FILOZOSKI FAKULTET MOSTARODJEL ZA POVIJEST UMJETNOSTI

SEMINARSKI RADSTEĆCI(RADIMLJE)

AUTOR RADA:Anđela PrimoracNEKROPOLA RADIMLJE

Mitovi i legende prate neobične srednjovjekovne kršćanske nadgrobne spomenike kakvih nema nigdje u svijetu osim na prostoru današnje južne Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije i dijela Crne Gore. Podizani su od početka XIII pa do početka XVI stoljeća, a veličinom ne zaostaju za megalitskim spomenicima iz neolitskog doba. Neki nadgrobni monoliti teški su i do 30 tona. Riječ je o hercegovačkom fenomenu biliga (kamika ili mramora, a ne stećaka kako su ih od sredine XIX st. nazvali hrvatski vukovci; ni jedan od starijih hrvatskih rječnika ne poznaje riječ „stećak“). Od evidentiranih 69.356 biliga najviše ih ima u Hercegovini, i to u Mostarskom okrugu – preko 20.000, s najpoznatijim nekropolama u okolici Stoca: Radimlje i Boljun.

Pogled na teren nekropole

Srednjovjekovno groblje humske vlastele Hrabren - Miloradović - Stipanović - Popović, nekropola Radimlje, nalazi se u Vidovu polju (dio Trebinjske biskupije, stare preko 1000

g.), 3 km zapadno od Stoca, odnosno 30 km južno od Mostara. Ova najbolje očuvana nekropola je 2002. godine proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.Na nekropoli možemo naći oblike stećaka kao što su ploča, sljemenjak, križina i sanduk. Prema skali osnovnih oblika, nekropola se sastoji od: 36 ploča, 1 ploče sa podnožjem,27 sanduka, 24 sanduka s podnožjem, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka s podstoljem,2 sljemenjaka, 31 sljemenjak s podnožjem i 3 krstače. Važno je napomenuti kako ne postoje dva identična stećka.Spomenici ove nekropole svrstani su i orjentirani u pravcu sjeverozapad-jugoistok. Materijal od kojeg su izrađeni stećci je najvjerovatnije krečnjak. Većina povjesničara i nadalje ističe da se nekropole najčešće nalaze blizu kamenoloma jer je premještanje stećaka bio naporan posao. Nekropole su se, po prihvaćenom povijesnom obrascu, ujedno nalazile blizu srednjovjekovnih putova i naselja. Oko 88 posto nekropola ima svega po jedan do deset stećaka. Uz nekropole su ljudi često osnivali kasnija groblja (kršćanska, muslimanska). Tu su se često sastajali radi zajedničke molitve ili veselja. Stećci su svojom dužinom postavljani iznad rake u pravcu zapad-istok, gdje su noge na istočnoj strani. Redani su jedan do drugog tako da su stvoreni nizovi stećaka u pravcu sjever-jug.

Raznovrsnost i ljepota ukrasa na stećcima, a ponajviše njihova tajanstvenost, privlači pozornost stručnjaka koji su ih istraživali.Stećci su kao srednjovjekovne slikovnice u kamenu, s reljefima koji prikazuju vjersko znamenje, ljudske likove, životinje, biljne ornamente.Iz motiva na reljefima mogu se iščitati utjecaji romaničkog i gotičkog umjetničkog kruga, ali i nasljeđe drevne antike, kao i slavenske mitologije, ali čak i indo-europskog kulturnog kruga.

U Bosni i Hercegovini se, osim što ima najviše stećaka, nalaze i najljepše urešeni stećci. 

Najvrjednije umjetničko obilježje biliga su reljefni uresi s raznolikim motivima, od apstraktnih do figuralnih, a u njihov pravi smisao i simboličko značenje srednjovjekovnom čovjeku teško ćemo ikada proniknuti. Kovači (klesari) su na bilige uklesavali astralne motive, stilizirane križeve, biljne ornamente i životinjske likove, ljudske figure i motive iz svakodnevnog života, oružje, heraldičke simbole, a i odjeću su realistično prikazivali.

Već u trećem mileniju prije Krista nalazimo neke od ovih motiva (npr. spirala, svastika - crux gemata ili "kukasti križ“, vitice) na sakralnim spomenicima posvećenim kultu mrtvih (Newgrange, Irska), zatim kasnije u kulturi žarnih grobnih polja (npr. kod Histra), kod Gota u Skandinaviji, ali i u Indiji te na budističkim nadgrobnim pločama u Tibetu.

ANALIZA ZADANOG STEĆKA

Ovaj stećak poprima oblik sljemenjaka s podstoljem.Sljemenjaka s podstoljem na terenu ove nekropole ima najviše. Na stećku se ne primjećuju znatna oštečenja za razliku od nekih stećaka koji su u težem stanju.

Stećak se pruža u smjeru SJ-JI. Po veličini, stećak spada među veće na nekropoli. Stećak je bogato ukrašen sa svih strana, te spada u najbogatije, najzanimljivije ukrašene stećke na nekropoli. Prednja i stražnja strana stećka imaju različite ukrasne motive dok lijeva i desna su u potpunosti iste.

Donja strana je široka 1 m i 34 cm a gornja 1 m i 49 cm. Što se tiče visine, lijevi rub

visok je 1 m i 54 cm dok je desni visok 1 m i 30 cm. Podstolje je visoko 24 cm a

široko 2 i 25 cm.

Kada pobliže pogledamo uočavamo 2 glavna ''motiva'', tj. ukrasa: arkade i arhitravi koji u

ovom slučaju izgledaju poput vrpci. Uočavamo 2 vrste vrpci: ''cik-cak'' i tordirane. Zatim

nalazimo 4 arkade jednake veličine i oblika. Pripadaju romaničkom utjecaju zbog

poluokruglih završetaka koje susrećemo u romaničkoj arhikteturi. Svi ovi ukrasi su dio

ornamentalnih motiva karakterističnih također i tradicionalnih za ovaj prostor.

Pred nama stoji prednja strana stećka. Dužine stranica iznose 1 m i 30 cm i 2 m, dok širina stranica iznosi 53 cm za donju stranicu i 72 cm za gornju. Za razliku od prednjeg dijela stećka vide se neka oštećenja no s lakoćom možemo prepoznati da se radi o ljudskom liku urezanom u plitki reljef. Ova strana sadrži kombinaciju arhitektonskih i antropomorfnih motiva. U gornjem djelu ponovno uočavamo već ponavljani motiv ''cik-cak'' i tordirane trake. Ispod tih motiva se nalazi se nalazi lik čovjeka s uzdignutom desnom rukom. Tijelo čovjeka nije u skladu s proporcijama, to posebice uočavamo kod dosta povećane desne šake. Glava je okrugla, nije nalik ljudskoj što sugestira da se nije posvećivala pažnja anatomiji tijela već simbolici i ornametici. Različita su tumačenja značenja ljudske figure s uzdignutom desnom rukom i relativno velikim dlanom okrenutim prema promatraču (sveti likovi kod pravoslavnih uvijek imaju dlanove okrenute prema nebu): kao Božji blagoslov, kao simbol Krista, kao prijetnja, kao pozdrav Bogu, kao sunčev simbol .

Pred nama je stražnja strana stećka. Dužine stranice iznose 1 m i 30 cm i 2 m, dok širina stranica iznosi 53 cm za donju stranicu i 72 cm za gornju. Kao već dobro znani motiv ponovno nailazimo na ''cik-cak'' i tormiranu traku. Ispod traka imamo sa svake strane po jedan ''romanički'' arhitrav. Odozgo prema gore pružaju se spirale koje završavaju iznad arkada. Između spirala se nalazi nešto što podsjeća na štap, a iznad spirala nalazi se osmokraka zvijezda. Mnoge su se teorije razvile što bi zvijezda i spirale mogle predstavljati. Zvijezda kao astralno tijelo možemo upućivati na predpostavci koja se zasniva na teoriji na području astrnomije. Štap između spirala mogao bi predstavljati ekvator, a spirale sjevernu i južnu polutku.