18 Pomračenje uma.pdf

7/23/2019 18 Pomračenje uma.pdf

http://slidepdf.com/reader/full/18-pomracenje-umapdf 1/11

240

Pomraöenje

uma

Mirko Peti: Oblici nebrojiuosti u

hruatsh,om

ezilzu.

Institut za trrratski

jezik

i

jezikoslovlje,

Zagreb, 2004.

Izlaskom knjige

Mirka

Petija

Oblici

nebro-

jiuosti

u

hruatslzomjeziku

ziöaoje na

svje-

tlo dana

jo5

jedan

filoloöki

skandal u Hr-

vatskoj. Rijeö e o knjizi öiji sadräaj se ne

moäe

okaral<terizirati drugaöije nego kao

nakupina nebuloza

öije

öitanje

je

uweda

za

ljudski mozak i za

lingvistiku. A iz

Predgouora

se saznajeda

e

to ni

manje ni

viöe nego

doktorat obranjen

na

Filozof-

skom fakultetu

u Zagrebu.

Mentor diser-

tacije

i

predsjednik

komisije

za ocjenu

bio

je

Ivo

Pranjkoviö,

ölanovi komisije bili

su

.Iosip

Sili6

i

RadoslarrKa.tiöi6.

Nakon öitanja knjige namede se zak-

ljuöair

da svaki

osnormoökoiac

rije

zaslu-

Zuje

titulu

doktora znanosti

od

Mirka

Pe-

tija.

Jer

svaki

osnovno5kolae

na da

se

ribe

mogLr

brojati:

jedna

riba,

duije

ribe,

deset

ribo.

Medutim, M.

Peti twdi

suprotno. On

kaäe

da

je

deset

riöa nebrojivo,

navodeii

primjer

Uz obalu

pliua

d.eset iba.

(LlL).

Pritom ne

nudi

objainjenje

kako se

doölo

do toga da riba

ima deset

ako se one ne

mogu brojati. Ne ograniöavase salno na

ribe

i ne ograniöava

se

samo na

deset,nego

twdi

da su sve imenice

nebrojive i kad

uz

njih stoji bilo

koji

drugr

glavni

broj:

sa-

drZaj

e

imenica

uz

glavne

brojeve

priloge

koliöine

s

glediöta

gramatiöke

kategorije

broja

nebrojiv

(151-152).

Srjestan

e

ta-

kav zakljuöak e u suprotnosti s dominira-

juöim

miöljenjem vecine

lingvista

o broji-

vosti imeniea

(I52)

-

na.ravno, takav

zakljuöak

e

u suprotnosti

sa svima.

Öitate-

ljima koji deset riba

smatraju brojivimq

Peti kaZe da

je

deset

riba

sxno

privid

brojivosti .

I

nastavlja:

taj

je

privid

broji-

vosti lingviste naveo na zakljuöak da su

imenice

uz

koje

se upotrebljavaju

glavni

brojevi

obaveznobrojive

(L52).

Znaöi,

svi-

ma drugima se

privida,

a

samo Peti

vidi

stvarnost. U

njegovoj

stvarnosti

je

mje-

seöina

brojiva

(242),

premda

se baö ona ne

moZe

brojati,

usp.

xjedna

mjeseöina,

xduije

mj eseöine,

tri

mj

eseöine.

U

Petijevoj

stvarnosti

ne

postoji

se-

dam

padeäa,

kako

se uöi

ved

u osnormoj

Skoli,

nego

postoje

samo

dva

padeZa,

omi-

nativ i

genitiv,

i

to ne öitav

genitiv,

nego

samo dijelni

genitiv

(17-18,

239-240). Pa

je

za

Petija stolica

predmet

samo

u

nomi-

nativu i

samo

u nominativu

se moäe

bro-

jati,

dok

u

bilo kojem

drugom

padeZu,

pr.

donijeli

su

tri

stolice,

viSe

nije

predmet

koji

se moäe brojiti

(18).

Od kad

postoji

lingvistika,

padeä

je

jedna

kategorija, a

broj druga. Samo kod

Petija

nije

tako:

kod

njega

e

padeZ

zraz

broja

(35).

Rüeö

guäua

je

sval<omemenica,

ali

ne

i Petiju

-

kod

njega

je

guäua

glagol

(92).

Svatko zna da

je

besubjektna reöenica ona koja

je

bez

subjekta. A Peti twdi suprotno, kod njega

je

besubjektna eöenicaona koja

ima sub-

jekt (215).

Svaki osnovno5kolac

zna

da

liöne za-

mjenice

pokazuju

Iice:

ja

pokazuje prvo

lice, ti drugo Iice,

on

trede

lice itd. Zato se

i zovu liöne zamjenice.

No, Peti

twdi

da

iiöne zamjenicene

pokazuju

ice

(102).

Os-

no'n'noökolci

naju

i

da u

primjeru

Prijatelj

mi

je

sportaÄ

ijeö

prijatelj

oznaöava sobu,

a u primjena Vlak juri njeö ulak ne azna-

öava osobu. A Peti

twdi

da

je

suprotno

istina,

da u tim

primjerima prijatelj

nije



osoba, ulak

e

osoba

67,73).

Piöe

da se

rijeöju

prijatelj

ne

moäe oznaöiti

osoba

tredeg

ica ,

dok ulak

oznaöavaosobu

tre-

ieg

lica,

usp.

osoba

se

treiega lica, ozna-

öena

jedninskim

oblikom imenice ulak

[...] (67, 73). IJvjeren je i da ja ne

oznaöavaosobu

i da

se u

reöenici

Ja sam

bolestan

ne

oznaöuje

osoba odredenoga

Iica

(133).

Sve

reöenice

sa san';,

si,

e,

smo, ste,su

Peti

proglaöava

ezliönima

66,

110),öto

e

u suprotnosti

sa svim lingvistiökim

defini-

cijama s

jeziönom

stvarnoöiu

er

reöenice

Ja

sarn uöitelj, Ti si

uöitelj,

On

je

uöitelj

itd.

izraäavaju ice i

nisu bezliöne. Iako

svaiko vidi da sarn, si, je, srrlo, ste, su

pokazuju

lice

i broj

u Zedan sam, Zedan

si,Zedni smo td., Peti

twdi

suprotno

(58).

On

piSe

da sam, si,

e,

smn,

ste, si, ne

moglr

izraziti lice i

broj, nego

da

je

kod

njih

sadrZaj

oznaka kategorije lica

i broja

s

glediöta

tih dviju kategorija

neutraliziran

(58).

A dokaz

za

neutralizaciju

mu

je

njegova twdnja

da

je

neutralizirano.

Kad

se ima u

vidu

da

on i druge

temeljne

razlike

ukida koristeii uvijek svojutwdnju

o

neutralizaciji

kao

dokaz.,

ondä

e

ja-

sno da

je

neutralizarija

kljuöna

rijeö

Peti-

jeve

teorije .

Ta rijeö

se

pojavljuje

najma-

nje

öetristo

puta

u knjizi. Kod

Petija

e

sve

ne

ut al zir

ano.'

neutralizirana

ednina, ne-

utralizirana mnoZina,

neutralizirano

lice,

neutraliziran

broj.

Sve

s ciljem

neutra-

liziranja mozga

öitatelja.

Vei

ovo dosad eöeno

pokazuje

da Peti

s takvim svojim

twdnjama

ne bi

mogao

zawöiti ni

osnovnu

ökolu. Zar

su Pranj-

koviievi kriteriji,

zajedno

sa

Siliievima

i

Katiöidevima,na razini predökolskog

vzra-

sta kad

je

Petijev

rukopis

proglasio

obra-

njenom disertacijom?

Pranjkovic

je

neo-

snovano

propustio

i svog

prvog

doktoranta,

Dragutina RaguZa,

o öijoj disertaciji

sam

objavila op5irnu

negati',mu

ecenziju

u Re-

publici

(5315-6,

997,

str. 183-196).

Nas-

tavljajuöi

takvu

praksu,

postupa

neodgo-

vorno prema mladim buduiim linryistima

jer

se

oni mogu

povesti

za

tim

pseudo-

znanstvenim

radovima,

misledi da

je

to

lingyistika.

Time Pranjkoviö

doprinosi da-

ljnjoj

propasti

filologije

u Hrvatskoj.

Jer ono Sto

mladi

mogu

öitati kod

Petija

e

npr.

da

BiIa

je

guäua

pred

haua-

nom i BiIa je guäua pred hauanom nije

jedna

te

ista reöenica,

nego dvije

potpuno

razliöite reöenice

(95-96).

Ne

radi se

o

tiskarskoj

greöki

er

Peti te

identiöne

prim-

jere

zajednos tezom o njihovoj razliöitosti

ponavlja

na

sljedeiih 130 stranica

knjige.

Twdi i da

se kod Bili

su

brodoui

u

luci i

BiIi

su brodoui u luci radi o

dvije

razliöite

reöenice,koje

su medusobno

>u

seman-

tiökoj opreci

po

kaiegoriji

broja

(1i1).

L4eiut:n, bro i ie u ry'ima i<ientiöan er

brocioui toje oba

puta

u

mnoZini.

Peti twrii da

je

prijaieij

u reöenici

ZEy

Prijatelj mi

je

sportai nebrojiv, a u reöenici

Prijatelj rni

uöi za ispit brojiv

(65),

premda

je

prijatelj,

naravno,

ednako

brojiv

u

obje

reöenice.Kai,e

da

se

razlici u brojivosti

kako

e

on

vidi izmedu

tih

primjera

nije

u

kroatistici

dosada

poklanjala

dovoljna

po-

zorrrost,,,

to

zato

Sto

e

ta razlika

>>nez-

natna, zapravo

e

i

nema..

(65).

Pa kad

je

nema, zaÄto

e

on onda izmiSlja?

Zato Sto mu naslov doktorata

glasi

oblici

nebrojivosti ,

p 11

Zeli nebrojivost

vidjeti

svud4

pa

nebrojivima

proglaöava

imenice s

jedninom

i mnoäinom koje se

mogu brojati

pomoiu

jedan,

dva

itd.

tw-

deii da

za njega

,,jednina

viöe ne znaöi

jedno (62),

treba sarno sve

neutralizira-

ti i

1,1afa

u semantiöki

nebrojivim

obli-

cima sadrZaja imenskih rijeöi

s

glediöta

kategorijebroja öirom otvorenan 62).Tak-

vom tehnikom stvarno se

Sirom

otvaraju

odredena wata, ali

sigurno

je

da

to nisu

wata lingvistike.

Peti

je

svjestanda

svi lingwisti smatra-

ju

brojivima imenice koje se mogu

povezi-

vati

s

brojevima, aii

to

mu ne

smeta

da

on

ima

suprotno

mi5ljenje:

postoji

pre5utno

uwijeZeni

stav da se sadrZaj akvih

imeni-

ca

ne

moäe

oznaöitikao nebrojiv,

er

je

ono

öto one oznaöuju matematiöki brojivo: je-

dan

stol, viöe

stoloua

itd. Takav

je

stav



242

pogreöan<

216).

Pritom Peti

ne

nudi do-

I<aae,

nego mu

je

dokaz

njegova

vlastita

twdnja. PonaÄa

se kao da

je

dovoljno da

on

neöto kai,e

pa

da

je

stvarno tako.

Sam

kaZe

da

e

u lingvistici uobiöajena

sasvim drugaöija definicija brojivosti i ne-

brojivosti od njegove

(19)

te da u literaturi

nije

nalazio

dovoljno

potpore

za istraüva-

fja

u naznaöenom

mjeru,.

9).

To

ne

öudi.

Steta öto

ga

ta

öinjenica nije navela da se

malo zamisli nad

smjerom svog

istraZiva-

nja .

Bududi da se literatura ne

slaZe s

njim, on

ju je

odbacio,

uz obrazloZenje a

bi

se

njenom

primjenom,

kako kaZe,

n4-

ruöila

metodolo5ka

koherentnost

opisa, a

do nje mi je bilo izuzetno stalo,, (9). U

Uuodu desetak

puta

istiöe kako

ie on dati

valjan

opis

(20)

jer

ie nebrojivost

na

sintaktiökoj razini

,opisati

kako

valja

(19),

stvoriti

valjane

metodoloöke

retpo-

stavke

(19),

da

se ta kategorija valjano

opiöe

(19)

pa

6e

s

postojanjem

metodo-

lo5kih

pretpostavl<t

a valjan

opis

(20)

biti

,,mnogo

akÄe valjano

protumaöiti

seman-

tiöke

odnose u

grarnatiökoj

kategoriji bro-

ja (20).

I u narednom

poglavlju

kaZe

da

se jedino njegovim pristupom brojivosti

>mogu

valjano

opisati semantiöki odnosi u

toj kategoriji

125;,

öto

je

neophodno

da

bi se sadrZaj menske ijeöi valjano

opisao

(25)

er

bez Petijevih

pojmova

se

>seman-

tiöki odnosi u

gramatiökoj

kategoriji broja

lingvistiöki valjano

ne

bi

mogii

opisati

Q8), a to

se

)u

potpunosti

valjano

moZe

opisati

edino

pomoöu

Petijevih

pojmova

/ oa \

Ako öitatelj ima utisak da se tu ne5to

ponavija,

ne

vara

se:

ponavljanje

e jedno

od

glavnih

svojstava

ove

knjige. Bududi

da

Peti ni za

jednu

svoju twdnju nema doka-

ze,

ponavljanje

e

njegov

edini

naöin

uvje-

ravanja.

Cita'ui koje

sam

navela iz

Uuoda

predstavljaju

bezazleni

primjer ponavlja-

nja.

Stvar

je

mnogo

gora

kad Peti

po

dva-

deset

puta

ponavlja

svoju

uteoriju

prema

kojoj

je

brojiva imenica nebrojiva,

a nebro-

jiva brojiva, kad ponavljanjemZeli öitatelja

uvjeriti

da

e

reöenica

s

liönom zamjenicom

bezliöna

reöenica,

a reöenica sa subjektom

besubjektna

reöenica td. I{ao

da 6e neöto

öto

je

netoöno

postati

ispravno

ako on

to

dvadeset

puta ponovi.

Uzima

postojede

ingvistiöke

nazive,

öije znaöenjee u lingvistici dobro poznato,

i

kai,e da kod njega znaöe neöto

sasvim

drugo,

npr. za brojiuo i nebrojiuokaäe

da

kod njega nem4ju veze

s brojanjem

(11),

pa

je

kod njega

deset balona nebrojivo.

Buduii da

je

desetbalona za

Petija

nebro-

jivo,

postavlja

se

pitanje

5to

je

za njega

brojivo.

Nasuprot

uobiöajenomodgovoru u

lingvistici da

je

brojivo ono öto se moäe

brojati

pomoiu

jedan,

dva,

tri itd., Peti ima

svoj osebujni odgovor saöinjenod rijeöi ko-

je

zajedno

ne

daju nikakav smisao:

U

semantiöki

brojivim

oblicima

gramatiöke

kategorije

broja

sadrZaj se

imenskih rijeöi

tim

rijeöima

oznaöujeu onim

gramatiökim

kontekstima u

kojima

su

predikatnim

rije-

öima

u reöenici aktualizirane oznake kate-

gorije

lica i

broja

(22-23).

Dok

se

u

lin-

gvistici

imenice dijele na brojive

(npr.

bom-

bon)

i nebrojive

(npr.

sluh), kod Petija ta

podjela

ne

vaZi,

za t4egaje svaka menica

malo brojiva pa malo nebrojiva (24), za

njega

postoje

sluhoui.

A kako to

izgleda

s malo brojiva

pa

malo nebrojiva,

pokazuju

Petijevi

primjeri:

on

usporeduje

reöenicu

Slike

su uisjele na zidu s reöenicomNa

zidu su bile slike twdeöi sasvim ozbiljno

da su

slike u

prvoj

reöenici

brojive, a u

drugoj

nebrojive

(61).

Zaötobi iste slike na

istom zidu bile

malo.

brojive

pa

malo ne-

brojive?To ostajenepoznato,ali Peti zah-

tijeva <iamu {erujemo kaC on neöto kai,e.

A on kaäe

da

u

drugoj reöenice

slike ozna-

öavaju

semantiöki

nebrojive

obüke

edino-

sti

(61;

i da su zaüonebrojive.

Peti svoj

pristup

temi ocjenjuje

kao

maksimalistiöki

model

opisa

(95)

twdi

da

se njegov trud isplatio

,,u

pwom

redu

zbog

pozitivnih

rezultata

koji su iz njega

proiziöli

za kroatistiku

(283).

O

reöenica-

ma

koje

e

napisaokais

vrijedne

su

znan-

stvene tekovine pomoöukojih se na bro-

jivost

baca

sasvim

novo

svjetlo

(283).



Primjeri

nebrojivih

imenica

kod Petija

glase

No

bieäuljhu

je

crkua,

Kuöe

sit

u

dolini, Mjeötani

sa

sui ujernici

(57),

prem-

da

je

svakome

asno

da te

imenice

jesu

brojive

jer

se

crkue, kuöe,mjeitani, ujernici

mogu brojati, npr. .l/a breäuljleusu duije

crkue,

Öetiri kuöe

su u d.olini,

Malobrojni

mjeitani

su ujernici itd. Twdi da

kod tih

imenica

nema razLike

izmedu

jednine

i

mnoZine:

,,opreka

e

po

znaöenju

medu

jedninom

i mnoZinom.

u

njih dokinuta

(57).

Medutim, nije

dovoljno

da

Peti to

izjavi

pa

da

takc i

bude.Jednina

mnoZina

se i daije razlikuju

po

znaöenjü,

opreka

po

znaöenjo nedu :rjina nije ciotrinuta

er

nije isto ako

je

izgradena

edna

tkua ili

sto

crkui, nije svejedno

da

Ii Nlirko

posje-

duje

ednu

kuöu

ili

pet

kuöa itd. Peti svoju

teoriju

o dokinutosti

razlike izmedu

ed-

nine i mnoZine

ponavlja

tridesetak

puta

jer je

izgleda

sam svjestanda

mu

öitatelj

neie samo tako

po{erovati.

Prema Petiju

je

imenica

plscl

samo u

nominativu u mnoZini,

dok

za

genitiv

mnoZine nxnogo

pisa,ca

wdi

da nije

mno-

äina. Zaßtogenitiv mnoZine odjednom ne

bi bio mnoZina? Zato

i;to Peti tako

kai,e.

On

twdi

da u

genitivu

svake

-.niss

jed-

nina

joj

se

rnncäina

kao

oblici

gramatiöke

kategorije

broja stavljaju izvan snage

(31).

To Sto svi drugi lingvisti

smatraju da se

mnoäina razlikuje

od

jednine

i u

genitivu

Peti

o5tro osuduje

govoredi

da

takvo

uvje-

renje ne

sarno da

je

iz

temelja

pogre5no

nego

e

za valjan

opis

gramatiöke

katego-

rije broja i metodoloökinedop11s1lye32).

Budu6i da

se u linryistici odavno ko-

risti termin

gramatiöka

kategorija broja

s

poznatom

ustaljenom

definicijom,

ne

mo-

Ze Peti izmisliti

novu

definiciju tog termi-

na koja mu

pridaje

neko sasvim drugo

znaöenje

ne moZe

za

takvu

svoju

proizvo-

ljnost

prisvojiti

naziv

gramatiöka

kategori-

ja

broja.

Osim toga,

Petijeve

definicije

ne

samo

da

su

u

suprotnosti s lingvistikom,

negonisu utemeljeneni u jeziönojni u bilo

kojoj drugoj stvarnosti.

Svi

lingvisti

uwStavaju

stol u brojive

imenice.

Jostaiom,öovjekne

mora

biti

ni

lingvist

pa

da

zna da

je

stol

brojiv: svatko

u

kuöi ima

jedan

s/o/ ili dua stola

ili ulSe

stoloua.

Peti, medutim, kategoriöi<i

twdi

da stol nije brojiva imenica

(34).

Dokaz mr,r

je

njegova

vlastita

twdnja da

je

u

reöeni-

cama Stol

je

dio

pokuöstua

u suakoj kuöi,

Dok

je

stola, bit öe

razgouora

neutralizi-

ran sadräaj oznaka

kategorije iica i broja

(34).

Medutim,

sadräaj

kategorije lica

i

broja nije

neutraliziran.<,

nego

e

u obje

reöenice utwdiv kao treöe lice

jednine.

IJ

pr zoj

eöenici se radi o

generiökoj

upotrebi

jednine,

a u dn:goj reöenicio frazemu.

Peti

pokuöava

dokazaii

neutraiizaciju : Da

je

gramatiöka kategorija broja imenice stol u

reöenici

tipa

Dok

e

stola, bit

öe razgouora

o A a

neutralizirana,

vidi

se

po

tome öto

se ta

22'a)

rijeö u toj reöenici

moZe

upotrijebiti

samo

u

jednini.

Upotreba

bi te

rijeöi

u

mnoZini

tu reöenicu uöinila

neovjerenom:

Dok

je

stoloua,bit

öe razgouora,,

35).

Peti

pre-

Suöuje

li ne zna da

je

ta

reöenica frazem

i da se u frazemima

po pravilu

niöta ne

moZemijenjati,

pa

tako ni

jednina,

npr. u

frazemu U tom grmu leäi zec ne moZe se

jednina

zamijeniti mnoZinom U torn

grm,u

Ieäe eöeui

er

u frazemu se

ne

moZe

zal:;rj-

jeniii

ni niöta

Crugc, usp. L/

onom

grmu

leäi zec, U tom äbunu leäi zec, U

tom

gnnu

spaua, ec, U

tom

grrnu

leäi kuniö.

Prema

tome,

nezamjenjivost

ednine

mnoZinom u

frazemu nije dokaz

da

u

frazemu

nema

kategorije broja i da

e

zec li s/ol

nebrojiva

imenica. Zanimljivo

je

da nezamjenjivost

jednine mnoZinom kao svoj jedini dokaz

neutralizacije

Peti nije ni

poku5ao primi-

jeniti

na

prvi primjer

koji

je

naveo i koji

nije frazem: StoI

e

dio

pokuöstua

u suakoj

huöi.

Yjerojatno

je

öak

i

on

svjestan da se

tu

jednina

moZe

zamijeniti mnoZinom

S/o-

loui

su

dio

pokuöstua

suakoj

kuöi.I ddje

u knjizi Peti se uvijek sjeti

svog

dokaz-

nogu

postupka

baS onda

kad

se

radi

o

frazemima

(38,

109, 148). Jedino se

na

njima usudi pokazivati da se jednina ne

moäezamijeniti mnoZinom,

preöuiujudi

da



244

je

to sarno

zato

öto se u frazemima

po

pravilu

niöta

ne moZe

mijenjati.

O

primje-

nr Dok

je

stola, bit öe

razgouora

wdi da

stola ne

oznaöava

cjelovit

pojedinaöan

predmet

koji

se moZe brojiti , nego

stola

izriöe

samo

dio

(35).

Medutim,

svakom

je jasno

da stola i u tom

primjeru

oznaöava

cjelovit

predmet,

a

ne npr.

nogu

stola i da

stoga ne

oznaöava

samo

dio .

Stil koji

Peti koristi

kako bi uvjerio

öitatelja

u

nebrojivost

stola

je

kvaziznan-

stveni stil,

s

reöenicama

u kojima

ie öitate-

lj

uzalud

trai:iti

znaöenje

er

one

ga

nema-

ju,

usp.

IJ

reöenici

ipa

Dok

e

stola, bit öe

i razgouora

izraz

je

semantiöki nebrojivu

obliku dijelnosti

kao obliku

sadräaja men-

ske rijeöi u genitivu s gledi5ta kategorije

broja kontekstualno

uvjetovan

padeäni

izraz

dijelnoga

genitiva

(35).

Twdi

da liöne zamjenice

nemaju

veze

s

brojivoöcu,

a

kao

dokaz

navodi

da se

liöna

zamjeniea.

n

ne

moZe

povezati

s

brojem deset

(23).

Zaboravlja

da

e

on liöna

zamjenica

u

jednini

pa

se

ne

povezuje

s

deset

er

uz desetmora

stajati mnoZina.

A

5to

je jo5

vaZnije,

zaboravlja

da

postoje

liöne zamjeniceu mnoZini, koje glaseoni,

mi, ui, i

koje

se koriste uz

d.eset

a

se

kaZe

d.eset

h

je

doölo,

deset nas

je

doöIo,

deset

uas

e

doöIo.

I{ai,e

da mu

je

eilj

morfoloöku

katego-

riju

broja

opisati na

sintaktiökoj

razini

(14-15).

Pritom

Petiju nije poznato

da

je

broj na

sintaktiökoj razini prisutan

samo

pomodu

kongruencije

i

da

je

kongruencija

u iingvistiökim

radovima

ved

opisana. ako

istraäivati kategoriju broja na sintalrtiökoj

razini

znaöi

baviti

se kongr';encijon:,

za

Petijevu

knjigu

se

ne

moäe

reii ni

da se

bavi kongruencijom.

To

je

knjiga

koja

se

ne

bavi

niöim,

ona nema predmet

istra-

äivanja.

uteorija

koja

se

u njoj iznosi

nije

primjenjiva

ni na

öto.

Na

300

stranica Petijeve

knjige vrte

se

lingvistiöki pojmovi

broj,

lice,

subjekt,

no-

minativ,

objekt,

priloZna

oznaka. Ali

sve

na öto Peti pokuöavaskrenuti pa-änjuvei

je

opdepoznato

iingrristici

i ved stotinama

godina

za

to

postoje

jednostavna

linryi-

stiöka

pravila.

Peti

se

pona.Sa

ao

da

ta

pravila

ne zna ili

kao

da

ih

Zeli

preokre-

nuti na

glavu

i stvoriti

neka svoja

pravila.

Npr. za

poznato

lingvistiöko

pravilo

da se

objekt i priloäna oznaka ne ravnaju u bro-

ju

prema predikatu

Peti ne

kai,e

da veö

postoji,

nego to

jednostarmo

pravilo

pred-

stavlja u svojoj

teorijin

na

kompliciran

naöin da bi izgledalo

kao da

je

to neSto

drugo,ne5tonovor

ne

moZese kao

sintak-

tiöki

relevantna

u reöenici ni

aktualizirati

ni

neutra-lzirati

gramatiöka

kategorija

bro-

ja

imenskih rijeöi

u tunkciji

objekta i

pri-

loZne oznake.

U

tim dr{ema funkcijama

imenske rijeöi

brojivost

se i nebrojivost

ne

mogLr linryistiöki valjano definirati kao

sintaktiöki

relevantna

semantiöka

obiljeZja

njezine

gramatiöke

kategorije

broja

(37).

Osim

toga,

on imenicama

priznaje

brojivost sarno

kad

su subjekti,

a

poriöe

m

je

kad su objekti

ili

priloZne

oznake

(37),

premda

e

opöepoznato

a su brojive

ime-

nice brojive i kao

subjekti i kao objekti

i

kao

priloZne

oznake,

npr.

stolouisu

u svim

narednim

primjerima

u mnoZini

i

brojivi

iako su u prvom primjeru subjekt, u dru-

gom

objekt, ä ü

tredem

priloZna

oznaka:

Stoloui su bili

prauilno

rasporedeni

u duo-

rani, Donijeli smo

pet

nouih stoloua,

Torte

srn

rasporedili

po

stolouimn.

Premda

su

Petijeva

shva6anja

broja u

suprotnosti s öitavom

lingrristikom

u svije-

tu

pa

öak

i

s

radovima

u domaioj

sredini,

on od

poöetka

do kraja

knjige

twdi da

je

sva

lingvistika

stoljeöima

u

zabludi,

da

je

iiv1ela u pogre5nomu{erenju kako opisu-

je

gramaiiöku

kategoriju

broja, a ustvari

se

bavila matematikom.

te da tek

sada. s

Petijevim djelom

zapoöinje

odbacivanje

matematike i bavljenje

gramatiökom

kate-

gorijom

broja

(4CI-52).

Da Petiju

matema-

tika

nije

jaöa

strana,

to

je

oöito,

pa

svoje

odbacivanjematematike

ne mora

posebno

dokazivati. No

morao bi dokazati

da bav-

ljenje

gramatiökom

kategorijom broja

za-

poöinje ek s njime jer gramatiöka katego-

rija broja

je

opisana

u svakoj lingvistiökoj



enciklopediji

u

svijetu,

s ujednaöenom

de.'

finicijom

koja

e

potpuno

drugaöija

od ono-

ga

kako Peti zamiölja

tu kategoriju.

Buduöi

da

je

u Hrvatskoj

uobiöajeno

za sve negatiuro traäiti

krivce

u Srbima,

Peti koristi istu metodu. Smatra da su

Srbi

krivi za

sve

öto

kod

brojivosti nije

kako on

Zeli,

posebno

istiöe Milku

Ivii

(4()-41).

Ali i

sam

primjecuje

da ona ima

isti

pristup

brojivosti kao i

drugi linryisti

öirom svijeta te da

e

to

u

skladu s opöim

u{erenjem

gramatiöara

(41).

O ustaljenoj ingvistiökoj

podjeli

ime-

nica na broiirte

nehrnii'rePeri znnüe ','.i

skladu

je

to s opdim

u{erenjem

grama-

tiöara da su brojivost i nebrojivost svo,istva

leksiökoga znaöenja

imeniceu

(52)

i

da

imenska

rijeö

moZe

biti ili

sarnobrojiva,

ako se njome

u izvanjeziönoj

zbilji

ozna-

öuje

neöto

5to

e

matematiöki

brojivo, npr.

brod, brodoui, deset

brodoua,

li samo ne-

brojiva,

ako se

njome

u izvanjeziönoj

zbilji

oznaöujeneöto

öto matematiöki

nije

broji-

vo, npr. zrak,

sluh itd.

(4L46).

Peti odba-

cuje to opöe u{erenje,

twdeöi

da su svi

gramatiöari

u zabludi

jer

nisu

uvidjeli

po-

put njega da je ista imenica ovisno o kon-

tekstu malo

brojiva i malo

nebrojiva te da

ima raznih brojivosti

i nebrojivosti.

S{e-

stan

je

da njegova

teza nema

potpore

u

linryistici:

O

tome

da imenica,

ovisno o

kontekstu,

moäe mati

razliöite

oblike bro-

jivosti

i nebrojivosti

u toj linryistici nema

ni rijeöi

(52).

Premda oStro

odbacuje

bilo kakav

ut-

jecaj

leksiökogznaöenja

menice

na njenu

brojivost ili nebrojivost kao

znanstveno

neodrZiv

(47),

metodoloöki

nedopustiv

(50)

i

metodoloöki

neprihvatljiv

(51),

a

svoje

odbacivanje

ocjenjuje

kao

metodo-

loöki valjano

(50),

kasnije

priznaje

i sam

da

neke

skupine imenskih

rijeöi zbog

svog specifiönoga eksiökog

znaöenja

akie

dobivaju semantiöki

brojive,

druge

pak

se-

mantiöki nebrojive

oblike sadräaja

(60-61,

v. i 223, 229). Dntgim

rijeöima,

priznaje

utjecaj leksiökog znaöenja menice na nje-

nu

brojivost li nebrojivost.

I{ai,e

da se

generiöko

znaöenje

ipaKit

je

sisauor

moZe

zreöi samo

edninom,

a

ne

i

mnoZinom

(151),

öto nije toöno

er

isto

znaöenje

e

moZe zreöi

mnoZinomKitoui

su sisauci.Medutim, Peti

inzistira na svo-

joj

twdnji: ,,IJz

edninske

oblike glagola s

generiökim

znaöerg'emeöenice

su s

njiho-

vim

mnoZinskim

oblicima

neovjerene:Pas

laje

-

*Psi

laju,

Auion

leti

-

*Auioni

lete,

Ouca bleji

-

*Ouce

bleje, Mla.diö

pije

-

*Mla.diöi

piju

(151).

Sasvim hladnokrvno

stavlja

z'q,ezdicu

na

potpuno

ispravne i

o{erene reöenice mnoZini

smatrajuii da

je

dovoljno da ih on

tako obil.jeii,

pa

ie

zbog toga

postati

neovjerene.A

u sije-

deiem odlomku,

kao

da

prethodnog

odlom-

ka nema, Peti piöe da se generiöko znaöe-

nje moäe zreöi

i

pomoiu

mnoZine, e na-

c,

Ä E

vodi iste

one

primjere

koje

je

maloprije

27ar

obiljeZio

kao

neovjerene

sada bez

zvlezdice

kao ispravne:

Psl

laju, Auioni lete, Ouce

bleje,

Mlod,iöi

piju

(151).

Twdi

da se za imenicu u mnoZini

mora redi da znaöi'mnogo'

(49).

No,

ime-

nice u

mnoZini

spoloui,kontinenti,

poloui

oöito

ne znaöe'mnogo'.

Svoje

uvjerenjeda

se mnoZinskim oblikom imenice uvijek

oznaöava

mnogo'

nekakvih

predmeta

Peti

oslikava reöenicom

Strojeui

ra.de

besprije-

korno opisujuii imenicu

)u

nominativu

mnoZine u

svom

semantiöki

brojivu obliku

mnogosti kao mnogo takvih

predmeta

(55).

Medutim,

5to ako reöenica

glasi

Na.il

malobrojni

preostali

strojeui

radc

besprije-

korno

ili

Naruöeni

strojeui

(a

naruöili smo

satno tri kornada) stiäu

sljedeöeg

jedna,

gdje se sigurno ne oznaöava mnogo tak-

vih

predmeta ?

Pomodu

primjera

Na

galeriji

su stu-

denti

Zeli

dokazati

da se studentl ne

mogu

brojati

(211),

iako

se

mogu brojati, usp.

duad,eset,rideset,

öetrdeset

tudenata. Pri-

mjerom Na brijegu

e

kuöa äeli nas

u{eriti

da se

na

kuöu ni

ne

pomiölja

kao na

cjelovit

pojedinaöanpredmet

koji

se

moäe

brojiti*

i da

je

kuöa nekonkretna

(zLL).

Medutim, huöa je cjelovita, pojedinaöna,

brojiva

i konkretna.

Piöe da

je

reöenica



248

OIeo

nes su

sami

prijatelji

besubjektna

(211),

medutim

ona ima

subjekt

prijatelji.

Za

prijatel7e

u

njoj kaäe

da se

na

njih

ni

ne

pomiölja

kao na

mnogo

pojedinaönih

prijatelja

(211).

Pa nego

na 5to se

pomiö-

lja?

Prema

Peüijevim

rijeöima

se

brojivost

kao

semantiöko obiljeZje

kategorije

broja

[...]

vezuje

uz liönost kao

semantiöko

obi-

ljeZje

kategorije lica,

a ne uz

jedninu

i

mnoZinu

te rijeöi

kao oznake

gramatiöke

kategorije

broja

(149).

fta6e reöeno,

bro-

jivost

se ne

vezuje

uz broj, negouz liönost.

Medutim,

brojivost

se ne vezuje

uz

liö-

nost.

jer

mogu

se brojati i

predmeti.

Osim

toga, logiöno

je

da

je

brojivost vezlrra

lz

jedninu i mnoZinu, a ne uz liönost.

Twdi da

se

u reöenici Pas

e

öoujeku

prijatelj

subjekt i

predikat

ne slaZu

po

iicu

(104),

medutim

oni se

slaZu

er

i

jedan

i

drug

stoje

u

tredem

licu.

Kad

se

.ne

bi

slagali,

onda bi reöenica

glasila

npr.

Pas

si

öoujeku

prijatelj,

öto

bi bilo

neprihvatljivo.

i.lakon

Sio

e

izjauio da

se subjekt

predi-

kat

ne slaiu,

a slaZu se, izvodi

zakljuöak

da

je

zbog

tog

oneslaganja

eöenica

be-

zliön4 5to nije toöno er reöenicama sub-

jekt

u

tredem

licu i

predikat

se u

licu

slaZe

sa subjektom.

Peti

twdi i da

je

reöeniea

Mlodiö

je

sportaÄ

ezliöna

(107),

ako

se radi

o najti-

piönijoj

liönoj reöenici

jer

mla diöje

subjekt

u treöem

licu

i

predikat

se slaZe s njim.

Osim

toga, Peti

oduzima rnlad.iöu

status

osobe

(107),

iako

svi znamo da

mladiö

oznaöava

osobu.

Kai,e da ntladiö

ne moZe

biti osoba reöeg1isa er u primjeru Mlo-

diö

.ie

sporiai

glagol

ne

izraäava

radnju

(i07).

ivieduLirn,

a

li

glagol

zraia-va rad-

nju

ili ne, to nema veze

s osobom licem.

Jer

reöenica

sadräi

podatak

o osobi licu i

kad

se

glagolom

ne iskazuje

radnja,

usp.

Ja sam

sportaß,

Ti si sportaö,

On

e

sportaö

ftd.

Inzistira

na tome

da

je

reöenica

Dje-

öak

je

bio siromaöan

bezliöna reöenica

(749), ako je neospornoda i subjekt djeöak

i

predikat

e

bio

pokazuju

trede

ice

ednine

i

da

reöenicastoga nije

bezliöna. TVrdi

da

je

djeöak nebrojiva

imenica,

premda

i

sam

navodi

primjere

s

edninom

i

mnoZinom

te

imenice Djeöak

e

uöenik,Djeöa.ci

u

uöeni-

ci

(767)

i

premda

je jasno

da se djeöari

mogu brojati: jedan djeöak,dva djeöaka, ri

djeöaka

td.

Za Petija

liöna

zamjenica

prvog

lica

mnoZine mi

ne izra.äavani lice

ni

mnoZinu:

twdi

da

je

reöenica

Mi srno

ue-

öeras

bili

suagdjebezböna

da

u njoj nema

mnoZine

(114),

premda

e

suprotno

stina.

O reöenici U

posudi

su

bile

m.asline

Peti

twdi

da

se u njoj

neutraliziranjem

mnoZina rnasline

pretvorila

u

,'jedinost ,

pa

m.aslinene oznaöavaju

mnoZinu,

nego

',jedinstven

cjelovit

pojarn

koji

je jedini

(136).

Kaäe

da

na

isti

naöin,.

mnoäina

majke u reöenici U

sobi su bile majke zbog

neutralizacije nije mnoZin4

nego

,,jedin-

stven

cjeiovit

pojarn

koji

je

jedini

(136).

Ne

samo da

Petijeva neutralizacija

ima

moö od mnoZine

uöiniti

jedinost ,

nego

se

njome

pomoöu

subjekta

pravi

besubjektna

reöenica.Protiv

neutralizacije

subjekta ne

pomaäe

5to su masline i majke

u

navede-

nim

primjerima

u nominativu i

odgovaraju

na pitanje tkolötopa su po svim pravilim4

poznatima

osnormobkolcima,

ipiöni sub-

jekti

-

Peti te

reöenice klasificira kao

besubjektne eöenice

136).

Uoöivöida moäenapisati

öto

god

hoie

a

da se

papir pritom

ne buni, Peti twdi

da

je

reöenica Pred

kauanom

je

bile

guäua

besubjektna

eöenica

111),

ako

e

oöito da

ima subjekt

u

nominativu

guäua.IJvjeren

je

i

da

je

reöenicaNa ffLoru

su bile oluje

besubjektna ili), iako i ona ima s.ibjekt

u

nominativu oluje.

Obje te reöenice

su

kod

Pe ija

bezliöne

111),

remd.a

e jasnc

da

nisu

bezliöne

er

imaju

subjekt u tre-

6em

licu i

predikat

se slaZe sa

subje}:tom.

Peti

je

sr1'estan a

se te reöenice

u

dosa-

daönjoj

gramatiökoj

radiciji

[... ]

nisu

opi-

sivale

kao

bezliöne,

er

imaju

morfoloöki

razvijenu

paradigmu

kategorije

iica u

obje

oznake kategorije

broja:

Pred

kauanom.

sam bio ja, Fred lzauanornsi bio ti, Pred

kauanom.je

io on

(113).

On ima ambicije



da

zasnuje

novu

gramatiöku

tradiciju,

u

kojoj

ie

biti

bezliöno ono öto

e

liöno. Pa

bezliönom

smatra i reöenicu Ti si

ju.tros

bio

u naiint.

mislima, iako i sam

za nju

kaie

da

je

u

drugom

iigu

(114).

Bezliöno mu je Marko mi je prijatelj

(126),

ako

e

subjekt

toöno odredeno

reöe

lice i

predikat

se siaZesa subjektom

u

licu

i broju.

Beziiönima

proglaöava

reöenice

liönim

zamjenicama

Ja

sam

pu.tnik,

Mi

smo

putnici

(132)

-

kati se Peti zunati da

je

reöenica

bezliöna,onda

e

ni liöna zam-

jenica

o

od

bezliönosti

ne

moäe spasiti

(129).

U

zadnjoj

treöini

knjige

uvo<ii

u tu-

maöenje

eöenicakoje

je

proglasio

besub-

jektnima

obavijesnu

sirukturu

(u

lingvisLi-

ci

poznatu jo5

od

30-ih

godina

20. st.),

öijom

primjenom

se Pred kauanom

e

biia

guäua

analizira

qomoiu

pitanja

poput

Gdje

je

bila

guäua?,

Sto

e

bilo

pred

kauanom?

(189-209).

No,

bez obzira

kakvo

pitanje

postavio,guäua

ostaje

gramatiöki

subjekt

u

nominativu,

pa

ni

obavijesna

struktura

Pe-

tiju ne

moZe

pomoii

kod

dokazivanjabe-

subjektnosti.

Nakon öto e na preko stotinu stranica

ponavljanjem

uvjeravao öitatelja

da subjekt

guäua

nije subjekt i

da

je

reöenicaPred

kauanom

e

bila

guäua

besubjektn4 uvodi

primjer

Na

Sljemenu

je

bio

snijeg

i isti

postupak

dokazivanja(

zapoöinje

otpoöet-

ka

(213).

Ni planinari

mu nisu

subjekt

u reöe-

nici No

Sljemenu su bili

planinari

(215),

iako

jesu

subjekt. Da li

je

potrebno

napo-

menuti da mu planinari nisu ni brojivi

(2L5),

iako

se

mogu

brojati, npr.

jedan

planinar,

dua

planinara

itd.?

reöenicaNo

liuod.i

su

bili

leptiri Petiju

je

besubjektna

(273),

ako

su

u

njoj leptiri

subjekt.

Leptire,

naravno,

progla3ava

nebrojivom

imenicom

(273),

premda

se leptiri mogu

brojati.

Twdi

da

je

njegov model

opisa neo-

phodno

uvesti

u linryistiku

kako

bi se

mogle

razlikovati liöne reöenice

od be-

zliönih (i03-104). Kao da lingvistika do-

sad

nije

mogia razlikovati

liöne od

bez-

Iiönih reöenica.

Pa u skoro

svakoj domaöoj

gramatici

naii öe njihov

opis.

A

one

tisuie

gramatika

raznih

jezika

u kojima se opisu-

.

ju

liöne i bezliöne

eöenice

da i ne spomi-

njem.

Peti sve odbacuje,on uvodi svoju de-

finiciju bezliönosti

111).

On uvodi i svoju

definiciju

cjelovitosti:

cjelovito

mu

je

ono

öega

ima

samo

dio

(124).

Uvoö

i

svoju

definiciju konkretnihlnekonkretnih imeni-

ca,

nzistirajuöi da se

to ne smije

povezati

s

ustaljenom

podjelom

menica

na konkret-

nelapstraktne

176).

Sa

svojim

potpuno

proizvoljnim

definicijama, neutemeljnima

ni

u lingvistici ni u

st',ra::rosti,

Peti se

ponaöa

kao da linryistika

zapoöinje s

nji-

n:e. Tc je k-ao kai bi neki tioiog sacia

napisao da on i<raljeZnjake

definira

kao

E.^r,

beskiömenjake,ii

kad

bi

kerniöai'napisao

ai 4

da kod njega voda

znaöi

Zeljezo.

Koristi termine

lzonkretno

nekonh,ret-

no,

ali

tako da

je jelo

u reöenici JeIo

ti

je

u hladnjaäz

konkretno,

a u

reöenici

U

hla.dnjaku ti

je jelo

nekonkretno

(123).

Medutim, tu nema nikakve razlike u kon-

kretnostiTela,

onoje u

oba

sluöaja

ednako

konkretno. Svi primjeri u knjizi pokazuju

da

autor

koristi

posve

krive

termine za

ono

za öto

u linryistici

veö

postoje

odgova-

rajuii nazä.

Za

njega

Venecija

nije

konkretna

u

reöeniciNa kraju

putouanja

bila

je

Vene-

cija, a konkretna

mu

je

u reöenici Venecija

je

bila na kraju

putouanja

(244),

ako

je

Venecija

ednako

konkretna

u oba

primje-

ra.

Njemu

su iVinkoucl

malo

konkretni

pa

malo ne, i Zagreb mu je malo konkretan

pa

malo

ne, npr. u reöenici Zagreb

e

na

Saui ispod Meduednice

progla5avaga

kon-

kretnim,

a u reöenici

No Saui

ispod Med-

uednice

e

Zagreb nekonkretnim

(244),

premda

nikakve razlike

u konkretnosti

ne-

ma. Kad

god

Veneciju,

Vinkovce,

Zagreb

proglasi

nekonkretnima, odriöe

im i

sin-

taktiöki status subjekt4 iako oni

jesu

sub-

jekt

u svim

navedenim

primjerima.

O reöenicarrtaJa san't ljetos bio i u

Dubrouniku, u Dubrouniku

sarn

jetos bio



248

ja

Peti kaäe da

je

prvo

ja

konkretno,

a

drugo

a

nekonkretno

(250),

ako

nikakve

razlike u konkretnosti kod

njih nema. Za

primjere

Prijatelj

mi

je

suaki

öoujek,Suaki

öoujek

rni

je

prijatelj

Peti

twdi da

je

u

prvoj reöenici oznaöenkonkretan prijatelj,

a u drugoj nekonkretan

(L74),

medutim

oni

su

jednako

nekonkretni i uopieni u

oba

primjera.

Twdi

da

imenice

mogu

biti

predmet-

ne

samo

u nominativu, a

ne

i u drugim

padeZima

(128).

To znaöi da u

situaciji

Udnrio

ga

je

öehiöem

o

glaui

nitko ne

bi

osjetio bol

jer,

prema

Petijevoj

teoriji ,

nitko nikoga nije

udario

nekim

predme-

tom

zato

öto

e

öeleiö instrumetalu, a

ne

u nominativu.

Preporuöljivo

je

ipak

öekiö

smatrati

predmetom

i kad

nije

u

nomina-

tivu,

pa

drugr

lingvisti

tako

i

öine.

Ali Peti

ne öita

i

ne

primjenjuje

druge

lingviste.

O njegovom

popisu

literature

(303-308)

moi,e se reü

da

sluZi samo

za

r, ' l :r-ps : lrni izi ipr Pcti naive6i r i in n.u+-cra

rv

u

popisa

ni

ne spominje

u

tekstu. I

u

kazalu

imena

(301-302)

vidi

se

da se dvije tredine

imena

pojavljuje

samo

ednom

u

knjizi,

i

to na stranicama

popisa

literature. A i

o

vedini radova koje

spominje u tekstu

ne

moZese twditi da ih

je

Peti i

proöitao

er

ni5ta iz njih

nLle

primijenio,

a

itekako mu

je

moglo

koristiti.

Kad

bi

primjenjivao

literaturu, ne

bi

netoöno

twdio da

predikat

odreduje

gra-

matiöki

broj subjektu

(15,

37,56,65, 69,

71,

74,103)

jer

obrnuto

e:

subjekt odre-

ciuje

gramatiöki

broj

predikatu.

Da bi do-

kazao kal<oe sa svojom wdnjom u pravu,

Feti ukida razliku izrnedu subjekta i ob-

jekia:

to öto objekt ne odredujebroj

predi-

katu, Petiju

je

dokaz da subjekt ne odre-

duje

broj

predikatu

(69).

Medutim, kao

prvo

razlika

izmedu subjelcta objekta

je

jedna

od temeljnih u

jeziku

i ne moZe se

ukinuti

jer

nije svejedno

e

li ota.cudario

sina ili

je

sin udario oca,

a upravo razlika

izmedu

subjekta

i

objekta

narn

u

jeziku

pokazuje tko je koga udario. A kao drugo,

Peti

zaboravlja

da

uopde

ne

postoji

slaga-

nje

po

broju

izmedu objekta

predikat4 pa

da

stoga

ni

predikat

ne

odreduje

broj ob-

jektu

ni objekt

predikatu,

usp.

Kupila sam

sijalice,

gdje

e

broj

u

predikatu

jednina,

a

u objektu

mnoZin4 5to znaöi da izmedu

objekta i predikata ne postoji slaganje u

broju. Peti

kao

da

ne zna

da

slaganje

u

broju

postoji

sarno

zmedu

subjekta

i

pre-

dikat4 npr. Ja sam

doila,

gdje

i subjekt

i

predikat

pokazuju

jedninu,

a ne moäe se

redi Ja

smn

doöle,

gdje

bi subjekt

pokazi-

vao

jedninu,

a

predikat

mnoZinu. To

su

sve osnovne stvari,

poznate

i

poöetnicima

u

lingvistici.

Opdepoznato

e

da se

predikat

moZe

u

licu i broju slagati sano sa subjektom u

nominativu,

a ne moZe

se slagati

s

geniti-

vom ili

s

nekim drugim

padeZom,

npr. Ti

si sou

poplauio

od

udnraca,

gdje

predikat

si

poplauio pokazuje

drugo lice

jednine

kao

i

subjekt

u nominativu fl, dok

je

genitiv

udara.ca

u treöem

licu

mnoZine. Za Petija,

medutim,

postoji

i

slaganjepredikata

s

ge-

nitivom,

pa

kad

primjer

glasi

No mnru

je

bilo oluja,

gdje

predikat pokazuje

edninu

srednjeg

od4

a

genitiv

mnoZinu Zenskog

rod4 to je za Petija slaganje 115).

Njemu

e

pored

reöenice

U sobi

e

bila

majha sasvim uobiöajena reöenica U

sobi

je

bilo majke

-

ponavlja

e

najmanje öetr-

deset

puta

u

knjizi. Misli,

ako

se

govori

No

stolu

e

bilo

kruha,

gdje

se kruh

koristi u

partitivnom

ili

dijelnom

genitivr:,

zaöto

ne

bi isto wijedilo i

za

majkz.

Twdi

da

se

pomoöu

U sobi

e

bilo

mnjke oznaöuje

dio

cjeüne i

da

je

majlaa u

par*r,itivnom li

dijelnomgenitivu (18,30).No, majka sene

^^ ; ^ , , 1 ; , , . ; ^ , , ^ ^ , . + ; + i , * ^ * ^ ^ - ; + i , - ,

r J U l A V aruJ g

U

s a l u rv rv r l u l l l

S E r r l u r ru

-

a öV a-

kom normalnom

je jasno

zaÄto.Peti

svoju

tezu

o

parbitivnosti

mnjlze zastupa u öita-

voj knjizi. Na kraju

je

proöiruje

i na oca

pa

sklapa

eöenicu

I

sobi

e

bilo oca

(259).

Sto

reii

o autor-u

koji

konstruira

takve

primje-

re

-

on

ne

samo da ne zna

lingrristiku

nego ne

zna

ri svoj

ezik.

Njegovi

primjeri

reöenicasu i No ftLoru

e

oluje

(89),

Tu

je

u iumi truleäi (87),Gljiue su (96),Danas

me

e

bilo

na

tri sastanka

(LL4).



Peti

o

ryajci

u

reöenici

U

sobi

e

bila

majlza wdi da

nije

gramatiöki

subjekt

i

da

nije konkretna

(2I7),

a da subjektnost

konkretnost

moZe

imati

samo

u reöenici

Majka je bila u sobi (2I9). Medutim, majka

je

u obje

te reöenice

ednako

gramatiöki

subjekt i

jednako

je

konkretna.

Ono

po

öemu se

te reöenice azlikuju,

i

5to

Peti ne

vidi, ne

tiöe

se subjekta

i konkretnosti,

nego

obavijesne

strukture

reöenice:

majka

je

u

prwoj

reöenici nova.informacija, ftma

reöenice,

er

se

odgovara

na

pitanje

Tko

e

bio u sabi? U sobi

e

bila

majka, dok

e

u drugoj reöenici

majka stara informacija,

tema reöenice,

er

se

odgovara na

pitanje

Gdje e bila mnjka? - Majka je bila u sobi.

U

svojoj shemi na

str. 92

ima kraticu

V,

koja

znaöi verb, i kraticu

G,

koja

znaöi

giagol.

Shema

prikazuje

da

se

V

pretvara

u G, öto

znaöi

da

prikazuje

kako verb

postaje

glagol.

No, buduii

da

verb interna-

cionalno znaöi

glagol,

kakvog smisla

ima

prikazivati

da se

glagol

pretvara

u

glagol?

Uvjeren

e

da samo

glagol,

a

ne i Iiöna

zamjenica,.pokazuje

ice

(102).

No,

reöeni-

ce poput Citao bi kad bi znan da e knjiga

dobra opowgavaju

njegovu tezu

jer

sadrZe

glagol,

ali se na osnovi njega ne zna da li

se

radi

o dmgom ili o treiem licu. Tek kad

dodamo iönu zamjenicu,

asno e

o

kojem

se

licu radi:

ako dodamo liönu zamjenicu

/1,

radi

se o drugom licu

(ti

bi öitdn), a

ako

dodamo

iönu zamjenicu

on,

radi

se o

tre-

öem

icu

(on

bi öiton).

Zamiöljajudi

da stvara novo

ezikoslov-

lje Peti uvodi svoje termine, koji glase:

zbrojin4 malin4

jednost,

jedinost,

mno-

gost,

jedini

nominativ.

O svom

jednin-

skom nominativu

twdi

da se

po

jedno-

sti

razlikuje

od

nominativa

jednine

(78),

ako

su, naravno,

po

jednosti

i

po

svemu

identiöni,

usp. Jedan

öoujek

sjedi i

Jedan

öoujeksjedi.

IJ Petijevom

ezikoslov-

lju dogadaju se öudesa,

amo se

predmet

poosobljuje

(79),

tamo

se

nebrojivost

obrojuje

(79),

tamo

se ujetar

oznaöuje

kao osoba reöega ica (lg) i kao cjelovit

pojedinaöanpredmet

koji

se moZebrojiti u

rasponu od

jedan

do mnogo.,

79).

Nije rijeö o sluöajnoj

zabuni autora.

Jer

Peti svoje

odlomke s

identiönim opi-

som ujetra

ponavlja,

öak

na istoj stranici

zapoöinje o

ponavljanje

7$€0).

Veö sam

istakla da

je

ponavljanje

bitno svojstvo

Pe-

tijeve strategije

u knjizi. Knjiga bi

po

svoj

prilici

obuhvadaladeset

stranica, a ne tri-

sto

kad

se

Peti ne bi

ponavljao.

Kod

ponav-

tjanja

se

najöeöde ak ne trudi

ni

potraZiti

druge ijeöi

za isto,

nego

doslovno

prepisu-

je

svoje odlomke.

Ne

nastoji

niti da

prepi-

sivana

mjesta udalji

jedno

od drugog,

Dpr.

na susjednim stranicarta

L24

t25

ponav-

ija nekoliko

odlomaka, sto radi

i na stra-

nicama i40 i

14i,

gdje

odiomke

dugaöke

dvanaest edovaponavlja izmijeniv5i u nji-

ma sariro

ednu

rijeö, na

str.

265-266

po-

navlja öetiri

puta

zaredom sti odlomak od

desetak

edova zmijenivSi samo

nekoliko

rijeöi, od str.

273

do

278

ponavlja

Sest

puta

jedan

odlomak

od öetrnaest

redova,

pet

puta

drugi odlomak od osam

redova

i

öest

puta

joö

jedan

odlomak od öetrnaest

redo-

va. To su samo

neki

primjeri

doslovnog

ponavljanja,

a svi mogudi

tipovi

ponavlja-

nja

primjenjivani

su

od

poöetka

do

kraja

knjige kao

sredstvo

ispiranja

mozga kao

naöin

kako

da

se dode do duäine teksta

poZeljne

za doktorat. A s

kakvim tekstom

lznnlznafnn co äi fofol i nt i fnrn crrnÄarrq tn io

s v v r v ew v r J

priöa

za sebe.

Kao

ilustraciju navest cu

jednu

za Pe-

tijev

stil

karakteristiönu reöenicu,

koja

je

poput

brojnih

drugih besmislena

doöara-

va

strahote

öitanja te

knjige:

Osoba

se odredzne oznake kategorije lica na

razini

para.digme

te

kategorije kon

grdnxa-

tiöhi sad.räaj njezinih oznaka

od osobe

odre-

dene oznake kategorije

lica na

rozini reöenice

razlikuje

po

tome ito se

na

reöeniönoj razini

osoba odredene oznake

kategorije

lica ozna-

öuje

pojedinainom.

imenshom

rijeöju

u

nomi-

natiuu u

funkciji

subjekta,

aktualizadjom

njezina

sa.dräaja s

glediita

kategoriie lica, i

öto

je

toj

aktualizariji

pretpostauka

aktuali-

za.cija

leksiökoga sol.räaja

predikatnoga

gla'

gola hoji u odredenoj ozna.ci kategoriie lica

imenskoj

rijeöi u reöenici otuara

rnjesto

(73).

249



258

Razumijevanju

ove

reöenice

ne

poma-

äu

ni reöenice

spred

ni reöenice za

er

su

i one

ednako

besmislene napisane

edna-

kim

stilom:

J

zaista,

aktualizacijom

se

leksiökogasacirZaja redikatnoga glagolau

odredenoj

oznaci

ica

s

glediöta

te katego-

rije

kao

osoba

toga lica

aktualizira

i sa-

drZaj menske

ijeöi

u nominativun

(73),

S

aktualizacijom

sadräaja

imenske

rijeöi

u

nominativu

u funkciji

subjekta

s

glediöta

kategorije

lica,

kao

osobe

odredenoga ica,

posredstvom

se s licem

nerazdvojno

eza-

ne kategorije

broja

predikatnoga

glagola

sadräaj

e rijeöi

u tom licu

nuZno

aktuati-

zira i s glediötagramatiökekategorije bro-

ja (l+).

Mirko

Peti nije

mladi

poöetnik

u kroa-

tistici

jer

je

vei

desetljeüma

zaposlen

u

Institutu

za hrvatski

jezik,

a

poznat

je

i

kao

autor

poglavlja

o sintaksi

u

Hruatslzoj

grarnatici.

Peti,ievo

uöenje

zloZeno

u di-

sertaciji

uZiva veliku podröku

u kroatistici.

Ne

samo

da

su Pranjkovid,

Siliö

i Katiöid

pozitirmo

ocijenili

njegov

doktorat, nego su

Pranjkoviö

i

Siliö kao

recenzenti

omoguöili

objavljivanje

tog

rukopisa

u obliku knjige.

Odnedarmo

e

Peti

odabran

da

rukovodi

nacionalnim

projektom

izrade viöesve5öa-

noga

hrvatskoga

rjeönika

u Institutv

za

hrvatski

jezik.

Osim toga,

Hrvatski

slavi-

stiöki komitet

izabrao

e

Petija

da na

svjet-

skom

slavistiökom

kongresu

svojom

teori-

jom

pokaZe

domete

hrvatske

kroatistike.

Nakon Petijevog predavanja na kongresu

viadaia

e

Sutnja.

Srjetska ingustiöka

jav-

nost

ostaJa

e

bez teksra.

Jer öio

reöi ne-

kome

iko

t- rdi

Ca

otac nije

csoba,

a da

oluje

jesu

osoba

IL2),

da

imenica

predmet

nije

predmetna

imenica,

a

imenica

pojam

nije

pojmo'rna

menica

(I28),

da su reöeni-

ce sa

subjektom

besubjektne

reöenice

(136),

da

se studenti

ne

mogu

brojati

(2I\),

da

su lana.c,

araf,

potlzoua

pojmorme,

a ne

predmetne imenice (128),da su beziiöne

reöenice

Ja sam

djed,

Ti

sl mnj

unuk

(I29).

Jasno

e

daje

takvom

nekom

potreb-

na

pomoö

profesionalaca,

ali ne

profesiona-

laca

lingvista,

jer

oni Dü, na.äalost,

ne

mogu

pomoöi.

SNJEZANAKORDIÖ

Documents

18 Pomračenje uma.pdf