1 Roger J. Morneau NOVI NEVJEROJATNI ODGOVORI NA MOLITVU · obazrivo da bolujem od raka prostate. Veliki tumor izazvao je posljednje krvarenje. Rak se toliko pro„irio da se kemoterapija

1

Roger J. Morneau

NOVI NEVJEROJATNI ODGOVORI NA MOLITVU

2 NOVI NEVJEROJATNI ODGOVORI NA MOLITVU

NakladnikZNACI VREMENA

www.znaci-vremena.com

IzvornikMORE INCREDIBLE ANSWERS TO PRAYERTrue Stories of God’s Power to Change Lives

by Roger J. MorneauISBN 0-8280-0719-5

UrednikMario ©ijan

PrijevodMilan ©uπljiÊ

LekturaMarijan MalaπiÊ

KorekturaIvan –idara

PrijelomMiroslav VukmaniÊ

TisakZnaci vremenaZagreb 2012.

3

Roger J. Morneau

NOVINEVJEROJATNI

ODGOVORINA MOLITVU

Drugo izdanje


CIP zapis dostupan u raËunalnom kataloguNacionalne i sveuËiliπne knjiænice u Zagrebu

pod brojem 820956

ISBN 978-953-183-045-4

5

Predgovor

Proπlo je veÊ viπe od dvije godine otkako je iz tiskaiziπla knjiga Nevjerojatni odgovori na molitvu. Za to vri-jeme primio sam stotine pisama i telefonskih poziva.Neki su ljudi traæili da se molim za njih, ali veÊina mije æeljela reÊi da ih je Gospodin blagoslivljao dok su semolili za druge.

Boæji Duh je preobraæavao æivot ljudi, rjeπavao teπ-ke probleme, osiguravao pobjedu beznadnima. U ovojnovoj knjizi objavljujem neke od tih nesvakidaπnjih æi-votnih priËa. Osim toga, neka su se pitanja stalnoponavljala u pismima i telefonskim pozivima. Ljudi suæeljeli znati viπe o opsjednutosti demonima i o takozva-nim sluæbama za istjerivanje demona. Zato æelim utrajnijem obliku objaviti ono πto sam govorio tim du-πama u nevolji.

Roger J. Morneau


JA SAM STRU»NJAK

Ja otvaram vrata.Moja je specijalnost da otvaram vratakoja su dobro zakljuËana.Neka su zapeËaÊenai zakovana daskama.Neka zazidana.Neka su osigurana æeljeznim reπetkama,a put prema njima miniran je

i pun prepreka.Sve te napore uloæili suneprijatelji svake pravednostida bi bili sigurni da njihovi robovinikada neÊe osjetiti slobodu u Kristu.Ja sam struËnjak.Ja otvaram vrata.Ja sam Ëovjek molitve.

Roger J. Morneau

7

1

Blagoslovi izljeËenja

Pravo je medicinsko Ëudo πto sam danas joπ æiv.Moj posljednji susret sa smrÊu poËeo je jedne su-

botnje veËeri dok sam se oko 22.30 pripremao da odemna poËinak. Dok sam bio u kupaonici, odjednom samosjetio da gubim krv. Odmah sam pozvao svoju supru-gu Hildu. Iako je bila iznenaena vidjevπi toliko krvi,kao medicinska sestra brzo se snaπla. Otvorila je vrataormara i iz kutije izvadila pelene koje smo pripremiliza naπu unuËicu. Zatim me je brzo prebacila na odjelhitne pomoÊi u najbliæu bolnicu u juænom New Yorku.

BuduÊi da zbog slabog srca uzimam lijekove protivzgruπavanja krvi, lijeËnik na odjelu hitne pomoÊi nijeuspijevao zaustaviti krvarenje sve do dva sata iza po-noÊi. Nakon svega πto sam doæivio, morao sam Ëekatirezultate laboratorijskih pretraga.

BolniËar me je iz laboratorija dopratio do male bo-lesniËke sobe. PokazujuÊi mi visoki stol na kotaËima,rekao je: “Molim vas da tu priËekate lijeËnika. OdmahÊe doÊi!” Nakon petnaestak minuta bolniËar se vratioi naπao me kako stojim. “Gospodine Morneau, trebalibiste sjediti. Samo trenutak, odmah Êu se vratiti!” Do-nio je klupicu visoku tridesetak centimetara, stavio jepokraj mene i otiπao.


“Klupica je preniska da bi se na njoj moglo sjediti.Ipak, bolje i to nego da stojim”, rekao sam samomesebi. Smjestio sam se najudobnije πto sam mogao os-lonivπi se leima o stol. Proπlo je joπ petnaestak mi-nuta, a onda se pojavila medicinska sestra noseÊi in-jekciju s vrlo dugaËkom iglom. “©to vi radite tamo do-lje?” uzviknula je zaËueno. “Klupicu ste trebali upo-trijebiti da se pomoÊu nje popnete na stol!”

ShvaÊajuÊi da sam glupo postupio, prasnuo sam usmijeh. Sestra mi je dala injekciju i onda odjedrila sosmijehom na usnama, jedva ËekajuÊi da svojim prija-teljicama ispriËa anegdotu o smuπenom pacijentu.

Tjedan dana poslije dobio sam telefonski poziv dr.Wisea, lijeËnika urologa. Pregledao je moje nalaze ipozvao me da sutradan doem u njegovu ordinaciju.

Kad sam stigao, obavijestio me je vrlo taktiËno iobazrivo da bolujem od raka prostate. Veliki tumorizazvao je posljednje krvarenje. Rak se toliko proπirioda se kemoterapija viπe nije mogla primijeniti. Ope-racija je preostala kao jedina moguÊnost. Poπto je raz-motrio stanje mojega srca, rekao je da Êe se posavje-tovati s dr. Smartom, mojim kardiologom, koliko bi seriziËno u mojem sluËaju bilo podvrgnuti kirurπkom za-hvatu.

Kao πto sam veÊ spomenuo u knjizi Nevjerojatniodgovori na molitvu, u prosincu 1984. godine skorosam umro na odjelu za intenzivnu njegu opÊe bolniceu Niagara Fallsu. Nalazi su poslije pokazali da su vi-rusi uniπtili veliki dio mojega srca ostavivπi me da bo-lujem od kardiomiopatije, bolesti srËanog miπiÊa. Dr.Smart je tada rekao mojoj æeni da ne oËekuje da Êuæivjeti viπe od nekoliko mjeseci, a to sam doznao tekprije godinu dana.

U takvim sluËajevima srce se polako raspada svedo smrti pacijenta. U mojem je sluËaju, naprotiv, sr-Ëano tkivo oËvrsnulo i pretvorilo se u tkivo sliËno koæi.Meutim, sa srcem koje je radilo s 40 posto kapacitetai krvlju koju sam stalno razrjeivao da bih sprijeËio

9

zgruπavanje, bio sam jadan kandidat za bilo koji kirur-πki zahvat.

Oko 21 sat te veËeri zazvonio je telefon. Na mojeiznenaenje, javio se dr. Smart. Obavijestio me je da jerazgovarao s urologom o mojoj operaciji i htio se uvje-riti jesam li svjestan opasnosti kojoj se izlaæem ukolikopristanem na operaciju. Zapravo, naglasio je da mislikako se nakon operacije neÊu probuditi iz anestezije.

Hilda i ja dugo smo razgovarali o tome kako dapostupimo. Molili smo se Bogu da nam pomogne doni-jeti razumnu odluku. Te noÊi, razmiπljajuÊi o smrti,nisam mnogo spavao. Meutim, utjeπio sam se kadsam pregledao svoj proπli æivot i uvidio koliko puta mije Gospodin pomogao.

Bog je stalno brisao suze, ublaæavao bol, uklanjaozabrinutost, rastjerivao strah, zadovoljavao potrebe, iz-lijevao bezbrojne blagoslove. Kad sam pomislio πto jeOn veÊ uËinio u mojem æivotu, moja vjera je ojaËala ija sam se upitao: “Zaπto da razmiπljam o smrti kadsluæim æivome Bogu, Gospodinu slave, u kome se na-lazi Duh æivota (vidi Rimljanima 8,2)?”

Biblijski tekstovi poËeli su osvajati moje sjeÊanje.“Kako se otac smiluje djeËici, tako se Jahve smilujeonima πto ga se boje. Jer dobro zna kako smo sazdani,spominje se da smo praπina.” (Psalam 103,13.14) “Jerje u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji;vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bi-lo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu iza njega.” (Koloπanima 1,16.17) “BuduÊi da u njemustanuje stvarno sva punina boæanstva, po njemu ste ivi ispunjeni. On je glava svakog Poglavarstva i Vlasti.”(Koloπanima 2,9.10)

Moje srce ispunilo se oduπevljenjem kad sam sesjetio biblijskog teksta: “Isus je obilazio po svoj Gali-leji uËeÊi u tamoπnjim sinagogama, propovijedajuÊiRadosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljajuÊi svakuvrstu bolesti i nemoÊi u narodu. Tada se pronese glaso njemu po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve koje

BLAGOSLOVI IZLJE»ENJA


je muËila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike,opsjednute, mjeseËare i uzete, a on ih je ozdravljao.”(Matej 4,23.24)

Uza sve ovo i jedan tekst iz knjige Isusov æivotpruæio mi je dodatno ohrabrenje: “A kad se navrπilovrijeme, Boæanstvo se proslavilo izlijevanjem obilja is-cjeljujuÊe milosti na svijet, milosti koja nikada neÊebiti sprijeËena ili zaustavljena, dok se plan spasenja neizvrπi.” (Ellen G. White, Isusov æivot, Znaci vremena,Zagreb 2009., str. 23) Shvatio sam da su blagosloviozdravljenja dostupni svakome tko ih traæi.

Ohrabren i utjeπen, poËeo sam se moliti:“Dragi Isuse, Ti si moja snaga i moj Izbavitelj. Dok

gledam prema Svetinji nad svetinjama u nebeskom Sve-tiπtu u kojoj posredujeπ za greπno ËovjeËanstvo, hva-lim Te πto si ostavio slavne nebeske dvorove i doπao naovu neprijateljsku Zemlju. Tvoja krv, prolivena na kri-æu, oprala je sve moje grijehe i svako moje bezakonje,zablude mojega srca i zlo moje greπne naravi. Za sveljepote Tvoje ljubavi i sve blagoslove Tvoje milosti hvalaTi, Gospodine, iz dubine mojega srca.

Kao πto dobro znaπ, moje ljudske sposobnosti supri kraju. Smrt i onaj koji ima dræavu smrti, avao(Hebrejima 2,14), prilaze mi sve bliæe da me odnesu ugrob, ali ja odbijam vjerovati da je doπlo vrijeme mojesmrti.

Prije pet godina Ti si me u bolnici izbavio od smrti.U to vrijeme uveo si me u posebnu sluæbu molitve zabliænje pa sam mogao vidjeti kako blagoslivljaπ mno-πtvo ljudi odgovarajuÊi na moje molitve. Ne mogu po-vjerovati kako æeliπ da se to moje djelo sada zavrπi.

Gospodine, Ti znaπ da se ne bojim smrti, ali tolikovolim moliti za druge i sebe gledati kao onoga kojiotvara vrata, Ëovjeka koji æuri od tamnice do tamnicemoleÊi Te da oslobodiπ robove vezane okovima grijeha.

Gospodine, ne pokuπavam Ti reÊi πto da uËiniπ ikako da to uËiniπ, ali znam da mi je reËeno kako zadeset dana moram otiÊi u bolnicu na operaciju. Ako je

11

to Tvoja volja, neka Tvoja bezgraniËna æivotna snagaproæme cijelo moje biÊe, tako da lijeËnici prigodom ope-racije ne nau ni tumor ni rak.

Gospodine, ima toliko ljudi za koje trebam molitida viπe ne smijem gubiti vrijeme moleÊi se za sebe.NeÊu Ti viπe govoriti o svojim tjelesnim potrebama.Umjesto toga, moja Êe molitva biti da se Tvoja voljaostvari u mojem æivotu na slavu Oca, Sina i SvetogaDuha.”

Izgovorivπi ove rijeËi, oslonio sam se na NjegovuvjeËnu ljubav i milost.

Na dan operacije bolniËar me je odvezao u opera-cijsku dvoranu, opremljenu najmodernijim kirurπkimaparatima. Sve je blistalo sjajem koji je svjedoËio oËistoÊi i uloæenom trudu.

Pet sati kasnije naπao sam se ponovno u bolniËkojsobi. OdliËno sam se osjeÊao. Navratio je i dr. Wise davidi kako sam. Obavijestio me je da nije naπao ni tragatumoru. Osim toga, bio je iznenaen πto ne osjeÊamnikakve bolove. Pacijent u krevetu do mojega, koji jebio podvrgnut istom kirurπkom zahvatu, morao je Ëe-sto dobivati injekcije za ublaæavanje bolova.

Uzorci tkiva bili su poslani u dva razliËita labora-torija da se ustanovi ima li tragova raka. Nakon petdana napustio sam bolnicu hvaleÊi Boga πto je biotako dobar prema meni. Proπla su joπ tri dana. Otiπaosam u ordinaciju dr. Wisea da mi priopÊi rezultatepretraga. Kad sam uπao, πiroko se nasmijeπio, vidljivouzbuen: “Nije pronaen ni trag raka”, obavijestio meje, a onda dodao da se doista mogu radovati ako seuzmu u obzir nalazi prethodnih pretraga.

Zahvalivπi mu, podsjetio sam ga da sam nakonprvih nalaza zahtijevao da mi toËno kaæe koliko je mojestanje kritiËno. Æelio sam znati svoj poloæaj, objasniosam mu, da bih znao kako da se molim. “Sada vamzahvaljujem πto ste bili otvoreni prema meni, ali naj-viπe zahvaljujem Bogu πto je uËinio ono πto je ljudimanemoguÊe!”



ZapanjujuÊe novosti©est mjeseci nakon toga primio sam poziv iz Kali-

fornije. Javio se Cyril Grosse, Ëovjek koji mi je daleke1946. godine odræao 28 biblijskih satova za osam da-na, i tako me od oboæavanja demona obratio Kristu.Poπto smo nekoliko minuta Ëavrljali, napomenuo je daima loπe vijesti o kojima æeli sa mnom razgovarati.

Rekao je: “Moæda Êeπ se zaprepastiti, ali premarijeËima mojega lijeËnika preostaje mi samo oko πestmjeseci æivota. Biopsija je pokazala da imam rak pro-state koji je uznapredovao. Zahvatio je i okolne organe,ukljuËujuÊi limfne Ëvorove. LijeËnik kaæe da Êe moratiobaviti teæak kirurπki zahvat i da Êe me nakon togaposlati na zraËenje.”

Iako je vijest uistinu bila loπa, nisam zapao u oËa-janje. I sâm sam proπao sliËno iskustvo prije samoπest mjeseci. Bog me je proveo kroz sve to i zato samvjerovao da Êe isto uËiniti i za mojega prijatelja.

Predloæio sam mu da odgodi operaciju za oko tritjedna i da to vrijeme iskoristi i pokrene na molitvumuπkarce i æene jake vjere. Naravno, dodao sam daÊemo se Hilda i ja moliti za njega.

Cyrilu se svidio moj prijedlog, a lijeËnik je prihva-tio odgodu operacije. Nakon tri tjedna specijalisti suobavili pretrage koje su pokazale zamjetno poboljπanjezdravstvenog stanja mojega prijatelja. ReËeno mu je dase opet javi za tri tjedna. Na iznenaenje lijeËnika,nove pretrage su pokazale da je veÊi broj manjih tumo-ra nestao i da je rak u povlaËenju.

Svaka tri mjeseca Cyril je odlazio lijeËniku. U mje-secu studenom lijeËnik je predloæio uklanjanje pove-Êane prostate da bi se obnovila normalna funkcija uri-narnog sustava. Operacija je uspjela, a laboratorijskeanalize pokazale su da je ostao samo mali trag tumorau sredini organa.

Kasnija ispitivanje su pokazala da se Cyril potpu-no oslobodio raka i da se moæe vratiti svojem redovi-tom profesorskom pozivu.

13

Poziv za pomoÊJedan od moje braÊe, Edmond, æivio je u Ottawi.

»im je knjiga Nevjerojatni odgovori na molitvu iziπla iztiska, on je kupio pedesetak primjeraka i poslao ihprijateljima i poznanicima. Jedan primjerak poslao jesvojoj nekadaπnjoj supruzi koja je æivjela u NiagaraFallsu u Ontariju.

Oduπevljena æivotnim priËama o tome kako je Bogodgovorio na molitve, pozvala je Edmonda i upitala gabih li se htio moliti za nju da bude izlijeËena od bolestikostiju koja joj je stvarala velike tegobe.

VeÊ godinama je patila od teπkih bolova. Deforma-cija kostiju prvo se pojavila na zglobu stopala, stvara-juÊi kvrgu koja je toliko narasla da viπe nije moglaobuti cipele. Osim toga, viπe se nije mogla osloniti natu nogu i morala je hodati uz pomoÊ πtaka.

Kad su patnje postale toliko teπke da ih viπe nika-kvi lijekovi nisu mogli ublaæiti, lijeËnici su poËeli oz-biljno razmiπljati o amputaciji stopala. Meutim, ubrzonakon πto smo se poËeli moliti za nju, bolovi su sepoËeli smanjivati i za nekoliko su dana potpuno nes-tali. Otok se poËeo smanjivati, pa je uskoro mogla obu-ti i cipelu.

Otada je mogla sama odlaziti u kupnju i obavljatidruge poslove, koje su dotad drugi morali obavljatiumjesto nje. NaroËito je bila radosna πto je mogla po-sjetiti svoju djecu u sjevernom Ontariju.

Kad se sjetim svih tih iskustava, i kad se sjetimkako me je Gospodin upotrijebio da se molim za druge,moje srce govori zajedno s psalmistom:

“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,navjeπÊujte meu narodima djela njegova!Pjevajte mu, svirajte mu,pripovijedajte sva njegova Ëudesa!DiËite se svetim imenom njegovim,neka se raduje srce onih πto traæe Jahvu!Traæite Jahvu i njegovu snagu,



traæite svagda njegovo lice!Sjetite se Ëudesa koja uËini,njegovih Ëuda i sudova usta njegovih!”

(Psalam 105,1-5)

15

2

Nema veÊe radosti

Otkako je objavljena knjiga Nevjerojatni odgovorina molitvu, stotine ljudi pisalo mi je ili telefoniralo dami kaæe kako ih je Boæji Duh blagoslivljao dok su Ëitalio snazi molitve za bliænje i poËinjali je osjeÊati u svo-jem svakidaπnjem æivotu.

Moj popis za molitvu porastao je na sedam stotinaimena kad sam svoje molitve pridruæio njihovima. Go-spodin nam je ukazao veliku Ëast kad je ljudima po-magao da pobijede sebe, da pobijede grijeh, iskuπenjai silu palih anela.

Te ljude koji su se molili za bliænje najviπe je izne-naivala Ëinjenica da je Boæji Duh mogao ljude koji seuopÊe nisu zanimali za Boga iznenada potpuno promi-jeniti. Divili su se Boæjoj spasonosnoj snazi dok suupravo ti ljudi sjedili s njima u crkvi i hvalili Boga. Bogse posluæio njihovim molitvama i uËinio Ëudo. Pisali sumi dugaËka pisma u kojima su opisivali radost koju sutada osjeÊali.

Dopustite mi da vam proËitam nekoliko redova izpisama gospoe koju Êu nazvati Mary Brown.

“Dragi brate Morneau,Velika je radost sluæiti svojim molitvama naπemu

Gospodinu! Ja sam krπtena vjernica Crkve adventista


sedmoga dana veÊ punih petnaest godina. Kako se todogodilo, druga je i vrlo uzbudljiva priËa. Tijekom po-sljednje dvije godine poËela sam Ëvrsto vjerovati u mo-litvu za bliænje. U tom vremenu trudila sam se dabudem πto bliæe Isusu i da Mu πto vjernije sluæim sva-kog dana. On me je sigurno vodio, a i tvoja je knjigabila dio toga posebnog vodstva.

Prihvatila sam neke od tvojih provjerenih misli.Posebno mi se svidjela misao da se molim Bogu daosobu, za koju Mu se obraÊam, okruæi ozraËjem svjet-losti i mira. IspriËat Êu ti ukratko jedno od svojih is-kustava u molitvi.

Moja sestra Josephine, 38 godina, uËinila je pre-ljub i nakon toga muæ ju je napustio. Prolazila je kroz‘pakao’ (njezina rijeË) viπe od dva mjeseca nakon Rus-sellova odlaska. Iako ona to nije znala, Russell je znaoza njezinu izvanbraËnu vezu viπe od godinu dana ti-jekom koje je nagovarala svojega ljubavnika da se od-luËi izmeu nje i svoje æene.

Sve do tog vremena Josephine nikada nije niËimnagovjeπÊivala da osjeÊa potrebu za Bogom ili religi-jom. Ali kad je izbila kriza, obratila mi se i zatraæila dase molim za nju. Iskreno sam se molila da njezin lju-bavnik ostane uz svoju æenu. Nakon dva mjeseca onjoj je izriËito rekao da nikada neÊe ostaviti svoju æenui prekinuo je vezu.

Nakon nekog vremena saznala sam da se i Josephi-ne i Russell mole Bogu da im pomogne da se pomire.

Kakva je prednost biti Boæji suradnik u ovome po-sebnom poslu! Moja je æelja i molitva da postanemmudri posrednik i da me Bog upotrebljava sve viπe iviπe u ovome djelu. Gledati kako Bog usliπava molitveje vrlo uzbudljivo. Moja vjera neprestano raste. Prihva-tila sam zamisao o molitvi koju si objavio u svojojknjizi. To je divna, blagoslovljena zamisao!

Gospodin je bio dobar prema meni. Imam nekolikovrlo dobrih prijatelja i umjesto da ti u svakom pismuπaljem po nekoliko imena za tvoj molitveni popis, od-

17

luËila sam ih poslati odjedanput. Obavijestit Êu te πtoje Providnost uËinila u svakom pojedinaËnom sluËaju.

Za svoju molitvu za bliænje, koju upuÊujem svako-ga jutra, prihvatila sam tekst koji si predloæio. ... Da-nas primjerak tvoje knjige πaljem svojim roditeljima.Gospodin mi je u njima dao sjajnu moguÊnost za svje-doËenje. Oni su tek nedavno nedjeljom poËeli odlazitiu crkvu i mama kaæe da Êe posjetiti nekoliko razliËitihcrkava da vide u kojoj im se najviπe dopada. Oni iskre-no traæe Boga i dok Ga traæe, ja se iskreno molim zanjih. »vrsto vjerujem, iz cijeloga srca, da Êe im Bogpokazati pravi put. To je samo pitanje vremena. To Êebiti veliki trenutak koji oËekujem s najveÊom i iskre-nom radoπÊu.

ObeÊavam da Êu se moliti za tebe i sve tvoje doknas Isus ne uzme sa sobom. Kako Êe to biti blaæen iradostan dan!”

Tri mjeseca poslije primio sam od nje joπ jednopismo.

“Dragi brate i sestro Morneau,Hvala ti, Hilda, na tvojoj dragocjenoj poruci. Imam

ponovno nekoliko prekrasnih usliπenja koja vam æelimispriËati. Ako se sjeÊate, molila sam vas da se u molitvisjetite moje sestre Ëiji se brak raspao. Ponovno suzajedno. Muæ se vratio oko Uskrsa i sada se oboje trudeda brak uspije. Hvala Bogu!

Drugi odgovor na molitvu jest Ëudo koje vidim uæivotu svojega oËuha. Ne sjeÊam se jesam li vam pisalada me je zamolio da mu objasnim kako je u povijestidoπlo do promjene svetkovanja subote na nedjelju ikako sam iskoristila prigodu da mu iznesem Ëinjenice.Voen Svetim Duhom, on se uvjerio da je subota danodmora.

U gradu nedaleko od naπega mjesta odræava se nizevaneoskih propovijedi. Poslala sam im pozivnicu iproπle nedjelje moja majka i Harry doπli su Ëuti pro-povijed. Moji su roditelji bili oduπevljeni. »ak je i maj-ka, koja rijetko govori o vjerskim pitanjima, rekla da je



predavanje bilo izvanredno. Moj dragi tata je blistao.Zapazila sam izrazitu promjenu na njegovom licu otka-ko je prihvatio biblijsku subotu. Samo prije tri mjesecanisam ni sanjala da Êu sjediti u crkvi pokraj svojihroditelja. Uistinu mi je bilo drago! Svojim oËima vidimdjelovanje Svetoga Duha u njihovom æivotu i to meveoma hrabri.”

Oba pisma bila su zapravo mnogo duæa, govorilasu i o drugim osobama koje su doæivjele blagoslov poddjelovanjem Svetoga Duha.

Kad Ëitam ili sluπam o takvim iskustvima, uvijekse sjetim sljedeÊeg navoda iz knjige Isusov æivot: “KadBoæji Duh osvoji srce, On preobraæava i æivot. Greπnemisli se odbacuju, zla djela se napuπtaju; ljubav, po-niznost i mir zauzimaju mjesto srdæbe, zavisti i svae.Radost zauzima mjesto æalosti i lice odsjajuje nebe-skom svjetloπÊu.” (Isusov æivot, str. 126)

Svaki dan postajem sve radosniji πto tako velikbroj vjernika upuÊuje molitve Bogu da zaslugama Kri-stove ærtve obuhvati one koji su u nevolji.

Jedna osoba mi je pisala: “Duboko me je ganuloπto toliku vaænost i znaËenje pripisujete nastojanju dase zasluge Kristove prolivene krvi pripiπu onima zakoje se molimo. Sada i ja svakoga dana razgovaram snaπim nebeskim Ocem o tome koliko cijenim spasa-vajuÊu silu zasluga Kristove boæanske krvi i djelovanjeSvetoga Duha u naπem æivotu i æivotu onih za koje semolimo. Gledam kako moje molitve bivaju usliπene i tomi donosi veliku radost.”

Vjerujem da se sada poËinju ispunjavati rijeËi pro-roka Izaije o dovrπetku Boæjega djela na Zemlji: “Usta-ni, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blistaSlava Jahvina, a zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklinanarode! A tebe obasjava Jahve, i Slava se njegova ja-vlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koraËaju narodi, ikraljevi k istoku tvoga sjaja.” (Izaija 60,1-3)

Dok Ëitam pisma ljudi Ëije je molitve za bliænjeGospodin usliπao, zapaæam da su oni istodobno stekli

19

i novo razumijevanje sluæbe Svetoga Duha koji “Ëinidjelotvornim ono πto je izvojevao Otkupitelj svijeta” (Isu-sov æivot, str. 557). Oni su potpuno jasno shvatili dasamo Sveti Duh moæe oËistiti ljudsko srce i odræati gaËistim.

Prije viπe godina, dok sam se trudio uspostavititjeπnji odnos s Kristom i dobiti jasniji uvid u nauk ospasenju, naiπao sam na sljedeÊi tekst u spisima EllenG. White:

“Krist je obeÊao da Êe Njegovi sljedbenici sve dokraja osjeÊati boæanski utjecaj Svetoga Duha. Meu-tim, ovo obeÊanje nije prihvaÊeno onako kao πto bitrebalo, pa se zato nije ni ispunilo onako kao πto jemoglo. ObeÊanje Duha pitanje je o kojemu nismo mno-go razmiπljali, a posljedice su bile onakve kakve su semogle i oËekivati — duhovna suπa, duhovna tama, du-hovno opadanje i smrt. Nevaæna pitanja zaokupljajupozornost, a boæanska sila koja je prijeko potrebna zarast i napredak Crkve, i koja bi sa sobom donijela i sveostale blagoslove, nedostaje iako je ponuena u svomebeskrajnom obilju.” (Testimonies, sv. 8, str. 21)

Osnovne misli iz ovoga teksta mnogo su dana zao-kupljale moje misli. Vodile su me na koljena i upuÊi-vale da zatraæim posebnu pomoÊ od Boga. A dok samËitao posljednju reËenicu, duboko sam osjetio da samrazoËarao svojega Spasitelja. Zbog Ëinjenice πto samdopustio da nevaæna pitanja istisnu snagu SvetogaDuha, osjeÊao sam se skoro kao izdajnik. Zato samodluËio promijeniti svoje ravnoduπno ponaπanje.

Svakoga dana molio sam se da me Bog uËini sliË-nijim Isusu, koji je “æivio, mislio, i upuÊivao molitve neza sebe, veÊ za druge” (Ellen G. White, Isusove uspo-redbe, Zagreb 2003., str. 88). Molio sam se da najveÊuradost naem u traæenju da Boæji Duh blagoslovi æivotonih Ëija se imena nalaze na mojem molitvenom popi-su. Nije dugo potrajalo i ja sam uvidio da Sveti Duhdjeluje u mojemu æivotu kad razmiπljam o onima koji-ma su u æivotu bili potrebni vjeËni Boæji blagoslovi.

NEMA VE∆E RADOSTI


Otkrio sam radost molitve dok sam vozio automo-bil, odlazio na sastanke ili Ëekao ljude s kojima sam setrebao susresti. Rezultati su me oduπevili. Molio samse za svoje poslovne prijatelje za koje sam znao daimaju teπkoÊa. Kad sam poslije razgovarao s njima,sami su mi od sebe priËali kako ih je Bog blagoslovio.

Prenoπenje Boæjih blagoslova drugima nastavilo sesve do danas. Dopustite mi da vam opiπem dogaajkoji se zbio upravo dok sam pisao ovo poglavlje. Biloje to jednog petka uveËer oko 22.30 sati. Sveti subotnjitrenuci unijeli su mir i opuπtenost u naπ dom. Hildaje svu pozornost posvetila nekoj dobroj knjizi, a ja samrazmiπljao o meugradskom telefonskom razgovoru kojisam upravo zavrπio.

Mlada æena, nazvat Êu je Mary, zamolila me je dase molim za njezinu prijateljicu koja je upravo napu-stila svojega muæa i otiπla s drugim. Sva u suzama,ispriËala mi je kako se ta njezina prijateljica, nazvatÊemo je Betty, nekada molila za nju kad je imala pro-blema u braku. Betty je tada razgovarala i sa mnom itraæila da se molim za Mary. Sad je na Mary bio redda traæi nekoga da posreduje pred Bogom za Bettinospasenje.

Iako sam odmah prepoznao o kome se radi, dopu-stio sam Mary da zavrπi svoju priËu. Sama mi je is-priËala o borbama kroz koje je proπla. Rekla mi je:“Jim i ja bili smo u braku neπto viπe od dvije godinei joπ smo se iskreno voljeli. On je bio na poslijediplom-skom studiju i naπ je dohodak bio vrlo ograniËen, takoda smo bili presretni kad sam dobila ponudu da pri-hvatim jedan dobro plaÊeni posao. Smatrali smo da jeto odgovor na naπe molitve.”

Zastala je za trenutak, a onda upitala: “GospodineMorneau, mislite li da je moguÊe da se æena dubokozaljubi u drugoga Ëovjeka, iako i dalje iskreno volisvojega muæa?”

Umjesto da se upustim u raspravu o istinskoj lju-bavi i snazi zaljubljenosti, jednostavno sam odgovorio

21

da se u ovo naπe vrijeme dogaaju mnoge Ëudne ineobiËne pojave. Mary je nastavila:

“Ne znam zaπto vam sve to govorim, osim πto mi-slim da Sveti Duh æeli da znate kako su usliπene mo-litve koje ste upuÊivali za mene.

Poπto sam provela nekoliko mjeseci na svojem no-vom radnom mjestu u velikoj trgovini, poËela sam za-paæati jednoga od svojih pretpostavljenih. Njegova lju-baznost i navika da mi upuÊuje komplimente privuklisu moju pozornost. PoËeo mi se dopadati.

Nije dugo potrajalo i on je postao trajno nazoËan umojim mislima. Stalno sam o njemu mislila, Ëak i doksam bila sa svojim muæem. Iako sam shvaÊala kakonije dobro dopustiti mu da me toliko obuzima, nisammogla prestati. Njegova vlast nada mnom postala jetako velika da sam priznala Betty da ga ne bih moglaodbiti kad bi me pozvao da s njime odem u krevet.

Znala sam da bi se upravo to i dogodilo da su sedogaaji nastavili razvijati onako kako su zapoËeli. Sa-mo nekoliko dana prije toga uhvatila sam sebe kakoËeznem da me zagrli dok smo sami radili u skladiπtu.

Katkad bi stavljao ruku na moje rame dok smorazgovarali, i tada bi mi se snaæni i vrlo ugodni osjeÊajirazlili po Ëitavom tijelu. Potpuno sam se vezala za nje-ga. Ali, hvala Bogu, vi, gospodine Morneau, i Bettymolili ste se za mene. Kad me je jednoga dana pozvaoda ga posjetim i vidim njegovu zbirku poπtanskih ma-raka, na koju je bio vrlo ponosan, odgovorila sam nerazmiπljajuÊi: ‘To ne mogu uËiniti ako moj muæ nebude sa mnom!’

Onda je poplava straha obuzela moje misli, kadsam pomislila πto bi se dogodilo da sam se sama snjime doista naπla u njegovom stanu. Tekst koji sampamtila joπ od djetinjstva — Josipove rijeËi kad se su-oËio s kuπnjom — vratio mi se u sjeÊanje: ‘Kako bihmogao uËiniti tako veliku opaËinu i sagrijeπiti protivBoga!’ Iznenada sam se uplaπila onoga za Ëime samdotad toliko Ëeznula.

NEMA VE∆E RADOSTI


Ne pretjerujem, gospodine Morneau, kad kaæem dasam u tom trenutku ponovno stekla sposobnost raz-likovanja dobra i zla. Okovi zaljubljenosti spali su smene i uz Boæju pomoÊ nikada ih viπe neÊu ni staviti!”

Podsjetio sam Mary da su se mnogi za nju moliliBogu. Sveti Duh je snaæno djelovao u vrijeme kad jojje pomoÊ bila najpotrebnija. Nije niπta odgovorila dese-tak, petnaestak sekundi, ali sam jasno Ëuo njezinojecanje. KonaËno, zadobivπi ponovno vlast nad sobom,zahvalila mi se za molitve.

Meutim, razlog zbog kojega me je nazvala i daljeju je muËio. Nije mogla shvatiti kako je æena, koja seu vrijeme njezinih najæeπÊih kuπnji molila za nju, iz-nenada mogla otiÊi s drugim muπkarcem. “Kako je oso-ba kao πto je Betty, koju sam uvijek smatrala dobromkrπÊankom, mogla tako duboko pasti u grijeh da nijehtjela posluπati ni glas razuma ni glas savjesti? Njezinpogled na æivot toliko se promijenio da ono πto je du-hovno za nju viπe nema nikakve vrijednosti.

Uæasnulo me je kad sam pomislila, a i sada meuæasava kad mislim na to — ako je Betty, koja jeuvijek bila osoba Ëvrstih moralnih naËela, mogla izne-nada zanemariti duhovnu stranu æivota — kakve izgle-de onda imam ja da zadobijem Nebo?”

Odgovorio sam joj: “Niste vi jedina osoba koja mije postavila to pitanje. Velik mi je broj ljudi, zapravo,pisao i traæio da molim za neËiji brak. Ljudi mi stalnogovore o svom zaprepaπtenju kad vide nekoga, koga susmatrali stupom crkve, kako iznenada ruπi svoju bra-Ënu zajednicu.”

U njezinom se glasu osjeÊala zabrinutost kad meje upitala πto ja mislim o onome πto se dogaa u Crkvi.Objasnio sam joj da mislim kako takvi ljudi joπ nisunauËili da ih “snaga Boæja po vjeri Ëuva za spasenje”(1. Petrova 1,5), i da su preljub i raskid braka meuvjernicima posljedica Ëinjenice da oni polako zanema-ruju svoj odnos s Bogom i dopuπtaju uroenim sklo-nostima svojega greπnog srca da preuzmu vlast.

23

Rekao sam joj da knjiga Patrijarsi i proroci navoditri Ëimbenika koji su doveli do toga da stari Izraelciodbace Boga. “Izraelci su navedeni u grijeh kad su senalazili u stanju vanjskog mira i sigurnosti. Propustilisu misliti na Boga, zanemarivali su molitvu i gajili suduh samopouzdanja.” (Ellen G. White, Patrijarsi i pro-roci, Zagreb 1999., str. 382) Dalje, na stranicama isto-ga djela, spisateljica nas nastavlja opominjati da Êe seono πto je navelo na otpad Boæji narod na rijeci Jorda-nu pojaviti i u danima neposredno uoËi Kristova dru-gog dolaska.

Rekao sam Mary: “Odbacivanje neËega πto je takosveto kao braËni zavjet Ëini nam se neobjaπnjivim svedok se ne sjetimo da je greπno ljudsko srce ‘podmuk-lije od svega’ i ‘jedva popravljivo’ (Jeremija 17,9). Za-pravo, tako je podmuklo da je Ëak i Salomon — naj-mudriji meu ljudima, triput u Bibliji nazvan Boæjimmiljenikom — unizio svoj æivot kad je zanemario imatiBoga stalno pred oËima. Brzo je otkrio i doæivio snaguneobuzdane ljubavne zaslijepljenosti. Biblija kaæe dasu mu ‘njegove æene okrenule srce prema drugim bo-govima... Tako sagradi Salomon uzviπicu Kemoπu, sra-moti Moaba, na gori istoËno od Jeruzalema, i Miko-mu... To uËini za sve svoje æene tuinke, koje su pri-nosile kâd i ærtve svojim bogovima.’ (1. o Kraljevima11,4-8)”

Mary je zaæeljela saznati neπto viπe o tome kakonas “sila Boæja moæe vjerom saËuvati za spasenje”. Obe-Êao sam da Êu joj napisati pismo o sili grijeha i odva-janju od Boga i o tome kako smo bespomoÊni pred timsilama ukoliko Boæji Duh ne stane na naπu stranu.

U iduÊim Êu poglavljima govoriti o nekim vaænimËimbenicima koje moramo poznavati ukoliko æelimosaËuvati i odræati æivotodavni odnos s Bogom. Osimtoga, æelim pokazati kako naπe molitve za bliænje omo-guÊuju Bogu da poπalje svojega Svetoga Duha da na-πim voljenima pomogne u njihovoj borbi protiv grijehai zla.

NEMA VE∆E RADOSTI


3

RazoËarani roditelji

Od velikog broja pisama i zahtjeva koje dobivam,jedna vrsta redovito duboko potresa moje osjeÊaje. Tosu pisma poboænih roditelja Ëija su djeca odbacila nji-hovu vjeru i njihovu Crkvu. Vjerujem da neÊu pretje-rati ako kaæem da sedamdeset posto tih roditelja naovaj ili onaj naËin sebi pripisuje krivnju za ono πto suuËinila njihova djeca. Skoro svi piπu: “Kao roditelji,pitamo se gdje smo pogrijeπili u odgoju svoje djece.Gdje smo ih iznevjerili?”

Neki od tih roditelja tako su slomljeni svojim razo-Ëaranjem da izbjegavaju susrete s drugim vjernicimakako ne bi morali objaπnjavati πto se dogodilo s nji-hovom djecom. Jedna takva majka preda mnom je is-tovarila cijelo breme svojih briga, a onda me je zamo-lila da se molim za njezinog muæa. Njegov je æivot biotoliko uzdrman ponaπanjem njihove odrasle djece da jeprestao dolaziti u crkvu. Jednostavno se nije mogaosuoËiti s drugim vjernicima.

Æena se bojala da Êe njezin muæ uskoro diÊi rukuna sebe. Mnogo puta joj je govorio: “Volio bih da sammrtav. Ne bih morao æivjeti ovako jadnim æivotom.”

Kad odgovaram roditeljima krπÊanima koji su do-æivjeli takva iskustva, obiËno naglaπavam da nemaju

25

razloga sebe okrivljavati zbog ponaπanja svoje djece.Nijedan roditelj nije savrπen, ali je joπ vaænije imati naumu da svako mlado biÊe samostalno donosi svojeodluke. Upravo avao pokuπava roditeljima pripisatikrivnju za ono πto netko drugi, posebice njihova djeca,Ëini ili ne Ëini. Zaπto krivnju ne bismo smjestili tamogdje joj je doista mjesto? Zaπto je ne bismo pripisaliËovjekovom greπnom, pokvarenom srcu? Svaki od naspojedinaËno odluËuje hoÊe li slijediti svoje zle sklonostii savjete Sotone i njegovih palih anela.

Sotona se trudi navesti nas da sebi nepotrebnopripisujemo krivnju i sramotu. Dok sam prije mnogogodina pripadao oboæavateljima demona, spiritistiËki jesveÊenik govorio da zli duhovi nakon smrti neËijegabraËnog druga uæivaju u tome da preæivjeloga podsje-Êaju na sve neljubazne rijeËi koje je tijekom godinazajedniËkog æivota uputio svojem umrlom braËnomdrugu.

Zli aneli svakog takvog patnika bombardiraju sli-kama njegove krivnje da bi ga obeshrabrili i da bi muoduzeli radost æivljenja. “Ta vrsta duπevnog tlaËenjavrlo je mila Sotoni”, kazao mi je taj oboæavatelj Sotone.Mislim da moramo ozbiljno shvatiti ove njegove rijeËi.One su odjek onoga πto Biblija govori o Sotoni i nje-govoj æelji za razaranjem. Ako nas ne moæe navesti dase odreknemo Boga time πto Êemo Ëiniti zlo, potruditÊe se da nas uniπti tako πto Êe nas paralizirati svijeπÊuo laænoj krivnji.

Roditelji koje proganja misao o osobnoj krivnji, tre-baju posluπati Isusov poziv: “Doite k meni svi koji steumorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti!” (Matej 11,28)Naπ Gospodin nudi svoju izdræljivost, tu posebnu oso-binu koja nas odræava u snazi u teπka vremena, kadse æivoti mnogih ljudi raspadaju.

Kao πto sam veÊ rekao, primio sam bezbroj pisamaroditelja u kojima su izraæavali oæaloπÊenost zbog svojedjece. Meutim, kad su shvatili da Sveti Duh moæeuËiniti Ëudo spasenja, ti isti roditelji pisali su mi o

RAZO»ARANI RODITELJI


blagoslovima kojima je Bog obasuo njihove obitelji. Pri-Ëali su mi o snazi Duha kojom je preobrazio æivot ipromijenio teπke okolnosti. Ta pisma svjedoËe o pobje-dama koje su postignute u beznadnim sluËajevima.

Jedno pismo je ovako poËinjalo: “Teπka srca ti pi-πem. Znam da Bog nije pristran, iako izgleda da neki-ma molitve usliπava prije nego drugima. Mislim da sumoje molitve neuspjeπne jer ne dobivam odgovore kojesam æeljela.

Ne molim se za novac, kuÊe ili zemaljska dobra.Traæim svoju djecu. Imamo sina i kÊer. Uglavnom, naπje problem sljedeÊe naravi:

Naπa kÊi Darlene laæe i spremna je na razne smi-calice. Vrlo je ratoborna, odbacuje naπa pravila i nepoπtuje Boga.

Naπ sin Charles nema nikakve æelje da se pripremiza æivot. Nemaran je u πkoli, lako se obeshrabri, odus-taje zbog najmanjeg problema i povlaËi se u sebe. Po-haa jednu od naπih visokih πkola, ali ne uËi dobro. Unaπoj kuÊi vlada stalni kaos.

Brate Morneau, moæda tebi ovi problemi ne izgle-daju preteπki, ali mi znamo da Êe naπa djeca, akoovako nastave, uskoro pasti u ruke Sotoni i Ëiniti onoπto on æeli. Iako ne pokuπavamo sebe predstaviti kaosavrπene roditelje, mogu reÊi da smo uËinili sve πto donas stoji da im pruæimo dobar primjer u bogosluæju,redovitom odlaæenju u crkvu; u svemu. Moram reÊi daje Bog bio dobar prema nama. Ali kako se dogaajisada razvijaju s naπom djecom, mislimo da Êe pritisakuskoro postati neizdræljiv.

Mi se guπimo pod ovim pritiscima, brate Morneau.Krajnje nam je potrebna pomoÊ da svoju djecu usmje-rimo prema Bogu. Molimo te da nas staviπ na svojmolitveni popis.”

U jednom sliËnom pismu supruga navodi muæeverijeËi: “»ini mi se da bi me svaki dodatni pritisak komebi me u æivotu izloæila moja bezboæna djeca doveo dosamoubojstva.”

27

Takve zdvojne izjave uvijek izazivaju suze u mojimoËima i Ëine da me srce boli. I zato, kad svaki takavsluËaj iznosim pred Boga, trudim se da roditeljima od-govorim tako da u njihovim srcima probudim makarsamo iskru nade. Æelim da shvate da po Boæjem uzvi-πenom planu spasenja Sveti Duh moæe na divan naËinpromijeniti Ëak i najteæe stanje. Sveti Duh Êe uzdiÊiKrista i prikazati Ga kao moÊnog Spasitelja koji ËiniËuda.

Izgleda da se ljudi oduπevljavaju kad nau nekogatko im je spreman pomoÊi u onome πto ih boli. MajkaDarlene i Charlesa odgovorila mi je: “Kad sam primilai proËitala tvoje pismo, vrlo sam se obradovala — moæ-da i zato πto to nisam oËekivala.” Mnogi ljudi se nada-ju da Êe netko podijeliti s njima makar dio njihovatereta, da Êe ih barem biti spreman sasluπati.

Otprilike dva mjeseca nakon toga, ista majka po-slala mi je pismo sa æeljom da me obavijesti o promjenikoja se dogodila u æivotu ovo dvoje mladih. Njezinopismo bilo je puno zahvalnosti za Boæje blagoslove.

KÊi Darlene promijenila se od ratoborne i ateistiË-ki raspoloæene djevojke u usluænu, razumnu osobu ko-ja posjeÊuje crkvu i svima govori o svojem zanimanjuza duhovna pitanja. »ak istiËe da se molila Gospodinuda je promijeni.

Sin Charles stekao je novi pogled na æivot. Umjestobezvoljnosti i nemarnosti u πkoli, sada uËi i energiËnose suoËava s problemima. Rekao je majci da je prestaopuπiti i da je odbacio i druge loπe navike koje je tije-kom vremena prihvatio.

S obzirom na to da je majka poslovno vezana zaveliku meunarodnu ustanovu i nema dovoljno vreme-na da mi piπe o promjenama u æivotu svoje obitelji,zatraæila je broj mojega telefona i otad me telefonom ipismima obavjeπtava o svemu πto se dogaa u njiho-vom æivotu. Nije viπe oËajna niti depresivna, sada ra-dosno razmiπlja i govori o onome πto Sveti Duh Ëini uæivotu onih za koje se zajedno sa svojim muæem moli.



Oni su svjedoci da Sveti Duh oËajnim, bespomoÊnimbiÊima daje snagu da æive uspjeπnim, pobjedniËkim,krπÊanskim æivotom.

SuoËiti se sa stvarnoπÊuSila zla je stoljeÊima jaËala i sada je dostigla moÊ

koja nadmaπuje snagu razuma i roditeljskog autorite-ta, i moæe razoriti mnoge krπÊanske domove. Meutim,odbijam πiroko rasprostranjeno miπljenje da Ëovjek nemoæe uËiniti skoro niπta drugo nego da zatraæi od Go-spodina da se postara za odlutala biÊa do kojih mu jestalo. Mi se moæemo pozvati na zasluge Kristove krvikoja je prolivena na Golgoti. I ako se nauËimo posluæitiboæanskom silom za spasenje onih koji su se udaljiliod Boga, moæemo oËekivati da Êe se doista dogaatiËuda spasenja u æivotu onih za koje se molimo.

Prije nego πto razmotrimo kako boæanska sila mo-æe promijeniti æivot, mislim da trebamo razmisliti oproblemu grijeha u svojem æivotu. Tri snaæna Ëimbe-nika zla pokuπavaju zavladati svakim od nas, tri Ëim-benika protiv kojih smo bez Boæje pomoÊi potpuno bes-pomoÊni. Potrebno je da razmislimo o:

1. snazi grijeha;2. snazi smrti;3. snazi odvajanja od Boga.

Isus je spomenuo neka zla koja snaga grijeha mo-æe pokrenuti u æivotu svakog pojedinca: “Jer iz nutri-ne, iz srca ljudskoga, izlaze: zle misli, razne vrste bluda,krae, umorstva, preljuba, lakomstva, opaËine; lukav-stvo, razuzdanost, zavist; psovka, oholost, bezumlje.Sva ta zla izlaze iznutra i oneËiste Ëovjeka.” (Marko7,21-23) Nije nikakvo Ëudo πto Biblija kaæe da je ljud-sko srce “podmuklije od svega... jedva popravljivo” (Je-remija 17,9).

Velik broj pisama dobio sam od krπÊana koje pro-gone neËiste misli. Oni su naglasili da samo teπkomborbom mogu skrenuti svoje misli na ono πto je dobro.

29

“Skoro sam obeshrabren πto svako jutro, Ëim seprobudim, poËnem misliti o nekim neÊudorednim dje-lima koja sam Ëinio prije nego πto sam postao krπÊa-nin”, piπe mi jedan Ëovjek. “Iskreno se trudim misliti oonome πto je dobro, ali ne proe mnogo vremena ineke od tih neËistih misli se vrate. Najæalosnije je πtose time poæudno bavim i vrlo me privlaËi. ...

»esto se pitam nije li bitka koju vodim veÊ izgub-ljena? ...

Ima li naËina da pobijedim te slabosti? ...Mislite li i vi da sam ja izgubljen sluËaj? ...Kad Ëitam rijeËi iz Psalma: ‘Tko Êe uziÊi na Goru

Jahvinu, tko Êe stajati na svetom mjestu njegovu? Onaju koga su ruke Ëiste i srce neduæno: duπa mu se nepredaje ispraznosti, i ne kune se varavo’ (Psalam 24,3.4),osjeÊam da Êu izgubiti vjeËni æivot jer nemam Ëistosrce koje spominje psalmist. ...”

U svojem odgovoru rekao sam mu da nam niπtaosim boæanske Kristove snage, koju svakoga dana do-bivamo posredovanjem Svetoga Duha, ne moæe osigu-rati pobjedu. Zatim sam mu govorio o formuli koja jemeni desetljeÊima pomagala da ne dopustim grijehuda me odvoji od Krista. Proπlo je πest mjeseci, a ondami je Ëovjek napisao da je postao Kristov sljedbenik.Hvalio je Boga πto mu je po Svetom Duhu pomogao dapromijeni svoj æivot.

Snaga smrti navodi mnoge ljude da puπe, piju al-kohol, uzimaju droge ili da popuπtaju navikama kojeim skraÊuju æivot. Oni zanemaruju znanstvena upozo-renja da su takve navike opasne i odbijaju posluπatisavjete zdravog razuma.

Drugi se bore sa sklonoπÊu da se izlaæu nepotreb-nim opasnostima. ©to je veÊa opasnost, to je veÊe iugodnije uzbuenje koje ih proæima. Vjerujem da je touzrok πto meu mladima ima toliko ærtava u promet-nim nesreÊama. U osamdesetim godinama u automo-bilskim je nesreÊama samo u Sjedinjenim AmeriËimDræavama poginulo viπe od 74.000 osoba mlaih od



osamnaest godina. Mnogi preæivjeli govorili su o nekojunutarnjoj sili koja ih je gonila da brzo voze i da setako izloæe opasnosti.

Kad raπËlanjujemo snagu odvajanja od Boga, tadamoæemo zakljuËiti da se ona sastoji od dva elementa:nepovjerenja u Boga i nevjerovanja u Njega. Ova snagauniπtila je milijune æivota tijekom mnogih stoljeÊa. Pret-potopni stanovnici odbili su uÊi u Noinu lau, a Izra-elci koji su iziπli iz Egipta radije su pomrli u pustinjinego da uu u obeÊanu zemlju.

Osim sila samouniπtenja koje drijemaju u svako-me od nas, moramo imati na umu da se Sotona injegovi demoni svim snagama trude da u naπ um iæivot unesu zdvojnost, zbunjenost i osjeÊaj pritiska.

Dosad bi naπa srca svakako potonula u oËaj kadne bi bilo Ëinjenice da nas naπ Spasitelj Isus Kristmoæe potpuno spasiti od nas samih, od grijeha, odsvijeta i od snage palih anela. Isus moæe uËiniti onoπto mi ne moæemo, moæe nas zaπtititi od opasnostipred kojima smo bespomoÊni, On nas moæe promije-niti u ono πto inaËe nikada ne bismo postali. On jejedina nada koju Êemo ikada imati.

31

4

NeograniËena pomoÊ

Kristov dolazak je previπe blizu da bismo mogliuzalud troπiti svoje vrijeme u beznadnim pokuπajimada sami zaradimo svoje spasenje. Umjesto toga, vrije-me trebamo provoditi u molitvi traæeÊi Svetoga Duha,koji ima silu koja nam moæe pomoÊi da se odupremogrijehu i da ga pobijedimo (vidi Isusov æivot, str. 557).Duh proroπtva preko Ellen G. White istiËe da nam Isusdaje svojega Duha kao boæansku snagu pomoÊu kojemoæemo svladati sve naslijeene ili steËene sklonostiprema zlu, te da pomoÊu te snage On utisne svoj ka-rakter u svoju Crkvu.

Vaænije od svega jest da æivimo pobjedonosnim iuspjeπnim krπÊanskim æivljenjem, a to moæemo postiÊisamo na jedan naËin — uz pomoÊ Svetoga Duha kojipoËiva na nama i stanuje u nama.

Apostol Pavao je, piπuÊi Efeæanima oko Ëijeg spa-senja se od srca trudio, privukao njihovu pozornostgovoreÊi o molitvama koje je upuÊivao za njih: “Zatosagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako oËin-stvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne,prema bogatstvu svoje slave, da se ojaËate u snazi ponjegovu Duhu u nutarnjega Ëovjeka, da Krist stanujeu vaπim srcima po vjeri; da u ljubavi uvrijeæeni i ute-


meljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim sve-tima koja je tu πirina, duljina, visina i dubina, i upo-znati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju; da budeteispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.” (Efeæa-nima 3,14-19)

Ovi su redci bili veliko ohrabrenje za krπÊane uEfezu, posebice kad su shvatili da se Pavao moli Boguda ih Sveti Duh ojaËa na poseban naËin. Samo uzpomoÊ Duha mogli su æivjeti pobjedonosnim krπÊan-skim æivotom u ovome greπnom svijetu.

Da bismo shvatili utjecaj koji je Pavlova molitvaimala na njih, moramo se sjetiti da se u jednom tre-nutku vjernici iz Efeza nipoπto nisu mogli ubrojiti uuzorne krπÊane. On sam ih podsjeÊa: “... [S Kristomoæivi] i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekrπaja igrijeha u kojima ste nekoÊ æivjeli prema Eonu ovogasvijeta, prema gospodaru zraËnog kraljevstva — duhukoji je sada na djelu meu nevjernicima.” (Efeæanima2,1.2)

Neki od ovih vjernika bili su odani sljedbenici de-mona: “A mnogi od onih koji su se bavili vraËanjemdonosili su knjige te ih spaljivali naoËigled sviju. KadproraËunaπe njihovu vrijednost, ustanoviπe da su vri-jedile pedeset tisuÊa srebrnika.” (Djela 19,19)

Pokrenuti Svetim Duhom, ovi poklonici okultnihsila spalili su knjige koje su vrijedile pravo bogatstvoi svoj æivot predali Kristu. Mogu zamisliti apostola Pav-la i njegovih dvanaest pratitelja (spominju se na po-Ëetku poglavlja) kako su upuÊivali tople molitve Boguza ove ljude.

Vjerujem da su se molili da Bog ovim ljudima ura-Ëuna zasluge Kristove krvi, prolivene na Golgoti, i daSveti Duh svakoga od njih okruæi boæanskim ozraËjemmira i duhovne svjetlosti. Vjerujem da su traæili daSveti Duh nadjaËa i ukloni snagu grijeha, snagu smrtii snagu odvajanja od Boga iz æivota svakog tog vjerni-ka. Pavao i njegovi suradnici sigurno su svakoga danaove molitve upuÊivali Bogu.

33

Izvanredna obraÊenja dogaala su se meu Efe-æanima, a ja vjerujem da Êe se, u skladu s navodimaiz Boæje rijeËi, sliËna i joπ mnogobrojnija obraÊenja do-gaati i meu vjernicima AdventistiËke crkve kad Boæjinarod molitvom vjere bude posredovao za bliænje istoonako odluËno kao πto je to nekada Ëinio apostol Pa-vao sa svojim suradnicima.

Godine 1946., poπto me je Sveti Duh obratio i iz-veo iz spiritizma u krπÊanstvo, Poslanica Efeæanimapostala je veliki izvor ohrabrenja za mene, naroËitokad sam shvatio πto je Pavlova molitva postigla meuonima koji su se klanjali okultnim silama. SljedeÊi redcisu me uvijek zadivljavali: “Ali Bog, koji je bogat milo-srem — iz svoje velike ljubavi kojom nas je ljubio —nas, koji smo bili mrtvi zbog grijeha, s Kristom oæivi —miloπÊu ste spaπeni! ... da u vjekovima koji nadolazepokaæe izvanredno bogatstvo svoje milosti dobrotomprema nama u Kristu Isusu.” (Efeæanima 2,4-7) MiÊemo pred oËima cijeloga svemira biti dokaz Njegovespremnosti na oprost i Njegove sposobnosti da promi-jeni buntovne greπnike.

Milost je u mojim oËima postala joπ znaËajnija kadsam proËitao da je ona temelj Boæjeg karaktera. EllenG. White kaæe: “Milost je Boæja osobina koja se izriËeu odnosu spram nedostojnih ljudskih biÊa. Mi je ni-smo traæili, veÊ je ona poslana da traæi nas. Bog seraduje izlijevajuÊi svoju milost na nas, ne zbog toga πtosmo dostojni, veÊ zato πto smo krajnje nedostojni. Je-dino ‘opravdanje’ zbog kojega moæemo traæiti Njegovumilost jest naπa velika potreba”. (Put u bolji æivot, Za-greb 1998., str. 92)

Boæji Duh jaËao je prve krπÊane osposobljavajuÊiih da postanu ono πto sami nikada ne bi postali. Samoim je On mogao dati snagu da æive uspjeπnim krπÊan-skim æivotom. Prema rijeËima apostola Ivana, Nebo jeblagoslovilo njihov æivot u molitvi, koja je bila tajnanjihova pobjedonosnog krπÊanstva: “I πto god ga zamo-limo, primamo od njega, jer vrπimo njegove zapovijedi

NEOGRANI»ENA POMO∆


i Ëinimo πto je njemu ugodno.” (1. Ivanova 3,22) Oni sumogli vrπiti Boæje zapovijedi zato πto su im njihovemolitve omoguÊile pristup sili Svetoga Duha, kao πtose to na mnogo mjesta i vidi u Novome zavjetu.

U Djelima je zapisano kako su apostoli Petar i Ivanposjetili Hram u Jeruzalemu u vrijeme uobiËajene dnev-ne molitve. Kad su se pribliæili vratima Hrama, zausta-vio ih je hromi prosjak i zamolio za milostinju. “Tadamu reËe Petar: ‘Ja nemam ni srebra ni zlata, ali πtoimam, to ti dajem: u ime Isusa Krista NazareÊaninaustani i hodaj!’” (Djela 3,6) Biblija kaæe da su se sto-pala i gleænji hromog Ëovjeka uËvrstili i dobili snagu ida je poËeo skakati i hvaliti Boga.

Moje je Ëvrsto uvjerenje da Êe Bog ponovno ËinitisliËna Ëuda meu svojim narodom, ali da smo mi sadajoπ uvijek u procesu stjecanja prave biblijske vjere.Takvu vjeru moramo imati da bi On mogao usliπatinaπe molitve kao πto je usliπavao molitve apostola idrugih vjernika u njihovo doba. Prema tekstu u Heb-rejima 11 biblijska vjera se sastoji od tri elementa:

1. vjere u Boga;2. povjerenja u Boga;3. odanosti Bogu.

Isus omoguÊuje nemoguÊeUbrzo nakon objavljivanja moje knjige o molitvi za

bliænje, jedna æena mi je pisala: “Imam sina kojemu jepotrebna molitva o kojoj si pisao u svojoj knjizi. Jakobih æeljela porazgovarati s tobom o njemu, ako bi biotoliko ljubazan da mi poπaljeπ broj svojega telefona.Bilo bi mi mnogo lakπe da ti o svojem problemu ispri-Ëam telefonom. Molim te, pomozi mi! Tvoja sestra uKristu.”

Nakon nekoliko dana nazvala me je telefonom. Ob-jasnila mi je da ima tridesetdvogodiπnjeg sina koji je udvadesetoj godini æivota izgubio sve svoje umne spo-sobnosti zbog uporabe droga. Otada se viπe ne moæe

35

brinuti o sebi. Po nekoliko sati nepomiËno sjedi u na-slonjaËu, puπi i gleda u prazno. Katkad oËima pratimajku dok kuha ili radi po kuÊi. Ne razlikuje dan odnoÊi, spava neredovito i vrlo kratko. Povremeno se su-rovo udara po licu ili rukama i nogama sve dok nepoplavi.

Kad mu majka kaæe da se ne ozljeuje, Henry po-bjesni i zahtijeva da mu se nitko ne obraÊa. Pustio jekosu koja je narasla do pola lea i nikome ne dopuπtada je skrati. Nikoga ne prepoznaje, Ëak ni roditelje, agovor mu je potpuno nerazumljiv. Katkad razgovarasam sa sobom, proizvodeÊi nizove zvukova sliËnih rok-tanju. Roditelji misle da je njegovo stanje beznadnoneizljeËivo.

Poπto sam gospou Harvey (nije njezino pravo ime)sluπao dvadesetak minuta, poËeo sam se pitati zaπtood mene traæi da joj pomognem kad joj ni medicinskaznanost ne moæe ponuditi nikakvo rjeπenje. A ondasam shvatio da nisam ja u pitanju, veÊ Bog. Æena jepokuπavala preko mene dobiti Boæju pomoÊ. Moæda Êeje Gospodin uspjeti preko mene usmjeriti prema æivo-todavnoj snazi Svetoga Duha. Moæda Sveti Duh Ëekada obnovi Henryjeve umne sposobnosti kako bi prekonjega uzdigao Krista i ojaËao vjeru mnogih.

Tiho sam se pomolio Bogu da me nauËi πto da jojodgovorim. Poπto smo joπ neko vrijeme razgovarali, re-kao sam joj da Êu Henryjev sluËaj ozbiljno razmotriti.Stavit Êu njegovo ime na svoj molitveni popis i posebnose moliti za njega. Zatraæio sam da me s vremena navrijeme obavjeπtava o njegovom stanju.

Vrijeme je prolazilo. Jednoga dana primio sam odnje pismo u kojemu me obavjeπtava da se Henryjevostanje poËelo popravljati. Njegov govor postao je razum-ljiviji i — na veliko iznenaenje roditelja — prvi put uπesnaest godina zatraæio je od majke da mu skratikosu. Gospoa Harvey je bila oduπevljena. Njezina vje-ra i vjera njezinog muæa dobila je snaænu potporu doksu gledali kako Sveti Duh djeluje u æivotu njihovog sina.



UpuÊujuÊi hvalu Bogu, podsjetio sam je da je Bogu biblijska vremena Ëinio veliËanstvena djela za svojnarod. Posebno sam naglasio da Bog “Ëezne da Gavjerom potraæimo. On Ëezne da od Njega oËekujemovelika djela”. (Ellen G. White, Isusove usporedbe, str.94)

Nekoliko mjeseci poslije Henry je odluËio prestatipuπiti. Kad je najavio svoju odluku, majka je pomislilada Êe je biti nesposoban ostvariti jer je godinama biostrastven puπaË. Poznavala je mnoge ljude koji su æe-ljeli prestati puπiti, ali nisu uspijevali.

Meutim, na veliko iznenaenje roditelja, Henryviπe nikada nije uzeo cigaretu. Gospoa Harvey je Ëe-kala da proe mjesec dana i tek tada me je obavijestilao svemu. Tijekom sljedeÊih πest ili sedam mjeseci sva-kog mi je mjeseca slala izvjeπtaj i, na moje veliko zado-voljstvo, za sve promjene u æivotu svojega sina hvaluje pripisivala Bogu. Jedan problem ipak je ostajao neri-jeπen — Bog nije vraÊao Henryju njegove nekadaπnjeumne sposobnosti, kao πto su se nadali.

Zatim je stiglo joπ jedno pismo. Gospoa Harvey jepriznala da se njezina vjera u Boæju moÊ poËela kole-bati. Naravno, poËeo sam se moliti i za nju.

Kad traæimo posebne blagoslove od Boga, Biblijakaæe sljedeÊe: “Ali neka iπte s vjerom, bez ikakva sum-njanja, jer je onaj koji sumnja sliËan morskom valovljukoje vjetar podiæe i tamo-amo goni. Takav Ëovjek nekane misli da Êe πto primiti od Gospodina.” (Jakov 1,6.7)

Desetak dana nakon toga kasno uveËer gospoaHarvey me je nazvala telefonom. Jedva je mogla govori-ti od suza. Kratko se pomolivπi Bogu da mi pomogne,uspio sam je toliko smiriti da sam mogao razumjeti oËemu govori. Izgleda da je Henry iznenada postao na-silan, da je pobacao stolce kroz prozor i zaprijetio daÊe istuÊi svojega oca. Morali su pozvati policiju i smje-stiti ga u ustanovu za umno poremeÊene osobe. Reklami je da je izgubila svaku nadu da Êe sinu ikada bitibolje. “Æao mi je πto ti moram reÊi da sam izgubila

37

vjeru u snagu molitve i da Bogu viπe neÊu dosaivatisvojim zahtjevima!”

GovoreÊi joj da ne odustaje, obeÊao sam da ÊuudvostruËiti svoje molitve za njezinog sina. Vjerovaosam da je provala nasilnog ponaπanja bila djelo silatame. Pokuπavale su i nas navesti da odustanemo odmolitve za Henryja. Prije nego πto smo prekinuli razgo-vor, podsjetio sam je na nekoliko biblijskih redaka ipreporuËio joj da razmisli o njima.

Nije proπlo mnogo dana do njezinoga sljedeÊeg po-ziva. Ovoga puta njezin glas je drhtao od sreÊe dok jehvalila Boga za divno djelo Njegove milosti. Henry sevratio kuÊi zdrav i tjelesno i duπevno. Iako se nijemogao sjetiti niËega πto se zbivalo tijekom posljednjihdvanaest godina, odlazio je s ocem u posjete starimprijateljima, susjedima i roacima.

Kad sam upitao gospou Harvey kako se to dogo-dilo, rekla mi je da se Henry jednoga jutra probudio usvojoj bolesniËkoj sobi potpuno zdrav. LijeËnici su us-tanovili da je mentalno oporavljen i nakon nekolikodana provjeravanja pozvali su roditelje da svojega pre-obraæenog sina odvedu kuÊi.

“Slava Bogu na visini!” uzviknuo sam u sluπalicui radovao se zajedno s njom πto Bog i danas pokazujesvoju ljubav prema nama.



5

Tragedija razorenih domova

Duhovna epidemija pustoπi æivote muπkaraca, æe-na i djece po cijelome svijetu. Ona pogaa mlado istaro, ali posebno bolno djeluje na nevinu djecu kojane mogu shvatiti zaπto mama i tata viπe ne mogu æiv-jeti zajedno, zaπto ih jedno od njih napuπta.

Posljednjih nekoliko desetljeÊa klima odbacivanjabraËnih i roditeljskih obveza dostigla je vrhunac. Soto-na i njegovi aneli sluæe se razliËitim utjecajima s ci-ljem da uniπte ljubav koju je Bog usadio u svako ljud-sko biÊe. Oni naπu kulturu proæimaju putenim prizo-rima i sve viπe nas izlaæu utjecaju najraznovrsnijegnemorala.

Joπ prije mnogo godina Duh proroπtva je prekoEllen G. White nagovijestio da Êe se Sotona truditirazoriti obitelj i sve ostale odnose koje je Bog usposta-vio meu ljudima. “Sotona koristi sva orua da zloËini poniæavajuÊe poroke uËini popularnim. Mi ne moæe-mo hodati ulicama naπih gradova a da se ne suoËimos uoËljivim tragovima zloËina u romanima ili kazaliπtu.Um se odgojem privikava na grijeh. U novinama sepred ljude iznosi æivot zlih i poroËnih, i sve πto moæeuzbuditi strasti iznosi se pred njih u obliku uzbudlji-vih priËa. Oni sluπaju i Ëitaju tako mnogo o poniæava-

39

juÊim zloËinima da nekad njeæna savjest, koja bi predtakvim prizorima ustuknula u strahu, postaje tvrda ioni s poæudnim zanimanjem razmiπljaju o tim stvari-ma.” (Patrijarsi i proroci, str. 383)

Danas televizija i drugi mediji nude Sotoni dodat-ne moguÊnosti da obavlja svoje djelo. U ovo naπe vrije-me — ukoliko ne upuÊujemo Bogu svakidaπnje, stalnei odluËne zahtjeve da nam pruæi pomoÊ da ostanemoËisti u mislima, srcu i æivotu — Ëak i da smo najdisci-pliniraniji, moæemo neosjetno postati pokvareni u duπii iznenada pasti kao natruli hrast. Dopustite mi da toilustriram.

Jednoga dana pisala mi je neka æena: “Moj muæ ija ljudi smo pedesetih godina. Podigli smo obitelj, na-porno smo radili da πkolujemo djecu i da ih odgojimou strahu Gospodnjem. Naπa odrasla djeca sada su os-novala svoje domove u kojima se Bog proslavlja. Jasam uvijek bila aktivna u crkvi i radovala se da sluæimBogu.

Moj muæ je æivio uzornim æivotom. Smatrali su gadobrim krπÊaninom u crkvi sve do prije πest mjeseci,kad se otkrilo da potajno uæiva u pornografskim Ëaso-pisima i kasetama.

Njegov pokvareni ukus iziπao je na svjetlo dana nasljedeÊi naËin. Neki naπi prijatelji imali su poteπkoÊasa svojom dvadesetogodiπnjom kÊeri koja je pohaaladræavnu πkolu. Razgovarali smo o tome i usuglasili seda Êe Reta (nije njezino pravo ime) æivjeti s nama ipohaati crkvenu πkolu.

Sve je bilo dobro dok se jedne veËeri nisam vratilakuÊi jedan sat prije nego πto sam predvidjela i potpunoneoËekivano zatekla svojega muæa u krevetu s Retom.Otad je moj æivot postao noÊna mora.

Moj muæ se preselio u drugi kraj i joπ uvijek sevia s tom naoko nevinom djevojkom, a upravo me jeobavijestio da æeli rastavu. Potpuno se promijenio, aline na bolje. Sada mu viπe nije stalo do mene ni docrkve, ne osjeÊa Ëak ni krivnju πto je upropastio æivote

TRAGEDIJA RAZORENIH DOMOVA


tolikih ljudi. Doista je πteta πto se to baπ sada dogodilou naπem æivotu. Viπe nismo imali problema s plaÊa-njem πkolarina, nismo se suoËavali s nikakvim stvar-nim poteπkoÊama. Stavili smo na stranu priliËnu svotunovca za starost i oËekivali smo da Êemo zajedno uæi-vati u zlatnim godinama svojega braka.

Najteæe mi je priviknuti se na golemu promjenu uponaπanju mojega muæa koji je cijeloga æivota bio na-Ëelan Ëovjek. Smatrala sam ga Ëvrstim poput gibral-tarske litice kad je rijeË o zastupanju istine. Æalosno jeali istinito da nisam bila u pravu.

Naπa dva oæenjena sina prestala su odlaziti u cr-kvu i to je unijelo velike i æalosne promjene u æivotnjihovih obitelji.”

Æena je, poπto mi je dala joπ nekoliko podataka,zatraæila da se molim za svakog Ëlana njezine obitelji.Pitala se ujedno je li i ona sama svojim molitvamamogla uËiniti neπto πto bi sprijeËilo tragediju koja jezadesila njezin dom.

U drugom sluËaju jedna æena mi je pisala o svoje-mu πezdesetogodiπnjem muæu koji se upustio u vezusa sedamnaestogodiπnjom pastorkom. I ovdje je muænapustio kuÊu i otiπao æivjeti s tom djevojkom. Æena sepitala nije li iznenada postao duπevno neuravnoteæen.Traæila je da molim za sve njih, jer je i dalje æeljela danjezin muæ baπtini nebesko kraljevstvo. Kao i mnogidrugi koji su se naπli u sliËnom poloæaju, i ona sepitala je li postojao neki naËin da svojim molitvamasprijeËi to æalosno skretanje u æivotu svojega muæa.

Prije nego πto objasnim πto za mene znaËi pojampreventivne molitve, æelio bih reÊi da sam godinamaprouËavao ljudsku narav. Uvijek sam pokuπavao pro-niknuti u tajnu πto je to πto nagoni Ëovjeka da uËinineπto zbog Ëega Êe se kasnije gorko kajati. Tijekomdvadesetak godina bavio sam se kupoprodajom nekret-nina. Iz godine u godinu dolazio sam u vezu s istimposlovnim ljudima i oni su stekli povjerenje u mene,pa su mi poËeli povjeravati i svoje osobne probleme.

41

Na temelju onoga πto su mi priËali o sebi, shvatiosam da Ëovjek, iako odgajan da vlada sobom i budeumjeren u svemu, u sluËaju da sredstva masovne ko-munikacije, Sotona ili bilo tko drugi poËnu utjecati nanjegovu maπtu da se bavi nekom privlaËnom æenom,nije u stanju dugo vremena odolijevati pritisku, veÊ daje ubrzo spreman upustiti se u svaki rizik i odreÊi sesvega, samo da bi mogao uæivati u svojim snovima.

SpiritistiËki sveÊenik mi je jednom rekao da demo-ni mogu u Ëovjekov um ubaciti slike koje Êe ga uputitiu odreenom smjeru. Kako Sotona to moæe, mi joπ neznamo, ali svi vidimo kako zli utjecaji — bez obzira nanjihov izvor — zasljepljuju ljude. Ako muπkarci i æenepoËnu razmiπljati o takvim prijevarnim prijedlozima,uskoro u njihovim mislima nastaju uzbudljive zamislio tome koliko bi im uzbuenja i zadovoljstva donijeloostvarenje nametnute misli.

©to se Ëovjek viπe igra predloæenom miπlju, onanaizgled postaje sve primamljivija i ostvarljivija. Usko-ro ona toliko obuzima njegov um da postaje spremani na ono πto ranije ne bi ni pomiπljao uËiniti. Demoniili drugi utjecaji preuzimaju tako upravu nad njegovimili njezinim æivotom i nikakva ljudska snaga viπe nijesposobna raskinuti lance ove vrlo opasne opËinjenosti.

Upravo zbog ove prijevarne sile grijeha braËni drugkrπÊanin treba upuÊivati Bogu ozbiljne preventivne mo-litve, bez obzira na to koliko je njegov ili njezin braËnidrug vjeran svome braËnom zavjetu. Bez obzira na svuplemenitost svojega karaktera, svaki Ëovjek moæe pa-sti. »ak je i sâm Sotona nekada bio bezgreπno biÊe.

Svakoga dana trebamo zahvaljivati Bogu πto je oni-ma koje volimo dao milosti i snage, πto im je dao neπtood svoje boæanske ljubavi. Jedino ako imamo dio bo-æanske Kristove ljubavi, moæemo prema svojim bliænji-ma pokazati nebeske vrline koje krase karakter naπeganebeskog Otkupitelja.

BraËni drug koji æeli vjeËnost provesti u druπtvusvojega zemaljskog æivotnog pratitelja, ali i ostati s nji-



me do kraja ovozemaljskog æivota, mora zatraæiti i osi-gurati okrepljujuÊi utjecaj Svetoga Duha, te velike bo-æanske snage, koja jedina moæe saËuvati ËistoÊu misli,srca i æivota. Iako Bog nikada ne prisiljava Ëovjeka daËini neπto protiv svoje volje, On Êe, zbog zasluga Kristovekrvi prolivene na Golgoti, uËiniti sve da Ëovjeku omiliput spasenja. Krist nam uvijek govori da se molimojedan za drugoga!

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeÊa dobio sammnogo pisama muæeva i æena Ëiji se brak ljuljao. Poπtosam im govorio o ovim naËelima, Boæji Duh je djelovaona braËne drugove tako da je uËvrstio njihovu zajed-nicu u Kristu. Niπta nije ljepπe nego sluπati iste ljudekako opisuju na koji je neobiËan i radostan naËin Bogblagoslovio njihov æivotni put.

Izgubljen i naenEvo jednoga izrazitog primjera kako okrepljujuÊi

utjecaj Svetoga Duha moæe vratiti na pravi put zalutalepojedince.

Ubrzo nakon πto je knjiga Nevjerojatni odgovori namolitvu iziπla iz tiska, primio sam pismo od æene kojuje muæ napustio prije skoro Ëetiri godine. Na nju jenaroËito utjecala Ëinjenica πto ja, prije nego πto poË-nem moliti za osobu koja ne sluæi Bogu, traæim odGospodina da zaslugama svoje krvi obuhvati i osobukoja je u nevolji, imajuÊi uvijek na umu da je spasenjesvake osobe veÊ plaÊeno.

“Kad sam u vaπoj knjizi proËitala da moæemo mo-liti Gospodina da oprosti grijehe drugim ljudima, bilasam zaprepaπtena, ali sam se odmah poËela moliti Bo-gu za svojega muæa s novom vjerom i novom nadom.”

IspriËala mi je da su ona i njezin muæ, tridesetogo-diπnjaci, imali dobra zaposlenja i dobro zdravlje, da jepred njima bila blistava buduÊnost. Radili su u meu-narodnoj tvrtki, a muæ se, buduÊi da je govorio trijezika, brzo poËeo penjati ljestvama hijerarhije.

43

“Nije dugo potrajalo i posao ga je poËeo zadræavatiizvan doma po nekoliko dana. Raskoπan æivot poslov-nih moÊnika, kojim je æivio, uskoro je poËeo ostavljatisvoje tragove na njemu. Karakter je doæivljavao pro-mjene, pa je postao kritiËki raspoloæen, koristio je sva-ku prigodu da pokaæe koliko se ne slaæe sa mnom imojim pogledima.

PoËeo je kritizirati sve oko sebe. Kako je vrijemeprolazilo, uoËila sam da nosi skupocjene ukrase, auskoro sam se uvjerila i da puπi. Kad se nakon boæiÊ-nog domjenka vratio kuÊi pijan, priznao mi je da seupustio u vezu sa svojom tajnicom i tako dopunio gor-ku Ëaπu mojih razoËaranja.

Naπ dom je postao mjesto sukoba i nemira. U tovrijeme sam zahvaljivala Bogu πto nemamo djece kojabi patila zbog naπih straπnih nesuglasica. UËinila samsve πto je bilo u mojoj moÊi da zatraæimo pomoÊ krπ-Êanskog braËnog savjetnika, ali sve je bilo bez uspjeha.Napokon je otiπao iz kuÊe, a mene okrivio za raspadbraka.”

U telefonskom razgovoru rekla mi je da nije niπtaËula o njemu skoro dvije godine. Onda je saznala daima velikih nevolja sa svojim poslodavcem. Donio je,naime, nekoliko odluka zbog kojih je poduzeÊe izgubilovelike svote novca. Bio je otpuπten, napustio je njihovkraj, a ona je tako izgubila njegov trag. Negativna pre-poruka njegove bivπe kompanije onemoguÊila mu je dadobije sliËno zaposlenje i to ga je navelo da se odapiÊu.

Poslije je saznala da je imao nekih uspjeha u koc-kanju. Upustio se i u uæivanje droga, pa je izgubiovlast nad svojim æivotom i svojim imanjem. Pomiπljaoje na samoubojstvo, ali je ustanovio da nema hrabrostiostvariti svoju zamisao. Njegova muπkost bila je teπkopogoena spoznajom da je samo obiËna kukavica.

Ona je u meuvremenu nabavila moju knjigu iproËitala poglavlje pod naslovom “Molitva za bezboænei pokvarene” koje je ostavilo na nju poseban dojam.



Pisala mi je i pitala bih li joj se pridruæio u molitvi zamuæa, za kojega se nadala da je joπ æiv.

Odgovorio sam joj da Êe Sveti Duh snagom spase-nja sigurno utjecati na njezinog muæa ukoliko se nasdvoje budemo molili za njega. Duh proroπtva nam kaæeda Sotona sa svojim suradnicima “udvostruËuje svojenapore da sprijeËi Kristovo djelo u prilog Ëovjeka i uh-vati duπe u svoje zamke. Njegov je cilj zadræati ljude utami i nepokajanosti dok se ne zavrπi Spasiteljevoposredovanje i viπe ne bude ærtve za grijeh”. (Ellen G.White, Velika borba, Zagreb 2010., str. 409) Meutim,ista nas autorica podsjeÊa da nas Bog neprekidno na-stoji osloboditi okova grijeha.

ZnajuÊi πto demoni æele uËiniti ovome Ëovjeku i πtoKrist æeli postiÊi u njegovom æivotu, postao sam joπodluËniji da pridonesem koliko god je u mojoj moÊi dase ostvari Kristova namjera. Kod ovog Ëovjeka, kao ikod svih ostalih za koje sam se molio, oslonio sam sena moÊnu silu Svetoga Duha da nadvlada i onemoguÊineprijatelje Krista i svih onih koje On namjerava spasiti.

Rekao sam æeni da Êu njezino ime i ime njezinamuæa staviti na svoj stalni molitveni popis. Svakogadana bez prekida iznosit Êu njihov sluËaj pred Isusa.Traæio sam da me obavjeπtava πto se dogaa u njezi-nom æivotu.

Proπlo je oko godinu dana. Jedne veËeri ona jegledala televizijsku emisiju u kojoj je izvjestitelj razgo-varao sa skupinom beskuÊnika u nekom udaljenomgradu. Ti su ljudi æivjeli u napuπtenoj tvornici krajautoceste. Vlasti su htjele poruπiti njihovo skloniπte, anjih preseliti na drugo mjesto.

Dok je kuhala, Ëula je poznati glas. Okrenuvπi se,ugledala je svojega muæa na ekranu. Da nije progovo-rio, nikad ga ne bi prepoznala. Imao je bradu i dugukosu i izgledao je kao skitnica.

Kad je rekao da svoju hranu nalazi u kantama zasmeÊe pokraj jednoga velikog restorana, æena je briz-nula u plaË. Srce joj se kidalo. Iako je bila duboko

45

oæaloπÊena, bila je sretna πto je joπ æiv i πto sve joπ nijeizgubljeno.

IduÊeg dana raspitala se u televizijskoj kompanijigdje je razgovor bio snimljen. Zatraæila je neplaÊeniodmor i krenula potraæiti svojega muæa.

Dok je vozila izmeu koliba i zahralih dijelovastrojeva pored skupine skitnica koji su se grijali krajvatre, poËela se zabrinjavati za svoju sigurnost.

Jedan Ëovjek joj je rekao u kojoj kolibi treba traæitisvojega muæa i dodao da koliba nema vrata. Morala seprogurati kroz teπke zavjese od starih krpa da bi seprobila u kolibu.

Æena je naπla svojega muæa u tijesnoj kolibi, kakoleæi na kartonskim kutijama koje su ga πtitile od hlad-noÊe. Kad se podigao da pusti malo svjetla u kolibu,ona mu se bacila u zagrljaj govoreÊi: “Nikada te viπeneÊu pustiti da odeπ!”

Zbunjen njezinim ponaπanjem, odgovorio je: “Pustime, molim te! Prljav sam, uæasno sam prljav!”

Bila je veÊ kasna jesen u tome dalekom gradu naistoku i snijeg je provijavao. BuduÊi da je bilo hladno,pozvala ga je da sjednu u njezin automobil. OdbivπiuÊi zbog svoje prljavπtine, naslonio se na automobil irazgovarao s njom kroz spuπteno prozorsko staklo.Snijeg je i dalje padao i on je uskoro liËio na snjeπka.

Upitala ga je hoÊe li sjesti u auto ako ona neËimprekrije sjedalo. Kad je odgovorio potvrdno, odvezla sei vratila nakon 45 minuta s presvlakama za sjedala iobiljem tople hrane iz obliænjeg restorana. GledajuÊi gakako se gosti hranom, πto je za njega bila kraljevskagozba, njezino se srce ispunilo radoπÊu. Tiho je Boguuputila zahvalnu molitvu πto je njezinog muæa vratio unjezin æivot. Vjerovala je da je Bog na Ëudesan naËinusliπao njezine molitve.

Cijeli tjedan ga je nagovarala prije nego πto je pri-stao da se vrati. Otkrila je da Ëovjeka, Ëiji se æivotspustio ovako nisko, samo Boæja milost moæe vratiti nastare staze.



Kad ga na kraju prvoga dana nije uspjela nagovo-riti da napusti svoju bijednu kolibu, vratila se u svojmotel. Te se veËeri mnogo molila i traæila Boæju osobitupomoÊ da zadobije svojega muæa. OËajniËki je æeljelada se on vrati u normalan æivot. Poslije mi je priËalada je Ëitala velike dijelove knjige Nevjerojatni odgovorina molitvu kako bi uËvrstila svoje povjerenje u Boæjuljubav i snagu. Prije nego πto je otiπla u krevet, otvorilaje Bibliju da pronae tekst o kojem Êe razmiπljati tije-kom noÊi. PrelazeÊi preko stranica Biblije, zapazila jesljedeÊi tekst: “Ako zbilja u vama stanuje Duh onogakoji uskrisi Isusa od mrtvih, onaj koji uskrisi KristaIsusa od mrtvih oæivit Êe i vaπa smrtna tjelesa po svo-me Duhu koji stanuje u vama.” (Rimljanima 8,11)

“To je ono πto meni treba”, rekla je samoj sebi.“Um mojega muæa treba biti obnovljen snagom SvetogaDuha i postati ono πto je nekada bio, da opet steknezdravlje i snagu koju je nekada imao!”

Kleknula je na koljena i izlila duπu pred Bogom.Proπlo je pet dana i sve je izgledalo beznadno. A

onda ju je obuzela jedna misao: Mojemu muæu je prije-ko potrebno da Ëuje da Bog i danas mijenja æivot ljudikoji Mu se predaju! »itat Êu mu dijelove iz Morneauoveknjige!

To je uËinila i Bog je poËeo djelovati preko tihslabih rijeËi. Polako se muæ poËeo odazivati pozivimaDuha i njezinim molbama da se vrati, jer njihov brakima izgleda na uspjeh ako svoj æivot predaju Kristu uruke.

“Nisam mogla zadræati suze dok sam sluπala svo-jega muæa kako govori, kad sam shvatila da se vraÊaiz mrtvih. Bio je mrtav duhovno, a sada je oæivljavaogovoreÊi mi o radosti u kojoj je nekad uæivao dok jesluæio Bogu.”

A onda je doæivjela pravo iznenaenje kad je rekao:“Dobro, Linda [nije njezino pravo ime], prihvaÊam tvojpoziv da ponovno æivimo zajedno kao muæ i æena, akood svojega poduzeÊa uspijeπ dobiti premjeπtaj u neko

47

mjesto u kojemu nas nitko ne poznaje. Ne mogu iziÊipred ljude koji su me nekad poznavali. Ja Êu za tovrijeme ostati izvan grada. U redu?”

Ponovno ga je uvjerila da Êe uËiniti sve πto je obe-Êala. Trebalo je proÊi joπ nekoliko dana dok ga nijenagovorila da se oπiπa i obrije, preobuËe i okupa takoda liËi na osobu koju je nekada poznavala i voljela.

Uz obilnu pomoÊ Boæjega Duha Linda je isposlo-vala premjeπtaj u drugi grad, a na njezino veliko izne-naenje bila je i unaprijeena, πto joj je donijelo velikupoviπicu plaÊe. Njih dvoje sada æive sretno i vjerni suGospodinu. Sazreli su kao krπÊani, pouËeni iskustvi-ma kroz koja su proπli.

Linda me je tada zamolila da o njihovom iskustvunikome ne govorim. ObeÊao sam da Êu saËuvati njiho-vu tajnu, ali sam nedavno pomislio da bi ovo iskustvomoglo pomoÊi mnogima da ojaËaju u vjeri i povjerenjuu Spasitelja. Sloæili su se da to uËinim pod uvjetom dane objavim njihova imena ni ime grada u kojemu æive.Mislim da njihovo iskustvo doista sluæi na slavu i ËastBoæjem imenu!



6

Molitva za bliænje

Pitanje koje mi veÊina ljudi postavlja glasi: “Kakose netko moæe poËeti uspjeπno moliti za druge i u tomeustrajati? Kako se mogu moliti za bliænje tako da mojemolitve budu usliπane?”

Otkrio sam pet koraka koji mogu doprinijeti da seBoæja sila osjeti u æivotu ljudi za koje molimo.

Prvi korak: KljuË svake uspjeπne molitve za bliæ-nje nalazi se u uskoj zajednici s Isusom. On je velikiOsvajaË duπa i Ëezne da pomogne svakome tko Mu seæeli pridruæiti u tom poslu. Za mene druæenje s IsusomzapoËinje Ëim ujutro otvorim oËi, Ëak i prije nego πtoustanem. Moja jutarnja molitva glasi:

“Dragi Isuse, Ti si moj Gospodin slave! Tebi seobraÊam dok obavljaπ svoju posredniËku sluæbu u Sve-tinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu i traæim dami u poËetku ovoga novog dana daπ novi blagoslovsvoje ljubavi i milosti!

Ti znaπ, Gospodine, da bi me moja greπna narav,kad bih bio prepuπten samome sebi, navela da Ëinimsvakovrsna zla djela i da samoga sebe dovedem dovjeËne propasti. Zato se obraÊam Tebi, Gospodine, obu-hvati i mene jutros zaslugama svoje krvi koju si proliona Golgoti za oprost naπih grijeha.

49

Æelim da me Ti oblikujeπ, da me uzdigneπ u Ëistoi sveto ozraËje u kojemu kroz moju duπu mogu poteÊibogati blagoslovi Tvoje ljubavi i donijeti dobra onima skojima Êu se sretati na ovome tlu Tvojega neprijatelja.

Molim Te, dragi Spasitelju, da Tvoj Sveti Duh poËi-va na meni, da boravi u meni danas, da me po karak-teru uËini sliËnim Tebi. Hvala Ti πto sluπaπ moju mo-litvu. Amen.”

Kad ustanem i zadovoljim svoje prve jutarnje pot-rebe, pustim psa i tako dalje, onda prouËavam. ObiËnoËitam Bibliju i druge duhovne knjige koje me hrabreda joπ razgovaram s Isusom u molitvi. Tek tada Muiznesem svoj molitveni popis koji je dosad ispunio knji-gu od 150 stranica.

Svako ime na popisu prati objaπnjenje njegovih ilinjezinih potreba. BuduÊi da je nemoguÊe da svako imeposebno spomenem, svakoga dana spomenem imenana koja me Sveti Duh posebno uputi. Ali molim se zaduhovne potrebe svekolikog Boæjeg naroda onako kakomislim da se apostol Pavao molio za vjernike u Efezu(vidi Ëetvrto poglavlje Poslanice Efeæanima).

Nakon doruËka opet razgovaram u molitvi s mojimnebeskim Ocem, slavim Njegovo ime i zahvaljujem Muza blagoslove koje je izlio na one za koje sam Mu semolio. Zahvaljujem Bogu πto sam otiπao u mirovinu pase mogu moliti za svoje bliænje.

Drugi korak: »vrst temelj prvi je uvjet da netkopodigne graevinu koja Êe izdræati ispit vremena. IstonaËelo vrijedi i na duhovnom podruËju. Da bismo iz-gradili nepomuÊeno povjerenje u Boga i silu SvetogaDuha, moramo uËiti napamet Boæju rijeË. Moramo is-puniti svoje misli redcima koji hrabre, nadahnjuju, uz-diæu i, iznad svega, pribliæavaju srce Kristu. Dok toËinimo, otvaramo put Svetome Duhu da nam ih kasni-je vrati u sjeÊanje, posebice u vrijeme potrebe. BoæjarijeË je boæanska avenija snage i æivota.

Ovo govorim na temelju iskustva. U posljednjih 46godina uvijek sam u svojim dæepovima nosio listiÊe na

MOLITVA ZA BLIÆNJE


kojima sam zapisivao ratke iz Biblije da bih ih utrenucima dokolice uËio napamet. Za to vrijeme nauËiosam preko 2.200 redaka, neizmjerno obogativπi svojduhovni æivot. Pozivam i vas da se udubite u Pismo.Ako to budete Ëinili, upuÊivat Êete molitve koje Êe do-nositi bogatu æetvu duπa.

TreÊi korak: Milostiva ljubav pokrenula je Kristada doe na ovaj buntovni planet i dopusti zlim ljudimada Ga prikuju na kriæ, da bi na taj naËin osiguraovjeËni æivot svima nama. “On koji je mogao zapovjeditida Mu dou u pomoÊ nebeske vojske — On koji jemogao otjerati i zastraπiti svjetinu otkrivanjem sjajaNjegovog boæanskog veliËanstva — u savrπenom se mi-ru potËinio najsurovijim uvredama i ruæenju.” (Isusovæivot, str. 608.609)

Drugim rijeËima, Krist je prema svojoj djeci gajioneograniËenu ljubav. On je bio briæan u doslovnom smi-slu te rijeËi. On æeli da i mi dijelimo iste osjeÊaje. I mise trebamo moliti s najveÊom moguÊom vatrenoπÊu iæeljom da nas On nadahne istom pokretaËkom snagom.

»etvrti korak: Da bismo se molili za druge, treba-mo imati æivu vjeru. Kristova izjava: “Ali, hoÊe li Sin»ovjeËji, kada doe, naÊi pouzdanja na zemlji?” (Luka18,8), kao da govori da Êe u posljednje vrijeme to bitirijetko iskustvo, a uspjeπna molitva za druge nemogu-Êa je bez takve vjere.

Dok Ëitamo Ëetiri Evanelja, zapaæamo da je mjeraËuda, koju je Krist mogao uËiniti za druge, bila pove-zana s veliËinom vjere koju su oni pokazivali. Biblija,primjerice, kaæe da su dva slijepca slijedila Krista tra-æeÊi od Njega da im se smiluje. Matej ovako piπe: “Tadaim se dotaËe oËiju i reËe: Neka vam bude prema vjerivaπoj! I otvoriπe im se oËi.” (Matej 9,29.30)

Matej istiËe da je Isus “obilazio po svoj GalilejiuËeÊi u tamoπnjim sinagogama, propovijedajuÊi Ra-dosnu vijest o Kraljevstvu te ozdravljajuÊi svaku vrstubolesti i nemoÊi u narodu. Tada se pronese glas onjemu po svoj Siriji, pa su dovodili k njemu sve koje

51

je muËila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, op-sjednute, mjeseËare i uzete, a on ih je ozdravljao.”(Matej 4,23.24)

Ljudi koji imaju malo vjere, zapravo sebi uskraÊu-ju blagoslove. Matej nas podsjeÊa da Isus “zbog njiho-ve nevjere tu ne uËini mnogo Ëudesa”. (Matej 13,58)Tako je i s naπim molitvama za bliænje — moramotraæiti i odræavati veliku mjeru vjere.

Peti korak: Opraπtanje je prijeko potrebno.Æivimo u vremenu kad se mnogim ljudima ne usli-

πavaju molitve za bliænje zato πto nisu prvo traæili odBoga da im oprosti njihove grijehe. Ja se nikada nemolim Bogu za druge ako prethodno u svojoj molitvine kaæem: “Dragi nebeski OËe, u ime Gospodina IsusaKrista molim Te oprosti ako sam Te uvrijedio mislima,rijeËima ili djelima. Znam, Gospodine, da Tvoja rukanije prekratka da spasi, niti je Tvoje uho otvrdlo da nebi Ëuo, ali znam da nas naπe opaËine i naπi grijesimogu odvojiti od Tebe i Tvojih bogatih blagoslova (vidiIzaija 59,1.2). Ne mogu izdræati da budem odvojen odTebe ni za trenutak, stoga Te molim, uËini da izmeuTebe i mene sve bude u redu. Amen!”

Velik broj krπÊana spominje u svojim pismima itelefonskim razgovorima da im se Ëini kako njihovemolitve odlaze nekamo u prazninu. Molili su me da imobjasnim u Ëemu je problem. Prvo sam im pokuπavaopomoÊi raspitujuÊi se za njihov krπÊanski æivot. Me-utim, taj pristup je, izgleda, bio slijepa ulica. Kona-Ëno sam zatraæio od Gospodina da mi svojim SvetimDuhom pomogne da razumijem njihov problem.

Prije nego πto sam jedne veËeri otiπao u krevet,otvorio sam Bibliju da bih naπao tekst o kojemu Êurazmiπljati. Kad sam otvorio Bibliju, pogled mi je paona molitvu OËenaπ. Nisam, meutim, tu zastao, veÊsam nastavio Ëitati. “Da, ako vi oprostite ljudima nji-hove pogreπke, oprostit Êe i vama vaπ Otac nebeski.Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogreπaka, nivaπ otac neÊe vama oprostiti vaπih.” (Matej 6,14.15)

MOLITVA ZA BLIÆNJE


Smjesta sam shvatio da nepomirljivo dræanje ne-kih ljudi zatvara put Boæjim blagoslovima. Otad sampomogao mnogima pitajuÊi ih imaju li teπkoÊa da dru-gima oproste nedostatke ili zla koja su im nanijeli.

Jedna je æena bila zbunjena neuspjeπnoπÊu svojihmolitava. Kad sam naveo razgovor na ovakvo ponaπa-nje, ona je odmah priznala da je to njezin problem.Iskreno je naglasila: “To je znaËajka koja se provlaËikroz cijelu naπu obitelj. Uvijek Êu se sjeÊati svoga dje-da koji je rekao: ‘Ako ti itko uËini neπto naæao, nemojse æestiti; samo Ëekaj dok ti se ne ukaæe prigoda damu se osvetiπ!’” Zatim je priznala da bi samo BoæjeËudo u njezinom æivotu moglo dovesti do toga da opro-sti drugima ono πto su joj uËinili.

Nazvala me je oko πest mjeseci nakon tog razgo-vora. Ali ovaj put je radost odzvanjala iz njezina glasadok mi je govorila kako joj je Bog dao snage da stvarnooprosti svojim bliænjima. Sada njezine molitve donoseizvanrednu æetvu.

Tijekom nekoliko posljednjih godina primao sampisma iz cijeloga svijeta koja su mi govorila o bogatimBoæjim blagoslovima ne samo u æivotu onih koji suËitali Nevjerojatne odgovore na molitvu, veÊ i u æivotuonih za koje su se drugi molili. Navest Êu nekolikonavoda iz takvih pisama. Iznosim ih ne zato da bihuzdigao sebe, veÊ da pokaæem πto Bog moæe uËiniti ipreko najskromnijeg od svojih slugu. Bog na sve stra-ne traæi protoËnike preko kojih Êe izliti svoje blagoslovei svoju milost na ljude koji æive oko nas.

Misionarski par iz Afrike“Tijekom zasjedanja Generalne konferencije 1990.

godine moj muæ je naruËio vaπu knjigu buduÊi da jeprvo izdanje veÊ bilo rasprodano. Bili smo razoËaraniπto je nismo mogli ponijeti sa sobom.

Stigla je u mjesecu sijeËnju, upravo na vrijeme, jermi je bila potrebna pomoÊ kakvu su nudile njezine

53

stranice. Preko nje mi je Boæji Duh darovao unutarnjimir, mir koji se dobiva samo razmiπljanjem o BoæjojveliËini, Njegovoj velikoj ljubavi koja zadovoljava i naπenajmanje potrebe i jaËa naπu vjeru tako ‘da nam nezastane noga’ (Psalam 17,5).”

Ova dva odlomka prijevod su dugog pisma koje jebilo napisano na francuskom jeziku. Nakon mojegaodgovora, dva mjeseca poslije, stiglo je sljedeÊe pismo:

“Svakog dana naπa su srca puna zahvalnosti Boguza pobjede koje vidimo u æivotu onih za koje se moli-mo. Sama Ëinjenica πto vidimo da se mijenja æivot mno-gih za koje se molimo, dovodi nas bliæe naπem Otkupi-telju.”

Iz JuænoafriËke Republike“Dragi brate Morneau,Doista ne znam kako bih zapoËela, jer ti imam

toliko toga reÊi. Dopusti mi da prvo izrazim zahvalnostnaπemu nebeskom Ocu πto je promijenio naπ æivot...Zahvaljujem i tebi πto si dopustio da te On upotrijebina tako divan naËin i πto si napisao Nevjerojatne od-govore na molitvu, tako da æivot Boæje djece moæe bitiblagoslovljen u ova teπka vremena.

ProËitala sam tvoju divnu knjigu triput, a sadaneke dijelove iz nje Ëitam svakoga dana. Svaki put meGospodin nauËi neËemu novom i prekrasnom. Tvojaknjiga mnogima je pomogla da se uspjeπnije mole i dadoæive usliπenje molitava na naËin koji prije toga nisumogli niti zamisliti.

Mnoge su Ëinjenice privukle moju pozornost doksam Ëitala tvoju knjigu. Jedna je da Bog osobito bla-goslivlja i nagrauje one koji Ga πtuju. Zadivljena samπto sve Gospodin moæe uËiniti za onoga koji Mu sepreda i æivi Njemu na Ëast.

Dopusti mi da ponovno kaæem kako nemam rijeËikojima bih izrazila svoju zahvalnost Bogu i tebi natako divnoj knjizi.”

MOLITVA ZA BLIÆNJE


Iste rijeËi izgovarat Êe svi oni koji mole za svojebliænje. Bog æeli da Mu svi, bez razlike, πaljemo svojemolitve da ih On iskoristi kao povod da svoje bezbroj-ne blagoslove spasenja izlije na ovaj svijet.

55

7

Snaga molitve Ëuva oddemona

Æivimo u teπko vrijeme. KreÊemo se, zapravo, pre-ma vremenu “tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je lju-di”, kao πto najavljuje prorok Daniel (Daniel 12,1). OËaji zbunjenost muËe ljude svih poziva u æivotu. Strahobuzima mnoge dok bez nade gledaju u buduÊnost.Mi æivimo i u svijetu koji se brzo mijenja. Ono πto jejoπ do prije nekoliko godina izgledalo nemoguÊe —poput pada Berlinskog zida i novog prekrajanje ze-mljovida Europe, sada je veÊ proπlost. Raspad neka-daπnjeg Sovjetskog Saveza zaprepastio je Ëak i svjet-ske voe.

Dok problem preæivljavanja u danaπnjem svijetuzaokuplja misli ljudi, Sotona i njegovi aneli “udvos-truËuju svoje napore da sprijeËe Kristovo djelo u prilogËovjeka i uhvate duπe u svoje zamke”. (Velika borba,str. 409)

Sotonin osnovni cilj jest navesti ljude da izgubevjeËni æivot, a on svoj posao shvaÊa vrlo ozbiljno. “Nje-gov je cilj zadræati ljude u tami i nepokajanosti dok sene zavrπi Spasiteljevo posredovanje i viπe ne bude ærtveza grijeh.” (Velika borba, str. 409)


Æalosno je ali istinito, sudeÊi prema broju pisamakoja dobivam i koja zahtijevaju molitvu za one koji susiπli s puta spasenja zbog nemorala, da Sotona postiæenevjerojatne uspjehe.

Æivimo u iznimnom vremenu i Bog meu pripad-nicima svojega naroda traæi pojedince koje bi mogaoiskoristiti da dovrπi svoje djelo na Zemlji. Njemu jepotrebna moÊna vojska onih koji se mole i koji shva-Êaju pravila ukljuËivanja u sukob izmeu dobra i zla.

Bog æeli takve molitelje koji znaju da molitva nijesredstvo da se neodluËni Bog navede da pomogne oni-ma πto æive na Zemlji, i koji shvaÊaju da On i Njegovianeli u oËima stanovnika bezgreπnih svjetova nemajuzakonskog prava stupiti na Sotonin teritorij sve dok semi, zarobljenici demona, ne pozovemo na Kristove za-sluge i obratimo Njemu da nama, ljudskim biÊima,ukaæe svoju boæansku pomoÊ.

Moæda Êe iskustvo koje sam doæivio prije mnogogodina, dok sam joπ bio sljedbenik demona, potvrdititu Ëinjenicu. Sotonski sveÊenik hvalisao se preda mnomkako je Sotona primorao Stvoritelja da napusti avlovnovoosvojeni teritorij. Izjavio je da je Sotona rekao daje taj zahtjev njegovo zakonsko pravo u oËima svemirai da mu je zato ono i osigurano.

SveÊenik je dodao: “U to je vrijeme Sotona izjavioda Êe on i njegovi aneli biti nevidljivi ljudima, tako daÊe ih ostaviti u uvjerenju da slobodno upravljaju svo-jim æivotom. On je posebno naglasio da je jedini pravinaËin da nadnaravna biÊa utjeËu na ljudsko ponaπa-nje utiskivanje mentalne slike u Ëovjekov um.”

Koliko je od toga πto je demonski sveÊenik govoriobilo istina, ja ne mogu reÊi. Ali dosta od onoga πto sumi spiritisti govorili zvuËalo je razloæno i pomoglo mi jeda se nekoliko mjeseci kasnije odluËim za Krista.

Bog traæi osjeÊajne ljude koji su spremni odraæava-ti Njegov karakter. “Ljubav prema Bogu, revnost zaNjegovu slavu i ljubav prema palom ljudskom rodudovela je Isusa na Zemlju da strada i umre. To je bila

57

sila koja je vladala Njegovim æivotom. On nam nalaæeda usvojimo to naËelo.” (Isusov æivot, str. 263.264)

Isus je tijekom svojega ljudskog postojanja na Zemljipokazao veliku skrb za svako ljudsko biÊe. Katkad jecijelu noÊ provodio moleÊi se za njih. Ono πto je uoËa-vao po cijelom svijetu, navodilo Ga je na molitvu. “Pro-matrajuÊi svijet, Boæji Sin je gledao patnju i bijedu. Saæaljenjem je vidio kako su ljudi postali ærtve Sotoninesvireposti. Sa suosjeÊanjem je promatrao one koji subili izopaËeni, uniπteni i izgubljeni. Oni su izabrali vla-dara koji ih je kao robove okovao lancima za svojakola.” (Isusov æivot, str. 22) Nije Ëudo πto je Isus svakislobodni trenutak provodio u molitvi za spasenje ljud-skog roda.

Razlozi koji su Isusa navodili da se moli za bliænjei danas postoje i trebaju nas pokretati da traæimo po-moÊ Svetoga Duha u zajedniËkom voenju duhovnihbitaka protiv sila tame. Po rijeËima apostola Pavla “naπaborba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarsta-va, protiv vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mraËnog svi-jeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prosto-rima”. (Efeæanima 6,12)

Svatko od nas ukljuËen je u neprestanu borbuprotiv sila zla. Za sukob izmeu dobra i zla saznaosam nakon svojega obraÊenja prije skoro pedeset go-dina. Ali tijekom svih tih godina gledao sam kako silezla gube svoju vlast nad æivotom mnoπtva ljudi doksam se svakoga dana molio da Bog proπiri podruËjezasluga Kristove krvi i na njih. On je usliπao mojemolitve i Sveti Duh je istjerivao demonske sile i πtitioljude od njihove moÊi.

“Ozbiljna, ustrajna moljenja Bogu u vjeri ... mogujedino pomoÊi ljudima da dobiju potporu Svetoga Du-ha u borbi s poglavarima i vlastima, s upraviteljimatame ovoga svijeta, s duhovima pakosti ispod neba.”(Isusov æivot, str. 353)

Da bih opisao kako su takvi pojedinci “saËuvanisilom Boæjom po vjeri”, ispriËat Êu vam iskustvo koje

NEKA NAS SNAGA MOLITVE SA»UVA OD DEMONA


se dogodilo 1991. godine. Kada dobijem sveæanj pisa-ma, obiËno ih brzo pregledam, a onda prvo Ëitam onakoja privuku moju pozornost. TreÊega lipnja te godineprimio sam pismo koje je nosilo oznaku “æurno” udonjem lijevom uglu. Odmah sam ga proËitao.

“Veoma bih æeljela razgovarati s vama”, pisala jeæena koju Êu nazvati Norma. “Sigurna sam da ste pre-plavljeni pismima i pozivima, kao πto mi je rekla taj-nica u nakladniËkoj kuÊi Review and Herald kad samtraæila vaπu adresu.

Ja sam odana vjernica AdventistiËke crkve i iskre-no volim Gospodina. Od sijeËnja proπle godine neoËe-kivani i Ëudni dogaaji poËeli su se zbivati u naπemdomu. NeobiËni utjecaji, moæda sile, unijeli su velikuzbrku u moj æivot, tako da je i moje tjelesno preæiv-ljavanje bilo dovedeno u pitanje. Nisam mogla dobitipomoÊ svojega pastora, jer je to pitanje koje izbjega-vaju i pastori.

Meutim, kad sam Ëitala o divnim iskustvima kojadolaze od molitava za bliænje, velika se nada razgorjelau mome srcu pa sam vam odluËila pisati. Ako imatevremena, voljela bih razgovarati s vama. Broj mojegatelefona je...”

»im sam proËitao pismo gospoe Norme, otvoriosam Bibliju i naπao Matejev izvjeπtaj o raspeÊu. Staviosam pismo kraj otvorene Biblije i zamolio Sveviπnjegada zasluge Kristove krvi pripiπe ovoj ærtvi Sotonine ok-rutnosti. Te sam je veËeri nazvao i ona mi je pomoglada steknem uvid u njezino stanje.

Rekla mi je da je kao sluæbenica radila za Adven-tistiËku crkvu 36 godina. Njezin je muæ umro prije trigodine nakon vrlo kratke bolesti, a ona je nastavilaæivjeti sama u svojoj kuÊi. Upitao sam je kad je poËeladoæivljavati ta neugodna iskustva. IspriËala mi je jedandio, a ostatak priËe dovrπila je u pismu od osam stra-nica. Navest Êu neke reËenice iz toga pisma.

Dræala je biblijske satove gospodinu koji je oËitobio vrlo vezan za svoje umrle. Kao krπÊanka pozivala

59

ga je da prihvati Isusa Krista za svojega Spasitelja, alibez uspjeha.

Prema glasu koji se Ëuo iz telefona, vidjelo se da jeNormi vrlo teπko priËati svoja iskustva, ali sam jojobjasnio da joj mogu pomoÊi jedino ako saznam svepojedinosti. Zato je ona u svom pismu objasnila da jenoÊu Ëula kako se vrata i prozori otvaraju i zatvaraju.»ula je korake, kao da se netko penje uz stubiπte ilisilazi njime. MraËni oblak nadnio se nad nju, mjese-cima je sluπala prijetnje i trpjela pritisak zbog svojegavelikog zanimanja za spasenje Henryja, Ëovjeka koje-mu je dræala biblijske satove...

Jedne noÊi neπto ju je oko tri sata probudilo bezupozorenja i poËelo tresti krevet tako da je letjela sjedne strane na drugu. MraËni oblak se spustio blizunje. Vrlo uplaπena, povikala je i pozvala Isusa da jojdoe u pomoÊ. Straπno tresenje odmah je prestalo.

Nekako sam stekao dojam da Henry, Ëovjek komeje dræala biblijske satove, ipak nije u srediπtu njezinihproblema. Kad sam je upitao postoji li joπ neki razlogzbog kojega trpi ove napadaje, ispriËala mi je svojedrugo iskustvo.

“Gospoa, koju dobro poznajem zamolila me je daje dva puta tjedno zamjenjujem u njegovanju jedneslijepe æene... Trebala sam provoditi noÊi u njezinomstanu. To je potrajalo oko pet tjedana. OsjeÊala sam sevrlo neugodno tijekom toga vremena. Dva dana nakonπto sam prestala odlaziti u tu kuÊu, nevolje su ponov-no zapoËele i potrajale su od studenog do travnja.

Ovoga puta skoro sam podlegla, ali je jedna mojadobra prijateljica preπla skoro 300 kilometara da bi meodvela svojoj kuÊi. Jedne nedjelje ujutro gledala samna televiziji krπÊanski program. Pastor Tucker je vrlolijepo govorio o Gospodnjoj ærtvi na Golgoti. Kleknulasam da se zahvalim Bogu za ovu veliku ærtvu iz ljuba-vi, a tada je straπno tresenje ponovno zapoËelo. Od-mah sam se obratila Isusu da me spasi i tresenje jeprestalo.



Nastavila sam njegovati slijepu æenu. Ona je nasvojem telefonu imala tipku kojom me je automatskipozivala, tako da sam mogla razgovarati s njom i hrab-riti je. Njezini pozivi postali su svakodnevni.

Katkad sam se osjeÊala iscrpljena i umorna nakontih razgovora. Nakon nekog vremena ona se poËelaponaπati posjedniËki, pokuπavajuÊi zagospodariti mo-jim æivotom. Kad se na mene nakon takvih razgovorapoËela spuπtati Ëudna tama, prekinula sam tu vezu.”

Dok je razgovarala sa mnom, Norma je Ëesto govo-rila: “»udim se da Isus dopuπta demonima da se vra-Êaju!” Niz ovih dogaaja ju je zbunjivao.

Objasnio sam joj da se “Sotona i danas trudi nad-vladati ljude kao πto je nadvladao naπe praroditeljenaruπavajuÊi njihovo povjerenje u Stvoritelja...” (Veli-ka borba, str. 421)

Jedna pojava naroËito je zabrinjavala Normu —Ëinjenica da su je ti napadaji poËeli muËiti i u crkvi.“Dok sam sjedila u crkvi, osjetila sam kao da mi netkonavlaËi luaËku koπulju i da mi ponestaje daha. Smje-sta sam izaπla iz crkve i glasno se obratila Isusu da mipomogne.” Od toga vremena sve je rjee odlazila ucrkvu, a pritisak se ponovio joπ dvaput.

“Zaπto ova zla napadaju mene, a ne druge ljude?”pitala se. “Zaπto se takvi dogaaji zbivaju u mojemæivotu? Uvijek sam æivjela za Boga. Zaπto Isus dopuπtazlim silama da se vraÊaju? To jednostavno ne mogurazumjeti!”

ZakljuËio sam da je sigurno zapala u neπto πto janazivam demonskim zagaenjem, neπto πto je omogu-Êilo zlim silama da nau pristup k njoj.

Kad me je upitala zaπto su demoni izabrali baπnju, odgovorio sam da njezin sluËaj uopÊe nije osam-ljen i da Êe takve nadnaravne pojave postajati sve broj-nije kako se borba izmeu dobra i zla bude pribliæa-vala svojemu kraju.

Objasnio sam joj da su takve pojave bile uobiËaje-ne na Zapadu sve do prije nekoliko desetljeÊa, a da se

61

sada dogaaju i u drugim dijelovima svijeta. Meutim,s razvojem suvremene znanosti Sotona je odluËio uvje-riti ljude da on i njegovi zli aneli uopÊe ne postoje.Veliki dio zapadnog svijeta zato danas smatra da sunadnaravne pojave samo proizvod ljudske maπte. Nataj naËin Sotona Ëini sve da postigne da i Biblija izgle-da kao zbirka bajki.

Na njezino pitanje zaπto se to dogaa osobi koja jeæivjela bogobojaznim æivotom, odgovorio sam joj da æi-vimo u greπnom svijetu i da nitko od nas nije siguranod napadaja Kristovih neprijatelja.

Kad sam ja prihvatio Isusa, neugodne situacije do-æivljavao sam πest mjeseci. »uo sam kucanje na vrati-ma i po zidovima svojega malog stana. Kad sam svojproblem iznio svojemu pastoru, upitao me je dræim liu stanu iπta πto je povezano s oboæavanjem demona.Sjetio sam se nekih knjiga na polici. Savjetovao mi jeda ih uklonim — i nakon toga demoni me viπe nisuuznemiravali.

Poπto sam s gospoom Normom prouËio posebanprogram pod nazivom “Sedam koraka oporavljanja” (toje gradivo koje dajem svim ljudima koji su dolazili udodir s takozvanim “sluæbama za istjerivanje demo-na”), ohrabrio sam je da izdræi u svojoj vjeri. Otada æiviu miru i radosti koje donosi jedino Boæji Duh, istasnaga kojom je Isus tijekom svoje zemaljske sluæbeistjerivao demone (Matej 12,28). Ostali smo u vezi pre-ko pisama i telefona i svaki put se radujem kad sa-znam da se Ëvrsto dræi Gospodina. Ona uvijek spomi-nje da veliko zadovoljstvo nalazi u svojoj molitvi zabliænje, i u prilici da vidi kako Bog preko nje blagosliv-lja druge.

Norma se osobito raduje uËvrπÊivanju brakova kojisu bili na rubu raspada. Ona je uvijek spremna pri-skoËiti u pomoÊ i zadovoljiti duhovne potrebe svojihpoznanika. Dok se moli za druge, osjeÊa da je Boæjasila odræava i jaËa na njezinom æivotnom putu.



ZastraπujuÊe iskustvoJedna majka pisala mi je o svojoj kÊeri Marthi koja

je zapala u stanje duπevne depresije, tako da je doæiv-jela æivËani slom. »im se oporavila, poËela je patiti odraznih fobija.

Martha se poËela bojati mraka, voænje automobi-lom, visine, Ëega se nikada prije nije plaπila, i takodalje. Medicinska znanost izgledala je nemoÊna prednjezinim problemima. Lijekovi koji su pomagali drugi-ma, u njezinom su se sluËaju pokazali kao beskorisni.

A onda se dogodilo neπto neobiËno. NoÊu bi nekanevidljiva ruka tresla njezin krevet i izazivala drugeËudne pojave. Rolete na prozorima iznenada bi se podi-zale uz zastraπujuÊu buku.

Majka je shvatila kakve su sile na djelu i da æeleuniπtiti njezinu kÊer. Potraæila je pomoÊ pastorâ, alioni su se ustruËavali iπta poduzeti, osim πto su obeÊalida Êe se moliti za Marthu.

Nekako u to vrijeme doπle su joj do ruku mojedvije knjige i ona nije oklijevala ni trenutka da uspos-tavi vezu sa mnom. Poπto sam sasluπao njezinu æivot-nu priËu, poËeo sam joj postavljati pitanja nadajuÊi seda Êu otkriti je li Marhta nesvjesno bila umijeπana uneke nadnaravne aktivnosti.

OËajna majka obeÊala je da Êe me nazvati za ne-koliko dana nakon πto porazgovara s Marthom. I, na-ravno, pokazalo se da se Marthina prijateljica iz πkolebavila zazivanjem navodne duπe svoje umrle roakinje.Sve je bilo dobro do dana dok Martha nije spomenulasvoj vjerski odgoj. Od toga dana nije dobivala odgovorena svoja pitanja. Umjesto toga uslijedile su straπneprijetnje.

Kad sam Ëuo za to, naglasio sam da se Marthatreba moliti Bogu da joj oprosti prijestup. Bog je joπstarom Izraelu otkrio da je dogovaranje s duhovima nabilo koji naËin vrlo opasno, pa ga je zbog toga strogozabranio. Pozvao sam majku i kÊer da svaki dan za-poËnu molitvom, da traæe od Boga da zasluge Kristove

63

prolivene krvi uraËuna i Marthi i da je Sveti Duh okru-æi ozraËjem svjetlosti i mira. Tek tada, i samo tada,vratit Êe joj se prijaπnji mir. Zlo viπe neÊe imati pristu-pa k njoj.

Uskoro je Gospodin slave potpuno oslobodio Mar-thu svih nemira i neugodnosti.



8

Veliko otkriÊe

U mnogim pismima koja mi piπu, ljudi naglaπava-ju da su molitve postale njihovo najdragocjenije æivo-tno iskustvo, da su pomoÊu molitava uspostavili blizakodnos s Kristom, odnos o kojemu nekada nisu mogli nisanjati. RijeËi se razlikuju, ali je sadræaj isti. Svojeizjave uvijek podupiru svojim iskustvima u molitvi. Na-vest Êu nekoliko takvih iskustava.

»ovjek koji je æivio u velikom kanadskom gradudobio je primjerak knjige Nevjerojatni odgovori na mo-litvu. Bio je tako oduπevljen njezinim sadræajem da jenabavio pedeset primjeraka i podijelio ih svojim roa-cima i prijateljima. Knjigu je dobila i njegova kÊi kojaje bila udana za bogatog industrijalca. Muæ je veÊ nekovrijeme bio pod lijeËniËkim nadzorom zato πto je poddjelovanjem stresa doæivio æivËani slom.

Stresno ozraËje na poslu prouzroËilo je pojavu Ëirana æelucu i Ëeste provale neobuzdanog gnjeva. Krvnitlak mu je opasno porastao i izazvao oπteÊenje srca.LijeËnik je objasnio æeni da joj muæ neÊe joπ dugo æi-vjeti ako ne izvrπi neke korjenite promjene u svoojemæivotu.

Æena se duboko zabrinula, a onda joj se u sjeÊanjevratio tekst koji je prije samo nekoliko dana proËitala

65

u knjizi Nevjerojatni odgovori na molitvu. Sjetila se re-Ëenice: “Gospodin Isus se naroËito specijalizirao za spa-πavanje beznadnih sluËajeva!” Shvatila je da Isus ras-polaæe nevjerojatnom snagom za rjeπavanje problema ida Êe izlijeËiti i njezina muæa ako netko bude posre-dovao za njega.

S Biblijom u jednoj i knjigom Nevjerojatni odgovorina molitvu u drugoj ruci, poËela se moliti za svojegamuæa s vjerom koja je dovela do skoro trenutnog us-pjeha. Tijekom prva dva tjedna zapazila je uoËljive pro-mjene. Nakon joπ dva tjedna Ëovjek je otiπao lijeËniku.Pretrage su pokazale da se njegovo stanje znatno po-pravilo.

Uskoro sam primio od nje pismo puno oduπevlje-nja u kojemu je traæila broj mojega telefona. (PoËetkom1985. godine moj lijeËnik kardiolog zahtijevao je dauvedem telefonsku liniju Ëiji se broj neÊe objavljivati utelefonskom imeniku, kako bih mogao uæivati potpunimir.) Kad me je nazvala, rekla je: “Znala sam da imatefrancuski naglasak. Doista mi je drago πto mogu raz-govarati s vama!”

Poπto smo malo porazgovarali, rekla mi je da jeprije nekoliko godina pohaala predavanja Billyja Gra-hama. Otada je Isus Krist postao njezin stalni pratitelju æivotu. Nestalo je i misticizma kojim je bilo proæetonjezino shvaÊanje Isusa Krista i ona je shvatila da jeIsus “put, istina i æivot”, jedini izvor spasenja.

Shvatila je, suprotno svemu πto je dotad vjerovala,da mora odbaciti svaku misao o nekom drugom pos-redniku i da svoj æivot mora potpuno i izravno predatiIsusu u ruke. Samo je On umro na Golgoti za njezinospasenje i samo Njemu treba posvetiti svoj æivot.

“Koliko god su te godine æivota s Kristom bile pre-krasne, vaπa knjiga mi je pomogla da na potpuno novinaËin shvatim Njegovu velikosveÊeniËku posredniËkusluæbu u Svetinji nad svetinjama nebeskoga Svetiπta.To je mojem krπÊanskom iskustvu dodalo pravo bogat-stvo nebeske milosti. Molitva za bliænje unijela je neo-

VELIKO OTKRI∆E


graniËenu radost u moj æivot i bezbrojne blagoslove uæivot onih za koje sam se molila.”

Iako me je nazvala u vrijeme dnevne telefonsketarife, razgovarali smo viπe od dva sata. Imala je mno-πtvo pitanja koja su se odnosila na moja vjerovanja, amoje davno obraÊenje i pristupanje AdventistiËkoj cr-kvi ju je oduπevilo.

Stanje njezina muæa i dalje se popravljalo. Kadsmo posljednji put razgovarali, ispriËala mi je zanim-ljivu priËu. Iako njezin muæ nije redovito odlazio ucrkvu, nije imao niπta protiv da ona s djecom posjeÊujebogosluæja. Jednoga dana, dok je pisala svojoj prija-teljici, iznenada se sjetila da treba otiÊi kozmetiËarkipa je sve ostavila i izaπla iz kuÊe.

Uskoro se muæ vratio kuÊi. VideÊi nedovrπeno pis-mo na stolu, a radoznao po naravi, poËeo ga je Ëitati.Saznao je da se njegova æena redovito moli Bogu zanjega i da je radosna πto se njegovo zdravlje vidljivopopravlja. Nije nikome rekao ni rijeËi o onome πto jeproËitao, sve do dana kad se pred njihovom kuÊompojavio potpuno novi cadillac koji je poklonio svojojiznenaenoj æeni. Kad ga je upitala Ëime je zasluæilatako skupocjeni poklon, on je odgovorio: “Reci mi odkoga si nauËila upuÊivati tako silne molitve — molitvekoje su imale tako zadivljujuÊe rezultate?”

“Doπla sam do nekih prekrasnih otkriÊa”, odgovo-rila je ona i nakon toga mu ispriËala cijelu priËu.

Pokrenuti da mi piπuUvijek sa zanimanjem gledam poπtanske marke na

pismima koja dobivam. Zapravo, moja supruga Hildami uvijek govori odakle su pisma stigla kad mi ih pre-daje. Meutim, niπta ne moæe nadmaπiti radost kojudoæivljavam ËitajuÊi poruke koje ona sadræe.

Ovo piπem dva dana uoËi proslave Dana zahvalno-sti. Slavit Êemo zajedno s naπom kÊeri i zetom, Lindomi Mikeom Hatleyem, ovdje u Kaliforniji. Dok budemo

67

stajali za stolom, zahvalit Êemo Bogu za mnoge blago-slove. Jedan od njih je i veliki sveæanj pisama koja sumi omoguÊila da saznam kako Boæji Duh izlijeva pre-krasne blagoslove u æivotu mojih bliænjih. Evo jednogprimjera:

“Dragi gospodine Morneau,CijeneÊi blagoslove koje sam dobio, osjetio sam æe-

lju da vam piπem i da vam se zahvalim πto ste napisalisvoju knjigu. ...

Pridruæio sam se Boæjoj Crkvi ostatka prije 23 godi-ne i mogu bez pretjerivanja reÊi da su to bile prekra-sne godine. Meutim, sada, poπto sam proËitao vaπuknjigu o molitvi, vidim da mi buduÊnost donosi joπveÊe radosti u Gospodinu jer gledam kako bivaju usli-πane mnoge moje molitve za bliænje.

»itajuÊi vaπu knjigu doπao sam do prekrasnog ot-kriÊa. Sada znam da Sveti Duh moæe uËiniti da naπemolitve postanu stvarnost.”

NaglaπavajuÊi da je shvatio kako je Sveti Duh “bo-æanska snaga potrebna za rast i napredak Crkve” (EllenG. White, Djela apostolska, Zagreb 2011., str. 50), izra-zio mi je svoju zahvalnost πto je Bog preko mene daonovu snagu njegovom duhovnom æivotu i krπÊanskomiskustvu. Zatim mi je ispriËao πto se sve dogaalo uæivotu ljudi koji su napustili crkvu i za koje se onmolio. “Jednom kad sam vidio kako u naπu crkvu ulazibraËni par koji nije dolazio viπe od dvanaest godina,shvatio sam da je to uzbudljiva posljedica mojih mo-litava!”

Sila koja uravnoteæavaOsobito me privlaËi poπta koju primam od preza-

poslenih ljudi, jer znam koliko im je vremena bilo po-trebno da napiπu i poπalju svoje pismo. Nekada sam ija bio u tom poloæaju, stalno pokuπavajuÊi naÊi nekislobodan trenutak za sebe.

Jedno takvo pismo poËinjalo je ovako:

VELIKO OTKRI∆E


“VeÊ vam dugo vremena namjeravam pisati, ali svedosad nisam uspijevao naÊi slobodnog vremena. Mojprenatrpani dnevni raspored postavlja mi tako velikezahtjeve da ne mogu obaviti mnoge vaæne privatne po-slove, meu koje spada i ovo pismo.

Bavim se medicinom i moje me zanimanje potpunozaokuplja. Vaπa knjiga pojavila se u mom æivotu upra-vo u vrijeme kad mi je bila prijeko potrebna GospodnjapomoÊ. Vjerujem da je doπla kao odgovor na moje moli-tve. Vjernik sam AdventistiËke crkve veÊ mnogo godinai smatram da sam dobro upoznat s duhovnim pitanji-ma. Meutim, dok sam Ëitao vaπu knjigu, otkrio sammnoπtvo novih Ëinjenica koje su unijele velike promje-ne u moj krπÊanski æivot.

Molitva mi je postala izvor radosti, Ëimbenik sta-bilnosti u mojem æivotu i izvor blagoslova u æivotu onihza koje se iskreno molim.”

Pisma koja stiæu u velikim poslovnim omotnicamaobiËno govore o nekom velikom problemu ili prenoseneku vaænu poruku. Zato njih obiËno prvo Ëitam. Evoprimjera:

“Ima mnogo lijepih novosti o kojima bih vam æeljelapriËati, a ne znam kako da zapoËnem. Naπa obitelj jesada sretna jer nas je Bog blagoslovio na mnogo naËi-na.

Nedavno smo bili vrlo radosni, kad se i naπ otackrstio i pristupio Boæjoj crkvi ostatka. Viπe od Ëetrde-set godina majka i mi djeca molili smo se za njega dase obrati Gospodinu. Meutim, duhan je imao snaæanutjecaj na njegov æivot, a duhovna pitanja ga nisu pri-vlaËila. Osim toga, poslovne aktivnosti su ga tolikozaokupljale da nije imao vremena za Boga.

Jednoga dana, bilo je to 1991. godine, majka jekupila vaπu knjigu i dok ju je Ëitala, poËela je razmiπ-ljati ne bismo li se i mi mogli moliti za oca onako kaoπto ste preporuËivali u knjizi.

Moja sestra i ja proËitale smo knjigu i doπle donekoliko velikih otkriÊa. Ne znam je li pojam ‘otkriÊe’

69

najpogodniji, jer smo svakako veÊ znale za snagu mo-litve, ali nikada na taj naËin na koji vi govorite.

Puno nam je pomoglo Ëitanje o iskustvima u moli-tvi koja ste stekli iznoseÊi Gospodinu potrebe bliænjih.I naπe su molitve postale mnogo sadræajnije. Kad smoprizvale Svetoga Duha da nam pomogne da se vatre-nije molimo, postale smo svjesne da su zasluge drago-cjene krvi Isusa Krista, prolivene na Golgoti, kljuË kojiotvara vrata spasenja.

Gospodine Morneau, zahvalne smo vam πto stenam pomogli da uvidimo kako Sveti Duh moæe doseg-nuti i spasiti i one koji izgledaju nedohvatljivi.

Nastavile smo svakoga dana moliti da Sveti Duhokruæi naπega oca dragocjenim ozraËjem svjetlosti i mi-ra kako bi se mogao odreÊi teretâ koje ne moæe nositi.

Proπlo je neko vrijeme, a onda smo poËele zapaæatiohrabrujuÊe promjene. PoËeo se ËeπÊe smijeπiti. Postaoje i razgovorljiviji, poËeo je majci priËati o onome πto sezbiva na poslu, πto nikada dotad nije Ëinio.

Jednog joj je dana rekao: ‘Mary [nije njezino pravoime], kako postajeπ starija, tvoje molitve postaju us-pjeπnije!’

Majka je bila tako iznenaena da se skoro onesvi-jestila. On je nastavio objaπnjavati da je prije nekogvremena imao mnogo teπkoÊa u nabavci neke robe.Objasnio joj je kako je rijeπio taj problem.

‘Mislim da su tvoje molitve postale uspjeπnije zatoπto sam pozvao ravnatelja s namjerom da mu kaæemπto mislim o tom odlaganju isporuke. Meutim, dogo-dilo se neπto neobiËno. Umjesto da se razljutim, kaoπto je to bivalo prije kad bih naiπao na problem, ostaosam smiren. Jednostavno me niπta nije moglo izbacitiiz ravnoteæe. Bio sam duboko iznenaen time.

A onda sam se sjetio tebe i kako ti rjeπavaπ pro-bleme molitvom. Pomislio sam da si se ti sigurno mo-lila za mene da svladam svoju nezgodnu narav. Tamisao me je oduπevila. »udno, zar ne? Teπko mi je dati to kaæem, ali osjetio sam da moram.

VELIKO OTKRI∆E


Onda sam se i ja poËeo moliti Bogu da mi pomog-ne rijeπiti problem isporuke potrebne robe, iako dotadnisam ni pomiπljao na molitvu. Dodao sam da Ga tidobro poznajeπ i da bi On i to mogao uzeti u obzir ipomoÊi mi. I zamisli, jedan sat kasnije primio samobavijest iz tvornice da je roba na putu i da Êe brzo bitiisporuËena.’”

Dok sam Ëitao pismo ove æene, moje srce je bilosretno πto je Bog na tako divan naËin doveo toga Ëovje-ka k sebi.

“Majka, sestra i ja nastavile smo moliti za oca, alinismo mu se usuivale govoriti o vjeri, posebice kadsmo se sjetile kako je reagirao prije Ëetrdeset godinakad se majka pridruæila AdventistiËkoj crkvi. Osim to-ga, znale smo da je otac u dobrim rukama jer je SvetiDuh preuzeo brigu za njega. ‘Nitko mu ne bi mogaobolje pomoÊi’, govorila je majka. Osim toga, ako æelineπto saznati o duhovnim pitanjima, na raspolaganjumu stoji cijela majËina biblioteka puna dobrih knjiga.

Jednoga je dana objavio da viπe ne puπi. »estitalesmo mu na odluËnosti da svlada tu veliku razornu siluu svojem æivotu i jako se oduπevile kad smo shvatile dasu naπe molitve na Ëudesan naËin usliπane.

Dok je jedne veËeri odlazio na poËinak, pokazao jeknjigu Nevjerojatni odgovori na molitvu koja je leæala namajËinom noÊnom stoliÊu i rekao: ‘Kako ti se dopadaova knjiga o molitvi koju Ëitaπ? Jesu li usliπenja mo-litava doista tako nevjerojatna kao πto naslov knjigetvrdi? Mogu li je malo pogledati?’

Majka je bila iznenaena pitanjima, a istodobnooduπevljena oËevim novim zanimanjem za duhovno. Pro-Ëitao je dva poglavlja, ugasio svjetlo i zaspao. SljedeÊeveËeri proËitao je ta ista dva poglavlja i zaspao. TreÊeveËeri proËitao je drugo poglavlje, izjavio da je to lijepoπtivo i zaspao. I sljedeÊe dvije veËeri Ëitao je ista po-glavlja, ali niπta nije govorio.

Majka je æeljela znati njegovo miπljenje o onomeπto je proËitao, ali ga se nije usuivala pitati. Stalno je

71

u sebi ponavljala: ‘Ne smijem preuzimati djelo SvetogaDuha!’ Kasnije joj je otac rekao da je bio posebno zadiv-ljen raspravom o nepovjerenju u Boga i o nevjerovanjuBogu u tom poglavlju.

SljedeÊe subote obavijestio je majku da subotomviπe neÊe odlaziti na posao. Umjesto toga, ostajat Êekod kuÊe. Oduπevljena, majka je pomislila da ga pozo-ve na bogosluæje, ali je odustala govoreÊi sama sebi:‘Bolje da to ne Ëinim. Odluka treba poteÊi od njegasamoga!’

Kad se vratila kuÊi iz crkve, Ëekalo ju je velikoiznenaenje.

Otac je rekao: ‘Pa, Mary, moram ti reÊi neπto vrlovaæno. Dok si bila u crkvi, proËitao sam knjigu Nevje-rojatni odgovori na molitvu do kraja. Razgovarao sam sGospodinom o onome πto sam proËitao i On me jeuvjerio da je i za mene doπlo vrijeme da se opredijelim.SljedeÊe subote iÊi Êu s tobom u crkvu. Morat Êemoustati neπto ranije, jer subotom se ne æelim æuriti.Moæda bi bilo dobro da kaæeπ kÊerima za moju odluku.Znam da Êe biti sretne.’

Gospodine Morneau, nadam se da vas moje dugaË-ko pismo nije previπe umorilo. Æeljela sam vam reÊi sveo naπem iskustvu s ocem, jer je to tako divan primjersile Svetoga Duha koja svojim djelovanjem preobraæa-va æivot ljudi, Ëak i onih Ëiji je sluËaj izgledao bezna-dan. Zamislite samo! »etrdeset godina Ëekanja da sedogodi Ëudo doista je priliËno dugo razdoblje, zar ne?

Svakoga dana zahvaljujem Bogu za vaπu knjigu iuvijek Êu vas se sjeÊati u svojim molitvama. Moja maj-ka vam zahvaljuje, moja sestra takoer, a i ja to Ëinimiz cijeloga srca! ©aljemo vam naπe krπÊanske pozdra-ve...”

VELIKO OTKRI∆E


9

Bezuvjetna ljubav

Od vremena objavljivanja moje knjige o molitvi zabliænje stekao sam nekoliko iskustava koja su ne samoisticala moja ljudska ograniËenja, veÊ su mi katkadbila i vrlo neugodna.

Neki su ljudi poËeli misliti da imam vrlo razvijenuinteligenciju i razum sposoban da rijeπi svaki problembio on duhovne ili svjetovne naravi. Mislili su da imamneku vrstu salomonske mudrosti. Drugom prigodomsu me proglaπavali svojim duhovnim voom. »ak sumi to i govorili. Dopustite mi da ukratko opiπem kakoje to bilo.

Neka æena iz Ekvadora je tijekom posjeta roacimau Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama dobila moju adre-su od mojega nakladnika i pisala mi traæeÊi broj moje-ga telefona. “To mi je vrlo vaæno”, naglaπavala je, pasam joj ispunio æelju.

Nekoliko dana poslije nazvala me je i poπto smonekoliko minuta razgovarali, oslovila me je “pastoreMorneau”. Isprva nisam obraÊao pozornost na njezinerijeËi, ali kad je nekoliko puta ponovila titulu, rekaosam joj da nisam rukopoloæeni propovjednik, veÊ samovjernik. Zahvalila mi se za objaπnjenje, pa smo nasta-vili razgovarati.

73

Proπlo je nekoliko minuta. Onda je rekla: “PastoreMorneau, hoÊete li mi uËiniti uslugu?”

“Ako je u mojoj moÊi, i pod uvjetom da me presta-nete zvati ‘pastore Morneau’!”

ZastajuÊi dvije ili tri sekunde, odgovorila je: “Vrlomi je teπko zamisliti da vi niste Boæji sluga. Primilasam toliko pomoÊi, toliko ohrabrenja u Gospodinu itoliko mira ËitajuÊi vaπu knjigu da sam vas poËelasmatrati svojim propovjednikom.” A onda, glasom kojije pokazivao pokornost i æelju za odobravanjem, do-dala je: “HoÊe li vam smetati ako vas i dalje budemsmatrala svojim propovjednikom? Mojim duhovnim vo-om? To bi me uËinilo sretnom!”

Dao sam joj isti odgovor koji sam dao svojoj æenikad je æeljela nabaviti maËku: “U redu, ako te to Ëinisretnom!” (AlergiËan sam na maËke.)

Kad mi god netko poËne izraæavati svoje poπtova-nje, smjesta njegovu pozornost usmjeravam na Krista,koji je na toliko naËina blagoslovio moj æivot. Sva slavapripada Svetome Trojstvu, kaæem takvima. Sva hvalatreba biti upuÊena Ocu, Sinu i Svetome Duhu. Sve πtosam postigao svojim molitvama ili pisanjem, postigaosam Njihovom boæanskom snagom i ljubavlju.

Osim duhovnih savjeta, mnogi traæe i savjete svje-tovne naravi. Tema koja se stalno pojavljuje jest pita-nje πto da roditelji odrasle djece, koja su napustilaCrkvu, Ëine s nasljedstvom koje bi im inaËe ostavili.Da iskljuËe takvu djecu iz svoje oporuke? Da ih pouËei na taj naËin πto im niπta neÊe ostaviti?

Neki roditelji koji su mi postavili to pitanje veÊ suodluËili da takvu djecu iskljuËe iz nasljedstva i samosu æeljeli znati πto ja mislim o tome. U svakom sluËajupotrudio sam se da upotrijebim onoliko taktiËnosti ko-liko sam mogao skupiti. Molio sam se da im kaæemono πto je pravo a da ih ne uvrijedim.

Nedavno sam stekao iskustvo koje Êe moæda po-moÊi da veliki broj ljudi rijeπi ovaj problem. Bogataudovica, sedamdesetih godina æivota, stupila je u vezu

BEZUVJETNA LJUBAV


sa mnom i najavila da Êe iskljuËiti iz nasljedstva svojedvoje odrasle djece zato πto su napustili Gospodina.Kao πto sam to i prije Ëinio, predloæio sam joj da semoli i da od Boga traæi odgovor. Gospodin Êe je sigurnovoditi, rekao sam joj, da uËini ono πto je pravo.

“Dok sam Ëitala vaπu knjigu”, odgovorila je ona,“zapazila sam da se svaki put, kad se suoËite s nekimproblemom, obraÊate Gospodinu s molbom: ‘©to da uËi-nim?’ I skoro u istom trenutku sjetite se nekog tekstaiz Biblije ili spisa Duha proroπtva koji sadræi praviodgovor. Veoma bih cijenila kad biste to isto uËinili zamene!”

Te veËeri, dok sam u molitvi razgovarao sa svojimnebeskim Ocem zahvaljujuÊi Mu πto me je u æivotuuvijek divno vodio, iznio sam Mu i problem ove æene.Traæio sam osobito prosvjetljenje, naroËiti uvid u pro-blem s kojim se suoËavaju krπÊanski roditelji koji sma-traju da trebaju liπiti nasljedstva svoju djecu.

Imam obiËaj da Ëesto zastajem da bih razmiπljao oproblemu koji iznosim dok se molim. Traæim od Gos-podina da mi kaæe πto da uËinim ili kaæem. »esto sesjetim nekog teksta iz Biblije koji uklanja svaku nesi-gurnost i otvara pravi put.

Te noÊi pojam bezuvjetne ljubavi pojavio se u mo-jim mislima. Dok sam razmiπljao o njemu, pokuπa-vajuÊi odrediti u kakvoj je vezi s problemom kojim sebavim, sjetio sam se i biblijskog teksta: “A sin mureËe: ‘OËe, sagrijeπih Bogu i tebi. Nisam viπe dostojanda se zovem tvojim sinom...!’” (Luka 15,21)

Prije mnogo godina nauËio sam napamet uspored-bu o izgubljenom sinu da bih se sjeÊao Boæje dobroteprema greπnim ljudskim biÊima. Æivo se sjeÊam i isku-stva koje je sa svojim izgubljenim sinom stekao braËnipar kojeg sam poznavao.

PriËali su mi kako je njihov sin, poπto je zavrπioπkolovanje, slomio njihovo srce kad je jednoga danaodluËio napustiti roditeljski dom da se viπe nikada nevrati. Iako ti roditelji nisu imali novca koji bi mogli dati

75

sinu na put, ostale sliËnosti s izgubljenim sinom bilesu vidljive: neoËekivana vijest o njegovom odlasku, nje-govo nezadovoljstvo izazvano time πto je smatrao daroditelji viπe vole njegovu sestru nego njega i sliËno.

Prije nego πto je otiπao, sin je svoju gorËinu izliopred svojim roditeljima. MajËino srce je bilo slomljeno.Nije mogla preboljeti gubitak. Plakala je svakoga dananajmanje dva mjeseca, dok se nije pomirila s Ëinjeni-com da æivimo u surovom svijetu i da je ona samojedna od mnogih majki koje su doæivjele takvo tragiËnoodbacivanje.

Otac je, sa svoje strane, iako bolna srca, pokuπaopomoÊi majci i utjeπiti je. Proπlo je nekoliko godina bezvijesti od sina, a onda su jednoga dana roditelji dobiliobavijest od πerifa iz pokrajine Erie u dræavi New York,koji im je javljao da se njihov sin nalazi u zatvoru. Onje, naime, postao Ëlan neke provalniËke bande.

Iako je vijest bila viπe nego æalosna, radovali su seda je barem æiv. Nisu gubili vrijeme. Otiπli su ga posje-titi. Uzeli su i odvjetnika da ga uz polog oslobodi izzatvora.

Kasnije je nekoliko obiteljskih prijatelja izjavilo dabi ga oni, kad bi bio njihov sin, svakako ostavili da“istrune” u zatvoru. Meutim, ovi roditelji su i daljevoljeli svojega sina. Stajali su uz njega tijekom dugogsudskog procesa i na kraju pristali platiti i sve sudsketroπkove.

Sjetio sam se tog dogaaja i shvatio da je to isti-nita slika bezuvjetne ljubavi na djelu. To je ljubav kojadolazi izravno iz Boæjeg srca.

Upalivπi svjetlo, uzeo sam Bibliju i ponovno proËi-tao tu priËu. Æelio sam shvatiti Boæju bezuvjetnu lju-bav i kako nam ona pomaæe da izgradimo karaktersliËan Boæjemu. Isus je rekao: “Dakle: budite savrπenikao πto je savrπen Otac vaπ nebeski.” (Matej 5,48) Otacu usporedbi predstavlja naπega nebeskog Oca.

»eznuÊi da se mladiÊ vrati, vjerojatno je nekolikoputa na dan gledao niz put nadajuÊi se da Êe vidjeti

BEZUVJETNA LJUBAV


njegov lik kako se pojavljuje na vidiku. Kad se sindoista vratio, Biblija kaæe: “Dok je joπ bio daleko, opaziga njegov otac, i saæali mu se te poleti, pade mu okovrata i izljubi ga.” (Luka 15,20)

Sklon sam vjerovati da sin nije bio samo u dronj-cima, veÊ i da je smrdio po svinjama koje je pasao. Uknjizi Isusove usporedbe Ëitamo: “Otac nije htio do-pustiti nijednom prezrivom oku da se ruga bijedi idronjcima njegovog sina. Skinuo je sa svojih ramenaπiroki, krasni ogrtaË i njime prekrio oronuli lik svojegsina” (Isusove usporedbe, str. 133)

To je primjer prave bezuvjetne ljubavi! Ali πto bibilo da je otac doËekao sina u skladu s uobiËajenimljudskim pravilima?

Zamislite oca da izlazi pred sina, ali ne da ga poz-dravi, veÊ da ga izgrdi! Kad se mladiÊ pribliæi na doma-πaj glasa, otac mu zapovijeda da stane. “Sine, zadah tije vrlo neugodan, a ni odjeÊa ti nije prikladna. ©to si,za ime svijeta, uËinio s novcem koji sam ti dao? Usput,πto traæiπ kod kuÊe? Tko ti je rekao da si ovdje dobro-doπao?”

MladiÊ pokuπava objasniti, ali svaki put kada za-usti da neπto kaæe, otac ga prekida. A onda mu otackonaËno kaæe πto misli:

“Rekao sam ti kad si odlazio da se ne vraÊaπ kuÊiako se ne misliπ ponaπati kao pristojna osoba. Imamneki neugodan predosjeÊaj da u meuvremenu nisinauËio niπta πto bi te uËinilo boljim Ëovjekom.”

MladiÊ nekoliko puta podiæe ruke pokuπavajuÊiodgovoriti, ali mu otac ne daje priliku. “©to mi to po-kuπavaπ reÊi πto smatraπ tako vaænim kad si me doπaoometati u mojem kuÊnom miru?” konaËno mu milos-tivo dopuπta da kaæe.

“Tata, nisam jeo veÊ tri dana. Zar ne bismo mogliuÊi, pa da mi ti dok jedem objasniπ pravila po kojimabih se odsad morao vladati?”

“Nisi jeo tri dana? Neka ti to bude dobra pouka!Nisi ni zasluæio jesti jer si rasuo sav moj novac!”

77

Dugo i pozorno sam razmiπljao o ovoj usporedbi.Kad je bogata udovica ponovno nazvala, rekao sam jojda sam se molio za nju, njezinu odraslu djecu i na-sljedstvo. Ali prije nego πto sam joj rekao svoje miπlje-nje, postavio sam joj pitanje: “Koliko vam je stalo dotoga da ih vidite u nebeskom kraljevstvu?”

“Zaπto me to pitate”, odgovorila je iznenaeno. “Dalabih sve πto imam da Johna i Mary vidim u Boæjemkraljevstvu.”

“Moæda ih neÊete moÊi vratiti Kristu dok ste æivi”,rekao sam joj, “ali Êete moÊi, uz Boæju pomoÊ, snaænoutjecati na njihov æivot i nakon svoje smrti time πtoÊete im pruæiti jasan dokaz svoje neograniËene, bezu-vjetne ljubavi.

Moæete napisati pismo, zapeËatiti ga i odrediti dase ono ne otvara za vaπega æivota. Ono treba pratitivaπu oporuku i neka se Ëuva kod vaπeg odvjetnika. Upismu trebate izraziti svoju veliku i neograniËenu lju-bav prema njima.

Moæda biste ga mogli zapoËeti govoreÊi im o radostii sreÊi koju su donijeli u vaπ dom kad su doπli nasvijet. Kako ste vi i vaπ muæ uæivali u svemu πto suËinili. Kako su se smijeπili dok ste razgovarali s njima,kako su se radovali nekoj posebnoj igraËki, kako supokuπavali naËiniti svoje prve korake, i tako dalje.

©to radosnije budete opisivali dogaaje iz njihovaæivota u kojima ste uæivali, bolje Êe razumjeti koliko steuËinili za njihovu sreÊu i blagostanje u ovome i budu-Êem æivotu. Kad im nakon vaπega odlaska Boæji Duhprogovori na takav naËin, moæda Êe biti pokrenuti daponovno preispitaju svoj æivot. Moæda Êe, uvidjevπi ko-liko je ovaj æivot nesiguran i kratak, prihvatiti novevrijednosti i poËeti æivjeti za ono πto ima vjeËnu vrijed-nost. Moæda Êe poæeljeti da imaju prednost da se po-novno vide s vama na novoj Zemlji.”

Æena je poËela plakati i jedva se smirila. KonaËnoje rekla: “Gospodine Morneau, drago mi je πto samrazgovarala s vama. Moj dobar prijatelj mi je rekao da

BEZUVJETNA LJUBAV


trebam svoju djecu liπiti nasljedstva kako bih im pru-æila pouku koju nikada neÊe zaboraviti.

Meutim, sada shvaÊam da bih time samo joπ viπeotvrdnula njihova srca. Na taj naËin nikada ne bi slije-dili primjer koji sam im pruæila sluæeÊi Gospodinu.Zadnje na πto bi pomislili i πto bi æeljeli uËiniti bilo bida hodaju stazama nove Zemlje u druπtvu sa mnom.”

Otad sam imao prilike razgovarati o istom proble-mu s joπ dvije osobe. U oba sluËaja govorio sam oBoæjoj bezuvjetnoj ljubavi i razlici izmeu nje i obiËneljudske ljubavi. Pitao sam ih kakvu bi ljubav æeljelipokazati svojoj djeci.

79BEZUVJETNA LJUBAV

10

Jesu li vaπe misli doista vaπe?

Æivimo u svijetu koji se brzo mijenja i izloæeni smopritisku sa svih strana. Snaæni utjecaji bore se za naπupozornost, pa Ëesto u hodu moramo donositi vaæneodluke.

“Brza hrana”, kompjutorizirano bankovno poslo-vanje, mobilni telefoni koji nam omoguÊuju da razgo-varamo dok jurimo autocestom, golemi zrakoplovi kojinas prevoze preko kontinenta za nekoliko sati — izgle-da kao da se sve zavjerilo da nas velikom brzinomprogura kroz æivot. Meutim, takav æivot preoptereÊujemnoge ljude do toËke sloma. Sve veÊi broj pisama kojaprimam govori o sve veÊoj potrebi za boæanskom po-moÊi da se prilagodimo danaπnjem poljuljanom svije-tu. Ljudima je potrebno sve viπe snage i izdræljivosti.Razmislite o ovim izvodima iz pisama:

OËajnik“Ne æelim vas optereÊivati, ali krajnje mi je potreb-

na boæanska pomoÊ da ne izgubim razum. Iako samvam potpuno nepoznat, piπem vam u nadi da Êeteshvatiti moju veliku potrebu i da Êete posredovati predBogom za mene...”


Gubitnik“Cijenio bih kad biste se molili za mene, jer me

razum ostavlja. Imam problema s depresijom. ... Mojavjera je slaba, a moje raspoloæenje negativno.

U pravu ste kad u svojoj knjizi kaæete da su ne-gativne misli razorne. To sam nauËio oslanjajuÊi se nasvoje iskustvo, a ipak se ne mogu svladati. Jednostav-no ne mogu svoje misli zadræati na sunËanoj straniulice. Iako sam bio kod psihijatra, iako sam dobiolijekove i drugu pomoÊ, nisam uspio rijeπiti svoj pro-blem.

Bojim se da Êu, ako se ovo stanje produæi, moratibiti smjeπten u neku ustanovu za osobe poremeÊenoguma. ... HoÊete li se, molim vas, moliti za mene, i akovam Isus ponudi neko rjeπenje za mene, hoÊete li mipisati?”

Ranjenik“Piπem vam u nadi da Êete se moæda moliti za

mene. Bolujem od straπne depresije veÊ dugo vremena,tako da nisam u stanju normalno misliti ni odluËivati.Iako se nalazim pod lijeËniËkim nadzorom, oni mi neuspijevaju pomoÊi.

Rekao sam svojem lijeËniku da mi se Ëini kao dame neka nevidljiva sila dræi u svojoj vlasti, sila od kojese ne mogu osloboditi. Predloæio mi je da o tom pro-blemu razgovaram sa svojim propovjednikom, jer da semoæda nalazim u vlasti sila tame. Mislite li da se takvoπto dogaa u mojem æivotu? Ja cijelim srcem volimBoga i cijelog sam æivota bio vjernik AdventistiËke cr-kve.”

Velika bol“Ne mogu viπe izdræati sve to. Trpim veliku bol,

duπevni pritisak i depresiju. ... Traæim od Boga da mipomogne da zaspim.”

81

Neuspjeh u prilagoavanju“Sva moja odrasla djeca napustila su Crkvu jer

nisu dobila potrebnu pomoÊ da se prilagode sadaπnjemnaËinu æivljenja i vremenu. Bili su dovedeni do oËaja,zbunjeni, tako da su im se brakovi raspali, a mi —djed i baka — suoËeni smo s nuænoπÊu da othranjuje-mo i odgajamo njihovu djeËicu da ne bi æivjela u bije-di... Neπto je neshvatljivo u svemu tome. Brate Morn-eau, vaπe molitve su nam krajnje potrebne!”

Pisma iz kojih sam izvadio ove odlomke nisu naj-gora meu onima koja sam dobio. U nekima osobekoje mi piπu namjeravaju sebi oduzeti æivot. Drugaopisuju nevjerojatno trpljenje i patnje. Ljudi mi otkri-vaju nevolje o kojima ne bi æeljeli govoriti ni svojimpropovjednicima. Oni opisuju svijet u kojem djelujunevidljive sile s jedinim ciljem da posiju jad i uniπte-nje. Uæasno je samo to πto rijetki od onih koji mi piπushvaÊaju snagu i sveobuhvatnost djelovanja tih sila ikako one mogu muËiti nezaπtiÊeni ljudski um.

Tijekom vremena koje sam proveo meu oboæava-teljima demona, spiritistiËki sveÊenik mi je rekao dademoni mogu iscrpsti naπe æivotne snage pojaËavajuÊinaπu moÊ zamiπljanja. On je rekao da demoni imajusposobnost da ljudskom umu podmuklo i neosjetnonametnu slike i misli za koje oni povjeruju da su nji-hove. Hvalisao se da demoni uæivaju zbunjivati i dezo-rijentirati svoje ærtve. Govorio mi je: “BuduÊi da ljudivjeruju kako su sve njihove misli samo njihove, za-prepaste se zbog onoga πto im katkad padne na um.PoËnu optuæivati sami sebe. Demoni se sluæe tim ne-zadovoljstvom i toliko njime muËe ljude da oni poËnumrziti sami sebe pa kaæu: ‘Ako me obuzimaju takvemisli, onda sam doista pokvarena i izgubljena oso-ba!’”

S druge strane, Sotona navodi pojedince da mislekako su daleko iznad drugih po svojim sposobnostima.Takvi onda kritiziraju one koji su manje sposobni ismatraju da im imaju pravo govoriti kako moraju æiv-

BEZUVJETNA LJUBAV


jeti. Svojim rijeËima πire otrov, udaljuju i otuuju ljudejedne od drugih.

Sluπamo danas o ljudima koji su skloni “promje-nama raspoloæenja”. Takvi mogu razgovarati i smijatise u jednom trenutku, a onda, bez vidljivog razloga,postaju razdraæljivi i spremni za tuËnjavu. Katkad seuzrok moæe pripisati tjelesnim i duπevnim problemima,ali se Ëesto dogaa da podlegnu onome πto ja nazivamsotonskim utjecajem. Na naËin koji mi joπ ne razumi-jemo, Sotona moæe utjecati na Ëovjekovo duπevno sta-nje i izazvati prave katastrofe.

Mnogo nam je lakπe moliti se za osobu koja jepodloæna ovakvim promjenama raspoloæenja kad shva-timo da zapravo traæimo boæansku zaπtitu od mraËnihdemonskih utjecaja. Naπa molitva u takvom sluËajupostaje dijelom “sluæbe pomirenja” o kojoj govori apo-stol Pavao.

U prvom svesku SvjedoËanstava za crkvu nalazise kratak Ëlanak pod naslovom “SuosjeÊanje u domu”.Ellen G. White piπe o braËnom paru, koji naziva bra-tom i sestrom C., koji je prolazio kroz velike poteπkoÊe.U vienju je Ellen G. White saznala da se njihov pro-blem u najveÊoj mjeri moæe pripisati sotonskom utje-caju na muæev naËin razmiπljanja.

Zato je rekla muæu: “Ti imaπ bolesnu maπtu i za-sluæujeπ saæaljenje. Ali nitko ti ne moæe pomoÊi boljeod tebe samoga. Ako æeliπ vjeru, govori o vjeri; govorio nadi. ... Ako dopuπtaπ Sotoni da nadgleda tvoje mislikao πto si to dosad Ëinio, postat Êeπ posebno oruekojim Êe se on sluæiti, uniπtiti tvoju duπu i sreÊu tvojeobitelji.” (Testimonies, sv. 1, str. 699)

ObraÊajuÊi se æeni, Ellen G. White je rekla: “BratC. zasluæuje saæaljenje. On se veÊ tako dugo osjeÊanesretnim da mu je æivot postao teret. ... Njegova ma-πta je bolesna, on je dugo usmjeravao svoj pogled naono πto je crno i misli da sve propada Ëim se suoËi sprotivljenjem ili razoËaranjem. ... ©to se viπe bavi ta-kvim mislima, to jadnijim Ëini svoj æivot i æivot svih oko

83

sebe. On nema nikakvog razloga da se tako osjeÊa; sveje to sotonsko djelo.” (Isto, str. 703)

Kad kaæem da postoji moguÊnost da padnemo podsotonski utjecaj, to ne znaËi da smo opsjednuti demo-nima kao πto to Ëesto tvrde oni koji se bave istjeriva-njem demona (vidi 11. poglavlje ove knjige). Kad jeIsus rekao svojim uËenicima da Êe On umrijeti i po-novno uskrsnuti, apostol Petar Mu se usprotivio (vidiMatej 16,21.22). Isus je na Petrovo protivljenje odgovo-rio rijeËima: “Sotono, idi mi s oËiju! Ti si sablazan zame jer tvoje misli nisu Boæje, veÊ ljudske.” (Matej 16,23)

Iako je Isus naglasio da Petrove rijeËi potjeËu odSotone, On nije æelio reÊi da je Petar opsjednut demo-nima, veÊ jednostavno da je dopustio da padne podsotonski utjecaj. Postoji u tome jasna razlika!

Kad odgovaram onima koji su pisali pisma sliËnanavedenima na poËetku poglavlja, naroËito ih se tru-dim ohrabriti i usmjeriti njihovu pozornost na Ëinje-nicu da “naπe borbeno oruæje nije tjelesno. Naprotiv,ono je boæanski jako za ruπenje utvrda. Mi obaramomudrovanja i svaku oholost koja se diæe protiv prizna-nja Boga, i zarobljujemo svaki razum da se pokoravaKristu”. (2. KorinÊanima 10,4.5)

Osobito naglaπavam vaænost molitve da Sveti Duhvodi sve naπe duhovne bitke. “Ozbiljna ustrajna molje-nja Bogu u vjeri ... mogu jedino pomoÊi ljudima dadobiju potporu Svetoga Duha u borbi s poglavarima ivlastima, s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovi-ma pakosti ispod neba.” (Isusov æivot, str. 353)

Mnogi meu onima koji su se okrenuli molitvi spunim razumijevanjem onoga protiv Ëega se bore, uæi-vaju sada u slavnoj pobjedi nad problemima koji su ihnekada uniπtavali.

Mi moramo ozbiljno shvatiti Sotonine napade navjernike. Ellen G. White piπe: “Nema mnogo neprija-teljstva prema Sotoni i njegovim djelima, jer vlada ve-liko nepoznavanje njegove moÊi i zloÊe, kao i straπnaproπirenost njegove borbe protiv Krista i Njegove Cr-

BEZUVJETNA LJUBAV


kve. Mnoπtvo je po ovom pitanju obmanjeno. Oni neznaju da je njihov neprijatelj silan vojskovoa koji up-ravlja umovima zlih anela, te s dobro razraenim pla-novima i vjeπtim pokretima ratuje protiv Krista kako bisprijeËio spaπavanje duπa. Meu onima koji tvrde dasu krπÊani, pa i meu samim propovjednicima Evan-elja, jedva se i spominje Sotona...

Dokle god su ljudi neupuÊeni u njegova lukavstva,ovaj im je budni neprijatelj u svakom trenutku za pe-tama. Nasilno ulazi u svaku prostoriju doma, u svakuulicu u naπim gradovima, u crkve, u narodne skupπtinei sudove, zbunjujuÊi, obmanjujuÊi, zavodeÊi, uniπta-vajuÊi duπe i tijela muπkaraca, æena i djece, razdvaja-juÊi obitelji, sijuÊi mrænju, suparniπtvo, sukobe, bunei umorstva; a krπÊanski svijet Ëini se da na sve togleda kao na neπto πto je Bog odredio i tako mora biti.”(Velika borba, str. 401.402)

Dok opisuje obuhvatnost Sotoninih djelatnosti pro-tiv ljudskoga roda, Gospodnja sluπkinja upuÊuje nami rijeËi ohrabrenja u naπoj borbi protiv njega:

“MoÊ i zloba Sotone i njegovih vojski mogli biopravdano zastraπiti kad ne bismo mogli naÊi zaklon ispas u nadmoÊnijoj sili naπeg Otkupitelja. Mi briæljivoosiguravamo svoje kuÊe bravama kako bismo zaπtitiliimetak i æivot od zlih ljudi, ali rijetko kad pomislimo nazle anele koji nam se uporno nastoje pribliæiti, a odËijih se napada ne moæemo obraniti svojom snagom.Ako im dopustimo, oni mogu pomutiti naπ um, pore-metiti i muËiti naπe tijelo, uniπtiti naπu imovinu i æivot.Njihovo je jedino uæivanje u izazivanju bijede i uniπ-tavanju. ... Oni pak koji slijede Krista, uvijek su si-gurni pod Njegovom zaπtitom. Aneli, jaki u sili, posla-ni su s Neba da ih zaπtite. Sotona ne moæe probitistraæu koju je Bog postavio oko svog naroda.” (Velikaborba, str. 408)

Gospodin nam je dao izniman um, blagoslovio nassposobnoπÊu da oblikujemo zamisli o onome πto je ne-dostupno naπim osjetilima. Bog nas je obdario sposob-

85

noπÊu da stvaramo nove misli ili stare misli postavimona nov naËin. Ta vrhunska sposobnost zove se maπta.Zato uvijek bdijmo nad njom i revno se molimo za njuda neprijatelji naπega Gospodina ne bi dobili moguÊ-nost da je povrijede. Samo uz boæansku pomoÊ tragiË-no pogoeni ljudi, koji su mi pisali, mogli bi svladatistraπno obeshrabrenje i nesreÊu koju im nameÊe So-tona i ovaj grijehom ispunjeni svijet.

BEZUVJETNA LJUBAV


11

Sluæbe za istjerivanje demona

Jedno od najËeπÊih pitanja koje mi ljudi postavljajuodnosi se na moje miπljenje o takozvanim sluæbamaza istjerivanje demona. Mnogi zainteresirani imali suroake koji su doπli u vezu s takvim organizacijama.Pojedinci ukljuËeni u te sluæbe uvjerili su ih da suopsjednuti demonima i, bez obzira na sve ranije okol-nosti, sada su te osobe bile izloæene stalnim napadi-ma zlih duhova. BuduÊi da sam vidio toliko boli inesreÊa, mislim da moram odgovoriti i na takva pita-nja.

Za poËetak Êu ispriËati iskustvo jedne krπÊankeËija je kÊi zahtijevala od sveÊenika da iz nje istjerademone. Propovijed toga sveÊenika uvjerila je kÊer daje ne samo ona, veÊ da je i njezina majka opsjednutazlim duhovima.

Majka, gospoa Doherty, obavijestila me je u te-lefonskom razgovoru da je propovijed potkopala vjerunjezine kÊeri Clare u Krista i da je njezin æivot otadapotpuno razoren. Stalno Ëuje neke glasove koji je budenoÊu i ne daju joj spavati sve do ranih jutarnjih sati.Jedan sveÊenik koji se bavi istjerivanjem demona Ëakje nagovijestio kÊeri da Êe se morati naviknuti na gla-sove demona, jer da Êe je oni pratiti sve do kraja æivota.

87

Gospoa Doherty je nabavila knjigu Nevjerojatniodgovori na molitvu i Ëitala je bez znanja svoje kÊeri.Zatim je molila Gospodina da joj udijeli snage da miopiπe Clarin problem. Ubrzo nakon toga kÊi je, vrlouzbuena, uπla u njezinu sobu i upitala: “Mama, tkoje Roger Morneau?”

Gospoa Doherty je htjela znati zaπto je to zanima.Djevojka je odgovorila da su je glasovi upozorili: “Ne-moj dopustiti svojoj majci da pozove Rogera Morneaua!Mi ga mrzimo, a on ti, osim toga, ne moæe pomoÊi. Akoga tvoja majka bude pozvala, nekoliko dana ti neÊemodopustiti da spavaπ!”

Prema rijeËima gospoe Doherty, kad je njezinakÊi u ime Isusa Krista zapovjedila demonima da jenapuste, oni su se samo nasmijali i rekli da ih senikada neÊe osloboditi. Problem je uskoro postao takovelik da se djevojka odluËila ubiti kako bi se oslobodilatlaËenja.

“Ima pojedinaca koji æele obaviti djelo Svetoga Du-ha”, odgovorio sam gospoi Doherty, “i time samo iza-zivaju nevolje. Kao posljedica djelovanja istjerivaËa de-mona, mnogi krπÊani postali su ærtve sotonske suro-vosti.

Moje iskustvo nekadaπnjeg sljedbenika demonapomoglo mi je da shvatim opasnosti kojima se vaπa kÊiizloæila. To mi je ujedno razobliËilo i sile koje se krijuiza takozvanih sluæbi za istjerivanje demona.

Dopustite mi da vam prvo skrenem pozornost naËinjenicu da Êe se neki od onih koji su se bavili istjeri-vanjem demona naÊi meu odbaËenima izvan zidovaNovog Jeruzalema. »ujte Isusove rijeËi: ‘Mnogi Êe mi uonaj dan reÊi: Gospodine, Gospodine, zar nismo pomo-Êu tvoga imena prorokovali, pomoÊu tvoga imena izgo-nili zle duhove, pomoÊu tvoga imena Ëudesa Ëinili?Tada Êu im kazati: Nikad vas nisam poznavao. Odla-zite od mene, zlotvori!’ (Matej 7,22.23)

ZakljuËujem iz toga da neki od onih koji su pomo-Êu Isusova imena naizgled istjerivali demone iz ljudi,

SLUÆBE ZA ISTJERIVANJE DEMONA


nisu obavljali Isusovo, veÊ Sotonino djelo. Mnogi sepitaju kako je to bilo moguÊe. Meutim, kad takveizloæite svjetlu Boæje rijeËi kao veÊeg svjetla i spisaDuha proroπtva kao manjeg svjetla, ustanovit Êete dasu ti samozvani istjerivaËi demona ærtve velike zablu-de.

Tekst u Ponovljenom zakonu 18,10-12 navodi de-vet aktivnosti koje ljude dovode u vezu s nadnaravnimsilama. Mojsije izjavljuje da bavljenje tim aktivnostimaposebno gnjevi Boga, jer zna koliko su opasne.

Deseti redak: ‘Neka se kod tebe ne nae nitko tkobi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kÊer, tko bi sebavio gatanjem, Ëaranjem, vraËanjem i Ëarobnjaπtvom...’

Jedanaesti redak: ‘... nitko tko bi bajao, zazivaoduhove i duπe predaka ili se obraÊao na pokojnike.’

Dvanaesti redak: ‘Jer, tko god takvo πto Ëini, gadise Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispredtebe Jahve, Bog tvoj.’

Okolni narodi bavili su se takvim okultnim aktiv-nostima, a Bog je zabranio Izraelcima da se njima ba-ve. Æelio bih vaπu pozornost skrenuti na jedanaestiredak i na dio koji kaæe: ‘... nitko tko bi bajao, zazivaoduhove i duπe predaka ili se obraÊao na pokojnike’ —ili u DaniËiÊevu prijevodu: ‘... ni koji se dogovara sazlim duhovima!’

U mojoj francuskoj Bibliji prijevod glasi: ‘Ni koji sedogovara s prijateljskim duhovima!’ Tijekom mojeg dru-æenja sa spiritistima bio sam iznenaen kad sam us-tanovio da oni dijele demone u tri razliËite skupine.‘Prijateljski’ duhovi specijalizirali su se da varaju ljude.To su prijevarni duhovi koji se uæivaju pojavljivati kaonavodne duπe pokojnika.

Ostale dvije skupine opisivali su kao ‘ratnike’ i‘tlaËitelje’. ‘Ratnici’ se, kaæu oni, bave izazivanjem ne-sloge u obiteljima, mrænje meu druπtvenim slojevima,ratova meu narodima. Posljednja skupina, ‘tlaËitelji’,najveÊe uæivanje nalazi u izazivanju nevolja i uniπta-vanju meu ljudima.

89

Dopustite mi da pokaæem koliko je dugo sveÊenik,koji se bavio zazivanjem ‘prijateljskih’ duhova, mogaoopstati meu Hebrejima. Biblijski tekst nam kaæe: ‘Bu-dite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve, svet. ... »ovjekili æena koji meu vama postanu zazivaËi duhova ilivraËari neka se kazne smrÊu; neka se kamenuju, ineka njihova krv padne na njih.’ (Levitski zakonik20,26.27)

SveÊenik ili propovjednik Radosne vijesti koji raz-govara s demonskim silama preko opsjednutih poje-dinaca, morao bi se smatrati vrlo sretnim πto nije æiviou biblijska vremena, jer da je tada æivio, imao bi vrlokratku karijeru.

‘Sotona se i danas trudi nadvladati ljude kao πtoje nadvladao naπe praroditelje naruπavajuÊi njihovopovjerenje u Stvoritelja...’ (Velika borba, str. 421) Soto-na najuspjeπnije potkopava povjerenje ljudi u Boga ka-da djeluje preko njihovih duhovnih voa.

Primjerice, kad sveÊenik kaæe nekome da je op-sjednut demonom straha (ili bilo kojom drugom ‘vrstom’demona), tada mu zapravo kaæe da Êe cijeli svoj æivotprovesti u nekoj vrsti duhovne tamnice.

Sotonski duhovi odmah govore toj osobi da ju jeIsus potpuno iznevjerio. Govore joj da je Onaj, kome jeukazala svoje povjerenje, nije mogao zaπtititi od op-sjednutosti demonima. Kao πto se dogodilo vaπoj kÊeri,takve misli potkopavaju povjerenje u Krista i πirokootvaraju put Sotoni da potpuno zavlada duπevnim æi-votom Ëovjeka.

Æelim vam, meutim, reÊi da ipak nije sve izgub-ljeno. Dajem vam program duhovnog oporavljanja kojisam ponudio mnogim ærtvama takozvanih sluæbi zaistjerivanje demona:

1. Izbacite iz kuÊe svu literaturu koja uzdiæe sluæ-be za istjerivanje demona! Zli duhovi imaju pravo osta-ti tamo gdje se Ëuvaju predmeti koji podsjeÊaju nanjih.



2. Ne razgovarajte s demonima, Ëak ni zapovijeda-juÊi im u Kristovo ime da odu. Prepustite SvetomeDuhu da obavi svoje djelo. »ak je i Isus rekao da seprigodom istjerivanja demona oslanja na Boæjega Du-ha (Matej 12,28).

3. Svakoga jutra Ëitajte zapis o Isusovom raspeÊu(Matej 27,24-54). Treba vam svega Ëetiri minute daproËitate te retke, ali oni Êe vam donijeti velike blago-slove u æivotu.

4. Traæite od Boga da vam oprosti sve grijehe kojeste uËinili mislima, rijeËima i djelima.

5. Pozovite se na zasluge krvi koju je Krist proliona Golgoti kao na razlog vaπeg traæenja da Sveti Duhvodi vaπe duhovne bitke. “Ozbiljna, ustrajna moljenjaBogu u vjeri ... mogu jedino pomoÊi ljudima da dobijupotporu Svetoga Duha u borbi s poglavarima i vlasti-ma, s upraviteljima tame ovoga svijeta, s duhovimapakosti ispod neba.” (Isusov æivot, str. 353)

6. Molite Boga da vam obnovi vjeru koju ste neka-da imali u Kristovu snagu, da spasi kako biste ponov-no stekli nepokolebljivo povjerenje u svoga velikog Ot-kupitelja.

7. UËite napamet tekstove iz Boæje rijeËi da bistemogli æivjeti pobjedonosnim, uspjeπnim krπÊanskim æi-votom. Ispunjavajte svoje misli tekstovima iz Biblijekoji Êe vam ulijevati nadu, hrabrost i radost u Gospo-dinu.

Znam iz osobnog iskustva da nam navedeni koracimogu pomoÊi da se oslobodimo pritiska zlih sila.”

U svojem pismu gospoi Doherty izloæio sam ne-koliko pojedinosti o tome πto treba Ëiniti kao majkakoja pred Bogom posreduje za svoju kÊer, kako dapred Clarom uzdigne Krista u svoj Njegovoj slavi i dajoj tako pomogne da ponovno stekne vjeru u Njega kaoIzbavitelja.

91

Osim Boæje izriËite naredbe da ne razgovaramo sdemonima, postoji joπ jedan razlog zaπto ne trebamostupati u vezu sa sluæbama za istjerivanje zlih duhova.Ukoravati demone kao πto ti ljudi Ëine znaËi prisvajatisebi boæanska svojstva. Oni koji se bave istjerivanjemdemona, preuzimaju na taj naËin ulogu samoga Boga.Samo Bog ima vlast ukoravati demone.

U potvrdu ovih svojih rijeËi navest Êu neke teksto-ve iz Pisma. Ako istraæujete kad se u Starome zavjetupojavljuje rijeË “ukoriti”, zapazit Êete zanimljivu Ëinje-nicu: Bog je taj koji ukorava! On Ëesto ukorava more,koje je starozavjetni simbol svega πto se protivi Bogu(Psalam 18,15; 104,5-7; 106,9; Izlazak 15,4-10; Izaija50,2; Nahum 1,3.4).

Bog ukorava more Ëak i u Novome zavjetu (Matej8,23-27). Poπto je Isus ukorio razbjeπnjelo Galilejskojezero, uËenici su se pitali: “Tko je ovaj, da mu se ivjetrovi i more pokoravaju?” (Matej 8,27) BuduÊi da sudobro poznavali Bibliju, znali su da je Isus uËinio ne-πto πto samo Gospodin Bog moæe i ima pravo uËiniti.

Ali osim πto ukorava more kao simbol zla, Bog uBibliji ukorava i nekoga drugoga: Sotonu i one silekoje avao podiæe protiv Boga i Njegovog naroda (Za-harija 3,1.2; Psalam 76,9; Izaija 17,13). Pozorno prou-Ëavanje tekstova koji opisuju kako Bog ukorava neko-ga ili neπto, pokazuje da samo On ima vlast i moÊ dadjeluje protiv tih sila koje pokuπavaju onemoguÊiti Nje-govu volju, posebice na podruËju nadnaravnoga.

Tekst u Marku 9,14-29 opisuje kako Isus lijeËidjeËaka poπto je ukorio demona koji se nastanio unjemu. Iako se Isus, buduÊi da je kao Bog bio jednakOcu, mogao posluæiti svojim boæanskim autoritetom daistjera demona, On ovdje u svojem ljudskom obliËju tudjelatnost povezuje s posredniËkom molitvom. Kao sa-vrπeno ljudsko biÊe, On poziva Svetoga Duha da istjerademona.

Isus ukorava demone i u Marku 1,21-28, a u Marku8,33 posebno ukorava Sotonu kao uzroËnika Petrovog



skretanja. Isus istjeruje demone u Mateju 8,28-34. Ia-ko ovdje ne upotrebljava glagol “ukoriti”, dogaaj sezbio neposredno nakon ukoravanja mora, stiπavanjabure na jezeru.

©to sve ovo znaËi? Isus je imao pravo ukoravatidemone i sile zla. To je bilo Njegovo boæansko svojstvo.UËenici su istjerivali demone, jer im je Isus privremenodao tu vlast. Ali samovoljno uzeti to pravo znaËi stavitisebe na Boæje mjesto. Adam i Eva æeljeli su steÊi bo-æanska svojstva i Bog ih je istjerao iz Edena. Sluæbe zaistjerivanje demona preuzimaju Boæju ulogu i upravoto moæe dovesti do zbrke i razaranja. Kad god netkopokuπava preuzeti Boæju ulogu i istjeruje demone, po-novno Ëini Adamov i Evin grijeh. Sotona i njegovi zlianeli raduju se kad ljudi pokuπavaju istjerivati demo-ne, jer se tako predaju njemu u ruke.

Gospodin slave, koji je prigodom stvaranja izrekaorijeË i odmah je bilo tako, ima moÊ da nas zaπtiti odsvih zlih duhova. Nikada se ne trebamo bojati ni njihni njihovih prijetnji, jer nam je Isus obeÊao: “Sigurnote neÊu ostaviti; nipoπto te neÊu zapustiti!” (Hebrejima13,5) Apostol Pavao pobjedonosno izjavljuje: “Siguransam da nas neÊe ni smrt, ni æivot, ni aneli, ni pogla-varstva, ni sadaπnjost, ni buduÊnost, ni sile, ni visina,ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje moÊi rastavitiod ljubavi Boæje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinunaπemu.” (Rimljanima 8,38.39)

Isus je tvrdio da nas moæe oËuvati “od pada i pos-taviti neporoËne i razdragane pred njegovom slavom...Jedinome Bogu koji nas je spasio po Isusu Kristu,naπem Gospodinu, slava, veliËanstvenost, vlast i moÊ,kako prije svakog vremena, tako i sada i u sve vijeke!”(Juda 24.25)

Iz vlastitog iskustva znam da nas Krist, koji jeprolio svoju krv na Golgoti, nikada neÊe iznevjeriti.

Oni koji izlaze na propovjedaonice i govore da sesvatko tko se boji i tko je zabrinut nalazi u vlasti zlihduhova, tvrde zapravo da je Krist propustio zaπtititi i

93

spasiti tu osobu. Bjeæite od takvih prije nego πto pot-puno uniπte vaπu vjeru u Boga i tako vas odvoje odNjega i sada i za vjeËnost! Oni vas nikada ne moguizbaviti od Sotone, jer su i sami postali orua zla.

Da bih opisao bijedu koju izazivaju oni koji supreuzeli odgovornost i djelo Svetoga Duha da istjerujudemone, ispriËat Êu vam iskustvo æene tridesetih go-dina Ëija je vjera u Krista i Njegovu moÊ da spasi bilapotpuno uniπtena.

SljedeÊi odlomci dio su vrlo dugaËkog pisma:“Moj muæ i ja pridruæili smo se AdventistiËkoj crkvi

u jesen 1987. godine i za nas je svetkovanje subotebilo prekrasno iskustvo. Pripadanje Boæjem narodu kojidræi sve Boæje zapovijedi donosilo nam je bogate bla-goslove i iskreno mogu reÊi da je naπa radost u Gos-podinu bila savrπena.

Kao i mnogi drugi ljudi, bila sam uznemirena zbogmnogo Ëega. Strahovala sam kad se djeca ne bi navrijeme vratila iz πkole, bila sam nesigurna kad bi sezdravlje moje majke pogorπalo. Katkad sam mislila dase mome muæu dogodila nesreÊa kad se ne bi u uobi-Ëajeno vrijeme pojavio pred kuÊnim vratima.

Uvijek sam bila napeta kad bih se vozila u tuemautomobilu. Uæasavala sam se elektriËne struje, a mojstrah je izazivalo i mnoπtvo drugih pojava.

Onda sam jednoga dana sluπala propovijed pasto-ra koji se bavio ‘istjerivanjem demona’. Bila sam zapre-paπtena kad sam Ëula koliko drugih krπÊana pati odistih strahova od kojih sam i ja patila. ©to sam ga viπesluπala, to sam bila sigurnija da sam opsjednuta de-monima. Pastor je govorio vrlo uvjerljivo. BuduÊi da jeizgledalo da je rijeË o pravom Boæjem Ëovjeku, vjerovalasam svakoj rijeËi koju je izgovarao. Uznemirila me jepomisao da me Isus, kojemu sam poklonila sve svojepovjerenje, nije mogao saËuvati od opsjednutosti de-monima. OËajna, pristala sam na istjerivanje demonada bih se oslobodila svih zlih duhova koji su prebivaliu meni.



Istjerivanje je trajalo nekoliko sati. Kako su se de-moni pojavljivali, pastor je uspostavljao nadzor nadsvakim od njih. Duhovi su govorili kako su zavladalimojim æivotom — priznavali su sve πto su mi Ëinili.”

Æena u svom pismu navodi da se u kratkom raz-doblju osjeÊala osloboena svih svojih strahova. Za-pravo, ustanovila je da ni za πto viπe mnogo ne mari,πto je za nju bilo vrlo Ëudno. Nije dugo potrajalo, anjezin se æivot pretvorio u takvu zbrku da je katkadpomiπljala da ga sama skrati. Cijelo iskustvo je veomaπtetno djelovalo na njezine duπevne sposobnosti.

“Bilo mi je teπko zavrπiti bilo πto πto sam zapoËela.Moja sjeÊanja su se gubila. Ono Ëega sam se nekadalako sjeÊala, sada je zahtijevalo veliki napor volje. Tome je toliko obeshrabrivalo da sam prestala voditi ra-Ëuna o sebi, bilo mi je svejedno πto Êe se dogoditi samnom. Æeljela sam otiÊi u neku ustanovu za zbrinja-vanje duπevno poremeÊenih osoba, jer jednostavno vi-πe nisam mogla izdræati æivotne teπkoÊe.

Moj um je trpio stalne udare nekih nevidljivih sila.MuËenje koje sam trpjela, pritisak kojemu sam bilaizloæena — nitko to nije mogao shvatiti. OsjeÊala samse kao da se Gospodin okrenuo od mene i da sampotpuno nemoÊna da bilo πto poduzmem. Nisam seimala æelje moliti, a kad sam i pokuπala, nisam niπtapostizala. Muæ me je napustio prije dvije godine i nemogu mu to zamjeriti. Mrzim samu sebe. Nestalo jesvih mojih nada, svih mojih snova.”

Ona kaæe da joj ni propovjednici nisu mogli pomo-Êi. Ne znajuÊi kako da se ponaπaju, kako da joj priuzbog stanja u koje je zapala, jednostavno su je poËeliizbjegavati. Æena je zavrπila svoje dugo pismo ovakvommolbom: “Gospodine Morneau, meni je potrebna po-moÊ! Æelim se smiriti!”

Kako Êe joj Gospodin pomoÊi, ja joπ ne znam. Samoznam da drugi mogu izbjeÊi takvu bol i takvu bijeduako budu izbjegavali opasnosti koje donose takozvanesluæbe za istjerivanje demona.

95SLUÆBE ZA ISTJERIVANJE DEMONA

Epilog

Moj drugi æivot

Od svih komentara koje sam Ëuo tijekom svojegaæivota, nijedan mi nije donio toliko zadovoljstva, nije-dan me nije naveo da toliko cijenim svojega Stvoriteljakao komentar koji sam Ëuo od svojega lijeËnika, kardio-loga, koji me je lijeËio skoro osam godina.

Hilda i ja spremali smo se otputovati iz New Yorkau Kaliforniju i ja sam upravo zavrπavao svoj posljednjilijeËniËki pregled. Poπto smo obavili sve potrebne pre-trage (EKG, SMA-12), posjetio sam lijeËnika u njegovojprivatnoj ordinaciji. PoËeo je govoriti o nekim pojedino-stima iz mojega sluËaja koje su zadivljavale njega injegove kolege proteklih godina. Spomenuo je kako jeniz nalaza 1985. godine pokazao da nemam dovoljnosnage ni da ustanem iz kreveta.

“Bilo vas je uzbudljivo promatrati kako hodate bezikakvih znakova nekog srËanog oboljenja”, rekao je za-miπljeno. “Vi ste neobiËan Ëovjek, gospodine Roger!”

NaËin na koji me je gledao naveo me je da odgovo-rim: “Navodite me da mislim kako sam se zamalo vratioiz mrtvih!”

Nakon duge πutnje, on je odgovorio: “Skoro da jetako, Roger, skoro da je tako!” Naslonivπi se, razmiπljaoje nekoliko trenutaka i rekao: “Smatram da ste dobili


joπ jedan æivot. Cijenite ga, Roger, smatrajte sebe vrlosretnom osobom!”

Dok sam se vraÊao kuÊi, ponavljao sam rijeËi izPsalma:

“Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime,navjeπÊujte meu narodima djela njegova!Pjevajte mu, svirajte mu,pripovijedajte sva njegova Ëudesa!DiËite se svetim imenom njegovim,neka se raduje srce onih πto traæe Jahvu!Traæite Jahvu i njegovu snagu,traæite svagda njegovo lice!Sjetite se Ëudesa koja uËini,njegovih Ëuda i sudova usta njegovih!

(Psalam 105,1-5)

U ovome trenutku æelim uzdiÊi svojega Gospodinai Spasitelja Isusa svjedoËeÊi kako me je odræao u æi-votu tijekom nekoliko posljednjih godina.

U prosincu 1984. godine, dok sam leæao umiruÊina odjelu za intenzivnu njegu OpÊe bolnice u NiagaraFallsu, u dræavi Ontario, Bog je usliπao moje molitve zabolesnike koji su leæali oko mene. Mnogi od njih poËelisu se preko noÊi osjeÊati bolje. »ovjek, Ëiju je smrtlijeËnik nagovijestio, iznenada je oæivio dok sam se mo-lio za njega Velikom SveÊeniku koji sluæi za nas uSvetinji nad svetinjama u nebeskom Svetiπtu. PremarijeËima njegove æene, koja se dopisuje s Hildom, æivioje joπ pet godina i uæivao u dobrom zdravlju.

Dok sam pratio Boæjeg Svetoga Duha na djelu istvarno osjeÊao slavu Kristova boæanskog veliËanstvana tome mjestu, shvatio sam da moj Gospodin i Spa-sitelj moæe uniπtiti silu smrti. RazgovarajuÊi sa svojimOtkupiteljem, zamolio sam Ga, ukoliko je to po Njego-voj volji, da ostanem æiv da bih do kraja svojih danamolio za svoje bliænje.

Bog je usliπao moju molbu i nakon tjedan danasvojim sam nogama iziπao iz bolnice. Nekoliko dana

97

nakon πto sam se vratio kuÊi, moj kardiolog me jeposlao u mjesnu bolnicu da obavim niz pretraga. Æelioje ustanoviti u kakvom se stanju nalazi moje srce dabi znao kako Êe me lijeËiti.

Nalazi su pokazali da bolujem od kardiomiopatije.Virus je nanio nepopravljive πtete mojemu srcu. Velikidio stijenke lijeve klijetke bio je mrtav. LijeËnik je re-kao Hildi da medicinska znanost ne moæe viπe niπtauËiniti za mene. Odumrlo tkivo srËanog miπiÊa polakoÊe se raspasti, i kad srce viπe ne bude moglo pumpatikrv, ja Êu umrijeti.

Meutim, lijeËnik je morao doæivjeti veliko iznena-enje. Svakoga dana traæio sam od svojega nebeskogOca da blagoslovi moje oπteÊeno srce snagom “Duhaæivota u Isusu Kristu” (Rimljanima 8,2). Molio sam Gada mi dâ snage da izdræim zahtjeve svakoga novogdana kako bih mogao bolje upoznati Njega i “silu Nje-gova uskrsnuÊa”.

Proπli su tjedni, zatim mjeseci, i napokon godina.Kardiolog je zatraæio niz pretraga da ustanovi πto meto dræi na æivotu. Meni nije rekao zaπto traæi pretrage,sve dok se poslije nisam preselio u Kaliforniju. Teksada mogu razumjeti zaπto mi je stalno govorio da sammedicinsko Ëudo koje hoda.

U travnju 1992. godine Hilda i ja smo se preselilik naπoj kÊeri u Kaliforniju. »im su medicinski izvjeπ-taji stigli, moj novi lijeËnik uËinio je neuobiËajen potezpozvavπi me da ga posjetim.

“Vi ste neobiËno sretan Ëovjek πto joπ uvijek æivi-te”, rekao mi je odmah, objaπnjavajuÊi da je stanjemojega srca 1985. godine bilo mnogo loπije nego πto mije lijeËnik tada objasnio. Moje srce se poveÊalo skoro80 posto i blokiralo aortu. Druga arterija je bila zatvo-rena skoro 85 posto i samo to je bilo dovoljno da izazo-ve smrt.

Kalifornijski lijeËnik zatraæio je novi niz pretraga,ukljuËujuÊi i pregled srca nuklearnim skeniranjem. Na-dao se da Êe ustanoviti zaπto se osjeÊam tako dobro.

MOJ DRUGI ÆIVOT


Novi nalazi pokazali su da se blokada aorte sma-njila na 50 posto. Smetnje u drugoj arteriji potpuno sunestale. Izumrli dio srËanog miπiÊa, umjesto da se ras-padne, pretvorio se u Ëvrsto tkivo. Iako je neelastiËan,omoguÊuje srcu da pumpa krv. LijeËnik se sloæio samnom da sam ostao æiv zahvaljujuÊi samo sili molitve.

Moje srce radi s 45 posto kapaciteta normalnogsrca, πto me obvezuje na boravak u kuÊi, jer se dostaumaram nakon svakog napora. Naravno, veliki dio vre-mena provodim leæeÊi na lijevoj strani, jer tako izbje-gavam bolove u predjelu srca.

Nisam nesretan zbog svoje nesposobnosti — za-pravo, pozdravljam je jer mi daje vremena da se bavimmolitvama za svoje bliænje. Da mi je Gospodin vratiopotpuno zdravlje, moje vrijeme za molitve postalo bivrlo ograniËeno. Svi bi oËekivali od mene da se odazi-vam pozivima kojima me obasipaju sa svih strana i dadræim predavanja.

Uæivam doista velike blagoslove. Svakoga dana pri-mam pisma koja mi govore da je Bog pomogao mojimbliænjima, da je promijenio njihov æivot, rijeπio njihovenaizgled nerjeπive probleme. Ta pisma i telefonski po-zivi donose mi nebesku radost. Kao nekad apostol Pa-vao, i ja mogu reÊi: “Prema tome, vrlo Êu se rado...hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snagaKristova.” (2. KorinÊanima 12,9)

Dobiti produæenje æivota u ovim zavrπnim danimasvjetske povijesti uistinu je veliËanstven dar. Obavljatisluæbu molitve za bliænje u isto vrijeme u koje SvetiDuh upuÊuje svoj posljednji poziv ljudskom rodu da sepripremi za Kristov drugi dolazak doista je veliËan-stvena prednost.

Moram uzviknuti: “Slava Bogu na visini!”

99MOJ DRUGI ÆIVOT

Kazalo

Predgovor ..................................................................... 5

01. Blagoslovi izljeËenja ...........................................7

02. Nema veÊe radosti ...........................................15

03. RazoËarani roditelji ..........................................24

04. NeograniËena pomoÊ ........................................31

05. Tragedija razorenih domova ............................38

06. Molitva za bliænje ............................................48

07. Snaga molitve Ëuva od demona ......................55

08. Veliko otkriÊe ...................................................64

09. Bezuvjetna ljubav ............................................72

10. Jesu li vaπe misli doista vaπe? .......................79

11. Sluæbe za istjerivanje demona .........................86

Epilog: Moj drugi æivot ...........................................95


www.znaci-vremena.com

Documents

1 Roger J. Morneau NOVI NEVJEROJATNI ODGOVORI NA MOLITVU · obazrivo da bolujem od raka prostate. Veliki tumor izazvao je posljednje krvarenje. Rak se toliko pro„irio da se kemoterapija