeni su tokom liječenja fluoksetinom ili brzo nakon

prekida liječenja (vidjeti dio 4.4).

Prelomi kostiju: Epidemiološke studije, provedene većinom na bolesnicima 50-godišnjacima i starijim,

pokazale su povećan rizik od preloma kostiju kod bolesnika koji su primali SSRI i TCA. Mehanizam

koji dovodi do tog rizika je nepoznat.

Simptomi sustezanja opaženi pri prekidu terapije fluoksetinom: Prekidanje fluoksetina često dovodi do

simptoma sustezanja. Najčešće su prijavljene reakcije: omaglica, smetnje osjetila (uključujući

paresteziju), smetnje spavanja (uključujući nesanicu i intenzivne snove), asteniju, agitaciju ili

anksioznost, mučnina i/ili povraćanje, tremor i glavobolja. Uglavnom ovi simptomi su blagi do

umjereni i nestaju sami od sebe, meĎutim kod nekih pacijenata mogu biti teški i/ili produženi (vidjeti

dio 4.4). Zbog toga se savjetuje, ako liječenje Fluoxetinom Farmavita nije više potrebno provoditi,

postepeno smanjivanje doze (vidjeti dijelove 4.2 i 4.4).

Djeca i adolescenti (vidjeti dijelove 4.4 i 5.1)

Dodatni neželjeni efekti zabilježeni su specifično u ovoj populaciji opisane ispod.

U pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima ponašanje (povezano sa suicidom, pokušaj suicida i suicidalne

misli) i neprijateljstvo puno su češće primijećeni kod djece i adolescenata liječenih antidepresivima u

usporedbi s onima koji su primali placebo.

Manične reakcije, uključujući maniju i hipomaniju zabilježene su kod (2,6% pacijenata na fluoksetinu

nasuprot 0% na kontrolisanom placebu) u većini slučajeva vezano za prekidanje. Ti pacijenti prethodno

nisu imali epizode hipomanije /manije.

TakoĎer su prijavljeni izolirani slučajevi zastoja u rastu u kliničkoj upotrebi (vidjeti dio 5.1).

U pedijatrijskim kliničkim ispitivanjima, epistaksa je često zabilježena te je liječenje fluoksetinom

povezano sa smanjenjem nivoa alkalne fosfataze.

Izolirani slučajevi neželjenih reakcija u smislu odgoĎenog seksualnog sazrijevanja ili seksualne

disfunkcije, prijavljeni su u pedijatrijskoj kliničkoj upotrebi. (vidjeti dio 5.3).

4.9 Predoziranje

Slučajevi predoziranja fluoksetinom u monoterapiji obično imaju blagi tok. Simptomi predoziranja

uključuju mučninu, povraćanje, napadaje, kardiovaskularne poremećaje u rasponu od asimptomatskih

aritmija do srčanog aresta, pulmonarni poremećaj i znakove promjene statusa CNS-a u rasponu od

ekscitacije do kome. Smrtni ishod uslijed predoziranja samo fluoksetinom izuzetno je rijetko opisan.

Preporučuje se nadzor srčanih i vitalnih znakova, zajedno s općim simptomatskim i suportivnim

mjerama. Nije poznat nikakav specifični antidot.

Nije vjerovatno da će forsirana diureza, dijaliza, hemoperfuzija i izmjena krvi transfuzijom biti korisne.

Aktivni medicinski ugljen zajedno sa sorbitolom može biti jednako efikasan ili efikasniji od izazivanja

povraćanja ili ispiranja želuca. U liječenju predoziranja, treba uzeti u obzir mogućnost da se radi o više

različitih lijekova. Za bolesnike koji su uzeli pretjerane količine tricikličkih antidepresiva, uz

12

istovremeno ili nedavno primijenjeni fluoksetin, može biti potreban strogi medicinski nadzor, tokom

dužeg vremena.

5. FARMAKOLOŠKA SVOJSTVA

5.1 Farmakodinamička svojstva

Farmakoterapijska skupina: selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina.

ATC N06A B03

Fluoksetin je selektivni inhibitor ponovne pohrane serotonina (SSRI) i to je vjerovatno mehanizam

njegova djelovanja. Fluoksetin praktički nema afiniteta za druge receptore kao što su alfa1-, alfa2- i

beta-adrenergički, serotoninski, dopaminski, histaminski H1, muskarinski i GABA receptori.

Velike depresivne epizode: U bolesnika s velikim depresivnim epizodama provedeni su klinički

eksperimenti u kojima se djelovanje fluoksetina uporeĎivalo s placebom i aktivnom kontrolom.

Mjereno prema Hamiltonovoj ljestvici depresije (HAM-D), pokazalo se da je fluoxetin značajno

efikasniji od placeba. U tim je ispitivanjima fluoxetin u odnosu na placebo proizveo značajno veću

stopu odgovora na liječenje (definiranog kao 50%-tno smanjenje HAM-D skora) i remisija. Odgovor na

dozu: U studijama fiksnih doza, krivulja odgovor bolesnika s velikim depresijama na dozu je ravna, što

ne upućuje na prednost u smislu efikasnosti korištenja viših doza od preporučenih. MeĎutim u

kliničkim iskustvima to povećanje doze bi moglo imati prednost za neke pacijente.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj: U kratkotrajnim ispitivanjima (kraćim od 24 sedmice), fluoksetin je

bio značajno efikasniji od placeba. Terapijski se efekat postizao pri dozi od 20 mg na dan, ali je pri

višim dozama (40 ili 60 mg na dan) stopadgovora bio još veći. Dugotrajna ispitivanja (faza produžetka

tri kratkotrajne studije i studija prevencije relapsa) nisu pokazala djelotvornost.

Bulimija nervoza: Kratkotrajna ispitivanja (do 16 sedmica) provedena su u ambulantnih bolesnika koji

su imali bulimiju nervozu prema kriterijima DSM-III-R. Fluoksetin u dozi od 60 mg na dan pokazao se

značajno efikasnijim od placeba za smanjenje ciklusa pretjeranog uzimanja i namjernog povraćanja ili

zloupotrebe laksativa ili diuretika radi gubitka težine. MeĎutim, nije se moglo ništa zaključiti o

dugotrajnijoj efikasnosti lijeka.

Dva placebo kontrolisana ispitivanja provedena su u bolesnica koje su prema DSM-IV ispunjavale

dijagnostičke kriterije predmenstrualnog disforičnog poremećaja (eng.PMDD). Bolesnice su bile

uključene u istraživanje ako su imale simptome dovoljno teške da su im bili narušeni socijalno

funkcionisanje i radne sposobnosti te odnosi s drugima. Bolesnice koje su uzimale peroralne

kontraceptive bile su isključene iz ispitivanja. U prvom ispitivanju kontinuirane primjene 20 mg

dnevno tokom 6 ciklusa, poboljšanje se primijetilo u primarnom parametru efikasnosti (iritabilnost,

anksioznost i disforija). U drugom ispitivanju, s intermitentnim doziranjem tokom luteinske faze

ciklusa (20 mg dnevno tokom 14 dana) tokom 3 ciklusa, poboljšanje se primijetilo u primarnom

parametru efikasnosti (na temelju dnevnika opisa težine problema koji su izraženi u bodovima).

MeĎutim, konačni zaključci o efikasnosti i trajanju liječenja ne mogu se donijeti samo na temelju tih

ispitivanja.

Velike depresivne epizode (djeca i adolescenti): ProvoĎena su klinička ispitivanja kod djece i

adolescenta od 8 godina i više u usporedbi s placebom. Fluoksetin, u dozi od 20mg, pokazao se

značajno efikasniji od placeba u kratkotrajnim pivotalnim studijama, mjereći ukupne rezultate

smanjenja dječje depresije na skali (CDRS-R) i klinički ukupni dojam poboljšanja (CGI-I). U obje

13

studije, bolesnici su zadovoljavali kriterije za umjerenu do teške velike depresivne epizode (DSM-III ili

DSM-IV) u tri različita vrednovanja dječjih psihijatara. Efikasnost fluoksetin ispitivanjima može ovisiti

o uključivanju selektivnog uzorka bolesnika (jedni kod kojih se nije spontano vraćala u razdoblju od 3-

5 sedmica i oni čija se depresija nastavljala usprkos značajnoj pažnji).

Postoje samo ograničeni podaci o sigurnosti primjene i efikasnosti, pri primjeni lijeka dužoj od 9

sedmica. Općenito, efikasnost fluoksetina bila je umjerena. Brzina odgovora (mjera primarnog ishoda,

definirana kao 30% smanjenje CDRS-R rezultata) pokazuje statistički značajnu razliku u jednoj od

dvije pivotalnr studije (58% za fluoksetin nasuprot 32% za placebo, P = 0.013 i 65% za fluoksetin

nasuprot 54% za placebo, P =0 ,093). U te dvije studije promjene srednje apsolutne vrijednosti u

CDRS-R od osnovne do krajnje tačke bila je 20 za fluoksetin nasuprot 11 za placebo, P = 0,002 i 22 za

fluoksetin nasuprot 15 za placebo, P<0,001.

Efekti na rast (djeca i adolescenti)

Nakon 19 sedmica liječenja, pedijatrijski pacijenti liječeni fluoksetinom u kliničkim ispitivanjima

dobivali su prosječno 1.1cm manje na visini (p = 0.004) i 1,1 kg manje na težini (p = 0.008) nego

pacijenti liječeni placebom.

U retrospektivno kontrolisanoj opservacijskoj studiji s medijanom od 1,8 godina izloženosti

fluoksetinu, pedijatrijski pacijenti liječeni fluoksetinom nisu imali razlike u rastu u odnosu na očekivani

rast u visinu u odnosu na neliječene, (0,0cm, p=09673)

5.2 Farmakokinetička svojstva

Apsorpcija

Fluoksetin se dobro apsorbira iz gastrointestinalnog trakta nakon peroralne primjene. Uzimanje hrane

ne utiče na bioraspoloživost lijeka.

Raspodjela

Fluoksetin se u velikoj mjeri veže za proteine plazme (oko 95%) i široko se raspodjeljuje (volumen

raspodjele iznosi 20-40 l/kg). Stanje ravnotežne koncentracije u plazmi postiže se nakon nekoliko

sedmica uzimanja lijeka. Ravnotežna koncentracija nakon produženog uzimanja slična je koncentraciji

lijeka nakon 4-5 sedmica.

Metabolizam

Fluoksetin ima nelinearni farmakokinetički profil s efektom prvog prolaska kroz jetru. Maksimalna

koncentracija u plazmi općenito se postiže 6-8 sati nakon primjene. Fluoksetin se najvećim dijelom

metabolizira putem sistema polimorfnih enzima CYP2D6. Fluoksetin se primarno metabolizira u jetri u

aktivni metabolit norfluoksetin (desmetilfluoksetin) postupkom demetilacije.

Eliminacija

Poluvrijeme eliminacije fluoksetina iznosi 4-6 dana, a norfluoksetina 4-16 dana. Ovako dugo

poluvrijeme eliminacije odgovorno je za prisustvo lijeka tokom 5-6 sedmica nakon prekida terapije.

Lijek se pretežito izlučuje (oko 60%) putem bubrega. Fluoksetin se izlučuje u majčino mlijeko.

Rizične skupine

- Starije osobe: kinetički parametri nisu promijenjeni u zdravih starijih osoba u usporedbi s mlaĎim

ispitanicima.

- Djeca i adolescenti: Srednja koncentracija fluoksetina kod djece je približno dvostruko viša nego ona

primijećena kod adolescenata dok je srednja norfluoksetin koncentracija 1,5 puta viša. Ravnoteža

14

plazma koncentracija ovisi o tjelesnoj težini a viša je kod djece manje tjelesne težine (vidjeti dio 4.2).

Kao kod odraslih fluoksetin i norfluoksetin se akumulirao ekstenzivno zbog mnogostrukog oralnog

doziranja; dinamička ravnoteža koncentracija dostignuta je unutar 3 do 4 sedmice dnevnim doziranjem.

- Jetrena insuficijencija: u slučaju jetrene insuficijencije (alkoholna ciroza), poluvrijeme eliminacije

fluoksetina i norfluoksetina povećano je na 7 odnosno 12 dana. Lijek se mora primijeniti u nižoj dozi ili

rjeĎe.

- Bubrežna insuficijencija: nakon primjene pojedinačne doze fluoksetina u bolesnika s blagim,

umjerenim ili potpunim (anurija) zatajenjem bubrega, kinetički parametri nisu bili promijenjeni u

usporedbi s onima u zdravih pojedinaca. MeĎutim, nakon ponovljene primjene, primijećeno je

povećanje vršnog nivoa ravnotežne koncentracije u plazmi.

5.3 Neklinički podaci o sigurnosti primjene

Nema dokaza o kancerogenosti, mutagenosti ili oštećenju plodnosti na temelju in vitro ili ispitivanja na

životinjama. Ispitivanja na odraslim životinjama u 2-generacijskom reprodukcijskom ispitivanju na štakorima, fluoksetin nije

proizveo štetne efekte na parenje ili plodnost štakora, nije pokazao teratogenost, te nije uticao na rast, razvoj i

reprodukcijske parametre potomstva. Koncentracije prehranom uvjetovanih doza približno su bile ekvivalentne

1,5, 3.9, i 9.7 mg fluoksetina/kg tjelesne težine.

Muški miševi kojima je fluoksetin davan 3 mjeseca u hrani u dozi približno ekvivalentnoj 31 mg/kg pokazali su

smanjenje težine testisa i hipospermatogenezu. MeĎutim, nivo ovih doza premašuje maksimalne podnošljive

doze, s obzirom su primijećeni značajni znakovi toksičnosti.

U juvenilnim toksikološkim ispitivanjima na CD štakorima, primjena 30mg/kg/dan fluoksetin

hidroklorida od 21 do 90 dana rezultirala je nepovratnom degenerativnom nekrozom testisa,

vakuolizacijom epididimalnog epitela, nezrelošću i neaktivnošću ženskog reproduktivnog trakta i

smanjenom plodnošću. OdgaĎanje u seksualnom sazrijevanju dogodilo se kod mužjaka (10 i

30mg/kg/dan) i ženki (30mg/kg/dan). Značaj ovih nalaza kod čovjeka je nepoznat. Štakorima kojima je

primijenjeno 30mg/kg uočeno je smanjenje duljine femura u usporedbi s kontrolnim te skeletna

mišićna degeneracija, nekroza i regeneracija. Pri dozi od 10mg/kg/dan, vrijednost postignute u plazmi

bile su životinja približno 0.8 do 8.8 puta (fluoksetin) i 3.6 do 23.2 puta (norfluoksetin) onih vrijednosti

koje su obično primijećene kod pedijatrijskih bolesnika. Pri dozi od 3mg/kg/dan, plazmatska vrijednost

postignuta kod životinja približno je 0.04 do 0.05 puta (fluoksetin) i 0.3 do 2.1 puta (norfluoksetin) od

onog što se obično postiže kod pedijatrijskih pacijenata.

U studijama na mladim miševima pokazalo se da je inhibicija serotoninskog transportera sprječava

prirast kosti. Ti podaci bit će potkrijepljeni kliničkim nalazima. Povratnost ovog efekta nije utvrĎena.

Druge studije na mladim miševima (tretirani od 4 do 21 sedmice) pokazale su da inhibicija

serotoninskog transportera ima dugotrajne efekte na ponašanje miševa. Nema informacija je li efekt

povratan. Klinički značaj ovih nalaza nije još utvrĎen.

6. FARMACEUTSKI PODACI

6.1 Popis pomoćnih supstanci

Škrob preželatinizovan;

Laktoza monohidrat;

Magnezijum-stearat.

Sastav želatinske capsule:

-želatin

15

-boja gvožĎe oksid-žuta E172

-titan-dioksid

-boja kinolin-žuta E104

-boja azorubin E122

-boja patent-plava E131

-boja brilijantin-crna E151

-metilparahidroksibenzoat E218

-propilparahidroksibenzoat E216

6.2 Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.

6.3 Rok trajanja

3 godine od datuma proizvodnje

6.4 Posebne mjere pri čuvanju lijeka

Čuvati pri temperaturi do 25C u originalnom pakovanju.

6.5 Vrsta i sadrţaj unutarnjeg pakovanja (spremnika)

Fluoxetin Farmavita 20 mg kapsule: 30 (3x10) kapsula u PVC/PE/PVDC//Al blisteru.

6.6. Uputstvo za upotrebu i rukovanje i posebne mjere za uklanjanje

neiskorištenog lijeka ili otpadnih materijala koji potiču od lijeka

Nema posebnih zahtjeva.

6.7 Reţim izdavanja

Lijek se izdaje uz ljekarski recept.

7. PROIZVOĐAČ (administrativno sjedište)

FARMAVITA d.o.o. SARAJEVO,

Igmanska 5a, 71320 Vogošća, Bosna i Hercegovina.

PROIZVOĐAČ GOTOVOG LIJEKA (mjesto puštanja lijeka u promet):

FARMAVITA d.o.o. SARAJEVO

(u saradnji sa ALKALOID AD, Skopje, Republika Makedonija)

Igmanska 5a, Vogošća, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

NOSILAC DOZVOLE ZA STAVLJANJE GOTVOG LIJEKA U PROMET:

Farmavita d.o.o. Sarajevo

Igmanska 5a, Vogošća, Sarajevo, Bosna i Hercegovina.

16

8. BROJ I DATUM RJEŠENJA O DOZVOLI ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U

PROMET

∆ FLUOXETIN FARMAVITA, kapsula, tvrda, 30x20mg: 04-07.10-5602/13 od 19.05.2014.

9. DATUM REVIZIJE SAŢETKA OPISA SVOJSTAVA LIJEKA

Mart 2014. godine.