1000 tajni Zemlje

7/18/2019 1000 tajni Zemlje

http://slidepdf.com/reader/full/1000-tajni-zemlje-56d6cf7b2b85d 1/231

Nikolaus Lenz

Tisuću tajni Zemlje

©

Mozaik knjiga



8adržaj

Zemlja i njezina povijestKad je svijet bio mlad 8Nebeska tijela 21

Predivni svijet

Naš vodeni planet 32Tajanstvena morska dubina 41Koralji 51Led i vrućina 56Rijeke 70Brda 74

U šumi i na livadi 78Kišna šuma 94Žarko vrući pustinjski pijesak 117Na krajevima svijeta 132Ispod zemlje 160Vrijeme i klima 173

Nevidljivi svijet

Tajna života 194Virusi, bakterije i slično 206Čarobni svijet stanica 217



Zemlja i njezina

povij est



8 Zemlja i njezina povijest

Kad je svijet bio mlad

Od čega je nastala Zemlja?Danas je većina znanstvenika uvjerena kako se Zem-lja i ostali planeti sastoje od samih ostataka od stije-na i smrznutih plinova koji su preostali kad su se go-leme količine plinova spojile u Sunce. Kasniji planetinajprije su tvorili ploču koja se okretala, a sila teže svremenom je iz nje stvarala veće i manje grumene.Grumeni su se spajali u sve veće grumene pa su iznjih napokon prije nekih 4,6 milijardi godina nastaliZemlja i ostali planeti.

Zašto je Zemlja prije bila mnogo toplija?

Snažan kovač može čekićem zagrijati komad željeza:mora samo dovoljno dugo i čvrsto udarati po njemu.Željezo tada postaje tako vruće da se užari pod udar-cima čekića. Pritisak stvara vrućinu; energija gibanjačekića pri udarcu se pretvara u toplinsku energiju. Usvojem najranijem dobu Zemlja se kao prilično male-no nebesko tijelo okretala oko Sunca. No meteoriti



Zemlja i njezina povijest 9

koji su se neprestance obrušavali udarali su o Zemlju,povećavali je i izazivali vrućinu. Mlada se Zemlja tali-la poput užarena lonca za talenje u oblik kugle.

Zašto se Zemlja sastoji od slojeva?

Teški metali, poput primjerice željeza, padali su kao uvreloj juhi u središte Zemlje. Lakši sastojci uzdizali suse visoko na površinu. Među njima bile su tvari poputsilicija i aluminija koje su danas glavni sastojci Zemljine kore. Na taj su se način različiti sastojci Zemlje unjezino rano doba međusobno odvajali.

Koji se metal najčešće javlja u Zemljinoj kori?

Aluminij se najčešće pojavljuje u Zemljinoj kori. Naj-manje dvanaestina Zemljine kore sastoji se od njega.

Taj metal nije, dakle, tako skup zato što je rijedak! Alivalja uložiti vrlo mnogo energije (u obliku električnestruje) kako bi se dobio u čistom obliku. Aluminij nijesamo lagan i tvrd, nego i vrlo otporan. Taj metal nehrđa, a to znači da ga ne napada kisik iz zraka. To svo-

jstvo zahvaljuje kemijskoj reakciji na površini. Alumi-nij se povezuje s kisikom iz zraka u aluminijski oksid,

jednako tako kao što se željezo povezuje s kisikom uhrđu. Razlika je sljedeća: željezna hrđa tvori grubupovršinu, a hrđa kroz pore i tanke pukotine možeprodirati sve dublje u željezo. Aluminijev oksid (alu-minijska hrđa), naprotiv, ima točno isti volumen kao isam aluminij. Zato aluminijska hrđa tvori tanašan

potpuno gladak sloj koji štiti metal pod sobom.



10 Zemlja i njezina povij est

Zašto je Zemlja u dubini vruća?Nakon što je Zemlja prikupila krhotine stijena koje suse križale s njezinom putanjom i pod udarcima gromada postajala sve vruća, poslije se opet ohladila.Bombardiranje je završilo ali ne potpuno. Još i da-nas povremeno udaraju meteoriti. Razlog zašto se

Zemlja u unutrašnjosti do danas nije ohladila nalazise ipak negdje drugdje. U kozmičkom plinu koji jestvorio Sunce i planete bilo je i radioaktivnih atom-skih jezgri. To su atomske jezgre koje se stalno raspa-daju. Pritom izazivaju elektromagnetsko zračenje izagrijavaju okolinu. (U nuklearnim elektranama cije-

paju se atomske jezgre, a vrućina koja pritom nastajeupotrebljava se za isparavanje vode. Pregrijana vode-na para širi se i pokreće turbine koje proizvode stru-

ju.) U Zemljinoj jezgri ima još dovoljno nestabilnihatomskih jezgri koje se stalno raspadaju i pritom zagri-

javaju svoju okolinu. Ova »prirodna« nuklearka u Zem-ljinoj jezgri ostat će tako dugo u pogonu dok se ne

potroši sav radioaktivni materijal. Do tada će dubokou Zemlji biti vruće.

Gdje je Zemlja najteža?

Zemlja je najteža u središtu. Onamo su u rano doba

našega planeta potonuli teški elementi poput nikla iželjeza. (Za razliku od lonca u kojem teški sastojci ju-he padnu na dno, Zemlja je kugla. Njezino gravitacij-sko polje privlači sve što se nalazi na njoj ili u njoj dosredišta, a ne dolje, na suprotnu stranu. Zemljinotežište nalazi se u njezinoj sredini.) Sama Zemljina je-zgra čvrsta je. Pritisak sa svih strana tako je visok da

se otopljeni materijal ne može razrijediti. Oko čvrste




jezgre nalazi se zona rastaljenih stijena koja se nazivaZemljinim omotačem. Zemljin omotač dopire do 50kilometara ispod površine. Iznad njega nalazi se višeili manje čvrsta i hladna Zemljina kora. I morsko jedno dio Zemljine kore.

Zašto se Zemlja još uvijek nije smirila?Za razliku od Mjeseca koji se u svojoj unutrašnjostiveć davno smirio, pod nogama nas stanovnika Zem-lje i dalje snažno vrije. Krivac za to jest radioaktivnoraspadanje atomskih jezgri u Zemljinu središtu, čimese Zemlja iznutra stalno zagrijava. Struje rastaljenoga

stijenja koje se nalaze ispod vrlo lagano pomiču pločeZemljine kore. U područjima gdje se velike ploče su-sreću jedna s drugom, uzdižu se brda. Tamo gdje serazilaze, stvaraju se pukotine kroz koje prodire rastaljeni materijal iz unutrašnjosti Zemlje na površinu.Vulkani su poput ventila kroz koje se preveliki tlak izunutrašnjosti Zemlje prazni prema gore. Pri pomica-nju Zemljine kore dolazi do golemih napetosti kojerezultiraju potresima. Zemlja je, uostalom, jedini pla-net Sunčeva sustava koji je još uvijek aktivan.

Zašto je rad u rudnicima zlata tako

naporan?Zemlja nije dovoljno dugo bila potpuno tekuća kakobi svi teški sastojci potonuli u dubinu. Zato i u Zemlji-noj kori ima još tragova teških kovina. One se nalazeu rudama koje se kopaju u rudnicima. Iz ruda se do-bivaju kovine poput željeza, bakra ili zlata. Dosad su

rude ležale tako duboko da su se morala kopati okna




duboka mnogo stotina metara. To nije samo tehničkiproblem, nego i neugodan zadatak za rudare. Jer štose dublje kopa, to postaje toplije. U nekim vrlo dubo-kim rudnicima zlata kamenje ima temperaturu od 70Celzijevih stupnjeva.

Ako je Zemlja tako vruća, zašto nam je potrebno Sunce?

Iako je u Zemljinoj unutrašnjosti (već na dubini od50ak kilometara) tako vruće da se čak i kamen topi,ipak relativno malo topline prodire na površinu. Na-ravno, ako je usporedimo s toplinom koja sa Suncazrači na Zemlju. Sunce daje pedeset puta više toplin-ske energije nego vruća Zemljina jezgra. Ako bi netkoisključio Sunce, pa makar samo na nekoliko sati do-ista isključio, a ne samo sakrio iza oblaka život naZemlji propao bi. Mi bismo se smrzavali na zaleđenojZemljinoj kori, iako je unutrašnjost Zemlje užarena.

Zemljina toplina koja se penje prema površini nikadane bi mogla nadoknaditi gubitak sunčane topline akobi se Sunce isključilo. Usto, dakako, valja spomenutida životu na Zemlji ne trebaju sunčane zrake samokao izvor topline. Biljke mogu opstati samo uz svjetlost, a bez biljaka kao temelja prehrambenoga lancaviši život ne bi bio moguć.

Odakle znamo što se događa u Zemlji?

Bez potresa znali bismo mnogo manje o strukturiZemlje. Ne možemo zaviriti u Zemljinu kuglu naj-dublje bušotine završavaju na dubini od desetak kilo-

metara. No možemo izmjeriti potresanja koja izaziva-




ju potresi. Potresanja prolaze, naime, kroz slojeveZemlje u valovima, slično kao što se vodeni valovi širepo vodenoj površini. Potresi se zato mogu otkriti osje-tljivim mjernim uređajima još na drugom kraju Zem-lje. Zanimljivo je sljedeće: Zemlja se sastoji od raz-ličitih slojeva, a različiti materijali imaju različitu gus-toću. Ako valovi različito prolaze kroz guste slojeve,

mijenja se njihova brzina, a osim toga i njihov smjer.U geološkim istraživačkim postajama mjeri se na kojim se mjestima na Zemlji javljaju seizmički valovi koje izaziva potres. Po tome se prepoznaje skreću li ihna njihovu putu kroz unutrašnjost Zemlje različitigusti slojevi i koliko im treba za put iz središta potresado mjernih uređaja postavljenih na različitim mjesti-

ma. Tako se može izračunati kakva svojstva ima ma-terijal kroz koji su prošli valovi i koliko su debeli sloje-vi.

Kako je zrak došao na Zemlju?

Sasvim rana Zemlja bila je kugla od rastopljenih stije-na i kovina. Atmosfere dakle plinovita sloja upočetku nije bilo. Snažna izbijanja na mladom, još po-letnom Suncu sigurno bi otpuhala zračni sloj u sve-mir. Razlog tomu što danas postoji atmosfera bili suvulkani na mladoj Zemlji. Tadašnji zrak došao je izunutrašnjosti Zemlje. Pri svakoj erupciji vulkana, na

Zemlju su se izbacivale različite tvari, između ostalo-ga i plinovi. Kad se Sunce polako smirilo, nataložila sei mješavina plinova i vrućih para kao sloj oko Zemlje:nastala je atmosfera.




Kako su nastali prvi oceani?Veliki dio atmosfere sastojao se od vodene pare. Zem-lja je, dakle, bila obavijena debelim omotačem oblaka.Kad se ohladila, počela je padati kiša. I kad je Zemlji-na kora bila dovoljno ohlađena, kiša se više nije ispa-ravala, nego je ostala na površini Zemlje. Tako su se u

dubokim područjima stvarali prvi oceani.

Zašto je zrak prije bio otrovan?

Nitko od nas ne bi tada (primjerice u doba prije dvijemilijarde godina) mogao udahnuti zrak, a da se od-

mah ne sruši mrtav. Tadašnji se zrak sastojao uglav-nom od metana, amonijaka i ugljičnoga dioksida odčistog otrova, bar za bića koja udišu kisik. No njih ta-da još nije bilo. Bilo je jednostaničnih organizama.Primitivna i sićušna bića poput algi uzimala su ug-ljični dioksid iz zraka. Uz Sunce kao izvor energijemogla su sasvim dobro živjeti, a pri procesu fotosinte-

ze izlučivala su kao otpad kisik. Fotosinteza je kemij-ska reakcija kod koje određena živa bića (primjericealge, a poslije i biljke) iz plina ugljičnoga dioksida ivode tvore tvari od kojih se sastoje. Rane alge proiz-vodile su, dakle, kisik, a sunčane zrake oslobađale sukisik iz vodene pare u atmosferi. Sastav zračnog omo-tača polako se mijenjao: kisik je dolazio u atmosferu i tek sada mogla su se razvijati složenija živa bića po-put životinja.

Kako se brzo kreću kontinenti?

Ništa na Zemlji ne traje vječno, pa ni kontinenti. Di-

vovske ploče od kojih se sastoji Zemljina kora, pritis-




nute tijesno jedna uz drugu, kreću se po užarenomtekućem Zemljinu omotaču brzinom od prosječno jednoga do dva centimetra na godinu. Debele su pe-desetak kilometara, a široke i dugačke između nekoli-ko stotina i nekoliko tisuća kilometara. Ploče možemozamisliti poput golemih splavi koje se dolje sastoje odteških stijena poput bazalta. Gornji sloj sastoji se od

lakših stijena poput granita. Neke ploče poput, primje r ice , golem e sjevern oam eričke p loče, nose naleđima cijeli kontinent sa svim i svačim s golemimbrdima, pustinjama, šumama i svim živim bićima. Pa-cifička ploča, naprotiv, nema kontinente kao putnike.Ona tvori dno Tihog oceana.

Zašlo ne primjećujemo kretanje Zemljine

kore?

Kretanje golemih splavi na kojima se nalaze konti-nenti i iz kojih se sastoji morsko dno nazivamo tekto

nikom ploča. Ali mi ljudi ne živimo dovoljno dugo dabismo mogli vidjeti kako se sve mijenja. Kad bismomogli nekoliko milijuna godina snimati iz svemiraploče i zatim reproducirati film ubrzanim tempom,vidjeli bismo kako se sve kreće: kako se kontinenti po-miču i sudaraju, kako na mjestima gdje udaraju jedano drugoga ponovno uranjaju u dubine Zemlje i kako

se negdje drugdje stvara nova Zemljina kora.

Gdje osjećamo da se Zemlja miče?

Najbezazlenija mjesta na Zemlji nalaze se u srediniploča, onih golemih stjenovitih splavi koje plivaju na

tekućoj podlozi. Ovdje se malo toga događa, osim,



Zemlja i njezina povijest

dakako, da se cijeli kontinent beskrajno polako kreće.Zanimljivije je na rubovima ploča. Ondje ima potresai vulkanskih erupcija u obilju. Na mjestima gdje sedvije ploče taru jedna o drugu izbija svježi užarenimaterijal i može stvarati nova brda. Takvo se brdo,primjerice, nalazi se na dnu Atlantika i proteže se odIslanda do Južnoga pola. (To je najdulji planinski ma-

siv na Zemlji, ali ne vidi se mnogo upravo zato što senalazi ispod vode.) Island je otok koji je počeo kaopodvodni vulkan, a zatim se izdignuo iznad površinevode. U tom kraju neprestano izbijaju vulkani, što nečudi ako se zna da se ovdje stalno stvara nova Zemlji-na kora.

Kako čvrsta zemlja opet dospijeva u

dubinu?

S jedne strane ploče stvara se svježa Zemljina kora, ana drugoj se strani opet razara ondje gdje se susreću

dvije ploče. One se pomiču nezadrživom silom jednaprema drugoj. Pritom se jedna od dviju ploča uzdiže,a druga ponire. Pritisnuta je u dubinu Zemlje i po-novno se tali. Na taj se način Zemljina kora, koja jemnogo stotina milijuna godina nosila život na površini,vraća u krater Zemljine unutrašnjosti. Tlo na kojemustojimo sastoji se od materijala koji se nekoć preokre-

nuo u žaru Zemlje. A jednoga dana ta će se čvrstaZemlja vratiti u dubinu.

Kako nastaju brda?

Veliki brdski masivi na Zemlji u pravilu su nastali na

dva načina: ili se radi o nekadašnjim ili aktivnim vul-




kanima (brda nastaju pri erupcijama poput divovskihkrtičnjaka) ili su brda rezultat sudara ploča. Naime,ako ploča koja pri sudaru nosi kontinent zađe poddrugu ploču, goleme mase doslovno se ostružu. Onese nabiru i izbacuju. Izdižu se dugi i visoki planinskilanci. Južnoameričke Ande primjer su za to. Još sesnažnije uzdižu brda ako na objema pločama leže

kontinenti. Na taj je način nastao planinski lanac Hi-malaja: ploča na kojoj se nalazi Indija gurnuta je pre-ma azijskoj ploči.

Gdje ima najviše potresa?

U nekim dijelovima svijeta ploče Zemljine kore nasvom putu preko tekućeg Zemljina omotača ne suda-raju se izravno jedna o drugu, nego se guraju jednauz drugu. Pritom nastaju potresi. Rubovi ploča zak-vače se jedan za drugoga. Pojačavaju se napetosti. I unekom trenutku pritisak postane prevelik. Snažnimtrzajem koji može zatresti cijele kontinente ploče

kližu dalje. Kalifornija je tipičan primjer za takvo tru-sno područje. Teško je predvidjeti vrijeme potresa.Zna se da će ploče koje su se zakvačile jedna za drugu

jedanput opet tako zatrzati i odgurnuti se malo dalje.Ali nitko ne zna reći kada će se to dogoditi: sutra, slje-deće godine ili za dvadeset godina. No između togauvijek ima malih potresanja tla kad nastupaju manjatrenja i opet se opuštaju.

v

Sto su not spots?

Zemljina kora nije svuda jednako debela, a Zemljinomotač ispod nje nije na svim mjestima jednako vruć.

Katkad se događa da iz užarenoga pakla izbijaju oso-




bito vrući mjehuri. Oni se skupljaju na određenimmjestima ispod Zemljine kore, potiskuju je nesmilje-nom snagom prema gore i otapaju je odozdo premagore. Čvrsti sloj postaje sve tanji i tanji i u jednom tre-nutku magma (rastaljeno kamenje u Zemljinu omo-taču) stvori ventil. Nastaje vulkan kroz koji magmaprobija put i penje se ili izbija poput eksplozije iz

Zemlje. Takva mjesta na Zemljinoj kori nazivaju sehot spots (vruća mjesta).

Kako je nastalo Kanarsko otočje?

Hot spots ne putuju s pločama, nego ostaju na mjestu,

dok se dijelovi puzzla Zemljine kore pomiču iznadnjih. To je slično kao pri radu varioca koji stoji ispodželjezne ploče i odozdo vari ploču. Željezna se pločapolako pomiče i pritom nastaju nove točke varenja ia-ko se plamenik za varenje ne miče s mjesta. Na taj sunačin vjerojatno nastale otočne skupine poput Kanar

skog otočja ili Havaja.

Gdje nastaju vulkani?

Većina vulkana nastaje ondje gdje Zemljina kora nijedovoljno čvrsta, dakle ondje gdje se rubovi ploča taru

jedan o drugoga. Najbolji primjer za to jest Vatreniprsten, vulkanski lanac oko Pacifika. Vulkanski lanacdoista prilično točno označava tijek rubova ploča. Alivrućina ne prodire samo iz Zemljine unutrašnjosti. Itrenjem stjenovitih kora jedne o drugu nastajevrućina koja je dovoljno jaka da se stijene počnu topi-ti. Magma koja suklja u vulkanima potječe s jedne

strane iz Zemljina omotača, a s druge strane iz donjih




slojeva Zemljine kore koji se otapaju zbog vrućinenastale trenjem.

Što je bio prakontinent?

Budući da se dijelovi Zemlje koji se nalaze na pločamastalno kreću, jasno je da je Zemlja prije drukčije izgle-dala i da će u dalekoj budućnosti opet izgledati druk-čije. Tako se prilično pouzdano zna da je do prijedvjesto milijuna godina cijela kopnena masa Zemljebila jedan jedini golemi kontinent koji se naziva Pangea (grčki »svezemlja«), Pangea je bila golemi otok štoga je oplakivao jedan jedini ocean. Poslije se taj pra-

kontinent razbio na dva dijela (Gondvanu i Laurazi ju), a zatim su se oba dijela kopna raspadala na manjedijelove. Svojedobno je Indija bila golemi otok. Zatim

je udarila u azijski kontinent i danas je dio Azije.

Što mjeri Richterova ljestvica?

Richterova ljestvica navodi količinu energije koja seoslobađa pri potresu. Slično poput Celzijeve ljestvicekoja pokazuje temperaturu. Ali ipak postoji jednavažna razlika. Potres jačine 7 stupnjeva Richteroveljestvice deset je puta jači od potresa jačine 6 stupnje-va i sto puta jači od potresa jačine 5 stupnjeva. Svakiskok za jedno mjesto gore na Richterovoj ljestviciznači da se oslobađa deset puta toliko energije. Timnačinom stupnjevanja može se relativno slab potres

jačine 2 stupnja (kojega čovjek ne osjeti, nego ga regi-striraju samo osjetljivi mjerni uređaji) smjestiti na is-toj ljestvici kao i snažan potres jačine 8 stupnjeva, kod

kojega se radi o milijun puta više energije.



2 0 Zemlja i njezina povijest

Koliko je jak najjači mogući potres?Richterova ljestvica teoretski nema gornje granice.No u stvarnosti najjači zamišljeni potres imao bi

jačinu otprilike 9 stupnjeva. Više energije ne može sestvoriti pri trenju kontinentskih ploča. Zemljina bi sekora već prije toga zdrobila. Osim toga, jačina potresa

nije nužno vezana uz oštećenja koja pričinja. Jak po-tres u nenaseljenu području možda nema nikakvihposljedica, dok lak potres u gradu može značiti katas-trofu.

Koliko potresa ima tijekom godine?

Seizmografske postaje registriraju više od milijunpotresa godišnje. Ali samo oko 150 tisuća dovoljno su jaki da bi ih ljudi osjetili. Oko tisuću potresa izazivaštete.




Nebeska tijela

Je li Mjesec dio Zemlje?

Mjesec se uglavnom sastoji od tvari kakve se javljaju iu Zemljinu omotaču. Ali gotovo da i ne sadržavaželjezo to je onaj materijal od kojeg se pretežno sas-toji Zemljina jezgra. Zato se dugo mislilo kako je Mje-sec dio Zemljina omotača koji se u pradavna vremenaodvojio od Zemlje i oblikovao u kuglu koja sada kružioko Zemlje. U prilog toj teoriji govori činjenica da sena Zemljinoj površini nalazi golema rupa: dubok iprostran Pacifički bazen koji je danas preplavio Tihi

ocean. Doista, već pri prvom pogledu na globus vidise da su kopnene mase gotovo sve skupljene na jed-noj strani Zemljine kugle. Pacifičko područje (izmeđuAmerike i Azije) gotovo je prazno. Je li Mjesec, dakle,dio Zemlje koji nedostaje Pacifiku? Mnogi stručnjacismatraju ovu teoriju pogrešnom. Pacifički je bazenzacijelo nastao zato što se tu razilaze Zemljine grudepa rupa postaje sve veća.




Je li Zemlja uhvatila Mjesec?

Postoji i druga teorija kako je Mjesec mogao dospjetiu putanju oko Zemlje. Jednostavnija je i elegantnija.Stručnjaci koji je zastupaju smatraju da Mjesec najpri-

je uopće nije imao nikakve veze sa Zemljom. Mjesecse prema tom shvaćanju stvorio negdje u Sunčevusustavu, neko je vrijeme lutao, a zatim ga je Zemlja»ulovila«.

Ova teorija s jedne strane sasvim dobro objašnja-va zašto na Mjesecu nema željeza. Ali, s druge strane,bila bi nevjerojatna slučajnost kad bi se Mjesec točnoodređenom brzinom i pod pravim kutom kretao pre-

ma Zemlji kako bi se dao uhvatiti. Brzina i smjer moralibi točno odgovarati. Sateliti se, primjerice, moraju pre-cizno lansirati u putanju. Inače ubrzo padaju natrag naZemlju ili nestaju zauvijek u svemiru. Mjesec, napro-tiv, prati Zemlju od davnina uvijek istom putanjom.

Je li Mjesec nastao udarom meteorita u

Zemlju?

Treća teorija o nastanku Mjeseca: Kad je Zemlja jošbila mlada i tekuća kugla od rastaljenih stijena, u nju

je udario golemi meteorit. No već tada je većina želje-za potonula duboko u Zemljinu unutrašnjost. Dijelo-vi tekućeg Zemljina omotača štrcali su visoko u sve-mir. Kozmički »uštrci« skupili su se u kuglu, ohladili iotad kruže oko Zemlje. Na Zemlji su se užarene maseponovno spojile i ispunile rupu. No ni za ovu teorijunema nikakvih dokaza. Napokon, nitko sa sigur-

nošću ne može reći kako je nastao Mjesec.



Zemlja i njezina povijest 2 3

Zašto se čini da je Mjesec veći kad stoji na horizontu?

Ako je Mjesec visoko na nebu, djeluje prilično male-no. No približava li se horizontu i stoji li, primjerice,iznad planinskoga grebena, čini se kao da se napuha-va. Doima se znatno većim, a mi vjerujemo da nam je

bliži. No to, dakako, nije točno. Mjesec ostaje uvijek jednako velik i jednako udaljen, ma gdje stajao na ne-bu. Mijenja se samo naša procjena. A to funkcionirabez našega djelovanja. Za brda iznad kojih stoji Mje-sec znamo, naime, iz iskustva da nisu tako daleko. Abudući da je Mjesec prividno blizu brdima napo-kon, nalazi se tik iznad njih čini nam se da nije mno-go dalje od obzora. Ali, bliže stvari čine nam se veći-ma. Po toj logici oko i mozak izračunavaju da je Mje-sec veoma velik. »Vidimo« ga tako velikim kao što bizapravo trebao biti po našem iskustvu jer stoji tik iz-nad brda. No radi se o optičkoj varci. To postaje od-mah jasno uz pomoć malenog eksperimenta. Iz-

režemo rupu u komadu kartona i kroz nju gledamoMjesec, i to tako da vidimo samo Mjesec, a ne i hori-zont. On se odmah smanji na svoju uobičajenu ve-ličinu. Maknemo li karton i gledamo li Mjesec zajed-no s brežuljcima, odmah postane nevjerojatne ve-ličine.

Koliko dugo treba kometu da obiđe

Sunce?

Kometi su malena nebeska tijela koja kruže oko Sun-ca. Nekima za njihovo putovanje trebaju tisuće godi-na, a drugi, brzi kometi (poput Enckeova kometa)



2 4 Zemlja i njezina povijesf

svladaju tu putanju za otprilike tri godine. Ima mno-go više tih nebeskih skitnica nego što bi čovjek pomis-lio. Ali glasoviti postaju samo oni kometi koji se mogulako vidjeti, kao što je prije nekoliko godina otkrivenHyakutakeov ili Halleyev komet. Ti se kometi moguvidjeti nekoliko mjeseci na noćnom nebu, a njihovsvijetleći rep prekriva velike dijelove neba.

Koliko su stari kometi?

Kometi su stari kao i Sunčev sustav. Nastali su prijeviše od četiri milijarde godina zajedno s planetima,mjesecima i meteoritima koji lutaju svemirom. Astro-

nomi uspoređuju komete s golemim prljavim snjež-nim grudama. Njihova se jezgra sastoji uglavnom odleda: od vodenoga leda i smrznutih plinova poputugljičnoga dioksida, amonijaka i metana. Jezgraobično ima promjer od deset kilometara. Pravi kometnije, dakle, veći od kakva gradića te bi se jedva mogaootkriti sa Zemlje. No komet se čini tako velikim zbog

repa koji se sastoji od prašine i plinova.

Koja su najveća nebeska tijela Sunčeva

sustava?

Rep kometa može biti dugačak nekoliko milijuna ki-lometara. Najveći repovi protežu se više od 150 mili-

juna kilometara, što odgovara udaljenosti izmeđuZemlje i Sunca. Kometi su, dakle, najveća nebeska ti-

jela u Sunčevu sustavu. Plinovi fluoresciraju (to značisvijetle pri zračenju) pa su zato vidljivi na tamnomnebu. Još svjetlije svijetli rep kometa kad ga obasja

Sunce i kad odražava sunčano svjetlo. Svijetli poput




svijetle kose. Stari Grci, iz čijeg jezika potječe riječ»komet«, zbog toga su komet nazivali »dugokosim«.

Zašto su se kometi prije smatrali glasnicima nesreće?

Prije nego što su kometi bili prepoznati kao sasvimprirodne sastavnice Sunčeva sustava, ali i poslije,smatrali su se glasnicima velikih događaja. Pojavljiva-nje kometa na nebu tumačilo bi se kao upozorenje nakakvu veliku nesreću rat, pošasti, poplave ili potre-se. Ili se svijetleće nebesko tijelo smatralo Božjim zna-kom koji je upućivao na nešto divno. Za to prazno-

vjerje postojalo je više razloga. Najprije, kometi bi sepojavljivali iznenada na nebu. Čovjek bi ih neočeki-vano vidio drukčije nego Sunce, Mjesec i planetekoji bi se redovito vraćali i čije bi se putanje mogle iz-računati. Osim toga, kometi su bili tako dojmljivi dasu se uz te nebeske pojave vezivala velika očekivanja.

Ako je na nebu bilo nešto tako izvanredno, vjerovalose da se i na Zemlji mora dogoditi nešto neobično.Stari Grci tumačili su rep kometa kao pramen kosekakve žene; ako bi žena nosila raspuštenu kosu, bio jeto znak tuge. Dakle, smatrali su komet vjesnikom nes-reće. U drugim zemljama, ponajprije na Orijentu,mislili su da u repu kometa otkrivaju snažan zavinuti

mač znak za rat.

Tko je smatrao komet vražjim alatom?

Čini se da su vračevi katkad imali pravo. Godine1066., primjerice, kad se ponovno pojavio Halleyev

komet, Engleska je doživjela krvavu invaziju Norma-




na. Pri ponovljenom pojavljivanju 1456. godine ko-metu se pripisivala krivica za potrese, pošasti, ta- janstvene krvavo crvene kiše, pa čak i za to što se ra-đala dvoglava telad. Tada je navodno papa izrekaoprokletstvo protiv kometa koji je smatrao vražjim ala-tom. Još u prošlom stoljeću Halleyev je komet u Eu-ropljanima izazivao strah i trepet. Godina 1835. i 1836.

bio je vidljiv: smatrali su ga, između ostaloga, odgo-vornim za smrt austrijskoga cara Franje, za bolest nje-gova nasljednika Ferdinanda i za strašan požar prikojem je praktički izgorio cijeli New York. No akopogledamo povijest pojavljivanja kometa, vidimo daizmeđu pojavljivanja kometa i događaja na Zemljinema ni najmanje veze.

Je li plin u repu kometa otrovan za

Zemlju?

Početkom našega stoljeća praznovjerni strah pred ko-metima iščezao je pred navodno znanstveno uteme-

ljenim strahom. Astronomi su, naime, saznavali sveviše o sastavu repa kometa. Primjerice, otkrili su da sesastoji od plinskoga oblaka. Mnogi su ljudi bili uvjere-ni da će taj plin uništiti Zemlju bude li se kretala kroznekoliko milijuna kilometara dugačak rep. Danas sezna da se pri prolazu Zemlje kroz rep kometa ne do-gađa ništa. No 1910. godine vladalo je veliko uz-

buđenje. Mnogi su se ljudi ubijali:skupina vjerskih fanatika u SADu prinosila je kometu čak i ljudskužrtvu.




Što su me+eori+i?Kometi imaju široke i redovite putanje kroz Sunčevsustav. Malo je vjerojatno da komet udari o Zemlju.No našu Zemlju stalno posjećuju drukčiji »svemirci«:meteoriti, malena nebeska tijela koja se poput nes-taška naganjaju svemirom i danju i noću padaju po-

put kiše na Zemlju. Gotovo svi meteoriti koji se nala-ze u atmosferi izgaraju u gornjim slojevima zraka.Katkad se vide kao zvijezde padalice, a katkad se obrušavaju u velikim skupinama na Zemlju. Takva kišameteorita bila je vidljiva u noći mjeseca studenoga1966. u pustinji Arizona, gdje je zrak osobito suh i bis-tar. Promatrači su vidjeli pravu kišu iskri koja je traja-

la 20 minuta. Kasnije se izračunalo da je u tom vreme-nu na nebu izgorjelo 2300 zvijezda padalica.

Zašto svijetle zvijezde padalice?

Meteorite (kozmičke krhotine stijena ili metala) kojidospijevaju u područje Zemljine gravitacije kočizračni omotač. Pritom se zrak gomila ispred meteoritai stješnjava se. Zračni tlak ispred zvijezde padaliceužasno je velik, a budući da se sabijeni zrak zagrijava,meteorit počinje gorjeti. Većina meteorita ne može seoduprijeti tlaku i vrućini. Oni sagorijevaju ili se rasi-paju u kiši iskri. Na noćnom se nebu može vidjeti ka-

ko izgaraju i kako upisuju svijetleći trag u zraku. Sa-mo veliki komadi dolaze doZemljine površine. Dolaskommeteorita iz svemira, Zemljapostaje sve teža: po različitimprocjenama na Zemlju go-dišnje padne između nekoli-




ko tona do 40 tisuća tona materijala. Bez zaštitnogazračnog omotača bili bismo nemilosrdno izloženiovom bombardiranju. To se jasno vidi kad se promat-ra Mjesečevo lice naborano od udaraca meteorita. Onnema zračni omotač koji bi omogućio meteoritima daizgore prije praska.

Gdje se nalazi najveći »svježi« meteoritski krater?

Kad se veliki meteoriti sruče na Zemlju, mogu izazva-ti golema pustošenja. Od siline udarca nastaje golemikrater u Zemlji. Najveći meteoritski krater koji je još

danas vidljiv nastao je prije 25 tisuća godina u sa-dašnjoj pustinji Arizoni na jugozapadu SADa. Topodručje tada nisu naseljavali ljudi i ono se navodnosastojalo od niskih bjelogoričnih tropskih šuma. Meteorit je bio debeo 80ak metara, a težak dva milijunatona. Iskopao je rupu u Zemlji koja i danas zjapi 175

metara u dubinu u inače potpuno ravnu krajoliku.Krater ima promjer više od jednoga kilometra, a nje-gov je rub visok gotovo 50 metara. Prvotno je kraterzacijelo bio još mnogo dublji. Ali od siline praska uzrak su bile izbačene goleme mase kamenja koje suponovno pale na Zemlju i djelomično opet zatrpalerupu.

Kako je nastao Nordingler Ries?

Još je mnogo veći i dublji krater u Bavarskoj koji jestvorila kozmička gromada stijene što je upala u Zem-lju prije 15 milijuna godina. Krater Nordlinger Ries

ima promjer od 25 kilometara, a dubok je 600 metara.




Ovo okruglo uleknuće dugo se smatralo ostatkom

prastaroga vulkana. Izračuni i analize stijena pokazalisu međutim da krater nije nastao tako, nego ga je is-kopao golemi meteorit koji je pri prasku bacao kame-nje do dvadeset kilometara uvis.

Koji je meteorit bio svijetao poput Sunca?

Godine 1994. iznad Pacifika sagorio je dosad najsvjet-liji izravno promatran meteorit. Ribari su izvijestili da

je golemi meteorit svijetlio poput Sunca prije nego što je naglo nestao. Njihove izvještaje potvrdili su izmje-reni satelitski podaci. Po izračunima, meteorit je biovisok oko sedam metara i težak četiri stotine tona. Na

sreću, nije se srušio na Zemljinu površinu, nego jeeksplodirao na visini od 20 kilometara.



Predivni



3 2 Predivni svijet

Naš vodeni planet

Zašto bi se Zemlja zapravo trebala zvati »Voda«?

Zemlja se zapravo ne bi trebala zvati Zemlja, nego»Voda«. Gledano iz svemira ili pri pogledu na globusvidi se da je naš planet uglavnom prekriven morima.Posebno ako se globus okrene tako da se gleda na Tihi

ocean, vidi se gotovo samo more s nekoliko otoka i ru-bova američkog i azijskoga kontinenata. Tri četvrtineZemljine površine zauzima voda. Naš je svijet vodenisvijet. U vodi živi većina životinja (i većina životinj-skih vrsta), a u vodi je i nastao život.

Koliko je dugo čovjek vodeno biće?

Određeno vrijeme, naime devet mjeseci, svaki čovjekprovodi kao vodeno biće. Zametak u majčinu trbuhuoplakuje vodena tekućina i pupčanom ga vrpcomopskrbljuje kisikom. Tek rođenjem počinjemo disati

plućima. Od tada je voda, doduše, i dalje potrebna za



Predivni svijet 33

život, ali i opasna. Jer ljudi, poput svih ostalih sisava-ca, udišu zrak i ne mogu iskorištavati kisik iz vode. Uvodi se gušimo kao što se ribe guše na zraku, a mor-sku vodu ne možemo čak ni piti. Vodeni je svijet zbogtoga za nas ljude dugo bio nepoznat i neprijateljskisvijet.

Zašto se voda na Zemlji uvijek kreće u krug?

Veliki dio vode na Zemlji pohranjen je u golemim ba-zenima dubokoga mora. Tu može počivati stotine ti-suća ili milijuna godina. No jedanput će s morskim

strujama izbiti na površinu i sudjelovati u kruženjuvode. Svaka kap vode koju pijemo ima iza sebe većbeskrajno dugu povijest stara je kao sama Zemlja.Njezin put vodio ju je kao paru kroz zemljinu atmos-feru, u oblacima iznad Zemlje i kao kišu, snijeg ilituču natrag na površinu. Ovdje ponire kako bi moždadugo mirovala u podzemnim spremnicima i napokonse ponovno pojavila kao pjenušava izvorska voda.Možda je djelić vode tekao i potocima ili rijekama umore ili jezera, gdje se opet isparavao. Cijeli ovajkružni tok održava Sunce. Ono zagrijava vodenepovršine i brine se za to da se tekuća voda pretvori uplin, vodenu paru koju vjetar podiže pa ona u obliku

oblaka putuje iznad kopna i na drugim mjestima po-novno pada kao kiša.

Zašto živim bićima treba voda?

Dio vodenih struja dospijeva i u živo tkivo. Biljke uzi-

maju vodu, talože je u stanice i opet izlučuju kao pa-



3 4 Predivni svijet

ru u zrak ili s mrtvom biljkom u zemlju. Životinje iljudi piju vodu. Sve pitke tekućine sastoje se uglav-nom od vode pa tako i narančin sok ili pivo. Naše setijelo sastoji od dvije trećine vode. Ako bi nam oduzelisvu vodu, kakva visoka odrasla osoba pretvorila bi seu lagan, suh zavežljaj koji bi stao u putnu torbu. Miizlučujemo vodu znojenjem ili mokrenjem i po-

novno osvježavamo zalihu pitkom vodom. Voda jeapsolutno potrebna za život. Već nakon deset danačovjek bez vode umire.

Kako životinje koje ništa ne piju uzimaju

vodu?

I životinje koje nikad ne piju uzimaju vodu i to s hra-nom koju jedu. Koali (medvjetku) npr. do život netreba ni gutljaj vode jer jede listove eukaliptusa kojisu pohranili dovoljno tekućine. I pustinjske životinjepoput npr. pustinjskoga skočimiša izdrže bez vodekoje ionako nema u njihovoj suhoj domovini. Ovi

specijalisti iskorištavaju i najmanje količine tekućinekoje su, primjerice, sadržane u suhim sjemenkama, asami jedva izlučuju vlagu. Ne mogu se znojiti, a u ob-liku mokraće izlučuju najviše nekoliko kapi visokokoncentrirane tekućine. Stanice svih živih bićaupućene su na vodu, jer se razmjena tvari može pro-voditi samo u tekućoj ili polutekućoj okolini. Isušene

stanice izumiru, a s njima napokon izumire i cijeloživo biće.



Predivni svijet 3 5

Kako diše kukac ispod vode?Kukci udišu zrak isto kao i ptice i sisavci. I one vrstekoje provode veći dio života pod vodom ne moguuzeti kisik iz vode poput riba. Treba im zrak i morajustalno izranjati u kratkim vremenskim razmacima.Obrubljeni kozak međutim produžuje svoja ronjenja

na vrlo praktičan način. Kukac sprema zrak pod krilaprije nego što zaroni. Sa zalihom zraka ispod krilamože provesti više od pet minuta ispod vode.

Zašto vodenom pauku treba mreža?

Druge male životinje koje udišu zrak poznaju druk-

čije metode uzimanja zraka ispod vode. Neki gra-bežljivi vodeni pauci npr. između biljnih stabljika uvodi pletu gustu mrežu u koju prenose određene ko-ličine zraka. Zatim sjede u svojoj mreži kao u roni-lačkom zvonu i čekaju plijen koji prolazi uz njih.Mrežu trebaju isključivo kao mrežu za zrak, a ne kao

mrežu za hvatanje plijena.

Što je dubinsko pijanstvo?

Određene kemijske tvari izazivaju u tijelu točnije umozgu neobična stanja. Nismo više gospodari svo-

jih osjetila, imamo neobične predodžbe, a tijelo višene čini ono što želimo. Alkohol je tvar koja može izaz-vati takvo pijanstvo. Isto tako i dušik. Ovaj se plin na-lazi u zraku i obično se ponaša sasvim neutralno. Nodrukčiji je slučaj kad ronilac zaroni duboko u vodu,gdje je visok tlak. Tada i zrak koji on uzima iz bocepod tlakom također mora biti pod prilično visokim

tlakom. Inače ronilac više ne bi mogao disati. Na du-



3 6 Predivni svijet

bini od 30 metara treba mu zrak koji je pod četiri putavišim tlakom od zraka za disanje na površini. Ovim»koncentriranim« zrakom udiše četiri puta višedušika nego inače i sada stvar postaje opasna. Mozakviše ne može normalno funkcionirati. Ronilac doživ-ljava dubinsko pijanstvo koje je vrlo slično stanju pi-

janstva od alkohola.

Od čega se sastoji zrak koji udišu ronioci na velikim dubinama?

U vodi je pijanstvo prilično opasno, a pogrešne reak-cije mogu brzo izazvati nesreće. Zato ronioci koji senalaze na većim dubinama uglavnom ne udišuobičan zrak, nego mješavinu kisika i helija. Time suzaštićeni od dubinskoga pijanstva, ali suočeni su sdrugim problemom. Za razliku od dušika, helij dobroodvodi toplinu. Drugim riječima, ronilac u ionakohladnoj dubokoj vodi još bržese hladi. Zato roniocima koji

udišu mješavinu helija i kisikatreba odijelo za ronjenje kojese može zagrijavati.

Zašto su prve razvijene kulture nastale na

rijekama?Bila su to područja na obalama rijeka, jezera i moragdje su se nalazile prve čovjekove nastambe. Tu su sekrčile prašume kako bi se načinilo mjesta za naseobi-ne, a i hrane je bilo u izobilju. Prva europska sela nas-tala su u poplavljenim područjima na obalama jezera



Predivni svijet 3 7

a kolibe su stajale na stupovima. Stanovnici su imaliono najbolje iz dvaju svjetova: kopno pod nogama, avodu u blizini. (Pretpostavlja se da su sojenice samopri poplavama bile u vodi, a inače ipak na kopnu.) Iprve visokorazvijene kulture na Bliskom istoku, uEgiptu i Kini nastale su uz riječne tokove. Dragocjenavoda Eufrata i Tigrisa, Nila i Žute rijeke vodila se so-

fisticiranim sustavima kanala i nasipa u polja i zatimdistribuirala. Neki su povjesničari uvjereni da je u ve-zi s tim sustavima navodnjavanja nastalo sve ono štodanas čini modernu upravu: porezi (kao protuuslugaza to što država održava uređaje za navodnjavanje ištiti ih od uništenja), vojska i policija (kako bi se zajed-

nica štitila od napada i kradljivaca vode), sudovi (ka-ko bi se rješavali sporovi oko dragocjene vode) i vladakoja se brine za to da cijeli ovaj osjetljivi sustav dobrofunkcionira.

Zašto su bili potrebni pismoznanci i znanstvenici?

I prvi znanstvenici sjedili su na obalama rijeke. Mate-matičari su mozgali u Asiriji, Kini i Egiptu o mo-gućnostima kako vodu što bolje raspodijeliti i kolikoporeza treba platiti. Astronomi su se bavili položajem

Sunca i zvijezda kako bi otkrili kad će doći redoviteplime, a kada otići. A pismoznanci su smišljali načinekako bi zapisali tekst zakona i ugovora o isporuci zavodu i žito. Poslije su sva ta saznanja dospjela sa seo-bama stanovnika, trgovcima i ratnim pohodima i udruga područja. No na početku je vjerojatno gospo-

darenje vodom potaknulo ljude da se okrenu umijeću



brojanja, mjerenja i računanja i da to sve pismeno za-bilježe na kamene ploče, glinene opeke i papirus.

Kako djeluje morski potres na obali?

I u današnje doba, ljudi se guraju u blizini vode. Šestod deset stanovnika Zemlje živi u blizini kakve obale.Samo na 13 677 indonezijskih otoka živi 180 milijunaljudi. Stanovnici obala žive uglavnom od mora, aliimaju i razloga pribojavati se njegove blizine. Odolujnih plima može se zaštititi gradnjom nasipa i ga-tova, ali ne i od plimnih valova koje izaziva potres nadnu mora. U Sredozemlju, posljednji se katastrofalni

morski potres dogodio prije nešto više od 1600 godi-na. Toga 21. srpnja 365. godine morski je potres pogo-dio južne sredozemne zemlje. Sam potres nije izaz-vao velike štete jer je njegovo središte bilo daleko umoru. Stanovnici golemoga i bogatoga egipatskogalučkoga grada Aleksandrije već su vjerovali da su sespasili užasa. No tada se, neposredno nakon potresa,

voda povukla iz luke i s obale. »Odjednom je zjapilaprovalija, a u mulju se vidjelo mnogo morskih životi-nja«, pisao je jedan očevidac. A zatim je doista postalostrašno: »Sada su se šumeći morski valovi izlili nagrad i obalu.« Veliki su brodovi bili nasukani na kop-no. Pretpostavlja se da je 50 tisuća ljudi poginulo.

Kako nastaju tsunamiji?

Ako se morsko dno trese daleko od obala, to može bitiopasno za obalno područje, iako se ondje potresuopće ne osjeća. Jer, nakon morskoga potresa možeuslijediti nešto s čime nitko ne računa plimni val!

Stručni izraz za takve valove jest tsunami. Riječ dolazi

3 8 Predivni svijet



Predivni svijet 3 9

iz japanskoga jezika. Većina Japanaca živi u gradovi-ma na obali, a Japan se nalazi na seizmički vrlo opas-nom području. Tsunamiji nastaju od podmorskihpotresa i vulkanskih erupcija. Velike vodene mase tje-raju se prema gore gdje na površini tvore golemu rav-nu grbu.

Zašto se tsunami ne može vidjeti s vode?

S broda se ne može primijetiti golemi val kojega jeizazvao morski potres, jer grba može biti možda me-tar visoka, ali 150 do 300 kilometara široka. Iz središtase golemi val širi prstenasto i kreće brzinom od oko700 kilometara na sat. Na pučini je val nastao potre-som bezopasan jer je potpuno ravan. Ali dospije li napličinu u blizini obale, vodene mase skupljaju se idižu do visine od 35 metara. Tsunamiji imaju razorneučinke i mogu preplaviti i lukobrane. Odatle im i pot-

ječe ime. Tsunami u prijevodu znači »lučni val« on uluci djeluje razorno.

Kako se može upozoriti na golemi val?

Ovakvi golemi valovi nastaju samo nakon morskogapotresa. Iako se šire golemom brzinom, danas se višene javljaju tako nepredviđeno kao sam potres. U Honoluluu na Havajima nalazi se služba koja upozoravada se približava tsunami. Ta služba registrira sva potresanja Zemlje. Čim se primijeti kakav potres koji bimogao izazvati tsunami, upozoravaju se ljudi u ug-roženim područjima. Priopćava se i vjerojatno vrije-me dolaska golemoga vala. Ljudi čuju upozorenjepreko radija pa mogu pravodobno napustiti kuće na

obali i pobjeći u viša područja. No to mora ići brzo.



4 0 Predivni svije!

Plimnom valu izazvanom u sjevernom Pacifiku treba-lo je točno pet sati da bi stigao na Havaje usred Tiho-ga oceana. Ondje, na udaljenosti od 3200 kilometaraod središta morskoga potresa, golemi val bio je visok15 metara.



Predivni svijet 41

Tajanstvena morska dubina

Ima li života u morskoj dubini?

Najmanje istražena Zemljina područja nalaze se umorskoj dubini. To nije čudno. Nama ljudima kojismo prilagođeni svjetlu, toplini i određenom tlaku

zraka, morske dubine čine se mnogo neprijateljskijima za život od arktičkih, ledenih pustinja ili pustinjaspaljenih suncem. Zapravo, u hladnim i mračnim du-binama mora vrvi od života. Kad su istraživači ispredameričke istočne obale izvadili uzorke iz dubine većeod dvije tisuće metara, i sami su se iznenadili. Pod-ručje veličine nogometnog igrališta nastanjivalo je 90677 živih bića pripadnika 798 različitih vrsta. Otprilikepolovina ovih često neobičnih vrsta iz morskih dubi-na bila je još nepoznata. Možda na dnu dubokih moravlada ista raznolikost životinjskih i biljnih vrsta kao ina Zemljinoj površini? Mi to ne znamo. Istraživači sutek nekoliko puta osvijetlili ovaj strani životni prostor.

Ono što su našli, bilo je fantastično!



4 2 Predivni svijet

Tko je otkrio morsku dubinu?Prvi čovjek koji se odvažio krenuti na izlet u morskudubinu bio je zoolog VVilliam Beebe. Godine 1934.spustio se sjedeći u oklopnoj kugli, osvjetljavajućireflektorima tamu i ogledavajući se oprezno kroz sta-klo oklopa ispred bahamske obale gotovo kilometar

duboko u more. Bila je to ekspedicija u nepoznato.Nitko nije imao predodžbu što ga očekuje. Zato je svi-

jet bio zatečen i zapanjen kad je pročitao zoologovputopis. Međutim, ono što je istraživač otkrio bio jesamo najviši sloj dubokoga mora. Evo nekoliko nje-govih bilježaka:

610 metara: Svijet se zauvijek zamračuje.637 metara: Sablasne pojave koje jure amotamo.670 metara: Najmračnije mjesto na svijetu. Zatim žar,svjetlost, bljesak. Ribe najrazličitijih veličina i boja, ze-lene i žute sa svijetlećim zubima i stotinama svjetilja-ka.

725 metara: dubinska Epigonus telescopium razjap-ljenih usta, prizor kao iz vještičje kuhinje. Ribe koje sesastoje samo od usta.760 metara: Ribe duginih boja, poput cvijeta u pusti-nji. Voda je potpuno crna i kroz nju odjednom prola-ze munje i iskre.

Koliko daleko seže morska dubina?

Ravno postolje kopna, temelj na kojem počivaju kon-tinenti seže do stotinjak kilometara u oceane. Zatimpodzemno kopno strmo pada. Duboko more počinje

na dubini od 600 metara. To je dubina koja na ljudsko



Predivni svijet 4 3

oko djeluje apsolutno crno. No more seže na najdub-ljem mjestu oko 11 kilometara! U prosjeku je dubokomore duboko 4,5 kilometara i pokriva šest desetinaZemljine površine. Divovski bazeni dubokoga moranisu ravni. Na nekim područjima strše gorski lanci vi-soki nekoliko kilometara, a drugdje zjape golemiklanci.

Kako ribe mogu preživjeti pod snažnim

vodenim tlakom?

Tlak koji voda vrši na morska bića u dubini nezamis-livo je velik. Na svakih deset metara dubine povećava

se za jednu atmosferu. (Jedna atmosfera je tlak kojivrši teret od jednoga kilograma na jedan kvadratnicentimetar.) Maleni batiskaf kojim je švicarski is-traživač Jacques Piccard godine 1960. zaronio u Mari-

jansku zavalu u zapadnom Tihom oceanu i pritomdosegao dubinu od gotovo 11 kilometara imao je pro-mjer od samo 2 metra. Taj sićušni uređaj pritiskao je

tlak koji odgovara težini od 100 tisuća automobila. Makako velik bio vodeni tlak, ribe i ostala morska bića neosjećaju ga. Tijelo ribe (to jest st%nice od kojih jegrađena) sastoji se uglavnom od vode. Unutar tijelatlak je jednako velik kao i vani. Dakle, postoji stalnoizjednačenje tlaka. Živa bića koja dolaze sa Zemljinepovršine prilagođena su, naprotiv, malenom tlaku napovršini. Čim urone, dijelovi tijela ispunjeni zrakom,poput primjerice pluća, odmah se stisnu. Zrak se dastisnuti, voda ne.



4 4 Predivni svijet

Zašto ribe na morskim dubinama nemaju riblji mjehur?

Riblji mjehur je onaj organ koji u većine riba regulirakretanje. Radi se o mjehuru ispunjenom plinovimakoji riba po potrebi malo napuhne tako što u crijevuproizvodi plin i time ispunjava mjehur. Riba postaje

deblja, a budući da njezina težina pritom ostaje ista,ona se uspinje. Kad stisne mjehur, stisne se cijela ribai potone malo u vodu. Taj sustav omogućuje ribi da sebez teškoća kreće u vodi. Bez ribljeg mjehura težinanjezinih kostiju povukla bi je u dubinu i morala bi sta-lno plivati. Riblji mjehur dobro funkcionira samo u

blizini površine. Na velikoj dubini beskoristan je. Kaošto se loptica za stolni tenis na većoj dubini stisnezbog vodenoga tlaka na veličinu graška, tako bi seskvrčio i riblji mjehur. Riba uopće ne bi mogla napuhati svoj mjehur u dubokom moru kako bi proizveladovoljan protutlak u odnosu na vodu oko sebe. Zatosu riblji mjehuri kod riba u dubokom moru zakržljali.

Te se životinje služe drugim metodama da se ne mo-raju stalno boriti protiv potonuća. Neke umjestozračnoga mjehura imaju jastučiće od masti. Mast jelakša od vode i djeluje protivno težini kostiju. Drugeribe odbacile su balast kostiju. Umjesto teških kostiju,imaju lake hrskavice u tijelu kao uostalom i morskipsi koji zbog toga isto tako nemaju mjehur za pliva-nje.

Koliko je mračno u dubini mora?

Za čovjeka je na dubini od 600 metara već mračno kaou rogu. Voda je ovdje već apsorbirala gotovo sve zra-

ke svjetlosti koje se mogu osjetiti. No neke zalutale



Predivni svijet 4 5

zrake svjetlosti svjetlucaju još u dubini od jednoga ki-lometara. Tu žive neobični stvorovi poputSternoptychidae i Trachinidae. Te životinje imaju golemeoči kojima skupljaju i najslabiji »dašak svjetlosti«. Kodnekih od ovih životinja oči su velike kao pola tijela. U

još većim dubinama ni najbolje oči ne mogu ništa višepostići nema više nikakve svjetlosti. Oči morskih

životinja koje žive u dubini većoj od jednoga kilome-tara zakržljale su. One na sasvim drugi način zamje-ćuju svoju okolinu.

Zašto životinje imaju drukčije organe

osjeta nego ljudi?

Različita živa bića zamjećuju stvarnost na različitenačine: pseći svijet potpuno je drukčiji od ribljega iličovjekova svijeta. Tako su primjerice većina pasa»nosne životinje«: oni se orijentiraju svojim njuhom

jednako tako dobro kao ljudi sluhom ili očima. Kadnas pas njuška, tada nas u određenoj mjeri »gleda«

kako bi otkrio tko je nositelj toga mirisa. A ondje gdjeljudi postavljaju natpise i putokaze, psi označavajuodređena mjesta mirisom. Pseći svijet teško možemozamisliti, ali možemo naslutiti njegove obrise. Napo-kon, i ljudi imaju nos i znaju što znači nešto mirisati.No potpuno je nemoguće zamisliti svijet životinja op-remljenih organima osjeta kakve ljudi nemaju: prim-

jerice Lorenzinijeve ampule nekih riba poput mor-skih pasa ili jegulja. (Ime dolazi od Lorenzinija koji jeotkrio te organe.)



4G Predivni svijet

Kako funkcioniraju Lorenzinijeve ampule? Jegulja njima otkriva elektromagnetska polja kojanastaju kad u mišićima neke životinje teku sićušneelektrične struje. Za jegulju stvar postaje interesantnatada kad se radi o životinji koja je malena i dovoljnopolagana da bude uhvaćena i pojedena. I to vrstu

plijena lovac prepoznaje iz njihovih mišićnih struja.U tom pogledu ljudi su »gluhi i slijepi«. Mi ne zam-

jećujemo čak ni milijardu puta jača elektromagnetskapolja koja okružuju televizor.

Kako se ribe iz morske dubine orijentiraju u tami?

Ribe su uz sposobnost da osjete elektromagnetske va-love razvile i druge osjete koji nedostaju ljudima, npr.organ bočne crte. Posebno su ribe iz morskih dubinastručnjaci u toj vrsti zamjećivanja. Bočna crta je udub

ljenje u koži na strani ribe. Na njoj se nalaze najfinijedlačice koje reagiraju na sićušna kolebanja tlaka. Tak-va kolebanja tlaka nastaju čim se voda miče. Kao štozvučni valovi udaraju o ljudsko uho i ondje se regis-triraju kao tonovi, tako i ribe zamjećuju tlačne valovekoji se umnažaju u vodi. Svako biće koje se kreće uvodi gura pred sobom takav tlačni val. Organ bočnecrte reagira na ta kolebanja u vodenom tlaku kojanpr. izazivaju ribe što plivaju uza nj. Riba iz morskihdubina može na taj način saznati koje je veličine dru-go biće, kako se brzo kreće i u kojem smjeru. To je irazlog zašto ribe u morskoj dubini često imaju zmijoliko tijelo. Time je i organ bočne crte veći, a zmijolike

ribe mogu bolje zamijetiti ostale životinje.



Predivni svijet 4 7

Zašto ribe iz morskih dubina imaju tako velika zubala?

Mnoge ribe iz morskih dubina izgledaju odostrag po-put goleme gubice s malim tijelom. To ima svoj raz-log. U dubokom moru hranidbeni lanac gotovo jeprekinut. Ovdje se ništa ne proizvodi. Nema svjetla,

što znači da nema biljaka pa prema tome ni biljoždera. Bez biljoždera ne mogu opstati ni mesožderi kojise hrane biljožderima. Stanovnici morskih dubinaupućeni su na milodare odozgo. Gotovo sve što odhrane dolazi životinjama iz morskih dubina lebdi kaootpad iz viših područja. Ovaj štedljivi ostatak samo jeono što je promaklo životinjama koje nastanjuju višekatove. Zato stanovnicima morskih dubina trebaju di-vovska zubala kako bi mogli progutati sve što im do-lazi pred usta, a osim toga treba im i jak želudac. Utom mračnom svijetu gladi ne smije se ništa izgubiti.Mnoge su ribe iz morskih dubina svežderi. Morskištakori, primjerice, drobe čak i otpale koralje. Druge

ribe iz morskih dubina mogu razjapiti čeljusti poputzmija kako bi ustima potpuno prekrile plijen ne smije se izgubiti nijedna mrvica.

Gdje u morskoj dubini ima najviše života?

Tipična regija dubokoga mora hladna je i mračna. No

ima i mjesta gdje upravo vrvi od života. To su pod-ručja oko vrućih izvora na morskom dnu. Takav jekraj prvi put otkriven 1977. godine. Ronilački brod Alvon otkrio ga je na dubini od 2500 metara. Danas sezna da je morsko tlo upravo preplavljeno takvim top-lim biotopima u kojima živi bezbroj rakova, školjki,

crva i, dakako, riba. Jedna istraživačica opisala je svoj





Predivni svijet 4 9

Odakle vruća vrela duboko u moru?Na dnu dubokoga mora, i to ondje gdje se Zemljinakora stalno iznova stvara, pukotine i ponori sežu du-boko u Zemlju. Pukotine dolaze opasno blizu magme užarenoga tekućeg materijala na kojem pliva Zem-ljina kora. Tu morska voda ponire kroz tanku koru u

Zemljino tijelo i nailazi na užarene vruće stijene mag-me. Voda ponornica zagrijava se na nekoliko stotinastupnjeva i opet izbija kroz cijevi i procjepe na dru-gom mjestu. Pritom sa sobom odvodi minerale i sum-por u more. Neki minerali talože se kao ruda na morskome dnu. Nekoliko stotina milijuna godina poslije,kad se to mjesto morskoga dna toliko promijenilo da

izranja poput kopna iz mora, može se ondje vaditizlato, srebro ili cink. Sumpor se, naprotiv, pretvara usumporovodik. Ovaj plin koji užasno zaudara pravi

je izvor života za neke bakterijske vrste.

Kako se rakovi iz dubokoga mora š+i+e od

vrućine?Vrući podvodni gejziri nazivaju se i geotermičkim iz-vorima (izvori zemaljske vrućine). Neki od njih prevrući su da bi razvijenije životinje mogle preživjeti uneposrednoj blizini. S druge stra-ne, ti su gejziri na dnu duboko-ga mora jedini izvori hrane na-daleko i naširoko. Neke životi-nje dobro su se prilagodile tomizazovu. Imaju osjetila za topli-nu kako u tami ne bi zalutale dovrućega vrela i bile žive skuha-

ne. Rakovi iz dubokoga mora,



5 0 Predivni svijet

primjerice, senzorima su zamijenili oči na ticalimasvojih srodnika koji žive u manjim dubinama. Umje-sto očiju koje u vječnoj tami ničemu ne koriste, imajupupoljke osjetljive na toplinu kojima stalno opipava-

ju svoju okolinu.



Predivni svijet 51

Koralji

Gdje su najstarije stambene zajednice?

Nigdje drugdje na Zemlji ne živi toliko različitih živo-tinjskih vrsta tako dugo zajedno i na tako malom pro-storu kao na koraljnim grebenima tik ispod površine

južnih mora. Njihov temeljni kostur sastoji se od ko-ralja koje su tisućljetnim sićušnim radom gradilisićušni koraljni polipi. Koraljni polipi su životinjiceveličine između milimetra i gotovo pola metra. Ima ihu najrazličitijim oblicima. Neki izgledaju poput zele-nih kugli ili stabalca, drugi poput stupova, ploča ili

poput rogova. No te životinje mogu se vidjeti samonoću kada idu u lov i pružaju ticala iz svojih nastam-bi. Njima hvataju najmanja živa bića. Polipi su srasli sdnom i oko sebe grade neobične kućice od vapnenca.Na taj način tijekom vremena nastaju neobični grebe-ni u kojima se bezbrojna živa bića osjećaju kod kuće.Uz te biotope prošlo je, naizgled bez traga, mnogo mi-

lijuna godina Zemljine povijesti.



5 2 Predivni svijet

Gdje se u srednjoj Europi nalaze koraljni grebeni?

Koraljni grebeni najveća su zdanja ispod Zemljinepovršine. Veliki greben ispred Australije proteže sena više od 200 tisuća četvornih kilometara. Dugačak jekao udaljenost od južne Italije do Norveške. Nekoć je

i u srednjoj Europi bilo koraljnih grebena, naime udoba kad su se i tu protezala tropska mora. MasivDachsteina i nekoliko vrhova u Dolomitima takvi sugrebeni. Nastali su u toplim pradavnim morima. Kadsu se uzdigle Alpe, morsko je dno zajedno s grebeni-ma bilo potisnuto visoko u zrak.

Kako polip gradi svoju kuću?

Polipi grade svoje nastambe od najjeftinijeg materija-la koji se može naći u morima: oduzimaju morskojvodi vapnenac. Polip se najprije smjesti na kamenojploči, a zatim gradi zidove oko sebe. S vremenom se

nadograđuju novi katovi. Polipu ne znači ništa štomu se pritom noga uzida u podrum naraste mu no-va. Tako raste njegova nastamba koja je ujedno kos-tur, i ubrzo je znatno veća od stanovnika. Polipi mogurazgraditi do deset grama vapnenca na dan. Pritomsurađuju s algama koje se hrane ugljičnim dioksidom.Taj plin nastaje kada polip izlučuje vapnenac iz mor-ske vode. Alge su se smjestile u koži polipa. Polip i al-ga zajedno mogu otopiti deset puta više vapnenca izvode nego polip sam.



Predivni svijet 5 3

Koje se životinje hrane koraljima?Koraljni vrtovi koji nastaju zahvaljujući neumornomradu koraljnih polipa ispod vode nisu samo nastambeza polipe. U ovoj zbrci kamenih pregrada, mjehura,spužvi i tvorevina nalik cvjetovima naseljavaju se imnoge druge vrste. One brojnim životinjama služe

kao sklonište. Ostale se motaju u blizini koralja upra-vo zato što tu ima dovoljno drugih životinja za jelo.Među grabežljivcima su i zloćudni podstanari koralja.Oni nemaju pametnijeg posla nego proždirati polipekoji im pružaju utočište. Takva je grabežljiva životinjaprimjerice puž magilus antiquus. Ima pomično rilo ko-

jim usisava polipe. Rabijatnije postupa riba papiga

koja je isto tako nezahvalni stanovnik koralja. Zuba-lom nalik na kliješta koje je oblikovano poput kljunapapagaja izrezuje grane koraljnih stabala i proždireih. Pritom joj je, dakako, mnogo manje stalo do nejes-tivoga vapnenca nego do algi koje se rado smještajuna koraljima.

Koja živa bića ugrožavaju koraljne

grebene?

Koraljni grebeni i bezbrojne vrste živih bića koje živena njima i od njih mogu opstati samo ako temperatu-ra vode iznosi između 25 i 29 stupnjeva. A budući datrebaju svjetlo i zbog toga mogu rasti samo u plitkimvodama, njihov je životni prostor veoma ograničen.Koraljnih grebena ima ponajprije ispred australskeobale, ispred Floride, u otočnom svijetu Bahama, naHavajskom otočju, ispred Maldiva, Bahama i u Crve-nome moru. Već i neznatni utjecaji okoliša mogu

izazvati velike štete, primjerice ako se temperatura



5 4 Predivni svijet

vode malo povisi. Proteklih godina površinska vodatropskih mora povisila se za pola stupnja, možda kaoposljedica stakleničkog efekta. U mnogim grebenimazapočelo je opasno odumiranje koralja jer propadajualge koje leže na koraljima. One više ne mogu sudje-lovati u zajedničkom radu živih bića. Većina is-traživača uvjerena je kako su ispušni plinovi automo-

bila i industrijskih pogona krivi za zagrijavanje Zem-ljine atmosfere. Čarobni svijet koralja ugrožavaju iljudi. Ali, koraljni grebeni imaju još jednog opasnogneprijatelja koji udara mnogo izravnije. To su gra-bežljive morske zvijezde koje sustavno odgrizaju gre-bene.

Kako to da su morske zvijezde tako

opasne za koraljne grebene?

Uvijek kad se u jednom biotopu pojedina vrsta po-sebno jako razmnožava, ugrožen je cijeli životni pro-stor. U beskrajno prostranim koraljnim vrtovima Ve-

likoga grebena bilo je prije nekoliko godina proždrlji-vih morskih zvijezda s krunama od trnja koje su ovajbiotop dovele do ruba smrti. Ovi bodljikaši pužu pre-ko koraljnih grozdova, ispuštaju probavne sokovepreko polipa i proždiru ih. Pri invaziji razbojnika sdvanaest do sedamnaest krakova koja je počela prijetridesetak godina, uništeno je devet desetina živoga

koraljnog fonda. Zaštitnici prirode bili su prisiljeni in-tervenirati u koraljni biotop. Ronioci su uklonili mili-

june morskih zvijezda. U među-vremenu, čini se da se greben opo-ravio.



Predivni svijet 5 5

Zašto su šarene ribe agresivne?

U koraljnim vrtovima vrvi od svih mogućih vrsta riba.Najuočljivije su šarene koraljne ribe. Ribe tako uočlji-vih boja većinom imaju točno označeno područje.Zbog toga se ponašaju i agresivnije od riba s nekom»dosadnom« kamuflirajućom bojom. Neuočljivi zna-kovi, oprezno ponašanje i visoka spremnost za bijegštite ribe od neprijatelja. To se očito prenosi i na po-našanje tih riba u odnosu na njihove srodnike: sporo-vi se u pravilu rješavaju mirnim putem.Žarko žute ribe, naprotiv, imaju raskoš boja kako biprestrašile svoje srodnike koji žele prodrijeti u njiho-vo područje. Nemaju ništa ni protiv borbe. Ali ono što

je povoljno za obranu područja donosi nedostatke uodnosu na veće grabežljivce: šarene koraljne ribe mo-gu se, naravno, lako otkriti. No njihovo meso imaužasan okus. Većina neprijatelja to zna pa ostale šare-ne prijatelje u koraljnim vrtovima ostavlja na miru.



5 6 Predivni svijet

Led i vrućina

Zašto u ledenom moru ima toliko života?

Ako grbavi kitovi žele stvoriti pristojan sloj masnoga

tkiva, onda ne plivaju u južno more ili u druge toplevode. Upućuju se radije prema ledenom moru gdje jevoda užasno hladna. Jer što je voda hladnija, to višeživotinjica i životinja pliva u njoj pa je i više hrane zakitove. Razlog: hladna voda sadržava više kisika odtople vode, a što je u vodi više kisika, to lakše životinjedišu na škrge. Na kopnu je, naprotiv, stanje drukčije.Na ledenim santama pod koje ulaze kitovi velikih us-ta punih živih bića, jedva da se može održavati život,ako izuzmemo tuljane, polarne medvjede i pingvine.Ali i te životinje žive od onoga što se može uloviti is-pod vode. Sasvim jednostavan pokus pokazuje koli-ko kisika sadržava hladna voda: stavite kuhati lonac

vode. Sto je voda toplija, to izlazi više mjehurića zra-ka.

Zašto kitovi ne ostaju u hladnome?

Mali pokus objašnjava zašto u hladnim vodama vrviod života životinje ko je ond je žive mogu izvući



Predivni svijet 5 7

mnogo kisika iz vode. Zato kitovi odlaze u hladna

mora. Masni sloj koji dobivaju jedući štiti ih od vode-ne hladnoće koja je malo iznad ledišta. Za kitove imasamo jedan razlog zašto se unatoč tomu svake godineupućuju prema sunčanom jugu. Ondje u toplim vo-dama mladi dolaze na svijet. Mladunčad nemaju izo-lacijski sloj. Treba im topla okolina. U hladnoj vodi

smrznuli bi se. Potrebno je nekoliko tjedana sve dokne narastu u toploj vodi. Pritom se hrane masnimmajčinim mlijekom, a to mlijeko majka može dati sa-mo zato što se u masnim mjesecima dobro najela u le-denom moru. U toploj vodi dobro podnosi oskudicu.Nakon pola godine, obitelji kitova uplivavaju s mladi-ma ponovno u mora blizu polova gdje je hrana obilni-

ja.

Zašto ledene sante ne tonu?

Gotovo sve krute tvari šire se zagrijavajući se. To vrijedi i za kamen isto kao i za drvo ili željezo. Najvažniji

izuzetak od toga pravila jest ponašanje vode i to pritemperaturama u blizini smrzavanja. Ako se voda koja možda ima temperaturu od jednoga Celzijeva stu-pnja lako zagrije, steže se i postaje gušća, i to tako du-go dok ne postigne četiri stupnja. Pri toj je temperatu-ri najgušća. (To znači da pri temperaturi od 4 Celzije-va stupnja kilogramu vode treba najmanje mjesta.)

Ako voda postaje još toplija, ponovno se širi. To jerazlog zašto voda na 4 stupnja pada na dno mora i je-zera. Skuplja se na dnu. Ako se voda dalje hladi, nai-me na temperature ispod ništice, pretvara se u led ko-

jem opet treba više mjesta. Komad leda koji teži 1 ki-logram ima veći volumen od 1 kilograma vode. Dru-gim riječima: lakši je od vode. Zato pliva na površini.



5 8 Predivni svijet

Zbog toga ledene sante ne tonu u dubinu, a ledenjacidobrim dijelom strše iz vode. Hladnija se voda opetdiže malo više. Zato je u dubinama svjetskih moratemperatura uvijek oko 4 Celzijeva stupnja, bez obzi-ra na to radi li se o ledenom moru na čijoj se površinikreću ledene sante ili pak leže čvrsta ledena polja, ilise radi o dubinskim područjima tropskih mora. Iako

sunce tako žarko prži iznad južnih mora, voda nikadane može odvoditi toplinu u dubinu.

Zašto se jezera u hladnim zimama ne

smrznu potpuno?

Neobično ponašanje vode na različitim temperatura-ma ima golemih posljedica na Zemljin oblik. Ononpr. uzrokuje da se ledeno more ne smrzne do dna.Smrznuta voda diže se uvijek na površinu, a voda natemperaturi od 4 Celzijeva stupnja pada na dno. Pod

ledenim pokrivačem smrznutoga jezera uvijek je mo-guć život. Voda mora ili jezera mora biti vrlo plitkakako bi se potpuno smrznula. Jer ledeni pokrivač štitivodu i od žestoke hladnoće koja vlada u zraku. Ispodtoga, doduše, nije baš ugodno toplo. Ali ipak je tolikotoplo da voda ostane tekuća i da se ribe i druga vode-na bića, čiji je organizam prilagođen niskim tempera-

turama, dobro osjećaju. Ako bi se voda ponašala po-put gotovo svih ostalih tvari, šireći se, dakle, ravno-mjerno pri zagrijavanju, naša bi Zemlja zacijelo izgle-dala potpuno drukčije. Tada bi led potonuo na dnovoda. Ne samo da bi rijeke i jezera zimi bili zaleđeni imrtvi nego bismo umjesto polarnih mora imali gole-

me gromade leda.



Predivni svijet 5 9

Koliko se može ohladiti i koliko zagrijati morska voda?

Voda Bijeloga mora na Antarktiku hladi se blizupovršine znatno više nego voda bilo kojeg drugogmora. Najprije se smrzne na 2 stupnja ispod ništice, ato je i njezina normalna temperatura. Najtoplija je

morska voda u plićaku Perzijskoga zaljeva. Ondje jena 36 Celzijevih stupnjeva topla kao u kadi za kupa-nje. Ali ima mjesta na morskome dnu u dubokim mo-rima gdje voda izlazi iz vruće magme zemaljske kore.Ondje vlada tako visok tlak, da se voda može zagrijatii do 400 Celzijevih stupnjeva, a da ne ispari.

Kako nastaju glečeri?

Kad u nekom hladnom ili visinskom području nepre-stano pada snijeg, a ne otopi se ljeti, slažu se snježnislojevi jedan na drugoga. Pahuljasti snježni kristaligube oblik i pod vlastitom težinom postaju vječni sni-

jeg, a potom i led. Glečer je takoreći »jučerašnji snijeg«. Desetina površine kopna i dvadeseti dio morskepovršine prekriveni su glečerima koji na Antarktikumogu postati debeli nekoliko kilometara.

Zašto glečeri mogu iskliznuti?

Glečerski led nije tako krut kako bi se moglo pretpos-taviti. Njegova golema težina vuče ga u dublja pod-ručja. I doista, glečer može teći poput rijeke, ali vrlopolagano. Jer u njegovim višim područjima zbogsnježnih oborina neprestano dolaze nove snježnemase koje cijeli glečer pritišću prema dolje. Glečer u

visokom gorju puzi tako da na godinu prevali nekoli-



60 Predivni svijet

ko metara. Na rubovima ide polaganije, a u sredinibrže. Katkad glečer pojuri i prevali nekoliko stotinametara u jednom jedinom danu. Za to je kriv slojotopljene vode između dna i glečera, koji se stvoriopod pritiskom ledenih masa i po kojemu glečer možedoslovce iskliznuti.

Kako se ispod antarktičkoga ledenog

oklopa može nalaziti jezero?

Između antarktičkoga kopna i četiri kilometra debelo-ga ledenog pokrivača kojim je prekriveno kopno usredišnjim područjima kontinenta, nalazi se golemo

jezero. Duboko je 400 do 500 metara i znatno veće odBodenskoga jezera. O njegovu postojanju znamo sa-mo iz radarskih mjerenja i određivanja vrijednostimjernih podataka nakon potresa. Nitko ga nikada ni-

je bušio, a njegova će voda zacijelo biti zauvijek us-kraćena za čovjekovu intervenciju. Slatkovodno jeze-ro nastalo je na tom mjestu jer se led topi u dubini le-denog oklopa pod vlastitim pritiskom. Usto dolaziZemljina toplina koja se uzdiže sa stjenovitoga dnane može oteći kroz golemu ledenu kapu iznad sebe.

Što se događa kad se glečeri otapaju?

Na Zemlji se uvijek nalazi jednaka količina vode. Kad je hladnije, rastu glečeri. Snijeg na njihovim leđimapotječe iz mora i ta količina vode nedostaje moru.Prema tome, pada razina mora. Za ledenih doba mo-ra su imala mnogo manje vode. Obrnuto, više vodedospijeva u rijeke, a zatim i u mora, kad se glečeri

počinju otapati. To je danas jedna od najvećih briga



Predivni svijet 61

čovječanstva. Prljavština u zraku mogla bi spriječitida se dovoljno topline isijava natrag u svemir. Ako bitada na Zemlji općenito trebalo biti toplije (»efekt sta-klenika«), glečeri bi se npr. mogli otopiti na kapamapolova. Tada bi morska razina porasla za nekolikometara dovoljno visoko da bi preplavila nisko kop-no na mnogim obalama. Potpuno otapanje polarnih

glečera podiglo bi razinu mora za 60 metara. Bila bi tokatastrofa nezamislivih razmjera.

Koja bi zemlja prva nestala pri povišenju

morske razine?

Otočna skupina Maldiva koja se nalazi na jugoistokuIndije u Indijskom oceanu bila bi prva žrtva znatnogaporasta razine mora. Od 1800 otoka Maldiva, 200 ih jenaseljeno. Prekrivaju površinu od oko 300 četvornihkilometara. Ni jedna točka na otocima nije viša od 2,4metra iznad mora. Maldivi, koji tvore posebnudržavu, najravnija su zemlja na svijetu.

Koliko se vode na Zemlji isparava u

svemir?

Za razliku od atmosfere, voda se na Zemlji od davni-ne nije mijenjala. Ostala je uvijek ista voda otkad se

Zemljina površina ohladila ispod vrelišta i otkad su seprvi obilni potopi izlili na golo stijenje iz oblaka pare.Sasvim je moguće da gutljaj vode koji pijemosadržava molekule koje su nekoć pale poput kiše naprakontinent Pangeu, a koje su kasnije pili dinosaurii koji su nekoliko stotina tisuća godina bili zatočeni u

ledu na polovima. Možda je ta voda putovala u



6 2 Predivni svijet

bačvama koje je Kolumbo ponio na svoje putovanje. Ikoličina vode na Zemlji ostala je više ili manje jedna-ka. Voda ostaje sačuvana za Zemlju. Iz godine u godi-nu naš planet ne gubi više vode nego što stane u ba-zen. Radi se o vodenoj pari koja se diže u više slojeveatmosfere i zatim gubi u svemiru. No i taj nestanakstalno se izjednačuje. Kroz rupe u morskom dnu (tzv.

hidrotermičke otvore) dolazi toliko vode iz Zemljineunutrašnjosti prema gore koliko Zemlja gubi u vanj-skim slojevima atmosfere.

Kad je najdulje padala kiša u Zemljinoj

povijesti?Sva voda koja je danas na Zemlji bila je u pradobanašega planeta sastavni dio užarene atmosfere od vo-dene pare i drugih plinova. Dok je Zemlja bila prekri-vena vrelom lavom koja se u stalno novim rijekamaizlijevala iz vulkana na površinu, nije bilo tekuće vo-

de. Bilo je prevruće. Tijekom mnogo milijuna godinaohladila se Zemljina površina. Nastala je čvrsta kora,a iz oblaka pare počela je padati kiša. Taj se proces zo-ve kondenzacija. Vodena para koja u kuhinji izlazi izključaloga lonca taloži se poput fine kiše na hladnimmjestima, primjerice na prozorskim staklima. Vjero-

jatno je najprije samo nekoliko tisuća godina rominja-la kiša sve dok od vrućih oborina nisu nastale kiše na-lik na potop. Nekoliko stotina tisuća godina lijevalo jekao iz kabla na djelomično još ključaloj, djelomičnoveć čvrstoj Zemljinoj kori. Tada, prije četiri milijardegodina, tvrda Zemljina površina bila je još ranjiva itanka. Nedaleko pod vodom, koja se skupljala na

dubljim mjestima, kuhala je magma. Nebrojeni vul-



Predivni svijet G3

kani rigali su tekući žar uvis. U dolinama između toganastajala su tijekom vremena prva mora. Voda se obrušavala niz vulkane i pritom ispirala stijene. Tvaripoput natrija, kalija, magnezija i kalcija dospjele su uvruća pramora.

Jesu li pramora već bila slana?Nitko danas ne može reći je li sol već tada došla u mo-re ili tek poslije milijarde godina. Neki istraživači vje-ruju da su prva mora već bila slana kao i današnjamora. Drugi su stručnjaci uvjereni da je pramore bilomore sode. Soda je kemijski spoj natrija i karbonata,

soli koja sadržava ugljičnu kiselinu.Natrij i karbonat potječu, prema toj teoriji, iz stijenakoje su ispirale stalne kiše. Pramore je, dakle, bilo svo-

jevrsna mineralna voda. U takvoj okolini možda jelakše mogao nastati život u obliku primitivnih bak-terija nego u slanome moru. Činjenica je da su ukraterskim jezerima koja sadržavaju sodu u vulkan-

skim područjima pronađene jednostavne bakterijekoje su možda ondje nastale.

Kako je sol dospjela u more?

Naša su mora postala ovako istinski slana možda tek

prije 600 milijuna godina. Tijekom beskrajnih razdob-lja u kojima je kišnica ispirala stijene kontinenata sve je više kalcija i klora dospijevalo u more. I vulkani namorskom dnu stalno su rigali klor. Soda se rastvorila,a njezin se natrij povezivao s klorom u tvar nazvanunatrijev klorid, što nije ništa drugo nego obična sol zakuhanje. To je zapravo bila slana temeljna oprema

naših današnjih mora. Jesu li se stvari doista tako do-



6 4 Predivni svijet

godile ili su mora već prije bila slana, oko toga se spo-re geolozi i na to pitanje do danas nema zadovoljava- jućeg odgovora.

Zašto mora ostaju uvijek slana?

I slatka voda iz rijeka i potoka sadržava sol, no u nez-

natnim količinama. Litra vode iz rijeke sadržava naj-manje desetinu grama soli za kuhanje (natrijeva klo-rida), što je premalo da bismo je osjetili jezikom. Noriječnom vodom iz godine u godinu prenose se mili-

jarde tona soli u more. Sol u slatkoj vodi potječe izZemljina tla i iz stijenja te se izlučuje preko tekuće vo-

de ili vode koja ponire u stijene. A to je i razlog zaštose slana voda u morima tijekom vremena ne pror jeđuje ili zaslađuje, iako rijeke stalno ulijevaju golemekoličine slatke vode u more. I s rijekama dolazi novasol u more. Vodena para, naprotiv, koja se izdiže izmorske površine, praktički nema soli. Ona ostavlja solu vodi.

Koliko se zlata krije u morima?

Oceanska voda sadržava u prosjeku trideset gramasoli po litri. Ali neka su mora, poput Istočnoga mora,znatno manje slana. Uz sol za kuhanje u morskoj suvodi otopljene i mnoge druge tvari, među njima i vri-

jedni metali poput zlata i srebra. Oni potječu iz Zem-ljine dubine i istiskuju se u more podvodnim vulkani-ma s dimnim plinovima koji izlaze. Odatle se te tvariravnomjerno raspoređuju. U morskoj vodi lebde, dak-le, brojni milijuni tona zlata. Nažalost, nema načina dase vrijedan materijal filtrira iz vode. Jer bazen pun mor-

ske vode sadržava jedva pola grama zlata.



Predivni svijet 6 5

Što preostaje kad se mora ispare?Svjetska mora sadržavaju golemu količinu od 1,4 mi-lijarde prostornih kilometara vode. To bi bilo 1400 mi-lijuna vodenih kocki s dužinom ruba od jednoga kilo-metra. Kad bi se ove nezamislive vodene mase ispari-le, ostalo bi golemo gorje soli i metala. Samo udio zla-

ta u toj masi iznosio bi 14 milijuna tona. Preostalo bi420 milijuna tona srebra. No suhi ostaci oceana uglav-nom bi se sastojali, dakako, od soli. Ravnomjerno ras-poređena preko cijele Zemljine površine, sol iz moratvorila bi sloj debeo 150 metara.

Zašto sva mora nisu jednako slana?

Koliko soli sadržava neko more, ovisi i o tome koliko je staro i koje ga rijeke napajaju. Ali to uglavnom ovisio tome koliko se vode ovdje isparava. Na tropska isuptropska mora sunce prži jače, voda je na površinitoplija i jače se isparava. Istodobno, u vrućim pod-ručjima u obliku kiše na more pada manje slatke vode(bez soli) nego u hladnim i svježim područjima gdjekiša uvijek malo razrjeđuje morsku vodu. Posljedicatoga jest da je sadržaj soli u vodi na jugu viši negodrugdje. Zato površinska voda Atlantika u tropimanije samo toplija od one na sjeveru, nego je i nešto slanija, a time i nešto teža. Da je slana voda teža od slat-

ke, primjećujemo pri plivanju: morska nas voda nosibolje nego slatka jezerska voda.



6 6 Predivni svijetimmmmmmmmmmmmmmmmmmemmtmmmsm

Zašto Golfska struja ne funkcionira bez soli?

Bez sićušnih razlika u sadržaju soli u sjevernim i južnimpodručjima Atlantskog oceana mi Europljani vjero-

jatno bismo se zimi prilično smrzavali. Ovdje bi bilohladno vjerojatno kao u Sibiru, a ondje je, kao što je

poznato, veoma hladno. Jer umjereno, vlažno svježezimsko vrijeme zahvaljujemo snažnoj toploj morskojstruji koja se zove Golfska struja i koja oplakuje sjevernoeuropske obale te zagrijava zrak u pozadini.Ova golema crpka za morsku vodu može raditi samozato što se na sjevernom Atlantiku u području oko Is-landa međusobno sudaraju vode različitoga sadržajasoli.

Odakle dolazi Golfska struja?

Topla i slana morska struja, kojoj dugujemo svojublagu klimu, potječe dijelom iz Meksičkoga zaljeva,

pa odatle i ime. Velik dio toplih vodenih masa koje te-ku u smjeru sjeverne Europe dolazi međutim iz Indij-skog oceana. Struja iz zagrijane vode teče oko južno-ga vrha Afrike, duž afričke obale i gore do Islanda.Ondje nestaje topla morska struja i to doslovce: onauranja.

Gdje se nalazi najveći slap na Zemlji?

U području oko Islanda tople morske struje sudarajuse s hladnom vodom koja sadržava nešto manje soli.Istodobno je ovdje i zrak osjetno hladniji. Tople strujehlade se na zraku i u sudaru s ledenom vodom. Zah-

valjujući svojem relativno visokom sadržaju soli, vo



Predivni svijet G7

dene mase Golfske struje dovoljno su teške da potonu u dubinu. Teku u dubinu tri do četiri kilometra. Tupojavu možemo si predočiti poput divovskoga pod-vodnoga slapa. Tako se na morsko dno u sekundisruči oko 17 milijuna prostornih metara vode. To jedvadeset puta više vode nego što sve rijeke i potoci naZemlji zajedno istodobno uliju u more. No ova oh-

lađena duboka voda nezadrživom snagom teče pola-ko natrag u južni Atlantik i Tihi ocean.

Što Golfsku struju vuče na sjever?

Količina vode Golfske struje koja ispred Islanda nes-

taje s površine i slijeva se u dubinu mora se, dakako,nadoknaditi. Nove količine dolaze s toplim morskimstrujama koje teku površinom. Ova divovska vodenacrpka funkcionira poput svojevrsnih pokretnih stuba.Gore na Islandu nestaje voda Golfske struje. Kotrljase natrag kroz duboko more, izranja opet u toplijimkrajevima i putovanje oceanima počinje iznova. Pri

uranjanju nastaje divovski vir koji Golfsku strujuvuče preko Atlantika.

Kako su osjetljive pokretne stube Golfske

struje?

Ma kako snažne bile morske struje, one su i osjetljive. Jer razlika između sadržaja soli Golfske struje i hlad-ne vode iznosi samo 0,02%. Golfska je struja, dakle,samo nijansu slanija nego islandska hladna voda. Tarazlika dovoljna je da pokrene snažan mehanizammorskih struja. Njezina viša količina soli čini Golfsku

struju dovoljno teškom da može ispred Islanda uroni-



G 8 Predivni svijet

ti u dubinu. Da je voda Golfske struje samo malo ma-nje slana, bila bi prelagana da potone u dubinu i divo-vske pokretne stube stale bi.

Što bi se dogodilo kad bi stala Golfska

struja?

Sto bi značio izostanak Golfske struje, pokazuje pog-led u Zemljinu povijest. Prije 11 tisuća godina svjet-ska je klima lagano postajala toplija, što je za posljedi-cu imalo da se pola sjeverne Europe zamrznulo. Do-godilo se sljedeće: uz toplo vrijeme otapali su seglečeri koji su prekrivali najveći dio sjevernoame

ričkoga kontinenta. Goleme mase ledene vode slat-ke vode koja je stoljećima padala kao snijeg izlile suse u Atlantik i poremetile osjetljivu ravnotežu. Slanavoda Atlantika razrijeđena je masama slatke vode,udio soli u njoj smanjio se i ona više nije bila dovoljnoteška da nakon svoga putovanja u smjeru sjeverne

Europe potone u dubinu. Pokretne stube morskihstruja zaustavile su se. U Europi je bilo užasno hlad-no, a glečeri su počeli prekrivati sjevernu Europu de-belim ledenim slojem.

Kakve veze ima efekt staklenika s

Golfskom strujom?Klimatolozi su veoma oprezni u svojim prognozama.Pri meteorološkim zbivanjima važni su mnogi čimbe-nici. Sigurno je samo da bi lake promjene svjetske kli-me mogle imati snažne posljedice. Istraživači su iz-računali što bi se moglo dogoditi pri porastu tempera-

ture diljem svijeta. Tada se ne bi otopili samo glečeri,



Predivni svijet 6 9

nego i jedan dio polutka na polovima. Tu su zamrz-nute goleme količine slatke vode. Njihova voda mog-la bi ponovno tako razrijediti Atlantik pa bi se Golfskastruja zaustavila i sjeverna Europa opet bi potonulapod debelim slojem leda kao već nekoliko puta uZemljinoj povijesti.



7 0 Predivni svijet

Rijeke

Zašto rijeke zavijaju dok teku?

Najkraća veza između dviju točaka jest pravac. Tovrijedi i za rijeke i potoke. No unatoč tomu, oni zavijaju i onda kada je krajolik ravan i na putu nema zap-reka poput brežuljaka. Kaže se da meandriraju (Meander je rijeka na Bliskom istoku koja čini posebno lije-pe petlje u krajoliku). Zašto, dakle, rijeke zavijaju kra-

jo likom ? Razlog je sljedeći: svaki je zavoj jednom

počeo kao malo skretanje jer ni jedan teren nije takoravan da ne bi mogle nastati tako male promjene sm-

jera. No i najmanji zaokret nosi u sebi klicu da izrasteu zavoj ili petlju. Voda koja teče oko takva zavoja po-naša se slično kao auto u zavoju: zanaša se premavan. Voda koja polako ide u zavoj mora teći daljim

putovima pa je prema tomu brža. A budući da vaniteče brže, ispire obalu i ide sve dalje prema van. Pounutarnjoj strani, naprotiv, voda teče polaganije. Pije-sak, djelići biljaka i slične stvari imaju vremena na timse mjestima nataložiti. Dakle, rijeka se hrani premavan, a iznutra nadograđuje zemlju. S vremenom odmaloga skretanja nastaje prava petlja. No to ide samo

neko vrijeme. Jedanput je petlja tako velika da je vo-



Predivni svijet 71

da probije na najužoj strani i teče ravno. Nekadašnjiriječni zavoj isušuje se. Ali ponovno će se i u novomravnom koritu laki zavoj proširiti u novu petlju. Takorijeke i potoci stalno mijenjaju tok.

Zašto se ne može točno reći koja je rijeka

najdulja na Zemlji?

Nil ili Amazona jedna od tih dviju rijeka najdulja jena Zemlji. No koja je to, ovisi o tome kako se mjeri.Nil je, primjerice, zbog gradnje Asuanske brane izgu-bio nekoliko desetaka kilometara duljine. Ondje gdje

je nekad rijeka zavijala kroz zemlju, danas se protežedivovslco akumulacijsko jezero. Pitanje je uzimaju lise u obzir pri mjerenju duljine rijeke petlje izgubljeneu akumulacijskom jezeru. Tada bi Nil bio dugačak6670 kilometara. No ako se mjeri samo današnja dulji-na vodenoga toka, Nil je znatno kraći. Pri mjerenjuAmazone problem je u tome što ima više ušća. Ako se

pribroji najudaljenije ušće, dobiva se duljina od 6750kilometara. Ali neki geografi smatraju da to ušće valjapripisati nekoj drugoj rijeci, a da Amazona u stvarno-sti nije toliko dugačka.

Koja je najsnažnija rijeka na Zemlji?Iako nije točno utvrđeno koja je od dviju rijeka doistanajdulja, ipak je jasno da je Amazona daleko naj-snažnija. Golema rijeka prenosi u more do 200 tisućaprostornih metara vode u sekundi 60 puta više odNila. Divovska struja tjera valove slatke vode 180 kilo-

metara daleko u Atlantik. Iz zrakoplova se može dob-



7 2 Predivni svijet

ro vidjeti koliko daleko žutosmeđi valovi slatke vodepune mulja sežu u more.

Koja je rijeka duboka 124 metra?

Amazona ima divovsko porječje. No u njoj se spajanadzemna slatka voda pola južnoameričkoga konti-

nenta i tropskih kišnih šuma. Amazona je djelomičnoduboka 124 metra, u donjem toku prosječno 17 meta-ra. Ni jedna druga rijeka nema ni približno toliko pri-toka, naime petnaest tisuća. Četiri od tih pritoka duljisu od Rajne. Jedan od njih, Madeira, duljine oko 3400kilometara, čak je 500 kilometara dulji od Dunava.Madeira je time najdulja rijeka koja se ne ulijeva u

more nego u drugu rijeku.

Gdje se nalazi najdublja dolina na svijetu?

Najdublja dolina na svijetu nalazi se u istočnom Tibe-tu. Između dvaju planinskih divova, 7753 metra viso-ke Namche Barwe i 7282 metra visoke Jale Peri, tečena nadmorskoj visini od 2400 metara rijeka YarlungZangbo. Time je njezin klanac dubok oko 5 kilometa-ra. Dva vrha između kojih se probija rijeka udaljenasu samo 21 kilometar. Dolinu je točno izmjerila tek1993. jedna američka istraživačka skupina. Prvi stra-nac koji je početkom stoljeća istraživao taj udaljeni

kutak zemlje bio je neki engleski botaničar.



Predivni svijet 7 3

Koja je pustinjska rijeka stvorila Grand Canyon?

Za razliku od Nila koji je stvorio najviše 350 metaraduboku, ravnu i prostranu dolinu u Sahari, rijeka Colorado na jugozapadu SADa doslovce je nestala uzemlji. Tijekom milijuna godina izglodala je svoj kla-

nac u stjenovitoj visoravni, Grand Canyonu. Ovaj go-lemi jarak dugačak je 350 kilometara, na najširemmjestu širok je 20 kilometara i dubok 1600 metara. Sti

jenje se na mnogim mjestima strmoglavljuje gotovookomito. Sama je rijeka nevidljiva. Samo onaj tko stojina rubu Grand Canyona vidi rijeku Colorado kako iz-među stijena zavija poput uskoga potočića na dubini

od gotovo dva kilometra.

Koji je kanjon dubok gotovo isto koliko i širok?

Kanjon je uska dolina s visokim, strmim stijenama.

Većina velikih kanjona, primjerice Grand Canyon ilipoznati kanjon Colca u Peruu, ruše se doduše više odkilometra u dubinu, ali mnogo su širi nego što su du-boki. No klanac Vicos u sjeverozapadnoj Grčkoj dje-luje veoma usko pa je zato tako dojmljiv. Dubok je,doduše, samo 900 metara, ali od jednoga ruba do dru-goga širok je samo kilometar.



7 4 Predivni svijet

Brda

Koliko je točno visok Mount Everest?

Kako bi se točno izmjerila visina nekoga brda, suvre-menim geografima već odavno nije više dovoljannormalan mjerač visine. Da bi se dobili doista točnipodaci, danas se upotrebljavaju satelitski sustavi i la-serski signali. Jedan od rezultata: Mount Everest, naj-viša planina na Zemlji koja se nalazi na Himalaji, niža

je dva metra nego što se prije pretpostavljalo. Njegov

je vrh visok 8861 metar i 10 centimetara. Moguće je danova mjerenja daju drukčije rezultate. Suvremenimmetodama mjerenja može se točno utvrditi ne samovisina brda nego i njegov položaj. Tako se otkrilo daMount Everest polako, ali sigurno putuje u smjeru za-pada: 30 centimetara na godinu.

Zašto raste Himalaja?

Masiv Himalaje uzdiže se ondje gdje se ploča (nekoćizoliranog) indijskoga potkontinenta sudara s azij-skom pločom. Kretanje potkontinenta nastavlja se pazbog toga brda ondje s vremenom postaju sve viša.

Tibetska visoravan uzdigla se u 2 milijuna godina za 3



Predivni svijet 7 5

kilometra. Tako se objašnjavaju i zagonetni nalazi fo-sila. Primjerice, na visinama su pronađeni okamenje-ni ostaci konja gdje te životinje nikako ne bi moglepreživjeti. Rješenje zagonetke: konji su onamo dogalopirali preko stepa kada je tlo još bilo mnogo niže.

Kakav problem imaju kuhari na velikim visinama?

Voda počinje vreti na temperaturi od 100 Celzijevihstupnjeva, ali samo na određenoj nadmorskoj visini.U brdima voda vrije nešto ranije, a to ima veze s time

da tlak zraka pada što se više penjemo. (Tlak zraka jeste težina zraka koji nas okružuje i koji nas pritišće.Kad smo na većoj visini, pritišće nas manje zraka.)Kuhari na visokim planinskim vrhuncima, dakle,imaju problem. Voda, doduše, zakipi prije, no važna

je temperatura vode, a ne pitanje vrije li. Teškoća je utome da se uopće dobije dovoljno vruća voda kako bise nešto u njoj skuhalo. Jer voda normalno ne možepostići višu temperaturu od one na kojoj vrije. Tadase naime počinje polako isparavati i doslovce se ras-padati u zraku. Drugim riječima: u kuhinjama na ve-likim visinama npr. na Himalaji voda ne postižetemperaturu višu od 80 Celzijevih stupnjeva. Prob-

lem se prije mogao riješiti samo na dva načina. Tibetanci su obično jeli ječmenu kašu, nazvanu tsempa. Ječam se melje i zatim suh prži. Ovo prženo, grubobrašno može se skuhati i pri nižim temperaturamavode. Drugom mogućnošću poslužili su se Englezikad su kolonizirali visoka područja u podnožju Hi-malaje. Britanski vojni kuhari imali su tablice koje su

im govorile koliko se dugo na kojoj nadmorskoj visi-



7 6 Predivni svijet

ni mora kuhati jaje da bude mekano. (Za meko kuha-no jaje potrebno je na 4000 metara nadmorske visinedo 15 minuta kuhanja.) Treća je mogućnost priličnosuvremena. Sastoji se u tome da se upotrijebi lonacpod tlakom. U takvu loncu voda koja se pretvara uparu stvara vlastiti visoki tlak. Vrelište vode nalazi senegdje na 120 Celzijevih stupnjeva. Riža u loncu pos-

taje vruća, a to znači i da se brže skuha.

Kako se od lonca i toplomjera može

napraviti mjerač visine?

Točka vrenja vode jest 100 Celzijevih stupnjeva. Sta-

vimo li u vodu koja se zagrijava toplomjer, možemoznati na kojoj se nadmorskoj visini nalazimo. Sto seviše penjemo, to prije voda počinje vreti. Planinar bi,dakle, mogao upotrijebiti lonac za kuhanje, vodu, dr-va i toplomjer kao divan i prilično točan mjerač visi-ne. I doista, postoji uređaj koji funkcionira na tom

načelu. Hipsotermometar (u kojem su svi ti sastavnidijelovi ugrađeni u malome mjerilu) mjeri vrelište vo-de i tako daje podatak o visini.

Gdje se nalazi najviša stijena na svijetu?

To je Ayers Rock, dugačak 2,5 kilometara i širok 1,6 ki-lometara, koji se uzdiže na visinu od 348 metara izinače poput daske ravne australske pustinje. Ovo br-do nazvali su australski prastanovnici Uluri i ono jesredište mnogih legendi i vjerskih predodžbi. Stijenase čini potpuno golom. Stijenke se uzdižu gotovookomito tako da teško mogu rasti biljke. Samo u pod-

nožju brda uspijeva život. Oskudna voda cijedi se niz



Predivni svijet 7 7

strme strane stijene, a kamenje nastalo raznim atmos-ferskim utjecajima skuplja se na njezinim stranama.Na taj način biljke stječu uporište, a životinje sklo-nište. Najimpresivnije su na toj divovskoj stijeni bojekojima je sunce preplavljuje već prema dobu dana.

Zašto brda nisu uvijek jednako visoka?

Ništa na Zemlji nije nepromjenjivo, pa ni golema br-da. Neka se od njih stalno smanjuju. Životno dobanas ljudi prekratko je da bismo to primijetili prostimokom, ali suvremeni mjerni instrumenti pokazuju dabrdo može na godinu izgubiti nekoliko centimetaravisine. Razlog je voda koja prodire u pukotine stijena

kad pada kiša. Kad se voda smrzne, širi se. Njezinasnaga širenja često je tako velika da može razoriti ko-made ili ploče stijena. Kamenje odskakuje, a krhotinestijena kotrljaju se u dolinu i brdo se pomalo izravna-va. Taj proces naziva se utjecaj atmosferilija. Računase da zbog atmosferskih utjecaja brdo s golim vrhom

svakih tisuću godina izgubi desetak centimetara visi-ne. Ali ne smanjuju se sva brda. Neka i rastu. To suvulkanska brda gdje Zemlja stalno izbacuje napovršinu novi materijal, ili se radi o brdima koja senalaze na zemljanim pločama i koje se odozdo potis-kuju uvis.



7 8 Predivni svijet

U šumi i na livadi

Kako biljke u šumi dobivaju dovoljno

svjetla?

Biljke su izravno ovisne o sunčanoj svjetlosti. Za raz-liku od životinja koje energiju primaju zaobilaznim

putovima (preko biljaka ili drugih životinja), suncenapaja biljke izravno svojom energijom. One proizvodehranu uglavnom od svjetlosti, vode i zraka. Zato su po-najprije zelene biljke toliko upućene na sunčanu svjetlost. Sto je kod životinja konkurencija oko hrane, kodbiljaka je borba za mjesto najbolje izloženo suncu. Unašim domaćim bjelogoričnim šumama to se može

posebno dobro promatrati. Tu lišće hrastova, bukvi idrugih visokih bjelogoričnih stabala grabi najvišesunčane svjetlosti. Oni rastu visoko i šire se tako dale-ko kako bi što više i što izravnije hvatali sunčano svje-tlo. Kat niže je sjena. Tu ispod lisnatoga pokrova živebiljke koje su svoj plan izgradnje uredile tako da mo-

gu živjeti i od preostale svjetlosti.



Predivni svijet 7 9

Za koje se stvari biljke bore međusobno?Biljke i životinje vode stalnu konkurentsku bitku ukojoj se radi rafiniranim metodama. Za razliku odživotinja, kod biljaka se ne radi o krutoj hrani, nego osunčanoj svjetlosti, vodi, mjestu i tlu s najviše hranji-vih tvari. Ali načelo ostaje isto: priroda stalno proizvo-

di više organizama nego što ih može hraniti. Dakle,većina mladih biljaka ili životinja ne razvija se. Onezakržljaju, uginu od gladi ili zbog drugih razloga. Onikoji su najbolje prilagođeni okolini opstaju i dalje serazmnožavaju. A i od njihova potomstva samo malidio doživi odraslu dob.

Zašto stalno nastaju nove vrste životinja i biljaka?

U biljnom i životinjskom svijetu velika je potražnja zaživotnom energijom, dakle, za suncem i prehrambe-

nim tvarima. Ali, ponuda je uvijek ograničena, a timei broj biljaka i životinja. To se zove »oskudica resursa«.Ona je jedna od pokretačkih poluga evolucije. Jer prirazmnožavanju biljaka i životinja ima uvijek malihpromjena u građevinskom planu organizama, u geni-ma. Većina tih promjena genetske su pogreške, a je-dinke s pogreškom propadaju i ne mogu se dalje raz-

množavati. Neke su promjene u građevinskom pla-nu, naprotiv, prednost. Mlado stablo ima npr. listovekojima može primati više svjetla nego njegovi preci ilineki miš slučajno ima bolje zubalo od svojih roditelja.Ti su organizmi tada otporniji od ostalih iz svoje vr-ste. Sami imaju više potomstva ili te pozitivne prom-

jene u građevinskom planu prenose dalje svojim po-



Predivni svijet

tomcima. S vremenom tako nastaju nove životinjske ibiljne vrste, a stare nestaju.

Kako se stabla oraha bore protiv rajčica?

Većina biljaka »ne bori se« međusobno. Svaki organi-

zam pokušava samo po mogućnosti izboriti što višesvjetlosti i hrane. Čineći to, zagorčava ili onemo-gućava život konkurentu. No u biljnom svijetu ima irafiniranijih metoda. Uzmimo npr. stabla oraha. Onau podzemne vode luče tvar zvanu juglon i onečišćuju

je za druge biljke. Ostale biljke u blizin i oraha iliuopće ne mogu uspijevati ili s vremenom odumiru.

Joha u blizini oraha, primjerice, ima očekivanu život-nu dob od samo deset godina. A za povrtnjak je sus-

jedni orah pravi otrov: biljka rajčice zakržlja ili čakugine.

Kako neke biljke kontroliraju broj potomstva?

Borba za egzistenciju nije ograničena na borbu iz-među različitih vrsta. I unutar vrsta događaju se okru-tne stvari, često čak i u obiteljima. Mladunčad pticanpr. ne obazire se na svoju braću i sestre. Oni pružajuvratove iz gnijezda kako bi ugrabili što više hrane.Slabija braća i sestre potiskuju se u stranu i oni ugiba-

ju od gladi. Nešto slično događa se i kod biljaka. Nekestepske biljke opsjednute su time da uz njih ne budubiljke iste vrste. Trava ambrozije i pustikare npr. proi-zvodi otrovne kemijske spojeve koji sprječavaju rast

mladih istovrsnih biljaka. Oni se rješavaju konkuren-



Predivni svijet 81

cije iz vlastite obitelji i provode djelotvorno kontrolurađanja.

Zašto grmovi u pustinji često rastu sami?

U pustinji su životno važne tvari, ponajprije voda,

posebno oskudne. Ako je kakav grm u pustinji uspiouhvatiti korijenje negdje u suhom tlu, ne zanimaju gasusjedi koji bi mu svojim korijenjem mogli isisati onomalo tekućine. Pelin, vermut i kadulja šire uokolo ke-mijske tvari koje se nazivaju terpeni. One su otrovneza ostale biljke. Zato takav pustinjski grm raste sam

jer je sustavno trovao svoj okoliš. Tako ni s kim ne

mora dijeliti vodu.

Zašto neke biljke rano cvjetaju?

Druge vrste biljaka čine to drukčije. Cvjetaju već uvrijeme kada je lisnati pokrov još rjedak. U proljeće

bjelogorica još nema lišća, a svjetlost dopire sve došumskoga tla. Čim se kasno u proljeće zatvori lisnatišator iznad njihovih krošnji, pasji zub i druge sličnebiljke već su završile svoj godišnji rad. Oni su u ovimkratkim proljetnim danima primili dovoljno svjetlostii pohranili dovoljno energije da se mogu raz-množavati. Mnoge od ovih kratkoživućih biljaka go-moljaste su biljke koje imaju podzemne organe za us-kladištavanje poput svojevrsnih bioloških baterija.



82 Predivni svijet

Zašto na tlu crnogorične šume raste takomalo biljaka?

Crnogorična stabla zadržavaju igiice cijele godine.Zato nema proljetnih rupa kroz koje bi se kratkoživuće biljke mogle opskrbiti sunčanom svjetlošću.Zato na tlu smrekove šume uspijeva mnogo manje vr-

sta biljaka nego pod krošnjom bjelogoričnih stabala.

Po čemu biljke prepoznaju da dolazi proljeće?

Katkad u našim područjima već u siječnju ili veljači

može nastupiti proljetno toplo vrijeme pa zabunompočnu izbijati mace i ostale cvjetne biljke. One toplinusmatraju glasnikom proljeća. No mace su izuzetak.Većina živih bića biljke i životinje ne pridržava sevremena. Ravnaju se prema mnogo točnijem instru-mentu: sunčanoj svjetlosti. U proljeće je sunce više nanebu nego zimi i sja dulje. Dani postaju dulji i svjetliji.U određeno vrijeme, koje meteorološke prilike mogutek neznatno pomaknuti, niču biljke, a životinje sepočinju pripremati za proljeće.

Kako voda dolazi u krošnju drveta?

Voda koja se isparava u lišću krošnje nedostaje stani-cama lista. I listu treba dodatna količina. Sustavomnajfinijih djevi i cjevčica povezan je s granom na ko-

jo j se nalazi. Ta je grana dio velike grane koja je pakpovezana sa stablom. A stablo seže do korijena koji seopet širi u zemlji u sve finijim nitima. U zemlji ima

vlage, dakle vode koja treba listovima u krošnji da se



Predivni svijet 8 3

ne osuše. List je prema tome nepropusnim zatvore-nim sustavom cijevi povezan s dlačicama u korijenu.U tim cjevčicama ima vode neprekinut lanac mole-kula vode. Djelić vode koji se isparavanjem odvaja odlista povlači molekulu vode koja se nalazi ispod nje-ga, a ta molekula povlači sljedeću. Sve molekule vodekoje su nanizane jedna za drugom kao na kakvoj bi-

sernoj ogrlici (u najfinijim cjevčicama) vuku jednadrugu čim se gornji dio ispari. Voda se diže preko ko-rijena, stabla, grana i grančica sve do lista. Izne-nađujuće je kako ovaj sustav dobro funkcionira akoznamo da neka stabla narastu i do 50 metara i više ilida treba transportirati tone vode do gore.

Zašto ne ugiba travnjak kad se kosi?

Neke biljke mogu se bezbrižno kositi jer će i nakon to-ga narasti poput kose na glavi. Druge propadaju akoih odrežemo tik iznad tla. U prvu vrstu spada trava, au drugu stablo. Razlika dolazi otuda što stablo, prim-

jerice bukva, raste u krošnji, naime gore na vršcimagranja. Panjevi stabala odumiru u posječenoj šumi.Vlat trave, naprotiv, raste na dubokom mjestu sasvimblizu tla iz stabljike. Zato ostaje na životu kad se od-reže i raste dalje. Travu možemo kositi koliko želimo.Usto valja spomenuti da trava može obnoviti napolaodrezane vlati. Vlat koju popase krava ili dohvati ko-

silica raste dalje i bit će opet cijela. Ako međutim od-režemo komad hrastova lista, on će ostati potrgan ineće više zarasti. Jer čim je list dovoljno velik, prestajerasti. U jesen pada, a u proljeće izbija novi list.



8 4 Predivni svijet

Zašto stablima treba lišće?Stabla pružaju svoje lišće prema sunčanoj svjetlosti.Listovi skupljaju energiju koja dolazi od sunca. Nooni nisu samo skupljači energije, nego i kemijske tvor-nice. Tu se proizvode tvari od kojih se sastoji stablo:uglavnom celuloza, šećer i bjelančevine te mnoge

druge tvari. Svjetlost daje energiju. Građevinski ma-terijal dolazi iz zraka i iz tla. List uzima iz zraka plinugljični dioksid, a iz tla (na putu preko korijenja, sta-bla, grana i grančica) vodu. Usto dolaze i neke drugetvari poput dušika i fosfora. Od ovih uglavnom plino-vitih i tekućih tvari nastaje nešto tako tvrdo i čvrstokao što je stablo!

Zašto su listovi visoko u krošnji drveća

manji?

Jedno te isto stablo može imati listove različite ve-

ličine i oblika: radi se samo o tome gdje se nalaze. Lis-tovi koji rastu dolje u sjeni viših listova u pravilu suveći i tanji. Listovi u višim katovima manji su i deblji.Prikladniji su za uzimanje plina ugljičnoga dioksidaiz zraka. Stanice koje su odgovorne za taj rad nalazese, naime, u unutrašnjosti lista. Deblji list ima više slo-

jeva stanica nego tanak list. Može, dakle, iako je ma-nji, primati više plina i prerađivati ga. Usto se na ma-lenom listu isparava manje vode nego na velikom lis-tu. Listovi na gornjim katovima upravo su posebno

jako izloženi vrućem suncu. Naprotiv, veliki tanki lis-tovi prikladniji su za sjenovita hladnija mjesta nadubljim dijelovima krošnje. Ovdje je manja opasnost

da će izgubiti mnogo vode.



Predivni svijet 8 5

9+o je najbrža biljka?Bambus raste brže od svih drugih biljaka. Neke vrstemogu narasti na dan više od metra uvis i postati viso-ke poput stabla. Za taj brzi rast potreban je proširenisustav korijenja koji pribavlja vodu i hranjive tvari.Neobično je što stabljike i korijeni ne rastu istodobno,

nego se smjenjuju: čas stabljika raste brže, čas korije-nje. Bambus nije ni stablo ni grm, nego zapravo vrstatrave koja u svojoj azijskoj domovini tvori prostranešume. Kad bambus cvjeta, listove zamjenjuju cvjeto-vi. Biljka zbog toga može primati samo malo vode paugiba većinom netom nakon cvjetanja. Tko želi vidje-ti kako bambus cvjeta, ili mora imati sreću ili biti veo-

ma star. Bambus, naime, cvjeta vrlo rijetko, neke vrstesvakih 120 godina. Ali tada sve biljke jedne vrstepočinju istodobno cvjetati i to posvuda na svijetu.

Zašto se bambus upotrebljavao za

gramofone?

Žilava vlakna bambusove stabljike čudesan su i izne-nađujuće višestran materijal. Stabljike su istodobnočvrste i elastične. Na Dalekom istoku od bambusovihstabljika sastavljaju se građevinske skele, pa čak i ske-le za nebodere. Najveći bambusov most na svijetu na-lazi se u Kini i nadsvođuje rijeku Min u duljini od 250metara. Most je širok 3 metra i tako stabilan da njimemogu voziti i automobili. Na cijelom mostu nema ni

jednoga jedinog željeznog dijela. Bambus se možeupotrijebiti i za male tehničke dijelove. Sve do prije 50godina gramofonske igle bile su od bambusovih vr-hova: Bambusova vlakna služila su u prvim žarulja-

ma kao žarna nit. I još jedno svojstvo odlikuje bam-



8 6 Predivni svijet

bus taj se materijal, za razliku od drva, ne širi ni natoplini ni na vlazi i ne skuplja se. Zato se tijelo logari-tamskih računala često izrađivalo od bambusa. Danassu logaritamska računala suvišna. Već godinamaračunamo elektronskim džepnim računalima. No za-to su proizvođači hifi uređaja ponovno otkrili bam-bus kao radni materijal. U visokokvalitetne uređaje

ugrađuju se dijelovi od bambusa radi prigušenja i izo-lacije.

Zašto u preriji raste samo trava?

Šume mogu uspijevati samo ondje gdje redovito i

obilno pada kiša. U prostranstvima američke prerije,u afričkoj savani ili u stepama u unutrašnjosti Azije tonije slučaj. Zato je priroda ondje stvorila travnate po-vršine. Za šume je presuho, a za pustinje prevlažno.Pa ako se ovdje i unatoč nepovoljnim uvjetima želenastaniti grmovi ili stabla, biljožderi se odmah nađuna tom mjestu i popasu sve što strši malo više uvis.

Pritom se uništavaju grmovi i stabalca. U američkojpreriji snažna bizonska stada stvorila su travnati te-ren.

Zašto krave ne mogu probaviti travu?

Krave i drugi preživači nisu zapravo pravi vegeta-rijanci. Oni, naime, ne mogu sami probaviti travu ko-

ju pasu, nego su im potrebne bakterije koje obavljajutaj posao za njih. Susretljivim bakterijama koje životi-njama unaprijed prežvakavaju hranu za tu se uslugune iskazuje zahvalnost. Krava, naime, na kraju proba-vi i bakterije! Trava se sastoji uglavnom od biljnih sta-

bljika, a biljne stabljike napravljene su od celuloze



Predivni svijet 8 7

od istoga materijala od kojeg se sastoji drvo. Celulozuživotinje ne mogu razlučiti na korisne sastojke.

Kad je srednja Europa bila prekrivena

prašumom?

Još prije tisuću godina srednja Europa bila je velikimdijelom divovska prašuma. Između toga bilo je većihi manjih čistina gdje su nastajala sela, trgovišta ili gra-dovi. Tko je htio, tako bilježe suvremenici, mogao sena putu od Beča do Hamburga prebacivati sa stablana stablo, a da pritom uopće ne dotakne tlo. To je za-sigurno bilo malo pretjerano izrečeno jer su već tada

ljudi velike površine otimali šumi za polja i livade. Noprava vegetacija bila je mješovita šuma gusta, jedvaprohodna prašuma kakvih danas ima još samo uzaštićenim područjima prirode u bavarskoj šumi.

Kako od polja nastaje šuma?

Prašuma bi se i danas širila kad bi čovjek krajolik pre-pustio samom sebi. Polja i livade bi nestali i nakon triljudska naraštaja srednja Europa opet bi izgledala kaoprije tisuću godina. (Dakako da bi trebalo mnogo du-lje da je prekriju gradovi, sela, autoceste, zračne lukei industrijska postrojenja). Ponovno osvajanje na-

puštenih poljoprivrednih površina šumom moglo biizgledati otprilike ovako: na neobrađenom poljuproširi se korov, npr. maslačak. Dvije ili tri godineposlije počinju rasti višegodišnje trave i grmovi.Možda tada vjetar donese sjeme crnogorice, primjeri-ce sjeme smreke. Crnogorična šuma može se održatidobrih 50 godina. Ona potiskuje travu i grmlje. U sje-



88 Predivni svijet

ni smreke već niču maleni hrastovi i bukve koji tije-kom vremena prerastaju crnogoricu. Smreke se višene mogu održati u sjeni bjelogoričnoga drveća i ugi-baju. Oluje ih obaraju. Snažna bjelogorična stabla,naprotiv, ostaju. Naravno da će u različitim područji-ma rasti različite šume u brdskim područjima, prim-

jerice, crnogorica, u pustopoljini s pješčanim tlom naj-

prije tipične livadne biljke, a tek poslije ponovnošuma.

Otkad kod nas ima livada?

U srednjoj Europi četvrtina je od polovine tla, većprema području, prekrivena biljkama koje seljacignoje i koje daju hranu životinjama, te biljkama kojese jedanput na godinu kose i ne gnoje, brdskimpašnjacima, suhim livadama (kao u pustopoljini) ivlažnim livadama u močvarnim područjima. Gotovosve ove goleme površine rezultat su snažnoga razara-nja okoliša koje su započeli naši preci prije nekolikotisuća godina. Najprije praktički nije bilo livada, even-tualno površina slične livadama na obalama rijeka i

jezera i u gorju iznad granice stabala. Travnatepovršine kakve danas poznajemo ljudski su izum kojipotječe iz doba prije tri tisuće godina. Tada su ljudi na

tim mjestima počeli držati stoku i goveda, a ovce i svi-nje tjerati u šume i to onamo gdje je bilo najviše čisti-ne: u vlažne šume na obalama rijeka. Životinje suproždirale grumene trave između stabala, a zatimmladice, i tako se s vremenom šuma pretvorila u liva-du. Ondje gdje su travožderi uzimali hranu, nije seviše moglo pojaviti drvo. Trava je, naprotiv, uspijeva-la i na pašnjacima jer je rasla ondje gdje su je tra



Predivni svijet 8 9

vožderi popasli. Nastale su prve livade, a šuma je po-lako nestajala.

Zašto su domaće prašume iskrčene?

Čak je i na oskudnom pješčanom tlu, kao npr. u Liineburger Heideu, u vrijeme prije naseljavanja ljudi rasla

šuma hrastova i breza. Tu i na mnogim drugim mjes-tima počelo je ono što se danas događa u tropskimkišnim šumama: šuma je sustavno krčena da bi se do-bila polja ili su se obarala stabla jer je bilo potrebnograđevinsko i ogrjevno drvo. Građevinsko drvo bilo

je potrebno za kuće i brodove, a od ogrjevnoga drvadobivao se uglavnom drveni ugalj. I za pečenje opeka

bio je potreban drveni ugljen. Do prije dvjestotinjakgodina drvo je bilo najvažniji izvor energije. U pod-ručjima gdje su prije stajale neprohodne šume,proširila su se polja, i to ponajprije livade. A te livadnepovršine ostat će dok se budu redovito kosile ili dokih životinje budu pasle. To je i razlika između krčenja

nekadašnjih europskih prašuma, što su činili naši pre-ci, i krčenja tropskih kišnih šuma danas: kod nas tlosadržava dovoljno prehrambenih tvari kako bismomogli pustiti livade da rastu nakon što su stabla nes-tala. U tropima postoji opasnost da se gola tla siro-mašna hranjivim tvarima više ne oporave i da se jed-noga dana pretvore u pustinje.

Zašto šumski požari mogu biti i korisni?

Mnoga suha vruća šumska područja na zemlji ug-rožena su požarima. Ma kako strašno bilo izbijanjevatre za ljude i životinje koji ondje žive, požari su i

korisni za ukupnu šumu. U raširenim borovim šuma-



9 0 Predivni svijet

ma na obalama Sredozemlja ili na jugu SADa, šumskipožari normalna su pojava. Bilo ih je oduvijek i šumesu se tome prilagodile one su djelomično čak upu-ćene na ove prirodne požare koje, primjerice, možeizazvati udar munje. Neke vrste sjemena proklijajuna primjer tek nakon toplotnoga udara. Uginula stab-la spaljuju se, pepeo prodire sa sljedećom kišom u tlo

i gnoji ga. Nastaje mjesto za travnate površine kojeprehranjuju niz životinjskih vrsta. Nove životinjske ibiljne vrste mogu se useliti i osigurati raznolik život.

Zašto su česti požari za neke šume bolji

nego rijetki?Neke bi se šume bez redovitih požara doslovceugušile. Jer ako češće gori, vatra ima manje hrane.Manje je vruća i brže prođe. Malo se toga uništi takoda se šuma može brže oporaviti. Ako bi se htio spri-

ječiti svaki šumski požar, tada bi se skupile velike ko-

ličine ogorine. Sljedeći požar koji će jedanput sigur-no buknuti zapalio bi doslovce sve.

Gdje požari uništavaju okoliš?

Razorni su šumski požari svakako ondje gdje ih pod

prirodnim okolnostima nema i gdje životna zajednicašume nije na to upućena. Primjer za to su krčenjašuma pomoću požara u tropskim kišnim šumama.Takvo se vlažno šumsko područje mora paliti umjet-nim sredstvima. Nakon krčenja požarom ostane zem -lja koju ispiru kiše i vjetar. Iz spaljene kišne šume naj-prije nastaje stepa, a zatim možda čak i pustinja: to se

događa na australskom kontinentu koji je prije dolas-



Predivni svijet 91

ka ljudi velikim dijelom bio pokriven kišnim šuma-ma. Prastanovnici, koji su se vjerojatno uselili prijenekoliko tisuća godina, spaljivali su prostrana šumskapodručja, a preostala su beskrajna prostranstva pus-tih stepa. Danas ponajprije stočari u drugim dijelovi-ma Zemlje uništavaju kišne šume krčenjem požarimakako bi se stvorili pašnjaci za goveda ili kako bi se za

sijala stočna hrana. U tim područjima u dogledno vrijeme neće više moći rasti ni jedno drvo umjetnišumski požari radikalno su promijenili okoliš.

Kako se otkrivaju šumski požari u

nenaseljenu području?

Uz pomoć satelita može se dobro promatrati nastanaki širenje šumskih požara. Mogu se otkriti njihovi uz-roci, pravodobno alarmirati vatrogasci i upozoriti sta-novnici. Satelit GOES8 funkcionira poput automat-skoga dojavljivača vatre. Nalazi se na tridesetak tisućakilometara visine iznad ekvatora i nadzire Sjevernu i

Južnu Ameriku. Kompjutori analiziraju slike koje seprenose do Zemlje. Na taj način požari se mogu otkri-ti već u ranom stadiju.

Koliko brzo funkcionira satelit za dojavu

požara?Satelit za dojavu požara pomaže i znanstvenicima ivatrogascima. Čim se otkrije šumski požar, vijest do-lazi u roku od jednoga sata automatskim linijama zaprijenos podataka do priključenih znanstvenih insti-tuta. Vatrogasci u sjevernoameričkim područjima ug-

roženim požarima alarmiraju se u roku od četvrt sata



nakon izbijanja požara. Nekoliko minuta poslije mo-gu poletjeti novi zrakoplovi za gašenje požara.

Gdje na Zemlji ima najviše požara?

Analiza satelitskih slika pokazala je kako većinapovršinskih požara ne ugrožava prašume, nego gole-

me travnate površine na njihovim rubovima. Tu selja-ci redovito spaljuju travu kako bi zemlju pognojili pe-pelom. Ti požari nisu za okoliš ni izdaleka tako opasnipoput krčenja kišne šume vatrom; grmovita područjaprilagođena su redovitoj vatri. Naprotiv, relativnomaleni šumski požari u kišnoj šumi izazivaju ozbiljnei nepopravljive štete.

Tko živi pod vodom?

Dabrovi na kopnu nisu dovoljno spretni da bi izmaklivukovima ili lisicama pa se zato uvijek zadržavaju ublizini voda u koje mogu brzo uroniti. I njihove nasta-

mbe pružaju najbolju zaštitu. Ulazi se nalaze ispodvode tako da samo ronioci mogu zaći u njihov »dnev-ni boravak«. Dabrovi podižu nasipe kako bi zaustavilipotoke ili rijeke, a oni to čine zato da bi ulazi u njihovenastambe bili pod vodom.

Tko je dabrov najgori neprijatelj?Najgori dabrovi neprijatelji nisu grabežljivci, negostabla koja se ruše. Problem je u tome što dabrovi nemogu predvidjeti u kojem će smjeru pasti upravosrušeno stablo. Oni glođu stablo sa svih strana. (Drvo-sječe pak najprije zarežu stablo u jednu stranu, a za-

tim ga prepile. Stablo će pasti nadajmo se onamo

9 2 Predivni svijet



Predivni svijet 9 3

gdje je zarezano.) Čim dabar začuje škripu i pucketanje stabla što pada, počne udarati svojim ravnim re-pom po vodi kako bi se svi dabrovi koji ga čuju mogliskloniti na sigurno. Ali budući da ni jedan dabar nezna kamo će stablo pasti, često se događa da padneravno na njih. Tragika prirode! Poznato je da su ti glodavci vrlo marljivi. Navodno je promatran jedan ka-

nadski par dabrova koji je u petnaest mjeseci oglodaoni manje ni više nego 266 stabala promjera debla iz-među 3 i 25 centimetara. Materijal je upotrijebljen zagradnju nasipa.

Zašlo dabrovi izlučuju aspirin?

Aspirin je jedno od imena kemijske tvari poznate podnazivom acetilsalicilna kiselina. Acetilsalicilna kiselinačudesno je sredstvo protiv glavobolje i ostalih tegoba.Ta se tvar javlja u prirodi u kori vrba: čaj od vrbine ko-re preporučivali su već prije 2500 godina grčki liječni-ci kao sredstvo protiv glavobolje. No čini se da su ga

dabrovi uzimali i previše. Vrbe većinom rastu u blizi-ni rijeka i potoka gdje i dabrovi imaju svoja staništa.Dabrovi glođu stabla i s korom uzimaju velike ko-ličine »aspirina«, koji opet izlučuju kroz posebne žli-

jezde u koži. (Koliko je poznato, zoolozi se još nisupozabavili pitanjem boli li dabrove glava manje negodruge životinje.)



9 4 Predivni svijet

Kišna šuma

Što su kišne šume?

Ni u kojem drugom području na Zemlji nema tolikovrsta životinja i biljaka kao u tropskim kišnim šuma-ma: u vlažnim prašumama u blizini ekvatora koje ras-tu divlje. U kišnoj šumi sve je veće i raznolikije nego unašim šumama. Stabla se uzdižu čak 60 do 70 metaravisoko, neki cvjetovi veliki su kao kod nas cijeli grm, aima i listova velikih poput šatora. Istraživači su otkrili

da se u određenim malim područjima promjeramožda 4 ili 5 kilometara javlja više različitih vrsta bi-ljaka nego u cijeloj Europi. A na jednom jedinom sta-blu u kišnoj šumi izbrojeno je bar tisuću različitih vr-sta kukaca.

Zašto ima toliko vrsta kukaca?Istraživači insekata otkrili su do danas oko 300 tisućarazličitih vrsta kukaca i opisali ih. Tako ima dalekoviše vrsta kukaca nego vrsta kralješnjaka (ptica, gma-zova, vodozemaca i sisavaca). Po tome su kukci najus-pješnija životinjska skupina. Zašto je to tako, ne zna-

mo. Kad su to jednom upitali nekog istraživača kuka-



Predivni svijet 95

ca, odgovorio je: »Bog kukce voli više nego ostale ži-votinje.«

Zašto se kišne šume nalaze samo u

tropima?

Tropi su područje duž ekvatora koje dijeli Zemlju nasjevernu i južnu polutku. Tropska područja protječupoput pojasa oko globusa. Onamo pripadaju zemljeu središtu Afrike, sjeverni dio Južne Amerike i zemljeu jugoistočnoj Aziji. Tu cijele godine vlada jednakotoplo i vlažno vrijeme. Nema različitih godišnjih do-ba. To je prvi razlog zašto cijele godine tako obilno

rastu biljke, a posljedica toga jest tako bogat životinj-ski svijet kao nigdje drugdje na Zemlji. Cijele godinesunce je u podne visoko na nebu. Biljke ne morajuimati nikakav zimski odmor, nego rastu bez prekida.Tijekom dana imaju stalno svjetlost i toplinu. I nočutemperature tek neznatno padaju. Osim toga, imadosta vlage. Najmanje jedanput na dan dogodi sepravi prolom oblaka. Obilno sunce i obilne kiše posto-

je samo u tropima, a gdje je vlažno i vruće nastaju up-ravo one životne zajednice životinja i biljaka koje na-zivamo kišnim šumama.

Zašto je vlažnost zraka u tropima tako visoka?

Na tropskoj vrućini biljkama treba mnogo više vodenego ovdje kod nas. Ta voda dolazi ne samo od kišakoje se sručavaju u obilnim pljuskovima na šumu ne-go i izravno iz zraka. Vlažnost zraka, naime, vrlo je vi-

soka: može iznositi više od 90%. Vlažnost zraka nave-



9G Predivni svijet

dena u postocima mjera je za to koliko vodene paremože preuzeti zrak, a da ona u obliku kiše ne padnena zemlju. Vlažnost zraka od 100% značila bi da jezrak potpuno zasićen vodenom parom i da je više nemože primati. Budući da vruć zrak može držati mno-go više vodene pare nego hladan zrak, vlažnost zrakau tropima može biti mnogo viša nego u nas. U kišnim

šumama, jedan prostorni metar zraka (to je kocka zra-ka duljine rubova od jednoga metra) sadržava dvade-set grama vodene pare. Ista količina hladnoga ar-ktičkoga zraka može naprotiv sadržavati samo gramvodene pare.

Zašlo u kišnim šumama kiša pada

svakodnevno?

Tropske kišne šume primjer su za to kako određenrast biljaka pomaže da se proizvede upravo ona klimakoja je potrebna za mnogo vegetacije. U tropima je

danju veoma vruće. Topli se zrak diže i pritom vučevlažni morski zrak u unutrašnjost. Istodobno se izšuma diže vlaga koju izlučuju listovi biljaka. Zračnemase iznad šumskih područja pune su vodene pare, aoblaci se prazne munjama, gromovima i obilnim plju-skovima. Najveći dio vodene mase koja se obara nakišne šume potječe, dakle, od same šume. To je zapra-vo voda od prethodnoga dana koja se u deblima i gra-nama penje u listove i isparava u krošnjama. Ondjegdje postoje proširena područja kišne šume, ostajevlažno. No kad se kišna šuma iskrči, nedostaju stablai listovi koji ponovno isparavaju kišnicu. Tijekom vre-mena pada sve manje kiše jer se tada iz šume više ne

diže para.



Predivni svijet 9 7

Zašlo se toliko znojimo u kišnim šumama?

Za ljude koji dolaze iz hladnijih zemalja klima u trop-skim kišnim šumama sve je prije nego ugodna. Oni sepočinju znojiti i pri najmanjem naporu, a uskoro imse i odjeća lijepi na tijelo. Razlog tomu jest visokavlažnost zraka. Pri naporu na suhoj pustinjskoj vru-ćini tijelo ne izlučuje manje znoja nego u kišnoj šumi.Ali zrak u pustinji je suh i bez problema preuzima vo-du koja je sadržana u znoju. Iako se znojimo, koža ni-

je vlažna. Tropski zrak, naprotiv, jedva može primitivlagu. Znoj se ne može ispariti pa koža postaje mok-ra.

Koliko je vruće u kišnoj šumi?

U područjima kišne šume nije ni izdaleka tako vrućekao u pustinjskim područjima u sjevernoj Africi ili u

južnom dijelu Sjeverne Amerike. Ondje temperaturenerijetko premašuju 40 Celzijevih stupnjeva; ali noću

je osjetno hladnije. Za usporedbu s tim, temperatureu kišnoj šumi doista su blage. Ovdje temperatura upodne ne prelazi 30 Celzijevih stupnjeva dakle,vruće je otprilike kao kakvoga ljetnog dana u srednjojEuropi. Ali visoka vlažnost zraka čini klimu teškopodnošljivom. Osim toga, noću se zrak jedva malo ras-hladi.

Što je tipična kišna šuma?

Sve kišne šume nisu ni izdaleka jednake. Razlikujemocijeli niz tipova s različitim biljnim i životinjskim svje-tovima. Postoje, između ostalih, močvarne šume,šume nastale nakon poplava, šume na uzvisinama i



9 8 Predivni svijet

šume u dubodolinama. Tipična kišna šuma jest šumau dolinama koja pokriva široke dijelove amazonsko-ga bazena u unutrašnjosti Južne Amerike, osim togabazen Konga u Africi i dubodoline istočnoazijskihotoka Sumatre, Bornea i Nove Gvineje. Ovaj tip kišnešume uvijek je zelen. Iako se šuma uglavnom sastojiod bjelogorice, nikad nije gola. Stabla stalno mijenjaju

lišće. Kišnih šuma u dubodolinama ima samo ondjegdje nikad nije hladnije od 20 Celzijevih stupnjeva igdje godišnja količina oborina doseže najmanje 200milimetara. To znači da na godinu na kvadratni metartrebaju pasti 2 prostorna metra kiše i to ravnomjernoraspoređeno tijekom cijele godine.

8+o su maglene šume?

Na nadmorskoj visini gdje je u Alpama samo još golikamen ili vječni led, u tropima se prostiru šume plani-nskoga područja. Sežu do visina od 3500 metara. Ov-dje je bitno hladnije nego u vlažno vrućim džungla-

ma u nizinama. Noću temperature mogu pasti blizutočke smrzavanja. Ali zato je ovdje malo vlažnije. Ugorskim kišnim šumama na godinu padne do 6 pros-tornih metara vode. A ako baš ne pada kiša, izmeđudivovskih stabala obraslih mahovinom lebde oblaciguste magle. Zato ove šume zovu »maglenim šuma-ma«.

Zašto je u kišnoj šumi tako mračno?

Nigdje se na kopnu različite biljke ne bore takoogorčeno za svoj udio sunčane svjetlosti kao u trop-skim kišnim šumama. Kišna je šuma tako osebujna

zato što se ovdje životni prostor proteže u sve tri di-



Predivni svijet 9 9

menzije: u duljinu, u širinu i u visinu. Doista, čini sekako se sve isteže prema gore, prema Sunčevu svjet-lu. Život se najvećim dijelom razvija u krošnjama dr-veća, a ne kao u našim šumama na tlu i u šiblju. I stva-rno, u kišnoj šumi u dubodolini mogu se razlikovatirazličiti katovi. Mnoge životinje i biljke zadržavaju sepraktički cijeloga života na gornjim katovima. Dolje

na tlu mnogo je mračnije i oskudnije. Krošnje gole-mih stabala hvataju svaku sunčanu zraku. Samo naobroncima planina ili obalama rijeka pada dovoljnosvjetlosti na tlo tako da tu može nastati gust splet bi-ljaka.

Kako se stabla u prašumi bore za svjetlo?Samo ako se poklopi više sretnih okolnosti, klica kak-ve prašumske bil jke može odrasti. Gotovo svezakržljaju u mračnoj sjeni ispod lisnate krošnje. Jerbez svjetlosti, biljke ne mogu uspijevati. Neka mladastabla znaju kržljati godinama u stanju čekanja sve

dok neko stablo u susjedstvu ne propadne i ona mo-gu primiti dovoljno svjetlosti. Druge vrste primjenjuju rafinirane trikove. Palme Coco-de-Mer, primjerice,rastu kao izdanci jako brzo do visine od 10 metara.Njihove tanke stabljike nose goleme listove koji po-put sunčanih kolektora prikupljaju svu svjetlost štoprodire kroz krošnje u dubinu. No tek kad prikupe taj

izvor energije, počinju se razvijati u prava stablasnažnoga debla. Mnoge vrste u borbi za najbolja mje-sta na suncu odustaju od svakoga kontakta s tlom.Li^aji, paprat i mahovina radi jednostavnosti rastuodmah na gornjim katovima visokih stabala. A postojii bezbroj vrsta lijana koje imaju jedno zajedničko: od-rekle su se čvrstoga debla i penju se po stablima.



100 Predivni svijet

Zašto biljkama parazitima ne trebaju listovi?

Parazitske biljke primjenjuju najrafiniraniji trik dadođu do svjetla i hranjivih tvari. One odustaju odborbe za svjetlo i hranjive tvari s drugim biljkama pase poslužuju izravno od svojih suparnika. Paraziti

prodru u organizam biljke domaćina tako što puštajukorijenje u deblo ili u korijene svojih domaćina i čvr-sto srastu s njima. Zato i nemaju listove. Sto će im?Rad oko prikupljanja sunčane svjetlosti i hranjivihtvari preuzima domaćin.

Koliko su teške biljke nametnici u krošnji?Na golemim stablima u kišnoj šumi uspijeva dalekoviše biljaka nametnika nego što stabla imaju vlastitihlistova. Procjenjuje se da lišće u krošnjama na povr-šini nogometnog igrališta teži desetak tona. Težinanametnika više je nego dvostruko veća. Kada goleme

grane jedanput puknu, to se događa jer jednostavnoviše ne mogu nositi teret biljaka koje rastu na njima.

Sto sve živi u prizemlju kišne šume?

Tlo kišne šume carstvo je kukaca i mikroskopski sitnihživih bića, naime gljiva i bakterija. Njihov je zadatak is-koristiti otpad otpad u pravom smislu riječi, tj. ono štos gornjih katova pada na tlo, naime listove, grane, živo-tinjske leševe i, dakako, golema srušena debla. Postojivrlo malo biljaka koje žive u sjeni krošanja između sta-bala na tlu. To su ponajprije korov, paprati i manje cvje-tne biljke. I veće su životinje rijetkost. Među stanovni-

ke tla spadaju, primjerice, pasanci.



Predivni svijet 101

Koji su mravi lovci na štakore?U tropskim područjima gdje se javljaju putujući mra-vi ima vrlo malo štakora. Ovi putujući mravi tvore ve-like kolone i putem proždiru sve živo što im dođe naput ili ne može dovoljno brzo pobjeći. Na takvimmarševima putujući mravi napadaju gnijezda štakora

i ubijaju njihove mlade. Zbog toga se štakori u timzemljama ni izdaleka ne mogu tako dobro raz-množavati kao drugdje.

Kada ribe plivaju kroz kišnu šumu?

Kad Amazona ima visok vodostaj, niža područja u ta-mošnjoj kišnoj šumi preplavljena su. Katkad voda do-segne nekoliko metara iznad podnožja stabala. Dokse stanovnici prašumskoga tla povlače u viša pod-ručja, dolaze stanovnici rijeke. Tada ribe, pa čak i ri-

ječni dupini, imaju nekoliko tjedana prilike istraživatikišnu šumu.

Kako zemlja dolazi na stabla u prašumi?

Ono što se kod nas već smatra pravom šumicom, nai-me skupine stabala visine do 15 metara, to je u trop-skoj kišnoj šumi samo međukat. Takva mlada stabla

mogu se pojaviti samo ondje gdje su srušeni stari di-vovi. Oni izbijaju svojim tankim deblima i još manjimkrošnjama te se pružaju uvis tražeći svjetlo. Njihovlisnati pokrov još je tanak. Unatoč tome, gore na visi-ni tavana peterokatnice smjestio se poseban biljni svi-

jet. Tu npr. uspijevaju orhideje. One puštaju korijeneu zemljane jastučiće koji su se skupili u rašljama gra-

na ili dupljima stabala i koji potječu od istruloga lišća.



102 Predivni svijet

Zašto se po kiši može ići kroz kišnu šumu, a da se ne pokisne?

Treći kat u kišnoj šumi najgušće je prekriven travamai najgušće naseljen životinjama. Tek na visini od 30 do40 metara razvija se pravi život u kišnoj šumi. U nebo-derima što su ih sagradili ljudi to bi bila zona između10. i 15. kata. Lisnate krošnje tako su guste da na tlo nepadne ne samo ni jedna zraka sunca nego ni jednakap kiše. Sve hvataju i usisavaju listovi. Pokrov kroš-nje doista je neka vrsta tla visoko u zraku. Jer u rašlja-ma grana na divovskim stablima ostaje toliko bioma-se, istruloga lišća i grana, životinjskih izlučevina i le-

ševa, da tvore plodno tlo za brojne biljke. One puštajukorijenje na visini, a da nikada ne dotiču »pravo« tlozemlje. Ovdje uspijevaju mahovina, lišaji, voćne bilj-ke poput divljeg ananasa, orhideje, a ponajprije biljkepovijuše i biljke penjačice. Sve to tvori mješavinu ve-getacije. I na taj način u stablima rastu čak i malenešume od pravih stabala.

Zašto je na trećem katu prašume uvijek

tako veselo?

Na trećem i pretposljednjem katu kišne šume ima do-

voljno svjetla. Lisnate krošnje mogu se raširiti u gole-me kišobrane, snažna debla tvore potpornje za ovajprozračni svijet. A budući da kiša pada svakodnevno,stabla nisu upućena na to da svu vodu koja im trebacrpe preko korijenja iz tla, debla i grana. Listovi moguvišestruko izravno preuzimati kišnicu dok pada. Imaleni vrtovi koji se nalaze na visini među granama

zalijevaju se svakodnevno kišnicom. Gdje ima toliko



Predivni svijet 1 0 3

različitih biljaka, naseljavaju se i najrazličitije životi-nje: insekti uz kukce i mrave i muhe, ose i pčele mnoštvo šarenih i velikih leptira, zmije, majmuni injihovi neprijatelji risovi. Oni se sigurno kreću ispre-pletenim stazama kroz gustiš biljaka u zraku. A i živo-tinje koje se normalno očekuju samo na čvrstom tlu,našle su stanište visoko gore u krošnjama. Kišne glis-

te, primjerice, pužu kroz malene vrtove po prašumskim divovima, a čak se mogu naći i žabe. Vodu kojaim treba za život nalaze u lokvicama koje se stvarajuna listovima ili u golemim cvjetnim čaškama.

Tko živi na tavanu kišne šume?

Još više gore, zrak postaje rjeđi. Na visinama od 50 do70 metara strše samo još divovska stabla. Ona vire izmora stabala poput otoka iz vode. Njihove su krošnjecarstvo kukaca i ptica. Samo se rijetki sisavci usuđujuuputiti u te visine, među njima giboni u kišnim šuma-ma jugoistočne Azije. Oni beru plodove iz krošanja

divova. Na tim visinama prilično su sigurni od risova.Teške mačke nisu ni izdaleka tako dobre penjačicekao krakati, artistički giboni. Zato majmunima prijetiopasnost iz zraka, naime od ptica grabežljivica. Pticemogu dobro manevrirati po svijetlim krošnjama. Pro-tiv njihova napada gibonu pomaže samo najbrži bijegdolje u zatvoreni lisnati pokrov guste bjelogorične

šume koja se ondje nalazi. U slučaju opasnosti, spret-ni majmuni bacaju se ravno na grane koje se nalaze iviše od 10 metara ispod njih.



1 0 4 Predivni svijet

Kako istraživači dolaze u lisnati pokrov?Istraživanje životinja i biljaka koje žive u kišnoj šumiisto je tako zanimljiva kao i opasna djelatnost. S jednestrane, nigdje se na svijetu ne gura toliko mnogo vrstana tako uskom prostoru. S druge strane, da bi se našlai odredila živa bića, treba se najprije popeti na stabla.

A to nije jednostavno. Napokon, nitko ne želi oštetitigolema stabla tako da se u snažna debla usjeku stube.Dakle, biolozi moraju poput planinara raditi užetom ikukom. Najprije se uže s udicom pričvrsti na strelicu ibaci visoko, u nadi da će strelica ponovno pasti, a daće se uže prebaciti preko kakve debele grane. Použetu s udicom povlači se uže za penjanje i sada se is-

traživač može penjati po užetu ili po ljestvama odužeta.

Zašto je penjanje po pokrovu kišne šume

tako opasno?

Ta metoda nije neugodna samo zbog toga što penjačmora strpljivo podnositi da po njemu pada kišavlažne zemlje i truloga lišća i životinja. Uspon je i opa-san. Napokon, on se nalazi na visini najvišega katanebodera. U netaknutoj kišnoj šumi stabla ugibajuprirodnom smrću, što znači da se u labirintu krošanjanalaze mnoge suhe grane. One ne padaju na zemljusamo zbog toga što ih pridržavaju druge grane i biljkepovijuše.

Gdje ima uspinjača u kišnoj šumi?

Kako bi si prištedjeli trud opasnog i napornog penja-

nja, istraživači prašuma u kišnoj šumi Kostarike u




Južnoj Americi napeli su mrežu čeličnih užadi krozlisnati pokrov. Na užadima vise mostovi za penjanje iplatforme. Na taj način ljudi se mogu dulje vrijemezadržavati na visini. Između gornjega kata i tla udžungli prometuje uspinjača. Po samom lisnatompokrovu može se kretati u gondoli između stabala.

Čemu je u kišnoj šumi potrebna gumena splav?

Drugu metodu za istraživanje teško pristupačnogalisnatog pokrova u kišnoj šumi razvili su istraživači uFrancuskoj Gijani. Golemi gumeni čamac koji se sas-

toji od zvjezdolikih međusobno povezanih zadeblja-nja jednostavno se stavlja na lisnati pokrov. Ova tzv.splav za krošnju dovozi se zračnim brodom iznadšume i postavlja na prikladno mjesto. Na splavi se na-lazi šator u kojem istraživači stanuju nekoliko dana iobavljaju svoja istraživanja. Zatim zračni brod ponov-no diže golemi gumeni čamac i spušta ga na drugoprikladno mjesto.

Zašto golema stabla ne padaju?

Mnoga stabla u kišnoj šumi stoje »raskrečenih nogu«na zemlji. Dijelovi njihovih korijena rastu iz zemlje

natrag prema deblu i spajaju se s njim. Tako nastajukorijeni koji u blizini tla poput rebara podupiru deb-lo. Na taj način čitavo stablo stoji na površini velikojpoput obiteljske kuće. Prije su se drvosječe morale pe-njati nekoliko metara da bi došli do mjesta gdje zap-ravo počinje deblo. No moderne motorne pile probi-

ja ju si put i kroz najšire sustave korijenja.




Zašto stablo smokve ima tolika debla?Drugu metodu da se postigne potrebna čvrstoća raz-vila su, primjerice, tropska stabla smokava. Iz debla iiz grana izbijaju im korijeni koji vise prema zemlji uzdeblo i urastaju čim dotaknu tlo. Korijeni s vremenompostaju sve deblji i brojniji. Kod stare smokve ne

može se više razaznati stablo od samih korijena.

Zašto je tlo u kišnoj šumi neplodno?

Nigdje na svijetu, osim podzemnoga svijeta koraljnihgrebena, nema tako raznolika života kao u kišnoj

šumi, ali jedva da je gdje drugdje tlo tako neplodnokao ondje. Samo je u hladnim i vrućim pustinjama nazemlji i u visokom gorju zemlja tako siromašna hra-njivim tvarima kao u tropskoj kišnoj šumi. Dok se,šećući kroz svoje domaće šume, spotičemo o debelisloj humusa, tlo u kišnoj šumi sastoji se od pješčanepodloge koja je prekrivena prst debelim slojem plod-

ne zemlje. Na neobičan način u kišnoj se šumi životodvojio od tla koji nije ništa više nego samo mjesto zanevjerojatan broj biljnih vrsta. Hranjive tvari koje tre-baju biljkama prolaze kružni tok koji je jedva upućenna tlo. Biomasa, ukupnost tvari koje potječu od živo-tinja i biljaka, nalazi se velikim dijelom u i na biljka-ma, dakle, visoko u zraku.

Zašto je šumsko tlo kod nas plodno?

Kako to funkcionira, postaje jasno kad se uspoređujekružni tok hranjivih tvari u kišnoj šumi s kružnim to-kom koji se događa u našim šumama. Kod nas zimi

listovi padaju na tlo, a iglice stabala tijekom cijele go-



Predivni svijet 107

dine. Mikroorganizmi razgrađuju dijelove biljaka ipretvaraju ih u plodan humus. Hranjive tvari penjuse s vodom opet kroz korijenje. Ovaj proces traje pri-lično dugo pa zato zemlja ima vremena stvoriti slojplodnoga tla.

Zašto u tropskoj kišnoj šumi nema humusa?

U kišnoj šumi, naprotiv, sve se zbiva mnogo brže.Ono što od biljnih i životinjskih otpadaka (lišće, plo-dovi, životinjski leševi i izmet) uopće padne na tlo, ane zapne već na gornjim katovima, odmah izvlače fi-

ni korijeni stabala. Ostatak brzinom munje raz-građuju kukci, crvi i bakterije. I oborena divovska sta-bla ludom brzinom proždiru termiti. Za razliku odnaših šuma, ondje se u tlu na zemlji ne može stvaratidepo za hranjive tvari. Kišna šuma hrani se zapravosama. Ovaj sustav izvanredno funkcionira dok imadovoljno biljaka koje skladište biomasu u sebe same,naime u debla stabala i na višim katovima. Ali ako sekišna šuma krči, preostane pusta zemlja siromašnahranjivim tvarima, koja se u kratkom roku pretvara upustinjsko tlo.

Zašto je voda u rijekama kišnih šuma tako čista?

Kišna šuma, moglo bi se reći, veoma pohlepno gutasebe samu i hranjive tvari koje proizvodi, tako daništa ne preostaje. Zato su i rijeke koje dolaze iz kišnešume vrlo siromašne hranjivim tvarima. Sve tvari ko-

je se mogu iskoristiti, uzimaju živa bića.




Zašto u kišnoj šumi ima toliko različitih stabala?

Botaničari su utvrdili da u amazonskom području napovršini od samo dva nogometna igrališta raste 500različitih vrsta stabala. Gotovo je nevjerojatno kakvaraznolikost vrsta ovdje vlada i kako se čisto stabla raz-

ličitih vrsta raspoređuju u cijelome području. Jedvada ikad dva istovrsna stabla stoje jedno uz drugo. Uz-rok ovoga jedinstven og fenomena jest nedostatakhranjivih tvari. Nije točno da uokolo nastaje tek slaboiskoristiv materijal. Naprotiv, tropska džungla proiz-vodi ga u golemim količinama. Ali tu su i mnogobroj-

ne biljke koje se bore za otpadne hranjive tvari. Raz-vile su se različite vrste od kojih svakoj pojedinoj tre-baju hranjive tvari određenoga sastava. Isto je i sa sta-blima, koja su na izvjestan način postala »specijalisti«.Tamo gdje stoji stablo određene vrste, ne može se ublizini razvijati ni jedno drugo iste vrste. Mlađe stablone bi našlo dovoljno hranjivih tvari koje su mu potre-

bne. Zato u susjedstvu mogu uspijevati samo drugevrste kojima su potrebne druge tvari. Istraživači vje-ruju da je raznolikost vrsta stabala nastala zato štobiljni svijet na taj način najbolje može iskoristiti osku-dne zalihe hranjivih tvari.

Kako se šire biljke u kišnoj šumi?Biljke u kišnoj šumi moraju, dakle, svoje potomstvodonositi na svijet na što većoj udaljenosti. U neposre-dnom susjedstvu potomstvo bi uginulo. Zato su raz-vile čudesne metode da daleko rasprše svoje sjeme.Takozvani leteći oplođivači opskrbljuju sjeme male-

nim lisnatim propelerima slično kao stabla našega ja-



Predivni svije! 1 0 9

vora. Kapsule s plodovima drugih stabala izbacujusjeme u okolicu. Zrele kapsule doslovce eksplodiraju.A neke orhideje proizvode sjeme fino poput brašnaste prašine, koje u oblacima prolazi kroz šumu. Među-tim, ova vrsta razmnožavanja funkcionira samo zatošto u šumi rastu određene gljive na koje može dospje-ti sjemeni prah. Zrnca sjemena orhideje, naime, tako

su malena da ne mogu sa sobom voditi nikakve hra-njive tvari, a hranjive tvari sjemenu trebaju da bimoglo klijati. Sjeme tih orhideja dobiva potrebne hra-njive tvari samo od gljiva uz koje prijanja. Bez njiho-ve pomoći, ne bi se mogli razmnožavati. No sjemevećine stabala iz kišne šume razbacuju životinje.

Zašto u kišnoj šumi tako zaudara?

Tropske kišne šume prožete su mnoštvom jakih,omamljujućih i čak veoma neugodnih mirisa. Cestozadah po truleži ne potječe samo od istrulih biljaka iživotinja, nego je to i sredstvo mamljenja. Plodovi stabla

durija npr. smrde užasno po trulom luku i pokvarenommesu. Letipse, šišmiše biljoždere, koji za razliku odptica imaju oštar osjet mirisa, ovi plodovi neodoljivoprivlače. Oni ih proždiru i zajedno s izmetom na uda-ljena mjesta odlažu zrnca sjemena sadržana u mesuploda. Stabla koja su upućena na pomoć ptica, napro-tiv, kričavo su šarena pa se zato mogu dobro prepoz-

nati u lisnatom pokrovu.



110 Predivni svijet

Koja je životinja najproždrljiviji žderač banana?

Letipsi su srodnici šišmiša koji se hrane biljkama,većinom plodovima i javljaju se uglavnom u trop-skim zemljama. Uzme li se u obzir njihova tjelesna ve-ličina, letipsi su najproždrljiviji među svim vegetari-

jancima. Promatran je letipas koji je za tri sata pojeo četiri banane.Banane su bile dvostruko teže odletipsa.

Kako tipavci mogu pobjeći

neprijateljima?

Kao posvuda na zemlji, i u tropskoj kišnoj šumi imalovaca i lovine. Među velike lovce u amazonskojprašumi ubrajaju se npr. jaguar i harpija, jaka gra-bežljiva ptica koja lovi ostale ptice, ali udara i neopre-zne majmune. Okretni majmuni kapucini, ili maj-muni urlikavci mogu pobjeći svojim neprijateljima.Pred grabežljivim pticama bježe u guste krošnje gdjese velike ptice ne mogu dobro kretati, a pred risovimauzmiču na tanke grane na koje ih ovi neprijatelji nemogu slijediti. Tipavci čine upravo suprotno kako nebi bili otkriveni i požderani. Kreću se tako polako da

se jedva mogu prepoznati kao životinje i mogući plijen.

Koji je jedini zeleni sisavac?

»Lijenost« tipavaca doista je jedna od najkarakteris

tičnijih metoda kojima biljožderi uzmiču neprijatelju.



Predivni svijet 111

Osjet na licu velikih grabežljivih životinja, naime, fik-siran je na pokrete. Čim se nešto miče, divlja mačka iliptica grabljivica to zamjećuju, a većina životinja kojemogu biti plijen doista se miče. Međutim, tipavac ne.On se vuče, ako se uopće kreće, brzinom puža krozgranje u krošnjama kišne šume. Promatrač gotovo nemože spoznati je li tipavac živ ili je već mrtav, jer i nji-hovi leševi ostaju visjeti na granama i ondje trunu. Ti-pavci vise na granama praktički cio život. Samo kadse moraju olakšati, a to je najviše jedanput na tjedan,silaze na tlo, čučnu i nakon toga zakopaju svoj izmet.Ne samo njihov polagan način kretanja nego i njiho-vo krzno pružaju fantastičnu kamuflažu. U krznu ti

pavaca nastanjene su cijele skupine sićušnih živihbića koja im daju zelenkasti sjaj. Tipavci su prema to-me jedini sisavci zelena krzna.

Zašto grabežljive životinje ne mogu vidjeti

boje?Šareno vidno polje ne bi puno pomoglo u lovu na pli-

jen. Gledati boje, luksuz je koji si prije svega priušteživotinjske vrste čija je hrana šarena. Čovjekoliki maj-muni (i ljudi) moraju, primjerice, znati prepoznati je lineki plod već zreo ili je još zelen. Ptice isto tako moguvidjeti boje, a i neke vrste riba koje se moraju snalazitiu šarenoj raznolikosti podvodnoga svijeta. Životinje,pak, koje žive na pašnjacima, poput deva i goveda,svijet vide crnobijelo. Bikovi, primjerice, nemaju smi-sla za šareno cvijeće koje popasu zajedno s travom pani za crvenu krpu toreadora. Bika ne uzbuđuje crvena

boja, nego mahanje krpom.



112 Predivni svijet

Koje su najotrovnije životinje u kišnoj šumi?

Golemo bogatstvo vrsta u kišnoj šumi ima i neugod-nu stranu: postoji iznenađujuće mnoštvo otrovnihživotinja. Zmije, škorpioni, otrovni pauci, goleme osei druga agresivna bića mogu znatno nauditi istra-

živaču koji hoda po užetu. Najopasnija je kopljoglavka koji čitav život provodi u lisnatoj krošnji. I kričaveotrovne žabe mogu ubiti čovjeka, no samo tada kadnjihov otrov dospije na otvorenu ranu. Indijanci izkišnih šuma dobivaju iz žaba otrov koji upotrebljava-

ju u lovu. Nesretna žaba nabode se na ražanj i živa

prži na vatri sve dok joj se otrov preko žlijezda nepočne izlučivati sa znojem na koži. U taj sekret lovciumaču vrhove strelica. Za same žabe, njihov je otrovčisto obrambeno oružje. Čini ih nejestivima. Da ne bibilo nesporazuma, žabe koje imaju otrov za streliceobojene su u žarke boje. Boja upozorenja treba ostaleživotinje držati podalje od njih.

Koja je najveća životinja kišnih šuma?

Životinje koje nastanjuju kišne šume na zemlji u pra-vilu su manje od životinja u stepama i savanama, i tone samo zato što bi slonovima i žirafama u grmlju bilo

teže nego na otvorenim prostranstvima njihove do-movine. Ponajprije, na tlu i u blizini tla nema mnogohrane, a penjati se na stabla bilo bi preteško za te živo-tinje. Jedan od najvećih stanovnika kišne šume jestzmija, i to divovska južnoamerička anakonda. Onamože biti dugačka 9 metara i vrlo je rijetka. Jednosta-vno, ima premalo životinja za plijen koje bi bile do-

voljno velike da bi se anakondi isplatio lov. No ako



Predivni svijet 113

ipak uhvati žrtvu, kao npr. zamorčića ili tapira, ona gau hipu proguta s kožom i dlakom. Takav zalogaj do-voljan joj je nekoliko mjeseci. Golema zmija umeđuvremenu ne čini ništa drugo nego probavlja. Idruge velike životinje javljaju se u afričkim kišnimšumama, među njima šumski slonovi (to su manjasubraća divovskih afričkih slonova), patuljasti riječni

konji te gorile i čimpanze.

Gdje žive najbliži čovjekovi rođaci?

Svi najbliži čovjekovi rođaci nastanjuju tropske kišnešume. Gorile i čimpanze žive u Africi, a orangutani naotocima Sumatra i Borneo u jugoistočnoj Aziji. Oran-gutani život provode uglavnom u krošnjama stabala ivrlo rijetko silaze na zemlju. Zato je mnogo teže is-tražiti njihovo ponašanje nego načine života čimpan-za i gorila.

Koliko površine kišne šume gubi zemlja?

Tropske kišne šume prostiru se preko golemih pod-ručja. Samo amazonski bazen deset je puta veći odFrancuske i najvećim dijelom prekriven prašumom.Za zemlje poput Brazila, zemlje tropske Afrike i nekezemlje u Aziji, kišne šume pravo su bogatstvo dok seiskorištavaju. A korištenje uglavnom znači krčenje da

bi se dobili pašnjaci za stoku ili površine za plantaže,kao i da bi se prodalo skupocjeno tropsko drvo. Uovom stoljeću zaliha tropskih kišnih šuma pala je zapolovinu. Ako uništavanje kišne šume bude išlo takobrzo kao do sada, za nekoliko desetljeća preostat će

još samo jadni ostaci. Mnogi znanstvenici strepe da ćeuništavanje kišne šume promijeniti klimu i u drugim



114 Predivni svijet

dijelovima Zemlje. No zemlje koje imaju kišne šumevećinom su vrlo siromašne i trebaju prihode od pro-daje drva ili zemlju za seljake. I tako zemlja iz minuteu minutu gubi površine kišne šume velike poput sto-tinu nogometnih igrališta.

v

Cime se uništava kišna šuma?Satelitske slike Zemlje pokazuju da su goleme povr-šine kišne šume stalno u plamenu. Tropska džunglane gori sama. Pali se uglavnom kako bi se dobila is-paša za stoku čije meso jedu ljudi u bogatim zemlja-ma. Ili se na novodobivenim poljoprivrednim povr-

šinama uzgaja žito i soja koji opet ne hrane izravnoljude, nego su hrana životinjama od kojih se dobivameso. Nakon krčenja šuma vatrom, pepeo prašumskih divova daje nekoliko godina dovoljno gnojiva dase pognoji nekadašnje pusto prašumsko tlo. No gdje

je jedanput nestala šuma i gdje se više ne sade stabla,ostaje na dugi rok samo stepa, a poslije pustinja.

Zašto je tropsko drvo tako traženo?

Drvo mnogih stabala koja rastu u tropskim kišnimšumama vrlo je tvrdo i ima lijepe boje od crvene dotamno crne. Prije se upotrebljavalo uglavnom za izra-du pokućstva, prozora, vrata i podova. Poznate trop-ske vrste drva su npr. tikovina, mahagonij ili palisander. No u mnogim zemljama, kao primjerice u Japa-nu, to vrijedno drvo nemilice se troši, primjerice zaoblaganje betona ili čak za ambalažu. U zavičajimatropskoga drva ova se dragocjena sirovina prerađuječak u drveni ugljen kojim se tada zagrijavaju visoke

peći. Tropsko drvo koje se prerađuje u europskim



Predivni svijet 115

zemljama ne mora uvijek potjecati iz kišne šume.Može se i kupiti tropsko tvrdo drvo koje dolazi s plan-taže drva.

Gdje ima tropskih suhih šuma?

Nisu sve tropske prašume vlažne kišne šume. Duž za-padne obale Kostarike u Srednjoj Americi nalaze se

jadni ostaci tropskih suhih šuma s mnogo biljnih iživotinjskih vrsta koje su prije pokrivale široka pod-ručja sve do Meksika. U jednom nacionalnom parkupokušava se zaštititi posljednjih tisuću hektara ovihšumskih područja. Tropska suha šuma nije manje

živa od kišne šume. Izbrojeno je bar 700 različitih vr-sta stabala.

Zašto je tropska suha šuma tako

ugrožena?

Suhe šume u drugim područjima Zemlje tijekom raz-voja prilagodile su se šumskim požarima koji se redo-vito ponavljaju. One ne izgore u vatri, nego je pom-lađene prežive. Takvih šumskih požara bilo je i mno-go prije nego što su ljudi znali obuzdati vatru. Izazi-vale su ih munje. U srednjoameričkim područjima su-hih šuma, naprotiv, takve su ljetne oluje zbog klimat-skih prilika vrlo rijetke. Zato se taj tip prašume nijemogao prilagoditi šumskim požarima. Ondje gdje jegorjelo, preostao je pašnjak. Dakle, ništa nije bilolakše za bijele naseljenike koji su prije pola tisućljećaprodrli u Ameriku nego da zapale šume kako bi dobilipašnjake ili poljoprivredno zemljište. Otad se pra-

šume neprestano smanjuju. Namjerno ili nepažnjom



116 Predivni svijet

izazvani požari prijete posljednjim ostacima suhešume, a time i jedinstvenom životinjskom i biljnomsvijetu.

Kako se suhe šume mogu ponovno

pošumi+i?

Gdje je šuma izgorjela, počinju rasti tvrdokorne trave.Ima samo jedan način da se suha šuma ponovnopošumi: valja sprječavati šumske požare. Tada će vje-tar nositi sjeme stabala na livade, a kada nekoliko go-dina ne gori, ponovno će narasti stabla.



Predivni svijet 117

Žarko vrući pustinjski pijesak

Koliko kiše podnosi pustinja?Pustinje su područja u kojima na godinu padne ma-nje od 10 centimetara kiše. To znači: ako bismo stavililonac na otvoreno, hvatali svu kišnicu jedne godine unjega i pobrinuli se da ništa ne ispari, tada bi na krajugodine voda u loncu bila visoka deset centimetara.

Kod nešto većih količina oborina pustinja bi ustupilamjesto stepskom krajoliku, a uz još više kiše rasle bišume.

Kako nastaju pustinje?

Današnje pustinje nastale su klimatskim promjena-ma. Ako mnogo godina izostane kiša, samo malo bi-ljaka može se zadržati, a tlo ostaje nezaštićeno. Vjetarodnosi plodni gornji sloj tla, a pljuskovi isperu osta-tak. Većina pustinja sastoji se od isušena tla i površinaprekrivenih ostacima kamenja između kojih opet tu itamo uspijevaju pustinjske biljke. Prave pješčane

pustinje su ri jetkost. Klimatske promjene mogu



118 Predivni svijet

»opustošiti« plodne dijelove Zemlje, a pustinje moguprocvjetati. Sahara je npr. u svojim sjevernim pod-ručjima duž obala Sredozemlja još prije dvije tisućegodina bila plodno poljoprivredno zemljište. Danasondje stalno vlada anticiklona: mnogo sunca i jedvanešto kiše.

Kad će nestali Aralsko jezero?

Aralsko jezero jedna je od najvećih slatkovodnih vo-da na svijetu. Golemo jezero nalazi se u srednjoazij-skom dijelu Rusije i već dugo služi kao spremnik zagoleme uređaje za navodnjavanje. Njegovom se vo-dom kanalima navodnjavaju polja pamuka. Razinavode ravnoga jezera od 1957. pala je na polovinu. Da-nas je jezero duboko samo 12 metara. Zato se i obalamjestimično povukla 90 kilometara. Ako se Aralskom

jezeru i dalje bude oduzimalo toliko vode kao do sa-da, 2010. godine potpuno će presušiti. Na njegovu će

se mjestu prostirati stepa.

Gdje se nalazi najveća pustinja?

Sahara je najveća pustinja na svijetu. Prostire se na 9milijuna četvornih kilometara, prekriva trećinu af-

ričkoga kontinenta pa je velika gotovo kao Europa.Četiri petine ovih neizmjernih prostranstava sastoji seod stjenovite ili kamenjem prekrivene visoravni koja

je prekinuta ili obrubljena golim planinskim masivi-ma. Tipična pješčana pustinja prekriva samo petinuSahare i nije jedinstveno područje. Pješčane su pusti-nje poput zakrpa na sagu raspoređene po Sahari. Uz

brda, stjenovite i pješčane pustinje, u Sahari ima i sla-



Predivni svijet 119

nih pustinja. Tu su se nekoć prostirala jezera i morakoja su davno ishlapjela, a za njima je ostala samo sol.

Gdje se nalazi »pakleni pijesak«?

Našim predodžbama o tipičnoj pustinji beskrajnom

pješčanom prostranstvu pod žarkim suncem mno-go prije odgovara pustinja Namib u jugozapadnoj Af-rici. Ona tvori uski, prosječno samo 120 metara širok,ali 1300 kilometara dugačak pojas duž obale jugoza-padne Afrike. Godine 1488. Namib su prvi put vidjeliEuropljani. Portugalski istraživač Bartholomeu Diaz,koji je plovio duž obale, nazvao ju je »paklenim pijes-kom«. U Africi postoji i treće veliko pustinjsko pod-ručje: pustinja Kalahari u Bocvani.

Zašto u pustinji zna biti tako hladno?

Tko pokušava danju hodati bos pustinjskim tlom Sahare, može si lako spaliti tabane. Sunce zagrijava pije-sak na gotovo 80 Celzijevih stupnjeva. I temperaturezraka mogu (u sjeni, ako je uopće ima) dosegnuti 50Celzijevih stupnjeva. Unatoč tomu, noću je hladno.Čim zađe sunce, pada i temperatura. Rano ujutromože biti čak i inja. Temperatura noću pada ispodništice. Za to je kriva ubitačna žega danju. Ona ne do-pušta da se na nebu stvore oblaci. Ako bi jedanput pa-dala kiša, većina kapi isparila bi već pri padanju. Bezzaštitnoga biljnoga pokrova, pješčano tlo ili gole stije-ne danju se zagrijavaju isto tako brzo kao što se noćuhlade. A budući da nema oblaka na noćnom nebu,

žega se nesmetano isijava u svemir.



120 Predivni svijet

Zašto nije tako hladno kad je nebo oblačno?

Područja gdje tijekom dana nije tako vruće, nisu ninoću tako hladna. U umjerenim klimatskim zonama,kao npr. u Europi, dnevnu vrućinu preuzimaju biljkeili vodeni tokovi koji prekrivaju tlo. Oni apsorbiraju

toplinu i noću je polako isijavaju. Osim toga, nebo ječesto prekriveno oblacima koji funkcioniraju poputreflektora. Donja strana oblaka vraća na Zemlju do-bar dio te topline.

Koja rijeka protječe Saharom?

U pustinjama pada vrlo malo kiše, katkad samo sva-kih nekoliko godina. Riječna korita vrlo rijetko punese vodom. Samo nekoliko rijeka ima dovoljno vodekoja normalno protječe kroz pustinju. Najvažnijapustinjska rijeka jest Nil koja je sa 6670 kilometara ri-

ječnoga toka zacijelo najdulja rijeka na Zemlji. Ima

dva izvora. Bijeli Nil izvire u vlažnim kišnim tropskimšumama u području jezera Victoria u istočnoj Africi.Plavi Nil dolazi s Etiopske visoravni. U Sudanu se ob-

je rijeke spajaju i postaju moćnim Nilom. Njegove vo-dene mase toliko su snažne da Nil bez pritoka izdržipreostalih 2700 kilometara svoga toka kroz Saharu.Dolina Nila tvori oko 15 kilometara širok plodni po-

jas. Njegova se voda razvodi u polja.

Gdje se može utopiti u Sahari?

Suhi riječni ili potočni tokovi kojima su prožete kame-ne pustinje Sahare nazivaju se vadima. Katkad su

urezani duboko u tlo, a njihovi nagibi daju sjenu.



Predivni svijet 121

Unatoč tomu, nomadi koji putuju pustinjom nisudošli na zamisao da svoje šatore postave u vadiju.Ako se, naime, dogodi jedan od rijetkih proloma kiše,dotada suha riječna dolina iz minute u minutu ispu-njava se vodom. Isušena zemlja ili tlo prekriveno ka-menjem ne može primiti vodene mase koje se slijeva-

ju s neba pa se one slijevaju u vadi gdje se sručavaju u

obliku divlje bujice noseći sa sobom blato i kamenje.Opasna tutnjava nastaje nakon nekoliko sati. Jer kadpada kiša u Sahari, onda je to većinom kratko, alisnažno. Vadiji nemaju odljeva, nego završavaju uravnim jezerima koja sunce brzo isuši.

Gdje se nalaze oaze?Kao da su stvorene čarobnom rukom, na nekim mjes-tima u pustinji pokazuju se malene, a katkad i većeplodne mrlje: manje bare, izvori, povrtnjaci i palme, aizmeđu njih kuće. U takvim oazama odavna su se na-seljavali seljaci. Zeleni otoci služili su prije karavana-

ma koje su prolazile pustinjom kao odmorišta i mjestagdje ima vode. Riječne oaze nastaju u blizini pustinj-skih rijeka poput Nigera i Nila, no tipične oaze nalazese usred pustinje. Nastaju ondje gdje podzemna vodaseže tik do Zemljine površine. Voda se većinom crpiiz bunara, ali katkad i sama izlazi iz zemlje.

Ima li u pustinji podzemnih voda?

Na nekim se mjestima u pustinjskom tlu pri iskapa-nju nailazi na vodu. Katkad se kišnica koja ponireskuplja iznad nepropusnih slojeva i tvori podzemna

jezera koja ispod oaza sežu tik do površine. No takvi

podzemni fenomeni ipak su rijetki upravo zato što



122 Predivni svijet

kiša rijetko pada. Prije je bilo drukčije. Dok su u lede-no doba sjeverna Europa i dijelovi srednje Europe biliprekriveni debelim glečerima, u današnjoj je Saharivladala ugodna, blaga i kišna klima. U to su se dobaispod zemlje skupljale velike zalihe vode u divovskimšupljinama: okružene vodonepropusnim kamenjem,poput vode u bazenu koju drže betonski zidovi, no s

golemim kamenim poklopcem.

Gdje se nalazi najveće jezero u Sahari?

Najveće saharsko jezero nalazi se duboko ispod pus-

tinjskoga tla sjeverne Afrike i ima divovske dimenzijemora: triput je veće od Njemačke i ispunjeno je ti-sućama milijardi prostornih metara pitke vode. Te za-lihe geolozi su otkrili i izmjerili tek prije pedeset godi-na, ali starosjedioci znaju već stotinama godina kakvoim blago leži pod nogama. Voda se crpila sustavom

rudarskih okana kroz koja su je crni robovi u službiSjevernoafrikanaca morali tjerati nizbrdo. Voda se ka-nalima vodila do umjetnih oaza ili su se već postojećeoaze mogle opskrbljivati većim količinama vode. Ovavrsta vodoopskrbe bila je mučna jer se u kanalima stal-no nakupljao pijesak pa su se morali ponovno kopati.Zato se podzemna voda vrlo štedljivo trošila. Uz da-

našnje tehničke mogućnosti mogu se čitave rijekeprastare vode dovesti iz dubine. Divovski projektipredviđaju da će se time navodnjavati svi pustinjskikrajevi. Ma kako blagotvorni bili ti planovi, oni ipakkriju dvije opasnosti. Prvo, i najveće zalihe vode dos-tatne su samo za određeno vrijeme, a drugo, time se

iz prirodno nastalih oaza odvodi podzemna voda.




Odakle dolaze rijeke koje se nalaze ispod pustinjskoga tla?

Podzemna voda iz koje oaze dobivaju svoj životni te-melj usred neprijateljskog okoliša potječe katkad i izprirodno nastalih podzemnih rijeka. Takvi vodeni

putovi ogranci su nadzemnih rijeka koji poniru uzemlju. Kad naiđu na nepropusno tlo, nastavljaju putpodzemno. Mogu teći nekoliko stotina kilometara is-pod zemlje. Većina ovih nevidljivih riječnih tokovanestaje potpuno, ali neki ponovno izviru negdje dru-gdje u pustinji.

Otkad u Africi ima kaktusa?

Kaktusi su tipične biljke američkih pustinja i polupustinja. Domaće afričke pustinjske biljke su, primjerice,euforbije i aloe. Kaktuse su u Afriku donijeli ljudi na-

kon otkrića Amerike, no oni jednako dobro uspijevaju i u afričkoj pustinjskoj klimi.

Odakle pustinjske biljke dobivaju vodu?

I pustinjskim biljkama treba vlaga. Njihove su staniceupućene na vodu baš kao naše vrbe čiji su korijeni uvodi. Razlika je u potrošnji vode. Pustinjskim biljka-ma stoji na raspolaganju jedini napola pouzdan izvorvlage rosa. Noću se ostatak vlage sadržane u suhompustinjskom zraku taloži na hladno tlo ili čak na bilj-

ke.



124 Predivni svijet

Kako pustinjske biljke štede vodu?Kaktusi i euforbije vrlo štedljivo postupaju s vodom.Poduzimaju sve da vodu usisanu iz tla zadrže u biljci.Pustinjske biljke imaju, ako uopće imaju, tek relativ-no male kožnate listove kroz koje se isparava malovode. Pritom pomaže što je sunce u pustinji veoma ja-

ko pa i biljke malih listova mogu primati dosta sun-čane svjetlosti (a time i životne snage). Neke vrstevećih, debljih listova iskorištavaju svoje izrasline dvo-struko: jedanput kao skupljače svjetlosti, a drugi putkao spremnike za vodu.

Kad su kaktusi najdeblji?Kaktusi imaju razgranatu mrežu korijena koja dopiretik ispod površine. Čim pada kiša, dlačice na korijenuprimaju kišu koja vlaži tlo samo nekoliko centimetarau dubinu. Zatim se voda brzo odvodi u tijelo biljke.Nakon kiše, devet desetina katusa sastoji se od vode.Tu vodenu zalihu može trošiti gotovo godinu dana.Ako suša traje dugo, on se uvlači i pri sljedećoj kiši napije se poput spužve.

Zašto kaktusima trebaju bodlje?

Pustinjske biljke koje skladište vodu u listovima i iz-dancima zovu se sukulenti, što znači »oni kojizadržavaju vodu«. Moraju se štititi od toga da ih nenačmu žedne životinje. Zato mnogi kaktusi imajubodlje koje ih štite od otimača vode. Ali protiv oštrihnoževa ne pomažu ni bodlje. Mnogim je putnicima

zalutalim u pustinji sok iz kaktusa spasio život.




Koje drvo žvaču slonovi?Stablima obično treba mnogo više vode nego travi.Zato u suhim savanama ili polupustinjama nemašuma, nego uglavnom trava. Samo se baobab održaokao jedno od rijetkih vrsta stabala u suši. Njegovokratko debelo deblo služi mu kao spremnik za vodu.

Drvo je labavo i vlaknasto poput spužve te kod starihstabala može uskladištiti više od 10 tona vode. Deblostarih baobaba postaje, naime, debelo do osam meta-ra. Krošnja je, naprotiv, veoma malena. Kad je vrlosuho, baobab odbacuje čak i ono malo listova. Slonoviznaju da je baobab iznutra sočan čak i onda kad uoko-lo već odavno više nigdje nema nikakve vode. Oni ta-da kljovama zarezuju drvo i žvaču ga ne zato što sugladni, nego zato što su žedni.

Koje drvo rasfe uglavnom ispod zemlje?

Grmovito američko stablo mesquite koje raste u suš-nim sjevernoameričkim prerijama sastoji se pretežnood korijenja. Korijenje se može ukopati u zemlju do20 metara dubine u potrazi za podzemnom vodom:čim naiđe na vlagu, ukopano korijenje izrasta u razgranatu mrežu korijenja. Tek nakon što je na taj načinosigurana opskrba vodom za doglednu budućnost,stablo mesquita odlučuje se rasti i na površini. Zbogsvoje taktike da uglavnom ostaje ispod zemlje, ovostablo nije baš omiljeno kod farmera. Prvo, ono dubo-kom mrežom korijenja drugim biljkama oduzima vo-du, a drugo, treba iskopati rupe duboke poput buna-ra i široke poput kuća kako bi se stablo uklonilo sa

svim svojim korijenjem.



12G Predivni svijet

Koje biljke žive samo poslije kiše?Uz biljke s dubokim korijenjem poput stabala mes- cjnita, koja potrebu za vodom zadovoljavaju podzem-nim vodama i spremnika vode ravnoga korijenjapoput kaktusa, u sušnim predjelima nalazi se i trećavrsta biljaka koja štedi vodu. To su cvjetovi koji se bu-

de i cvjetaju samo kad pada kiša. Sjeme tih cvjetovamože na suši godinama pasivno ležati u zemlji. Aličim počne padati kiša, ono proklija brzinom vjetra inakon nekoliko dana pustinjsko tlo prekriveno je pra-vim cvjetnim sagom. Život ovih malih cvjetova inten-zivan je i kratak. Traje tek nekoliko tjedana. Zatim čarprođe, ali cvjetovi su imali dovoljno vremena proiz-vesti i posijati svježe sjeme. Potom uvenu, a pustinjaponovno dugo izgleda jadno i beživotno.

Zašto veliki kamenovi u pustinji izgledaju

kao da su brušeni?

U mnogim stjenovitim pustinjama, ponajprije u Sje-vernoj Americi i Australiji, iz tla strše goleme stijene ilise divovski zaobljeni kamenovi nalaze na goloj zem-lji. Izgledaju kao da ih je netko izbrusio. Ovu neobi-čnu presvlaku nazivaju i pustinjski lak. Nastaje nasljedeći način: noćna rosa rastvara se na površini stije-ne i otapa određene minerale i metalne spojeve iz ka-mena. Postupno, ovaj sloj prekriva cijelu stijenu. Ces-to se na njemu nakupljaju sićušne gljive i bakterije. Svremenom, presvlaka može postati debela poput pal-ca. Ako samo oštri pustinjski vjetrovi bruse kamenkao neka vrsta uređaja za pjeskarenje, nastaje površina

koja podsjeća na sjajan lak.



Predivni svijet 1 27

Zašto su pustinjske oluje tako opasne?Za putnike koji su dobro pripremljeni i odlično opre-mljeni zalihama, putovanje pustinjom doista nijeopasno pa makar ih zatekla i pješčana oluja. Ovi vrućivjetrovi mogu nastati iz vedra neba. Najprije prljavižuti oblaci zamrače nebo. Zatim izbija oluja i pred so-

bom tjera goleme količine oštrih pješčanih zrnaca. Di-sanje postaje otežano, vidljivost se smanjuje i čovjekse teško može orijentirati. Takve pješčane oluje mogubjesnjeti mnogo sati, katkad čak i nekoliko dana. Pa ionda kad se vjetar ponovno smiri, opasnosti još nisuminule. Oluja može nanijeti goleme količine pijeskapa nerijetko i pustinjske piste postaju neprohodne.

Najgori je fini mljeveni pijesak koji oluja često ostav-lja u slojevima debelim nekoliko metara. U tom poputpepela finom pijesku zaglave čak i široke gume teren-skih vozila.

U kojoj je pustinji ljudima najneugodnije?

Ravnicom Nullabor na jugozapadu Australije, koja jepotpuno bez vode, prolaze dvije autoceste. Ali, ni pu-tovanje pustinjom suvremenim vozilima nije bez-opasno. U sredini ovoga negostoljubivog područjačovjek je udaljen 1200 kilometara od prvoga mjestagdje ima vode (i od prve benzinske postaje). Vo-

začima automobila stoga se svakako preporuča da neskreću s ceste. Kvar izvan glavnoga puta može značitine samo kraj vožnje nego i kraj života.




Kako pijesak dolazi u pustinju?Pustinjski pijesak rezultat je neumorna rada vode ivjetra. Uglavnom potječe iz pradavnih mora. Miliju-ne godina valovi su na obalama mljeli stijene i kame-nje u pijesak. Kad su mora nestala tijekom zemaljskepovijesti, zaostale su goleme mase pijeska. Vjetar koji

puše pustinjom ipak odvaja lagani pijesak od teškihkomada šljunka, potom pješčane mase nosi daleko iponovno ih odlaže na drugim mjestima. Pustinjski pi-

jesak može potjecati i od pješčanih obala rijeka kojesu prije prolazile pustinjama, ili se pak radi o stijena-ma koje su bile izložene atmosferskim utjecajima iraspale se u pijesak.

Kako nastaju pješčane dine?

Pješčane dine ogromne su gomile pijeska koje nanosivjetar. Tamo gdje vjetar nosi pijesak u ravnim slojevi-ma preko širokih područja nastaju ravne dine u obli-ku srpova koje podsjećaju na malene, ukočene mor-ske valove. Ali ondje gdje vjetrovi redovito pušu iz

jednoga smjera mogu se gomilati snažne, na desetkemetara visoke dine koje se poput gorskih lanaca pro-težu mnogo kilometara. Zvjezdolike dine nastaju on-dje gdje vjetrovi često pušu iz različitih smjerova.Najviše dine na svijetu vjetar je stvorio u alžirskoj Sa-

hari. Njihovi su valovi dugački pet kilometara i visokido 465 metara. I u pustinji Namib u jugozapadnoj Af-rici stvaraju se pješčana brda visoka i do 350 metara.




Zašto se dine sele?Dine stvara vjetar, a vjetar ih i pokreće. Diže uvis zrnapijeska, pa kad su stijene prestrme, ona se skotrljajuna drugu stranu. Na taj se način i snažne dine nepre-stano kreću naprijed. Za siromašnu vegetaciju nado-lazeća dina znači katastrofu. Ispod pješčanoga sloja

visokoga nekoliko metara, guši se svaki život. I ljud-ske nastambe ponovno postaju žrtvom putujućih di-na. Biblijski grad Ur, primjerice, i ostali antički grado-vi propali su kad su bili zasipani pijeskom.

Od čega žive stanovnici pustinja?

Neovisno o seljacima koji žive u oazama i koji uzgaja- ju plodove poput žita, leće, a ponajprije datulja, sta-novnici pustinja uglavnom su putujući pastiri, noma-di. Izvan zelenih površina, tlo je neplodno za uzgojkorisnih biljaka. Nomadi žive od svojih ovaca, koza ideva koje pasu rijetke biljke: mirišljave trave, lišće i

pupoljke pustinjskih grmova, kore pojedinih stabala.Uskoro gladne životinje popasu sve biljke u okrugu, anomadi nastavljaju put sa svojim stadom i šatorima.Život stanovnika pustinje oskudan je. Djeca ne mogupohađati školu pa poslije, kad odrastu, više nemajuizgleda za profesionalnu izobrazbu.

Zašto su koze krive za širenje pustinja?

Mnogi pustinjski nomadi i danas žive kao u biblijskavremena. Jedna od njihovih prastarih tradicija veoma je štetna za okoliš: tko ima mnogo stoke, ugledan je uzajednici. Dakle, svi nastoje održati što veći stočni

fond. Dakako da više koza i ovaca treba i više hrane



130 Predivni svijetmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmrni

pa mnoge gladne životinje požderu sve zelenilo kojeim raste pred gubicom. Neke su se koze čak naučilepenjati na pustinjske grmove da pojedu lišće. Gdjeputujući pastiri prolaze pustim područjima, ne moženarasti ni jedna svježa biljka, područja su opustošena,a pustinje se sve više šire. Zato vlade mnogih sjevernoafričkih zemalja pokušavaju držati nomade daleko

od ekološki ugroženih područja.

Odakle potječe pješčana plaža otoka

Grand Canaria?

Otok Grand Canaria kao i drugi Kanarski otoci vulkan-

skoga je podrijetla. Tu jedva da ima pješčanih plažačiji pijesak potječe od samog otoka. Impresivna pod-ručja dina u Maspalomasu posuđena su iz Sahare. Izgodine u godinu pješčane oluje odnose goleme ko-ličine pijeska iz pustinje i ispuštaju ga iznad mora.Sićušni dio ovih pješčanih masa, naime oko 5 tonanajfinijeg bijelog saharskog pijeska, dospijeva nakonputovanja od stotina kilometara na jug Grand Canari

je i tvori ondje poznate pješčane plaže.

Zašto se pješčane plaže sele?

Pijesak koji jedne godine nalazimo na nekoj pješčanojplaži sasvim sigurno nije onaj isti koji smo prošle go-dine vidjeli na tom mjestu. Pješčane plaže, naime, sta-lno putuju, i to u dva smjera. S jedne strane pijesak sestalno zamjenjuje udarcima valova. Veliki valovi pripovratku u more povlače sa sobom velike količine pi-

jeska i bacaju ga u duboku vodu. Ako je voda mirna,

manji valovi kreću na posao i stvaraju novi pijesak na



Predivni svijet 131

plaži. No pješčane plaže putuju i duž obala, kao na di-vovskim ugodnim tekućim vrpcama. To funkcioniraovako: valovi na plažu obično ne udaraju okomito,nego bočno. Dolaze iz dominantnoga smjera vjetra,tjeraju pijesak koso na obalu i to uglavnom u jednomsmjeru. Ali ako se voda ipak vraća, tada je to ravno umore. Valovi, dakle, uzimaju pijesak i ponovno ga tje-

raju koso uvis. Tjednima i mjesecima pojedina se zrn-ca pijeska koja imaju kontakt s vodom guraju dužplaže u uzorku cikcak nalik na zupce pile. A što ko-mad plaže gubi na jednoj strani, nadoknađuje opet sdruge strane.




Na krajevima svijeta

Zašto je u polarnim područjima tako hladno?

Područja oko Sjevernog i Južnog pola najhladnija suna zemlji. I ljeti jedva da se temperatura zraka ikadpodigne iznad ništice. Ledeni sloj koji pokriva moreiznad Sjevernoga pola i kopno iznad Južnoga pola ni-

kad se ne otapa. Uzrok tomu nije to što su polovinešto udaljeniji od Sunca, nego vruća područja u bli-zini ekvatora. Ovih nekoliko tisuća kilometara ne čineveliku razliku; napokon, Sunce je udaljeno 150 miliju-na kilometara od Zemlje. Razlog hladne klime na po-larnim područjima jest to što sunčane zrake padajuvrlo ravno. U tropima sunce u podne uvijek stoji oko-

mito na nebu, dok usred arktičkoga ljeta putuje tek iz-nad horizonta. Ništa ne pomaže ni to što ljeti sja i da-nju i noću. Budući da sunčane zrake padaju tako rav-no, jednako velik snop sunčanih zraka mora u polar-nim područjima zagrijavati mnogo veću površinu ne-go u tropima. Sunce s obzirom na to ima i manju sna-

gu




Zašto Eskimi imaju tamnu kožu?Kod tamnoputih naroda koža stvara više boje negokod naroda svijetle puti. Sto je više takvih pigmenatanataloženo u koži, to je ona tamnija. Pigmenti djelujupoput zaštitnoga sloja protiv opasnog ultraljubičastog zračenja sunca. Zato se kod naroda koji su dugo

udomaćeni u južnim krajevima stvorila tamnija boja.Ali i Eskimi, čiji je zavičaj u arktičkim područjima,imaju tamniju boju kože nego, primjerice, stanovnicisjeverne Europe. U polarnom području sunce, do-duše, ne prži s visine na zemlju kao u tropima, nego iljeti stoji veoma koso. Ali zato se svjetlost reflektira sgolemih površina i ledenih santi te zapravo pada dvo-struko na čovjeka.

Zašto je led hladan?

Led nije samo hladan, nego i sprječava da sunce za-grijava tlo. Jer sjajne bijele ledene kape na polovima

ne upijaju tako sunčane zrake kao u krajevima s tam-nom površinom Zemlje. Led reflektira svjetlost. Sun-čeva toplina odbija se i tri četvrtine vraća se natrag usvemir. To za posljedicu ima da se ledeni sloj i u ark-tičkom ljetu otapa samo površno. Ispod sloja roseopet se nalazi led koji odbija sunčane zrake. Posljedi-ca toga jest da se ondje gdje ima mnogo snijega i ledatlo teško zagrijava. I zrak ostaje hladan, a oborine pa-daju u obliku snijega.

Kad je na Antarktiku ljeto?

Zamišljena os koja povezuje dva pola stoji pomalo

koso prema Suncu. Zemlja kruži uvijek u istom ko-



Predivni svijet

som položaju oko Sunca i za pun krug treba joj točnogodina dana. Zato se pola godine prema Suncu naginje sjeverna polutka, a drugu polovinu godine naginje se južna polutka. U tropskim područjima duž ek-vatora jedva da se nešto od toga može primijetiti. On-dje nema godišnjih doba. Utjecaj kosoga položajaZemlje zamjetniji je u našim krajevima. Pola godine

u ljetnoj polovini godine od sredine proljeća do sredi-ne jeseni dobivamo više sunca nego u zimskoj polo-vini godine. Sunce stoji više na nebu, izlazi ranije i za-lazi kasnije. Najjasnije se godišnja doba mogu osjetitiu polarnim krajevima. U našoj ljetnoj polovini godinesjeverna Zemljina polutka okreće se prema Suncu, što

za posljedicu ima da na Sjevernom polu Sunce polagodine ne nestaje iza horizonta. Vlada arktičko ljeto,a Sunce sja cio dan i cijelu noć. Budući da Sunce nemože istodobno biti na dvama mjestima, drugi je krajsvijeta u to doba u mraku. U područjima Južnoga po-la tad vlada zima. Ondje Sunce pola godine uopće neizlazi.

Po čemu je Arktik dobio ime?

Već su antički pomorci, Feničani koji su išli na dalekaputovanja, znali da se visoko na sjeveru s one straneskandinavskih zemalja more pretvara u nešto ne-

ugodno: u vodenu površinu punu bijelih plovećih br-da koja polako prelazi u čvrstu ledenu površinu. Tajsu kraj svijeta smatrali rubom Zemlje. Na plovidbamaprema sjeveru raniji pomorci držali su se Polarnice svijetle zvijezde u zviježđu Velikoga medvjeda. Grcisu to zviježđe zvali Arktos, a zemlja Velikoga medvje-da otada se naziva Arktik. O zemlji na suprotnom

kraju zemaljske kugle, nenaseljenom, pustom, hlad-




nom kontinentu na Južnom polu, tada još nisu imalipojma. Ovaj dio zemaljske kugle otkriven je tek prije150 godina, a radi jednostavnosti nazvan je Antiarktik (suprotno od Arktika), dakle Antarktik.

Kad bi se moglo luta+i antarktičkom

džunglom?Antarktik svoje današnje postojanje u led okovana,gotovo potpuno neplodna kontinenta zahvaljujekontinentalnom driftu. Pomicanjem zemaljskih ploča(na kojima se nalaze dijelovi Zemlje) pomaknut je upodručje Južnoga pola. Ranije je na Antarktiku sve iz-

gledalo potpuno drukčije. Prije 70 milijuna godina, uvrijeme dinosaura, ovaj dio Zemlje, koji se tada nasla-njao na Aziju i Australiju, kretao se u blizini ekvatora.Zemlja je bila prekrivena golemim šumama u kojima

je vrvjelo od životinja koje su gotovo sve davno izumrle. Tek poslije izbile su Azija, Australija i Antarktik, aotočni kontinent Antarktik pomaknuo se onamo gdje

je danas, u područje iznad Južnoga pola. S pomakomprema jugu nestale su i šume i životinje pa su prije 25milijuna godina glečeri počeli prekrivati cio konti-nent. No prije prilično kratkoga vremena u povijestizemaljske kugle, naime prije oko dva i pol milijunagodina, na tom je kontinentu bilo tako toplo da su lje-

ti mogle teći rijeke.

Gdje su nastali prvi tobolčari?

Tobolčari, kamo spadaju klokani i oposumi, tvore sa-mostalan i veoma star tip sisavaca. Danas većina vrsta

živi u Australiji, ali prvotno je taj rod došao iz Antar-




ktika. Nalazi potvrđuju da su se prije 45 milijuna go-dina maleni tobolčari koji su jeli bobice natjeravali an-tarktičkim šumama. Oni su očito bili preci svih kloka-na. Ovaj dio Zemlje nastanjivale su i ptice trkačice na-lik noju, pa čak i reptili nalik krokodilima.

Zašto je Antarktik otkriven tako kasno?Danas je Antarktik otočni kontinent odvojen od osta-tka svijeta prirodnim barijerama. Do južnoga vrha

Južne Amerike ima tisuću kilometara. Brodovi moraju ploviti kroz najopasnije vode na svijetu, budući daolujni vjetrovi tjeraju ispred sebe goleme ploče lede-

njaka. Zimi su mora prekrivena ledom. Najkraća udaljenost do Australije i Afrike iznosi tri tisuće odnosnočetiri tisuće kilometara. Dakle, nije čudo što je Antar-ktik kao samostalan kontinent otkriven tako kasno ida je njegovo istraživanje počelo tek u našem stoljeću.Otada znamo da se radi o kontinentu površine 14 mi-lijuna četvornih kilometara. On je, prema tome, dvo-

struko veći od Australije i jedan i pol puta veći od Eu-rope.

Što dijeli Antarktik od ostatka svijeta?

Oko antarktičkoga kopna nalazi se prsten hladne vo-de koji je često prekriven ledom. Vanjsku granicu an-tarktičkih mora nazivamo antarktičkom konvergenci-

jom. Ova latinska riječ znači približavanje. Ovdje seizmeđu 50. i 60. stupnja geografske širine sudarajudva morska svijeta različitih temperatura, struja vjet-rova i mora te različitih životinjskih svjetova. U prste-nu je voda tako hladna da je većinom prekrivena le-

dom ili pak uokolo plutaju ledena brda. Morske struje




kreću se samo unutar konvergencije i vrlo rijetko do-puštaju ledenim brdima da pobjegnu u toplije vode.

Zašto se najveći dio Antarktika nalazi ispod morske razine?

Antarktičko kopno pritišću goleme ledene mase. Le-deni sloj mjestimično je debeo 4 kilometra, a na naj-debljoj strani čak gotovo 4800 metara. Ova težina pri-tišće kontinent duboko u zemlju slično kao što pre-tovaren čamac zbog svoga tereta uranja duboko u vo-du. Najveći dio antarktičkoga kopna zemlje ispodledenog okova leži stoga dublje od morske razine.

Time je taj kontinent, ako se promatra samo čvrstokopno, dio zemlje s najnižom prosječnom visinom.Računamo li i led koji prekriva Antarktik, on postajedijelom zemlje s najvišom prosječnom visinom. Is-traživači su izračunali da bi antarktičko kopno naraslokad bi se ledeni okov počeo otapati. Stijene koje se sa-da nalaze ispod ledenoga pokrivača izronile bi, oslo-bođene svoga tereta, oko kilometar uvis.

Zašto je na području Južnoga pola tako

vjetrovito?

Antarktik je s prosječnim temperaturama od 50 stup-njeva ispod ništice u unutrašnjosti zemlje i 15 stup-njeva ispod ništice na obali najhladniji od svih konti-nenata. Ona je i najolujniji dio Zemlje i to stoga jer jeu unutrašnjosti tako hladno. Hladni zrak pada na tlo.Ledene zračne mase stalno se kotrljaju s ledenih uzvi-sina u unutrašnjosti kopna u smjeru obale. Tu nailaze

na topliji i vlažniji morski zrak. Ledene oluje divljaju



Predivni svijet

gotovo bez prestanka postižući na mahove brzine iviše od 300 kilometara na sat. Time su daleko jače od,primjerice, tropskih vrtloga koji u blizini tla jedva do-sežu brzine više od 200 kilometara na sat. Normalneantarktičke oluje pušu brzinom između 70 i 140 kilo-metara na sat i mogu trajati godinama.

Zašto je unutrašnjost Antarktika pustinja?

Unutrašnjost Antarktika možda je najsuše područjena Zemlji. Tu na godinu padne manje od 5 cm snije-ga. Snježni pokrivač, debeo do 100 metara, koji pre-kriva unutrašnjost zemlje, u dubljim je slojevima,dakle, prastar. Trebalo je mnogo tisuća godina da senakupi takav snježni pokrivač. Ta najhladnija i najbeživotnija pustinja na svijetu dobiva stoga tako malooborina jer vlažni vjetrovi koji pušu s mora ne dopiruu unutrašnjost zemlje. Oni iskrcavaju svoj snježni te-

ret već u obalnim područjima.

Na kojoj se dubini snijeg pretvara u led?

Antarktički glečerski led nastaje kad se snježne pahu-

ljice snažnih snježnih slojeva pod vlastitim teretompretvaraju u ledene kristale. Na Južnom polu iznadglečerskoga leda nalazi se 100 metara visok snježnisloj, a u drugim područjima snježni je sloj debeo sa-mo 30 do 50 metara. Drugdje vjetar nanosi svježi sni-

jeg i koliko pogled seže šire se glečeri koji često nali-

kuju burnom oceanu što se zaledio.



Predivni svijet 139a>wMswtiwi»wBwi m w a<iii>«i««wMBaiaaMniiwww»w8iiawi

Gdje su najdeblji glečeri?Nigdje na svijetu nema tako dugačkih i tako dubokihglečera kao na Antarktiku. Lambertov glečer, primje-rice, dugačak je 400 kilometara. On sadržava četvrti-nu ledenih masa u istočnom Antarktiku. Takvi glečerisežu u dubinu od nekoliko kilometara. Na tri tisuće

metara dubine vlada tlak od 2700 tona po četvornomemetru. Pod tim se tlakom ledeni kristali oblikuju uslojeve koji funkcioniraju poput klizačkih staza. Tislojevi mogu klizati jedan o drugi i glečer se možekretati.

Zašto antarktički glečeri kližu tako polako?Za razliku od glečera u visokim brdima, većina antar-ktičkih glečera veoma je mirna i jedva se miče. Glečeripočinju kliziti kad se na njih sruči novi snježni teret ikad se time povećava težina. U unutrašnjosti Antar-ktika, to se rijetko događa jer pada malo snijega.

Kako nastaju glečerske pukotine?Kad se glečer pokrene, ma kako to bilo polako, auto-matski se stvaraju glečerske pukotine. Razlog: različitislojevi leda koji se nalaze jedan uz drugi, skližu serazličitom brzinom, a između slojeva stvaraju se uz-dužne pukotine. Poprečni procjepi stvaraju se kad seispod glečera nađu velike stijene koje zadržavajuglečersku rijeku u dubini. Tada se glečer otvara po-prečno u smjeru kojim kliže. Glečerske pukotine mo-gu biti široke nekoliko milimetara, ali i do 30 metara.Za polarne istraživače najopasnije su pukotine sred-nje veličine. One su često prekrivene snijegom. Tkostupi na krhki snježni most, upada u njega i pada u

dubinu.




Koliko su duboki glečerski procjepi?Glečerski procjepi u pravilu nisu dublji od 30 metara.Pritisak na led na većoj dubini, naime, tako je velik daled ne puca, nego se izobličuje poput žitke mase.

Što je šelfski led?

Selfski led koji poput pojasa okružuje antarktičkokopno sustav je masivnih plivajućih ledenih ploča.On nastaje kada glečeri prodiru iz unutrašnjosti kop-na u more. Usto dolazi led koji se stvara od snijega naobali bogatoj oborinama ili led koji nastaje kada sesmrznu plitke obalne vode.Ploče šelfskoga leda mogu biti debele 700 metara.Najveći ledeni šelf (Rossov šelfski led) velik je poputFrancuske. Te snažne tvorevine nalaze se stalno podunutarnjim naponom i neprestano se mijenjaju. Nji-hova je površina izbrazdana strašnim antarktičkimolujama pa mogu nastati i divovski snježni zapuši.

Koliko velika mogu biti ledena brda?

Kad divovske ploče šelfskoga leda kližu dalje u more,u jednome trenutku odlome se golemi ledeni blokovi.Selfski led se »razmnožava«, a »mladunčad« su lede-na brda. Ti komadi mogu imati divovske razmjere.Godine 1986. od šelfskoga leda odlomila se 300 kilo-metara široka i 400 kilometara dugačka ploča te skliz-nula u more. Pritom su se s kopna odlomile dvije, u tovrijeme nenastanjene istraživačke postaje. Jedna odpostaja bila je napuštena. Za drugom postajom, nakojoj su za antarktičkoga ljeta trebali živjeti ruski is-

traživači, tragalo se nekoliko tjedana brodovima i zra-



Predivni svijet 141

koplovima. Napokon su je našli na jednom ledenjakuskrivenu ispod golemih snježnih zapuha. Ledenaploča prethodno se raspala na više ledenjaka.

Kojom brzinom pufuju ledenjaci?

Čim se ledena ploča odlomi od šelfskoga leda, obično

se dijeli u mnogo manje ledenjake. Većina njih plutapolarnim morem sve dok se nakon nekoliko godinaputovanja ili otopi ili završi u morskim rukavimagdje ih led ponovno zatoči. Istraživači su jednom pre-tražili morsko područje veličine Švicarske i pritom iz-brojili trideset tisuća ledenjaka. U strujama polarnoga

mora ledeni brjegovi putuju brzinom od 13 kilometa-ra na sat. To je otprilike brzina nekoga ne baš brzogamaratonca.

Koliko daleko mogu putovali ledenjaci?

Većinu antarktičkih ledenjaka zadržavaju struje nji-

hova zavičajnog mora. Pri snažnim olujama može sedogoditi da se ledenjak odgura prema sjeveru i izađeiznad antarktičke konvergencije. Drift u smjeru sjeve-ra znači, gledano s Južnoga pola, da može biti samotoplije. Veliki ledenjaci uspiju otploviti sve do trop-skih voda. Najdulje putovanje na koje je ikada kre-nuo jedan ledenjak zabilježeno je 1894. godine. Tada

je ledenjak bilo viđen usred Atlantskog oceana u visi-ni Rio de Janeira.



142 Predivni svijet

Po čemu se zna koliko je star koji ledenjak?

Postoje tri glavne skupine ledenjaka. Pločasti glečerisvježi su ledenjaci koji su se tek nedavno odvojili odšelfskoga leda. Imaju još ravnu površinu šelfa nalikploči. S vremenom surovi vjetrovi oblikuju njihovu

površinu u neobične oblike poput vrhova igle, pira-mida, šiljaka i pećina. Ti ledenjaci srednje starosti na-zivaju se »neravna brda«. »Okrugla brda« su najstari-

ja. Vjetar je izbrusio šiljke i sljemena te ostavio okrug-le oblike nalik šljunku.

Kada se ledenjaci prevrću?

Stari ledenjaci mogu se odjednom prevrnuti. To sedogađa kad se dio koji leži ispod vode otapa jače ne-go dio koji se nalazi iznad vode. Tada se težište lede-njaka pomakne previše prema gore pa se ledenjak

prevrne.

Kojom brzinom raste ledeni pojas zimi?

Divovski ledeni pojas oko Antarktika raste i smanjujese s godišnjim dobima. Najveći je u rujnu u antar-

ktičkom proljeću. Na hladnoći južnopolarne zimskenoći koja traje pola godine, led na moru svaka 24 sataraste za površinu veličine Austrije. Svaka 24 sata lede-ni se pojas pomiče za 4 kilometra u more oko Antar-ktika. Ledena površina koja se svake zime iznovastvara veća je nego cijeli antarktički kontinent. Ljeti seopet topi, a u jesen nestaje.



Predivni svijet 143

Kako od morske vode nastaje led?Slana voda oko Antarktika počinje se smrzavati natemperaturi od 1,8 stupnjeva ispod ništice. Pretvara-nje u led počinje u mirnim vodama time da nastaju le-deni mulj i ledena kaša. Najprije se na površini stva-raju kristalići koji se zatvaraju u veće tvorevine igle

ili ploče. Ova mješavina vode i leda naziva se ledenimulj. Vodena površina izgleda uljasto ili muljasto.Kada vjetrovi uzburkaju vodu, ledeni mulj i vodameđusobno se isprepleću pa nastaje ledena kaša.

Što je palačinkasti led?

Kada je zrak iznad ledenoga mora dovoljno hladan,ledeni mulj prevlači se tankom ledenom kožicom.Vjetar i valovi razbijaju tanke sante u male dijelove itaru ih jednoga o drugoga. Potom poprimaju okrugleoblike, a rubovi tih »palačinki« malo se podignu. San-te izgledaju slično listovima lopoča. Palačinkasti led

dalje se učvršćuje. Odozdo se smrzava ledena kaša, agore se snijeg učvršćuje u led. S vremenom se pločeučvršćuju u čvrsti ledeni sloj.

Zašto u antarktičkim jezerima katkad ima

tople vode?Najtoplije mjesto na Antarktiku (izvan istraživačkihpostaja koje su podigli ljudi) jest dno jezera Vande.Tu je temperatura vode ljeti 25 Celzijevih stupnjeva.Ledeni pokrivač iznad 75 metara dubokog jezera fun-kcionira poput stakla sunčanog kolektora. Bistri lede-

ni kristali odvode štedljive sunčane zrake u vodu koja



144 Predivni svijetM H SR K M M M N B M H M H M M M M M

se time može zagrijati. Prema gore jezero je izoliranoledenim slojem poput staklenika.

Ima li na Antarktiku rijeka?

Na cijelom golemom kontinentu ima samo jedna jedi-na prava rijeka, Oniks. Napaja je glečer i ona ljeti teče20 kilometara daleko u kopno. Tu se ulijeva u jezeroVandu.

9to raste u antarktičkim oazama?

Nije cio Antarktik prekriven snijegom i ledom. U sjenigolemih planinskih lanaca ima područja koja su bezleda i potpuno suha. Takva se područja nazivaju an-tarktičkim oazama. Ime su dobila po tome što u timsuhim dolinama ima tragova života, naime određe-

nih krajnje neosjetljivih mahovina i lišaja. U pradav-na vremena oaze su se mogle osloboditi leda i otadase tu više nije stvarao novi led. Ono malo snijega ot-puhao je vjetar.

Gdje Zemlja izgleda kao Mars?Antarktičke oaze bez leda izgledaju onako kako zna-nstvenici zamišljaju tipični krajolik na Marsu: gole,hladne, suhe. Zato su američki svemirski stručnjaci tuprovodili svoje programe vježbe prije nego što susondu Viking poslali na Mars.



Predivni svijet 145i**«>'v? ■ •' •

Koja živa bića uspijevaju na antarktičkome kopnu?

Na Antarktiku života ima uglavnom u ledenim ili le-dom prekrivenim vodama. I životinje koje dio životaprovode na ledu tuljani i pingvini zapravo su vo-dena bića. I antarktičke ptice uzimaju hranu iz mora.

Ima vrlo malo životinja i biljaka koje se grčevito držekopna i to isključivo u područjima bez leda. Antar-ktičke oaze rijetke su i pokrivaju samo dva posto kop-na. Ovdje se mogu otkriti skupine mikroskopskisićušnih bakterija, osim toga alge, gljivice pa čak i maličlankonošci.

Zašto na području Južnog pola ima toliko

različitih lišajeva?

Na antarktičkom kopnu živi više od 350 vrsta lišajeva.Te krajnje otporne biljke mogu se upravo u toj hlad-noj pustinji toliko raznoliko razvijati jer su praktičkibez konkurencije. Na tim mjestima mogu uspijevatitek rijetke mahovine i cvjetne biljke. Lišajevi imajuhladne stijene višemanje samo za sebe. Skupine mo-gu postati debele nekoliko milimetara.

Kako lišajevi izdržavaju antarktičku hladnoću?

Lišajevi su razvili dvije različite metode prevladava-nja hladnoće. Neke vrste gotovo da se mogu smrznu-ti. Prije zime gube gotovo cijelu vlagu uskladištenu ustanicama i suše se. Čim dođu u doticaj s vlažnim zra-

kom, usisaju mnogo vode i u njima se budi novi život.




Druge vrste lišajeva tonu u zimski san. Oni su, do-duše, živi i zimi, ali životni procesi u stanicama tekuveoma polako.

Koliko lišajevi mogu biti stari?

Lišajevi mogu biti nevjerojatno stari: neke skupineimaju već dvije tisuće godina. Još starije od lišajevamogu biti mahovine koje uspijevaju na suhim obron-cima u antarktičkim oazama. One imaju pet tisuća go-dina. Odumrle mahovine tvore slojeve treseta koji ti-

jekom bezbrojnih godina mogu postati debeli do dvametra. Od cvjetnih biljaka samo su dvije vrste koje

mogu opstati na tako nepovoljnoj klimi, a među nji-ma je jedan rođak naših karanfila.

Koje su najveće antarktičke kopnene

životinje?

Najveće antarktičke kopnene životinje jesu kukci bezkrila. Antarktička Collembola velika je samo 1 milime-tar i hrani se još sićušnijim gljivama i algama svoje su-he, hladne domovine. Veće životinjice koje senajčešće pojavljuju jesu malene grinje. Oskudanživot ovih životinjica postaje malo radosniji tek ako seu njihovoj blizini nalaze pingvini koji hodaju po kop-nu. Ptičji izmet daje hranjive tvari koje mahovina i al-ge pohlepno uzimaju, a od toga opet žive bezbrojneživotinjice. Istinski raj hrane nastaje kad pingvin ugine na kopnu. Istraživači su na jednom četvornommetru perja mrtvoga pingvina izbrojili čak 100 tisućaCollembola i grinja. Oni se hrane algama koje su se

naselile na perju.



Predivni svijet 147

Kako životinje izdrže antarktičku hladnoću?

Collembola i grinje koji žive na Antarktiku moraju šti-titi tijelo od smrzavanja. Njihova temperatura ovisi otemperaturi okoline. Krzno ili perje kao kod ptica ilisisavaca koji vole hladnoću kod njih nema smisla jer

se ne mogu zagrijati iznutra. Umjesto toga, ove živo-tinje proizvode glicerin koji djeluje poput sredstva zazaštitu od smrzavanja. On održava tjelesne tekućinetekućima i pri temperaturama od 35 stupnjeva ispodništice. Tek kad temperatura padne još niže, zaledi sevoda sadržana u tjelesnim stanicama. Stanice pucaju,a životinje ugibaju.

Koje životinje žive pod ledom Ledenoga

mora?

Dok led i hladnoća na antarktičkom kopnu omo-

gućuju život samo nekim specijalistima, u vodi ispodleda sve vrvi od životinja i biljaka. Hladna vodasadržava veoma mnogo kisika. Osim toga, led kojistalno putuje u more nanosi, skupa s muljem i zdrob-ljenim kamenjem, i velike količine hranjivih tvari. Us-to dolaze vedra ljeta za kojih sunce nikad ne zalazi.Sve je to dobar temelj za bogat morski život. Postojedivovska polja morske trave i drugih vodenih biljakakoje pružaju smještaj i hranu brojnim vrstama životi-nja. Mnoge morske životinje za koje se pretpostavljada žive samo u toplim vodama, ovdje su našle ideal-no stanište, npr. morski pauci, morski krastavci, mor-ske zvijezde, morski puževi, spužve, anemone, kora-

lji, sipe i, dakako, rakovi i ribe.



i Predivni svijet

Zašlo su antarktičke obale nenaseljene?Sav taj život zbiva se ispod leda na morskom dnu dodubina od 30 metara. Obalna područja u drugimmorima omiljeno područje naseljavanja za životinje ivodene biljke gotovo su nenaseljena. Stijene stalnostružu ledene mase koje se guraju i tiskaju. Led je

uopće najveći neprijatelj ovih biotopa u južnopolarnim vodama. Veći ledeni brijeg koje putuje premaobali može izravnati morsko tlo te zbrisati cijele živo-tinjske i biljne zajednice. Do dubine od 15 metara mo-rsko je tlo izgrebano ledom. Tek se na velikim dubina-ma, u koje rijetko dopru ledenjaci, može razviti život.

Zašto je kril tako važan za život u hladnoj vodi?

Kao posvuda u prirodi, i u arktičkim su vodama biljkeprehrambeni temelj za sva ostala živa bića. Sićušne al-ge koje putuju vodom glavna su hrana za kril. Tako se

nazivaju sićušni račići koji se u golemim jatima krećuhladnom vodom. Kril je opet izvor hrane ne samo zagoleme kitove nego i za ostale životinje, ponajprije si-pe, koje tada opet proždiru veći grabežljivci poputglavate ulješure. U tom hranidbenom ciklusu u anta-rktičkim morima, kril ima bitnu ulogu.

Što jede kril?

Najveći račići koji tvore kril izgledaju poput garnela idugački su četiri centimetra. Oni i njihovi mali rođacidoslovno gutaju djeliće biljaka koji plutaju vodom.Alge ostaju visjeti na dlačicama njihova prsnog koša i

zatim se guraju u usta. Ljeti kril pojede alge s gornjih



Predivni svijef 1 4 9

vodenih slojeva, a zimi se spušta u dublju vodu i hra-ni se onim što od uginulih životinjica i biljaka padneu dubinu.

Koliko je jato krila?

Krila ima u golemim količinama. Promatrana su jata

koja prekrivaju vodenu površinu od 20 puta 20 kilo-metara. Vjeruje se da težina životinjica zajedno iznosidva milijuna tona. Danju takva jata krila boje vodenupovršinu crvenkasto, noću žutozeleno. Tada su uk-ljučeni svijetleći organi račića.

Čime se hrane kitovi?Kao što kril filtrira sićušne alge iz vode, tako i golemibradati kitovi prosijavaju kril iz vode. Kitovi, primje-rice grbavi kitovi, uzimaju puna usta vode i opet je iz-bacuju. Pritom kril i ostale male životinje zaostaju usitu, nalik češlju, u ustima kita i bivaju progutani. I ve-

lika ulješura neizravno se hrani krilom. Ovaj veliki kitzuban lovi sipe, a sipe također žive uglavnom od kri-la. U antarktičkim morima glavate ulješure i morskeptice proždiru na godinu, kako se procjenjuje, 30 mi-lijuna tona sipe.

Koliko vrsta riba živi u polarnim morima?Od svih poznatih vrsta riba njih samo 250 živi u po-larnim vodama. Prilagodile su se hladnoći i opstaju ugotovo smrznutom stanju. Neke polarne ribe moguproizvoditi različita sredstva za zaštitu od smrzavanjakoja sprječavaju da im se krv i voda smrznu u stanica-

ma. Kod drugih vrsta životni se procesi odvijaju vrlo




polako. Kemija njihovih stanica funkcionira drukčijenego kod životinja koje vole toplinu.

Koja riba ima prozirnu krv?

Normalna je riblja krv crvena. Crvena boja potječekao i kod sisavaca od crvene tvari za krvnu boju, he-moglobina. Samo je jedna riba čija krv nema tu tvar uboji. Krv Eisfischa čini se vodenastom sa žutim bljes-kom i može prenositi samo desetinu količine kisikakoja kruži u krvi drugih riba. Zato je njihovo srce dvo-struko veće, a i krvne žile su deblje. Kad miruje, Eisfischtroši tako malo energije kao i toplokrvna životinja u

zimskom snu.

Zašto su se na Antarktiku galebi razvili u

pingvine?

Od šesnaest vrsta pingvina, sedam ih ima postojbinu

na Antarktiku. Oni su se tijekom 40 milijuna godinarazvili od ptica nalik galebima u podvodne ptice. Kri-vo je bilo putovanje njihova zavičajnoga kontinentaod toplih voda u smjeru Južnoga pola. Klima je posta-

jala sve hladnija, a ptice su morale razvijati sve debljuodjeću od perja. Osim toga, u moru je bilo sve višehrane. Zato su se krila tih ptica pretvorila u peraje. Pri

plivanju pingvini pokazuju svoje podrijetlo: mašu kr-njim krilima kao da će poletjeti kroz vodu.

Zašto je žumanjak pingvinskih jaja crven?

Ma kako se pingvini doimali bespomoćnima na kop-

nu, oni se spretno i elegantno kreću vodom. Odlični



Predivni svijet 151

su hvatači riba. Svoj skliski plijen hvataju snažnimčeljustima i drže ga hrapavim jezikom obloženim trnjem. Ali glavna hrana pingvina nisu ribe, nego male-ni rakovi. A ti crvenkasti rakovi su i razlog što žuma-njak pingvinskih jaja nije žut kao kod drugih ptica,nego crven.

Zašto su carski pingvini tako veliki?

Carski pingvini najveći su od svih pingvina. Visoki su jedan metar i teže oko 30 kilograma. Carski pingvini jedin i na antarktičkom kopnu sjede na jajima i to uolujno, užasno hladno i mračno zimsko doba. Tad se

mužjaci stišću tijesno jedan uz drugoga u golemimskupinama. Dva mjeseca sjede na jajima koja se nala-ze u kožnim naborima na nogama. Sve to vrijeme,mužjaci ništa ne jedu. Mogu tako dugo postiti jer suveliki i dovoljno teški da uskladište dovoljno masti utijelu. Manje životinje ne bi imale dovoljno pričuvepreživjeti tako dugo doba posta u nevjerojatnoj hlad-

noći antarktičkih zimskih noći.

Kako pingvini koji sjede na jajima

izdržavaju hladnoću?

Prosječna temperatura tijekom sjedenja na jajima car-skih pingvina kreće se oko 20 stupnjeva ispod ništice,ali zna se dogoditi da su i dvostruko niže. Najgori suledeni orkani koji brzinama po 200 kilometara na satpometu sve iznad nastambi pingvina. Pingvini imajuperje koje ne samo da odbija vodu nego i zadržavasićušne zračne jastučiće između perja. Ispod perja na-

lazi se sloj finoga paperja, a ispod njega, između kože



i mišića, debeli masni sloj. Ma kako dobro bili zašti-ćeni, jedan jedini carski pingvin brzo bi se smrznuo u

južnopolarnoj noći na kopnu. Protiv toga pomaže tim-ski rad. Mužjaci koji sjede na jajima primiču se u sto-tinama ili tisućama jedan drugome. Vanjski stražarikoji se nalaze na rubu i tvore živi zaštitni zid protiv le-denih vjetrova smiju nakon nekog vremena doskaku

tati u unutrašnjost kolonije, a zagrijani kolege preuzi-maju njihovo mjesto. Ova smjena straže obavlja sepolako i bez trzavica kako se ne bi nepotrebno trošilaenergija. Na kraju sjedenja na jajima pingvin izgubigotovo polovinu svoje težine. Sada ženke, site i debe-le, dolaze na kopno i hrane mladunčad, koja se umeđuvremenu izlegla, kašicom koju su donijele u

ždrijelu. Izgladnjeli mužjaci kreću na put u vodu ka-ko bi se valjano najeli.

Kojim tuljanima pomaže izlov kitova?

Iako rakojed živi samo na Antarktiku, računa se da tevrste tuljana ima 35 milijuna primjeraka. Ovi najčešćiod svih tuljana razmnožavaju se tako dobro zato štosu kitolovci smanjili broj grenlandskih kitova koji živeu antarktičkim vodama. Grenlandski kitovi, poput gr-bavog kita, hrane se jednako kao i rakojedi krilom, abudući da ima tako malo kitova, stol je za tuljane bo-gatije prostrt. Rakojedi (koji za razliku od onoga što

daje naslutiti njihovo ime ne jedu rakove, nego kril)imaju posebno zubalo. Njihovi kutnjaci završavajušiljato tako da tuljan može uzeti puna usta krila i uzzatvorenu čeljust opet istisnuti vodu.





Što rade tuljani tako duboko u unutrašnjosti kopna?

Rakojedi ne dolaze nikada na čvrsto kopno. Njihov seživot odigrava između vode i ledenih santi. Na ledusu rođeni i mladi rakojedi. Tuljani love većinom on-dje gdje obalni led udara o otvoreno more. Ta se gra-nica pomiče s godišnjim dobima. U antarktičkoj zimirakojedi moraju putovati dalje na (topliji) sjever kakobi došli do vode s manje leda. Pritom pužu i dulje di-onice iznad zatvorenog ledenog pokrivača. U vodi setuljani većinom najbolje snalaze, ali na čvrstom ledunjihova sposobnost orijentacije nije baš najbolja. Ces-

to se skupine žderača rakova gube. Umjesto da odu usmjeru pučine, lutaju prema jugu, na antarktičkokopno. Tu, nažalost, nemaju nikakve izglede zapreživljavanje i jadno skapavaju. Leševe zalutalih rakojeda našli su i 100 kilometara duboko u unut-rašnjosti kopna.

Koje neprijatelje imaju morski slonovi?

Morski slonovi najveći su i najteži od svih tuljana.Mužjaci mogu biti dugački šest metara i teški tri tone.Žive u antarktičkim vodama i dolaze radi parenja na

obale otoka. Te se životinje nazivaju morskim »slono-vima« jer mužjaci moraju napuhati svoju nosnuvreću u svojevrsno rilo. To čine u doba parenja kad sebore za ženke. Morski slonovi imaju zbog svoje ve-ličine i snage samo jednog jedinog prirodnog neprija-telja: kita ubojicu koji je najjači, a možda i najmudriji

grabežljivac na zemlji.




Zašto je tako naporno biti čuvar plaže?Na svakom dijelu plaže nalazi se mužjak morskogaslona, tzv. Čuvar plaže. Jedino se on smije pariti s 30ženki u svom haremu. Ostali se mužjaci rastjeraju. Priborbama za parenje jaki i teški mužjaci nakon strogo-ga obreda prelaze na stvar. Najprije napušu svoje

nosne vreće i time pojačavaju riku kao preko razglasa. Manji (i tiši) mužjaci ispadaju već u toj fazi. Akooba suparnika riču jednako glasno, jedan drugogapokušavaju ukloniti s puta. Ako je i tada rezultat ne-odlučen, bitka postaje krvava. Borci zubima nanoseozljede suparniku. Na kraju se slabiji posramljeno

povlači. Čuvar plaže mora neprestano braniti svoj po-ložaj glave obitelji. Ovaj posao oko borbe i oplodnjetoliko je naporan, da jedva preostaje vremena za jelo.Tijekom parenja morski slonovi veoma smršave i mo-gu izgubiti i nekoliko stotina kilograma.

Što se nalazi ispod Sjevernoga pola?

Za razliku od Južnoga pola koji se (kao magnetski igeografski pol) nalazi na kopnu, ispod ledenoga slojaSjevernoga pola nalazi se samo voda. Arktik je, dakle,golemi ravni ledeni brijeg koji se nalazi na Sjevernom

ledenom moru. Konačni dokaz za to dala je američkaatomska podmornica Nautilus 1958. koja je prvi putzaronila ispod Sjevernoga pola. Pritom je prevalilaudaljenost od gotovo tri tisuće kilometara. Arktički le-deni oklop iznad mora obuhvaća oko 22 milijuna čet-vornih kilometara. Do Arktika sežu sjeverna područja

Europe, Sjeverne Amerike i sjeverne Azije.




Gdje se može putovati na stablima?Područja obrasla nižim drvećem između sjevernešumske granice do sjeverne polarne regije nazivaju setundrama. Sjeverna Skandinavija, Sibir i Aljaskaprekriveni su tundrama. Ova proširena područja su

jedan i pol puta veča od Brazila i prekrivaju gotovo

desetinu površine kopna na Zemlji. Grmlje i drvećečesto je visoko samo deset centimetara, ali imaju gra-ne koje pužu po zemlji nekoliko metara. U tundri segotovo može hodati po krošnjama drveća.

Zašto je tundra ljeti jedina močvara?

Zimi su prosječne temperature u tundri između 19 i34 stupnja ispod ništice. U sjeveroistočnom Sibirumože zahladnjeti i do 70 stupnjeva ispod ništice. On-dje je zimi hladnije nego na Sjevernom polu. Ljeti utundri može biti doista vruće. No unatoč tomu, tlo sesamo površinski topi. Na nekoliko metara dubine, tlo

ostaje zamrznuto. Zemljani sloj koji je trajno dubokozamrznut seže do 600 metara dubine. Kada ljeti padakiša, voda ne može presušiti. Skuplja se iznad smrz-nute zemlje i tvori močvare ili proširena ravna jezera.Za toploga ljeta tundra je pravi raj za komarce.

Zašto Zemlja ima polove?U sredini zemaljske kugle nalazi se čvrsta kugla odželjeza i nikla promjera 2600 kilometara: zemljina jez-gra. Oko nje taloži se omotač debeo oko 2200 kilome-tara koji se sastoji od žitkih kovina. Jezgra i njezinomotač kreću se jedan prema drugome. Tako nastaje

magnetsko polje koje okružuje Zemlju. Zemaljska



kugla funkcionira poput divovskog, ali u odnosu naveličinu svakako vrlo slabog magneta. I poput svakogdrugog magneta, i Zemlja ima dva pola. Polovi se mo-gu primijetiti ako se igla kompasa stavi u smjer sjever jug. Magnetski polovi ne nalaze se uvijek na istommjestu, nego se polako miču. Trenutačno su udaljeniod geografskih polova (najsjevernije i najjužnije

točke na Zemlji) oko dvije tisuće kilometara. Kompaszato pokazuje samo približno smjer sjever jug.

Zašto je sjever na kartama gore?

Dakako da na površini Zemlje nema »gore« i »dolje«kao na zemljovidu. Sjever se nalazi pred nama samoako gledamo prema sjeveru. Ali ipak su se ljudi složilida sve zemljovide crtaju tako kao da je sjever gore. Tanavika potječe još od antičkoga geografa Ptolemeja.Stari Grk odlučio se za to da zemljovide koje je crtaousmjeri prema Polarnoj zvijezdi. U vrijeme kada nijebilo kompasa, Polarna zvijezda bila je zvijezda vodilja

za sve putnike. Moglo se sa zemljovidom pred sobomgledati u smjeru Polarne zvijezde i pritom se više ilimanje dobro orijentirati (pri čemu je manji problembio taj da se Polarnica vidjela samo noću).

Kada zemljovidi pokazuju prema istoku?

Sjever je na zemljovidima ostao »gore« sve dok se usrednjem vijeku nisu umiješali predstavnici Katoličkecrkve. Zahtijevali su da zemljovidi pokazuju premaistoku, naime u smjeru grada Jeruzalema. Nekolikostoljeća zemljovidi su bili tako crtani da se istok nala-zio »gore«. Svoje nasljedno mjesto »gore« na zemljo-vidu sjever je ponovno stekao prije 600 godina. U do




Predivni svijet,•■ ■■ . . . :

ba velikih otkrića Polarna je zvijezda kao zvijezda vo-dilja za pomorce postajala, doduše, sve nevažnija, jerse u međuvremenu kompas potvrdio kao pomoć unavigaciji. No unatoč tomu, sjever je ostao »gore« nakarti i tako će biti i ubuduće.

Gdje je na Zemlji najhladnije?Uz magnetske i geografske polove, na Zemlji su i po-lovi hladnoće. Tako se nazivaju područja gdje tempe-ratura pada najniže. Sjeverni pol hladnoće nalazi se uistočnom Sibiru gdje je 1933. godine izmjereno 70 stu-pnjeva ispod ništice. Još je hladnije na Antarktiku.

Godine 1983. u blizini jedne ruske istraživačke postajetemperatura je pala na 89,2 stupnja ispod ništice.

Što su sjeverna svjetlost i južna svjetlost?

Polarna područja su područja s najdojmljivijim poja-

vama svjetlosti. Tu je zrak hladan, vrlo suh i gotovopotpuno bez prašine tako da pogled može odlutati nadesetke kilometara. Najspektakularnija su sjevernasvjetla Arktika i južna svjetla antarktičkih područja.Ona su u vezi sa Zemljinim magnetskim poljem iSunčevim vjetrom. Sunčevim vjetrovima nazivaju seelektrični djelići koje šalje Sunce. Ako snažan Sunčevvjetar dospije u područje zemaljskoga magnetskogpolja, on se usmjerava u smjeru obaju polova. U po-larnim područjima djelići udaraju o zračni omotač.Energija sudara prazni se kao svjetlost pa se nanoćnom nebu pojavljuju lukovi koji sjaje u svim boja-ma i čitavi zastori predivnoga treperećeg svjetla. Kat-

kad se polarna svjetlost može vidjeti i u područjima




koja se nalaze daleko od polova, primjerice u sjever-noj Europi.

Jesu li polarni medvjedi pametni?

Medvjedi su vrlo lukave životinje. Posebno su inven-tivni kad se radi o tome da ulove plijen. Za polarne

medvjede kažu da skaču na tri noge kad se kreću ar-ktičkim ledenim prostranstvima kako bi hvatali tulja-ne. Četvrtom šapom pokrivaju gubicu. Možda zatošto je gubica jedina tamna mrlja na polarnom med-vjedu pa je već iz daljine vidljiva u bijelom prostra-nstvu. Tko zna? I rođaci polarnoga medvjeda mudresu životinje. Ruski mrki medvjedi privlače jelene takoda oponašaju njihovu riku. A u Americi su neki med-vjedi naučili namamiti znatiželjne krave. Medvjedi sekao ludi valjaju po livadi. Neko glupo govedo navod-no se približilo medvjedu vidjeti što se to zapravo do-gađa i znatiželju platilo životom. Čini se da medvjediu Sibiru nisu tako mudri. Ondje su ih promatrali kako

se penju po telegrafskim stupovima. Vjerojatno sušum žica zamijenili sa šumom roja pčela pa su mislilida će visoko gore na tom neobičnom drvetu opljačka-ti pčelinju košnicu.

Zašlo morževima trebaju kljove?

Morževi su uz polarne medvjede tipični arktički si-savci. Njihove snažne kljove služe im, između ostalo-ga, kao oružje protiv arktičkih medvjeda. Mužjacimorževa upotrebljavaju kljove i pri borbama u dobaparenja; katkad borci pritom prođu s teškim ozljeda-ma. U pravilu, morževi se ne bore do krvi, nego prije

toga jedan drugome valjano prijete. Suparnici se




većinom razdvoje prije prave bitke jer je već tada jas-no tko je od njih dvojice jači i agresivniji. Kljove suslično kao i jelenji rogovi nešto poput oznake čina:snažne kljove upućuju na jaku i staru životinju. Alikljove morževa mnogo su korisnije od jelenjih rogovai mnogostruko upotrebljive. Morževi beru školjke smorskoga dna, a u tvrdokornim slučajevima kljova-

ma izbijaju školjke sa stijene. Osim toga, kljove im tre-baju kako bi se iz vode popeli na led. Zabijaju bijelekljove poput pijuka u led i po njima vuku svoja teškatijela.

Koje životinje na Arktiku mogu dobiti

sunčanicu?Ma kako dobro morževi bili zaštićeni od hladnoće ar-ktičkih voda, jednako vole i sunce, ma kako to čudnobilo. Za arktičkoga ljeta stotine morževa uživa u sla-bim zrakama niskoga sunca. Leže stisnuti jedni uzdruge na pješčanim prudima ili stjenovitim obalama

arktičkih otoka. Nažalost, morževi su zaštićeni samood hladnoće, ali ne i od sunca. Njihova se osjetljivakoža zacrveni, a katkad dobivaju i pravu sunčanicu.



Ispod zemlje

160 Predivni svijet

Gdje rijeke mogu nestati u tlu?

Ondje gdje je tlo vapnenačko, rijeke mogu nestati uzemlji. One nastavljaju teći podzemno ili opet izviruna drugoj strani, ili se ispod zemlje ulijevaju u more.Na svom toku ispod zemlje mogu isprati goleme sus-tave špilja.

Od čega se sastoji vapnenac?Vapnenac se sastoji od ostataka pradavnih morskihživotinja. Prije nekih 240 milijuna godina ocean jepokrivao velika područja onoga što je danas Europa.Školjke koje sadržavaju vapnenac i kućišta drugihživotinja potonuli su na morsko dno te stvorili veliketaloge koji su se tijekom godina okamenili u vapne-nac. Neka vapnenačka brda stvorili su i pradavni ko-ralji. Mora su nestala, a nekadašnje se morsko dno pripokretima Zemljine kore izdiglo prema gore. Vapne-načka područja u Sloveniji i Hrvatskoj, vapnenačkeAlpe i njemački i francuski Alb imaju, dakle, živo pod-rijetlo. Vapnenac se pojavljuje i u drugim oblicima.

Mramor je, primjerice, kristalizirani vapnenac. Kad se



Predivni svijet 161

prah vapnenca zgušnjava, nastaje kreda. Najpoznatijiprimjer za to jesu bijele svjetlucave stijene krede naRiigenu ili na engleskoj obali kanala La Manche.

Zašto vapnenac propušta kišnicu?

Vapnenac je zapravo jednako tako nepropustan za

vodu kao i drugo kamenje. Ali kapi kiše preuzimajupri padu kroz zrak sićušne tragove plina ugljičnog di-oksida sadržanog u zraku. I pri poniranju kroz plod-nu zemlju kišnica se obogaćuje ugljičnim dioksidom.Pritom nastaje slaba kiselina, ugljična kiselina. Cistavoda postaje, dakle, laganom mineralnom vodom ko-

ja sadržava ugljičnu kiselinu, a ugljična kiselina možeopet otopiti vapnenac. Dolazi do kemijske reakcije prikojoj se vapnenac pretvara u tvar nazvanu kalcijevhidrokarbonat. Na taj način kišnica proždire kalcij.Litra vode može otopiti otprilike gram kalcija iz ka-mena. U prilično kratkom vremenu stijene kalcija naj-prije dobivaju pore, zatim pukotine i napokon djevi.

Potrebno je otprilike pola milijuna godina dok iz finepukotine u vapnenačkoj stijeni nastane metar debelacijev.

Zašto su kraška područja tako neplodna?

Tipična kraška područja nalik su neplodnim krajolici-

ma na Mjesecu. Kišnica brzo ponire kroz pore, rupe ipukotine koje je sama isprala. Jedva da ima podzem-ne vode jer ispod zemlje nema vodonepropusnih slo-

jeva. U istočnim Alpama kraška područja na velikimvisinama imaju imena koja upućuju na njihovo život-no neprijateljstvo: Mrtvo gorje, Kameno more ili Pak-

leno gorje. Na nekim alpskim i kraškim površinama



mogu se ipak zadržati i crnogorična stabla. Kraškapodručja koja se nalaze niže, poput Alba u Nje-mačkoj, izgledaju zeleno i plodno, ali kad seljaci oru,lemeš pluga grebe i straže vapnenačke gromade. Po-lja su kamena, a sloj humusa tanak. Jer pri poniranjuu podzemlje, kišnica u dubinu sa sobom uvijek odvo-di i zemlju.

Gdje ostaje voda koja nestaje u zemlji?

Umjesto razine podzemne vode u kraškim područji-ma, postoji u dubini razina kraške vode. Jer voda sečesto skuplja u procjepima, pukotinama i rasjedimakoji su međusobno povezani i u kojima je voda zbogtoga uvijek jednako visoka. Suvišne mase vode otječudalje i skupljaju se u podzemne rijeke koje tutnje krozgoleme hodnike i pećine. Na kojem će se mjestu uzemlji ponovno pojaviti rijeka koja je nestala, može seotkriti tako da se u vodu baci boja. U turskom gorjuTaurus obojili su jednu rijeku. Otkrilo se da je njezina

voda ponovno izašla na površinu 40 kilometara dalje.A pritom je prošla kroz djelo gorje.

Gdje Dunav ponire u zemlju?

Na sličan način mladi Dunav ponire 30 kilometara odizvora. Najveći dio njegove vode utječe kod Imenndingena u pukotine kamenog podzemlja. Dvanaest ki-lometara južnije i gotovo 200 metara dublje ponovnose vidi voda Dunava: u Aachtopfu, izvoru koji dajedovoljno vode da se u sekundi napuni 250 kada. Nje-gova voda teče u smjeru Bodenskoga jezera te se sRajnom ulijeva u Sjeverno more. No »pravi« se Du-

nav, naprotiv, ulijeva u Crno more. Tek od 1877.





točno se zna da se u izvoru Aachtopf radi o vodi Du-nava. Na mjestu gdje dobar dio mlade rijeke ponireprosuli su nekoliko bačvi soli u vodu i nakon neštoviše od dva dana voda u Aachtopfu bila je slana. Kakoondje izgleda podzemlje, nitko sa sigurnošću nemože reći. Vjerojatno ima špilja, jezera pa čak i slapo-va.

8+0 su gladni izvori?

Iz vapnenačkih izvora mogu se na dan crpiti golemekoličine vode. Blautopf kod Blaubeurena npr. ispuštau sekundi 26 tona vode. Ali kraški su izvori za razli-ku od ostalih veoma ovisni o vremenu. Protok usli-

jedi prilično brzo, a ako odozgo ne dođe nikakva no-va voda, kraški izvori presuše za vrućih ljeta. Neki sukraški izvori gotovo uvijek suhi i samo pri poplavamaizbacuju vodu. Takve izvore nazivaju i gladnim izvo-rima.

Kako nastaju suhe kraške špilje?

Podzemlje kraškoga krajolika možemo zamisliti po-put goleme okamenjene spužve s malim i većim cijevima i porama. Neke od tih »pora« divovski su velike!

Sve njih stvorila je kišnica koja ponire i koja je vapnenačkim stijenama otela vapnenac tako da ga je kemij-ski promijenila. Ondje gdje je bio vapnenac nastale sušupljine u svim mogućim oblicima i veličinama. Alivoda se probija dalje u dubinu, a nekadašnja podze-mna jezera isušuju se s vremenom. Zaostaju golemi

šuplji prostori, često s lokvicama i jezerima na dnu.




Zašto u špiljama rastu vapnenačke sige?U nekim špiljama događa se kemijska reakcija izme-đu ugljičnoga dioksida sadržanog u vodi s vapnen-cem i obratno. Stvara se novi vapnenac (kalcit), i to ta-da kada voda dalje kapa kroz stropove špilje na tlo.Kap ponovno daje jedan dio ugljične kiseline koja se

nalazi u njoj slično kao mineralna voda koja gubiokus kad stoji otvorena. Ugljična kiselina nestaje. Ka-pi koje neko vrijeme vise sa stropa špilje sada izlučujuvapnenac. Na mjestu kapanja stvara se tanka vapnenačka nit, a tijekom stoljeća (i nakon milijuna kapi) sastropa špilje visi vapnenačka siga. Te tvorevine nalikledenim sigama nazivamo stalaktitima.

Što su sige?

Istodobno iz istoga razloga rastu vapnenački stupoviiz tla u visinu i to na mjestu na kojem stalno kapa. Pri-

je nego što kap može oteći, ostavi tanašni sloj vapne-

nca. S vremenom rastu sige odozdo prema gore. Onese zovu stalagmiti. Tijekom mnogo stotina ili tisućagodina sige odozdo i odozgo mogu srasti u stupove.Ima ih u najrazličitijim bojama, od žute, zelene,smeđe, do bijele i crvene, već prema tomu kakve mi-nerale sa sobom dovode vodene kapi.

Kojom brzinom raste siga?

Sto jače kapa sa stropa, to više siga nastaje i to bržerastu. Najbrže su sige u jednoj belgijskog pećini. Nji-ma treba samo jedan ljudski vijek da bi narasle goto-vo metar visoko (ili duboko). Sigi u poznatoj Posto

jnskoj jami u Sloveniji treba, naprotiv, sto tisuća godi-




na da naraste 1 milimetar. Stupovi siga na nekim mje-stima tvore prava zadebljanja, a ispod ili iznad togasmanjuju se opet u vitke tvorevine nalik na uže. »Tr-busi« stupova pokazuju da je u različitim razdobljima jače padala kiša: vitka mjesta nastala su u suhim raz-dobljima kad bi tek rijetko pala koja kap sa stropa špilje.

Zašto se čarobni svijet siga u jamama vidi samo uz umjetnu rasvjetu?

Vapnenac koji se taloži u špiljama kao tzv. vapne

nački sinter može tvoriti najčudnovatije oblike. Ne sa-mo da ima siga i stupova nego i tvorevina koje izgle-daju poput zaleđenih slapova. Oni nastaju kada vodaiz pukotina teče u jamu. Na drugim mjestima rastutvorevine u boji koje vise poput zastora ili vela iznadstijena. Neke sustave špilja, poput Postojnske jamenpr., mogu razgledavati i turisti. Oni su prava remek

djela prirode koja međutim svoju ljepotu prikazujusamo uz umjetnu rasvjetu. Jer u prirodnom stanjunajraskošnije jame sa sigama apsolutno su mračne one se ipak nalaze duboko u brdu.

Što su ekscentrici?Najneobičniji likovi u jamama sa sigama jesu tzv.ekscentrici. To su vapnenačke tvorevine koje se pri-vidno samovoljno, moglo bi se reći slično vadičepima,zavijaju uvis ili poput trave niču iz tla. Neke izgledajupoput trodimenzionalnih ledenih cvjetova i mogu

dosegnuti visinu od pola metra. Doista vrlo neobični



ekscentrici stvaraju se vjerojatno radom bakterija kojese nalaze u vodenim kapima.

Zašto se ledene jame ne tope ni ljeti?

Ako se temperatura u vapnenačkoj jami nikad nepopne iznad ledišta, stvaraju se slični oblici kao u ja-

mama sa sigama, s tom razlikom da se pritom radi ogolemim ledenim sigama i da se svi stupovi, zastori islapovi sastoje od leda. Ulaz u najveću ledenu jamuna svijetu, golemi ledeni svijet u austrijskom gorjuTennen, nalazi se na nadmorskoj visini od 1640 meta-ra. Na toj visini zime su dugačke i hladne. Ulaz u ja-

mu nalazi se na većoj visini nego sustav jama du-gačak ukupno 42 kilometra. Zato zimski hladni zrakulazi u dubinu hodnika, dvorana i klanaca. Hladnizrak skuplja se u dubljim područjima jamskoga svije-ta i ondje ostaje. U dubinama golemoga ledenoga svi-

jeta ledeno je hladno čak i kad napolju vladaju ljetnetemperature. Ali stropovi ledene špilje nisu duboko

smrznuti. Kroz vapnenac ponire voda i tek kad kapau jamu hladi se na hladnom zraku te tvori ledene si-ge. Ledeni sloj u ovoj divovskoj hladnjači djelomično

je debeo i 20 metara.

Kako nastaju špilje udarima valova?

Na strmim obalama mora voda u pokretu tu i tamostvara goleme špilje. One ne nastaju kemijskim pro-cesima, nego snagom valova. Mekše se kamenje ispi-re, dok se tvrdo kamenje opire snazi valova. Takonastaju neobični oblici. Neke su špilje, nastale valovi-ma, zatvorene tijekom plime. Kad se voda povlači pri

oseki, može se čamcima ući u te špilje. Poznata je Pla-





va špilja na sredozemnom otoku Capriju. »Plava« jestoga jer plava morska voda ispunjava špilju plavimsjajem.

Kako su vulkani mogli stvoriti špilje?

Vapnenačke špilje i špilje nastale udarima valovastvorila je voda. Na ovaj ili onaj način voda je izdubilastijenu. Sasvim je drugi slučaj sa špiljama od lave. Izaktivnoga vulkana u dolinu se spuštala rijeka otoplje-noga kamenja lava. Površina se brzo ohladila na sv

ježem zraku. Ali ispod nje ostalo je užareno, što je do-

voljno da lava ostane tekuća. S vremenom se stvorilacijev koja je izvana tvrda, a iznutra mekana. Unutra jelava i dalje otjecala. Kad je ponestalo materijala iz vul-kana, ostao je šuplji prostor nalik na cijev. Takvih špi-lja cjevasta oblika ima u mnogim vulkanskim pod-ručjima, primjerice na kanarskom otoku Lanzaroteu.

Koje biljke rastu u špiljama?

Gdje nema svjetlosti, ne mogu rasti biljke. Za razlikuod životinja, biljkama treba svjetlost kao izvor energi-

je. U dubini špilja bez svjetlosti nešto malo vegetacijeima samo ondje gdje turisti posjećuju špiljski svijet.Tu se špilje osvjetljavaju reflektorima. Od tog umjet-nog svjetla žive mahovine, alge pa čak i nezahtjevnepaprati. Njihovo sjeme i spore unose posjetitelji. Akobi se takva špilja zatvorila za posjetitelje, biljke bi ugi-nule.




Jesu li špiljski ljudi živjeli u špiljama?Za ljude, biljke i većinu životinja pećinski su sustavineprijateljski okoliš. I špiljski ljudi iz kamenoga dobanisu nikada doista stanovali u špiljama, nego na ula-zu u špilju. Ondje su tražili skrovište ispod nadsvođenih stijena ili lisnatih pokrova. Unutrašnjost špilje

upotrebljavala se kao neka vrsta hladnjače. Tu su seskupljale zalihe. Život bi u tim mračnim, vlažnim ihladnim pećinama bio nesnosan čak i za otvrdnuleljude iz kamenoga doba. Ne bi mnogo koristila ni og-njišta. Dim vatre što bi sukljao uskoro bi ljude otjeraona otvoreno.

Zašto se prije smatralo da u špiljama žive

zmajevi?

Spilje su uvijek rasplamsavale ljudsku maštu. U le-gendama mnogih naroda špilje se smatraju vratimapodzemlja i prebivalištem užasnih stvorova. Za-

mišljalo se da u špiljama prebivaju zmajevi. Doista,uvijek je bilo pojava duhova: nakon jake kiše u pećin-skim sustavima tutnjale su podzemne rijeke i slapovi.To potmulo kotrljanje moglo se smatrati dahtanjemzmaja. A zimi oblaci vlage prodiru kroz pukotine uzemlji na otvoreno to je morao biti dah čudovišta.Napokon, u pećinama se nalaze i ostaci golemih živo



Predivni svije! 1 6 9

tinja kosti izumrlih pećinskih medvjeda npr. Prijesu ih smatrali ostacima zmajeva.

Gdje su pronađena zmajeva djeca?

Pravi zmajevi koji stanuju u pećinskim vodama be-

zazleni su, nešto veći od poput dlana velikih vodoze-maca koji, normalno, nikad ne napuštaju svoje sta-nište. Slijepi stvorovi savršeno su prilagođeni životu uvječnoj tami. Samo nakon teških nevremena iznadvapnenačkih područja u Istri moglo se dogoditi dadivlje vode iznesu na dnevno svjetlo čovječje ribice. Iodmah su gole, blijede životinje nalik crvima smatrali

mladim zmajevima.

Zašto su pećinske životinje slijepe?

Čovječje ribice dobar su primjer za to kako se životinj-ske vrste prilagođavaju okolini. Te su životinje vodo-

zemci nalik jeguljama čiji su se preci prije milijune go-dina povukli u svoj mračni, vlažni životni prostor. Tusu izgubili oči i boju tijela. Čovječje ribice su slijepe inemaju pigmenta u koži. One na slabašnim nožicamaprolaze kroz hodnike i preplivavaju vodene tokove upećinskim sustavima u potrazi za pećinskim račićimai malenim životinjama koje nadzemni potoci ispiru upodzemlje. Čovječjim ribicama ne trebaju oči da bi sesnašle. Prvo, imaju istančano osjetilo njuha koje ih ne-pogrešivo dovodi do izvora hrane, a drugo, njihovosjećanje pohranilo je sve putove, pukotine i ždrijelanjihova zavičaja. Te životinje primjećuju svaki putkojim su jedanput prošle i odlično se snalaze u labi-

rintu.



Kojim su životinjama špilje spavaonice?Čovječje ribice ubrajaju se među rijetke vrste višihživotinja koje stanuju u špiljskim sustavima i nikadane napuštaju svoj mračni i vlažni životni prostor. Onetakve slijepe i spore ne bi mogle preživjeti iznad zem-lje. Druge pećinske životinje već dugo nisu ni izdale-

ka tako specijalizirane. One, doduše, u određenimrazdobljima traže špilje, ali najveći dio života provodeiznad zemlje. Ovamo pripadaju mnoge vrste šišmiša,koje se zimi i danju povlače u špilje kako bi spavale. Unoćima toplih godišnjih doba šišmiši izlijeću iz svojihšpilja i love kukce. I jedna azijska vrsta lastavica isko-

rištava špilje u svojoj domovini kao spavaonice. Salanganke grade gnijezda na stijenama špilja. Njihovgrađevinski materijal neka je vrsta ljepljive sline kojuproizvode u posebnim žlijezdama. Kineski kuhari ve-oma cijene ovu ptičju pljuvačku i pripremaju od njeglasovitu juhu od lastavičjih gnijezda.

Kako funkcionira hladionik kod šišmiša?

Šišmiši su iznenađujuće beskrvna bića, bar što se tičekrila. Doduše, u dugim prstima i kožicama razapetimizmeđu njih nalaze se i krvne žile, ali one se u stanjumirovanja stežu pa su, dakle, prazne. Samo pri lete-nju pune se krvlju. Za to postoji razlog. Let šišmišaveoma je naporan. Mišići se brzo pregriju, a suvišnatoplina mora se brzo predati. Pas to čini tako što ispla-zi jezik i sopče. Zračna struja iznad vlažnoga jezikaoduzima tijelu toplinu. Šišmiš ne sopče, nego crpi krvu mrežu finih krvnih žila kojima su mu prožeta krila.

Krv kruži: topla krv teče iz mišića u krila. Vjetar brzo

Predivni svijet



Predivni svijet

hladi krila, a time i krv koja njima kruži. Hladna krvvraća se u mišiće i štiti ih od pregrijavanja.

Koje životinje žive od šišmiša?

Za razliku od šišmiša koji skupljaju hranu iz svježegazraka, pravi stanovnici špilja moraju živjeti od stvari

koje ostavljaju gosti u špiljama. To je ponajprije izmetšišmiša, a zatim i leševi šišmiša koji ugibaju u snu ili zavrijeme zimskoga sna. Od tih ostataka hrane se broj-ne sićušne životinje. Posvuda gdje ima šišmiša u špi-ljama zadržavaju se i mušice, stonoge, kukci i žohari.No njihovo je stanište ograničeno na područje ulaskau špilju. Jer čak i šišmiši koji se zahvaljujući svom ra-darskom sustavu dobro snalaze u tami, prodiru u du-bine špilja samo onoliko koliko je potrebno.

Od čega žive prave špiljske životinje?

Duboko u unutrašnjosti žive životinjice koje izgleda-

ju poput čudovišta, a imaju mnogo toga zajedničko-ga: slijepe su, imaju duga ticala, blijede su i štedljive.

Jer u dubinama bez svjetlosti nema mnogo hrane. Sa-mo ako su gore na površini zemlje jake kiše, hranadolazi u dubinu. Tada voda ispire i ostatke životinja ušpilje, dolaze novi crvi, kukci ili dijelovi biljaka. Samou to doba, većinom nakon otapanja snijega u proljeće,ima obilje hrane. Ostatak vremena gladuje se. Životi-nje poput špiljskoga raka ili špiljskoga zrikavca, do-duše, slijepe su, ali imaju izvanredna ticala. Ti organiza opip i miris u stanovnika špilja daleko su dulji odticala njihovih nadzemaljskih rođaka. Oni se time ori-

jentiraju i osjećaju hranu. Imaju i dulje noge kako bi

dobro napredovali na neravnom pećinskom dnu.



172 Predivni svijet

Kakve prednosti ima život u špilji?

Ma kako malo hrane bilo većinu vremena u dubina-ma špilja, ovaj način života osjetljiv na svjetlost očitopruža i prednosti. Primjerice, vrijeme je uvijek isto,čak i u doba povijesti Zemlje kada se površina zaledi-la. Neke su špiljske životinje, međutim, dobro preživ-

jele ledeno doba, dok su se njihovi nadzem aljskirođaci iselili ili su izumrli.



Predivni svijet

Vrijeme i

Zašlo je nebo plavo?

Zrak nije plav. On je bezbojan, potpuno proziran.Čak kad bi zrak i bio plav, mi bismo sve gledali kaokroz plavo obojeno staklo boca. Tada bi i stabla i uliceizgledali plavkasto, pa čak bi i Sunce koje možemovidjeti samo kroz zrak sjajilo plavo. Sve te stvari imajuvlastite boje. Zašto se, dakle, nebo čini plavim kad ne-

ma oblaka? Možda zbog vodene pare u zraku? Ni tonije razlog. Nebo je jednako tako plavo iznad suhepustinje kao i iznad vlažne vruće tropske kišne šume,iznad mora jednako kao i iznad gorja. Svemir nemože biti odgovoran za to. On je crn. To pokazuju sli-ke koje su snimili astronauti: zastrašujuće crna poza-dina, a ispred nje nebeska tijela u vlastitim bojama.Noću je nebo isto tako crno. Samo je danju nebo pla-vo: naime onda kada sunčane zrake udaraju o povr-šinu Zemlje. Sunčevo svjetlo kombinacija je svih mo-gućih boja, a ta kombinacija daje bijelu svjetlost. Aliako bijela sunčana svjetlost udara o sloj zraka kojiobavija Zemlju, raspada se u različite boje. Plavi udio

vidimo ako je sunce visoko na nebu. Ako je sunce



niže, naše oko može vidjeti crvene, narančaste ili lju-bičaste udjele svjetla.

Gdje duga dodiruje Zemlju?

Duge su fantastične i naoko vrlo lijepe nebeske poja-ve. Ponekad se učini da velika duga koja se nadvija

poslije kišnoga proloma čak dodiruje zemlju. Kako iz-gleda ondje gdje dodiruje tlo? Nažalost, takvoga mje-sta nema. Krećemo li se ususret dugi, ona izmiče. Mje-sto gdje bi duga trebala dodirivati zemlju udaljava sesve više što mu se više približavamo. Pod pretpostav-kom da se čini kako duga u nekom selu u daljini do-

tiče zemlju, stanovnici sela ne bi je ondje vidjeli. Oni je vide na nekom drugom mjestu. Razlog: duga nanebu nije potpuno optička pojava. Ona nastaje unašem oku kada kišne kapi prekidaju sunčanu svjet-lost i reflektiraju je. Pritom se bijelo sunčano svjetlorazdvaja u pojedine boje. Približimo li se mjestu iznadkojeg se navodno nadvija duga, mijenja se naš kut

gledanja. Sada za nas dugu tvore dalje kapi kiše.

Kako nastaje nevrijeme?

Najprije je uoči nevremena vrlo vruće i sparno. Veći-na nevremena nastaje, naime, kada popodnevno sun-ce ljetnog dana zagrije Zemljino tlo, a iznad njega senalazi vrući vlažni sloj zraka. Vrući zrak se uspinje,zračne mase penju se sve više i više. Nastaje toplazračna struja koja može dosegnuti nekoliko stotina ilitisuća metara visine. Ondje se, naime, zrak priličnobrzo hladi. On ne može više držati vlagu, a na nebunastaju tvorevine nalik oblacima. Pritok toplog zraka

koji se gore brzo hladi ne prekida se. Oblačići se sku-

174 Predivni svijet





Koliko je brza munja?Munje nisu samo različite veličine, nego i sijevaju raz-ličitim brzinama nebom. Za sekundu polagana munjaprevali oko 200 kilometara, što znači da munji du-gačkoj dva kilometra treba stotinka sekunde kako biizrasla od korijena sve do vrhova. Ali munje mogu u

određenim slučajevima biti i deset puta brže. Pri pov-ratnom udaru dosežu najviše brzine od 140 tisuća ki-lometara u sekundi, što je gotovo polovina brzine sv-

jetlosti.

Zašto munje rijetko udaraju iznad mora?

U brodove na otvorenom moru munje prilično rijetkoudaraju iako su oni većinom od metala i strše dostavisoko iznad vodene površine. Razlog je jednostavan:na otvorenoj pučini jedva da ima oluje jer su vremen-ski uvjeti vrlo stabilni. Vremenske fronte samo se ri-

jetko sudaraju jedna s drugom tako da izazivaju oluje

s munjama. Izuzeci su uragani i tajfuni, ali takve vrt-ložne oluje opasne su za brodove iz drugih razloga, ane zbog opasnosti od udara munje.

Zašto se čuje tutnjava udaljenoga groma?

Grmljavina munje koja udara u blizini nije samo glas-nija od grmljavine udaljene munje. Ona i zvučidrukčije. Bliza grmljavina praska suho i uzrokuje pro-doran šum. Naprotiv, grmljavinu koja se kotrlja izda-leka čujemo samo kao potmulu tutnjavu. Razlog: šumgroma sastoji se od najrazličitijih tonova. Ima visokih,dubokih i vrlo dubokih tonova kao kod tuša orkestra.

Blizu grmljavinu čujemo u »originalnoj postavi« sa

17G Predivni svijet



Predivni svijet 177

svim »instrumentima«. S druge strane, grom koji jeprevalio dalek put izgubio je već sve više tonove. Jerviši tonovi ne šire se više tako daleko kao dublji tono-vi. Od veoma udaljenoga groma mogu se čuti samo

još najdublji tonovi: neugodna razvučena tutnjava.(Nešto slično događa se kad čujemo neki sastav ili puhački orkestar kako svira u daljini: svijetli su tonovi

nestali, a ono što ostaje jest muklo tutnjanje basa ilibubnja.)

Zašto se pri udaljenim munjama ne čuje

grmljavina?

Ako je oluja daleko, vide se samo munje, ali ne čuje segrmljavina. Ta neobična nebeska pojava obično se do-gađa navečer. Sve je mirno, zvijezde svjetlucaju nanebu, a između toga, tik iznad horizonta, sijevaju mu-nje. Zašto se ništa ne čuje? Dva su razloga. Jedan jevelika udaljenost. Munje dolaze većinom iz još većedaljine nego što se misli. One, naime, osvjetljavajuoblake iznad oluje, a visoke oblake možemo vidjeti ionda kada tlo ispod njih već davno nestane iza hori-zonta. Drugo, grmljavina se može čuti većinom doudaljenosti od 10 do 15 kilometara. Zrak u okolici olu-

je toliko je jako uskomešan da se zvuk mora probijatikroz sve turbulencije. Pritom brzo gubi snagu. Nevri-

jem e koje je uzrok munjama događa se, dakle, naudaljenosti od najmanje 15 kilometara.

Zašto je vrijeme vikendom većinom lošije?

To nije šala. Klimatolozi su istraživali podatke o vre-

menu koji obuhvaćaju gotovo 15 godina i otkrili da je




za vikenda u industrijskim zemljama nešto hladnijenego tijekom tjedna. A niže temperature u praviluznače lošije vrijeme. Ta neobična pojava u vezi je stim što tvornice u ponedjeljak počinju izbacivati otpa-dne plinove. Ponedjeljak je i dan kad se opet voze au-tomobili i kad se uredi i pogoni ponovno zagrijavaju.Sve to zajedno zagrijava i atmosferu. Iznad gradova i

industrijskih područja postaje toplije. Za vikend po-novno padaju temperature. Većina praznika pada udrugoj polovini tjedna. Osim toga u mnogim se zem-ljama u petak radi samo do podne ili rano popodne.Subotom i nedjeljom manje se topline ispušta u zrakpa je nedjelja prosječno najhladniji dan u tjednu.

Zašto je zrak stalno u pokretu?

Zrak oko nas, a isto tako i zrak u višim slojevima at-mosfere, uvijek je u pokretu. Slabiji i jači vjetrovi pušune samo paralelno s površinom Zemlje nego i dodat-no još gore i dolje. To je ponajprije u vezi s dotokom

sunčane energije. Zagrijani zrak širi se i penje premagore, dok se hladne, teške zračne mase same od sebeupućuju prema dolje. Usto još dolazi i Zemljina rota-cija. Ona je odgovorna za to što se velike zračne strujekreću u krugovima.

Zašto bez vjetrova ne bismo mogli živjeti na Zemlji?

Zračno more na čijem dnu živimo visoko je oko osamtisuća kilometara. Oni koji udišu zrak, poput životinjai ljudi, mogu postojati samo zato što pri disanju udišu

kisik koji je sadržan u zraku. Plućima i krvotokom taj



Predivni svijet 179

plin dospijeva u stanice gdje ima bitnu ulogu pri me-tabolizmu. Zato je važno da se potrošeni zrak bez ki-sika stalno zamjenjuje svježim zrakom bogatim kisi-kom. Zračne struje stalno se brinu za ravnotežu. Alivjetrovi se brinu i za ugodnu klimu na našemu plane-tu. Oni, primjerice, donose tople tropske zračne maseu hladnija područja i zamjenjuju ih hladnim polar-

nim zrakom. Vjetrovi koji pušu s mora na kopno pre-nose u unutrašnjost vodenu paru koja se diže iznadvode u obliku oblaka. Bez takvih zračnih struja uunutrašnjosti zemlje ne bi nikada padala kiša.

Zašto je propuh u prolazima?

Zrak na otvorenome nikada nije potpuno miran. Ikad je zatišje, primjećujemo lagani dah kad npr. stoji-mo u prolazu između velikih kuća. Lake zračne strujekoncentriraju se na prolaz i zgušnjavaju se. Pritom te-ku brže, a mi osjećamo propuh. Vjetrovi nastaju i odmorskih valova. Albatrosi se i za zatišja mogu održati

u zraku ako lete tik iznad vode. Trebaju samo razape-ti svoja snažna krila kako bi lebdjeli iznad mora.

Zašto ptice selice katkad lete tako visoko?

Na većim visinama stalno pušu snažne oluje. To je je-

dan od razloga zašto ptice selice često putuju na visiniod nekoliko kilometara: iskorištavaju visinske strujekoje dosežu brzine od 150 ili 200 kilometara na sat, ukrajnjem slučaju gotovo 500 kilometara na sat. I zra-koplovi po mogućnosti lete na visini na kojoj moguokrenuti leđa takozvanom jetstreamu. Tik iznad povr-šine zemlje takve bi zračne struje bile jače od orkana.



180 Predivni svijetmsmmmmmm&mmmmšmmremmm&mmmmmm

Zašto su orkani na obalnim područjima tako opasni?

0 orkanu se govori kada brzina vjetra iznosi više od32 metra u sekundi. To je 115 kilometara na sat. Olujeove jačine vjetra skidaju krovove s kuća, čupaju dr-veće i mogu bacati automobile u zrak. Orkani su

opasniji na obalnim područjima nego u unutrašnjostikopna i to iz dvaju razloga. U unutrašnjosti kopnaima mnogo zapreka brežuljci, šume, zgrade kojesmanjuju snagu oluje. Iznad mora takvih zapreka ne-ma. S druge strane, oluja pritišće vodu, gura je predsobom i šiba u valove koji se visoko uzdižu.

Što je olujna plima?

Kod tzv. olujne plime razina vode diže se za nekolikometara. More tada može preplaviti nasipe duž ravnihobala i prodrijeti duboko u unutrašnjost kopna. Godi-ne 1962. gotovo cijeli jugozapadni dio Nizozemske

umalo je postao žrtvom olujne plime kada je more na-raslo za šest metara. Kroz uski kanal između Engleske1 kopna vodene mase nisu mogle dovoljno brzo otjecati. Nasipi su popustili i u poplavi je poginulo gotovodvije tisuće ljudi.

Što se dogodilo pri olujnoj plimi u Hamburgu 1962.?

U noći od 16. na 17. veljače 1962. podigla se u Hambu-rgu razorna olujna plima. Tisuće ljudi strepilo je zaživote kad su popustili nasipi i goleme se vodene ma-

se izlile u grad. Izlazi za nuždu bili su zatvoreni jer su



Predivni svijet 181

mnoge željezničke pruge i ceste bile preplavljene.Unatoč intervenciji čamaca i helikoptera, 315 ljudi nije se više moglo spasiti. Poginuli su u poplavi. Pri tojolujnoj poplavi podudarila su se dva katastrofalnaprirodna događaja: Elba je imala visok vodostaj, avišak vode nije mogao otjecati u Sjeverno more jer su

jaki orkani pritiskali vodu uzvodno. Poplava i oluja

povećale su vodostaj Elbe u Hamburgu 6 metara iz-nad normalne razine.

Kako nastaje tornado?

Vrtložne oluje u vrućim područjima u svijetu postižu još veće brzine od europskih orkana. Tornado nastajekad se sastanu tople i hladne zračne mase, a jak bočnivjetar počne ih okretati poput zvrka. Za tornado jepotrebno sparno vrijeme, a on počinje kao obična olu-

ja: nabiru se crni oblaci, počinje padati kiša i tempera-tura u roku od minute padne za 10 do 15 Celzijevih

stupnjeva. Ali tada se iz oblaka pojavi tvorevina nalikna crijevo i spusti se na zemlju. To rilo sastoji se odzračnih vrtloga koji se jako brzo okreću. U »stijenci«rila vjetrovi kruže brzinama do 450 kilometara na sat.Oni u središtu proizvode golem podtlak. Ondje gdjecrijevo tornada dotiče zemlju, kružni vjetrovi fijučući

usisavaju poput kakva divovskog usisavača zaprašinu sve što nije dobro pričvršćeno: automobile ikrovove kuća pa čak i čitave drvene kuće, životinje istijene, prašinu i biljke. Prizor većinom kratko traje.Nakon nekoliko minuta, tornado prođe. Ondje gdje

je njegovo rilo dotaknulo zemlju, ostavio je opus-tošenu stazu. Ova čistina može biti široka nekoliko

desetaka, a kod snažnih tornada čak i stotina metara.




Ima li tornada i kod nas?Katkad se za vrućih sparnih ljetnih dana prije nevre-mena vide maleni vrtložni vjetrovi koji plešu iznadkopna vukući za sobom prašinu, zemlju i lišće. Ali tor-nado je u osnovi bezopasan u minijaturnim oblicima.Pravi je tornado u našim klimatskim područjima rijet-

kost. Godine 1968., primjerice, tornado je u Pforzheimu oštetio 1700 zgrada. U toj vrtložnoj oluji poginulo je dvoje ljudi, a 300 ih je ozlijeđeno. No, to je gotovozanemarivo u odnosu na štete koje tornado možepričiniti u SADu. Najjača vrtložna oluja prošla je1925. kroz prerijske države Srednjega zapada i ostavi-la za sobom nevjerojatnu pustoš. Oko 800 ljudi ondje

je izgubilo živote. Većina je žrtava često zajedno sautomobilima u kojima su sjedili bila izbačena uvisili su se na njih srušile zgrade i stabla.

Gdje nastaju uragani?

Za razliku od vrtložnih oluja na kopnu, uragani sestvaraju iznad toplih tropskih mora. Sunce zagrijavavodu, diže se topli zrak, koji se potom hladi i gubi vo-denu paru koja je u njemu pohranjena kao kiša. Bočnivjetrovi pokreću kruženje pa nastaje uragan. Takvetropske vrtložne oluje koje se u Aziji nazivaju tajfuni-ma mnogo su veće i jače od tornada. Njihov promjer

može iznositi stotine ili čak tisuće kilometara. Vjetarse vrtloži oko unutarnjeg, okruglog područja niskogatlaka, tzv. oka. Ono može imati promjer od 50 kilome-tara i to je zona bez oblaka i kiše s malo vjetra.




Koliko energije ima uragan?Vjetrovi koji kruže u uraganu visoko iznad zemlje iliiznad vode dosežu brzine od 500 kilometara na sat. Ublizini tla brzine vjetra smanjuju se, doduše, za polo-vinu. Ali i to je dovoljno da bi se podigli valovi visokipoput kuće i da bi se izvukli brodovi iz vode, ili da bi

se cijeli pojasi kopna zdrobili. Energija koja se krije utropskom uraganu bila bi dovoljna da se Europa čet-vrt godine opskrbljuje strujom.

Zašto su uragani u obalnim područjima

najopasniji?

Uragani su najopasniji kad bjesne dolazeći s mora uunutrašnjost kopna ili tutnje iznad otoka, i to iz jed-nostavnoga razloga što na pučini nemaju što uništiti.Pomorci i ribari mogu pravodobno isploviti svojimplovilima iz olujne zone ili ih smjestiti u luci. Zgradese, naprotiv, ne mogu skloniti na sigurno. Samo nji-

hovi stanovnici mogu tražiti smještaj u čvrstim pod-rumima ili se uputiti u unutrašnjost kopna. Put ura-gana može se danas dobro pratiti i uz pomoć satelita.Većinom je već satima ili čak dandva prije poznatokad će oluja udariti u određenim područjima. Ali lju-di se mogu zaštititi samo tada kad postoji zaleđe dokojeg uzburkane vodene mase uz pratnju uragana ne

mogu doprijeti.



Predivni svijet

Gdje je bila najveća olujna katastrofa u povij esti?

Najveća i za ljude po posljedicama najteža olujna ka-tastrofa u povijesti dogodila se 1970. u Bangladešukad je tajfun u Bengalskom zaljevu bjesnio premaširokoj delti ušća rijeke Ganges. Prostrana područjaBangladeša nalaze se tek neznatno iznad razine mo-ra. Tajfun je istiskivao divovske vodene mase iz morai Gangesa. One su prekrile vodom područje dvostru-ko veće od Njemačke. Usto su došle kiše nalik na po-top. U oluji i u poplavama poginulo je vjerojatno višeod 200 tisuća ljudi. U njihovoj ravnoj domovini nije

bilo ni dovoljno čvrstih građevina koje bi se mogleoduprijeti pobjesnjelom orkanu, a ni brežuljaka nakoje su ljudi mogli pobjeći pred vodenom stihijom.

Zašto uragan dolazi dvaput?

Tropske vrtložne oluje kreću se dvostruko. S jednestrane vjetrovi se okreću oko središta oluje, a s drugestrane čitava se vjetrovita tvorevina gura iznad zem-lje. Uragan, međutim, prevaljuje tisuće kilometarasve dok se njegova snaga ne iscrpi. Zato uragan kojiprolazi iznad kopna udara dvaput. Najprije prednjastijena cijevi u kojoj se rotiraju vjetrovi udara na od-ređeno područje. Kada oluja prestane, sve se smiri.Ovo je područje takozvano »oko« orkana. Užasno jevruće i gotovo zavjetrina. Ali opasnost još ni izdalekanije minula jer uragan ide dalje i nekoliko minutaposlije primiče se stražnja stijena cijevi. Oluja opetbjesni svom snagom. Zato je mirno »oko« orkana vrlo

opasno smatrati krajem oluje. U područjima iznad



kojih uragan izravno puše, udarit će nakon prve olujesasvim sigurno još jedanput.

Zašto uragani imaju imena?

Otprilike dvaput na tjedan podiže se u tropskim mo-rima neki uragan ili tajfun. Iznad Kariba i duž sjever-ne i srednjoameričke istočne obale u ljetnoj polovinigodine protutnji desetak uragana. Ove tropske vrt-ložne oluje su, dakle, mnogo rjeđe od normalnih olu-

ja , primjerice iz srednjoeuropskih područja, ali i mno-go opasnije. U meteorološkim postajama skupljaju semeteorološki podaci koji potječu od satelita i meteo-

roloških zrakoplova te se vrednuju. Meteorolozi pri-lično točno znaju gdje i kada nastaje uragan i kojomse brzinom kreće u kojem smjeru. Kako bi se jedanuragan razlikovao od drugoga, meteorolozi svakojvelikoj vrtložnoj oluji daju vlastito ime. Ime prvogauragana neke godine počinje uvijek s »A«, drugoga s»B« itd. Uragan po imenu »Bob« bio bi, dakle, drugavrtložna oluja u sezoni.

Zašto se mijenja klima?

U ranijim razdobljima Zemljine povijesti bilo je jošmnogo težih klimatskih promjena koje su imale raz-

ličite uzroke. Kontinenti su prolazili kroz različite kli-matske zone, a njihov položaj skretao je morske strujena nove putanje. Sastav zraka mijenjao se i osim togasunce je u nekim vremenskim razmacima bilo jače ne-go u drugima. Klimatske promjene djelomično su os-tavile vrlo jasne tragove, primjerice u obliku širokihdolina kad su se glečeri povukli krajem ledenoga do-ba. I ostaci životinja i biljaka upućuju na ranija doba:





ispod antarktičkoga leda pronađene su npr. kosti dinosaura, što dokazuje da je ondje zacijelo nekoć biloveoma toplo. Obrnuto, Sahara je prije 100 milijunagodina bila prekrivena golemim glečerima. Bilješke okoličini oborina, prosječnoj temperaturi i porastu mor-ske razine potječu tek iz najnovije prošlosti, naime izproteklih stotinu godina.

Kako alge reguliraju klimu na zemlji?

Termostat je uređaj koji se brine za to da temperaturau sobi ostaje uvijek jednaka. On registrira hoće li biti

toplije ili hladnije i zatim automatski uključuje ili is-ključuje grijanje uvijek toliko da se održi namješte-na temperatura. Znanstvena teorija kaže da morskealge koje se pojavljuju u golemim količinama funkci-oniraju poput termostata i pomažu da se klima naZemlji održava ravnomjerno. Alge, naime, ispuštajuu zrak plin koji se zove dimetilsulfid (DMS). U zraku

se događaju kemijske reakcije pri kojima nastaju mik-roskopski sićušni kristali. Vodena para koja lebdi iz-nad vode taloži se na tim djelićima i nastaje magla.Ma kako tanak bio ovaj veo, on ipak odbacuje u sve-mir dio sunčanih zraka koje ga pogađaju poput zrca-la. Toplina sadržana u ovim zrakama ne prenosi se,dakle, na vodu. Čini se da se alge koje proizvodeDMS jače razmnožavaju u toplim morima nego u hla-dnim vodama. Ako se voda jače zagrije, nastaje i višeDMSa, a iznad mora nalazi se veo od para DMSa.Njegova gornja strana odbija sunčane zrake. More senalazi u laganoj sjeni i može se opet ohladiti. Moždamožemo, dakle, zahvaliti nevidljivim algama što svje-

tska klima ostaje prilično stabilna.




Zašto ledena doba donose još više leda?Katkad se pojačavaju kolebanja u samoj svjetskoj kli-mi. Za velikih ledenih doba, primjerice, veliki dijelovisrednje Europe bili su prekriveni glečerima. Ostatak

je bila užasno hladna stepa gdje su se dobro osjećalesamo životinje poput mamuta. Goleme bijele snježne

površine odbijale su dio Sunčeve topline natrag usvemir pa je postajalo još hladnije, što je za posljedicuimalo da su se snježni i ledeni pokrovi širili pa je slje-deće godine još manje Sunčeve topline dospijevalona Zemlju. Ovaj proces u jednom je trenutku dose-gao vrhunac, a zatim je opet popustio: glečeri su se to-pili, ledene površine smanjivale su se, sunčane zrakeopet su mogle davati više topline itd. Postajalo je svetoplije, možda desetljećima, a možda i stoljećima. Ima

još nekoliko drugih mehanizama koji su odgovorniza kolebanja u svjetskoj klimi. Znanstvenici su još da-leko od toga da shvate sve pojave koje određuju i re-guliraju našu klimu.

Kad je u Europi bilo »malo ledeno doba«?

Krajem srednjega vijeka do prije otprilike 200 godinabilo je hladno razdoblje koje se naziva »malo ledenodoba«. Tada je, primjerice, Istočno more bilo cijelu zi-mu smrznuto. Ljeta su bila tako kratka da žito u mno-

gim područjima nije imalo dovoljno vremena sazreti.U tom razdoblju glad je bila veoma česta.




Zašto je nedostatak vode prouzročio slom kulture Maya?

Nigdje narodi i kulture nisu bili toliko ugroženi kli-matskim promjenama kao ondje gdje su se polja mo-rala navodnjavati pa je potrošnja vode zato bila racio-nalizirana. Razlog propasti visoke kulture Maya prije

1200 godina bila je vjerojatno iznenadna i dugotrajnasuša. Bogati gradovi Maya na poluotoku Yukatanu,današnjem Meksiku zacijelo su veoma trpjeli zbognedostatka vode. Velika je vjerojatnost da je zavlada-la glad i otpočeo građanski rat zbog vrijedne sirovinevode jer se polja više nisu mogla dovoljno navodnja-

vati. Navodno su se seljaci bez vode pobunili protivonih koji su mogli dovesti dovoljno vode na svoja po-lja. Kultura Maya u svakom je slučaju iznenađujućebrzo nestala oko 800. godine p. Kr. Neki povjesničarivjeruju da nastanak i propast mnogih velikih starihkultura ima veze s klimatskim promjenama.

Kako istraživači određuju klimu koja je

vladala u prošlim stoljećima?

I bez pisanih izvještaja iz staroga doba, istraživači da-nas mogu otkriti kako je izgledala klima prošlih sto-ljeća i tisućljeća, ponajprije je li bilo suho ili vlažno.Ostaci biljaka i sjeme koji su pronađeni pri iskapanjupotonulih gradova i sela daju, primjerice, podatke otome koje su biljke rasle i koje su se korisne biljke uz-gajale. Iz toga se može vidjeti je li vladala suha ilivlažna klima. Nakon toga istraživale su se stare krov-ne grede, koliko su uski bili godovi i jesu li se tempe-

rature mijenjale za života stabla. U slučaju propale




kulture Maya izbušeni uzorci iz mulja jezera Chichancanab u Meksiku jasno su pokazivali da je oko 800.godine počelo dugo suho doba. Iz godine u godinuna dnu jezera talože se novi slojevi mulja. Sto se dub-lje buši, to se putuje dalje u prošlost. Istraživači su ot-krili da od određenoga sloja koji pripada dobu oko800. godine odjednom izranjaju ostaci suhih biljaka,

što je jaka indicija za to da se klima promijenila. Isto-dobno se zna da je u to doba nestala kultura Maya.Zaključak: suša je razorila tu moćnu civilizaciju.

Kako se Zemlji može izmjeriti »temperatura«?

Jedno od najvažnijih pitanja koje danas postavljajuklimatolozi jest koliko moderna industrijska društvasvojom golemom potrošnjom energije utječu na svjet-sku klimu. Zanimljivo je pritom mijenja li se doistaklima, primjerice rastu li prosječne temperature Zem-ljine kore, atmosfere i svjetskih mora. Kako bi se iz-mjerila »temperatura« mora, potrebne su preciznemetode koje su djelomično vrlo neuobičajene. Prim-

jenjuju se zvučni mjerni uređaji, sateliti pa čak i bovekoje plutaju morima. Uz njihovu pomoć žele se krat-koročno procijeniti veliki klimatski razvoji.

Kako se morske temperature mogu izmjeriti zvučnicima?

U toploj vodi zvuk se širi brže nego u hladnoj vodi.Ovim svojstvom vode koriste se znanstvenici kako biizmjerili temperaturu vode u različitim morskim pod-

ručjima. U Tihom oceanu u more su uronjeni veliki




zvučnici koji u određeno doba šalju za ljudske uši go-tovo nečujnu, muklu tutnjavu. Duboki zvuk širi sekroz more. Na različitim mjestima prijamne su posta-

je. One su točno namještene na te frekvencije i regis-triraju vrijeme dolaska zvuka. Zna se, dakle, koliko jepošiljka na putu i koliko je topla bila voda kroz koju jeprošla. Na taj način mogu se izmjeriti i najmanje pro-

mjene temperature vode.

Kako sateliti mjere diže li se razina mora?

Proteklih godina razina mora popela se za oko 2 cen-timetra, što upućuje na to da je more zacijelo postalo

toplije jer se topla voda širi, a morska razina time sepovećava. To je otkrio satelit koji uz pomoć radarskihzraka mjeri udaljenost između sebe i morskepovršine. Daljnjim proračunima može se u milimetartočno utvrditi kako se morska razina udaljuje od sre-dišta Zemlje. Povećanje mora ocjenjuje se kao znak zaglobalno zatopljenje. Ali stručnjaci će morati još neko-

liko godina mjeriti i računati da bi otkrili ima li klima-tsko kolebanje prirodne uzroke ili se radi o razvojukoji je prouzročio čovjek.

Zašto tisuće bova pluta morem?

Kako se zemaljska klima dalje razvija, ovisi ponajprijeo tome kojom brzinom toplina pohranjena u svjet-skim morima odlazi u atmosferu. Snažne oceanskevodene mase funkcioniraju poput divovskih amorti-zera topline koji preuzimaju Sunčevu toplinu i pola-ko je opet predaju. Toplinska struja s mora u zrakima, primjerice, utjecaja na snagu i učestalost vrt-

ložnih oluja koje nastaju iznad oceana. Kako bi se



Predivni svijet 191

toplinska struja izmjerila na različitim mjestima, stoti-ne stručnjaka morali bi stalno biti na svjetskim mori-ma. Ali postoji i jeftinije rješenje. Pušta se mnoštvobova koje su opremljene toplinskim senzorima. Ug-rađeni odašiljači šalju temperature vode i zraka insti-tutima gdje se ti podaci analiziraju. Te plutače izgle-daju poput ploča za frizbi i plutaju s morskim struja-

ma.

Zašto je ozon tako važan?

Kisik koji udišemo sa zrakom sastoji se od molekula ukojima su se povezala dva atoma kisika. I ozon je vr-

sta kisika, ali molekula ozona sadrži tri atoma kisika.To je velika razlika. Troatomski kisik, ozon, ima svoj-stvo da zablokira štetne radioaktivne zrake koje susadržane u sunčanoj svjetlosti. Ozon u gornjim sloje-vima atmosfere štiti živa bića od tih za život opasnihradioaktivnih zraka. Zato je tako opasno kada ozon-ski omotač iznad zemlje na nekim mjestima nestaje

pa nastaju tzv. ozonske rupe.

Kako nastaje ozonska rupa?

Rupe u ozonskom omotaču nastaju kada određeniklorski plinovi udaraju u ozon. Zato je plin fluoroklo

rugljikovodik kojeg je prije bilo u sprejevima, a danas još u hladionicima i klimatizacijskim uređajima, takoopasan. Klorni plinovi otapaju jedan od tri atoma ki-sika iz ozona i tako nastaje normalan kisik koji možebiti koristan na nižim, ali ne i u gornjim slojevima zra-ka. Obratno, visoka koncentracija ozona u zraku, kojaljeti nastaje zbog automobilskih ispušnih plinova,opasna je za zdravlje.



Nevidljivi



1 9 4 Nevidljivi svijet

Tajna života

Od čega se sastoje živa bića?

Ljudi i životinje, biljke, gljive, bakterije svi životnioblici sastoje se od malih jedinica, stanica. Većina sta-nica tako je malena da ih prostim okom ne možemovidjeti. One surađuju s drugim stanicama i tvore or-ganizam, primjerice čovjeka. Sve što živi sastoji se odstanica. Jednostanični organizmi poput bakterija sas-toje se od samo jedne jedine stanice. U životinjama i

biljkama često su~na djelu različite vrste stanica kojemoraju surađivati kako bi živo biće moglo živjeti. Oneispunjavaju najrazličitije zadatke i zato izgledaju vrlorazličito. Stanice su vrlo komplicirano strukturirane.Svaka pojedina stanica čudo je prirode.

Što je građevni materijal stanica?Stanice su temeljni elementi života. Sve živo sastoji seili od jedne jedine stanice (poput bakterija) ili odmnogih stanica (kod ljudi od tisuće milijardi) kojihkod nas ima u 350 vrsta od stanica na koži sve dostanica krvi. Pritom su različite vrste stanica razvilepodjelu rada i tvore, ako sve dobro funkcioniraju, živi



Nevidljivi svijet 1 9 5

organizam. Sve stanice, bakterije ili stanice biljaka i

životinja sastoje se od temeljnih tvari koje se nalaze iu mrtvoj prirodi: od masti (lipida), škroba i šećera (ugljikohidrata) te od proteina (bjelančevina). Proteininastaju kada se aminokiseline u stanici sastave na od-ređeni način. Kako bi stanica mogla ispravno funkcio-nirati i razmnožavati se, trebaju joj osim toga kemijski

spojevi nazvani nukleotidi, koji su kao nasljedne mo-lekule pohranili potrebne upute u kemijskom jeziku.Sve te temeljne tvari (masti, aminokiseline i nukleoti-di) nalaze se i u beživotnoj prirodi. Bilo ih je i prije ne-go što su se razvila prva živa bića. Život, međutim, utoj zbrci sastojaka nastaje tek onda kada se svi dijelovinađu na određen način i međusobno kemijski reagi-

raju.

Kako je izgledala Zemlja kada je nastajao život?

Prva sićušna i primitivna živa bića stvorila su se vjero-

jatno prije nešto manje od četiri milijarde godina odvode, plinova i različitih tvari koje su bile sadržane ukometskom kamenju ili vulkanskim erupcijama. Prizorište ovoga neobičnog događanja bilo je vrlo nepri-

jateljski raspoloženo prema životu. Nije bilo ozonsko-ga sloja koji bi mogao štititi od agresivnih ultraljubičastih sunčanih zraka, a iz svemira su dolazile i dru-

ge opasnosti. Neprestano su divovski kometi juriliprema Zemlji i obrušavali se u praoceane.



Dolazi li život od zvijezda?

Istraživači dugo nisu imali objašnjenja kako se uovom otrovnom i uzburkanom paklu mogu stvoritielementi života. Kako su se pod tim okolnostima bje-lančevine, masti i voda mogle spojiti u nešto takosloženo kao što je stanica? Za mnoge znanstvenike bi-

lo je to pravo čudo. Ili je, govorili su, lanac nevjerojat-nih slučajnosti izazvao stvaranje živih bića, ili pak pr-ve žive stanice uopće nisu nastale na Zemlji, nego sudošle iz svemira možda s bakterijama u kometima ilina kometima. Sukladno ovoj teoriji, prve žive stanicepotjecale su iz svjetova u kojima je bilo povoljnijihekoloških uvjeta pa su u pradavna vremena posijane

na prazemlju s meteoritima. Ovdje su se razmno-žavale, misle neki istraživači, prastanice i razvijale seu najrazličitije životne oblike. Jer za to kako se jedno-stavna bića mogu razvijati u sve složenije i novije ob-like, ima dobrih objašnjenja. Pitanje je uvijek bilo ka-ko su učinjeni oni prvi koraci.

Može li život nastati sam od sebe?

Odnedavno znanstvenici ipak mogu dati uvjerljiveodgovore kako se čudo života moglo razvijati na ra-noj Zemlji, prividno tako neprijateljski raspoloženojprema životu. U laboratorijskim pokusima mogu se,

naime, korak po korak imitirati počeci živih bića. Is-traživači stvaraju ekološke uvjete kakvi su vladali naZemlji prije 4 milijarde godina. Pritom se pokazuje dasu se životne molekule prasvijeta doista mogle spojitisame od sebe. Kako se i čini, povijest nastanka životaima četiri dijela: stvaranje »prajuhe«, izgradnja gena,izgradnja bjelančevina i razvoj različitih vrsta stanica.





Što se dogodilo u »prajuhi«?Prvi korak izgledao je vjerojatno ovako: Ubrzo poštose Zemlja tako ohladila da se mogla stvoriti čvrsta ko-ra, prelila se tzv. prajuha (ravno pramore) preko čvr-ste Zemlje. U njoj su plivali i elementi života: amino-kiseline koje mogu stvarati bjelančevine i održavati

procese razmjene tvari te nukleotidi koji sadržavajumolekule nasljedstva pa time i kemijske planove iz-gradnje za sve stanice (i živa bića). Dijelovi toga gra-đevinskog materijala stigli su na Zemlju vjerojatno skozmičkom prašinom i meteoritima iz svemira.

Kako se spojio građevni materijal?Nasljedne molekule koje sadržavaju program života(geni) i bjelančevine kao građevni materijal živih tvaritrebaju jedni druge na isti način kao što računalo tre-ba svoj program. Računalo bez programa bespo-moćno je, a program bez računala beskoristan je. Pri

nastanku živih bića ipak je najprije postojao program.Određene kemijske tvari, naime nukleotidi od kojihće poslije nastati nasljedne molekule, taložile su se na»prajuhi«. Dijelovi ravnih pramora isušivali su se, a naljepljivom tlu stvarao se pokrov od životnih elemena-ta koje je Sunce zgusnulo. Nukleotidi su se nizali u niti lance kemijskih tvari koje su imale sposobnost da

se mijenjaju i proizvode kopije sebe samih. Bili surođeni prvi geni, a to je bio drugi korak u nastankuživota.




Kako su nastale prve stanice?Geni su nešto poput recepta za proizvodnju bje-lančevina, a upravo to bio je zadatak pragena u muljulaguna pramora. Na odgovarajućim mjestima genskih niti taložile su se aminokiseline koje su se opetspajale u lance. (Bjelančevine nastaju kada se od-

ređene aminokiseline spoje u određenom redoslije-du.) Bio je to treći korak u nastanku živih bića.Nasljedni programi su, dakle, našli važan zadatak,naime proizvodnju bjelančevina. A sada je još nedos-tajala prikladna omotnica koja je štitila gene i bje-lančevine te ih odvajala od vanjskoga svijeta. Tu su

ovojnicu tvorile molekule masti. Lipidi (masti i ulja)su kemijske tvari koje se ne otapaju u vodi. Čim dođuu dodir s vodom, oblikuju se u kugle koje su iznutrašuplje. U takve kuglice masti, kakve su se u velikimkoličinama nalazile u »prajuhi«, kliznuli su geni i bje-lančevine.

Te sićušne kapi masti s kompliciranim unutar-

njim životom bile su prve stvari koje su se doista po-našale poput živih bića: razmnožavale su se tako što suse dijelile, a potrebne tvari uzimale su iz okoline.

Zašto su se razvijale različite vrste

stanica?Pri svakoj podjeli, geni su morali izraditi kopije sebesamih kako bi oba dijela mogla činiti isto što i roditelj-ska stanica. To znači da su se geni udvostručavali ipritom je dolazilo do pogrešaka promjena u naslje-dnom materijalu. Nisu sve stanicekćeri bile identične

sa svojom »braćom i sestrama«, a promjene su se opet




nasljeđivale. Kapi masti nalik na stanicu postajale susve kompliciranije i od njih su se na posljetku razvija-la prva »prava« živa bića: jednostanične plave algekoje su plivale u ranim oceanima. One su bile pretečesvih živih bića koja su otad nastanjivala Zemlju i još jedanas nastanjuju od bakterija do slonova, od gljivi-ca plijesni do ljudi. Sva živa bića sastoje se od istih ke-

mijskih tvari. Međusobno ih razlikuje genetski prog-ram koji kod različitih bića naređuje stanicama dačine različite stvari.

Zašto su na Zemlji tri milijarde godina

živjeli samo jednostanični organizmi?

Plave alge i drugi jednostanični organizmi oživjeli suZemlju. U usporedbi s današnjim mnoštvom životnihoblika, život je bio jednoobrazan i pust, a takav je os-tao sljedeće tri milijarde godina. Jednostanični orga-nizmi ostali su to neizmjerno vrijeme sami na Zemlji.Kakav svemirac koji bi posjetio Zemlju ne bi našao ni-kakav znak za to da će poslije dinosauri i u još daljojbudućnosti ljudi nastanjivati Zemlju. Jednostaničniorganizmi ostali su ono što su bili, uglavnom zato jersu se razmnožavali diobom. Potomstvo je imalo višemanje iste gene kao i preci.

Zašto su dva spola bila tako važna za

evoluciju?

Sljedeći veliki čin u povijesti stvaranja dogodio se prije 750 milijuna godina kada su se jednostanični orga-nizmi počeli spajati u organizme koji su se sastojali od

više stanica. Trebalo je daljnjih 200 milijuna godina da



živa bića otkriju seks. Stvorila su se dva spola. Kad suse mužjak i ženka spojili i začeli potomstvo, potomcisu u nasljedstvo dobili mješavinu gena svojih rodite-lja. Odjednom je bilo moguće da se potomstvo jasnorazlikuje od roditelja. I nevjerojatno brzo nastajale sunajrazličitije vrste životinja i biljaka. U biološkom praprasku, kako se izražavaju istraživači staroga doba,

Zemlju su u samo pet milijuna godina nastanile najra-zličitije vrste žderača algi i bakterija. Sve te praživotinje uskoro su opet nestale i ustupile mjesto drugimvrstama. No priroda je pronašla mehanizam koji joj jeomogućavao da »iskuša« sve moguće vrste i oblikeživota.

Ima li života i na drugim planetima?

Mnogi istraživači danas smatraju da živa bića mogunastati i na drugim nebeskim tijelima samo ako posto-

ji građevinski materijal i zadovoljavajući ekološki uvjeti. Kad bi, naime, bilo kemijskih tvari poput amino

kiselina, nukleotiđa, masti i vode drugdje u svemiru ikad bi sunce nekoga dalekog planeta davalo potreb-nu energiju, zacijelo bi se mogle dogoditi slične kemij-ske reakcije. Tada bi se i ondje stvarale stanice koje bise mogle razmnožavati i mijenjati prema ugrađenomprogramu. Od 1996. godine ima prilično pouzdanihnaznaka da su nekoć i na Marsu živjele bakterije. Is-

traživanje meteorita koji potječe s Marsa iznijelo je navidjelo tragove prvotnih bakterija.

Koji je za znanost najvažniji meteorit?

Kamen koji je na Zemlju donio poruku o bakterij-skom životu na Marsu teži oko dva kilograma i izgle-





da poput obične crvenkaste stijene. Danas se, dobročuvan u komori bez zraka, nalazi u jednom znanstve-nom institutu u Teksasu. Do prije 15 milijuna godinapripadao je nekoj stijeni na Marsu. Tada je veliki asteroid udario u Mars i raspršio krhotine u svemir. Bes-krajno dugo lutao je prostranstvima svemira privu-čen gravitacijskim poljima Marsa, Zemlje i Sunca. Na-

pokon, prije 13 tisuća godina prihvatila ga je Zemlja.Gromada je jurila atmosferom, zapalila se i napokonse prizemljila na ledenoj kapi Antarktika. Godine1984. polarna ekspedicija pronašla je svemirski ka-men, ne znajući kakvo se blago tu krije. Otad se takotemeljito istraživao kao još ni jedan kamen prije nje-ga: bio je prosvijetljen elektronskim zrakama, zračenlaserima, a malene krhotine bile su narezane na tanašne ploške. Tada je bilo sigurno: kamen s Marsasadržavao je tragove jednostavnoga života.

Kako izgledaju ostaci bakterija s Marsa?

Kamen s Marsa koji nosi znanstveno ime »ALH84001« prvi je pružio dokaz da život na drugim nebes-kim tijelima nije moguć samo teoretski, nego da je do-ista postojao život na Marsu. Deset puta povećanesnimke pokazuju, naime, sićušne tvorevine za koje suistraživači otkrili da su fosili bakterija. Okamine u ob-liku jajeta i cijevi potpuno su slične fosilnim bakterija-

ma koje su pronađene u zemaljskoj stijeni staroj trimilijarde godina. Ali nisu otkrivene samo okamine,nego i tragovi kristala kakve izlučuju zemaljske bak-terije.




Zašto danas nema Marsijanaca?Marsovske bakterije naselile su se na Marsu u vrijemekad su se na Zemlji pojavili prvi jednostanični orga-nizmi. Ovdje su se mikroskopski sitna bića mogla nesamo dobro držati nego se ona i danas još pojavljujuu beskrajno mnogo oblika. I oni su tvorili prapretke

svih današnjih živih bića, uključujući i nas ljude. NaMarsu su, naprotiv, nestali svi sićušni stanovnici. Do-kaz za to dala je svemirska sonda Viking koja se 70ihgodina spustila na Mars. Ralice robota grebale su potlu. Nalazi su odmah pregledani u mini laboratoriji-ma, a rezultati su javljeni na Zemlju. Na Marsu, tako

je glasila poruka, nema tragova života. Nitko tada nije

računao s time da je Mars u pradavna vremena bionaseljen bakterijama koje su ostavile tragove u starimstijenama, a zatim su opet izumrle.

Ima li na Marsu zraka i vode?

Doista, teško je zamisliti kako bi danas mogao egzisti-rati život na Marsu, planetu Sunčeva sustava koji jenajsličniji Zemlji. Ima samo tragova kisika u krajnjetankom zraku koji se 95% sastoji od ugljičnoga diok-sida. I ledene pustinje crvenoga planeta sastoje se odugljičnog dioksida i samo malo vode. A budući da ne-dostaje zaštitni ozonski sloj, ultraljubičaste zrake nefil

trirano bombardiraju površinu pa bi ubile svaku klicuživota.

Je !i Mars prije bio drukčiji?

Mars nije uvijek bio beživotan kao danas. O tome sv-

jedoče jarci koje su svojedobno snažne rijeke iskopale



Nevidljivi svijet 20 3nnns !iw»»wiim .

na površini Marsa. Bilo je, dakle, vode, što znači da sutemperature bar na nekim područjima planeta iznosi-le između ništice i 100 Celzijevih stupnjeva. U mladodoba Marsa zacijelo ga je okruživao gusti plinskiomotač. Vjerojatno je bilo vlažno i dovoljno toplo ka-ko bi se omogućio nastanak jednostaničnih organiza-ma.

Zašto su bakterije opet nestale s Marsa?

U odnosu na Zemlju, Mars je imao bitan nedostatak.Bio je premalen pa time i prelagan da bi svojom silom

teže vezao na sebe atmosferu. Plinski omotač rasplinuo se u svemiru, a ono što je ostalo od zraka bilo jeprerijetko da bi zadržalo isijanu Sunčevu toplinu naplanetu. Mars je postao planetarnom hladnjačom. Odranih živih bića ostali su samo tragovi u kamenu.

Ima li u svemiru drugih planeta nalik

Zemlji?

Ako već nema života na drugim planetima Sunčevasustava, moglo bi ga ipak biti na planetima drugih ga-

laksija. Pretpostavka za to jest, dakako, da i ostale zvijezde imaju planete koji, u za život ugodnoj udalje-nosti, kruže oko svoga »sunca«. Čini se da takvih »sun-čevih sustava« ima. Astronomi sve češće otkrivajutakve planete, a time i nebeska tijela na kojima biživot ipak bio moguć. Većina istraživača pretpostavljada su u svemiru na mnogim mjestima nastali neki or-

ganizmi, iako ih mi vjerojatno nikada nećemo vidjeti.



Ima li u svemiru inteligentnih bića?Sasvim je drugo pitanje kako bi takvi oblici života iz-gledali, a ponajprije bi li mogli razviti inteligenciju na-lik čovjekovoj. Ovo pitanje podvaja znanstvenike.

Jedni su uvjereni da smo mi jedina inteligentna bića usvemiru. Drugi misle da život, jedanput pokrenut,

posvuda ide u istom smjeru, kao što je bio slučaj ov-dje na Zemlji.

Teži li sav život prema inteligenciji?

Posvuda gdje ima živih bića, ona se razmnožavaju. A

budući da nikad nema dovoljno mjesta i hrane za sve,živa bića i različite vrste u međusobnoj su konkuren-ciji. Svaka vrsta pokušava biti »bolja« od druge. U tojborbi za egzistenciju na posljetku najveće prednostiima ona životinjska vrsta koja razvije mozak koji dob-ro funkcionira i uči razmišljati. S vremenom, smatrajuneki istraživači, svaki život teži za većom inteligenci-

jom. Napokon, »pobjeđuju« ona živa bića koja raz-mjenjuju iskustva i koja, zahvaljujući svom alatu ioružju, nadmašuju sve druge vrste. Ali jezik, alat ioružje mogu razvijati samo inteligentna bića. Ako,dakle, ima života na drugim planetima, kažu ovi is-traživači, i ako život ima dovoljno vremena da se raz-vije, tada ondje vjerojatno ima i bića koja misle.

Kako se traga za drugim civilizacijama?

Ako se, dakle, i drugdje u svemiru razvija život, tadabi se ondje teoretski mogle naseliti i inteligencije nalikčovjekovoj. Kako su stvorena ta strana bića i ima li ih

uopće, to prijeporno pitanje mogao bi objasniti samo





susret sa svemircima. Takav susret mogao bi se ostva-riti i radiovezom. Istraživački timovi doista su usmje-rili u svemir goleme radijske teleskope koji nisu imalinikakav drugi zadatak nego otkrivati radijske signaletuđih civilizacija u svemirskim prostranstvima. Radijska emisija s nekog udaljenog planeta koja bi se pre-slušala bila bi dokaz za to da nismo sami u svemiru.

Ali moguće je da su svi napori uzaludni. Čak i kad bibilo inteligencije u svemiru, to još ni izdaleka ne značida su svemirci razvili istu vrstu tehnike kao i ljudi tehniku koja funkcionira radijskim porukama i radijskim emisijama.



Virusi, bakterije i slično


Koliko živih bića živi u čovjeku?Mi ljudi nismo sami u svom tijelu. U nama i na nama(i u svim drugim višestaničnim živim bićima) stanujubrojni mikroorganizmi. Većina njih nevidljiva je čak ipod mikroskopom. Kako bi postali vidljivi, potrebnisu jaki mikroskopi. Koliko su sićušne te životinjice,

postaje jasno ako se sjetimo da u i na čovjeku živi go-tovo sto milijardi mikroorganizama. Neki mikroorga-nizmi su korisni, kao npr. pri probavi. Druge su vrste,naprotiv, opasne i mogu izazvati teške bolesti.

Koje bolesti bakterije uzrokuju?

Tijekom evolucije ljudski imunosni sustav i neugodnistanovnici tijela međusobno su se uskladili. Vlada ne-ka vrsta ravnoteže koja i mikroskopski malenim sta-novnicima ljudskoga tijela kao i samim ljudima ostav-lja izglede za život. Doduše, pošasti poput npr. kugeili kolere tijekom povijesti prorijedile su stanovništvo

na cijelim predjelima Zemlje, ali one nikad nisu u pot-




punosti dobile bitku. Imunosni sustav, naprotiv, ni-kad nije uspio potpuno ovladati svojim neprijatelji-ma. Tek s razvojem modernih antibiotika mogla se,primjerice, gotovo potpuno istrijebiti kuga. Kuga, ko-lera i tuberkuloza bolesti su koje uzrokuju bakterije.

Kakvih vrsta bakterija ima?Bakterija ima u najrazličitijim oblicima. Okrugle bak-terije nazivaju se koki (latinsko ime Coccus), bakterijeu obliku štapića zovu se bacili, a spiralne su spirili.Crijevnim bakterijama ne treba kisik pa se zato zovuanaerobne bakterije (anaeroban znači »onaj koji živibez zraka«). Drugim, aerobnim bakterijama treba ki-sik za preživljavanje. One žive uglavnom na koži.

Koje su bakterije paraziti?

One bakterije koje u tijelu obavljaju posao koristan začovjeka zovu se simbioti u prijevodu sustanovnici.

Poput članova kakve stambene zajednice, ljudi i bak-terije imaju koristi jedni od drugih. Štetne bakterijekoje borave u tijelu kao nepoželjni stanari nazivaju separazitima. One ne samo da se hrane tvarima proiz-vedenim u tijelu domaćina nego ondje čine štetu. Pri-mjerice, izazivaju upale. Treća skupina bakterija jed-nostavno je tu, a ne pričinja očite štete i ne koristi po-sebno. Nazivaju ih komenzalskim bakterijama, a to suone bakterije koje jedu zajedno. Ta je podjela učinje-na sa čovjekova stajališta. Ona se ravna po tome ka-kav je odnos bakterije prema tijelu domaćina koris-tan, štetan ili neutralan. Pritom svaka vrsta bakteriječini samo ono što odgovara njezinu načinu života.

Bakterija se pokušava hraniti i razmnožavati, a za to



se služi tvarima koje joj njezina okolina tijelo višestaničnog organizma stavlja na raspolaganje.

v

Sto je crijevna flora?

Crijevna flora primjer je za uspješnu suradnju iz-među ljudskoga tijela i cijeloga niza različitih vrstamikroorganizama. Zovu je »flora«, dakle biljke, iakota bića nisu ni biljke ni životinje, nego bakterije, dakle,

jednostanična bića. Crijevne bakterije preuzele surazličite zadatke u crijevima. Neke proizvode vitami-ne, poput vitamina B2 ili vitamina K, druge proizvodeodređene bjelančevine (enzime) koji omogućuju tije-lu da otapa hranjive tvari iz prehrambenih namirnica.Bez bakterija poput bakterije bifide ni jedan čovjek nebi mogao probavljati mliječne proizvode. Bakterijekoje djeluju u crijevu razmnožavaju se u crijevu i na-puštaju ga s izlučevinama. U svakom gramu izmeta

koji napušta tijelo nalazi se čak 200 milijuna bakterija.Ukupna težina bakterija koje odrastao čovjek nosi usebi iznosi oko 1,5 kilograma.

2 0 8 Nevidljivi svije!

Kojom se brzinom bakterije mogu

razmnožavati?

Za izgubljene izlučene ili odumrle bakterije, u tije-lu se obilno proizvodi nadomjestak. Diobom stanice,bakterije se mogu jako brzo razmnožavati. Neki mik-roorganizmi dijele se svakih 20 minuta. Za deset sati u

idealnim uvjetima nastane milijun svježih živih bića.




Kako korisne bakterije pomažu protiv štetnih mikroorganizama?

Korisne bakterije nisu važne samo zato što pri proba-vi i drugim postupcima pomažu u tijelu. One čuvajuprazno mjesto. Bakterije crijevne flore specijaliziralesu se za životno područje »crijevo«. Ondje gdje ima

korisnih bakterija, ne mogu se razvijati drugi eventu-alno štetni organizmi i zbijati nepodopštine. Jer jed-nako kao i u vidljivoj prirodi, i u nevidljivome svijetumikroorganizama vodi se ogorčena borba za životniprostor. Tko prvi stigne, sve će poduzeti da se obraniod konkurenta. To posebno vrijedi za mikrobiotopegdje hrane ima u izobilju npr. u crijevu. Dok korisnebakterije drže zauzetima najbolja mjesta u hranjivojkaši, sve je u redu. Ali ako se isključe crijevne bakteri-

je , ovo područje osvajaju drugi organizmi kao npr.štetne gljivice.

Zašto antibiotici mogu naškoditi?

Crijevne bakterije ne mogu se tako lako otjerati izsvoga životnoga prostora. One imaju obrambenooružje. Primjerice, proizvode određene kiseline kojesu za čovjeka (i za bakterije svoje vrste) bezopasne, aliubijaju štetne gljivice. Ali protiv jednoga drugog ne-prijatelja, živa su bića u crijevnoj flori bespomoćna:protiv antibiotika. To su lijekovi koji ubijaju bakterije.Kod određenih bolesti koje izazivaju bakterije tijelo sisamo više ne može pomoći i potrebni su lijekovi.Nažalost, oni ne ubijaju samo parazite, nego i simbiote poput npr. mikroorganizama u crijevnoj flori. A tu

je ostalo slobodno mjesto, primjerice za gljivicu po

imenu Candida albicans. Ona se smjesti, počinje bujati




i zauzima najbolja mjesta u crijevu. Korisne bakterijene mogu više obavljati svoju zadaću i probava je po-remećena.

Koliko vrsta bakterija živi u crijevu?

Dosad je poznato 300 vrsta bakterija koje žive u ljud-

skom crijevu. Za neke vrste zna se da su nužno potre-bne za probavu koja treba funkcionirati. Druge srod-ne vrste mogu pak izazvati proljev ili čak krvarenje.

Zašto u ustima ima toliko bakterija?

Bakterije su posvuda: u zraku, na predmetima, a po-najprije u i na živežnim namirnicama. To je i razlogzašto se u ustima naseljava toliko mikroorganizama.

Jedan od najneugodnijih i najštetnijih stanovnika ljud-skoga tijela jest bakterija Streptococcus mutans. Kod de-vet od deset ljudi taloži se na zubnom kamencu i čekahranu. Čim ostaci hrane zaostanu između zuba, njoj

je dobro. Streptococcus najviše voli šećer. Njega bakte-rija pretvara u kiselinu. Kiselina opet napada zubnucaklinu i nastaju rupe.

Kako bi bakterije mogle suzbiti karijes?

Karijes je najraširenija bolest čovječanstva. Pomažečišćenje zuba, ali bakterije se nikada ne mogu potpu-no ukloniti. Genetičari su zato razvili novu metodukako bi doskočili štetočini. Žele da genetički izmijenjenebakterije nastupaju protiv uzročnika karijesa. Gene-tičarima za to treba neka vrsta streptokoka koji višene može probavljati šećer pa zato ostavlja zube na mi-

ru. Istodobno to biće treba u ustima zauzeti mjesto



Nevidljivi svijet 211

svoga (za zube) zločestog rođaka. Te bakterije u priro-di nažalost nema. Dakle, treba se proizvesti genetičkitako da se ciljano mijenja nasljedni materijal bakterijekarijesa. S jedne strane, novostvorena bakterija trebabiti dovoljno agresivna da suzbije uzročnike karijesa,a s druge strane treba ostale članove usne flore ostavi-ti na miru. Možda zubari u sljedećem stoljeću neće

više morati bušiti rupe i puniti ih nego će pacijentupreventivno namazati usta pastom punom korisnihbakterija.

Kako se koža štiii od mikroba?

Paraziti poput bakterija i virusa mogu nam štetiti sa-mo ako dospiju u krv. Normalno, štetne bakterije os-taju vani. One ne mogu prodrijeti u zdravu kožu.Koža je, naime, prekrivena slojem kiseloga loja kojiproizvode žlijezde. Ta kiselina otežava život bakteri-

jama, ali ne svima. Neke vrste prilagodile su se kise-lom okolišu i hrane se ljudskim znojem. Većina njih

bezazlena je. Ali jedna vrsta koži može napraviti pri-lično problema. Zove se Staphylococcus epidermis, a iza-ziva prištiće i akne. Upale na tijelu ili na koži znak suda se vodi bitka između obrambenih snaga tijela iuljeza koji prodiru.

Kako bakterije dolaze u tijelo?Tijelo se ne može sasvim obraniti od uljeza. Kod ozlje-da, oštećena je zaštitna stijenka. Zato kod rana takolako nastaju upale. No mi moramo i jesti i disati. Nosi usta idealni su ulazi za sićušne napadače. Zato je tusluznica. U nosu i u dušniku rastu dlačice koje hvata-

ju mikrobe i sljepljuju ih sa sluzi. Sluz iskašljavamo ili




je gutamo zajedno s bakterijama. U želucu je tadakrajnja postaja za većinu vrsta bakterija. One propa-daju u želučanoj kiselini. Želučana kiselina zato je pri-lično sterilna tjelesna tekućina. Jedna litra sadržava»samo« desetak tisuća bakterija. Jedna od vrsta bakte-rija koje se nalaze u želucu opet je korisna. Lactobacil- lus bulgaricus proizvodi mliječnu kiselinu, tvar koja je

važna za proizvodnju energije u stanicama.

Koje se živo biće najbolje istražuje?

Ni jedno živo biće nije tako dobro istraženo kao upra-vo sićušna bakterija. Zove se Escherichia coli, skraćenoE. coli, i boravi u ljudskome crijevu. Već nekoliko de-setljeća ona je omiljeno stvorenje znatiželjnih gene-tičara. Na toj bakteriji istražuje se kako protječusloženi biokemijski procesi u organizmima, a najprijekako geni, nositelji nasljednih informacija, čine bićeonim što ono jest. Escherichia coli dosad je pomoglanajmanje desetorici nobelovaca da dobiju nagrade.

Pri istraživanju ovoga jednostaničnog organizma ot-krilo se, primjerice, što se točno može dogoditi kadastanice kopiraju svoje informacije o nasljeđivanju pri-

je nego što se udvostruče.

Zašto je E. coli tako zanimljiva?

Kad bi znanje o E. coli bilo zanimljivo samo zastručnjake kao što su bakteriolozi, ne bi nitko ni znaoza ovoga stanovnika crijeva, a Nobelove bi se nagradezacijelo dodjeljivale za druga istraživanja. No ono štose doznaje o E. coli važno je za ukupnu biokemiju igenetiku. Genetika je znanost koja se bavi pitanjemkako se naslijeđene informacije prenose i što one



Nevidljivi svijef 213mmmimmmmimssmmmimmmmmmmmimmmm.

točno izazivaju. Taj je mehanizam, naime, posvuda uživoj prirodi isti, bez obzira na to radi li se o ljudima ilimiševima, o krumpirima ili bakterijama. Stanice odkojih se sastoje životinje i biljke razmnožavaju se pre-ma istoj metodi po kojoj se i bakterija dijeli. I metodakojom se nositelji naslijeđene informacije, naime ge-ni, kopiraju s roditeljskih stanica na stanice kćeri jed-

naka je u cijelome carstvu živih bića.

v

Sto proizvode bakterije?

Bakterije su jednostanični organizmi koji čine ono štočini svaka stanica pa tako i tjelesne stanice čovjeka:

proizvode za život važne bjelančevine. To je njihovglavni zadatak. One to čine tako što temeljne tvari(aminokiseline), od kojih se sastoje bjelančevine, sas-tavljaju po određenom »receptu«. Gen u načelu nijeništa drugo nego recept za proizvodnju određenebjelančevine. Budući da u svim živim bićima ima svih

potrebnih aminokiselina i budući da je mehanizamproizvodnje bjelančevina kod svih živih bića jednak, jednostanični organizam kao što je bakterija može te-oretski proizvesti svaku moguću bjelančevinu.

Što rade bakterije koje manipuliraju

genima?Normalno bakterija čini samo ono što joj propisujunjezini geni: proizvodi one bjelančevine koje joj sa-moj trebaju za život. Ali genetičari mogu navesti bak-teriju, poput E. coli, na to da proizvodi druge bje-lančevine. Primjerice one koje ljudi što boluju od od-

ređenih bolesti ne mogu sami proizvesti. Genetičari



214 Nevidljivi svije!hm**««aamwRnM«w»

mijenjaju nasljedne informacije bakterije na taj načinšto ona proizvodi tvari koje njoj samoj, doduše,uopče nisu potrebne, ali koje pomažu bolesnim ljudi-ma. Zahvaljujući genetičkim manipulacijama, iz bak-terijskih kultura dobivaju se tvari poput inzulina, od-ređenih hormona ili cjepiva.

Što su virusi?

Virusi su mnogo manji od bakterija. Uz bakteriju, vi-rus se doima sićušno poput djeteta pokraj nebodera.Virus je složeno strukturiran komad bjelančevine kojise sastoji od gena (dakle od informacije o naslijeđu) s

ovojnicom oko sebe. Nema nikakve druge unutarnjeorgane. Unatoč tomu može se razmnožavati. Virusprodire u stanicu. Stanica odjednom više ne možečiniti ono za što je stvorena. Virus je preuzeo zapovje-dništvo i zloupotrijebljena stanica odjednom proizvo-di sve više virusa. Virusi se ne mogu ubiti antibiotici-ma. Samo se imunosni sustav tijela može obračunati s

virusom.

Zašto netko oboljeva od gripe, a drugi ne?

U vrijeme gripe zrak u autobusu i posvuda gdje seokuplja mnogo ljudi ispunjen je virusima gripe. Net-

ko kašlje i već se šire virusi, a ljudi ih udišu. Kroz ustaili nos, virusi dospijevaju u krv i prenose se tjelesnimstanicama gdje se smještaju i iskorištavaju stanice uvlastite svrhe. To dobro funkcionira samo onda kad ječovjekov imunosni sustav, zaražen virusom, slab. Tajće čovjek najkasnije nakon nekoliko dana oboljeti odgripe. Ali tko ima jako izražen antivirusni sustav, neće

ni primijetiti napad.




8+0 se događa nakon napada virusa?Čim se uljezi koje tijelo može prepoznati kao štetnenađu u krvi, tjelesne stanice obrušavaju se na stranotijelo i pokušavaju ga učiniti bezopasnim. Ostali hra-nitelji koje naše tijelo proizvodi usredotočuju se natjelesne stanice koje su virusi već napali. Oni razaraju

zaražene stanice kako bi spriječili da se proizvedu no-vi virusi. Istodobno se proizvodi tvar nazvana interferon koja štiti susjedne stanice u okolini zaraženoj vi-rusima. Sve se to događa nakon prvoga prvcatog virusnog alarma. No često hranitelji ne mogu odmahspriječiti razmnožavanje virusa. Čim je nekoliko viru-sa preživjelo napad imunosnoga sustava, počinju se

razmnožavati. Stanice koje su oni napali proizvodesve više virusa. A u međuvremenu se imunosni sus-tav orijentirao na neprijatelja. Sad se stvaraju protuti

jela koja su posebno krojena samo za taj virus. Onanakon određena vremena u većini slučajeva virusimazagorčavaju život.

Zašto antibiotici ne pomažu protiv gripe?

Antibiotici su lijekovi koji pomažu kod bolesti što ihizazivaju bakterije. Oni blokiraju određene životneprocese u bakteriji i ubijaju je. Ali protiv virusa ti su li-

jekovi nedjelotvorni. Protiv virusnih bolesti pomažusamo cjepiva. Pritom se iskorištava sposobnost imu-nosnoga sustava da stvara protutijela.

Sto se događa pri cijepljenju?

Obrambeni sustav čovjeka koji boluje od određene

virusne bolesti već je prilagođen tom neprijatelju.




Uzorak virusa već se dao primijetiti pa organizammože munjevito brzo stvarati protutijela. Sada, daka-ko, ne bi bilo od velike pomoći nekoga zaraziti pravimvirusima gripe kako nakon bolovanja više ne bi dobionikakvu gripu. Umjesto toga radi se s oslabljenim iliodumrlim virusima koji se ubrizgavaju ili kao pri ci

jep ljen ju protiv d ječje paralize gutaju . Ti virusi

sadržani u cjepivu ne mogu više izazvati bolest, aliimunosni sustav ipak se alarmira i proizvodi protuti-

jela. Dođe li ipak do infekcije »pravim virusima«, pro-tutijela munjevito stupaju u akciju.




Čarobni svijet stanica

Kakva je razlika između bakterije i slona?

Dakako da su slonovi mnogo veći od bakterija (što iobjašnjava da u bakteriji ne može živjeti slon, a u slo-nu ipak može živjeti mnogo milijardi bakterija). Alivažnija je ova razlika: bakterija je jednostanični orga-nizam, dakle živo biće koje se sastoji od jedne jedinestanice. Jednostanični organizmi samostalna su živabića. Svi za život važni događaji odvijaju se u jednoj

jedinoj stanici: hranjenje, probava i razmnožavanje.Slonovi, stabla ili ljudi, naprotiv, mnogostanični suorganizmi. Tu surađuju mnoge različite stanice kako

bi organizam mogao živjeti. Ali ni jedna tjelesna sta-nica ne može preživjeti usmjerena samo na sebe. Raz-ličite vrste stanica u organizmu ne izgledaju samorazličito, nego i obavljaju različite stvari. Sve onemeđusobno su povezane te razmjenjuju tvari i poru-ke. Samo ako sve stanice čine točno ono za što su stvo-rene i ako surađuju na pravi način, organizam funkci-

onira.



218 Nevidljivi svijet

Kolika je stanica?Većina stanica tako je malena da se može prepoznatisamo pod mikroskopom. U promjeru imaju stotinkumilimetra. Ali ima i golemih stanica. Ptičja jaja su npr.stanice. Najveća pojedinačna stanica jest nojevo jajekoje može biti dugačko pola metra.

Koji su sastavni dijelovi »tvornice-stanice«?

Svaka stanica u našem tijelu funkcionira po određe-nom planu. Neprestano spaja određene kemijske tva-ri u nove supstancije i opet ih otapa. Pritom stanicaraste i dijeli se, proizvodi energiju koja joj je potrebnakako bi promijenila oblik, kako bi otišla na pravo mje-sto u tijelu i kako bi odašiljala signale drugim stanica-ma. Stanica se može usporediti s kemijskom tvorni-com u kojoj se može proizvesti 50 000 različitih tvari

(ponajprije bjelančevina, nazvanih proteinima) kojetijelo treba za obnovu i život. Na višoj razini zak-ljučuje se kakve stvari želimo proizvoditi. Ima odjelagdje se planovi spremaju i međusobno koordiniraju.Ima skladišta sirovina, transportnih sustava i uređajaza uklanjanje otpada. Postoje i elektrana i radionicagdje se kemikalije proizvode od sirovina. Ali ni jedna

od milijardi tih sićušnih »tvornica« u tijelu ne postojisama za sebe. Stanice su stalno u vezi s drugim stani-cama. Kroz ovu mrežu »tvornica« stalno protječu in-formacije i tvari. Dio proizvoda koji se proizvodi u»tvornici« treba stanici kako bi se mogla sama izgradi-ti i održavati. Drugi proizvodi upotrebljavaju se udrukčijim stanicama.






ja se bjelančevina treba proizvoditi. Već prema tomukoji je gen uključen, teku odgovarajuće informacije.Geni, dakle, ne sadržavaju nikakav građevinski planza gotovo živo biće. Oni daju upute koje stanice u ko-

je vrijeme trebaju proizvoditi određene bjelančevinekako bi to živo biće moglo nastati.

Zašto različiti geni čine različita živa bića?

Sva živa bića sastoje se manjeviše od istih kemijskihtemeljnih tvari. Različite vrste različitima čine geni ustaničnoj jezgri. Određeni gen recept je za proizvod-

nju određene bjelančevine. U svakoj ljudskoj tjeles-noj stanici ima, pretpostavlja se, 50 000 takvih recepata, jedan za svaku od 50 000 različitih bjelančevina ko-

je se mogu proizvesti u tijelu. One prepuštaju stanica-ma da proizvode različite tvari. Na posljetku, iz togase razvijaju najrazličitija bića stabla i bakterije, ljudii puževi.

Što su kromosomi?

Geni, svi planovi i upute za uporabu stanica nalaze seu staničnoj jezgri. Stanična jezgra tako je malena da bi200 jezgri jedna uz drugu mogle stati na jedan mili-metar. U ovom nevjerojatno sićušnom staničnom or-ganu uskladišteni su geni kao slijed kemijskih tvari uiznenađujuće dugačkim nitastim tvorbama. Te nitizovu se kromosomi i nositelji su tvari nazvanih DNA(dezoksiribonukleinska kiselina). Gotovo sve čovječje

stanice imaju 46 kromosoma.



Nevidljivi svijet 221aaaaa« wmpmf mma»mmu »mro

Zašfo kromosomi stanu u staničnu jezgru?

Molekula DNAe iznenađujuće je dugačka. Kad bi serazvukla, takva nit bila bi dugačka nekoliko centime-tara. Ali nit je vrlo tanka. Može se zamisliti odnos iz-među stanične jezgre i niti DNAe koje se u njoj nala-ze poput kovčega zapakiranog tankim najlonskimkoncem. Pritom niti 46 DNA (kromosomi) nisu jedno-stavno gurnute u jezgru stanice, nego su međusobnoisprepletene na određen i prilično složen način.

Imaju li sva živa bića jednak broj

kromosoma?Različita živa bića imaju različit broj kromosoma. Tonema veze s tim koliko je složen koji organizam. Psinpr. imaju 78, a zlatna ribica 94 kromosoma. Najvišekromosoma ima jedna vrsta paprati, i to 1260. Jednaaustralska vrsta mrava, naprotiv, živi s jednim jedi-nim kromosomom. Nije važan broj kromosoma, negokoliko je gusto DNA nabijena informacijama.Što rade majstorski geni?

Genetski je program živog bića u svim njegovimstanicama jednak. U svakoj jezgri stanice nalazi se jed-naka kopija: u stanicama onih žlijezda koje proizvode

slinu ili u živčanim stanicama, u crvenim krvnim tjelešcima ili u stanicama jetre. Te genetske informacijemogu se usporediti s knjižnicom u kojoj stoji mnogotisuća knjiga punih uputa za izradu različitih bje-lančevina. Ali ne čita se u svakoj stanici cijela bibliote-ka. Određene stanice »čitaju« samo određene knjige ilisamo određene stranice iz određenih knjiga jer mora-

ju proizvesti točno određene bjelančevine. Genetski




program ima, dakle, uputu za pogon koja svakoj sta-nici kaže kada treba uključiti koji gen. Zato su mjero-davni tzv. majstorski geni. Oni proizvode bjelančevi-ne koje u pravo doba uključuju i isključuju druge ge-ne.

Što se događa kad je neki gen defektan?

Postoji niz bjelančevina koje proizvode samo različitestanice. One se brinu za to da postupci koji se do-gađaju u stanicama protječu u redu. Takve bje-lančevine nazivaju se i kućanske bjelančevine oneodržavaju kućanstvo stanica u redu. Druge posebnebjelančevine moraju obavljati posebne zadatke. Onese proizvode samo u određenim stanicama. Takvaposebna bjelančevina je npr. inzulin. Ta tvar nastaje ustanicama čovjekove nadbubrežne žlijezde. Inzulinregulira koliko šećera treba biti u krvi. Ljudi čijagušterača proizvodi premalo inzulina ili ga uopće neproizvodi obolijevaju od dijabetesa (šećerne bolesti).

Oni moraju uzimati inzulin koji se proizvodi izvannjihova tijela. Kod dijabetičara stanice koje kod zdra-va čovjeka proizvode inzulin pogrešno su programi-rane. Gen koji je odgovoran za proizvodnju inzulinadefektan je.

Kako se razmnožavaju stanice?Stanice se razmnožavaju diobom. One se u sredini raz-dvajaju. Svaki od tih dvaju dijelova dobiva jednu ko-piju programa za život, zatim se raziđu i daju se naposao. To kod jednostaničnih organizama funkcioni-ra slično kao i kod tjelesnih stanica višestaničnog or-

ganizama. Stanica koja će se dijeliti naziva se roditelj-



ska stanica. Čim se podijelila, iz roditeljske stanicenastale su dvije stanice kćeri. Roditeljske stanice višenema. To zvuči jednostavno, ali u stvarnosti je vrlosloženo. Jer svaka stanica kći treba vlastitu kopiju in-formacije o nasljeđivanju kako bi mogla jednako takofunkcionirati kao i roditeljska stanica.

Kako se razmnožavaju organizmi?

Kod organizama koji se sastoje od mnogo stanicastvari funkcioniraju drukčije. Slon se ne može jednos-tavno razdvojiti po sredini. Ne može ga se ni podijeli-ti na dva dijela, a da pritom ne ugine. Kod mnogosta

ničnih organizama u igru ulazi spolno razmnožava-nje. Višestanični organizmi imaju određenu vrstu sta-nica koje se zovu spolne stanice. Spolna stanica žen-skoga živog bića zove se jajna stanica, a spolna stanicamuškoga živog bića zove se sjemena stanica. Spolnestanice zato su tako posebne jer se u njima razvija po-seban program. Jajna stanica i sjemena stanica trebaju

jedna drugu. Same za sebe potpuno su beskorisne. Aliako se susretnu, može se dogoditi nešto izne-nađujuće. Tada se miješaju geni jajne i sjemene stani-ce pa jajna stanica počinje rasti. Roditelji su začeli di-

jete.

Kakva je razlika između spolne stanice i normalne stanice?

Oplođena stanica raste i dijeli se, a novonastale stani-ce mijenjaju se i ponovno dijele. Razvija se plod kojiposlije može imati ili jajne stanice, pa će zato biti žen-

sko, ili sjemene stanice, pa će zato biti muško. To je,



dakle, razlika između, primjerice, stanice kože i op-lođene jajne stanice. Od stanica kože razmnožava-njem nastaju uvijek stanice kože. Od oplođene jajnestanice naprotiv nastaju mnoge različite vrste stanicakoje zajednički tvore živi organizam, na primjermišićne stanice, koštane stanice, živčane stanice, aposlije opet i spolne stanice. Program za to pohranjen

je već u jezgri oplođene jajne stanice.

Ima li u tijelu stanica koje se ne dijele?

Stanična jezgra svojevrsna je stanica u stanici. To jestruktura koja sadržava sve planove za gradnju stani-ce i organizma i sve upute za ono što stanica trebačiniti. Sve ljudske stanice imaju jezgru uz jednu je-dinu iznimku. To su crvena krvna zrnca. Ona su, do-duše, nastala s jezgrom, ali izgubila su je već kaodječje stanice. Tako su izgubljeni i planovi kako semogu dijeliti i razmnožavati te kako se pri oštećenjumogu sama popravljati. Zato crvena krvna zrnca žive

samo četiri mjeseca i zatim odumiru, a da nisu stvorilapotomstvo. Crvena krvna zrnca nastaju stalno iznovakad se određene stanice dijele u koštanoj srži. No kadsu te roditeljske stanice oštećene, tijelo gubi sposob-nost proizvodnje crvenih krvnih zrnaca. Druge vrstestanica imaju jezgru pa bi se zato mogle razmnožava-ti, ali to ne čine. To su živčane stanice. Ako npr. stani-

ce u mozgu odumru, ne narastu nove.

Koliko se brzo stanice mogu dijeliti?

Stanice nastaju tako da se dijele čim su dovoljno veli-ke za to. Od jedne roditeljske stanice nastaju pri diobi

dvije stanice kćeri. Obje stanice kćeri dobivaju kom-





plet planova i uputa za upotrebu. Stanice se mogunevjerojatno brzo razmnožavati. Od jedne roditeljskestanice nastaju dvije stanice kćeri, od toga nastajučetiri stanice, od njih osam, zatim 16 itd. Svake sekun-de u čovjekovu tijelu diobom stanica nastaju milijunisvježih stanica. Kod odraslih iste sekunde takođerodumire mnogo milijuna stanica tako da broj stanica

ostaje otprilike jednak. Kod djece je to drukčije. Dokčovjek još raste, tijelo mora izgrađivati više novih sta-nica nego što potrošenih stanica odumre.

Koje se stanice najbrže razmnožavaju?

Na sreću, svaka stanica ima uputu da se točno dijelipo planu i time proizvodi samo toliko stanica kćerikoliko ih organizam treba. Različite vrste stanica raz-množavaju se zato različitom brzinom. Stanice u sti

jenci tankoga crijeva najbrže se troše. One se zato inajbrže dijele, naime svakih nekoliko dana. Stanice ukoži, naprotiv, dijele se samo svakih nekoliko tjedana.

Usto stanice »znaju« koliko je star organizam kojempripadaju. Kod novorođenčadi, stanice se najbrže dijele napokon, dijete treba rasti. Sto čovjek više stari,to se stanice polaganije dijele. Kod odraslih, mnogevrste stanica potpuno se prestaju razmnožavati.

Zašto mozak ne može rasti?Najgore prolaze moždane stanice. Dozrele moždanestanice to su specijalizirane živčane stanice ne mo-gu se ni razmnožavati niti dobivaju svježe moždanestanice. Po tome se moždane stanice razlikuju odmišićnih stanica. Sportaši se brinu da se njihove

mišićne stanice snažno razmnožavaju. Mišići rastu.




Tko, naprotiv, trenira mozak sportskim razmišlja-njem, neće dobiti veći mozak. Ali događa se sljedeće:postojeće živčane stanice postaju aktivnije, a vezemeđu njima brojnije i one bolje funkcioniraju. Tkonapreže mozak, stvarno postaje mudriji. Nažalost, tofunkcionira samo određeno vrijeme. Tijekom vreme-na odumire sve više moždanih stanica. Mnogi stariji

ljudi zato postaju zaboravni.

Kako se geni kopiraju?

Ako se neka stanica dijeli, obje stanice kćeri više su ilimanje točne kopije nekadašnje stanice majke. Jasno jeda stanice kćeri moraju imati i iste genetičke informa-

cije kao i roditeljska stanica kako bi se inače mogledalje razmnožavati i proizvoditi prave bjelančevine?Normalnu podjelu stanice zovemo mitoza. Presudna

je sljedeća točka: svaka stanica kći mora moći isto onošto i roditeljska stanica u pravo vrijeme proizvoditiprave bjelančevine. Nije, dakle, dovoljno da se debelastanica u sredini razdvoji. Najprije se skupina genamora udvostručiti kako bi svaka stanica kći mogla do-biti jednu kopiju. To funkcionira ovako: svaka DNAnit ispusti svoj kemijski sastav na novooblikovanu nit.Svježa DNA identična je s predloškom. Sada se stani-ca počinje dijeliti u sredini sve dok se oba zadebljanjane odvoje jedno od drugoga. Dioba stanice traje oko

sedam sati. Za to vrijeme stanica ima »pune ruke«posla da kopira DNA.




Kako živa bića proizvode svoju unutarnju energiju?

Svako živo biće u svojim stanicama proizvodi energiju koja mu je potrebna za život. »Gorivo« za to nalazise u hrani. Pri probavi se velike molekule (ugljikohid

rati, masti, bjelančevine) od kojih se sastoji hrana ras-padaju u svoje prvotne sastojke. Pritom se oslobađaenergija pohranjena u ugljikohidratima, mastima ibjelančevinama. To se događa u više stupnjeva, apočinje u ustima. Već u slini na djelu su enzimi proba-ve. Enzimi su posebne bjelančevine koje rastvarajumolekule hrane. To se nastavlja u želucu i crijevima, azatim se pripremljene tvari s krvlju ispiru u stanice.Tu se posla primaju lizosomi. Lizosomi su tvorbe kojesu potpuno zapakirane s enzimima i u kojima se hra-njive tvari rastvaraju na svoje najmanje sastojke.

Što su »želuci« stanice?

Enzimi su bjelančevine koje se brinu za određene ke-mijske reakcije. Pri probavi se velike molekule od ko-

jih se sastoji hrana uz pomoć enzima cijepaju na svemanje, jednostavnije tvari. Na kraju se to događa u li

zosomima, sićušnim staničnim organima koji funkci-oniraju poput »želuca« u stanici. Snažni enzimi zaprobavu, kakvi djeluju u lizosomima, mogu probavitisve na što naiđu. Zato moraju ostati zatvoreni u »že-lucima« stanice (upravo kao što ljuta želučana kiseli-na mora ostati zatvorena u pravom želucu kako ne bi

pričinila štete drugim organima u tijelu).



228 Nevidljivi svijetmmmmmmmmmmmmmmmmM lM n M M n B i

Kako funkcioniraju baterije stanice?Energija proizvedena u stanicama pohranjuje se usićušnim kemijskim baterijama koje se zovu ATP.ATP je molekula koja se sastoji od vodika, ugljika idušika. Usto dolazi i rep od kisika i fosfora njega ke-mičari zovu fosfat. Taj fosfatni rep ATPa jako je

važan. Kako bi ga se, naime, dodalo molekuli, potreb-na je energija. Molekula ATPa (slično kao i baterija) je nabijena. Sićušna baterija kreće se po stanici. Čimdođe na određeno mjesto gdje je potrebna energijakako bi se izazvala kemijska reakcija, baterija se izbija.Fosfat se otkvači i pritom se oslobađa energija. Sićušnidodatak energije opet prikvači fosfor i bateriju nabija

energijom. Baterija se opet može uputiti onamo gdje je potrebna energija. To funkcionira slično kao kodakumulatora koji se puni na postaji za punjenje iupotrebljava ondje gdje je potreban. U stanici je u mi-nuti zaposleno najmanje dva milijuna molekula ATPa. Količine energije koje se nabijaju i izbijaju, narav-no, nevjerojatno su sićušne. Ali one održavaju za-mašnjak života.

Što se događa ako stanice ne dobiju kisik?

Stijenke (membrane) lizosoma, »želuci« stanice, takosu građeni da unutra puštaju predprobavljene mole-

kule, a ispuštaju probavljene tvari. Enzimi naprotivostaju u lizosomu i to toliko dugo koliko se stanicaopskrbljuje kisikom. Ako kisik izostane, stanica umi-re. Stijenke staničnih »želuca« rastvaraju se i enzimise prelijevaju u stanicu. A tu čine ono čega se ne mo-gu kloniti: počinju polako probavljati cijelu stanicu.Stanica probavlja samu sebe. Većina staničnih tkiva




dobro se snalazi dulje vrijeme bez kisika. One jedno-stavno puštaju da rastu zamjenske stanice.

Zašto mozgu stalno treba kisik?

Kod nekih vrsta stanica nedostatak kisika ima tra-gične posljedice. To su one živčane stanice koje tvoremozak. Moždane stanice ne mogu se dijeliti i zato sene mogu razmnožavati. One se guše jer organizam nedobiva zrak, a pluća ne mogu davati kisik u krv. Zaugušenu živčanu stanicu nema zamjene. Zato su um-

jetno disanje metodom usta na usta i masaža srca takovažni pri utapljanju. Pluća se moraju napuniti zra-

kom (kisikom), a srce se mora ritmički stezati kako bicrpka radila i krv kružila tijelom. Tada se i moždanestanice nastavljaju opskrbljivati kisikom. Inače većnakon nekoliko minuta moždane stanice počinju pro-bavljati same sebe i mozak (ili jedan njegov dio) odu-mire.

Zašto stanicama treba energija?

Stanica je i električna centrala koja proizvodi energijui prerađuje je. Jer tijelo stalno troši energiju. Neki sutipovi stanica npr. odgovorni za to da pokreću tijelo ilipojedine njegove dijelove. Među njih spadaju

mišićne stanice. Pri tjelesnim naporima gubimo naj-više energije. Ako mirno sjedimo i čitamo ili učimo,živčane stanice u mozgu radejmnom parom. I za to

je, dakako, potrebna energija. Cak i pri spavanju tijelutreba energija. Jer u snu ne kuca samo srce: i ostale sutjelesne funkcije u pogonu. Za svaku funkciju radebezbrojne stanice: one mijenjaju oblik, rastu i dijele se

ili se kreću.




Odakle dolazi energija koja omogućava život na Zemlji?

Sva energija koja omogućava život dolazi od Sunca.Sićušni dio sunčanih zraka udara na Zemljinupovršinu i održava cijeli životni stroj u pogonu. Bezsunčane svjetlosti ne mogu uspijevati biljke. Njima je

potrebna energija sadržana u svjetlosti (fotoni) kakobi iz vode i plina ugljičnoga dioksida proizvele ta-ko važne tvari kao što su šećer i drugi ugljikohidrati.Taj se postupak zove fotosinteza. Ali i životinje kojesu mesožderi žive od sunčane svjetlosti. One jedu iprobavljaju tvari koje su sadržane u tijelu biljoždera.

No tvari sadržane u biljkama mogle su se proizvestisamo uz pomoć sunčane svjetlosti. Sva energija potje če, dakle, prvotno od Sunca. Čak i energija kojutrošimo pri čitanju ove rečenice.

Zašto bez biljaka nema životinja?

Bez biljaka nema nikakvih životinja. Biljožderi uzi-maju ugljikohidrate, masti i bjelančevine pohranjeneu biljkama pa ih pri probavi pretvaraju u tvari koje supotrebne stanicama.

Odakle vegetarijanci dobivaju mišićno meso?

Bjelančevine koje mesožder uzima hraneći se nekomdrugom životinjom u njegovu se tijelu pri probavipotpuno rastvaraju na svoje najmanje sastojke. Istotako postupa i biljožder s bjelančevinama koje su

sadržane u biljkama. Sastojci bjelančevina isti su, bez




obzira na to potječu li od životinja, biljaka ili bakterija.Iz tih elemenata tjelesne stanice proizvode nove, vla-stite bjelančevine. Zato ljudi koji se hrane biljnomhranom nemaju nužno manje mišića nego netko tko

jede mnogo mesa.

Što se događa s tvarima koje se proizvode u stanici?

Transportni sustav stanice stalno ima posla kako birazaslao stanične proizvode. Neprestano se događana tisuće kemijskih reakcija pri kojima se proizvodetvari koje se moraju staviti na pravo mjesto unutar i

izvan stanice. Prije nego što se mnogi, različiti proiz-vodi tvornice stanica transportiraju do primatelja,moraju se najprije uredno zapakirati. Za to je mjero-davna stanična membrana, koža stanice. Pakiranje sedogađa automatski. Proizvod dodiruje membranu.Komadić se odvaja i ornata oko proizvoda i gotov je

paketić, tzv. mjehur. A kako dolazi do primatelja?Unutar stanice nalazi se sustav štapića koji se zovumikrotubule. One funkcioniraju poput sićušnihtračnica uz koje mogu kliziti mjehuri. Svaki mjehurima svojevrstan natpis ili oznaku sadržaja. Za to suzadužene molekule na pakiranju. Za određeni sa-držaj u pakovanju su uskladištene određene tvari.

Kako funkcionira poštanski sustav stanica?

Paketići se kreću tračnicama kroz stanicu i to tako du-go dok ne dospiju točno na mjesto gdje su potrebni.Tu sjede tzv. receptori. To su molekule koje su speci-

jalizirane za to da čitaju »podatke o sadržaju« mjehu-



ra. Određeni receptor zadužen je za određenu mole-kulu (natpisi na pakovanju). Prođe li slučajno paketićs ispravnim natpisom, receptor ga ugrabi i veže za se-be. Paketić stiže do primatelja. Sve je to, dakako, pri-lično nespretno. Funkcionira otprilike tako kao dapoštar sve paketiće koje mora podijeliti donese ukuću br. 1. Vlasnik kuće na br. 1 čita sadržaj i odabere

si paketić koji mu može poslužiti. Ostali paketići pu-tuju dalje do kuće br. 2. Opet se odabire paketić koji bimogao poslužiti. Ostali paketići prevoze se dalje i totako dugo dok svaka kuća ne uzme paketić koji jojmože poslužiti.

Kakve zadatke imaju stanične membrane?Membrane su kožice koje okružuju organe neke sta-nice (pa i samu stanicu). No membrane su i mnogoviše od samih ovojnica. One su preplavljene receptorima. To su velike molekule koje se nalaze na mem-brani i funkcioniraju poput vrata sa sigurnosnim bra-

vama. U okolici stanice plivaju sve moguće tvari upotrazi za mjestima kamo spadaju. Membrana držipodalje neželjene posjetitelje. Neželjene su one tvarikoje nemaju valjan ključ, a to znači koje su kemijskitako strukturirane da ne pristaju ni uz koji receptor.Ali čim se približi kakva upotrebljiva molekula s pra-vim ključem i dotakne odgovarajući receptor, vrata se

otvore: receptor uhvati molekulu i uvuče je u staničniorgan. Slično funkcionira stvar kad odgovarajući pa-ketić s kemijskim tvarima prolazi vani uz stanicu. Re-ceptor ga prepoznaje, ključ se okrene i paketić dospijeu stanicu. Neki veći paketi preveliki su da bi ih pritiskala stanična membrana. Njima je potrebna pomoć, apomoć dolazi od specijaliziranih molekula koje su na





usluzi kad neki paketić želi ući u stanicu, a ne može.Tada uslužna bjelančevina malo zareže staničnu me-mbranu i usisa paketić u unutrašnjost stanice.

Zašto nam trebaju bjelančevine?

Proteine (ili bjelančevine) mogu proizvesti samo živa

bića koja se opet uglavnom sastoje od bjelančevina.Bjelančevine u tijelu imaju dva različita zadatka. S

jedne strane one su najvažniji građevinski elementistanica. Mi ljudi sastojimo se zapravo od vode i bje-lančevina te ostalih tvari. Kosa i nokti npr. sastoje seod bjelančevine keratinina. S druge strane, bje-

lančevine upravljaju praktički svim kemijskim reakci- jama u tijelu. One djeluju npr. kao enzimi to su tvarikoje omogućuju reakcije, a da ne sudjeluju u njima.Bez enzima npr. ne bi funkcionirala probava. U crije-vu se događaju kemijski procesi kod kojih se velikemolekule koje uzimamo pri jelu cijepaju i pretvarajuu male molekule. Malene molekule koje nisu samo

manje, nego imaju i druga svojstva sada moguupotrijebiti stanice. One su rezultat kemijskih reakcijakoje se ne mogu razvijati bez enzima.

Od čega se sastoje bjelančevine?

U mrtvoj prirodi ne pojavljuju se bjelančevine. Posto- je sastojci bjelančevina koje nazivamo aminokiselinama. Te aminokiseline sastoje se uglavnom od kisika,ugljika i dušika, a uz njih kod različitih vrsta aminokiselina dolaze i drugi elementi. Kad se aminokiselinenanižu u pravom redoslijedu i u pravom odnosu,nastanu bjelančevine. Neke se bjelančevine brinu za

to da stanice mogu mijenjati svoje prebivalište i da



nađu pravo mjesto u organizmu. Druge bjelančevinemijenjaju oblik i strukturu stanice u kojoj se proizvo-de. A treće se opet brinu za to da različite tvornice sta-nica mogu surađivati. One sljepljuju stanice ili ih od-vajaju, ili funkcioniraju poput glasnika koji pojedi-nim tvornicama stanica kažu što kada moraju proiz-vesti. U suradnji svih tjelesnih stanica i bjelančevina

koje one proizvode, nastaje oblik živoga bića.

Kako nastaju bjelančevine?

Aminokiseline se ne sastavljaju same od sebe u bje-lančevine. Njima treba pomoć. Za proizvodnju bje-

lančevina (za sintezu proteina) u stanici potrebne sutri stvari: Prije svega recept za proteinsku sintezu, na-ime gen. Gen određuje kojim se redoslijedom kojeaminokiseline trebaju spajati. Drugo je nešto što tajrecept iz stanične jezgre odnosi onamo gdje se zadr-žavaju građevinski elementi (aminokiseline). To jeRNA (ribonukleinska kiselina). Ona je tanka nitasta

molekula na koju je DNA kopirala svoje upute za iz-radu bjelančevine. RNA je dovoljno rijetka da iz sta-nične jezgre otpliva preko njezinih membrana u sta-nično tijelo. Treće, stanici treba nešto što će građevin-ske elemente smjestiti u pravi redoslijed da nastanebjelančevina. To su tjelešca koja se zovu ribosomi. Onasu zapravo tvornice bjelančevina za stanicu. Na njih sevežu određene aminokiseline i zadržavaju se toliko du-go dok se ne spoje u novu tvar bjelančevinu.

Zašto je ovčja vuna elastična?

Bjelančevina ima u raznim oblicima. U jednom pogle-

du, one su međusobno potpuno jednake. Ako bi se




Nevidljivi svijet 2 3 5rnimmmmmmmmimmmmmmmmmmammmmmmm

razmotalo klupko koje čini neka bjelančevina, moglobi se vidjeti da se ne sastoji ni od čega drugoga negood lanca aminokiselina. Ali aminokiseline koje su senanizale u bjelančevine ne nalaze se uokolo jednosta-vno kao užad, nego se namataju ili gužvaju jedna uzdrugu, a zatim izgledaju drukčije. Bjelančevina kojačini ovčju vunu, primjerice, ima oblik vadičepa. Zato

je vunena nit elastična: može se razvući, a kad se pus-ti, ona se skvrči u svoj prvotni oblik. Svila je, naprotiv,kruta. Tu su lanci bjelančevina ispruženi jedan uzdrugoga. Posebno su otporne tetive u tijelu. Kod njihsu lanci bjelančevina opleteni jedni oko drugih poputužadi. Drugi lanci bjelančevina, primjerice enzimi,

sklupčaju se i zatim tvore svojevrsnu kapljicu.

Kako funkcionira enzim?

Neke kemijske reakcije funkcioniraju same. Tvari koje u njima sudjeluju trebaju se samo susresti i stvar

već kreće. U kemiji živih bića, stvar je složenija. Tu seprocesi moraju razvijati kontrolirano: u pravo vrijemei na pravome mjestu. Enzimi su bjelančevine koje suodgovorne za to da se određene molekule nađu upravo vrijeme na pravome mjestu. Tako se mogumeđusobno povezati i stvoriti drugu molekulu. Ve-ćina enzima su kuglice s ispupčenjima i udubljenjima.

Određeni enzimi imaju udubljenja određenog oblikau koje pristaje samo određ ena m olekula poputključa u pravu bravu. U susjedno udubljenje pristajedruga molekula. Te molekule slijepljene su s enzi-mom. One su međusobno dovoljno blizu da se mogupovezati. Upravo se to i događa. Zajedno, njih dvijetvore novu molekulu, a novonastala molekula više neodgovara udubljenjima enzima. Nova se molekula



odvaja i odlazi. Enzim je spreman za nove pothvate.On veže sljedeće dvije molekule i međusobno ih po-vezuje. Kemijski rad u stanici ide dalje. Sam enzim is-ključen je iz toga.

8+0 cvijeće u vazi čini svježim?

Komad šećera u čaši vode sam se otapa nakon nekogvremena. On ne samo da se otapa nego se ravnomje-rno raspoređuje u cijeloj čaši. Nakon određena vre-mena sva je voda jednako slatka. Sve to funkcionira,doduše, brže ako se miješa, ali i tako je nakon od-ređena vremena koncentracija šećera u vodi posvuda

jednako visoka. Voda, naime, ima sklonost ići onamogdje je viša koncentracija otopljenih tvari dakle ona-mo gdje je slađe ili (ako obavimo pokus sa solju umje-sto sa šećerom) slanije. Taj se postupak zove osmoza.Kad je posvuda jednako slatko ili slano, osmoza se za-ustavlja. Tada voda više ne ide nikamo. Zanimljivo jeda pri osmozi voda prodire i kroz prividno krute sti

jenke primjerice stijenke biljnih stanica. Osmoza je jedno od najvažnijih prijevoznih sredstava za vodukoje je priroda izmislila. Jedan od najzornijih primje-ra za to kako funkcionira osmoza daje rezano cvijećekoje stavljamo u vazu: ono ostaje svježe neko vrijemeiako je zapravo već mrtvo. Čini se čak da i uvelo cvi-

jeće ponovno procvjeta. Ono izgleda još nekoliko da-na svježe i živo jer voda u vazi prodire u biljne stani-ce. U unutrašnjosti biljne stanice nalazi se, naime, ve-lika količina otopljenih tvari. Osmoza pušta vodu daprodre onamo gdje se nalazi viša koncentracija takvihtvari dakle gore kroz stabljiku i unutra u stanice.Kroz membranu (kožica koja okružuje svaku od

sićušnih stanica) može ući voda. Ostale tvari ostaju





vani. Stvar funkcionira poput ventila koji pušta voduda teče samo u jednom smjeru. U biljnim stanicamastvara se, dakle, viši tlak, slično kao kad se voda pustiu mlohavo crijevo za vodu (zatvoreno na mlaznici).Stanice se šire, a cijela se biljka uspravlja i pruža lišće icvjetove. Ali i stanice živih biljaka dobivaju, dakako,vodu osmozom Zato postaju mlohave i uvele kad im

Documents

1000 tajni Zemlje